1

prof. dr. Ivo ROZIĆ*

Pravni fakultet u Mostaru

Petar JASAK*, mag. iur

Fontenay-aux-Roses, Francuska

UDK XXX.XXX

SPECIFIČNOSTI MIROVINSKIH REFORMI U

REPUBLICI FRANCUSKOJ

Sažetak

Mirovinski sustav Republike Francuske, kao najkompleksniji mirovinski sustav

u Europi, je nefunkcionalan, izdijeljen i nerazumljiv za većinu građana.

Zadužiti buduće generacije ili reformirati cjelokupni mirovisnki sustav – dva su

izbora koja preokupljaju političku i znanstvenu zajednicu. Zadnjih 20 godina u

Francuskoj se jedna za drugom smjenjuju mirovinske reforme koje nastoje

riješiti, ne samo problem destabilizacije sustava zbog povećanja starosti

populacije, već i problem straha i povjerenja građana u financijsko tržište koje

se nudi kao jedino rješenje za mirovine budućih generacija. Rad ima za cilj

predstaviti i analizirati specifičnosti mirovinskih reformi i mirovinskog sustava

Republike Francuske, a time pomoći znanstvenoj zajednici kod budućih

najavljenih mirovinskih reformi u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: mirovinski sustav, reforme, međugeneracijska solidarnost,

kapitalizirana štednja, Francuska

1 Uvod

Starenje populacije u svim industrijskim razvijenim zemljama u potpunosti

destabilizira njihov mirovinski sustav. Francuska, kao razvijena industrijska

zemlja s jednom od najvećih očekivanih prosječnih životnih dobi u svijetu,

također neprestano pokušava redefinirati princip međugeneracijske solidarnosti

napuštajući sustav solidarne redistribucije, te prihvaćajući sustav individualne

kapitalizirane štednje.

Iako je problem starosti populacije jedan od glavnih razloga za mirovinskim

reformama, on nije i jedini. Želeći zadržati postojeće privilegije, „sabotažom“ i

dugogodišnjim odbijanjem većine prijedloga za mirovinskim reformama,

socijalni partneri su „svjesno doveli cjelokupni mirovinski sustav u deficitarno

* Ivo ROZIĆ, docent na Pravnom fakultetu u Mostaru. E-mail: ivo_rozic@yahoo.com

* Petar JASAK, živi i radi u Francuskoj. E-mail: petar.jasak@mirovinska-reforma.com

2

stajnje“. Stalno smanjenje prava umirovljenika je jedini odgovor svih vlada,

čime je dovoden u pitanje socijalni mir. U isto vrijeme zadnjih 7 godina obje

vlade Republike Francuske privilegiraju bogate uvodeći fiskalni štit čime se

slabi proračun države koja s druge strane izražava želju da smanji opterećenje

javnog duga. Prosljeđivanje tereta financijskih kriza 2008. i 2011. na aktivnu

populaciju je očito, čime se određeni dio duga želi prebaciti i na buduće

umirovljenike kroz zaduživanje na tržištu kapitala.

Proučavati mirovinske reforme Francuske nije moguće bez uzimanja u obzir

povijesnih izvora, demografskog faktora, sociološke pojave, globalizacije,

aktualnih ekonomskih prilika, kako u Europi tako i u svijetu, kao i problem

općih uvjeta rada u svijetu. Povećanjem produktivnosti u Republici Francuskoj,

koja je jedna od najvećih u svijetu po zaposleniku, i profita financijskih tržišta

dovodi u pitanje ispravnost aktualnih reformi kao jedinog puta za rješenje

mirovinske krize i proračunskog deficita.

1960. godine u Republici Francuskoj na jednog umirovljenika imamo 4 aktivne

osobe, a u 2010. imamo 1,8 aktivnih osoba. U budućnosti će razlika između

aktivne i pasivne populacije biti još manja.1

Prosječni očekivani životni vijek Francuza u pedesitim godinama iznosio je 66

godina, a 2010. prelazi 81 godinu. Ekonomske prilike gdje se povećava broj

nezaposlenih još više produbljuju krizu mirovinskog sustava zato što

nezaposleni na svoja zagarantirana primanja u slučaju gubitka posla ne plaćaju

doprinose za mirovinski sustav.

