Spektar broj 23

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 14. 11. 2014.

EVROPSKI IZAZOVI: BOSNA U FOKUSU

SVE NAŠE “REZERVNE” DOMOVINE

TUĐINCI NA SVOM PRAGUNOVI SVIJET: DRUŠTVO USAMLJENIH LJUDI

Broj 23

Dnevni najam već od 50 KM!

ŠkodaChevrolet

RenaultCitroen

KiaToyota

Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo

H. Kreševljakovića 18

Tel./fax: 033 481 088

Mobitel: 063 393 180

063 399 648

063 393 181

TU\INCI NA SVOM PRAGU


BOSNA U FOKUSU

EVROPSKI IZAZOVI NA BALKANU

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

Nastavimo li se raskućivati onako kako smo krenuli,Bosna i Hercegovina neće biti nikakva država negodječiji vrtić u kojem jednu djecu pazi Zagreb, druguBeograd, a treću Istanbul Str. 6

Stabilnost Zapadnog Balkana još nije zatvorenopoglavlje evropske istorije. Pored očiglednog napretkaregiona, očigledna su i otvorena pitanja u kojimprednjači naša zemlja Str. 12

MANJINA ZAPADA U EKSCESE I RADIKALNE VJERSKE GRUPE

Nakon nereda u Kelnu i sukoba huligana sa policijom,nedavno je više hiljada muslimana u Njemačkojdemonstriralo protiv mržnje i nasilja, među njima imuslimani iz BiH Str. 24

U KANDŽAMA NOVOG SVIJETA

DRUŠTVO USAMLJENIH LJUDIIstraživanja pokazuju da društvena izolacija možedovesti do prerane smrti koliko i pušenje 15 cigaretadnevno, te da je usamljenost dva puta smrtonosnija odgojaznosti. Brojni poremećaji u ljudskom organizmusve su učestaliji kada se prekine komunikacija međuljudima. Jednostavno - ne možemo sami Str. 32

BOSANSKI MUSLIMANI U NJEMAČKOJ

zaključkom da nezaposlenost nijenajveći problem u BiH, nego da jeto neaktivnost. Jer, od radnosposobnih 2,5 miliona, trećina jezaposlena, dvije trećine nezapos-lene ili neaktivne. Samo 1,1 milionje aktivan, od kojih je 800.000zaposleno, a 300.000 nezaposleno,istaknuto je na forumu.To uzrokuje novi paradoks bh.ekonomije. Visoka je neza-poslenost, a poslodavci imajuproblem da nađu radnike, jer sunezaposleni nedovoljno obučeni ilinisu motivirani da traže posao.Zbog toga je neophodna efikasnasavjetodavna funkcija koja će izd-vojiti osobe koje zaista traže posao ipomoći im da ga i pronađu, od onihkoji ga zapravo i ne traže.

ŠEŠELJEVA OSVETA

Vojislav Šešelj stigao je u Beograd iodmah poručio da mu je osnovni ciljrušenje „izdajničke vlasti TomislavaNikolića i Aleksandra Vučića“. Stogasu se mnogi upitali može li haškioptuženik da ugrozi vlast u Srbiji,odnosno dvojac koji je sam političkiodgojio, a koji je u međuvremenukrenuo drugim stazama.Nekoliko stotina pristalica Srpskeradikalne stranke (SRS) dočekalo jesvog lidera na beogradskom aero-dromu, uz prepoznatljiv folklor izdevedesetih godina, nacionalističkeparole i uvrede na račun sadašnjevlasti. Vojislav Šešelj se prisutnimaobratio iz sjedišta stranke uZemunu i tom prilikom najavio damu je osnovni cilj da „obori s vlastiizdajničke naprednjake“, i tako

Konture nove vlasti u BiH počinjuse stvarati inauguracijom novog šefadržave. Konstituirajuća sjednicaPredsjedništva BiH, koje će činitiosobe izabrane na oktobarskomglasanju, bit će održana u ponedjel-jak 17. novembra, a prvipredsjedavajući u novom sazivu ćebiti Mladen Ivanić.Prema Ustavu BiH, članoviPredsjedništva rotiraju se nafunkciji predsjedavajućeg svakihosam mjeseci do kraja mandata kojitraje četiri godine.Prvih osam mjeseci ništa ne trebaočekivati. No, ako znamo da jeIvanić, dok još glasovi na izborimanisu bili ni prebrojani, izjavio da”neće u mom mandatu biti nikakvihustavnih promjena”, samo naivčinemogu očekivati neke ugodnijevjetrove sve do kraja mandata novog“troglavog” šefa BiH države, u kojemje jedna glava Mladenova.

BIRO NIKOGANE ZAPOŠLJAVA

Forum o zapošljavanju mladih podnazivom "Koga je zaposlio biro?"održan je u Sarajevu, a organiziranje u okviru Projekta zapošljavanjamladih (YEP) koji se provodi uzpodršku vlade Švicarske. Ovajforum je bio šesti po redu, a kao i uprethodnim akcent je stavljen naprobleme ubosanskohercegovačkom društvu. Razgovarano je prvenstveno o ulozibiroa za zapošljavanje, sa

BRAVO!S ciljem pomoći lokalnimzajednicama pogođenim majskimpoplavama, Europska unija osigu-rala je dodatna sredstva u iznosu od767.000 eura iz Fonda Instrumentaza stabilnost za projekatEXPLODE. Sredstva će se koristitiza podršku Deminerskom bataljonuMinistarstvu odbrane BiH, kaoključnom partneru projekta sanacijeklizišta na području vojnog objektaTROM, Doboj, te uklanjanjueksplozivnih ubojitih sredstava izaostataka rata s minski sumnjivihpodručja pogođenih poplavama. Jedna od značajnijih sigurnosnihprijetnji povezana je s činjenicomda je više od 70 posto područjapogođenih poplavama kontamini-rano minama. Njihovo pomjeranjeuzrokovano je poplavama i klizišti-ma, pored uništenih obilježja zaopasnost od mina i ograda,saopćeno je iz UNDP-a. Procjena potreba za oporavkomnakon poplava u dijelu posvećenomprotuminskom djelovanju naglašavavažnost šireg uključivanja nacional-nih aktera u protuminsko djelovanjekako bi se unaprijedila sposobnostzemlje da odgovori na krizne situacije.Stoga će buduća nastojanja okupitipredstavnike Ministarstva odbraneBiH, BHMAC-a i Civilne zaštitekako bi se osiguralo koherentno djelo-vanje u odgovoru na krizne situacije. Međutim, to je tek početak, te jenajavljeno da će Delegacija EU-a uBiH i UNDP nastaviti s naporima upružanju pomoći pogođenim zajed-nicama u ponovnom uspostavljanjuizvora prihoda, te otvarati put zabudući razvoj zemlje bez mina ieksplozivnih ubojitih sredstava.Šta reći nego – Hvala! Da je donaše vlasti, ovakva vrsta pomoći nadnevni red bi došla tek kad padnumrtve glave.

IVANI]EVIHOSAM MJESECI

4 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

Kaknja, Maglaja, Zenice i Živinica.“Osumnjičene osobe dovode se u vezusa finansiranjem, organiziranjem ivrbovanjem bh. državljana za odlazaku Siriju i Irak, te učestvovanjem uoružanim sukobima u Siriji i Iraku,boreći se na strani radikalnihterorističkih grupa i organizacija. Odpočetka izbijanja oružanih sukoba u

Siriji i Iraku, Državna agencija zaistrage i zaštitu kontinuirano prikupljainformacije i saznanja koja se odnosena odlazak bh. državljana na sirijsko idruga strana ratišta”, izjavila je za RSEportparolka SIPE Kristina Jozić.I nastavak policijske akcije je izve-den po nalogu bh tužilaštva, aizvršeno je i oduzimanje dokaznogmaterijala, kaže portparol te pravo-sudne institucije Boris Grubešić.“Tužiteljstvo je u temeljitoj i opsežnojistrazi koju provodi, a u suradnji sapolicijskim i sigurnosnim strukturamau BiH i drugim zemljama, prikupilodokaze da je veći broj navedenihosumnjičenih, tijekom 2013. godine,boravio na području Sirije, te sudjelo-vao u oružanim sukobima. Za određenbroj osumnjičenih, prikupljeni sudokazi da posjeduju naoružanje iminsko-eskplozivna sredstva, čijedržanje i nabavljanje nikako nijedozvoljeno građanima BiH, te će uokviru pretresa biti izvršeno oduziman-je dokaznog materijala koji budepronađen”, kaže Grubešić.Iako je cilj policijske akcijerazbijanje terorističke mreže uBosni i Hercegovini koja vrbuje iliorganizuje odlazak na ratišta uSiriju i Irak, bosanskohercegovačkajavnost sumnja da će to spriječitiljude da ne odlaze na tuđa ratišta unarednom periodu.

samo potvrdio ono što je i rekaonakon odluke o privremenom puš-tanju na slobodu da ga najprijezanima politička osveta, a teknakon toga liječenje.Vlasti, sa svoje strane, tvrde da se neboje povratka Šešelja, navodeći da jeon „politička prošlost“ i da neće moćida ugrozi srpsku vladu. Najdalje je uupozorenjima izgleda otišao ministarrada Aleksandar Vulin, koji smatra daje puštanje Šešelja „diktiralaAmerika“, i da na taj način SADpokušavaju preko Šešelja da srušesrpsku vladu; ministar Vulin je čakzbog toga preporučio premijeruVučiću da bi trebalo da preispitasrpske spoljnopolitičke prioritete.Premijer Srbije je povodomŠešeljevog povratka samo ponovioveć poznat stav, poželio mu je dobrozdravlje i da se što prije oporavi.„Nakon skoro dvanaest godinamislim da su skoro svi zaboravilizašto je Šešelj otišao u Hag i toostavlja gorak ukus u ustima",kazao je Filip Švarm, odgovorniurednik nedjeljnika „Vreme“.„Niko zapravo više ne govori šta muse stavlja na teret. On se vraća bezpresude, tako da je čitav taj proces tra-jao previše dugo i na kraju seobesmislio. Ono što se sada očekujejeste kakav će biti njegov odnos premanekadašnjim saborcima, prije svegaprema predsjedniku Nikoliću ipremijeru Vučiću. Zbog toga će Šešelju narednima danima biti u fokusu. Ami znamo kakav je Šešeljev vokabulari kakvi su njegovi javni istupi“.

NOVA RACIJANakon što je početkom septembrauhapšeno 16 osoba, osumnjičenihza finansiranje i podsticanje naterorističke aktivnosti, te vrbovanjei organizovanje terorističke grupe,za isti prestup u četvrtak jeuhapšeno još njih 11. Policijskaakcija provedena je na isto tolikolokacija na području Sarajeva,

FUJ!!!Doktor Faris Gavrankapetanović,bivši direktor Kliničkog centraUniverziteta u Sarajevu (KCUS),poklonio je supruzi Almipočetkom ove i krajem prošlegodine nekretnine vrijedne 600.000KM. Radi se o dva stana i petgaražnih mjesta koje jeGavrankapetanović ranije dobio napoklon od svoje majke Fikrete.Ova imovina je prepisana nakonšto je Tužilaštvo u Sarajevu otvoriloistragu protiv doktora Gavran -kapetanovića zbog zloupotrebeslužbenog položaja.No, to nije sve. Gavrankapetano -vićeva kćerka Iman, studentica bezstalnog zaposlenja, posjeduje stan igaraže plaćene 382.000 KM, bivšasupruga Amela vlasnica je stana igaraže od 575.000 KM, majkaFikreta posjeduje kuću kupljene za94.000 KM, a Gavrankapetanovićima i kuće i zemljišta u Počiteljuvrijedne skoro 200.000 KM.Krajem prošle godine Kantonalnotužilaštvo iz Sarajeva je pokrenuloistragu protiv Gavrankapetanovićazbog sumnji da je zloupotrijebiopoložaj šefa KCUS-a. Tužilaštvosumnja da je od 2004. do 2010. nesav-jesnim poslovanjem oštetio KCUS za23,5 miliona maraka, jer je, izmeđuostalog, sklapao štetne ugovore u pos-tupcima javnih nabavki. Tužilaštvoga još tereti da je u Klinički centarnezakonito zaposlio 260 osoba, te daje sa pojedinim uposlenicimazaključivao menadžerske ugovore,koji omogućuju dodatne prihode, teda je prikrivao gubitke u poslovanjuklinike.Gavrankapetanovića sumnjiče daje takvim postupcima ostvarioznačajnu imovinsku korist, kojasada, ovakvim postupcima, nastojida sačuva od oduzimanja do kojegće vjerovatno jednom doći.

14. novembar 2014. Spektar, broj 23 5


Sve do početka paklene čistkeBosne i Hercegovine, koja jeudarnički i zajednički smišlje-

na u Beogradu i Zagrebu, u Bosnisu živjeli Bosanci, a u HercegoviniHercegovci. Jesu Srbi pomalo nag-injali prijeko, ali su djecu najčešće,ipak, školovali kod svoje kuće, usvojoj domovini – u BiH. Jer subosansko-hercegovački Srbirodoslovno odavde, tu su uvijek bilisvoji na svome.I Hrvati su ponekad djecu slali nastudije u Zagreb, poneko je tamoišao i tražio svoju životnu sreću, alije znao ko je i odakle je – što izBosne što iz Hercegovine. Hrvatskaje bila nešto “tamo”, ni majčica nimatica, tek neka dalja rodbina.Bošnjaci su još manje svojatalineku veliku, susjednu ili udaljeniju“veliku” otadžbinu. Jednom je,doduše, Alija Izetbegović rekao “damnogi Bošnjaci smatraju Turskusvojom drugom domovinom”, alinjegovi sunarodnici nisu se na to niosvrnuli. Njihova je Bosna iHercegovina, rezervnu domovinuniti imaju niti im treba.

Daleka rodbina: Tako je biloprije samo četvrt stoljeća. Dok je“bog” hodao po zemlji, nikome uBeogradu ili Zagrebu nije padalona pamet da svojata nekakvuobavezu da “brine” o Srbima iliHrvatima u BiH. Da je to samopokušao, brzo bi ga stigao šamar – i

to odavde.Bilo je tako, ali više nije. Na danzaključivanja ovog broja našegmagazina, hrvatski predsjednik IvoJosipović primio je u svomzagrebačkom uredu Dragana

Čovića, novoizabranog članaPredsjedništva BiH iz redahrvatskog naroda. Naglasio je tomprilikom Josipović “da će Hrvatskai dalje izvršavati ustavnu obavezu obrizi o Hrvatima izvan Hrvatske,posebno u odnosu na one koji kaokonstitutivni narod žive u BiH”.Kad tako govori jedan umiveni igospodski začešljan političar, poput

Josipovića, drugima se ondaničemu nije čuditi. Posebnobeogradskim političkim knezovimakoji svako malo ponavljaju svoj

zavjet bosanskim Srbima ipravoslavcima da će ih za vijekevijekova pod svoj jorgan uvlačiti igrijati.No, nije se čuditi ni političkom (pani rođenom) potomstvu AlijeIzetbegovića, koji na silu hoće današim Bošnjacima objasne kako suoni, u stvari, još malo pa Turci. Alisu u svakom slučaju s njima rodbi-na da ne mogu biti bliža.I što Hrvati i Srbi više bacaju okoka Hrvatskoj i Srbiji, a nije imnimalo mrsko, to se i Bošnjacinekako unezgođeno pokušavajupodvući pod nečiji kišobran. Akoveć moraju ili žele da ga traže, turs-ki je svakako najzgodniji. A nekakomi se čini da to posljednjih godinačine puno više nego prije. Vide dase drugi s drugima rođakaju, pavaljda kontaju da se tako mora, dase nije naodmet držati neke nazovibabine, jače ruke.

