Sören Kierkegaard Uvod

7/23/2019 Sören Kierkegaard Uvod

http://slidepdf.com/reader/full/soeren-kierkegaard-uvod 1/13

* "Strah i drhtanje" * "Bolest na smrt" ¦ ¦

* "Pojam strepnje" * "Stadiji na putu ivota" * "Ili-ili: fragmenti ivota" * "Dnevnik Zavodnika"

KRÆANSKI EGZISTENCIJALIZAM SÖRENA KIERKEGAARDAfra Daniel Patafta | fra Mihajlo Vujnoviæ Filozofija - Èlanci i radovisoren_kierkegaardDanski filozof Sören Kierkegaard (1813. 1855.) uz Arthura Schopenhauera svakako je najizrazitiji protivnik Hegelova racionalizma, a po tezama svoga iracionalizma, koji je povezan i s odreðenom dozom fatalizma te na njega nadovezanim pesimizmom, preteèa je filozofije 20. stoljeæa. Za svoga ivota nije se uspio jaè afirmirati, ostao je osoba bez utjecaja, predmet smijeha i izrugivanja, a nakon smrti predmet utnje i zaborava. No, njegova je misao u 20. stoljeæu postala iznimno popularna i utjecajna, njegova djela prevoðena su na sve znaèajnije svjetske jezike, tako da se danas niti jedna povijest filozofije ne moe zamisliti bez dijela onjemu. Kao vjesnik duhovne krize i pionir nihilizma, koji tek treba stupiti na povijesno filozofsku scenu te æe ga do kraja razraditi i rasvijetliti Friedrich Nietzsche, nihilizma koji æe se roditi iz osjeæaja straha i oèajanja kao posljedica ratova, revolucija i neuspjeha koje je graðanski èovjek doivio i proivljavao u drugoj poloici 19. i na samom poèetku 20. stoljeæa.Stoga nas i ne treba zaèuditi èinjenica da je znatnije zanimanje za filozofiju SörenaKierkegaarda poèelo nakon Prvog svjetskog rata koji je sa svim svojim stranim poslj

edicama bio jedan od prvih pokazatelja da razvoj Zapada i nije tako besprijekoran i sretan kako se to do tada moglo misliti. Zaboravljen u 19. st. Kierkegaard æesvoju punu afirmaciju doivjeti u 20. stoljeæu, te æe biti prepoznat kao prvi filozofegzistencije. [1]Iako iza sebe nije ostavio razraðeni filozofski sustav, njegova filozofska poruka, njegov ivot koji je potpuno podredio svojoj misiji, njegova dijela iz kojih se ièitava duboka proivljenost onog to je pisao nikoga ne mogu ostaviti ravnodunim.

1. ivot i lik Sörena Kierkegaarda

Sören Aabye Kierkegaard roðen je i umro u Kopenhagenu (5. svibnja 1813. 11. studenog 1855.). Njegova je biografija odreðena s nekoliko odnosa i dogaðaja koji su imali d

alekosene posljedice na filozofov ivot i njegovo djelo. Na prvome je mjestu odnoss ocem, uspjenim trgovcem ali izuzetno melankoliènim i muèljivim èovjekom, kojeg su cielog ivota razdirali neopisivi osjeæaji krivnje. Odrastajuæi u rigidnoj protestantskoj obitelji, u ozraèju straha, krivnje i krutog protestantskog formalizma i sam jezapao u kompleks krivnje. Tijesna psiholoka i duhovna povezanost s puritanski religioznim ocem veæ je zarana usmjerila Kierkegaarda na zaokupljenost idejom smislakræanstva. Tako je 1830. godine zapoèeo studij teologije i filozofije te neto kasnijei staroklasiène studije. Tijekom studija teologije, uz koji se iznimno mnogo bavifilozofijom, knjievnoæu i povijeæu, Kierkegaard proivljava sveopæu ivotnu krizu, z studij i vjeru i predaje se rasputenom ivotu da bi 1838. godine potresen oèevom smræ doivio obraæenje. Nastavlja studij te je 1840. godine poloio dravni ispit i postiga stupanj magistra radom Pojam ironije. Iste se godine zaruèio s Reginom Olsen, ali nakon godinu dana prekida zaruke, doavi prethodno do uvjerenja da je on èovjek s po

sebnom misijom koja ne ide zajedno s brakom. Iako se zanosio milju da postane pastor ne odluèuje se za taj poziv nego ivi rentijerski i potpuno se posveæuje filozofiranju i pisanju svojih djela.[2] Kada je Schelling 1841. godine u Berlinu zapoèeo svoja predavanja u kojima je htio iæi dalje od Hegela, nastalo je veliko oduevljenje, i mnogi su to smatrali znaèajnim dogaðajem te su doli u Berlin kako bi èuli novo stvaranje u filozofiji. Tada su se u Berlinu nali Friedrich Engels, Jakob Burckhardt i anarhist Bakunjin. Doao je i Kierkegaard kako bi sluao Schellingova razmiljanja o odnosu filozofije i stvarnosti. U poèetku je bio oduevljen Schellingovim predavanjima ali se naposljetku razoèarao i



otputovao iz Berlina prije zavretka kolegija i seminara.[3]Na Kierkegaardovu misao uvelike je utjecao i njegov danski uèitelj filozofije profesor F. C. Sibbern, koji je svojim subjektivitetom istine i svojim antiaprioristièkim stavom utjecao na Kierkegaardovo miljenje. Traga je ostavio i njegov osobni prijatelj, pjesnik i filozof Poul Martin Möller, profesor u Kopenhagenu i Kristijaniji, koga smatraju izvornim stvaraocem danskoga filozofskog duha. Bio je kritièarsvake pojmovne konstrukcije i jednostavnih sistema. Sve vrijedno se po njemu ostvaruje osobnom samodjelatnoæu te su tako ideje individualizma i progresa osnovne ideje njegove filozofije.kierkegaard2Vrativi se iz Berlina ivi povuèeno kao slobodni pisac u svome rodnome gradu. Kao nezavisni i slobodni mislilac ivio je sa svojim idejama i za njih te jetijekom ivota zapadao u duhovne krize, koje su ga èesto dovodile do dubokog oèajanjai duevnih muka, koje su se kretale izmeðu straha i nade, sumnje i vjere, bijede i velièine. Zbog toga je proveo èitav ivot u otrim polemikama s mnogim predstavnicima janog mnijenja pogotovo sa predstavnicima Danske crkve za koju je tvrdio da je izdala kræanstvo i da je puna samoprijevare i lai.[4]Nakon to se razoèaran vratio iz Berlina izdaje svoje prvo glavno djelo Ili ili, koje postie znatan uspjeh i za kojim u kratkim razmacima slijede brojne druge knjige. Nakon to su u kopenhagenskom satirièkom listu Korasar izale pozitivne kritike njegovih djela Ili ili i Zavrnog neznanstvenog zaglavka uz Filozofijsko trunje, Kierkegaard je odvratio kako bi mu drae bilo da su ga takve novine strle. Zapoèela je ogorèena javna polemika koja je dovela do toga da je Kierkegaard neprestano javno ismijavan i napadan na ulici.[5]Ubrzo nakon toga upustio se svom estinom u sukob s Danskom crkvom, odnosno slubeni

m kræanstvom, kojoj je zamjerio potpuno iskrivljavanje Kristova nauka i smisla njegove pojave u vremenu i meðu ljudima. Do kraja ivota pie mnogo ali brzo posustaje a mnoga djela ostavlja nedovrena. U njima uglavnom prevladavaju kræanske religijske teme. Pred kraj ivota izdaje èasopis Trenutak. Umire sam i ivotno potpuno iscrpljen, u43 godini ivota, 11. studenog 1855. godine. On je poput Sokrata svoju filozofiju ivio kao svoj osobni stav i primjereno je izrazio literarnim oblikom svojih djela.[6]