Povećanje doprinosa, a time i dodatno opterećenje aktivne populacije ili

evenutalni pronalazak novih resursa, prijedlozi su svih mirovinskih reformi u

Republici Francuskoj. Produženje radnog vijeka seniora i smanjenje mirovina

su u svim reformama definirani kako novi financijski resursi. Kombiniranjem

sva tri financijska resursa za rješavanje problema mirovinskog sustava, temelji

su svih do sada provedenih reformi ali isto tako ostaju temelj za sve buduće

reforme.

Prva ozbiljna reforma mirovinskog fonda u Francuskoj iz 1993. godine

(Reforma Balladur), je vezena za bazne mirovine privatnog sektora. Tri godine

kasnije slijedi reforma dodatnog obveznog osiguranja ARRCO/AGIRC*. 2003.

godine stupa na snagu reforma za funkcionere kada se kao i za privatni sektor

vrijeme doprinosa veže izravno za očekivanu prosječnu životnu dob aktivne

1 Nacionalni institut za statistiku i gospodarske studije - Institut National de la

Statistique et des Etudes Economiques (INSEE), http://www.insee.fr

3

populacije (Reforma Fillon). 2007. godine, dolaze na red specijalni režimi i

zadnja reforma 2010. godine (Reforma Worth).

Niti jedna reforma mirovinskog sustava Republike Francuske ne prolazi bez

socijalnih turbulencija, ali u isto vrijeme sve do sada donesene reforme nisu

dale očekivane rezultate.

Danas pravo na puni iznos mirovine, s navršenih 60 godina, aktualnim

reformama prestaje biti konstanta (Izuzev osoba koje su obuhvaćene zadnjom

reformom iz 2012 godine najavljenom u tijeku izrade ovoga rada). Ona postaje

parametar koji se mijenja u ovisnosti o prosječnom životnom vijeku na dan kada

budući umirovljenik navrši 56 godina.

Finalno, 7. studenog 2011. godine, reforma iz 2010. godine se ubrzava kako bi

već 2017. godine legalna starosna dob za puni iznos mirovine bila 62 godine

umjesto 2018. kako je planirano, a sve u cilju da se što prije riješi mirovinski

deficit.

6. lipnja 2012. godine vlada Jean-Marc Ayraulta2

, najavljuje djelomični

povratak na mogućnost odlaska u mirovinu s navršenih 60 godina, čime se

poništava reforma Nicolas Sarkozya koja ja ovu dob progresivno produžavala

na 62 godine.

Ova mirovinska reforma će stupiti na snagu 1. studenog 2012. godine putem

dekreta koji je najavljen krajem lipnja mjeseca, a nakon objavljivanja u Journal

officiel.3. Reforma omogućava osobama koje su počele raditi s navršenih 18

godina, a koje su uplaćivale doprinose najmane 41 godinu, odlazak u mirovinu s

navršenih 60 godina. Procijenjuje se da broj osoba koje pokriva ova reforma

iznosi između 100.000 i 150.000, što je predstavlja oko 0,6 % ukupne

mirovinske populacije.

Svi mirovinski sustavi u svijetu pa tako i u Francuskoj su vrlo osjetljivi na

nepredviđene ekonomske, demografske i druge situacije. Reforme se često

baziraju na znanstvenim pretpostavkama kao što su natalitet, očekivana

prosječna životna dob, radni kapacitet starosne populacije, što još više ostavlja

prostora za turbulencije do kojih dolazi bez izuzetka.

2 Jean-Marc Ayrault, novi predsjenik vlade francuskog predsjednika François Hollandea

3 Narodne novine ili Službeni glasnik

4

2 Temelji mirovinskog sustava Republike Francuske

Mirovinski sustav Republike Francuske se sastoji od 37 mirovinskih

organizacija (režima) koji pokrivaju zaposlenike privatnog sektora, državne

službenike, funkcionere, samostalne djelatnike, obrtnike, trgovce,

poljoprivrednike, liječnike, rudare,… Također postoje specijalni režimi

mirovinskog osiguranja koji obuhvaćaju tvrtke koje su u povijesti putem raznih

ugovora sačuvale svoje zasebne režime mirovinskog osiguranja.

Svi ovi režimi mirovinskog osiguranja se upravljaju putem navedenih 37

mirovinskih organizacija (fondova), a koji su obvezno vezani za sve osobe koje

vrše profesionalnu aktivnost. Određene organizacije upravljaju u isto vrijeme

obvezni stupanja i neobvezni individualni stupanj, a neke druge samo jedan od

tri postojeća stupnja mirovinskog sustava Republike Francuske.

