SPEC

IJALN

I PRI

LOG Specijalni prilog radovi S naunog Skupa:

ovjek, Bosna i svijet u umjetnikim vidicima abdulaha SidranaSkup je organizirala Bonjaka zajednice kulture "Preporod"

u Sarajevu, 22. 10. 2011. godine

Napomena: U Specijalnom prilogu objavljujemo samo blagovremeno dostavljene radove uesnika prema redoslijedu koji je najavljen u Programu Naunog skupa ovjek, Bosna i svijet u umjetnikim vidicima Abdulaha Sidrana. Kako su izlaganja na Skupu bila vremeski ograniena, ovom prilikom ih objavljujemo u integralnom obliku.

ODJEK dvobroj 3-4 jesen-zima 2012.

Muhamed Delilovi ovjek, Bosna i svijet u umjetnikim vidicima Abdulaha Sidrana .............................003

Jasmina AhmetagiEmpatija u poeziji Abdulaha Sidrana ............009

Muris Bajramovi Pjesnik i smrt ....................................................013

Piero Del Giudice Biljeke za Abdulaha Sidrana ........................016

Sinan Gudevi Rat je bio mila majka .......................................018

Nikola Petkovi Kontramemorija, kontrahistorija, mikrohistorija, metahistorija u Partizanskom Groblju Abdulaha Sidrana ...023

Muharem Bazdulj Sidranovo Sarajevo ..........................................029

Dijana Hadizuki Narativno i lirsko kazivanje u romanu Potuka Abdulaha Sidrana .............................031

Damir Ovina O emu Sidran govori kad govori o Bosni ...034

Asaf Dani Scenaristiki postupak Abdulaha Sidrana ...035

Muhidin Danko Metodiki pristup piscu u nastavi knjievnosti i bosanskoga jezika: Nastavni sat(i) s Abdulahom Sidranom ......................................037

Vedad Spahi Sidranova poetika samoporicanja ...............040

Amela ehovi Analiza diskursa moi u drami A. Sidrana U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce ..............041

Silvio Ferrari ovjek, Bosna i svijet u umjetnikim vidicima Abdulaha Sidrana .............................046

003

ODJEK dvobroj 3-4 jesen-zima 2012

OVJEK, BOSNA I SVIJET U UMJETNIKIM VIDICIMA ABDULAHA SIDRANA SPECIJALNI PRILOG

Puno je naina da se itaoci odue umjetniku, posthumno ili za ivota, i za-pravo se tim tajnovitim i nevidljivim po-klonima odvija, prosljeuje i potvruje ona Encensbergerova zavjera koju na-zivamo svjetska knjievnost. Ovdje smo danas zbog tih skromnih tajnovitih po-klona, kako bi iz razliitih uglova, iz ra-zliitih naina itanja, osvijetlili i artiku-lirali brojne dimenzije knjievnog dje-la Abdulaha Sidrana. I odmah na poet-ku iznijeu tezu koja sigurno nije samo moja, a koju u pokuati argumentirati kroz grubi presjek cjeline njegovoga go-lemog opusa.

Abdulah Sidran je neosporno najve-i pjesnik-hroniar novije povijesti ove zemlje, a zbog njene prirode, to znai i Balkana.

Kada su ne tako davno u Italiji objav-ljeni prevodi njegovih djela pod naslo-vom Romanzo Balcanico bio sam zaista istinski sretan iz puno razloga. Ne znam ko je i kada smislio taj i takav krovni na-slov, ali svaka mu ast, jer pogaa u samu sr svega to kao tekst stoji izmeu kori-ca tog izdanja. Etimologija rijei roman vezana je za porijeklo starih romanskih jezika kroz vulgarizaciju klasinog latin-skoga koji se postepeno ali sigurno uda-ljavao od ivota i time zamirao. Vezana je, dakle, za jezik na kojem su narodi pri-ali prie i pjevali pjesme, i na kojem su stari pisci hroniari biljeili povijest lju-skog bivanja u vremenu. Hroniku po-sljednjih pola stoljea, jednog izuzetno dramatinog i uglavnom traginog peri-oda na ovom naem podneblju ispisao je, a i dalje je ispisuje, veliki pjesnik. Nje-gov neponovljivi glas uvijek je prepo-znatljiv i s istom snagom osjeti se u svim