2. Djela

Njegov ivot i djelo povezani su na neuobièajeno isprepleten naèin, u kojem je vrlo teo razluèiti odjek neke ivotne situacije od misaone konstrukcije. Osobito se to odno

si na Kierkegaardovo razvrgnuæe zaruka s Reginom Olsen, to je zacijelo jedna od najznamenitijih ljubavnih prièa u biografskoj filozofskoj povijesti, ali zacijelo i jedini primjer da su ljubavni jadi postali neposredni izvor filozofske misli. Kierkegaardova nemoguænost da ostvari ivotni vezu sa stvarnom osobom, nemoguænost koja je proizlazila iz njegova opredjeljenja za filozofiranje i miljenje kao jedinu zbiljsku egzistenciju i od oca naslijeðenog osjeæaja krivnje i grijeha, vraæa se u knjigama na razlièite naèine; jednom je to koncepcija o stadijima na ivotnom putu (estetski, etièki i religijski), a drugi puta je to za Kierkegaardovo filozofiranje kljuèna koncepcija ponavljanja, u kojima se, nizom uasnih kunji i ivotnih lomova, tek postievlastita egzistencija.Kierkegaardovo djelo Ili ili tiskano je u veljaèi 1843. godine. U njemu je on pokuao saopæiti svoje osobne ivotne probleme. Sve ono to je smatrao da moe postati tipièn za druge ljude izloio je na filozofsko poetski naèin. Osnovna kategorija koja obuh

vaæa ivot i cjelokupnu ljudsku neizvjesnost jest stav ili ili.[7]Premda je èitavo Kierkegaardovo stvaralatvo obiljeeno vjerskom interpretacijom, Strah i drhtanje to odraava na izniman naèin, ono je pohvala vjeri kao neèemu istodobno najzahtjevnijem i najpotrebnijem. Objavljeno je 1843. godine, neposredno nakon izlaska dvaju svezaka djela Ili ili, a u isto vrijeme kad i Ponavljanje. U djelu Strah i drhtanje Kierkegaard daje svoje viðenje biblijskog dogaðaja. Glavni lik djela je biblijski patrijarh Abraham. Njegov ivot i primjer sami po sebi imaju simbolièko znaèenje, a Kierkegaard u ovom djelu ulae sav svoj stvaralaèki genij, svu svoju spekulativnost i poetsku snagu, pozivajuæi èitatelja da Abrahamovu kunju doivi kao svoju njegovu vjeru kao izazov naoj. Samo ako zastanemo nad Abrahamom, ako se uivimo u



njegov ivot, postanemo dionici treptaja njegove due, osjetimo strah i drhtanje koji su ga proimali moæi æemo shvatiti dinamiku vjere, osjetiti velièinu, zahtjeve i blagslov koji stoji pred onima koji se upuste u tu boansku avanturu.[8]Slijedeæe vanije Kierkegaardovo djelo svakako je Filozofijsko trunje (1844.), kojeje jedno od njegovih najsistematiènije napisanih djela. Pored svoje kratkoæe ono jereprezentativno Kierkegaardovo filozofsko djelo. U njemu istrauje naèin na koji ljudi dolaze do vjere. Najprije objanjava razliku izmeðu grèkog (od Sokrata pa nadalje)i kræanskog poimanja istine. Iako je temeljna tema nominalno religijska i tièe se pitanja kako konaèni i vremenito ili povijesno opstojeæi èovjek moe doseæi vjeènu istinu,sno kako se moe postati kræaninom. Mnogi najbitniji elementi Kierkegaardova filozofiranja u ovom su djelu jasno, cjelovito i razmjerno precizno izloeni. Polazite je,dakako, protuhegelovsko; veæ od prvih stranica napada se i jetko rastaèe ideja posredovanja, sredinje mjesto dijalektike kojom se povezuje i u sustav ugraðuju ono subjektivno i objektivno, miljenje i ono biti. Kierkegaard u Filozofijskom trunju sintetizira svoju misao (te istièe èetiri kljuène novosti kræanstva):

1. pretpostavljen je novi organ = vjera (pomoæu koje èovjek moe doæi do Boga;2. nova pretpostavka = svijest o grijehu (buduæi da je èovjek neistina, a istinu moe dobiti jedino od Boga);3. novo rjeenje = trenutak (istina nije oduvijek u èovjeku)4. novi uèitelj = Bog u vremenu (Isus Krist)[9]

Egzistencijalna bolest na smrt Kierkegaardovo je djelo tiskano 1849. godine. Naprimjeru iz Ivanovog evanðelja (11,4) prièa o bolesnom Lazaru, Kierkegaard razmatra

problem èovjeka i vjerovanja. Smrt kao prirodni fenomen znaèi kraj jedne egzistencije i promjenu u neto drugo. Prema njemu nikakvo postojanje kao individualitet ne moe biti nepromjenjivo i vjeèno.[10]Vjebanje u kræanstvu posljednje je Kierkegaardovo veliko djelo. Nastalo je kao kompilacija vie èlanaka, a konaèno je objavljeno 1849. godine. Njime je Kierkegaard zaokruo svoje tumaèenje kræanske religije. U njemu je saeo sva kljuèna pitanja kojima se zata bavio: kako postati kræanin, koje su glavne teze kræanske doktrine, moe li se dokti Boje postojanje (ima li uopæe smisla pokuati ga dokazati), u kakvom su odnosu vjera i razum, jesu li religiozna vjerovanja racionalno utemeljena itd. [11]

3. Problem egzistencije kod Kierkegaarda

Polazni i sredinji problem Kierkegaardove filozofije jest problem egzistencije kao pojedinaène opstojnosti. ivot je neponovljivo jedinstvo. Èovjek je biæe moguænosti, bode i osobne odgovornosti za vlastitu sudbinu. Njegov je individualni opstanakizuzetak (egzistencija kao ex sistere) koji se ne da nikakvom shemom ni opæim planom racionalno do kraja proniknuti, iscrpiti ili predvidjeti. Egzistencija kao ex sistere, kao biti izvan nekog kompaktnog bitka, oèituje se svagda kao konaènost, kao ogranièenost, kao individuum, koji u sebi nosi osebujnu podvojenost, posebnu sorenkierkegaard1distancu ivota pojedinaènog i opæeg, podvojenost izmeðu subjekta i objeka, miljenja i bitka. Egzistencija je sastavljena svagda od posebnih momenata, prostora i vremena, te ne moe biti zahvaæena kategorijom neke bezliène kolektivne biti,koja je svagda produkt spekulativne apstrakcije. Svaka egzistencija kao rezultat grijeha i slobode biva u svojoj zbilji konstruirana kao posebna i osebujna, kao neposredno dana. Èovjek u svojoj svijesti zapravo samosvijesti moe sam svoju egzi