Iako su pravila režima različita, zajedničko za sve režime je pravilo

međugeneracijske solidarne raspodjele. Uplate za mirovinsko osiguranje aktivne

populacije aktualne godine služe sa isplatu mirovina umirovljenicima za istu

godinu.

Princip kolektivnosti i obveznosti omogućava svima, nakon prelaska i aktivne

populacije u pasivnu, neophodne resurse za život. Socijalni doprinosi su

proporcionalni u odnosu na primanja, tako da visina buduće mirovine također

ovisi o uplaćenim doprinosima. Svi oni koji ne mogu uplaćivati doprinose

(nezaposleni, bolesni, osobe na trudničkom) stječu ista prava za period

objektivne neaktivnosti. Osobe koje ne spadaju u aktivnu populaciju, a podižu

djecu, stječu određene privilegije ili pravo na minimalnu garantiranu mirovinu.

Solidarnost između organizacija i fondova omogućava kompenzaciju u slučaju

demografske razlike kako bi se održala ista razina mirovine za sve osiguranike.

Zakonska dob za umirovljenje je dob od koje osiguranik stječe pravo na zahtjev

za mirovinu. Ova dob je fiksirana od 60 do 62 godine, a što ovisi o godini

rođenja osiguranika. Odlazak u mirovinu prije zakonske dobi (prijevremena

mirovina) je moguća ali uz određene uvijete.

Ako osiguranik bez objektivnih razloga zahtijeva mirovinu prije zakonske dobi,

dolazi do smanjenja bazne mirovine. U protivnom, ako osiguranik nastavi

profesionalnu aktivnost nakon stečenih uvjeta za mirovinu i nakon zakonske

dobi, njegova mirovina biva uvećana.

5

6

Tromjesečje je jedinica koja se koristi u najvećem dijelu baznih obveznih

mirovinskih režima u Republici Franuskoj. U jednoj godini je moguće potvrditi

maksimalno četiri tromjesječa. Vrijeme osiguranja koje je potrebno za punu

stopu mirovine ovisi o godini rođenja osiguranika. Broj tromjesečja za osobu

koja je rođena 1950., a za stjecanje prava pune stope iznosi između 160 i 165

tromjesječa. Za osobe rođene nakon 1. siječnja 1955. godine, broj tromjesečja

će biti određen dekretom na dan 56–tog rođendana. Zakonska dob kada

osiguranik stječe pravo na punu stopu mirovine bez obzira na dužinu osiguranja

se zove «Zakonska dob za punu stopu» ili starosna mirovina. Ova starost je

fiksirana između 65 i 67 godina i ovisi o godini rođenja osiguranika.

Kod bodovnih mirovinskih režima (generalno za režime dopunskog osiguranja

mirovine), uplate doprinosa daju prava svake godine na određeni broj bodova.

Budući umirovljenik režima za dopunsko osiguranje IRCANTEC, ARRCO i

AGIRC tijekom profesionalne aktivnosti nastavlja stjecati mirovinske bodove,

bez obzira na svoje godine. Mirovina za osiguranika je jednaka broju stečenih

bodova pomnoženo s vrijednošću boda na dan odlaska u mirovinu. Visina

mirovine od dodatnog mirovinskog osiguranja IRCANTEC, ARRCO i AGIRC

je umanjena ako zaposlenik ne ispunjava sve uvjete za stjecanje mirovine iz

dopunskog osiguranja prije 65. godine.

3 Mirovinske reforme u Republici Francuskoj

Mirovinske sustave bazirane po Bismarckovom modelu je vrlo teško reformirati

zato što cijeli sustav treba promijeniti, a pri tome pronaći adekvatno rješenje

kako bi se izvršila tiha tranzicija od sustava redistribucije na sustav

kapitalizirane štednje. U Republici Francuskoj imamo s jedne strane

tradicionalo čvrsto uvezane sindikate koji ne žele izgubiti dugogodišnje stečene

privilegije, a s druge strane financijski deficit koji prijeti urušavanje

cjelokupnog mirovinskog sustava. Sve do sada mirovinske reforme nastoje što

više smanjiti redistribucijski dio mirovina, a povećati model kapitalizacije, što

stvara veliki otpor. Jednim dijelom mirovinskih režima – dodatnih obveznih

mirovinskih osiguranja – upravljaju socijalni partneri, a najosjetljivija kategorija

koja nema jake sindikalne predstavnike mora računati na opći režim koji u

budućnosti neće osigurati osnovne prihode za život. Oni koji imaju najjače

sindikalne predstavnke, imaju i najviše mirovine, što je slučaj s funkcionerima.4