(Ne)moguća seoba: Nije lakoo Bosni razmišljati, pogotovu njenusadašnjost objašnjavati i budućnostosmišljavati. Najlakše je nekuružnu riječ baciti prema Josipovićui Vučiću, pogotovo Tuđmanu iMiloševiću, što nas nasilu usvojiše ine daju da im, neki od nas, iz krilanikako izađu. Kao da je samo donjih.A nije. I do nas je. Nekako je milopostalo većini Hrvata i Srba da seosjećaju podvojeno: malo tamo,


Nastavimo li se raskućivati onako kako smo krenuli,Bosna i Hercegovina neće biti nikakva država negodječiji vrtić u kojem jednu djecu pazi Zagreb, druguBeograd, a treću Istanbul

TUĐINCI NA SVOM PRAGU

Piše: Vlastimir Mijović

Dok je “bog” hodao pozemlji, nikome u Beograduili Zagrebu nije padalo napamet da svojata nekakvu

obavezu da “brine” oSrbima ili Hrvatima u BiH...

malo ovamo. I da svoje zemljakepritom tužakaju i opominju da će,ako bude drž-ne-daj, u pomoćpozvati svoju stariju braću izsusjedstva. Stiče se dojam, čak, dabi oni rado tamo i preselili, alinikako ne mogu sa sobom daponesu kuće i okućnice, stanove idruge imetke koji su za ovu zemljuprikovani. Preseliti ih se može jedi-no da se premjeste kompletne teri-torije, odnosno da se povuku novegranice. Pa da oni iz Zagreba višene brinu za svoje u BiH, nego daim budu u njihovoj kući. Baš kao iSrbi u srbijanskoj.S Bošnjacima bi tu išlo mnogo

teže. Ako se neke granice ubudućei mogu mijenjati, sumnjam da ikovjeruje kako bi Turska moglaolovkom precrtati i Grčku iAlbaniju i Makedoniju, pa da do

nas stigne i da dio nas stavi podsvoje skute. To što, zbog blizine,teoretski može biti sa SrbimaiHrvatima, s Bošnjacima ne može

ni u snovima. A onda čitavprojekat pada u vodu: ili ćemo sesvi smjestiti kod neke velike mameili niko neće.

Svoj dom: To zamajavanje sarezervnim domovinama traje većdugo, osobito u srpskom i hrvatskomslučaju. Opsjednuti tobožnjom nacio-bliskošću jako sumnjive vrste i stalnimpodgrijavanjem moguće seobe, sad iliuskoro, ljudi izgleda i ne vide da im,za to vrijeme, vlastita kuća neumitnopropada. Pogledujući u tuđe pragove,svoj zapuštamo, zapinje nam, nanjemu zapravo tuđini postajemo.Neko više, neko manje, ali se u svakojglavi nešto svakako mrsi.Pravili su nas budalama i još će naspraviti. U tome im teško možemoravnopravno parirati, jači su. No, usvijetu kakav jeste, u krajnjemzbiru velikog računa velikih sila,moglo bi i ostati onako kako sadajeste. Zar nam jaki stalno ne gov-ore: nema ništa od podjele BiH!Zar je moguće da to doživljavamosamo kao šalu, kao nešto što će sezbilja i dogoditi.A može se dogoditi. Nije Bosna bašdo kosti oglodana. Ali će postati akose nastavimo ponašati ovako djetin-jasto, ako stalno budemo vukli zaručicu nekakve vele-zaštitnike izSrbije, Hrvatske ili Turske, svejed-no. Nastavimo li se tako daljeraskućivati, Bosna i Hercegovinaneće biti nikakva država negodječiji vrtić u kojem jednu djecupazi Zagreb, drugu Beograd, atreću Istanbul.U toj varijanti, zapravo, nikadnećemo ni odrasti, ostaćemo vječitimališani. Zato čisto sumnjam da biiko ovdje, i Srbin i Bošnjak i Hrvat,na to pristao kad bi se fino sabrao ishvatio da svi oni tamo imaju svojerođeno potomstvo, da im mi možemobiti samo usvojena djeca. A njih seobično ne tretira kao rođenu, inače ihse ne bi ni nazivalo usvojenom.


U krajnjem zbiru velikogračuna velikih sila, moglo

bi i ostati onako kako sadajeste. Zar nam jaki stalno

ne govore: nema ništa od podjele BiH...


Sredinom sedmice počela je

blokada carinskih terminala

u Bosanskoj Gradišci.

Nezadovoljni mljekari nisu

dozvolili carinjenje dva kamiona

sa mliječnim prerađevinama. Oni

ističu da odlično sarađuju sa carin-

skim službenicima, te da se na

ovim terminalima nesmetano

odvija protok svake druge robe,

osim mlijeka i mliječnih

prerađevina.

Protestno blokiranje puteva u BiH

postalo je gotovo svakodnevna

pojava. U Tuzli se posljednjih

mjeseci svaki protestni skup na

ovaj način započinje ili završava.

Nezadovoljni ljudi pokušavaju da

ovom drasatičnom metodom, koja

ometa i život njihovih sugrađana,

ali i funkcioniranje svakodnevnih

privrednih i saobraćajnih aktivnos-

ti, skrenu pažnju na svoj problem.

Nezadovoljnici pokušavaju da, na

ovaj način, ono što njih žulja

pretvore u šire društveno pitanje.

Ono što se dešava njima, neka

nepravda ili nezakonitost, sutra

može da se dogodi svakome u

državi koja najmanje misli o

svojim građanima. U stvari, većini

građana sve to se stalno dešava. Svi

su žrtve loše organizovane države,

u kojoj je malo i zakonitosti i

odgovornosti. No, ne reaguju svi

na to jednako. Neki se bune, neki

su u tome i žustri, no većina

pognute glave podnosi svoje

poniženje.

Mnogi društveni procesi teku

sporo. Jedan od najsporijih je

upravo proces osvještavanja

građana u borbi za poštivanje nji-

hovih osnovnih prava. Potrebno je

puno znanja i vještine da se

nezadovoljstvo ispolji na

civiliziran, ali i efikasan način, da

“pobuna” donese neke plodove.

Potrebno je, također, da građani

shvate da neki problemi, naizgled

usmjereni na jednu kategoriju

stanovništva, proizvode lančanu

reakciju, da nepravda širokom

rukom kosi i one koji misle da su u

zavjetrini.

Dobar primjer su upravo naši

proizvođači mlijeka. U vlastitoj

državi su poniženi i opterećeni

raznim obavezama, svim onim

čega su oslobođene njihove kolege

iz drugih država, pogotovo

susjednih. Dio te cijene, međutim,

plaćaju svi građani, potrošači mli-

jeka. Ono je skuplje, manje se izd-

vaja doprinosa u našu državnu

kasu, neki mljekarski pogoni

prisiljeni su na nesigurni ritam

proizvodnje, a neki razmišljaju i

da od svega dignu ruke. Umjesto

da ih štiti, država im siše posljed-

nje kapi krvi.

Sve to trebalo bi da razumije kom-

pletno javno mnjenje. U tom “mli-

jeku” svi smo do koljena, u nemaru

ili lopovluku vlastite vlasti.

Kad to građani shvate pa se

pridruže nezadovoljnim mlje -

karima, blokade saobraćajnica ili

carinskih terminala postaće rjeđe,

ali zato efikasnije. U stvari, kad

god da dođe do masovnijeg otpora

nemarnoj vlasti – a jednom će taj

čas sigurno da kucne – povod će

biti nešto slično onome što se ovih

dana dešavalo kod Bosanske

Gradiške.

Sve će krenuti upravo od jedne

kapi “mlijeka”, za kojom će se

izliti čitave cisterne žuči koju ovaj

narod u sebi nakuplja već dvije

preteške decenije.

ŠIŠANJE GRA\ANA I OVACA

Kad jednom krene pravi otpor građana, on će krenuti

upravo od jedne kapi “mlijeka”, za kojom će se izliti

čitave cisterne žuči koju ovaj narod u sebi nakuplja

već dvije preteške decenije

MLJEKARI SU, ZASAD, SAMI...

Piše:

Amra Zimić

Potrebno je da građanishvate da neki problemi,

naizgled usmjereni najednu kategoriju

stanovništva, proizvodelančanu reakciju, da

nepravda širokom rukomkosi i one koji misle da su

u zavjetrini...

Potrebno je puno znanja i vještine da se

nezadovoljstvo ispolji naciviliziran, ali i efikasan

način, da “pobuna” donese neke plodove...

OD ÊGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 [email protected]

Vijeće sigurnosti Ujedinjenihnacija u utorak uveče je pro-dužilo mandat za još godinu

dana mirovnim snagama –EUFOR, u Bosni i Hercegovini.Rusija je bila jedina zemlja od 15članica Vijeća koja nije podržalaostanak ovih trupa, odbijajući daglasa za Rezoluciju UN-a o Bosni iHercegovini.Usvajanju Rezolucije prethodio jeIzvještaj o situaciji u BiH, kojiredovno - svakih 6 mjeseci - podnosivisoki predstavnik međunarodnezajednice Valentin Incko.

Prazan prostor: Rusija je odbilada podrži Rezoluciju UN o BiH, kojabi, prema stavu zvanične Moskve,BiH “gurnula prema integraciji u EUi NATO“. Tokom debate u Njujorku,na osnovu polugodišnjeg Izvještaja osituaciji u BiH, ruski ambasador pri

UN-u Vitalij Čurkin je izjavio:„Ruska Federacija je bila prinuđenada se suzdrži od glasanja s obziromda nisu uzete u obzir primjedbe kojesmo iznijeli tokom procesa usaglaša-vanja. Saglasni smo da je prisustvo

međunarodnih snaga u BiH bitno ukontekstu provođenja Dejtonskogmirovnog sporazuma, ali smo u istovrijeme odlučno protiv toga da se ovesnage koriste kao instrument za inte-graciju zemlje u EU i NATO“, rekaoje Čurkin u Njujorku.Diplomata i novinar ZlatkoDizdarević smatra da se situacija

razvija u skladu sa okolnostima, jer jeEvropska unija Bosnu i Hercegovinuostavila kao prazan prostor, u kojisada ulaze Turska i Rusija.“Rusija, naravno, u sklopu svojeukupne situacije, geopolitičke igeostrateške, u kojoj se nalazi,procijenila je da ima mogućnosti daod Bosne i Hercegovine, odnosnodijela Bosne i Hercegovine, pravi'meki stomak' u Evropi i u NATO-u,i igra igru koja se odigrava, premanjihovoj procjeni, u Ukrajini. Upitanju je potpuno očekivana stvar, iRusija će, naravno, gdje god budemogla, kako god bude mogla,pokazivati svoje lice te vrste, kaoodgovor na ukupnu situaciju. BiH jeostavljena na ledini, umeđunarodnom kontekstu, i sasvimje očekivano da će u slobodni prostorkoji je ostavila EU, ulaziti oni kojiimaju ciljeve, strategiju, pamet, ili

RUSIJA OPET ZATEŽE KONOPAC

DA JE RAZBITI BOSNU...

BiH je ostavljena na ledinii sasvim je očekivano da

će u slobodni prostor, kojije ostavila EU, ulaziti onikoji imaju druge ciljeve,

strategiju, pamet...

U tom slučaju bi Moskva dobila zeleno svjetlo da krene sa prekrajanjem granica bivših republika Sovjetskog Saveza i ostvarivanja svojih teritorijalnih

apetita u Ukrajini, Moldaviji, Gruziji...


oni koji samo žele da odigraju svojuigru prema nekom trećem“,naglašava Dizdarević.

Protestna nota: Stalni ruskipredstavnik u UN-u Čurkin jetakođe pozvao na što brže zat-varanje ureda visokog predstavnikai „prestanak spoljnjeg miješanja uunutrašnje poslove BiH“. Ovistavovi su kontinuitet politikeRusije prema BiH, navodi general-ni sekretra Centra za sigurnosnestudije Denis Hadžović.“Takvu politiku Rusije viđamo većdugi niz godina u Vijeću za imple-mentaciju mira u Bosni iHercegovini, kada se protiviodlukama ostalih članica ili ostajesuzdržana, tako da je lopticaprebačena i na najveći međunarodninivo, odnosno Vijeće sigurnosti UN-a. Svakako to nije dobro, ja čakočekujem da naši političari uputezvaničan diplomatski demarš ili nekusličnu notu prema stavovima RuskeFederacije, koji jasno kažu da je nepri-hvatljivo da se Bosna i Hercegovinapribližava euroatlantskim integracija-ma. A znamo da je to jedan odvanjskopolitičkih ciljeva Bosne iHercegovine. Stoga smatram da binaši političari trebali iskazati nezado-voljstvo ovakvim stavovima RuskeFederacije”, navodi Hadžović.I za dugogodišnjeg novinara, tenekadašnjeg dopisnika iz MoskveVlastimira Mijovića, nije iznenađenjeto što je Rusija na jednoj, a ostalečlanice Vijeća sigurnosti na drugoj.

Potrebni nadzor: Jasno je daRusija ima svoj poseban cilj u BiH,kaže Mijović.“Rusija bi voljela da se Bosna iHercegovina što prije raspadne. Zatoi zagovaraju princip da unutrašnjim,odnosno domaćim političkim snaga-ma Bosna i Hercegovina treba dadođe do stabilizacije, jer dobro znajuda je to nemoguće. Zašto to njima

treba? Ne toliko zbog toga što smomi neka mnogo važna sfera njihovoginteresa. Ali, raspad Bosne iHercegovine otvorio bi vrata prekra-janju granica i u drugim dijelovimaEvrope, što bi Rusiji jako dobro došlo– u slučaju Ukrajine, Moldavije,Gruzije itd. Ono što je važno jeste dasu ostale velike sile ostale pri

stanovištu da nam je potrebno ivojno i političko prisustvo. Oni senaizgled po stavovima ne razlikujuod Rusije. I oni kažu da BiHdomaćim snagama treba da postignestabilnost. No, to mora da budenadzirano, uz vojno i političko pris-ustvo Zapada”, naglašava Mijović.

Dodikov rezultat: AleksandarTrifunović, urednik portala“ Buka“iz Banjaluke, naglašava da se„odgovor“ Rusije na RezolucijuUN o BiH mogao očekivati, što jenajavio i predsjednik RS MiloradDodik, nakon povratka iz posjete

Rusiji, gdje je razgovarao s pred-sjednikom Putinom.„Milorad Dodik je bio sasvim jasanjer je izjavio da će Rusija bitiambasador Republike Srpske u svi-jetu po pitanju svih odluka koje bimogle ugroziti integritet ili uopšteinterese RS i to je logična posljedi-ca te vrste dogovora. Samo sepostavlja pitanje šta je obećanozauzvrat, jer je poznato da umeđunarodnoj diplomatiji nemabesplatnog ručka. Ali ono što jezanimljivo je da je ovo najdirektni-je miješanje Rusije u balkanskepolitičke prilike, dugo nije bilotakvog direktnog miješanja. Razlogbi mogao biti i to što je očiglednadiplomatska izolovanost Rusijezbog krize u Ukrajini i sve je manjemjesta gdje može uticati na prilikeu Evropi. Rusija je na ovaj načinporučila da ona još uvijek možeuticati na razvoj situacije u BiH,koja je veoma kritična u ovomtrenutku“, ističe Trifunović.Recimo i to da je Valentin Inckoizjavio je u utorak u Vijeću sigurnos-ti kako je potrebno da se u BiHpromijeni "začarani silazni ciklusmilo-za-drago politike" i upozorioone koji razmišljaju o otcjepljenju dase granice BiH neće mijenjati.

Gordana Sandić-

Hadžihasanović/RSE


Rusija zagovara princip da unutrašnjim, odnosno

domaćim političkim snagama Bosna i

Hercegovina treba da dođe do stabilizacije,

jer dobro znaju da je to nemoguće...

Vitalij Čurkin, ruska ruka protiv Bosne


Danas, kada se u Briselu govorio Zapadnom Balkan, ovomregionu se kao prioriteti za

napredak postavljaju usklađivanjesa evropskim standardima u oblastidemokratije, primjena zakona,osnovnih sloboda, kao i boljeekonomsko upravljanje. Samačinjenica da se fokus sa uspostavl-janja mira i bezbjednosti u regionuprebacio na polje političkih iekonomskih standarda govori onapretku postignutom u posljednjedvije decenije.Međutim, „ali“ je i dalje jedan odnajčešće korišćenih nastavakaevropskih izvještaja koji ocjenjujustanje kako u šest zemalja regionapojedinačno, tako i uzevši ZapadniBalkan kao cjelinu. Tako se i danasu Briselu podsjeća na krhkostregionalne stabilnosti i postojanjeelemenata koji lako mogupreokrenuti situaciju u negativnompravcu.