tenciju razumjeti iz sebe samoga kao odijeljeni pojedinaèni fenomen, kao pojedinaèna vrednota. Zato mnogi Kierkegaardov sistem nazivaju atomistièkim, jer je svaka ljudska datost ujedno osebujna pojedinaènost, koja se ne moe iz nekog opæeg refleksiranog stava protumaèiti. Ona se moe protumaèiti samo sama iz sebe i prema tome je svaka istina uvijek subjektivna. Time se Kierkegaard suprotstavlja Hegelu kada postavlja tezu: subjektivitet je istina. Zato on iz svoje filozofske refleksije iskljuèuje sve kategorije bilo kojeg univerzalnog i racionalnog sistema kao to su objektivno, opæevano, nuno i sl. i zamjenjuje ih kategorijama subjektivno, posebno, moguæe i s. Kierkegaard je kritizirao utapanje u masu koja ne misli svojom glavom i ne odluèuje za sebe, nego samo oponaa druge.[12]



Kierkegaard se tako najradikalnije suprotstavlja Hegelu, njegovom panlogizmu, racionalizmu, dijalektici nunosti, filozofiji apsoluta, dijalektici pomirenja, uèenju da je istina cjelina i sustav. On smatra da sustav uvijek zataji kad ga ivi individuum ozbiljno pita za djelovanje, jer se egzistencija kao konkretnost suprotstavlja svakoj apstrakciji. Tako Hegelovoj izjavi: Ono to je u mojoj filozofiji moje, Kierkegaard suprotstavlja svoju izjavu: Ono to u mojoj filozofiji nije moje, to je pogreno. Istina je istina samo kada je istina za me.[13]Egzistencija pokazuje ono to je specifièno za èovjeka, to se oèituje najbolje u stanj tjeskobe, oèaja, slobodnog izbora i vjere. Dok bi Hegel htio u svojoj logici apsorbirati sve suprotnosti, Kierkegaard naglaava da to nije moguæe. Naime, èovjek je u iotu èesto pred izborom izmeðu dviju alternativa koje se meðusobno iskljuèuju (to je ononjegovo poznato: ili-ili). Za njega nema determinizma razvoja dogaðaja u povijesti, jer je èovjek pred slobodnim izborom. Izbor je èak nemoguæe izbjeæi, jer i neizabirane je takoðer izbor.[14]Kao zastupnik kræanskog egzistencijalizma, smatra religioznu dimenziju jedinom koja èovjeku omoguæuje potpuno samoostvarenje. Njegov kræanski egzistencijalizam utemeljenje na antropologiji, tj. pokuaju da èovjek u potpunosti ostvari svoje èovjetvo. Cjeloupna egzistencija temelji se na strasti za egzistiranjem. Pojedinac u tom smislu im a zadaæu odluèiti se, a zatim upustiti u projekt vlastitog samoostvarenja. Na tom putu glavni mu je oslonac vjera, koja je za njega èovjekova najvia strast. Ona je takoðer polazina toèka u èovjekovu nastojanju da postane kræanin, a dolazak do Boga a krajnje i potpuno ostvarenje. Slobodno moemo reèi da za Kierkegaarda postati èovjek zapravo znaèi postati kræanin.[15]Istièe kako je samoostvarenje posebno vaan naèin na koji æe èovjek pokuati doæi do sv

njeg cilja. U procesu ostvarivanja kljuèan je odabir pravih opcija, jer ima na raspolaganju mnoge, a sve ne dovode do krajnjeg cilja, tj. do Boga.Razlog zbog kojeg je sredinja tema Kierkegaardova stvaralatva upravo religija jest u tome to smatra da je kræanstvo njegove generacije veoma udaljeno od izvornog kræava. tovie, primjeæuje da mnogi ljudi koji sebe nazivaju kræanima ne znaju koji je pr smisao te religije, jer je vjera svedena na zakonsku obvezu, niti su se ostvarili kao religiozni ljudi. Upravo u toj krivoj slici kræanstva svoga vremena vidi nunost ponovnog preispitivanja izvora religioznosti. Smatra da svaki èovjek ima priliku postati kræaninom ako to eli. Bog je taj koji je u èovjeka usadio elju za konaènimarenjem, a ono se neæe dogoditi tj. neæe biti potpuno ukoliko se èovjek religiozno neostvari. Bez odnosa s Bogom èovjek ne moe postiæi (potpuno) samoostvarenje. Tako polazina toèka njegove filozofije ostaje èovjek, tj. ono to on predstavlja samome sebi. Èek je, smatra Kierkegaard, misterij, koji cijeli ivot pokuava odgonetnuti vlastitu

enigmu i razumjeti samoga sebe, to je posvjedoèio i svojim ivotom. Smatra kako postoji temelj od kojeg svi kreæu, a to je elja ili strast za potpunim ostvarenjem, tj. postignuæem autentiènog èovjetva.[16]Kræanski ili religiozni egzistencijalizam Sörena Kierkegaarda èovjek interpretira kao iæe koje se unutar vlastitoga ostvarenja oslanja na Boga, koji jamèi potpunost ostvarenja.

3.1. Tri stadija egzistencije ili problem ili - ili

Govoreæi o naèinima na koje èovjek moe postiæi egzistiranje, Kierkegaard izdvaja tri tljna naèina ili sloja egzistencije: estetski, etièki i religiozni. Treba naglasiti da nema automatskog prijelaza s jednog na drugi stadij, to je opet stvar slobodno

g izbora i odluke svakog èovjeka. Zato mnogi ljudi cijeli ivot ostaju na prvom stadiju. U razlici tih triju stupnjeva odluka ili ili odnosi se na cjelokupan ivot, a prema tome i razlièit cilj.Estetski stadij je stadij u kojem èovjek izabire ono izvanjsko i osjetilno. Ovaj prvi stadij odnosi se na neposrednost ivota. Ovdje èovjek ivi bez cilja, bez pogledadalje od sadanjeg trenutka, ivi prema naèelu: ivot treba uivati. To je uvijek jednoscentrièno stanje, jer èovjek bira neto periferno, a ne ono to je u sreditu njegove rine. Uglavnom je to senzualizam i hedonizam u svojoj modernoj formi. Tu nema jednoobraznosti ali i bitne razlike. Estet je èovjek kojim upravljaju izvanjske okolnosti. On nije donio odluku o preuzimanju brige za projekt svoga vlastitog ostva