Financiranje mirovina u Republici Francuskoj 80-tih godina postaje jedno od

najvažnijih pitanja, kako financijskih tako i pitanja socijalnog mira, koja su vrlo

4 ATTAC - Fondation Copernic, Jean-Marie Harribey, Pierre Khalfa, Christianne Marty,

Pierre Concialdi, Didier Horus, Michel Husson, Isaac Johsua, Marc Mangenot, Patrick,

Morvan, Daniel Rallet, Retraite l'heure de vérité, Édition Syllepse, 2010, od stranice 39

7

bitan faktor pri reformiranju mirovinskog sustava. Bez obzira na financijski

deficit sve do 1993. godine nije pokrenuta niti jedna ozbiljnija mirovinska

reforma. Minimalne reforme su se bazirale na povećanje doprinosa ili su se

odgađale zaduživanjem budućih generacija.5

3.1 Reforma Balladur 1993.

Temeljna karakteristike ove reforme je progresivnost, tako da je reforma u

potpunosti uspostavjena tek 2004. godine. Kako bi se privoljeli sindikati na

pristanak ove reforme odlučuje se utemeljenje FSV (Fonds de solidarité

vieillesse6) čime bi se separiralo socijalno osiguranje i nacionalna solidarnost.

Ovim fondom bi se pokrivale mirovine osoba koje nisu dovoljno kotizirale i

koje nemaju validirana sva tromjesečja potrebna za pravo na punu mirovinu.

FSV kompenzira i doprinose koji nisu plaćani od strane nezaposlenih osoba.

FSV se financira s 1,3% uvećanim doprinosima za opće socijalno osiguranje

(CSG), a što je odlučeno u lipnju 1993. Kreiranje ovog fonda se zahtijeva od

strane socijalnih partnera koji žele da se financijski deficit prebaci na državu,

kako ne bi utjecao na mirovine onih koji redovito plaćaju doprinose..

3.2 Reforma Juppé 1995.

Pošto su reformom Balladur 1993. izostavljeni zaposlenici državnog sektora,

Alain Juppé pokušava to učiniti novom reformom 15. studenog 1995. godine.

Alain Juppé pokušava reformirati mirovinski režim funkcionera, poduzeća u

državnom vlasništvu (SNCF, RATP, EDF-GDF,...). Želi se izjednačiti način

proračuna mirovine s privatnim sektorom. Nakon velikih nemira koji su

uslijedili najavom o restrukturaciji SNCF-a, Vlada je primorana povući ovu

reformu. 37,5 godina rada ostaje da vrijedi za sve zaposlenike državnog sektora

kojima se za proračun mirovina uzima samo 6 zadnjih plaća (ne uključujući

dodatak). Nerijetko prije kraja aktivne karijere, zaposlenici državog sektora

dobivaju promocije, čime referentna plaća za proračun omogućava mirovinu i

do 75% visine plaće.

3.3 Reforma Jospin 1997. - 2002.

Vlada Jospin između 1997. i 2002. godine nije poduzimala bitne korake kako bi

reformirala mirovinski sustav.

Vrlo diskretno se govori i o neuspjehu kreiranja FRR-a (Rezervni fond) od

strane vlade Lionela Jospina 2001. godine, koja je za cilj imala pokriti stvoreni

5 Bruno Palier, La Réforme des retraites, PUF, collection Que sais-je ?, Paris, 2010.

6 FSV (Fonds de solidarité vieillesse) – Solidarni mirovinski fond – Fond koji osigurava

minimalne starosne mirovine i mirovine koje proistječu iz nacionalne solidarnosti,

http://www.fsv.fr

8

deficit zbog demografske evolucije. Plan da se u fondu prikupi 300 milijardi

eura kapitalizirane štednje do 2020. godine, neslavno je propao, te u 2008.

godini gubi 24,9% svoje vrijednosti. Od planiranih 300 milijardi eura, danas se

u fondu nalazi samo 30-tak milijardi eura. U lipnju 2010. država donosi odluku

da fond pokriva deficit koji će biti stvoren između 2010. i 2018. godine.