Šta je Evropa: „Zapadni Balkanostaje jedan od glavnih evropskihizazova“, smatraju u Evropskomparlamentu. „Moramo biti vrlopažljivi kada je riječ i o političkoj iekonomskoj , ali i o regionalnoj sta-bilnosti na Zapadnom Balkanu“,ocjenjuje evropski parlamentarac,nekadašnji premijer Slovenije,Alojz Peterle. Činjenicu da jeBalkan danas potpuno drugačijemjesto nego što je to bio prije samo

10 ili 15 godina, i da se regionalnisastanci na visokom nivou održava-ju gotovo na nedjeljnom nivou (nasastanku u Berlinu konstatovano je

da je u pitanju sedmo viđanje šefo-va diplomatija zemalja ZapadnogBalkana u 45 dana) brzo mogu dazamijene slike incidenata tokomutakmice fudbalskih reprezentacijaSrbije i Albanije.“Zapadni Balkan jeste najboljepodsjećanje za građane EU o tomešta je zapravo Evropa“, kaže min-istar spoljnih poslova Makedonije,Nikola Poposki. Objašanjavajućida su mnogi zaboravili da je ideja o

Evropi, koja je danas „vjerovatnonajbogatiji dio svijeta i najboljemjesto za život na svijetu“, nastalazapravo kao mirovni projekat kojije trebalo da osigura najbolje šanseza evropske zemlje da žive bezbjed-no i prosperitetno. Poposki dodaje:“Na Balkanu ne morate da idetetako daleko u prošlost da bisteshvatili koliko je projekat mira iprosperiteta važan za sve nas.“

Nužnost reformi: „Evropskiplan“ za Zapadni Balkan u nared-nih pet godina jeste rad nareformama i priprema za mogućiulazak u evropsku porodicu poisteku tog termina. U Briselu kažuda nisu „zatvorili vrata“ već „otvo-rili prostor“ za napredovanjezemalja tog regiona. I dok uEvropskoj komisiji ponavljaju da jeto vrijeme neophodno ne samo zabalkanske „planove na papiru“, veći „dokaze u praksi“, mnogi postavl-jaju pitanje uslovljenosti dinamikei rezultata u procesu proširenja:“Svaka zemlja regiona je test za

EVROPSKI IZAZOVI NA BALKANU

Stabilnost Zapadnog Balkana još nije zatvorenopoglavlje evropske istorije. Pored očiglednog napretka regiona, očigledna su i otvorena pitanja u kojim prednjači naša zemlja

BOSNA JE U FOKUSU

Evropski analitičariukazuju da će bh.

političarima očigledno bitidata „možda i posljednja

evropska šansa“...

Alojz Peterle i Andrej Plenković

EU. Neka manji neka veći, a upitanju je privlačna moć EU.Ukoliko se proces otegne, ne znamda li će transformativna moćevrointegracija biti dovoljno jaka“,pita se Andrej Plenković, članEvropskog parlamenta iz redovahrvatskih parlamentaraca.On naglašava da su posljedice „otezan-ja“ evrointegracionog procesa većvidljive u Albaniji i Makedoniji.Istovremeno u Evropskom parlamentutvrde da su i postojeće „asimetričnesituacije“ zemalja regiona na njihovomevropskom putu, dodatni problemkada je riječ o regionalnoj stabilnostiZapadnog Balkana.A u odnosu na mnoge evropskeparametre, od svih “različitihsituacija” u regionu, najteža je onau BiH: ”BIH je glavni izazov uregionu”, naglašava Peterle:“Želio bih da budem optimističan imislim da ako je posredovanje EU bilouspješno u razgovorima između dvijestrane Srbije i Kosova, vrijeme je da sepokuša sa tri strane u BiH. U pitanjuje prvenstveno evropska odgovornost iželio bih da nova evropska strukturanađe dovoljno političke volje i uradiviše nego što je to bio slučaj u prethod-nim godinama.“

Posljednja šansa: Šta naBalkanu znači „imati svoju sud-binu u svojim rukama“?

Ta nova ili obnovljena evropskastruktura, na čelu sa novom šeficomevropske diplomatije i novim kome-sarom za pregovore o proširenju, većsu najavili da je postojeći zastoj uBiH neprihvatljiv. Ministarski savjetEU već na svom sljedećem zas-jedanju razmatra novi evropskipristup BiH. Njemačka i VelikaBritanja predlažu pokretanje BiHkroz obavezivanje novih lidera naširok spektar reformi uz privremeno

uklanjanje Sejdić-Finci uslova kaokamena spoticanja u prethodnimgodinama.„U Evropskoj komisiji smatramo daje taj prijedlog u skladu sa nas-tavkom ispunjavanja uslova koji supotrebni da bi BiH pokrenulaSporazum o stabilizaciji i pridruži-vanju“, kaže Aleksandra Kas Granjeiz Direktorijata za proširenje.I dok evropski analitičari ukazujuda će bh. političarima očigledno bitidata „možda i posljednja evropskašansa“, hrvatski poslanici uEvropskom parlamentunaglašavaju da će upravo bržievropski put BiH biti njihov prior-

itet u narednom periodu:“Izbori u BiH su stvorili slično, aliipak novo okruženje međutamošnjim političkim partijama.Naša poruka je sastvim jasna:učinite sve da forimarate stabilnukoaliciju i nove institucije na svimnivoima, što će vam omogućitinastavak evropskog puta“, poručujeAndrej Plenković.I dok su za zemlje ZapadnogBalkana bilateralni problemi često inajteže rješivo pitanje evrointegra-cionog procesa, ali i regionalne sta-bilnosti, BiH dokazuje da ništalakše ne izgleda imati „ svoju sud-binu u svojim rukama“.

Susretanje sudbine: Vođeniskustvima sopstvene zemlje, min-istar spoljnih poslova Makedonije,Nikola Poposki, ipak poručujekolegama u BiH:“Kada sami odlučujete o svojoj sudbiniu pogledu evropskih i evroatlantskihintegracija to je uvijek bolja pozicija odone gdje vam drugi upravljajuju inte-gracionim procesima, kao što je toslučaj sa Makedonijom.“Upravo se rješavanje imenaMakedonije, odnosa Srba i Albanaca,ali i entiteta u BiH najčešeće pomin-ju kao tri istorijska neriješena pitanjaZapadnog Balkana i njegove region-alne stabilnosti.

Marina Maksimović/DW


Na Balkanu ne morate daidete tako daleko u prošlost

da biste shvatili koliko jeprojekat mira i prosperiteta

važan za sve nas...

Konferencija o regionalnoj stabilnosti Zapadnog Balkana u Briselu

Da li si Bošnjak, Srbin ili Hrvat,jedno je od najvažnijih, ako ne inajvažnije izborno, kadrovsko isvako drugo pitanje u Bosni iHercegovini. Upravo pripadnostvjeri i naciji, a ne profesionalnost istručnost, najbitnija su karika prizaposlenju.I niko ne bi sporio opredijeljenostsvakog građanina da se o svojojvjeri i naciji izjasni onako kakonjemu paše, da u tome nemazloupotreba.

Plehini razlozi: Tako jenedavno u medije procurila vijestkako su se poslanici Bosanskestranke Rasim Smajić i Haris Plehoizjasnili kao Srbi da bi bili među

pet onih koji će biti imenovani uDom naroda Federalnog parlamen-

ta. Haris Pleho za Radio SlobodnaEvropa ovu vijest ne želi nipotvrditi, ni demantovati, navodećikako će se sve znati kada skupštinabude konstituisana.“Za mene nije ključno pitanje kojisu motivi i razlozi takvog izjašnja-vanja. Ono što ja za sebe mogu

kazati jeste da se nikada nisamvodio motivima ličnog interesa, nitinečega drugog, već samo daukažem ljudima kakav je našIzborni zakon koji hitno morapretrpjeti reforme. Kako sam se jaizjasnio, to je odgovor na Vašepitanje i svakako će se saznati kadabude konstituisan Dom naroda”,kaže Pleho.

Fazlijin inat: Pleho nije jedinikoji se, možda, izjasnio kao Srbinda bi pokazao, kako kaže, apsurd-nost ovdašnjih zakona koji toomogućavaju. Isto je na prošlimizborima uradio i MirvetBeganović, izjašnjavajući se kaoHrvat u Skupštini Unsko-sanskog

POLITIČKE I MORALNE ANOMALIJE

ILI SI KONSTITUTIVAN

ILI SI NEZAPOSLEN

U prošlom sazivubosansko-hercegovačkihskupština najviše je bilo

tzv. ostalih, odnosno onihkoji su se tako izjasnili, ada nisu stvarni pripadnici

nacionalnih manjina...

Nije važno koliko ste stručni za neki posao, nije važno koliko iskustvo imate. U BiH je važno samo da li ste Bošnjak, Hrvat ili Srbin, što nam najbolje pokazuju

naši političari sumnjivog morala koji se izjašnjavaju čas ovako čas onako, samo da uberu što veću platu iz državnog budžeta


kantona. To će, opet, uraditi i uovom sazivu, a navodi i zbog čega.“Ja sam dugo godina živio uHrvatskoj. Ne želeći biti nacional-na manjina, jer muslimani nisukonstitutivan narod, u svojoj državisam se izjasnio kao Hrvat da bihbio konstitutivan”, ističeBeganović.Apsurd predstavlja i činjenica kakoje u prošlom sazivu bosansko-hercegovačkih skupština najvišebilo tzv. ostalih, odnosno onih kojisu se tako izjasnili, a da nisu stvarnipripadnici nacionalnih manjina.Među njima je bio i SDP-ovacNedžad Fazlija. On kaže da seizjasnio ne zbog toga kako seosjeća, već zbog inata.

Nebitni “ostali”: “Ja se uvijekizjašnjavam kao ostali zbog toga štodokle god se mi u Bosni iHercegovini ne budemo mogliizjašnjavati kako želimo i ne bude-mo konstitutivni na svakom dijeluteritorije, ja ću se tako izjašnjavati.Kada se svi budemo mogliizjašnjavati kako hoćemo i nebudemo građani drugog reda, ondaću se izjasniti onako kako seosjećam. Do tada sam iz inatadrugima Bosanac i Hercegovac”,navodi Fazlija.Prema Izbornom zakonu Bosne iHercegovine kandidati se tokomjednog izbornog ciklusa moguizjasniti kao pripadnici jednog, aveć u narednom izbornom ciklusukao pripadnici drugog naroda.Istovremeno, dešava se da udržavnim institucijama i bez kon-sultacije zaposlene svrstaju u nacijukoja im nedostaje u datomtrenutku. To potvrđuje i profesoricana sarajevskom univerzitetuLamija Tanović, koja je svojevre-meno bila na funkcijama uMinistarstvu vanjskih poslova BiH.“Ja imam još jedno nedavnoiskustvo koje je još drastičnije. Čaktamo gdje postoje ostali, oni se

obično ne broje u kvorum. Recimo,upravni odbori su donijeli odlukuda imate tri člana iz svakog konsti-tutivnog naroda i jednog iz ostalih,tek toliko da se formalno kaže kakosu uključeni i ostali. Ali, kada seglasa, glas ostalog nije bitan. Takofunkcionira, recimo, Upravni odborAgencije za obezbjeđenje kvaliteta

u visokom obrazovanju BiH”, kažeTanović.Brojni su i drugi primjeri nametan-ja ljudima, po svaku cijenu,nacionalne pripadnosti zaradstranačkih ili političkih razloga.No, kako objasniti brojnezloupotrebe zakona zarad “debljegnovčanika”, pojašnjava sociologSalih Fočo.

Fašistička abeceda: Sa aspektamoralnosti, to izjašnjavanje govorida su naši ljudi koji se bave poli-tikom potpuno nemoralni ljudi.Inače, poznato je da je pitanje

morala u politici uvijek manjkalo, aliu našim uvjetima vidimo da ti ljudiidu za nekim drugim ciljevima, a ticiljevi nisu u interesu naroda iliinteresu građana - smatra Fočo.“Kod nas su najprije pripadnicinaroda, pa tek onda ljudi. Onda jeto fašizam, čim je kolektivizamnacionalni važniji od čovjekapojedinca. Ponavljam, to jefašizam, to je abeceda političke filo-zofije”, ocjenjuje fra Mile Babić.Podsjećanja radi, Izborni zakonBiH je vrlo rigidan, u smislu da nepoznaje građanina, već isključivojednu od tri nacionalnosti. Kaotakav je omogućio da se birajusamo politički i nacionalno podob-ni, jer tu profesionalizam istručnost nisu bitni. Svako onaj kose uklopi u takvubosanskohercegovačku ukrštenicudobro prolazi. Svi drugi sumarginalizovani.“To su čiste manipulacije koje naneki način vrijeđaju nas građane iprofesionalce Bosne i Hercegovine.Kao da uopšte ništa drugo nijevažno, nego ta naša etnička pripad-nost. Dakle, nije važno koliko stestručni za neki posao, nije važnokoliko iskustvo imate. Važno jesamo da li ste B, H ili S”, zaključujeprofesorica Lamija Tanović.

Dženana Karabegović/RSE


Pitanje morala u politiciuvijek manjkalo, ali u

našim uvjetima vidimo da ti ljudi idu za nekim

drugim ciljevima, a ti ciljevi nisu

u interesu naroda ili interesu građana...

Fazlija: Sumnjiva motivacijaProf. Fočo: Debljanje novčanika


UNovom Selu, od nekadašnjih

tri stotine, ostalo je svega

tridesetak kuća i oronula

evangelistička crkva izgrađena

1913. godine u gotičkom stilu.

Prijedlog Komisiji za očuvanje

nacionalnih spomenika BiH svo-

jevremeno je uputio Medžlis

islamske zajednice Bijeljina.

U ovom gradu odluka je dočekana

sa odobravanjem i nevjericom, ali

se čini da bi mogla biti uspješno

sprovedena.

Dragocjeno zdanje: “Na 63.

sjednici, održanoj od 4. do 6. novem-

bra ove godine, donijete su odluke o

proglašenju nacionalnim spome -

nikom za osam dobara, među kojima

je i Novo Selo, Franz Josefsfeld, kao

rijetka dragocjenost na prostoru

BiH,“ kazao je za Deutsche Welle

bosanskohercegovački povjesničar,

profesor dr Dubravko Lovrenović,

predsjedavajući Komisije za očuvanje

nacionalnih spomenika BiH.

On dodaje da odluka obuhvata gra-

diteljsku cjelinu, odnosno glavnu

ulicu, pet kuća i evangelističku

crkvu. Odluka precizira i sve

potrebne tehničke i restauratorske

zahvate, a za sprovođenje je

nadležna Vlada RS.

„Naravno, u ovom slučaju i općina

bi mogla preduzeti određene

korake, ukoliko za to ima

mogućnosti, a zakonima je jasno

preciziran status nacionalnog

spomenika,“ podsjeća profesor

Lovrenović.

U proteklih dvanaest godina,

Komisija je donijela 926 odluka, od

toga 779 pozitivnih i 147 nega-

tivnih odluka. Sada se na

“zaštitnoj”listi nalazi 78 dobara,

među kojima je i most Mehmed-

paše Sokolovića u Višegradu.

„Vjerujem da je ova odluka važna za

Novo Selo, ali to je papir, to su riječi

koje tek treba provesti u djelo. Na

žalost, mnogo toga iz prošlosti je

uništeno, nije sačuvano pa ne znam

kako će sad biti. Volio bih da se

sačuvaju tragovi ovog sela koje je toliko

toga dalo gradu,“ kaže Ivan Vazmer

(Wasmer), u čijem posjedu je Luterova

Biblija štampana 1765. u Nirnbergu.