renja jer ga izvanjski poticaji toliko privlaèe da nije svjestan kako im se oduprijeti niti im se pokuava oduprijeti. Privlaèi ga uvijek ponovno isprobavanje novoga. Na kraju ga pogaða beznaðe jer je u stalnom strahu od pomanjkanja novih moguænosti iizazova te ostaje neostvaren u potpunosti.Etièki stadij je stadij razumskog izbora, izbora samoga sebe, a ne izvanjskosti. U njemu èovjek preuzima odgovornost za sebe. Ali i u ovom stadiju èovjek bira neto konaèno, a to ga gui. Zato on tei nadiæi ovo stanje, ali se suoèava sa svojim granicamae ga to upuæuje na spoznaju da nije sam sebe dao na svijet, upuæuje ga na Stvoritelja. Èovjek na ovome stadiju ne bira trenutak nego trajno pa stoga i apsolutno. Tu nema obilja moguænosti; izbor se suava a time i pojednostavljuje. No istodobno to pojednostavnjenje jest i oteavanje, jer je odluka definitivna. Etièki kriterij sadri odnos suprotnosti koje treba razdvojiti.Religiozni stadij je stadij izlaenja iz sebe i okretanja Bogu, izbor beskonaènog ivjeènog. Odnos prema Bogu treba biti osoban, individualan i izravan. Ovaj izbor Kierkegaard naziva i skok vjere, a on ukljuèuje rizik, jer ga èovjek kao konaèno biæe ne oe do kraja sagledati. Ovaj stadij Kierkegaard naziva ultimatumom za èovjeka koji eli vii cilj. Religiozni stupanj kao zavretak cilja, ali i kao negacija prvih dvajustadija, treba otvoriti povijesni horizont na kome æe èovjeèanstvo zasnovati nove ideale.[17]Kierkegaard u svojim filozofskim promiljanjima istièe vanost pojma egzistencije, kojoj se treba pristupiti pojedinaèno jer su naèini njezina ostvarenja razlièiti od èovjek do èovjeka i ovise o odlukama koje se u odreðenom trenutku donesu. Dakle egzistencija koja se temelji na pojedinaènosti i razlikuje od pojedinca do pojedinca s jedne strane apelira na slobodu, dok s druge strane oznaèava rizik. Upravo zbog istican

ja pojedinaène egzistencije Kierkegaarda su njegovi nasljednici prozvali ocem egzistencijalizma, novog pravca u filozofiji 19. stoljeæa.

3.2. Kategorija straha

U svojoj je filozofiji Kierkegaard pokuao do kraja izvesti problem religioznog stadija. Na tome je podruèju jedna od presudnih kategorija strah. Osjeæaj straha kao religioznog odnosa prema Bogu Kierkegaard interpretira na primjeru Abrahama i daje svoje viðenje biblijskog dogaðaja. Rijeè je o nalogu to ga je Bog dao Abrahamu, trad njega da rtvuje sina jedinoroðenca kako bi dokazao svoju vjeru u Boga. Kierkegaard razmatra Abrahamov strah kao etièki i religiozni problem. Gledano etièkim kategorijama, to to Abraham priprema nije nita drugo nego umorstvo. U religioznom smislu t

o to Abraham priprema zove se rtva. Boga treba sluati. Cijeli problem Abrahama Kierkegaard svodi na tezu da vjerovanje poèinje ondje gdje prestaje miljenje. Stoga jevjerovanje u principu paradoks, i to paradoks koji namjeravano ubojstvo preobraava u sveto djelo.[18]Strah pred neèim to postoji i to se moe vidjeti iz odreðenog sadraja postavlja preda nunost odluke. No strah pred neèim to je tu (tjeskoba ili bojazan) pojavljuje se kao nemir u slobodi. Predmet tjeskobe mogao bi se oznaèiti kao Nita, no to Nita stalno iskrsava. Pomisao na drukèiji ishod onoga to oèekujemo unosi osjeæaj neizvjesnosti. jeskoba je psiholoko stanje u kome èovjek razmilja o buduænosti. to se sve vie duhai u taj odnos, èovjek moe biti relativno sigurniji, no apsolutno nikad. Stoga strah i tjeskobu svi osjeæaju i kao biæa duha nose je u sebi. Samo onaj èovjek koji nita nemisli moe biti slobodan od tjeskobe. Èovjek moe tjeskobu rjeavati na dva naèina: miem ili sadrajem vjerovanja, Kierkegaard se odluèio za ovaj drugi put.[19]

strahKierkegaard je, promatrajuæi ivote drugih ljudi zakljuèio kako se ne samo on nego svaki èovjek, pita o moguænostima postignuæa autentiènog egzistiranja. Svakom èovjekua tako i Kierkegaardu, dana je sloboda odabira vlastitog ivotnog puta, no uz jaku motiviranost uvijek je istovremeno prisutan i strah od moguæeg neuspjeha. Dogaða se da iz straha od neuspjeha èovjek ne odabire niti jednu opciju, te ostaje tjeskoban i nezadovoljan. Ljudsku egzistenciju s jedne strane obiljeava strast ili elja za postignuæem autentiènosti, dok je s druge strane prisutan strah od neuspjeha, kojise èesto manifestira kao oèaj, tjeskoba i beznaðe. No, strast i tjeskoba ili strast ibeznaðe istovremeno predstavljaju moguæe pokretaèe èovjekova potpunog ostvarenja.[20]On dvoumi jeli èovjek sposoban ispravno odabrati najbolje moguæe rjeenje s obzirom na



vlastito ostvarenje ili mu pritom treba pomoæ. Za Kierkegaarda ta pomoæ je Bog, koji trai vjerovanje i pokornost. ivot u takvom horizontu nalik je na smrt ali religiozni èovjek to ne moe shvatiti kao zlo, veæ kao put traenja eshatolokog dobra.

3.3. Kategorija bolesti na smrt

Nikakvo postojanje kao individualitet ne moe biti nepromjenjivo i vjeèno. U takvomodnosu èovjek se moe neèemu nadati samo dok ivi. Smrt i nada potpune su suprotnosti. kræanskom shvaæanju svijeta smrt nije definitivan kraj, nego samo trenutak i prijelaz u eshatoloku stvarnost. Stoga u kræanskom smislu smrt nije bolest na smrt. Bolestna smrt kao ivotni problem, a ne kao eshatoloki izraz, postoji u oèajanju. To je odreðenje duha prema neèemu prema èemu se èovjek odnosi. Oèajanje èovjeka pokreæe i dri ui. Ipak, oèajanje se u najstroem smislu moe oznaèiti kao bolest na smrt, jer je muka janja ba u tome da se ne moe umrijeti.[21]Smrt bi bila utjeha da je svemu kraj, ali oèajanje ne vidi ni cilja ni zavretka. Utome je smislu oèajanje bolest na smrt. Oèajanje je prema tome proturjeènost puna muke, to znaèi umirati a opet ne umrijeti. Kierkegaard istièe da je vjerovanje suprotnost oèajanju. To je sigurno jer religiozni èovjek premjeta oèajanje iz svijeta zbiljnostiu moguænost eshatolokog cilja.