Loše iskustvo Alain Juppé-a i veliki broj kontradiktornih studija, natjeralo je

Lionela Jospina da utemelji COR koji se sastoji od velikog broja eksperata

raznih socijalnih partnera bez MEDEF-a (jedna vrsta udruženja poslodavaca).

Glavni cilj COR-a je dijagnosticirati stanje s kojim će se svi socijalni partneri

slagati kako bi se konačno izbjegla polemika oko kontradiktornih izvještaja i

studija. COR ima zadatak da svake godine objavi stanje u mirovinskom sustavu

i pripremi analizu za potrebe Parlamenta, Vlade i socijalnih partnera.

3.4 Reforma Fillon 2003.

Cilj ove reforme je ostao nepromijenjen s ciljem reforme Juppé iz 1995. Njome

se žele izjednačiti uvjeti za stjecanje mirovine zaposlenika državnog i privatnog

sektora. Nakon velikog broja susreta između Vlade i socijalnih partnera, te

priprema reakcije sindikata na najavljenu reformu 18. travnja 2003. Vlada

prezentira projekt reforme. Najavljuje se da će, kao u privatnom sektoru,

zaposlenici državnog sektora morati kotizirati 40 godina umjesto 37,5 godina do

sada, te da će kotizacija biti produžena za sve na 41 godinu u 2008. i na skoro

42 godine u godini 2020.

Revalorizacija mirovina će se vršiti u istom ritmu kao i cijene. Vlada najavljuje

dodatak na mirovine za one koji kotiziraju dulje nego je zakonski određeno da

bi se steklo pravo na punu mirovinu ali i penale (smanjenje mirovine) za one

koji nisu kotizirali puni zakonski period. Ovi prijedlozi pokreću velike

prosvjede svih sindikata. Konačno 24. srpnja 2003. godine Parlament izglasava

Zakon koji sadrži glavne točke najavljene od François Fillona uz dogovor s

CFDT i CGC, nakon čega sindikat CFDT gubi povjerenje svoje baze a time i

nekoliko desetina tisuća članova.

Početkom 2003. Vlada najavljuje kreiranje fakultativnog režima na bazi

kapitalizirane štednje za zaposlenike privatnog sektora PERP i reorganizaciju

štednog plana zaposlenika koji postaje stvarni mirovinski štedni plan PERCO.

U istoj godini po ugledu na državni režim utemeljen je unificirani režim za

samostalne privrednike RSI koji obuhvaća više mirovinskih režima.

3.5 Reforma specijalnih režima 2007.

I pored velikih protesta sindikata, koji organiziraju masovne prosvjede

zaposlenika transporta u jesen 2007. godine, Vlada usvaja reformu specijalnih

mirovinskih režima, koja stupa na snagu od srpnja 2008. godine. Ova reforma

9

predviđa izjednjačavanje duljine kotizacije na 40 godina do 2012. godine i

indeksiranje mirovina u odnosu na cijene, a ne na plaće.

3.6 Reforma 2008.

Reforma Fillon iz 2003. imala je za cilj produljiti radni vijek aktivne populacije

kako bi se garanirala financijska stabilnost mirovinskog sustava, međutim 2005.

deficit vezan za mirovine iznosi 1,9 milijardi eura.

U 2008. godini problem mirovina ponovo postaje glavna tema rasprave iz

razloga što reforma iz 2003. predviđa provjeru stanja i daljnje korake za

stabilizaciju režima u ovisnosti o ekonomskim i demografskim prilikama.

Mnogi izvještaji i studije govore o neuspjehu mirovinske reforme iz 2003.

godine. Izvještaj Komisije za garanciju mirovina govori o katastrofalnom stanju

i deficitu od 4,6 milijardi eura u 2007. godini iako je predviđeno da će

financijsko stanje biti uravnoteženo.

Izvještaji govore o vrlo teškoj situaciji osoba koje žive od minimalne starnosne

mirovine, nakon čega Vlada donosi odluku o revalorizaciji ASPA za 200 eura, a

što je odgovor na smanjenje mirovina u odnosu na prosječnu plaću (52%

prosječne plaće u 1984. i 42,5% u 2007.).

Reforma iz 2008. nastavlja, uprkos protivljenju sindikata, namjeru da 40 godina

prijeđe u 41 godinu kotizacije u 2012. godini.