anrovima u kojima se dosad isprobao u lirici koju kontinuirano pie cijeli do-sadanji stvaralaki vijek, u scenaristi-kim radovima koji su ga proslavili irom svijeta, u proznim radovima, u drami, u esejistici i publicistici, konano, u me-dijskim napisima i govorima, u intervju-ima, ali i obinim svakodnevnim razgo-vorima sa ljudima iz najblie okoline od kojih se nikada nije odvajao ni u ivotu ni u knjievnim radovima. No, pitanju ta je to tako jedinstveno i neponovljivo u njegovome pjesnikom glasu vratiu se neto kasnije.

Vrijeme u kojem se Abdulah Sidran pojavio u naoj knjievnosti obiljee-no je dinaminim otvaranjem ove sre-dine prema savremenim tendencijama u evropskoj knjievnosti. Bilo je to doba kada ideoloke stege tvrdog poslijerat-nog komunizma postepeno poputaju, doba umnoavanja i paralelnog razvo-ja razliitih knjievnih koncepata, ko-nano, doba pune drutvene afirmaci-je i kritike valorizacije djela izuzetnih stvaralaca poput Andria, Kulenovia, Dizdara, Selimovia... A generacija neto starijih pjesnika osvojila je ve tada, sre-dinom ezdesetih godina, poprilino i-rok prostor lirskog modernizma ije su dominantne crte bile intelektualni inti-mizam, konstruktivizam i razliiti oblici hermetizma. U taj prostor ula je jedna nova generacija pjesnika, meu njima i Abdulah Sidran, koja e svojom svjei-nom, svojim arom i svojim darom, bit-no odrediti tokove bosanskohercego-vake knjievnosti do danas. Ve 1965. godine Sidran e objaviti svoju poemu ahbaza, da bi pod istim naslovom obja-vio svoju prvu cjelovitu knjigu pjesama

pet godina kasnije. Samo godinu posli-je, pojavie se njegovo prozno-potsko djelo pod vrlo simptomatinim naslo-vom Potuka, a potom jo jedna knjiga pjesama Kost i meso. Ako je u naoj knji-evnoj kritici u to vrijeme i bilo prigovo-ra kako su njegovi raniji radovi ponekad neuvjerljiva alegorija nekog biblijskog svijeta, kako je u njima bilo i pretenci-ozne nakane da iz samoga sebe rodi i-tav jedan svemir kojeg nije do kraja po-etski popunio, kako je veliina zadat-ka premaila snagu jednog poetnika, meni, danas, sa ove distance sve to izgle-da samo kao najprirodnije sazrijevanje jednog umjetnika, koji e vrlo brzo spo-znati i trasirati svoj budui put i svoju do kraja originalnu poetiku. Ne moe se po-rei da je i Sidran, kao i veina mladih pjesnika, poeo s pjevanjem na velikim distancama. Te distance su premjerava-li i najvei evropski metafiziki pjesnici isto kao i najvei evropski modernisti, i kada god o tome razmiljam uvijek mi nekako sve stane u samo jedan jedini Helderlinov distih: Kao svaa meu oni-ma koji se vole/ tolike su distance svijeta. Ako je u ovim stihovima moni metafi-ziki okvir i progutao svau kao me-taforu prirode ljudskog historijskog bit-ka, Abdulah Sidran e nastaviti graditi svoju poetiku upravo potpunim uranja-njem u stvarnost tih svaa; nemilice, cjelinom svog bia potucae se potuka po labirintima historijskih zaokreta, pje-sniki uobliavajui ono u emu se ti to-kovi utjelovljuju, dakle u onome to mu je najblia stvarnost. Slobodno unoe-nje autobiografskih elemenata, pria o vlastitoj porodici, o bliskim ljudima i nji-hovim sudbinama, o Sarajevu i o Bosni - zemlji koja mukotrpno prtei svoju dra-matinu prolost sada ide u susret jo dramatinijim drutvenim lomovima. Velika poetska hronika posljednjih pola stoljea ove zemlje zapoeta je ve tada, a pjesnikov univerzalni govor o svijetu dobie boju, miris, okus i ivotnu puni-nu naeg prostora, prostora u kojem je autor i ivio i stvarao cijeli svoj dosada-nji vijek. Sarajevska zbirka iz 1979, godi-ne, bila je definitivna potvrda jedne ve zrele i dograene poetike koju je Abdu-