3.4. Kategorija ponavljanja i religiozni individualitet

Egzistencijalni problem ili ili kod Kierkegaarda ima svoje presudno znaèenje u shvaæanju kræanstva. Jedino kræanstvo koje Kierkegaard priznaje jest ono iz prvih stoljeoje se uvelike razlikuje od slubene, tj. institucionalizirane Crkve. Kræanstvo nijekomocija, kako ga je prikazivala crkva u njegovo doba: ono prema Kierkegaardu ponajprije oznaèava patnju, strah, tjeskobu, oèaj, beznaðe, rtvu ali i potpuno povjerenj i predanje Bogu.[22]Bit prave religioznosti ispoljava se, prema Kierkegaardu, u kategoriji ponavljanja. To znaèi da nitko nita ne moe postiæi bez vlastitog djelovanja. Nijednom kræaninpomae èinjenica da je Crkva stara dva tisuæljeæa i to ima mnogo svetaca. Trijumf Crkve varka. Treba ostati kod sebe i u sebi. Ponavljanjem svaki pojedinac mora ostvariti potpuno cjeloviti sadraj pravog vjerovanja. Bez svoga puta nema uspjeha. Put drugih jo nita ne znaèi za one koji to sami nisu postigli, niti mogu tim putem iæi. vatko treba ponoviti put Spasitelja, to je smisao sakramentalnog misterija.[23]

Ponavljanje je etièka upornost s izgledom za religioznim ostvarenjem sadrajno podruèe u kojem ponavljanje ima svoj predmet postojanja. U traenju uporita Kierkegaard se usmjeruje prema religioznom cilju, pa dobiva religiozno apsolutni kriterij. Prema njemu bez ponavljanja pojedinac bi bio preveden u vanjski svijet i prestao bi biti svoje ja.Da bi se postigao religiozni individualitet, nema prijelaza kvantitete u kvalitetu. Odluka je skok sa stupnja ljutnje ili srdbe, koja se zatim kao neizvjesnost prevladava i prima religiozni sadraj kao istinu. Time se Kierkegaard suprotstavlja Hegelu, jer njegova egzistencijalna kvalitativna dijalektika ne poznaje objektivno kretanje u bitku, nego samo religiozni subjektivitet. Nema prijelaza veæ postoji samo ponavljanje. To je svojevrsni iracionalizam koji se bori za èisto kræanstvo.[24]

4. Odnos filozofije i kræanstva

Kierkegaard je oduvijek smatrao problematiènim odnos filozofije i kræanstva. Smatraoje da kræanstvo ne pripada podruèju filozofije, nego povijesti, te da njegovo prihvaæaje ne zavisi od spekulativnih i znanstvenih argumentacija nego od slobodne odluke za vjeru. U mladosti je to ispoljavao kroz misao: filozofija i kræanstvo ne idu zajedno.Kierkegaard smatra da filozofiju ne moemo jednostavno pomiriti s kræanstvom. Istinekræanstva moe se jedino svjedoèiti, usklaðujuæi vlastitu egzistenciju s njom. Na taj



olazi do ponavljanja u vlastitom ivotu. Npr. tvrdnju, koju kræani prihvaæaju kao istiu, da Bog postoji jest apsolutna èinjenica i kao takva ne moe se demonstrirati, jer se èinjenice same po sebi ne demonstriraju: ona se moe samo prihvatiti i odbaciti.[25]On upravo smatra nunim ukazati na novu zadaæu filozofije, a to je isticanje vrijednosti pojedinca te pravo svakoga tko se odluèuje o tome kakav eli postati i na kojinaèin to realizirati. Moe se reæi da Kierkegaard zastupa tzv. kræanski egzistencijali koji èovjeka shvaæa kao biæe koje se za postignuæe autentiènog egzistiranja osim na seprvenstveno oslanja na Boga koji garantira potpunost ostvarenja. Smatra da jedino pojedinac moe pretpostavljati nositelja vrijednosti, dok drutvo promatrano u cjelini karakterizira nazadovanje. Zato i ukazuje na negativne strane drutva, koje mogu predstavljati najveæu prijetnju èovjekovu autentiènom egzistiranju, buduæi da se drvo sastoji od mase anonimaca koji najèeæe ive oponaajuæi jedni druge.[26]

Zakljuèak

Kao to je veæ napomenuto na poèetku, znaèenje i utjecaj filozofske misli Sörena Kierkerda svoju je punu afirmaciju doivjelo u 20. stoljeæu. Kao pisac i polemièar vezan jeza svoje doba ali ako filozofski mislilac nadilazi to doba i otkriva ideje kojesu trajnije nego vrijeme.Njegova je filozofska misao utjecala na pjesnike 20. stoljeæa, tako da pod njegovim direktnim utjecajem stvaraju neka svoja djela Hebbel, Björson, Ibsen i Jacobson. Rilke uèi danski samo da bi mogao na izvorniku studirati Kierkegaardove spise. U p

anjolskom pjesnitvu ostavlja traga na Miguela de Unamuno. Svojom dijalektièkom teologijom utjeèe na suvremenu protestantsku teologiju i filozofiju, na Karla Bartha,Friedricha Gogartena i Emila Brunnera. Najveæi utjecaj imati æe na razvoj egzistencijalistièke misli dvadesetih i tridesetih godina prologa stoljeæa.[27]Hegelov objektivni i apsolutni idealizam u neprestanome suprotstavljanju doveo je do ekstremne subjektivistièke i individualistièke antiteze. S tom i takvom iracionalno individualistièkom tematikom oivio je suvremenu filozofiju, a s njenim rjeenje zapoèeo put koji je egzistencijalizam 20. stoljeæa tek dalje nastavio.

############################################################################################################################################################################

####################################################################################################################################################################################################################################################################

UVODTema ovog seminara je bila filozofija Sörena Kierkegaarda, danskog filozofa, sadetaljnijom analizom prva tri poglavlja njegovog djelaStrah i drhtanje. Takoðer sam setrebala osvrnuti i na egzistencijalizam koji je bio prisutan u nje

govoj filozofiji, a samseminarski rad sam podijelila u tri glavna podnaslova. elja mi je bila da temu laganorazraðujem sve do vrhunca koji se nalazi u zadnjem podnaslovu.Prvi podnaslov nosi kratku biografiju Sörena Kierkegaarda koja slui kao kratki uvodu ono to mi je zadaæa u ovom seminaru bila. Kratkom biografijom sam htjela iznijeti nekeosnovne èinjenice o filozofu i pokazati koji su to dogaðaji utjecali nasam razvoj misli SörenaKierkegaarda.Drugi podnaslov sadri kratki presjek filozofije Sörena Kierkegaarda sa naglaskom natemu egzistencijalizma koji je bio prisutan unjegovoj filozofskoj misli. Sam podnaslov u sebisadri vie malih cjelina koje ele prikazati odreðene segmente njegove filozofske misli.Treæi podnaslov je analiza prvatri poglavlja djela



Strah i drhtanje. U ovompodnaslovu iznosim svoje shvaæanje onoga to je Kierkegaard napisao. Nadam se da samispravno shvatila, iako stoji èinjenica da se jedna reèenica moe èesto shvatit i na vie naèina.