On podsjeća da je ta dragocjenost

zaostavština od Margarete Devald,

njegove bake po ocu.

Razne namjene: Margareta je

rođena u Franz Josefsfeldu pored

Bijeljine, koje je bilo napredna

kolonija dunavskih Nijemaca evan-

gelista. Oni su se iz susjedne

Vojvodine u Semberiju doselili

nakon 1878. godine. Porijeklom su

bili iz južne Njemačke, a izuzetno

su doprinijeli razvoju poljoprivrede,

zanatstva i industrije u ovom dijelu

BiH. Pored ostaloga, selo je imalo

električnu centralu i telefonske

govornice.

BOLJI DANI ZA "FRANZ JOSEFSFELD"

Novo Selo pored Bijeljine proglašeno je nacionalnim

spomenikom Bosne i Hercegovine. Učinjen je presudan

korak u zaštiti nekadašnjeg Franz Josefsfelda, ali svi

sljedeći koraci zavise od dobre volje ključnih institucija

OBEĆANO NOVO “LICE”

Njemačka vlast 1942.godine preselila je

400 porodica iz NovogSela u Poljsku. Selo je

opustjelo, crkva je nakonrata pretvorena

u magacin, a imanja sunestajala u reformama

i nacionalizaciji...

Staro zdanje čeka “ušminkavanje”

Njemačka vlast 1942. godine pre-

selila je 400 porodica iz Novog Sela

u Poljsku. Selo je opustjelo, crkva je

nakon rata pretvorena u magacin, a

imanja su nestajala u reformama i

nacionalizaciji. Preostale kuće

dobile su nove korisnike, a u selu je

od Drugog svjetskog rata do danas

Poljoprivredno dobro „Semberija“.

„Izuzetno mi je drago da je odluka

upravo ovakva. Potomci stanovnika

Novog Sela i danas žive ovdje,

među nama. Kovač Fric (Friedrich

Schumacher, preminuo 2007.

godine, op.a.) bio je moj veliki pri-

jatelj, ali i prijatelj cijelog grada,

cijele Semberije. To se pamti i

lijepo će biti ako se crkva renovira i

napravi muzej u nekoj od

preostalih kuća. Mislim da se to

može i treba uraditi jer su Bijeljina

i njemački Langenhagen gradovi

pobratimi,“ kaže Samir-ef. Camić,

glavni bijeljinski imam.

Solidno stanje: Igor Ostojić,

načelnik Odjeljenja za

prostorno uređenje Grada

Bijeljine, još uvijek nije dobio

odluku Komisije iz Sarajeva, ali

je obradovan ovom viješću.

„Kontaktirat ću Republički zavod

za zaštitu kulturno-istorijskog i

prirodnog naslijeđa u Banjaluci i

vidjeti kakvi su naredni koraci. U

svakom slučaju, odluka je dobra i

mislim da možemo uraditi sve što

je potrebno da Semberija sačuva i

ovu vrijednost iz svoje prošlosti i da

dobije još jednu turističku

destinaciju,“ rekao je Ostojić.

U banjalučkom Zavodu potvrđeno

je da je sprovođenje odluke u nji-

hovoj nadležnosti te da svi prijed-

lozi i projekti moraju dobiti stručno

mišljenje i odobrenje ovog Zavoda.

Muzej Semberije dao je veliki

doprinos afimiranju preostale

kulturne i graditeljske tradicije

semberskih Nijemaca. Kustos

Zoran Midanović podsjeća na

uspješno realiziranu izložbu

„Nijemci u Semberiji“ i brošure

koje o tome govore.

„Katedrala impresivnih razmjera

izgrađena je 1913. godine, nav-

jerovatnije od cigala jedne od dvije

bijeljinske ciglane koje je držala

familija Devald. U prilično dobrom

je stanju. Krov je oštećen i odavno

nedostaje vrh zvonika, ali mislim

da rekonstrukcija ne bi bila veliki

problem,“ kaže Midanović i dodaje

da će problem možda biti pitanje

nadležnosti.

„Najbitnije je da je odluka donijeta.

Kao i sve u ovoj zemlji, sada su na

redu preplitanje nadležnosti i

skromne finansijske mogućnosti

svih ustanova kulture. Možda je

jedna mogućnost u kontaktu sa

ambasadom Njemačke jer znam da

su pojedini ambasadori i ranije

iskazivali interes za Novo Selo.

Stari Novoselci i njihovi potomci

dolaze ovdje i kontaktiraju nas. Mi

smo tu da pomognemo svojom

arhivskom građom, možda za

jedan muzej istorijata Novog Sela.

Pretpostavljam da nakon odluke,

mnogo toga postaje logično i

moguće,“ zaključuje Midanović.Emir Musli/DW


Krov je oštećen i odavnonedostaje vrh zvonika, ali rekonstrukcija ne bitrebala da bude veliki

problem...

Evangelistička crkva ima impresivne razmjere


U ovoj državi nekad su postojaliprofesionalni kriminalci. Žestokimomci koji su imali svoje ekipe,svoja pravila ponašanja, samonjima znani kodeks časti, u kome jetačno bilo propisano šta je „lopovs-ki“ dozvoljeno, a šta ne? Imali susvoje „teritorije“, svoje poslove.Vladala je neka čudna hijerarhija ijoš čudnija etika odgovornostimeđu njima. Usljed razvojademokratske kulture i olakoshvaćene demokratske „slobode“,zahvaljujući dobrom poznavanjuljudskih prava, oni su dosta vreme-na provodili „vani“. Vremenom supostajali „ugledni poslovni ljudi“,

vlasnici sportskih klubova, tvrtki,fabrika, hotela, restorana, bavili suse raznim uvozom i izvozom.Neki su poželjeli da učine nešto

dobro za ovu zemlju i narod te suobavljali i razne poslove koji su imbili ponuđeni i iz samog državnogvrha te su ih revnosno, uz određenunaknadu, i izvršavali. Nekad sudobivali i po nosu zbog toga, ali

uglavnom je na kraju svezavršavalo u nosu, uz opću euforijuzbog dobro obavljenog posla. Alislavilo se tiho, odmjereno, bezbuke, gotovo neprimjetno. Postojaoje neki paraleni svijet koji nije imaododira sa ovim našim, svijetomobičnih ljudi, građana.U zemlji je sve bilo OK, svi su bili„zadovoljni“ i vladao je mir na uli-cama gradova. Svaki grad je imaosvog lokalnog šerifa i oni skloniemocionalno-kriminalističkimispadima i biznisu su bili podređeninjemu. Morali su ga pitati zadozvolu šta se smije „ukrasti“, a štane. Koga uz odobrenje možeš malopomjeriti sa jednog mjesta nadrugo, kome smiješ pomjeriti kostiako je bezobrazan.Nisi pošteno nikoga mogao izbostinožem u tramvaju i ubiti, zgazitina ulici autom na sred pješačkogprelaza dok je zeleno svjetlo zapješake upaljeno na semaforu. Nisimogao pucati iz čista mira samozbog toga što te neko ružnopogledao. Za svaki taj pokušajmorao si dobiti klimoglav koji jeznačio DA, od glavnog „šefa“, a onih za takve sitnice nije ni davao.E, takav „mir“ nije nikome odgo-varao pa su šerifi polako nestajali saulica naših gradova. Neke od njih su,nakon višegodišnjeg međusobnog

NI KRIMINAL NIJE ONO ŠTO JE NEKAD BIO

Takvo je vrijeme došlo da po dijete moraš ići u školu iako to dijete već ima brkove i bradu. Moraš strahovati hoćeš li naći vlastiti namještaj u stanu kad se vratiš sa posla i ko će te posjetiti noću dok sa obitelji sanjaš i mirno spavaš. Ni u auto više ne smiješ sjesti sjesti k’o čovjek...

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

Nakit ne smiješ više nikada nositi, jer rizikuješ

da ti neko odgrize uhoskupa sa naušnicom

i otkine ruku sa satom...


druženja, „odgovorni“ preselili uinstitucije u inozemnim državamakoje se bave vaspitnim radom sa dje-com, omladinom i odraslim. Sve sanamjerom da ih zaštite od nepotreb-nih nerviranja kod nas i stresa, jer seprijatelji moraju dobro „čuvati“, aposlovne tajne držati daleko od masei znatiželjne svjetine. Neke šerife sunamjerno preopterećivali poslom, aneki su se i sami preopteretili, pa suod stresa i silne odgovornosti posta-jali pomalo frustrirani i depresivni,neki čak i suicidalni, te su na tajnačin odlazili u lokalne legende inestajali sa ovih prostora.Neki su voljeli istu ženu, pa jemjesta moglo biti samo za „jedno-ga“. Nakon njih, najednom se ugradu pojavilo mnoštvo sitnihkriminalčića, lopovčića, frustri-ranih klinaca i ponekih staraca,željnih ko zna čega, a, izgleda,najviše uskraćene roditeljskeljubavi. Nisi mogao ući u tramvajda ne misliš hoće li te neki nadrogi-rani klinac izbosti nožem, nisi smiohodati trotoarom od straha hoće lite neko zgaziti automobilom. Nesmiješ dobro i zdravo izgledati jerće ti neko u mraku maznuti koji

organ i prodati ga ko zna kome.Po dijete moraš ići u školu iako todijete već ima brkove i bradu. Morašstrahovati hoćeš li naći vlastiti nam-ještaj u stanu kad se vratiš sa posla iko će te posjetiti noću dok sa obiteljisanjaš i mirno spavaš. U auto nesmiješ sjesti jer moraš strahovatikoji će tatin sin bez dozvole juritiulicama 180 km na sat i napraviti te,u najboljem slučaju, doživotniminvalidom, ako imaš dovoljno srećeda ne padneš u komu i ne poginešzato što se on zakucao u tebe.Razmislićeš svaki put kad odeš usamoposlugu hoće li doći neki

maskirani lik i tražiti lovu od tebe iblagajnice. Nećeš nositi cekere sapijace jer će ti ih neko iznenadaoteti ako budu suviše puni.Nakit ne smiješ više nikada nositi, jerrizikuješ da ti neko odgrize uho skupasa naušnicom i otkine ruku sa satom.Na mobitel smiješ pričati samo ako siu kući i dobro skriven i zaključan u wcda niko ne vidi da ga imaš.

Bankomatima na ulici se smiješ pri-bližiti samo u snovima i u njima ipodizati i trošiti novac. Ako jedeš,moraš pomalo i male zalogaje, da sene vide, sitno žvakati, da ti nekogladan ne izvadi hranu iz usta iistuče te što jedeš, a on ne. Novine nesmiješ kupovati ako nećeš da dobiješfobiju da ćeš svaki tren umrijeti i daće se nešto najstrašnije desiti.Ako budeš dovoljno hrabar i čitaš ihdo kraja, rizikuješ da oboliš oddepresije od svakodnevnih predi-vnih vijesti u njima. Pred svaki tvdnevnik moraš piti tablete veseliceako si mazohist i želiš gledati vijesti.Odlučih da u spas pozovem frendaiz djetinjstva Ćelu, staru gardukrim-biznisa, da on zovne drugogĆelu, pa da skupa, iz inozemnihustanova, dovedu frendove koji suse valjda tamo naodmarali dovoljnodugo da srede ovu situaciju. Ali,javi mi se Ćelo i reče da je tolikozgrožen kriminalom i stanjem udržavi da će radije i dalje ostati u„legendi“. Kaže da se oni sigurnijeosjećaju tamo. A ja samo poželjelasa Amrom, bez straha, prošetatisvog psa gradom.Koga sad da zovnem?

Ne smiješ dobro i zdravoizgledati jer će ti neko u

mraku maznuti koji organi prodati ga ko zna kome...

Paralelni svemiri dugo su senalazili u sekciji naučne fantastike,ali ako je suditi prema teorijikvantne mehanike koja posljednjihgodina dobija na snazi, oni suzapravo svuda oko nas.Posljednji zamah učinio je naučnirad Howarda Wisemana koji jeobjavljen 23. oktobra, a koji suger-iše da je broj paralelnih svemiraizuzetno velik i da se među njimadešava svojevrsna interakcija, što sedo sada smatralo nemogućim čak imeđu naučnicima koji podržavajuhipotezu više svemira (multi-verzum)."Standardna teorija kvantnemehanike zapravo ne nudi nikakvaobjašnjenja o našoj stvarnosti većsamo predviđanja u laboratorijskimeksperimentima. Naše novoobjašnjenje jeste da oko nas postojeobični paralelni svjetovi kojimeđusobno vrše određeni tip inter-akcije", rekao je Wiseman, profesorfizičar sa Univerziteta Griffith uAustraliji.Njegovo objašnjenje predstavljadodatak jednoj od interpretacijakvantne mehanike – Interpretacijamnogo svjetova ili MWI koju je '50-ih godina prošlog vijeka predložiofizičar Hugh Everett."U poznatoj MWI, svaki svemir sedijeli u nekoliko novih svjetovasvaki put kada se obavi mjerenjekvantnog događaja. Time je svakamogućnost ishoda zapravo realizo-vana – u jednom svemiru kometakoja je ubila dinosaure nije pala na

Zemlju, a u drugom Australiju sukolonizirali Portugalci. Kritičari sapravom preipsituju postojanjeovakvih svjetova jer oni uopće neutiču na naš univerzum. Upravo jeovdje naš pristup MWI-u potpunodrugačiji", objašnjava Wiseman.Ukratko, Wisemanova teorijapredviđa da se među svemirimadešava interakcija u obliku fizičkesile, kao što je interakcija izmeđuZemlje i Mjeseca u oblikugravitacione privlačnosti.Dr. Lawrence Krauss, fizičar saUniverziteta u Arizoni, rekao jekako je skeptičan u veziWisemanove teorije, a jedan poznatičeški naučnik na svom blogu jenapisao da je njegov rad „još jedanprimjer beznadežnih pokušaja kojisamo oduzimaju vrijeme“.

MAJMUNI SU KAO DJECA

U novoj studiji, naučnici izNjemačke, Španije i Italije pronašlisu dokaze da odrasli majmuni trivrste (bonobo, čimpanze i kapucini)i ljudsko dijete od tri godine imajuidentično bazno znanje o fizičkimobjektima. Sve se svodi na test kojiuključuje konopac i nagradu."Test smo osmislili kako bi shvatilina koji način majmuni shvataju svi-jet oko sebe. Da li oni imaju ideju oapstraktnim osobinama kao što sugustina ili težina ili se oslanjajusamo na ono što vide, što rade i štozauzvrat dobiju?", rekla je AmandaSeed sa Univerziteta u St. Andrewu.Test je urađen nad dvije vrste primata,a zadatak je uključivao kutiju sa dvakomada konopca, prekinutim i

PARALELNISVEMIRI


REÊNO UPAM]ENO Svi mi koji želimo mir, trijumf razu-ma i pravdu moramo biti svjesnikoliko mali utjecaj razum i poštenjeimaju na političke događaje.

n Albert Einstein

Čovjek može umrijeti, države semogu uzdizati i padati, ali ideježive vječno.

n John Kennedy

Ako život može biti umjetničko djelo,čemu onda služe umjetnička djela?

n Milan Kundera

Prvo čovjek uživa u alkoholu,poslije alkohol uživa u njemu.

n Miroslav Dolenec Dravski

Duša je radost u samome činu.n William Shakespeare

Nije lako živjeti poslije smrti.Nekad treba na to potratiti cijeliživot.

n Stanislav Jerzy Lec

Možeš reći koliko su ljudi pametniprema onome čemu se smiju.

n Tina Fey

Šutnja je najbolji nadomjestak zapamet.

n Henry Askurst

Ko hoće upravljati ljudima, nesmije ih tjerati ispred sebe, većtreba ići za njima.

n Louis de Montesquieu

Ne činite nikada ništa što se protivivašoj savjesti, čak ako to od vas idržava traži.

n Albert Einstein

Savjet uvijek nedostaje kad jenajpotrebniji.

n Publilius Syrus Publilije


netaknutim, koji su bili povezani zanagradu. Samo povlačenje netaknu-tog konopca zauzvrat bi donijelonagradu u obliku hrane.U jednoj varijanti kutija je bilapokrivena (sa slikovnim objašnjen-jem pravila) dok je u drugoj kutijabila otvorena kako bi bića mogla daimaju direktan uvid u pravila.Obje verzije sa sobom su nosile istizadatak – izbjeći prekinuti konopac iizabrati netaknuti konopac. Upokrivenoj verziji subjekti testamorali su se osloniti na "objašnjenje"bez mogućnosti da vide šta se u kuti-ji zapravo dešava.Svi testirani majmuni i djecapokazali su bolje snalaženje kada jepred njih bila postavljena otvorenakutija. Istraživači stoga tvrde da testdokazuje kako majmuni i maladjeca na isti način doživljavajuslične probleme i da je brzinaučenja jednaka kod obje grupe.