ovjek, BoSna i Svijet u umjetnikim vidicima aBdulaha Sidrana(uvodni referat)

Muhamed DElilOvi

004

ODJEK dvobroj 3-4 jesen-zima 2012.

SPECIJALNI PRILOG OVJEK, BOSNA I SVIJET U UMJETNIKIM VIDICIMA ABDULAHA SIDRANA

lah Sidran kozekventno nastavio njego-vati sve do danas i zbog ega sve to na-pie ili kae tako lako prepoznajemo u ovom bunom, polifonom i kompresiv-nom svijetu.

O odnosu knjievnosti i historiogra-fije ne mogu rei nita novo. Samo jo jedanput ponoviti staru istinu kako je knjievnost potpunije svjedoanstvo o ljudskom povijesnom trajanju od bilo kakve historiografije. Jer uvijek govori o posebnoj i konkretnoj ljudskoj sudbini, a ne insistira na onom to je zajedniko i opte u historijskim tokovima. Histori-ografija to mora jer se nikada ne liava ambicije da bude objektivna nauka koja egzaktno razotkriva uzrono-posljedi-ne veze meu dogaajima, dok knjiev-nost nepredvidivost historije sagledava pojedinanim ljudskim ivotima, a naj-vee drutvene promjene prati i u nasit-nijim porama egzistencijalnog iskustva. Dodue, upravo u vrijeme u kojem je Si-dran ivio, u periodu u kojem je stvarao i o kojem je umjetniki svjedoio, do-lo je do velikih promjena i u knjievno-sti i u historiografiji. Ve barem pola sto-ljea najzanimljiviji historiografi u svije-tu pokuavaju se kretati putevima ko-jima je knjievnost oduvijek prolazila. Mnoga djela novije historiografije istra-uju one sfere ljudskog djelovanja koje je klasina zaobilazila smatrajui ih be-znaajnim, banalnim, frivolnim. Na iz-vjestan nain, samo u drugoj formi, hi-storiografi se sve ee, moda i nehoti-ce, vraaju onome to su radili stari hro-niari. A s druge strane, mnogi pisci, pa i Abdulah Sidran, oduvijek su poseza-li za hronikama i onim detaljima u nji-ma koji prate ivot u korak i ne skreu pogled ni od jedne sfere ljudske stvar-nosti ak i u vremenima velikih historij-skih zaokreta i u sjeni velikih politikih linosti. Ovdje ne mogu a da se ne pri-sjetim meni dragog francuskog pisca Je-ana dOrmessona koji je na udan nain komponovao svoju knjigu pod naslo-vom Jedna drugaija pria o francuskoj knjievnosti. Obim tekstova koji govore o najveim literarnim imenima te velike kulture, a naroito o najveim moder-nim piscima, autor je namjerno ograni-

io na stranicu, tri, ponekad pet... A kad knjigu itamo unatrag, to se vie pribli-avamo poecima francuske knjievno-sti, poglavlja su sve dua, a ona najdua i ona bez ikakvog namjernog ogrania-vanja posveena su, nikom drugom do srednjovjekovnim hroniarima. Onim poznatim i onim anonimnim podjedna-ko. Poseban interes jednog pisca upra-vo za njihova djela, naravno, nije slua-jan. I za to