IVOTOPISSören Aabye Kierkegaard roðen je 5. svibnja 1813. u Kopenhagenu gdje je i umro 11.studenog 1855. Njegov ivot najvie je obiljeio odnos sa vlastitim ocem te je taj odnosuvelike utjecao i na razvoj njegove filozofske misli. Otac mu je bio trgovac kojeg je èitavivot pratio osjeæaj krivnje i tjeskobno ièekivanje neodreðene kazne koja ja predviðenaza njihovu obitelj radi oèeva grijeha (jednom u mladosti hulio je na Boga).1SörenKierkegaard je tako odrastao u ozraèju puritanske protestantske obitelji, a odoca je naslijediovjeèiti osjeæaj krivnje. Rezultat njegova problematiènog odnosa sa ocem bila je zaokupljenostidejom smisla kræanstva. On tako 1830. godine poèinje studij teologije, a uz sam studij bavise i filozofijom, knjievnoæu i povijeæu. Tijekom stua Kierkegaard proivljava sveopæuivotnu krizu, zanemaruje studij i vjeru i predaje se rasputenom ivotu. 1838. mu umire otacte on tada konaèno doivljava obraæenje i vraæatudiju. Nastavlja studij te je 1840. godinepoloio dravni ispit i postigao stupanj

magistra radomPojam ironije. Iste se godine zaruèio sReginom Olsen, ali nakon godinu dana prekida zaruke. Zaruke je prekinuo jer je doao dozakljuèka da on ne moe u isto vrijeme biti oenjen èovji baviti se filozofijom. Iako jerazmiljao o tome da postane pastor ipak se ne odluèuje za taj poziv nego se potpunoposveæuje filozofiranju i pisanju svojih djela.2Bio je veliki kritièar malograðanske sredine uDanskoj, a posebno prema slubenom kræanu i njegovoj Crkvi.

PRESJEK FILOZOFIJE SÖRENA KIERKEGAARDAProblem egzistencije - opozicija HegeluSredite Kierkegaardove problematike jest problem egzistencije kao pojedinaèn

eopstojanosti. Èovjek je za Kierkegaarda biæe moguænosti, slobode i osobne odgovornosti zavlastitu sudbinu. Èovjekova egzistencija izuzetak je koji se ne da nikakvom shemomracionalno do kraja proniknuti i razumjeti. Ona je svojevrsni fenomen za koji ne postojiracionalno opravdanje. U ovom segmentu Kierkegaard se najradikalnije suprotstavlja Hegelu(njegovom racionalizmu, panlogizmu, dijalektici nunosti, uèenju da je istina cjelina i sustav).Kierkegaard u sustavu ne vidi nita pozitivno; on smatra da sustav uvijek zataji kada gaindividuum pita za djelovanje. Iz ovog Kiekegaardovog govora dâ se nazrijeti pretjeranisubjektivizam i individualizam.Istina je istina samo kada je istina za mene. 3Kierkegaard u svojim filozofskim promiljanjima istièe vanost pojma egzistencije, kojojse treba pristupiti pojedinaèno jer su naèini njezina ostvarenja razlièiti od èovjeka

do èovjeka iovise o odlukama koje se u odreðenom trenutku donesu. Dakle egzistencija koja se temelji napojedinaènosti i razlikuje od pojedinca do pojedinca s jedne strane apelira na slobodu, dok sdruge strane oznaèava rizik. Upravo zbog isticanja pojedinaène egzistencije Kierkegaarda sunjegovi nasljednici prozvali ocem egzistencijalizma, novog pravca u filozofiji 19. stoljeæa.4Iskustvo tjeskobeEgzistencija je poseban naèin opstojanja èovjeka. Odreðena je moguænoæu, a to biznaèile odreðena slobodom i tjeskobom. Tjeskoba je produkt slobode, grijeha,odluèivanja, otvorenosti i posebice odgovornosti. Tjeskoba tako proizlazi iz èovjeka samog, i



zsvega onoga to jednog èovjeka èini èovjekom i ona je temeljno njegovo stanje ukoliko eèovjek duhovno biæe. Kierkegaard govori kako je èovjek uvijek u suprotnosti vremenitosti ivjeènosti, zbilje i ideala, a njegova buduænost je uvijek neizvjesna. Jedina izvjesnost uneizvjesnom ivotu je smrt.5Stadiji egzistencijeKierkegaard razlikuje tri stadija egzistencije, a ona se temelje na èinjenici da èovjek sambira i odreðuje stil svog ivota. Govoreæi o naèinima na koje èovjek moe postiætiranje,Kierkegaard izdvaja tri temeljna naèina ili sloja egzistencije: estetski,etièki i religiozni. Treba

naglasiti da nema automatskog prijelaza s jednog na drugi stadij, to je opet stvar slobodnogizbora i odluke svakog èovjeka. Zato mnogi ljudi cijeli ivot ostaju naprvom stadiju. U razlicitih triju stupnjeva odluka ili ili odnosi se na cjelokupan ivot, a prema tome i razlièit cilj.Estetski stadijje stadij u kojem èovjek izabire ono izvanjsko i osjetilno. Ovaj prvi stadijodnosi se na neposrednost ivota. Ovdje èovjek ivi bez cilja, bez pogleda dalje od sadanjegrenutka, ivi prema naèelu:ivot treba uivati. To je uvijek jedno ekscentrièno stanje, jer èovjek bira neto periferno, a ne ono toje u sreditu njegove nutrine. Uglavnom je tosenzualizam i hedonizam u svojoj modernoj formi. Tu nema jednoobraznosti ali i bitnerazlike. Estet je èovjek kojim upra

vljaju izvanjske okolnosti. On nije donio odluku opreuzimanju brige za projekt svoga vlastitog ostvarenja jer ga izvanjski poticaji tolikoprivlaèe da nije svjestan kako im se oduprijeti niti im se pokuava oduprijeti. Privlaèi gauvijek ponovno isprobavanje novoga. Na kraju ga pogaða beznaðe jer je u stalnom strahu odpomanjkanjanovih moguænosti i izazova te ostaje neostvaren u potpunosti.6Kao ideal ovogstadija postavlja se lik Don Juana.7Etièki stadijje stadij razumskog izbora, izbora samoga sebe, a ne izvanjskosti. U njemuèovjek preuzima odgovornost za sebe. Ali i u ovom stadiju èovjek bira neto konaèno, a to gagu. Zato on tei nadiæi ovo stanje, ali se suoèava sa svojim granicama. Sve ga to upuæujenaspoznaju da nije sam sebe dao na svijet, upuæuje ga na Stvoritelja. Èovjek na ovom

e stadijune bira trenutak nego trajno pa stoga i apsolutno. Tu nema obilja moguænosti; izbor se suavaa time i pojednostavljuje. No istodobno to pojednostavnjenje jest i oteavanje, jer je odlukadefinitivna. Etièki kriterij sadri odnos suprotnosti koje treba razdvojiti.8Uzor etièkog stadijanalazi se u Sokratu.9Religiozni stadijje stadij izlaenja iz sebe i okretanja Bogu, izbor beskonaènog i vjeènog.Odnos premaBogu treba biti osoban, individualan i izravan. Ovaj izbor Kierkegaard naziva iskok vjere, a on ukljuèuje rizik, jer ga èovjek kao konaèno biæe ne moe do kraja sagledati.Ovaj dij Kierkegaard naziva ultimatumom za èovjeka koji eli vii cilj. Religiozni stupanj

kao zavretak cilja, ali i kao negacija prvih dvaju stadija, treba otvoriti povijesni horizont nakome æe èovjeèanstvo zasnovati nove ideale.10Svaki stadij je prema Kierkegaardu autentièan, ali se meðusobno razlikuju u kvaliteti.Tako je estetski stadij po kvaliteti najnii i èovjek koji je estet nikako neæe moæi oæi u odnoss Bogom. Samo èovjek u etièkom i religioznom stadiju mogu stupiti u odnos s Bogom.11