3.7 Reforma 2010.

Parlamet traži od COR-a da razmotri mogućnost radikalne reforme mirovinskog

sustava Republike Francuske tražeći da se buduća reforma bazira na ideji

mirovinskog sustava u Švedskoj gdje se koristi princip sličan bodovnom ali gdje

umjesto bodova imamo fiktivni kapital (Compte notionnels). Radikalnom

reformom se želi pojednostaviti mirovinski sustav Republike Francuske i učiniti

transparentnijim.

Vlada i glavni sindikati su protiv bilo kakve radikalne reforme. 2010. Nicolas

Sarkozy se angažira da spasi mirovinski sustav ne mijenjajući model

redistribucije.

4 Stanje nakon mirovinskih reformi

4.1 Zakonska dob, vrijeme kotizacije i puna stopa mirovine nakon 2011.

Od 1. srpnja 2011. godine zakonska dob, za sve režime mirovinskog osiguranja,

a koja daje pravo na puni iznos mirovine se progresivno uvećava za četiri

mjeseca svake naredne godine. Za osobe koje su rođene poslije 1. siječnja 1956.

zakonska dob za odlazak u mirovinu iznosi 62 godine.

10

U državnim institucijama i specijalnim režimima zakonska dob se uvećava za 4

mjeseca svake naredne godine i to od 1. srpnja 2011. u državnim institucijama i

od 1. srpnja 2017. kod specijalih režima mirovinskog osiguranja.

Osiguranici koji su rođeni prije 1. srpnja 1951. godine nisu obuhvaćeni

mirovinskom reformom. Oni mogu otići u mirovinu s navršenih 60 godina pod

uvjetom da imaju potvrđena tromjesečja koja su potrebna za puni iznos

mirovine, a ako žele mogu nastaviti raditi, čime će steći pravo na dodatnu

mirovinsku premiju.

Dužina kotizacije kojom se stječe pravo na punu stopu mirovine je 41 godina ili

164 tromjesečja. Ovo vrijedi za osobe koje su rođene 1952. godine. Za osobe

koje su rođene 1953. i 1954. ovaj period se uvećava za jedno tromjesečje i

iznosi 165 tromjesečja (41 godina + 1 tromjesečje). Za slijedeće generacije

dužina kotizacije će biti utvrđena po navršenih 56 godina i to putem dekreta.

Starosna dob kada je moguće dobiti punu stopu mirovine bez obzira na dužinu

kotizacije, progresivno će rasti od današnjih 65 godina do 67 godina 2023.

godine. Isto tako za invalide i za određene roditelje koji imaju djecu invalide,

bit će moguće steći punu stopu od 60. godine i to uz točno definirane uvjete.

4.2 Specifičnosti mirovinskog sustava vezano za žene

Zadnja reforma 2010. godine i izglasani mirovinski Zakon, dao je ženi u ulozi

majke vrlo privilegirani status koji joj za svako djete priznaje 2 godine plaćenih

doprinosa za mirovinu. Žene koje se posvete edukaciji svoje djece beneficiraju

besplatno validirana mirovinska tromjesečja.

Majka ili otac koji prekinu svoju profesionalnu karijeru kako bi se posvetili

podizanju svoje djece imaju mogućnost da im se to vrijeme uzme u obzir kao

radni staž.

Roditelji koji imaju troje djece, bez obzira na na radni staž i plaćene doprinose,

a koji su rođeni između 1. srpnja 1951. i 31. prosinca 1955. stječu pravo na

punu mirovinu s napunjenih 65 godina uz dodatak od 10% na iznos mirovine.

Mogućnost da, majka koja ima troje djece i 15 godina radnog staža kao državni

službenik, može ići u prijevremenu mirovinu se ukida. Reforma ne uzima u

obzir one majke koje su ispunile navedene uvjete te depozirale zahtjev za

prijevremenu mirovinu prije 1. siječnja 2011. godine.

Novi Zakon predviđa da i vrijeme porodiljskog odsustva bude uključeno u

izračunavanje mirovine za sve porodiljska odsustva od 1. siječnja 2012, a tiče se

samo općeg režima mirovinskog osiguranja. Za samostalne privrednike koji

11

podliježu režimu RSI, ovaj mehanizam postoji od prije 2011. godine. Roditelji

hendikepirane djece i dalje imaju pravo na punu starosnu mirovinu s navršenih

65 godina bez obzira na radni staž pod određenim uvjetima.

Visina mirovine i pravila, na temelju kojih udovica ili udovac preuzima

mirovinu preminulog, zadnjom mirovinskog reformom nisu izmijenjena.