ŠTETNE SMJENE

Prema novom istraživanju provede-nom na 3.000 ljudi, rad u rotirajućimsmjenama ubrzano smanjuje funkci-je mozga i uzrokuje zdravstveneprobleme. Rad u smjenama koje nisurutinski usklađene nego mijenjajuvrijeme kad odlazite na posao, naspavanje i poduzimate ostale dnevneaktivnosti uzrokuje dugoročnu štetumemoriji i mentalnim sposobnosti-ma, pokazuje novo istraživanje fran-cuskih znanstvenika.Remeti se unutarnji sat tijela na sličannačin kao što to čini jet lag, a možeuzrokovati srčane probleme pa i nekeoblike raka. U studiji koja je provede-na na 3.000 ljudi, francuski

znanstvenici pronašli su povezanostizmeđu promjene vremena rada ismanjenja funkcije mozga.Ispitanici koji su radili urotirajućim smjenama značajnološije su riješili testove memorije ibrzine zaključivanja.Studija je provedena u tri faze, a prvafaza istraživanja počela je 1996. Razinaopadanja funkcija mozga kod ljudi kojisu deset godina radili u promjenjivimsmjenama bio je jednak onome štoprirodno starenje uzrokuje u šest i polgodina. Dakle, mozak tih ljudi,umjesto deset, ostario je 16,5 godina.Znanstvenici su ustanovili ipomanjkanje vitamina D kodosoba koje rade noćne smjene.

PUTOVANJE KROZ VRIJEME

Putovanje kroz vrijeme bit ćemoguće do 2100. godine, anevidljivost i svjetski turizam već za15 godina, tvrde znanstvenici kojipredviđaju kako će teleportacijapostati svakodnevna aktivnost do2080. Godine. Star Trek, Star Wars,Povratak u budućnost i Harry Potterdo kraja stoljeća postat će stvarnost,tvrde britanski znanstvenici.Putovanje kroz vrijeme postat ćemoguće do 2100. godine, anevidljivost i svemirski turizam većza 15 godina, tvrde vrhunskifizičari, koji predviđaju da će tele-portacija zaživjeti kao svakodnevnaaktivnost do 2080. godine. Nemafizičkih zakona koji bi se tomeusprotivili, kaže Mary JacquilineRomero iz Škole za fiziku iastronoji Univerziteta u Glasgowu.Poznati britanski astronom i pisacColin Stuart tvrdi kako će ljudi moćiputovati u budućnost za 85 godina teotkriva kako su manji eksperimentina tom području već uspješnoizvedeni. To je već uspjelo astronautuSergeiju Krikalevu, koji je otputovao0,02 sekunde u budućnost.

REÊNO UPAM]ENO Suditi o tuđem karakteru natemelju jednog ponašanja je istokao da donosite sud o okeanu natemelju jednog vrča morske vode.

n Paul Eldridge

Neka konačno svakome bude načelu napisano što misli o našojdržavi.

n Ciceron

Ljepota će se naći tamo gdje jepotražite.

n Madonna

Bolje je pripadati prognanimanego progoniteljima.

n Danilo Kiš

Ima pobjeda koje su sramotne.n Karel Čapek

Mudar će čovjek stvoriti više prilikanego što ih je u stanju pronaći.

n Francis Bacon

Čovjek ne poznaje pravu sreću jeruvijek želi ono što nema.

n Bakhilid

Ljubav nikad ništa ne zahtijeva,već samo daje. Ljubav samo pati,nikad se ne kaje i nikad se ne sveti.

n Mahatma Gandhi

Ne traži izvan sebe. Raj je unutra.n Mary Lou Cook

Sve što vidimo i sve što nam sepričinjava samo je san unutar sna.

n Edgar Allan Poe

Obilje ne umanjuje ljudske brige ine tješi ljudsko srce.

n Albius Tibullus Tibul

Hodam polako, ali nikad unatrag.n Abraham Lincoln


Nacionalnost se kod nas nosikao oznaka porijekla robe:"Made in Bošnjak", "Made in

Srbin", "Made in Hrvat"... "Madein" izdignuto na nivo obaveznekulture govora i javnog i privatnogsaobraćanja! I to ide k'o obavezantok odozgo, od jednog od tri pred-sjednika države pa do onoga našegasjebanog seljaka za tezgom napijaci! K'o da nas odozgo svaki od one tro-jice svojom mušemom pokriva! Istina da njih "najGore" puno ko i nezarezuje, imamo mi mnogo jačuprvu liniju napada u Federaciji iRepublici Srpskoj. Na vlasti su namveć dvadest i kusur godina sami

predatori, a iza svakog od njih stojiprivatna vojska direktnih korisnika iizvršitelja: dajdže, amidže, prijatelji,stričevići, tetići, kumovi, odaničlanovi stranke.... Vrebaju nas hoće liko izletiti ispod mušeme pa nas

vraćaju, odbacuju ili packe dijele!Tranzicija u kapitalizam i slobodnotržište je počela od tih naših muše-ma-nacionalnih velikana,

demokrata-političara. Svi redom suušli u devedesete godine prošlogavijeka k'o sav drugi dunjaluk, nisiromašni ni bogati, a evo ih udvadeset prvom stoljeću, mašala,svi vlasnici nečega, svi uznapre-dovali i postali Prvi Kapitalistizemlje NemaLiJe: Od univerzitetado banki, od hotela do nafnih polja!

Oni nam prodaju i gradezemlju, postavljaju svapreduzeća, banke, čak i tro-

toare tamo gdje se kod njih u kućuulazi! U zemlji se drže načela tri-naroda (ko tri putića), umeđunarodnim odnosima suvisoko humani, nadnacionalni,napredni i intelektualni: imaju zavelike prijatelje šeike i milijarderesa svih kontinenata, dovode nam ihonako, za viđenje i za plasmanenašega u njihove ruke, a prekosvojih računa.Mi ništa ne treba da radimo do dasmo poslušni i sklonjeni ispodmušeme, dok se Oni angažuju okosvega što im osigurava slobodanprotok novca i njihovih roba.Obuzeti sopstvenim plasmanom,skoro da nas i ne primijete. Sveostalo je igra. Odabrali su Fatihu i"Oče naš" za kodove pa i nas uputilina osnove komunikacije izmeđumušema, međusobnu netolerancijui demonstrativokratiju uz Selam,Dobar dan i Bog (s tobom).Zadovoljavajuće stanje u zemlji jekada se optužujemo, pamtimo,

NAŠE ŠEME I MUŠEMEMi ništa ne treba da radimo do da smo poslušni i sklonjeniispod mušeme, dok se Oni angažuju oko svega što im osigurava slobodan protok novca i njihovih roba. Obuzetisopstvenim plasmanom, skoro da nas i ne primijete

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

Svi redom su ušli udevedesete godine prošloga

vijeka k'o sav drugi dunjaluk, ni siromašni ni

bogati, a evo ih u dvadesetprvom stoljeću, mašala,

svi vlasnici nečega...

ubijamo, prebijamo i svađamo,odnosno ponašamo se kao djecakoja u kući boj vode dok su tata imama u pozorištu.

Sve bi išlo dobro da nema tolikogladnih usta; za potpunusreću ovdje samo narod smeta!

Briga o budućnosti je zato i orijenti-sana na smanjenje broja stanovnika,na čemu se radi intenzivno. Za svestanovnike bez kapitala osiguranisu problemi u liječenju pa se, uztanku ishranu, nemoćno zdravstvo inemogućnost plaćanja lijekova itretmana, smrtnost konstantnopovećava. Kako pola mladih kojizavrše škole nigdje ne radi, ne moguse ni ženiti ni porodice osnivati.Tako država strateški održava lijeppad nataliteta!Odgoj mladih za odlazak iz zemljepočinje u mladom godištu:obrazovanje je uzdignuto čak i uselima na međunarodni nivo. Uprivatnim nivo-školama se učeengleski, turski i još neki kaomaternji jezici (zanemarena muše-ma i onaj "Made in..." ), štancaju semeđunarodne diplome pa bogme,kada se škola završi, neka se mladiotiskuju u svijet. Sa ili bez ove«međunarodne diplome», svakakovećini ne gilta do fizički rad kodtuđina ili tuđa socijala.

Ostali, koji tu ostaju, svaki dansu sve stariji, odnosnobezopasniji. Taj nezamjetljivi

ostatak stanovništva se drogiranemanjem. U onome što malo ima,dobitna kombinacija je cigara iturska serija. Dobro je to za pouku,jer u njima BH građani mogu davide i potvrde kako je čovjek listakna grani, svaki čas može neko da teupuca, što i jeste glavni motor trpn-je ovoga podneblja.Samo je meditacija o Božijimzakonima i pravdi svima jednakodostupna, i svima su vrata svihnovosagrađenih i onih od prije,crkvi i džamija, otvorena. Nigdje ko

tamo, u kafanu i na groblja pristupnije tako slobodan! U isto vrijeme svijet se ujedinjuje,milioni ljudi na internet mrežamaćakulaju, adrese razmjenjuju,kulture se miješaju, čak i revolucijeugovaraju. Nije da nas u global-izaciji nema. U svim smo mi ovimtokovima, i kod nas cijela sela idukod fotografa da se slikaju i na face-book slike stavljaju! I kod naspočeli komšije preko Skypa da

pričaju! Ali, mušemu na glavi itamo čuvaju jer se ne zna ko će tiprovaliti u profil i skontati dasimuliraš veliko "Madi in". Integrišemo se mi i sa Evropom:Primamo sve što nam daju zadža-ba, za sve smo otvoreni k'o da nemamušema. Na desnoj strani igralištaimamo braću Ruse, "burlaci saVolge ", sarađujemo, ne znam kokome podiže moral, važno je da sediže. Iz cijelog svijeta sve prihvata-

mo i u sve se, gdje se štagod paramože dobiti jal’posuditi,učlanjujemo, ali na sigurnom osta-jemo i sve bi da se po mušemamapodijelimo!A po nauci zna se, što je manjilonac sve je manje i u kašici! Našesu mušeme i nacionalističko ludilo,non-sensi današnjeg življenjačovjeka na planeti, ublehe, kolek-tivne psihoze, nacionalne paranoje,strah od popuštanja, strah odneviđenog, strah od svega ili teklakši modus življenja?Doduše, bez mušema, šta bi i gdjebi onda bila ova naša u foteljezasjela i ne-miče-se vlastela?!

Istina, razmišljamo i o pobuni,muda u ovoj zemlji ima, alinisu sva da pesnici služe, mnogi

su se na letargičnu poeziju dali.Volimo mi to, volimo kada nas tugapreplavi i jad srce zacvrlji, tadanajbolje pjevamo. Ma šta pjevamo,slavujimo, tad smo, asli, najbolji.Ima nešto mazohističko u našembiću što nas tjera prema piću! Naščovjek radi kad mora, a živi(zatreperi) samo kad jako osjeća.On prazni naboje u malim psovka-ma i sitnim pobunama, u duhan-skom dimu, flaši rakije, dobrojsvađi, dobrom seksu! Čuva leđa ičeka bolja vremena. A ako i nedođu, i tako može, nema problema!Nas patnja, očigledno, stimuliše najoš veću patnju, a dugoročnaangažovanja nas zamaraju. Zato,valjda, ovu nepotrebnu patnju ukoju su nas ugurali od devedesetihnaovamo i prihvatamo, riječima segađamo i ostajemo ispod mušeme!Dok naša prva Liga daljeljendohani, pljačka i uživa, nama jedragi Bog na pomoći da izdržimo.Pa kako ko zna i može, svakakonam je mrijeti!Sva današnja životna filozofijasvela se na onu: crkni magarčedok trava naraste… Ako je ibude bilo!

14. oktobar 2014. Spektar, broj 23 23

Za sve stanovnike bezkapitala osigurani su

problemi u liječenju pa se,uz tanku ishranu,

nemoćno zdravstvo inemogućnost plaćanja

lijekova i tretmana,smrtnost konstantno

povećava...

Muslimani u Njemačkoj suse ogradili od onih koji uime Allaha ubijaju i vrše

nasilje. Muslimani iz BiH, koji živeu Njemačkoj, također su seuključili u akciju.Islamska zajednica Bošnjaka uNjemačkoj (IZBNJ), prvenstvenokroz vjersko obrazovanje djece iomladine, ali i kroz mjere obrazo-vanja odraslih osoba, prenosiislamsko učenje i podučava suštin-skim islamskim principima kao iispravnom razumijevanju vjere“,kaže Edin Atlagić, predsjednikIslamske zajednice Bošnjaka uNjemačkoj.

Klasične haridžije: Savezniured za zaštitu ustavnog poretka

procjenjuje da se više od 6.300, prijesvega mlađih osoba, u posljednjevrijeme priključilo selefijskoj sceniu Njemačkoj.„Mišljenja sam da današnji mili-tantni neoselefisti nisu selefije, nitivehabije, oni potpadaju podklasični islamski pojam haridžije(doslovno oni koji su se izdvojili)“,

kaže prof. Mustafa Hadžić, imam udžematu Bonn i drugipotpredsjednik u Centralnomvijeću muslimana Njemačke.Hadžić objašnjava da su se oni izd-

vojili iz muslimanske Zajednice -Ummeta i izašli iz okvira klasičnogi opšteprihvatljivog islamskogučenja. „Nekorektno je i vrlopovršno islam povezivati sa nasil-jem, terorizmom i ekstremizmom.Izvori islama ni na jednoj stranici ini u jednom retku ne pozivaju nazlo, nasilje i teror, naprotiv. Mi uislamskoj zajednici, ali i muslimaniopćenito, pomalo smo umornipravdati se za tuđe grijehe i tuđazla“, kaže Atlagić.

Uzorni vjernici: Od tero -rističkih napada izvršenih 11. sep-tembra 2001. godine u New Yorku iWashingtonu, mnogi u zapadnimzemljama islam povezuju saekstremizom i nasiljem. Muslimani

BOSANSKI MUSLIMANI U NJEMAČKOJ

MANJINA ZAPADA U EKSCESE

I RADIKALNE VJERSKE GRUPE

Izvori islama ni na jednojstranici i ni u jednom

retku ne pozivaju na zlo,nasilje i teror, naprotiv...

Nakon nereda u Kelnu i sukoba huligana sa policijom, nedavno je više hiljada muslimana u Njemačkoj demonstriralo

protiv mržnje i nasilja, među njima i muslimani iz BiH


u Njemačkoj i Evropi bi odbosanskohercegovačkih muslimanamogli naučiti mnogo, izjavio jeprof. dr. Bülent Ucar, šef katedre zaislamsku religijsku pedagogiju naSveučilištu Osnabrück u jednomod intervjuua za Deutsche Welle ipojasnio:„Autentična islamska teologija,koja se primjenjuje u BiH, najboljije primjer onog što trebamo uNjemačkoj. Mislim da su u BiHautentični muslimani i islamskateologija koji poštuju tradiciju idemokraciju. Na taj način se morarazvijati i islamska teologija uNjemačkoj“.