Religiozno obojena antropologijaKierkegaard je bio prvi koji je zastupalo kræanski ili teoloki egzistencijalizam. Time jezauzeo izniman teoloki stav pa je tako ostao izoliran sluèaj meðu filozofima svoga vremena.Temeljna preokupacija bilo mu je pitanje egzistencije i analizirajuæi ovu problematiku doaoje do vrlo bitnih saznanja. Doao je do zakljuèka kako se pitanje egzistencije moe vrlo lakookrenuti u negaciju egzistencije te tako doæi do nihilizma. Ovu postavku su njegoviinterpretatori jo vie naglasili. Nihilizam koji se javio u Kierkegaardovo vrijeme najvie seispoljio na religioznom planu. To je svojevrsna religiozna kriza (kriza vjere u Boga) koja seoèituje u èinjenici da èovjek gubi smisao svog egzistiranja. Posljedica gubitka smisla jeparaliza èovjekove tenje za potpunim ostvarenjem. Rjeenje ovog problema Kierkegaard vidiu skoku u vjeru kojim sepostaje Kristov suvremenik.12Viðenje kræanstvaKierkegaard najvie kræanstvu zamjera njegovo udaljavanje od svog izvornog oblika.Utvrðuje kako je velika razlika izmeðu pukog znanja o religiji i prihvaæanja kræanstva kazistencijalne istine prema kojoj æe èovjek onda i usmjeriti svoj ivot. Kierkegaard smatra dabi se kræanstvo trebalo revizirati prisvajanjem egzistencijalne istine i suvremenosti. Tasuvremenost odnosi se na to da bi pojedinac trebao odluèiti postati Kristov suvremenik injegov nasljedovatelj. Kierkegaard svu problematiku egzistencije svodi na jednostavan izbor:ili oèajavati ili uèiniti skok u vjeru. Kierkegaard istièe kako se èovjek jedino u vjeri napozitivan naèin poniti pred Bogom; èovjek se daj potpuno predanje Bogu i prihvaæa sebeiz ruku Bojih.Pojedinac se jedino moe ostvariti bez utjecaja mase, kao izoliran sluèaj. Tako on smatrada bi i kræanska egzistencija

trebala biti izolirana od mase i kao takva oznaèavati specifièno kræansku kategoriju. Ovdje se opet lako ièitava Kierkegaardov individualizamkojijednostavno ne podnosi masu kao kategoriju. Kierkegaardova filozofija nas vodi do zakljuèkada smo svi pozvani postati kræanima, ali nam je to preputeno na izbor.Tako je moguæeutvrditi kako svaki èovjek trai svoju egzistencijalnu istinu.13ANALIZA DJELA STRAH I DRHTANJEU djelu Strah i drhtanje Kierkegaard daje svoje viðenje biblijskog dogaðaja. Glavnilik djela je biblijski patrijarh Abraham. Njegov ivot i primjer sami po sebi imaju simbolièkoznaèenje, a Kierkegaard u ovom djelu ulae sav svoj stvaralaèki gnij, svu svojuspekulativnost i poetsku snagu, pozivajuæi èitatelja da Abrahamovu k

unju doivi kao svoju,13 Goluboviæ, A.,Od egzistencijalne nedoumice do filozofije egzistencije u S. Kierkegaarda, Obnovljeni ivot(63) 3 (2008), str. 257.-273.6

njegovu vjeru kao izazov naoj. Samo ako zastanemo nad Abrahamom, ako se uivimo unjegov ivot, postanemo dionici treptaja njegove due, osjetimo strah i drhtanje kojisu gaproimali moæi æemo shvatiti dinamiku vjere, osjetiti velièinu, zahtjeve i blagosl

v koji stojipred onima koji se upuste u tu boansku avanturu.14PredgovorKierkegaard djelo poèinje konstatacijom kako u svijetu vlada rasprodaja i kako je svetoliko jeftino da si postavlja pitanje hoæe li na kraju uopæe biti netko tko æe htjeti neto nuditi.Nadalje Kierkegaard utvrðuje kako nijedan filozof ne ostaje na sumnji, nego uvijek ide dalje.Kierkegaard si postavlja pitanje kako si onda filozofi mogu odrediti cilj, odnosno kamo ondaidu. Isto tako Kierkegaard æe reæi da je onda logièan zakljuèak taj da onda filozofi u svesumnjaju jer se inaèe ne bi moglo reæi da napeduju. Filozofi èine to kretanje suvie olako teuopæe ne nude objanjenje za svoje pret



odno kretanje. Za Kierkegaarda jedini koji je daoobjanjenje jest Descartes; za Descartesa Kierkegaard koristi samo rijeèi hvale, a najvie istièenjegovu skromnost. Grci su filozofsku sumnju smatrali zadatkom za èitav ivot, jer se tasposobnost nije raðala u nekoliko dana, a u nae doba sa sumnjom svatko poèinje. TuKierkegaard vidi glavni problem: nitko ne ostaje kod vjere, nego svi idu dalje. Za Grke jevjera bilaneto to se treba dosegnuti, a danas je ona neto to se mora nadiæi.Na kraju predgovoKierkegaard na neki naèin pere ruke od moguæih sukoba inerazumijevanja koji bi mogli astati nakon objavljivanja spisa. On se isprièava kako ovajspis nije napisao filozof, nego pjesnik koji ne obeæava sistem, ne prikljuèuje se njemu niti gapropisuje. Ipak je Kierkegaard svjestan kako njegovo djelo neæe biti izrazito èitano i u jednuruku ponosan je time jer to znaèi da njegovo djelo neæe biti èitano u popodnevnoj razbibrizi.On unaprijed vidi da æe biti potpuno ignoriran i da æe ga kritika sasijecati, ali jo jednomponavlja kako ovo nije sistem niti sa sistemom ima veze.15 UgoðajPoèetak ovog poglavlja govori o èovjeku koji je u svom djetinjstvu èuo prièu oAbrahamu,koji je morao rtvovati svog sina Izaka, i ta mu je prièa ostala u mislima èitavivot, e je u svojoj starosti imao samo jednu elju- biti sudionikom trodnevnog putovanjaAbrahama i Izaka na brdo Moriju.

Kierkegaard u ovom poglavlju iznosi èetiri moguæa scenarija ovog dogaðaja, a na krajupoglavlja pisac utvrðuje kako ipak nije bio nitko veæi od Abrahama.U prvom viðenju dogað

ja Abraham vodi Izaka na Moriju da bi ga rtvovao i govori muto æe se dogoditi. Izakpoèinje preklinjati svog oca da mu se smiluje, ali Abraham nastavljaput. Kasnije Abraham poèinje vikati na Izaka govoreæi mu kako mu nije on otac, nego mu jeotac samBog na nebesima. Izak u tom trenu poèinje zazivati Boga, a Abraham utvrðuje kakoje bolje da Izak misli da je on neèovjek, nego da izgubi vjeru u Boga.U drugom viðenju dogaðaja Abraham je ostao vidno razoèaran to je Bog od njega uopæetraio takvu rtvu. Ie Izak preivio, Abraham nije mogao shvatiti da je Bog to od njegatraio. Izak je nakon dogaðaja nastavio sa svojim ivotom, razvijao se i napredovao, ali jeAbraham ostao zatoèen u tom dogaðaju bez ikakve radosti u svom srcu.Treæe viðenje iznosi obrnuti rzvoj dogaðaja od prethodnog viðenja. U ovoj prièiAbraham nije razoèaran u Boga, nego u ebe to je bio spreman rtvovati sina i to smatrasvojim grijehom. Smatra se manje ocem i misli kako je zaboravio na dunost prema sinu.Èetvrto viðenje dogaðaja na Moriji pikazuje Izaka kao osobu koja je nakon tog dogaðajaizgubila vjeru u Boga. Pri povra