Preživjeli supružnik preuzima mirovinu s navršenih 55 godina. Visina mirovine

je revalorizirana više od 11% od 2010. godine za udovice i udovce preko 65

godina.

Najnoviji Zakon primorava tvrtke da izjednače visinu primanja između

muškaraca i žena, pod prijetnjom teških financijskih sankcija.

4.3 Mirovine državnih službenika

Produženje radnog vijeka zadnjom mirovinskom reformom vrijedi i za državne

službenike. Kao i za privatni sektor, državnim službenicima će 2018. godine biti

produženo vrijeme za stjecanja mirovine po ritmu 4 mjeseca na godinu. Bitno je

naglasiti da i dalje postoji velike razlika između privatnog sektora i državnih

službenika koji su sačuvali svoja temeljna prava. U prosjeku državni službenici

rade oko 3 godine manje nego zaposlenici u privatnom sektoru.

U Republici Francuskoj postoje tri kategorije državnih službenika: A (50%), B

(27%) i C (23%) i svaka od tih kategorija nosi svoje specifičnosti vezane za

pravo na mirovinu.

Zagarantirana minimalna mirovina državnih službenika funkcionira po istim

principima kao i za privatni sektor s razlikom da zaposlenici u privanom sektoru

moraju ispuniti sva tromjesečja, a državni službenici ne. Minimalna mirovina

državnih službenika je puno povoljnija nego minimalna mirovina zaposlenika

privatnog sektora.

Visina doprinosa za mirovinsko osiguranje u procentima državnih službenika će

se poravnati u slijedećih 10 godina s današnjh 7,85% na 10,55%, koliko iznose

doprinosi u privatnom sektoru, a u kojem se nalaze doprinosi iz općeg režima i

dopunskih režima (AGIRC-ARRCO). Režim državnih službenika je unikatan i

naziva se integrirani režim.

4.4 Prijevremena mirovina

Osobe koje su započele svoju profesionalnu karijeru s navršenih 14, 15, 16 ili

17 godina moći će steći pravo na mirovinu s navršenih 60 godina. Od 1. srpnja

2011. godine, ovim osobama se trebala progresivno povećavati legalna dob za

stjecanje punog iznosa mirovine po principu 4 mjeseca na godinu, međutim

najavljena izmjena ove reforme od strane nove vlade će omogućiti svim

12

osobama koje ispunjavaju ovaj kriterij odlazak u mirovinu s navršenih 60

godina.

4.5 Seniori

Progresivna mirovina, koja omogućava nastavak aktivnosti nepunim radnim

vremenom za zaposlene ili smanjenje aktivnosti za samostalne privrednike, uz

određena mirovinska primanja je moguća uz točno definirane uvijete. Za

poljoprivrednike, pravo na progresivnu mirovinu je uvjetovano planom

progresivnog prestanka.

Na početku osiguranik prima svoju plaću ili prihode od aktivnosti te jedan dio

mirovine. Onog momenta kada prestane raditi, njegova mirovina će biti

definitivno proračunata, uzimajući u obzir uplaćene doprinose tijekom svoje

reducirane aktivnosti. Za one seniore koji su izgubili posao i koji su bez

financijskih prihoda uspostavljen je AER (Allocation équivalent retraite) od 31.

prosinca 2010. godine. Tvrtkama koje zaposle seniore starije od 55 godina, a

koji su ostali bez posla, Zakon je previdio pomoć u visini od 14% od plaće

seniora tijekom jedne godine.

4.6 Pravo na informaciju o mirovini osiguranika

Nakon zadnje mirovinske reforme Zakon predviđa bolju informiranost

mirovinskih osiguranika. Svi zaposlenici koji validiraju prvi put svoja

tromjesečja primaju kompletne informacije o funkcioniraju mirovinskog

sustava. Od 2012. godine svi osiguranici mogu putem Internet konsultirati

izvadak s validiranim tromjesečjima svih 37 mirovinskih režima.

4.7 Nezaposleni, hendikepirani i solidarnost

Tijekom radne karijere za sve one koji ostanu bez posla i ispunjavaju određene

uvijete, besplatno se validiraju tromjesječja tj. smatra se kao da su osobe radile,

te bez obzira da li se radi o općem obveznom osiguranju ili o dopunskom

obveznom osiguranju.

Veliki broj mladih ima problem naći prvi posao. Nova reforma priznaje 6

besplatnih tromjesečja (umjesto 4) koja ulaze u radni staž na kraju karijere, a

kako bi uzela u obzir probleme mladih pri pronalasku prvog posla.