Integrisani muslimani: „Bo -šnja ci kao autohtoni evropskimuslimani, na osnovu svog 600godišnjeg iskustva multikultur-alnog i multireligioznog suživota,više svojim djelima u bazi negoliteoretskim političkim nastupima umedijima i različitim forumima,dokazuju da je islam vjera mira isuživota. Neosporno je da imamuslimana koji su skloni ekstrem-izmu i nasilju, kao i kod pripadni-ka svih drugih religija i ideološkihpravaca, ali da su oni manjina.Smatram da ta većina muslimana

mora češće i snažnije podići svojglas protiv nasilja, genocida i bar-barstava u ime islama imuslimana“, kaže prof. Hadžić,asistent i doktorant na Centru zaislamsku teologiju na Univer -zitetu u Münsteru.

Prema riječima Edina Atlagića,predsjednika Islamske zajedniceBošnjaka u Njemačkoj (IZBNJ),apsolutna većina muslimana na

razne načine daje veliki doprinosširoj društvenoj zajednici.

Nejak korijen: „Nekoliko mil-iona muslimana živi u ovoj državi.Oni su prije svega lojalni i vrijednigrađani, uposlenici, porezniobaveznici, privrednici, studenti,učenici. Zatim brižni roditelji kojivode brigu o odgoju i obrazovanjusvoje djece. Na taj način oni svojojdjeci osiguravaju perspektivu idoprinose prosperitetu ovogdruštva. Ta činjenica se, nažalost,često potiskuje“, kaže Atlagić.I on i Hadžić, koji je desetak godi-na bio imam u Kelnu, navode da,kada se govori o selefijama, trebaimati na umu da se govori o neko-liko hiljada ljudi, dok tzv. tvrdikorijen čini svega nekoliko stotina.„Svjedoci smo, nažalost, da tazaista pregledna grupa i njihovodestruktivno djelovanje dominira ujavnom mijenju. Zabrinjavajuća ječinjenica za sve nas da te grupacijebilježe porast“, kaže Atlagić.

Porodična pozadina: „Ukolikooblikujemo profil selefija vidjetićemo da se u 99 odsto slučajeva radio osobama koje nisu prošle procesislamske edukacije kroz zvanične


U BiH žive autentični muslimani i islamskateologija koji poštuju

tradiciju i demokraciju. Na taj način se mora razvijati i islamska

teologija u Njemačkoj...

Nijemci poštuju bosanske muslimane

Edin Atlagić

institucije Islamske zajednice, bezobzira da li se to radilo o matičnimmuslimanskim zamljama ili našojdijaspori“, navodi Hadžić.Poznato je da je manjak obrazovanjanajveći problem koji se javlja prilikomradikalizacije muslimana, posebnomlađih osoba. Stručnjaci upozoravajuda iz toga proizlazi težak socijalno-ekonomski položaj i manjakperspektive. Često se radi o ličnostimasa nezdravom i nestabilnomporodičnom pozadinom, koje u ranimgodinama dolaze u sukob zazakonom. Takve ličnosti predstavljajuveoma lak plijen za ekstremističkegrupacije, razne mešetare i sumnjivemisionare, koji iste uvode iz jednogekstrema u drugi. U suštini bi takviomladinci mogli završiti i u bilokakvim drugim radikalnim grupamakoje nude površna i jednostavnarješenja i poglede na život.„IZBNJ kao i sve ostale muslimanskezajednice, svijesna je blagostanja zasvoje pripadnike po pitanju vjerskihsloboda, bezbjednosti kao i ostalihuniverzalnih prava i vrijednosti.Stoga smo vrlo svjesni svojeodgovornosti i odlučni da se blagovre-meno i jasno distanciramo od svakogvida djelovanja koje je izvan zakon-skih i moralnih zakona i vrijednosti,što smo u nekoliko navrata i učinili.Svako djelovanje koje narušavapravni poredak ove zemlje, doživl-javamo kao ugrožavanje nas samih“,

kaže Atlagić i navodi da ni džematiIZBNJ nisu imuni na pokušajeraznih radikalnih grupa da pustesvoje korijene.

Prigodni broš: „Sa timpojavama uspješno smo se suočili.U toku su procesi daljnjeg jačanjaorganizacijskog ustrojstva i boljeintegracije naše zajednice u

Njemačkoj, koji će sasvim sigurnoponuditi još kvalitetnije preven-tivne mehanizme po tim i drugimpitanjima“, kaže Atlagić.Prof. Hadžić podsjeća da su imamisnagom argumenata na civilizirannačin uspjeli osujetiti takve pokušaje.„Moram biti iskren i istaći da je sarad-nja samo formalnog karaktera i danema dovoljno iskrenihnamjera,volje i spremnosti da se mus-limani i Islamska zajednica prihvatekao partneri u pronalaženju rješenjaza aktuelne izazove i probleme.Muslimani i muslimanske institucije

se često koriste kao „broš“ koji sesamo po potrebi stavi na odjeću“,riječi su drugog potpredsjednika uVentralnom vijeću muslimanaNjemačke koji navodi primjerislamske vjeronauke u školamasaveznoj zemlji Nordrhein-Westfalen(NRW) i projekta deradikalizacijamuslimanske omladine.“Muslimani Bošnjaci su, u odnosuna muslimane iz Turske i arapskihzemalja, nažalost, ograničenihresursa, prije svega ljudskih imaterijalnih. Mi imamo problemasimilacije naših mladih, a ne prob-lem integracije. Naša uloga bitrebala biti mnogo veća nego dosada i nadam se da će nova gen-eracija mnogo hrabrije iprofesionalnije uključiti se u razneprojekte integracije u njemačkomdruštvu“, kaže prof. Hadžić.

Istinske vrijednosti: Nova gen-eracija je nada i odgovornih u IZBNJ.„Nadam se da ćemo uspjeti krozpokrenute procese unutar naše orga-nizacije postaviti našu zajednicu jošbolje i kvalitetnije u kadrovskom iorganizacionom smislu. Posebno jepotrebno uvezati veći broj mladih isvestrano obrazovanih ljudi na svimrazinama. Samo na taj način bitćemo u stanju djelovati prodornije iučinkovitije u afirmisanju istinskihvrijednosti naše vjere”, kaže Atlagić.

Mehmed Smajić/DW


Manjak obrazovanja je najveći problem

koji se javlja prilikomradikalizacije muslimana,

posebno mlađih osoba.Stručnjaci upozoravaju

da iz toga proizlazi težaksocijalno-ekonomski

položaj i manjak perspektive...

Neopravdano povezivanje sa nasiljem i terorizmomMustafa Hadžić


Istoričarka Ljubinka Trgovčević gov-orila je za Radio Slobodna Evropa,uoči posete premijera Albanije

Edija Rame Beogradu, o istoriji sprskoalbanskih odnosa za koje kaže da nijebila samo istorija neprijateljstava, već iprijateljstava. Problemi nastaju kadapočinju da se stvaraju nacionalnedržave na Balkanu čije se mape mega-država preklapaju i prekriljuju albans-ki prostor.Albanska država se stvarala najkasnije,u XX veku, kada su već postojaleformirane nacionalne države koje susvojatale albanski prostor.

Koristan dijalog

RSE: Ovaj razgovor vodimo uočiprve posete jednog visokogzvaničnika iz Albanije posle 70godina. Verujete li da će to ostatikao neki važan datum u istorijialbansko – srpskih odnosa?Trgovčević: Nisam sklona velikimrečima, da kažem da je to nekaistorijska prekretnica, ali u svakomslučaju je veoma važan događaj.Naime, već decenijama odnosiizmeđu Jugoslavije, a kasnije iSrbije i Albanije su poremećeni, aistovremeno se radi o državamakoje su veoma blizu. One se sadadirektno ne graniče, ali postoje ipostojaće narodi koji su tu živeli

vekovima. Svaki dijalog je jakokoristan. Sa te strane mislim da ćeovo biti neki novi početak i želelabih da bude na dobro, oba naroda iobe države.

RSE: Nakon poznatog incidenta nastadionu sa mapom velike Albanije,čak su i dva premijera na društven-im mrežama polemisali oko kon-cepta velike Albanije i velike Srbije.Da li su ta dva koncepta bili upozadini albansko – srpskih sukobau XX veku?Trgovčević: Može se govoriti da su ti

sukobi počeli još od XIX veka jer nemožemo da prenebregnemočinjenicu da je XIX vek dobastvaranja nacija. Moderne nacije sunastajale u XIX veku. Tada je nasta-la i moderna srpska država i konsti-tuisala se srpska nacija. Poput svihdrugih naroda, ona je želela daokupi sve pripadnike svoga naroda ujednu nacionalnu državu. To je tadabila moderna ideja.Sa današnjeg stanovišta, tu ideju,takozvane velike Srbije, ili svi Srbi naokupu, ne možemo da razumemokao nešto što je nemoderno. Tako suradili Nemci, tako su radili Italijani,tako su radili svi narodi.Sa druge strane, u to doba nastajubalkanski narodi. Konstituisali suse Hrvati, Rumuni, Bugari i Grci, aalbanski nacionalni pokret je kas-nio. Prvi izrazi želje Albanaca da,poput ostalih balkanskih naroda,žive u jednoj državi, gde će okupitisve svoje sunarodnike, počeli su1878. godine sa Prizrenskom ligom.Oni tada konstituišu svoj nacional-ni program i izlaze po prvi put sa

INTERVJU: PROF. DR. LJUBINKA TRGOVČEVIĆ

Sa današnjeg stanovišta, tu ideju takozvane velikeSrbije, ili svi Srbi na okupu, ne možemo da razumemokao nešto što je nemoderno. Tako su radili Nemci,tako su radili Italijani, tako su radili svi narodi...

NISU ZAMRLI PROJEKTIVELIKE ALBANIJE I SRBIJE

Već decenijama odnosi između Jugoslavije,

a kasnije i Srbije i Albanije su poremećeni,

a istovremeno se radi o državama koje su

veoma blizu...

Prof. Trgovčević u studiju RSE

idejom da žive u jedinstvenojetničkoj državi Albanaca.

Puno “velikih”

Dakle, konstituisanje albanskenacije je kasnilo i zato je ono došlou sukob sa tada već postojećim pro-gramima svih drugih balkanskihdržava. Imamo Grčku megal ideju,koja naravno okuplja i deo na komsu živeli Albanci, imamo takoz-vanu veliku Bugarsku ili SanStefansku Bugarsku, imamo to štobi zvali velika Srbija, ili velikaJugoslavija. Ono što jekarakteristično, da oni koji suzakasneli sa svojim nacionalnimprogramima, izazivaju mržnju iotpor svih drugih naroda.Kada se konstituisala albanskanacionalna ideja, koju mi zovemoprojekt velike Albanije ili etničkeAlbanije, naišla je na otpor svih balka-nskih naroda. To je u stvari jedinstvenprimer da su svi balkanski narodiimali negativan otpor premastvaranju te države jer su već pre togabili sami nacrtali velike karte i tajprostor na neki način gledali kao svoji delili albanski prostor.

Vječito žive ideje

RSE: Da li vi danas vidite da sužive te ideje i da su živi ti političkiprogrami? Pitam vas, na primer, zaAlbaniju posebno, obzirom da jejedna veoma marginalna i malapartija izašla sa programom „prirodne Albanije“ i da je to izazva-lo velike osude, pogotovo ucrnogorskoj javnosti?Trgovčević: Ideje nacionalnihdržava su bile moderne u XIX vekui to treba razlikovati od XX veka jertada je to bio izlaz izmultinacionalnih država, gdje suvećina naroda, koji su ovde živeli,bili potlačeni ili su bili građani dru-gog reda. U XX veku, kada se kon-

stituišu moderne države, višeetnički koncept ne može da postoji.Bez obzira što ne postoje uzvaničnim partijskim programimaprojekti velikih država, očigledno jeda te ideje još uvek traju. Ne posto-je projekti ni velike Albanije, kao

što ne postoji danas ni jednarelevantna politička partija koja ćeu svoj program staviti projekatvelike Srbije. Mi ne možemo daprenebregnemo činjenicu da sekarta etničke Albanije vrlo čestopojavljuje. Pogledajte samo inter-net sajtove, ili emigrantsku štampuili potisnute listove. Ta ideja uodređenom trenutku traje i to sevidi u ključnim događajima. Kadasu normalne situacije, mi nemamotaj sukob i ne vidimo u mirnimsituacijama koliko su te ideje žive ikoliko još uvek traju.To važi i za projekat velike Srbijejer projekat velike Srbije, koji danasnije aktuelan u političkim

dokumentima i ni jedan političar,osim bivših radikala, neće se višezalagati za to. Mada, u svakojsituaciji koja postaje krizna, taj pro-jekat se ponovo javlja. On se javljakada se govori o odnosima u BiH ikada se govori o odnosima saAlbanijom, on se javlja kada seodređeni pripadnici naroda osećajufrustrirani.RSE: Da li je istorija srpsko - alban-skih odnosa, zapravo istorijaneprijateljstava?Trgovčević: Ne može se reći da je to

istorija neprijateljstava. Naprotiv, miimamo tokom istorije periodeodlične saradnje, periode suživota iperiode kada je dolazilo do sukoba.Od kada su Sloveni došli na Balkan,oni žive zajedno sa Albancima natom prostoru i bili su zajedno delovinekoliko velikih multinacionalnihdržava, od Vizantije, pa kasnije doOtomanskog carstva. Tokom prošlihvekova, sve do kraja XIX veka,nemamo periode velikih sukoba,narodnih sukoba, s obzirom da nijedan ni drugi narod nije tada imaoplanove velike države.Ti odnosi u stvari počinju da sezaoštravaju kada balkanski narodiTursku vide kao elementarnogneprijatelja, odnosno islam vide


Mi ne možemo daprenebregnemo činjenicu

da se karta etničkeAlbanije vrlo često

pojavljuje. Pogledajtesamo internet sajtove

ili emigrantsku štampu...

Sukobi počeli još u 19. vijeku

kao nešto što treba proterati saBalkana. Tu se naravno Albancijavljaju kao „drugi“.Oni jesu „drugi“ u odnosu nabalkanske narode. Govore drugimjezikom, oni su njima strani, oni sumuslimani. Radi toga se taj konceptbalkanskih država, kao hrišćanskihdržava, sukobljava sa Albancima.

Sporni etnički prostor

RSE: Da li je zabluda da Srbijanikada nije vodila osvajačke ratove?Šta je sa Balkanskim ratovima,kada je u pitanju Albanija?Trgovčević: Balkanski ratovi semogu tumačiti i kao oslobodilački ikao osvajački. U tom trenutku sesmatralo da jaka država može daopstane jedino ako ima more.Srpska vojska je izašla na takoz-vano „srpsko primorje“. Došla je doDrača, postoje razglednice ifotografije o tome i ona je tu bilaskoro godinu dana.Čitav prostor severne Albanije,otprilike do reke Škube, bio je tadau srpskom posedu jer su se tada svebalkanske države dogovarale kakoda podele taj etnički prostor. Isto jepostupala i Grčka i Crna Gora.Dakle, nema tu neke razlike. NijeSrbija bila jedina sa idejom da seAlbancima ne dopusti da stvoresopstvenu državu. Ta ideja daSrbija, ako već ne može da izađe naEgejsko more, pored Soluna, sobzirom da je bila sa Grčkom u pri-jateljskim odnosima, mora da izađena Jadransko more preko severneAlbanije, trajala je čitavo vremePrvog svetskog rata. Srbi su jošjedanput pokušali, na konferencijimira u Parizu su generali tražili dase okupira čitava severna Albanija.RSE: Da li je Albanija sve vremepretendovala na Kosovo, kao deosvoje teritorije?Trgovčević: Jeste, jer ona je mladadržava koja želi svoj etnički prostor.

Albanska država je smatrala da je toetnički prostor Albanaca, tako da je uvećini albanskih programa i Kosovobilo sastavni deo njihovog etničkogprostora. Zato postoje mape te velikeAlbanije, koje se formiraju još odstvaranja država. U trenutku kada se

stvara albanska država, 1912. godine,Kosovo postaje deo srpske države,kao i Makedonija.