tku kuæi, iako je sve dobro prolo, Izak je bio taj koji jeizgubio vjeru, a o tom dogaðaju ni Abraham ni Izak nisu vie ni rijeèi prozborili.16Hvalospjev AbrahamuKierkegaard poglavlje poèinje govorom o vjeènoj svijesti. Kada bi svijetom upravljalaneka mraèna sila ili kada bi svijet bio samo puko izmjenjivanje nastajanja i propadanja bezikakvog razumskog uzroka, tada bi svijet bio samo puko oèajanje, a ivot bi bio isprazan ineutjean. Iz tog razloga Bog je stvorio i junaka i pjesnika. Pjesnik ne moe uèiniti ono tojunak èini, ali on se junaku divi, voli ga i raduje mu se. Pesniku je junak njegovo bolje ja;junak u pjesniku budi divljenje i pjesnik je sretan to mu se moe diviti. Kierkegaard pjesnikanaziva genijem pamæenja jer sve ono tojunak uèini pjesnik ovjekovjeèi. Pjesnik æe takosvima govoriti o hrabrim pothvatima junaka te tako junak neæe biti zaboravljen. Junaku jepjesnik njegovo sjeæanje, a buduæi

da je ono idealno, pjesnik je junaku njegovo bolje ja. Takooni ulaze u neraskidiv odnos.Kierkegaard istièe i kako je svatko poseban na svoj naèin, a to sve promatra u odnosu navelièinu koju ljubi. Tako onaj koji sebe ljubi, velik je po sebi; onaj koji druge ljubi velik je po16Kierkegaard, S.,Strah i drhtanje Dijalektièka lirika Johannesa de Silentija, Split, 2000., Verbum, str. 13.-18



svojoj predanosti, a najveæi je onaj koji Boga ljubi. Svaki je od njih velik razmjerno svomoèekivanju. Tako je velik onaj koji je oèekivao moguæe, veæi je onaj koji je oivao vjeèno, anajveæi je onaj koji je oèekivao nemoguæe. Kierkegaard razlikuje velièinueka i po tome skojom se velièinom borio. Ako se èovjek borio sa svijetom, velik je jer je svladao svijet. Akose borio sa sobom, jo je veæi jer je sebe svladao. A najveæi je onaj koji se sa Bogom borio.Kierkegaard kao i uvijek dosad najveæu vanost pridaje Bogu, tj. èovjeku koji trai Boga isukladno tomu s Bogom se bori.O Abrahamu Kierkegaard govori kao o osobi koja je imala sve moguæe razloge daignorira Boje zapovijedi, ali Abraham to nije uèinio. Abraham je morao iæi u drugu zemlju ibiti stranac jer je Bog to od njega traio; Bog mu je obeæao veliko potomstvo, a previegodina je bilo veæ prolo. Ipak je Abraham vjerovao. Bilo bi razumno oèekivati da jeAbraham pisao tualjke u zemlji gdje je bio stranac, ali Abraham to nije uèinio. On je svusvoju mudrost zatomio i prepustio se vjeri. Ono to je najveæa ludost Abrahama je ustrajnovjervanje u Boje obeæanje potomstva. Abraham se nije pitao je li moda Sara veæ previeostla, nije mario ni za èinjenicu da je veæ postala ruglo u narodu, a najbitnije od svega je dase Abraham èvrsto drao obeæanja. Da se pokolebao, obeæanje ne bi bilo ispunjen.Kierkegaard daje hvalu Sari jer se osjeæala dovoljno mladom da postane majkom, aAbrahamu da postane ocem. Obeæanje je bilo ispunjeno i nije bio nitko sretniji od Abrahama iSare. Ali onda slijedi druga kunja- Boji zahtjev da Abraham rtvuje svog dugo oèekivanogsina. Abraham i dalje zadrava svoju vjeru i spreman je uèiniti ono to Bo od njega trai.Abraham bi bio velik i da je odbio rtvovati sina, ali buduæi da je bio spreman i sina rtvovatiza Boga postao je najveæi. U Abrahamu vidimo lik idealnogvjernika koji slijedi Boga pamakar to bilo suprotno ljudskom razumu. Kierkegaard je lijepo objasnio razliku izmeðuAbrahama i ostalih oèeva koji su izgubili sinove.

Nijednom od tih oèeva Bog nije zapovjedioda ubiju svog sina, a Abrahamu je to bilo zapovjeðeno. Da je Abraham na Moriji oklijevao ida je vidio ovna u grmlju prijenego je potegao no, vratio bi se kuæi, ali bi to bio bijeg i svebi kasnije bilo drugaèije. Abraham ne bi dao dokaz svoje vjere i bio bi zaboravljen.Na kraju poglavlja Kierkegaard upuæuje ispriku Abrahamu ukoliko nije neto dobrouèinio. Ono èemu se Kieregaard najvie divi je èinjenica da Abraham nije dospio dalje dolido vjere i na tome mu je najvie zahvalan.1717 Kierkegaard, S.,Strah i drhtanje Dijalektièka lirika Johannesa de Silentija, Split, 2000., Verbum, str. 19.-

ZAKLJUÈAKPiuæi ovaj seminarski rad elja mi je bila poblie upoznati egzistencijalizam u filozoijiSörena Kierkegaarda i detaljnije analizirati prva tri poglavlja njegovog djelaStrah i drhtanje.Buduæi da se Kierkegaarda èesto naziva filozofom kræanske egzistencije, potrudila samsepodrobnije uæi u samo mjesto egzistencije u njegovoj filozofskoj misli.Kierkegaarda je èitav ivot pratio osjeæaj tjeskobe i to se odrazilo na njegovu misao pasam tako na puno mjesta primijetila kako ga interesira pitanje smisla, ali i da upozorava naopasnost nihilizma. Njegova je elja potaknuti èitatelja da ne odbaci vjeru stavljajuæi vjeru iBoga na pijedestal kojemu svaki èovjek treba teiti. Njegove misli èest moemo shvatiti kaopropovijed ili kao dobronamjerne savjete. Lako ga se moe i uspo

rediti sa Sokratom jer suobojica oèekivali da sugovornik sam shvati neke stvari ida ih onda i prihvati.

Iako je bio u sukobu sa danskom crkvom, nije dopustio samom sebi da zanemari Boga ivjeru. Buduæi da je stvarno imao problema sa institucijom, ne bi bilo èudno da je postaoestoki ateist. Ali on to nije uèinio, nego je sa jo veæim arom upozoravao na snostgubitka vjere koja je bila prisutna u njegovo doba, a pogotovo u dananje.Shvatila sam da je njegova misao uistinu ugodna i optimistièna i da lako privuèe èitatelja,ali isto tako sam shvatila da je on bio èovjek koji nije bio isuvie hrabar i koji



se nije usudiouèiniti neke veæe stvari.

Documents

Sören Kierkegaard Uvod