Novom reformom odlazak u prijevremenu mirovinu s navršenih 55 godina

permanentno hendikepiranih osoba (80% i više invalidnosti), omogućen je

svim hendikepiranim osobama bez obzira na procent invalidnosti. Sve osobe

kojima je priznat status zaposlenika, a koje imaju određeni stupanj invalidnosti,

stječu pravo na prijevremenu mirovinu pod uvjetom minimalne kotizacije

mirovinskog osiguranja.

13

5 Zaključak

Francuski mirovinski sustav je najkompliciraniji mirovinski sustav u svijetu, a

čija je kompleksnost vezana za vrlo bogata povijesna događanja i turbulencije.

Ovi događaji su stvorili vrlo razvijen stupanj zaštite radničkih prava i

udruživanja, a što sada stvara velike probleme pri reformiranju istih. Vrlo dobro

organizirani i brojčano moćni sindikati ne žele izgubiti stečena prava iz

prošlosti, te iz tog razloga gotovo svaku reformu prate štrajkovi i masovna

okupljanja.

Sve reforme do sada nisu dale očekivane rezultate, a mirovinski sustav

Republike Francuske nije samo pitanje proračunskog deficita, već i jedno vrlo

bitno političko pitanje. Prije potpisivanja Ugovora iz Maastrichta,

proračunski deficit vezan za mirovinsko osiguranje kompeziran je

povećanjem mirovinskih doprinosa. Uvođenjem zajedničke europske

valute, povećanje mirovinskih doprinosa više nije rješenje za pokrivanje

proračunskog deficita iz razloga što se povećanjem mirovinskih doprinosa

direktno povećava cijena rada. Na europskom tržištu slobodne trgovine i

natjecanja to bi stvorilo samo kontra-efekt.

Aktualnim i budućim najavljenim reformama se pokušavaju pronaći izvori

financiranja koji neće izazvati socijalne nemire. Sistemom „daj-dam“ Vlada

pokušava izjednačiti uvijete odlaska u mirovinu zaposlenika iz privatnog

sektora i državnih službenika koji čvrsto čuvaju stečena prava i privilegije.

S druge strane pokušaj da se radikalno promijeni mirovinski sustav iz

modela međugeneracijske solidarne redistribucije u kapitaliziranu

individualnu štednju ne nailazi na plodno tlo kod radnika i sindikata.

Financijske svjetske krize stvaraju sumnju u uspjeh modela koji bi se

bazirao samo na kapitaliziranoj štednji.

Planirano smanjenje mirovina iz općeg redistributivnog dijela će gotovo sigurno

dovesti do osiromašenja umirovljenika, a time i starih osoba. Dobrostojeći dio

populacije ima mogućnost štednje kroz individualne mirovinske fondove

kapitalizirane štednje.

Povećanje aktivne populacije i izjednačavanje prava svih zaposlenika bez obzira

da li oni bili iz privatnog sektora ili državnog, nude se kao moguća rješenja za

izlaz iz mirovinske krize.

Bilo bi vrlo poželjno da pravna znanstvena zajednica, prije definiranja ciljeva

budućih mirovinskih reformi u Bosni i Hercegovini, pažljivo analizira

prijedloge Svjetske banke i iskustva zapadnih zemalja čiji mirovinski sustavi u

sebi nose ekonomske, demografske, povijesne i socijalne specifičnosti.

14

SPÉCIFICITÉS DES RÉFORMES DU RÉGIME DES

RETRAITES EN FRANCE

Résumé

Le régime des retraites en France, le plus complexe en Europe, n’est pas

fonctionnel, il est multiple et incompréhensible pour la plupart des citoyens.

Endetter les générations futures ou complètement réformer le système – ce

choix préoccupe le monde politique et scientifique. Depuis deux décennies les

réformes du régime des retraites se succèdent et prétendent résoudre non

seulement le problème du déséquilibre du système en raison du vieillissement de

la population, mais également la peur et la confiance des citoyens dans le

marché qui se présente comme la seule solution pour les retraites des

générations futures. L’étude a pour but de présenter et analyser les spécificités

des réformes du régime des retraites en France et ainsi aider la communauté

scientifique dans les réformes annoncées du régime des retraites en Bosnie

Herzégovine.

Mots clés : régime des retraites, réformes, solidarité intergénérationnelle,

retraite par capitalisation, France