Česta istorijska praksa

RSE: Da li posle I svetskog ratapočinje prisilna kolonizacija ipokušaj promene etničkog sastavana Kosovu?Trgovčević: Tada dolazi do agrarnereforme. Ne treba zaboraviti da jereč o prostoru koji je bio deoOtomanskog carstva. Srpska državapokušava da reši, kao što ćepokušati i posle II svetskog rata,agrarnom reformom podelubegovske zemlje i da tu naseli Srbei Crnogorce. Isto je urađeno i uVojvodini. Dakle tu ne postoji razli-ka. Rumuni su to isto uradili sazemljom bivših austrougarskih

velikoposednika, urađeno je to istoi u Sloveniji. To je nešto što se radi-lo. Tu nije Srbija izuzetak.RSE: Posle II svetskog rata, naKosovu je uvedena vojna uprava iiza toga ide jedan period koji sesmatra dosta nepovoljnim u odno-su na tretman Albanaca na Kosovu.Da li bi se Albanci pre integrisali uJugoslaviji, da su dobili statusnaroda?Trgovčević: Moguće je. Istoričarimaje jako teško da govore šta bi bilo,kad bi bilo, dakle mi ne znamo štabi sve drugo uticalo na postojanje tedržave i šta bi uticalo na njenorušenje. Neki drugi narodi su imalistatus naroda, poput Makedonaca iCrnogoraca. Da su i Albanci dobilito pravo, s obzirom na njihov velikibroj, moguće je da bi upravo tačinjenica omogućila njihovu lakšuintegraciju u tu zajedničku državu.RSE: Kada je Srbija konačnoizgubila šansu za zajednički životsa Albancima?Trgovčević: Po mom utisku, to je biloosamdesetih godina. Tada, kada jesrpska politika počela da se okrećerešavanju svog nacionalnog pitanja.Mislim da je to bila poslednja šansa.Albanci na Kosovu su formalnoimali sva prava. Obrazovanje nasvom jeziku, bez obzira što susmatrani etničkom manjinom, for-malno su imali sva prava, kao idrugi narodi. Problem je bio što se

30 Spektar, broj 23 14. novembar 2014..

Dugo potiskivanje albanske samobitnosti

Albanci su zaista razumeli da su oni bili

podređeni u Jugoslaviji.Ne znam koliko i kako, aliu svakom slučaju mislimda je bilo suviše kasno

za popravke...

ekonomija na Kosovu nije razvijalai što se privreda nije razvijala naKosovu. Tamo je bila skoncen-trisana teška industrija, aistovremeno smo imali prostor sanajvećim prirodnim priraštajem uokviru čitave Jugoslavije.

Neefikasna ekonomija

Kod nas se stalno govori o tomvelikom natalitetu albanskih žena i otome da ih politika tera da samorađaju. Osamdesetih godina sam bilavrlo često na Kosovu. Tada nisamupoznala ni jednu profesorku,radnicu u vrtićima, ili svejedno gdesam bila, koja je imala više od dvojedece. Dakle, ekonomski, zaposlenažena, koja vodi i svoj profesionalniživot, nie više samo majka. Bili sukatastrofalni podaci u opštiniKosovska Vitina, pet sela koja samobišla 1986. godine. Iz pet sela, iz svihosnovnih škola, samo je jednadevojčica otišla da se školuje u sred-nju školu. Na moje pitanje, zašto,odgovor je bio zato što nema posla.Deset godina pre toga, sedamdesetih,više od 60% devojčica je išlo u školu.Mnogi razlozi raspada i odvajanjadva naroda bili su u tome daekonomija nije ponudila nikakvorešenje. One priče, što smo slušali od1971. godine, ko koga u Jugoslavijieksploatiše, se mogu apsolutno pri-meniti i na primeru Kosova.RSE: Kada su počele parole, „Ubij,zakolji da Šiptar ne postoji“?Trgovčević: To je od osamdesetihgodina. U stvari na neki način, tajetnički stereotip o Albancima, kaonižim bićima, postoji dugo u okvirusrpskog društva, s obzirom da je reč oprostoru koji je bio jako siromašan igde su ljudi bili dosta siromašni. Oninisu bili drugi, samo zato što su bilimuslimani, već su bili drugi i po svomekonomskom položaju. Čuvenistereotip nam je dao Slobodan Selinićsa svojim prikazom Šiptara. Mi njih,

odnosno Albance smo videli kaonekoga ko je loše obrazovan i ko pri-pada onom sloju ljudi koji radenajteže poslove: testerišu drva, nose

ugalj i tako dalje. To je nešto što traje.Naravno, situacija koja je nastalaosamdesetih godina, sa bujanjem srp-skog nacionalizma, obnovila je sve testereotipe. Ali, to je pre svegaprouzrokovano politikom. Ako jedannarod ima autonomiju, a on je imao uokviru Jugoslavije, i vi njemu toukinete, naravno da će da se buni.

Zakašnjelo osvještenje

RSE: Da li je posle devedesetihgodina, kada se dešavalo sve to štose događalo, bilo ikakavih šansi dase normalizuju odnosi i da Kosovoostane deo Srbije?Trgovčević: Mislim da nije, jer su umeđuvremenu Albanci zaistarazumeli da su oni bili podređeni u

Jugoslaviji. O tome, koliko i kako,nemamo vremena da razgovaramo,ali u svakom slučaju mislim da jebilo suviše kasno. Mislim da jepočetak osamdesetih godina bioposlednji trenutak kada se još moglonešto učiniti da oni ostanu u sastavusrpske države, odnosno Jugoslavije.RSE: Kako vi reagujete kada danasčujete „naša južna pokrajina“?Trgovčević: Naši političari kažu daje to još uvek deo Srbije. Mi znamoda to defakto nije tako, ali poštoćemo jednog dana ipak doći u tufazu, čekam taj trenutak kada ćemoponovo biti samo dobri susedi, a mii Albanci dobri prijatelji.RSE: Da li verujete da je blizukonačno rešenje i da će početi istori-ja albansko-srpskog prijateljstva?Trgovčević: Mislim da neće jošuvek. Možda će se na nivoupolitičkih dogovora politički prob-lemi rešiti potpisivanjem još nekihsporazuma, ili de facto priznavan-jem status quoa. Kosovo postoji,hteli mi to ili ne.RSE: To znači da ne verujete da ćebiti dekomponovanja Balkana unekom doglednom vremenu?Trgovčević: Ne verujem u nared-nih nekoliko godina, ali mi umnoge stvari nismo verovali, pa sedogađaju.

Branka Mihajlović


Politički duel na fudbalskom terenu

Nije Srbija bila jedina sa idejom da se Albancima

ne dopusti da stvore sopstvenu državu. Ta ideja

da Srbija mora da izađe na Jadransko more, prekoseverne Albanije, trajala

je čitavo vreme Prvogsvetskog rata...


Ostalo je zapisano svjedočenje daje Sokrat (469.-399.p.n.e.) kazaoda, je prije nego što ispričamo

neke stvari o drugome, dobro odvojitimalo vremena i prosijati ono štoželimo reći. Taj postupak je grčki filo-zof i mudrac nazivao „test od tri sita”:prvo je sito Istine, drugo Dobrote, atreće je sito Koristi.“Ako ono što si mi htio ispričati nijeni istinito, ni dobro, niti je korisno,pa zašto bi mi pričao. Ne želimništa znati od onoga što si mi htioispričati, i tebi će biti bolje da sve tozaboraviš”, savjetovao je Sokrat.

Svi protiv svih: Puna dva i pomilenija ništa se u odnosu na onošto bi trebao biti glavni kriterij kod

prenošenja informacija o nekomeili nečemu (istinito, dobro i koris-no) nije promijenilo. Promijenili su

se “samo” ljudi i njihove potrebe(prioriteti) u životu. Generalno,dakle, nepromijenjene su ostaleljudske vrijednosti i vrline poputizgradnje karaktera, poštenja,etičnosti, ljubavi, mira i nenasilja,

ali su se uveliko promijenilipojedinci koje čine društvenuzajednicu jednog mjesta, grada,države ili možda čak cijelog svijeta. Engleski pisac i filozof GeorgeMonbiot nedavno je, u svojojkolumni za britanski “Guardian”,kategorički ustvrdio da je osnovnakarakteristika vremena u komeživimo – USAMLJENOST te da ćeto skupo koštati čovječanstvo.Antropocen, kako su naučnici naz-vali epohu u kojoj živimo, doba ječovjekovog ogromnog utjecaja nabiosferu, ali se po malo čemu raz-likuje od ranijih doba. Ipak, jednarazlika, prema Monbiotu, jeočigledna: ovo je doba usamljenosti!To on obrazlaže riječima: “Od startasmo društvena bića koja u potpunos-ti zavise jedna od drugih. Naši preci

U KANDŽAMA NOVOG SVIJETA

Istraživanja pokazuju da društvena izolacija možedovesti do prerane smrti koliko i pušenje 15 cigaretadnevno, te da je usamljenost dva puta smrtonosnija odgojaznosti. Brojni poremećaji u ljudskom organizmusve su učestaliji kada se prekine komunikacija međuljudima. Jednostavno - ne možemo sami

DRUŠTVO USAMLJENIH LJUDI

Piše: Šefik Avdagić

Nepromijenjene su ostaleljudske vrijednosti i vrlinepoput izgradnje karaktera,

poštenja, etičnosti,ljubavi, mira i nenasilja, ali

su se uveliko promijenilipojedinci koje čine

društvenu zajednicu…

sa istoka Afrike niti jednu noć nisumogli da prežive jedni bez drugih. Mismo oblikovani, i to u većoj mjeri odbilo koje druge vrste, kontaktom sdrugima. Doba u koje ulazimo, ukom postojimo potpuno nezavisnojedni od drugih, drugačije je od svihostalih… Ove strukturne promjeneprati ideologija koja se protivi životu ikoja podstiče i slavi našu izolovanostod društva. Rat svih protiv svih -kompetitivnost i individualizam -postao je religija modernog doba kojuopravdava mitologija o usamljenimrendžerima, samoizgrađenim ljudi-ma, samostalnim poduzetnicima itd.Za najdruštvenija od svih stvorenja,koja ne mogu preživjeti bez ljubavi,društvo više ne igra nikakvu ulogu -samo herojski individualizam. Važnoje samo pobijediti, a ostalo jekolateralna šteta”.

Takmičarski duh: Kako ovakvojedno mišljenje nije pukonagađanje i neutemeljena procjenabez valjane analize, na to je ukaza-la proteklog ljeta objavljena vijest(opet u britanskim medijima) da je,

osim kod starijih osoba,usamljenost postala epidemija imeđu mladim ljudima. Ispada daebola nikada neće ubiti toliko ljudikao ova opaka “bolest”, jer stručne(psihološke i sociološke) analizeukazuju na alarmirajuće podatke:

društvena izolacija može dovesti doprerane smrti koliko i pušenje 15cigareta dnevno, a istraživanjapokazuju da je usamljenost dvaputa smrtonosnija od gojaznosti.Istraživanja također pokazuju dabrojni poremećaji u ljudskom orga-nizmu (visok krvni pritisak, alko-holizam, izražena agresivnost,nesreće) postaju sve učestaliji kadase prekine komunikacija međuljudima. Zaključak je da, jednos-tavno, sami ne možemo?!

Jedan od tragičnih ishoda usaml-jenosti jeste to što je ljudima jedina“utjeha” i najbolji prijatelj postalamagična kutija – televizija. Čak dvijepetine starijih ljudi smatra TV svojimnajčešćim društvom. Zašto je to tako?Istraživanje ekonomista Univerzitetau Milanu pokazalo je da televizijapodstiče takmičarski duh i paradoksvisokog dohotka (prema uvriježenomtumačenju medija, sa rastomfamoznog nacionalnog dohotka rastei sreća stanovništva, a svi znamo da jeova tvrdnja – “malo sutra”). Naučnicisu također otkrli da su osobe koječesto gledaju TV manje zadovoljnesvojim prihodima, od onih koji jegledaju rijetko, što će reći da TVubrzava pokretnu traku hedonizma iprimorava nas da još više radimo,kako bismo imali identičan nivozadovoljstva.Također, nedavne britanske anketesu pokazale da engleska djeca višene žele biti vozači autobusa ili med-icinske sestre - više od petine jereklo da samo “žele biti bogati”.Bogatstvo i slava su jedine ambicijeza čak 40 odsto ispitanih, a u skladu


Naši preci sa istoka Afrikeniti jednu noć nisu mogli

da prežive jedni bezdrugih. Mi smo oblikovani,i to u većoj mjeri od bilo

koje druge vrste, kontaktom s drugima...


sa ovim promijenio se i jezik.Naime, najuvredljvija riječ postalaje, pogađate - GUBITNIK.

Epidemija samoće: Čak i ako je“naš život Švicarska”, bogatsvo senije pokazalo kao efikasan lijek pro-tiv sve evidentnije epidemije usaml-jenosti. Naime, pokazalo se da nijedan procenat svjetskogstanovništva (u čijem je vlasništvu48 odsto svjetskog bogatstva) nijesrećan! Jer, kako objasniti rezultatejednog publikovanog istraživanjaKoledža u Bostonu koje je pokazaloda osobe sa prosječnim godišnjimprimanjima od 78 miliona dolara(!)sebe ne smatraju zadovoljnim, negoparalisanim anksioznošću,nezadovoljstvom i usamljenošću.Kroz anketu, mnogi su kazali da seosjećaju finansijski nesigurnim –“da bi stali na čvrsto tlo, vjerujuoni, da im je potrebno (u prosjeku),oko 25 odsto više novca“. Namećese logičan zaključak: da željeninovac kojim slučajem i dobiju,vjerovatno bi im opet “zafalilo” još25 procenata da konačno buduzadovoljni sami sobom?!Nakon ovakvih šokantnih

podataka, koji nas suočavaju samesa sobom, logično, čovjek se zapita:kuda ide ovaj svijet, šta je svrha, štaje poanta svega? Čemu nas ovakavnačin života, koji je imperativvećine pripadnika sadašnje civi-lizacije, vodi i šta na kraju dobi-jamo kao rezultat ovog rata “svihprotiv svih”?

Konkurencija podstiče rast materi-jalnih dobara, ali, pravo je pitanjeda li nas taj rast čini uistinubogatijim i zadovoljnijim. Čak iako je istina da konkurencija, prof-it i gomilanje materijalnih dobaradonose blagostanje (što će reći –lagodniji život), veliko je pitanje dali bi nas sve to učinilo srećnijim!?

Urušavanje društva: U odgov-oru na ova suštinska pitanja većcitirani George Monbiot s pravom

konstatuje da smo u ime nekog bol-jeg i lagodnijeg života kome težimo(a koji nikako ne dolazi, op. aut.),“rastrgli prirodu koja nas okružuje,degradirali uslove življenja, predalisvoju slobodu i zadovoljstvo kom-pulsivnom hedonizmu bez zado-voljstva… zbog toga smo uništilisamu suštinu čovječanstva - našupovezanost”.Prema njegovim riječima, tačno jeda su se fabrike zatvorile, da ljudičešće putuju automobilima negoautobusima, da više gledajuYoutube nego što odlaze u kina ipozorišta, ali te promjene ne uspi-jevaju objasniti brzinu urušavanjamodernog društva. Očigledno je,više nego ikada ranije, ako želimoda prekinemo taj ciklus i ponovo seudružimo, moramo se suočiti sasistemom koji nas žive jede, a kojismo sami napravili robujući mukao svetoj kravi u pustinji.

Izlaz iz osame: Na jedan odmogućih izlaza iz začaranog krugaduboko bolesne civilizacije, kojuiznutra truje sveprisutni virususamljenosti, možda ukazujusljedeće riječi kao upute za našu

Čemu nas ovakav načinživota, koji je imperativ

većine pripadnika sadašnje civilizacije, vodi i šta na kraju

dobijamo kao rezultat ovograta “svih protiv svih...

dušu. Život nas “melje”, ali nas itjera da povremeno uronimo u sebekroz jednostavan proces mirnemeditacije.Nakon svih obaveza tokom dana,dobra je navika da se barem na 15-20 minuta osiguramo od spoljnjebuke i ometajućih izvora zvuka(glasovi, zvono telefona itd.) te dapronađemo miran kutak u stanu.Pošto se umirite nekoliko minuta,postavite sebi pitanja poput ovih:Ko sam ja? Šta želim? Kakve vri-jednosti pridajem svemu? Kamoidem i gdje ću završiti ako nastavimsa sadašnjim načinom života?Jesam li sretan? Ako ne, zašto?Kako mogu naći istinsku i trajnusreću?Poniranje u sebe izraz je koji

označava udaljavanje čovjekovauma od tijela, a koji mu pomaže dagleda u nešto drugo, nešto mnogo

finije, nešto što je, zapravo, na dru-goj razini duha ili razini svijestikoja označava ono što jedninazivaju duša, drugi Jastvo, trećiSebstvo itd.Unutarnje traganje je mentalniproces, vježba u kojoj možemouvježbati um da se koncentrira

samo na jednu stvar, na disanje,dušu, istinsko ja, na Boga u sebi.

Pogrešno mjerilo: Problem sačovjekom je što njegove oči gledajusamo materijalne stvari, ali onzaista može da vidi i kada su muoči zatvorene. Tada vidi pravimokom, duhovnim okom koje gledaunutra, a to stanje može se postići umeditaciji - stanje potpunog jedin-stva, sklada i mira, u kome dolazipreplavljujući osjećaj mira, ljubavi,radosti i blaženstva, osjećaj jedinst-va sa svim stvorenim oko nas. Neo, junak fantastične filmsketrilogije “Matrix”, bio je “iniciran”u meditaciju kada je sa dlana svogUčitelja odabrao i progutao crvenupilulu. Tada je prvi put napustio“matricu” i spoznao kakva se igravodi iza vidljive fasade i to mu senije dopalo (sve do razine teškemučnine i povraćanja), ali jeistovremeno shvatio da više nemapovratka nazad u neznanje ibesmisao života koji nas vodi domasovne usamljenosti.Upravo je onako kako je jednomprilikom kazao veliki indijski filo-zof i mudrac Jiddu Krishnamurti:“Biti prilagođen u dubokobolesnom društvu, ni nije mjerilozdravlja”?!


Unutarnje traganje jementalni proces, vježba ukojoj možemo uvježbati

um da se koncentrirasamo na jednu stvar, na

disanje, dušu, istinsko ja,na Boga u sebi...


Horacio Batomli je imao darza ubjeđivanje ljudi. Mogaoje da zavede ljude uzimajući

im novac - i često nalazio izlaz iznevolja poslije toga.Batomli je rođen u londonskom IstEndu 1860. godine. Uspio dapostane član parlamenta i varalicabez premca. Još od malena je znaošta želi: novac, slavu, žene iuspješnu političku karijeru.Najprije je radio kao advokat, azatim je svoju pažnju usmjerio nazgrtanje novca - i to velikih para -prevarama.

Naduvane cijene: Uz pomoćprijatelja osnovao je izdavačkukompaniju. Preko jednog od njihkupio je nešto nekretnina,uključujući i štampariju u Devonu,za više od 200.000 funti. Onda je tosve prodao izdavačkoj kompaniji za325.000 funti.Problem je bio u tome što je sva taimovina bila bezvrijedna. Batomlije to znao, ali je prevario direktorate izdavačke kompanije. Optuženje za prevaru i izveden pred sudgdje se branio retoričkim daromkoji je posjedovao. Toliko je oduše-vio sudije da su mu oni predložilida razmisli o tome da postaneadvokat!Sljedeći korak Batomlija bila jeaustralijska zlatna groznica. Do

1897. je stekao malo bogatstvootvarajući rudnike zlata. Uprkossvojim uspjesima, njegove firme suredovno propadale i stalno su muuručivani nalozi za likvidaciju.Ljudi su ipak i dalje ulagali novac unjegove poslove.Batomlijev metod bio je jednosta-van. Osnovao bi kompaniju,odredio visoke dividende i kaorezultat svega toga skakale su cijeneakcija. Onda bi on i njegovi tajniprijatelji prodavali akcije po nadu-vanoj cijeni.Kad bi kompanija počela da propa-da, kao što se stalno dešavalo,Batomli bi se pojavio sa novom

firmom, nudeći da preuzme staru,naravno, podržavan sa još višeuloga naivnih akcionara.

Buran život: Batomli je učestvovaou osnivanju lista "Fajnenšnel Tajms" išovinističkog magazina "Džon Bul";izabran je u parlament kao pred-stavnik izborne jedinice iz london-skog južnog Haknija. Mada je biooženjen, imao je čitav niz ljubavnicau ljubavnim gnijezdima širom svijeta.U svojoj kući u Gornjem Dajkeru,pored Istborna, Saseks, živio ježivotom lokalnog plemića. Ali, već1912. godine doživio je veliki neusp-jeh kada je morao da istupi izparlamenta zbog slučaja bankrotstva.Neometan, nastavio je svojeuobičajene poslove, a kada su izbilisukobi 1914. on je iskoristiodemagošku moć u magazinu

SVIJET LOPOVA I VARALICA

Među najveće prevarante u istoriji spada i škotski glumacArtur Fargason koji je američkim turistima svojevremeno„prodao“ najveće znamenitosti Londona, da bi bioraskrinkan tek prodajom spomenika u njujorškoj luci

KaKo je Kip slobode

rasKrinKao gramzivog artura

Kobna prevara sa prodajom američkog kipa

"Džon Bul" da podrži vojnike nafrontu. Takođe, širom zemlje jedržao uzbudljive govore vrbujućiljude - i to naplaćivao!Poslije završetka rata 1918. godineponovo je izabran u parlament usvojoj staroj izbornoj jedinici...

Neslavni kraj: Onda je došao zaBatomlija kobni posao sa obvezni-cama, koje je britanska vlada izdalasa nominalnom vrijednošću od petfunti, mada su se mogle nabaviti ipo nižoj cijeni od četiri funte i 15šilinga. Za obične ljude i ovo je bilomnogo novca; tako je Batomliosnovao svoju agenciju za kupov-inu obveznica. Ljudi bi ulagalikoliko su mogli, a agencija bi imkupovala obveznice.Batomli je važio za prijatelja malihljudi - tu sliku je volio da njeguje.Ulagači nisu znali da je njihovheroj prisvojio oko 150.000 funti odukupno pola miliona funti, kolikoje uplaćeno agenciji u posljednjihšest mjeseci.Početak kraja desio se kada jeBatomli započeo, a onda odustaood optužbe protiv jednog od svojihbivših ortaka, Rubena Biglenda,koji ga je optuživao za prevaru. Uto vrijeme je Ministarstvopravosuđa ispitivalo njegovobogatstvo i on je 1922. godineosuđen u Old Bejliju za nezakoni-to prisvajanje fondova agencije.Ovoga puta Batomlijev slatkorječivijezik nije zaveo porotu. Kada susaslušani dokazi da je koristionovac iz agencije za plaćanje svojihdugova od 10.000 funti, kao i15.000 funti za svoju vatrenu strastprema konjskim trkama, uz novih15.000 funti za kupovinu njemačkepodmornice, osuđen je za svega 30minuta. Poslat je na izdržavanjekazne zatvora od sedam godina, alije pušten na slobodu 1926.Nakon toga, uzalud je pokušavaoda obnovi svoj nekadašnji život.

Horacio Batomli, bivši milioner,umro je u bijedi 1933. godine.

Lakovjerni turisti: U toku 1925.godine, u roku od nekoliko nedjelja,provjereni škotski lopov po imenu ArturFargason, prodao je tri najpoznatije lon-donske znamenitosti lakovjernimameričkim turistima. Bakingemska

palata je otišla za 2.000 funti, Big Benmu je donio 1.000 funti, a Nelzonovstub je prodat za 6.000 funti.Svako ko bi pao na tako očigledneprevarantske trikove, izgleda da je biona rubu pameti. Ali, Fargason je biomajstor u umjetnosti finogubjeđivanja zahvaljujući svomglumačkom iskustvu. Nastupao je umelodramama po pozorištima širomŠkotske i sjeverne Engleske, a jed-nom prilikom je glumio Amerikancakoga je nasamario varalica.Možda ga je baš taj komadinspirisao da ode u London i opro-

ba svoju vještinu u prevarama. Bivšiglumac bi stajao u blizini nekogengleskog spomenika, proučavajućiga duboko zadivljen. Ubrzo bi seturisti raspitivali o istorijispomenika i Fargason bi započeorazgovor.Jednom, dok je šetao Trafalgarskverom, prišao mu je jedanamerički turista iz Ajove. "Da",rekao je Fargason, "obelisk na sredi-ni trga je Nelzonov stub, podignut učast velikog admirala. Ali, na žalost",nastavio je, "neće još dugo tu ostati.Biće prodat i rastavljen u komade sajoš nekoliko drugih spomenika zaotplatu engleskog ratnog duga SAD.A njemu, Fargasonu, ministarstvo jepovjerilo zadatak da organizuje pro-daju."Naravno, obavijestio je Fargasongospodina iz Ajove, on je protiv svojevolje ovlašćen da prima ponude zastub. Pošto je turista očigledno bioljubitelj umjetnosti, on je mogao dasredi uplatu preko reda.Ček na 6.000 funti brzo je promije-nio vlasnika i Amerikanac je ostaosa potvrdom i adresom jedne kom-panije za rušenje starih objekata.Tek kada je ova kompanija odbilada prihvati posao rušenja najvećeistorijske atrakcije Londona,


Početak Batomlijevogkraja desio se kada je

započeo, a onda odustaood optužbe protiv jednogod svojih bivših ortaka,

Rubena Biglenda, koji gaje optuživao za prevaru...

Čuvenu londonsku sahat-kulu mnogi prevaranti su prodavali bogatim naivčinama

Amerikanac je najzad počeo dasumnja da je prevaren.Fargason je iskoristio istu smicalicuda proda sahat-kulu Big Ben iBakingemsku palatu - kraljevskurezidenciju. Onda je, ohrabrensvojim uspjehom u izvlačenjugotovine naivnim Amerikancima,emigrirao krajem 1925. i uživao usvom lako stečenom novcu.

Kip slobode: Poslije nekolikonedjelja se vratio na "posao". UVašingtonu je upoznao teksaškogfarmera koji je obožavaopredsjedničku Bijelu kuću.Predstavljajući se kao vladin zas-tupnik, Fargason je ispleo tananeniti priče o tome kakoadministracija traži načina da snizitroškove. Ako bi Teksašaninrazmislio o najamnini za Bijelukuću po sniženoj cijeni od 100.000dolara godišnje, posao bi se mogaozaključiti. Fargason je ponovo bio usvom elementu.Kada se odselio u Njujork,prepredeni Škotlanđanin je objašn-

javao jednom australijskomposjetiocu da će zbog predloženogprojekta proširenja njujorške luke,Kip slobode morati da se rasturi iproda. Veliki gubitak za SAD, alizar neće izgledati grandiozno usidnejskoj luci...? Australijanac je

odmah ponudio 100.000 dolara,koliko je varalica tražio za čuvenikip. Bankari su mu ipak savjetovalida se još malo raspita, a obavještenaje i policija.Ovog puta Fargason je stvarno dolijao.Dozvolio je Australijancu da ga zauspomenu snimi sa Kipom slobode upozadini. Policajci su ga odmahprepoznali kao čoveka koga traže.Fargason je uhapšen i sud ga jeosudio na pet godina zatvora. Kadaje izašao, majstor prevarant jenapustio posao sa monumentalnim

spomenicima i sve do svoje smrti1938. godine živio je u Kaliforniji -"venući" u svom na lak načinstečenom bogatstvu.

Grudva snijega: Žabez Balfurpočeo je ni od čega i završio ni sačim. U međuvremenu je zgrnuomilione - uspijevajući da ubijediljude da ulažu novac u nepostojećekompanije.Balfur je bio jedan od najuvaženijihljudi pozne viktorijanske ere. Bio jemirovni sudija, gradonačelniklondonskog predgrađa Krajdon i članparlamenta za Barnuli, Lankašir. Ibaš kada se nalazio pred postavljan-jem na visoki položaj u Vladi, srušilose njegovo carstvo, zbog čega je bioprinuđen da napusti zemlju.Kažu da je Balfur izmislio tehniku"grudve snijega" (pri čemu se novacjedne kompanije preliva u drugu),kada je 1868. osnovao građevinskukompaniju Liberator. U nekolikonarednih godina uslijedilo jeosnivanje čitavog niza kompanija.Osnovao je 1882. Londonsku opštu


Horacio Batomli “proslavio” se u australijskoj zlatnoj groznici

Bakingemska palata jeotišla za 2.000 funti,

Big Ben je Faragasonudonio 1.000 funti, a

Nelzonov stub je prodat za 6.000 funti...

banku sa glavnim ciljem da izdajegomile sumnjivih čekova koji suprenošeni iz jedne u drugu kom-paniju.Dok su kompanije kupovale i pro-davale zemlju i imovinu jedna dru-goj - uvijek uz velike zarade zaBalfura i njegove prijatelje - pare odnovokupljenih akcija su nastavileda pritiču od naivnih građana.Mali akcionari su vjerovali Balfuru.Svake godine, tačno u sat, oni sudobijali svojih osam procenata nasvoj ulog. I uvijek bi Balfur osnivaonovu firmu koja je prihvatala prev-elik broj uloga.Balfur je bio uspješan i svi su željelida ulože novac u njegove kompani-je. Ono što nisu znali, bilo je da sunjihove dividende isplaćivane iznovih uplata, a ne iz neke stvarnedobiti kompanije. Kako su godineprolazile, lavina je rasla i Balfuroveposlovne transakcije su se sve višekomplikovale, a njegovi planovi subivali sve smjeliji. On nije očaraosamo svoje stalne ulagače, već jegospodario i svojim poslovnim pri-jateljima i službenicima, od kojih

su neki bili zaista pošteni ljudi, adrugi okorjeli prevaranti.Za razliku od drugih varalica, okoBalfura nije nikada bilo skandala.Imao je čvrsto konformističkovaspitanje i takvu sliku povjerenja ipoštovanja održavao je i u svomposlu i u političkom životu.

Šokantni bankrot: Velikojgrudvi snijega treba vremena da seistopi - ali se istopi svakako.Iznenada, 1892. godine jedna od

kompanija je propala sa osam mil-iona funti duga. To je zaprepastilofinansijski svijet, tako naviknut naBalfurove uspjehe. Ulagači, kao ičitava nacija, bili su šokirani ovomviješću. Jedini koji se nije iznenadiobio je Žabez Balfur. On je bio

dobro pripremljen. Dok jeEngleska preračunavala vrijednostnjegovih 20-godišnjih krađa, on jeveć bio na putu za Južnu Ameriku,gdje se skrivao tri godine.Onda ga je, na njegovu nesreću,prepoznao jedan turista u malomčileanskom gradu Salta. On je toodmah javio engleskom konzulu,koji je poslije duge borbe uspio daizruči Balfura nazad u Englesku,gdje mu je suđeno u Old Bejliju.Najveći pravnički umovi toga dobastajali su protiv Balfura. Gomilepapira i zakonskih dokumenata suse redale na sudskom stolu dok supokušavali da dokažu kako je pre-varama "pravio" milione.Poroti nije trebalo mnogo da gaproglasi krivim. Poslat je na izdrža-vanje kazne zatvora od 14 godina,uz riječi sudije Brusa koje su muodzvanjale u ušima:"Nikada nećeš moći da ublažiš boludovica i siročadi koje si uništio."Balfur je izdržao kaznu i plani-rao da ponovo krene u novi biz-nis, ali ga je prekinula smrt odsrčanog udara.


Lopovluci i prevare oduvijek su privlačili avanturiste i gramzivce

Žabez Balfur počeo je niod čega i završio ni sa čim.U međuvremenu je zgrnuomilione - uspijevajući da

ubijedi ljude da ulažunovac u nepostojeće

kompanije...

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com

SVAKOG PETKA NOVI BROJ

Documents

Spektar broj 23