Embed Size (px)
Citation preview
Speleologija u Bosni i Hercegovini
O speleološkim objektima u Bosni i Hercegovini postoje podaci već iz doba Osmanske vladavine. Među prvima možemo spomenuti turskog putopisca Evliju Čelebiju, koji u naše krajeve dolazi oko 1600.godine.
Speleologija u Osmanlijskom dobu [uredi]
Uz svoj obilazak naših krajeva Čelebija je obilazio i mnoge naše pećine. U njegovim brojnim radovima ne nalazimo opise unutrašnjosti pećina nego opise okoline pećina. U jednom takvom njegovom opisu piše: "Iz pećina planine Ravna i planina Juk kaz(starog grada) izvire i na mlazove kulja jedno bistro vrelo hučeći tako jako da uši zagluhnu čovjeku koji to sluša. U mjesecu julu ono je hladno kao led." U daljem dijelu teksta se navodi veliki broj riba i 13 vodenica koje se nalaze na vodi niže izvora.
Opisujući grad Jajce Čelebija navodi pećine i podzemne hodnike koji se nalaze na jugoistočnoj strani grada koja sama nije bila opasane bedemom nego se tu izdižu stijene ispod kojih teče rijeka velika kao more. Dalje
navodi da se podzemnim dvoranama u sedri može doći do samih katakombi i dalje.
Interesantan je njegov članak o Blagaju,u kojem kaže: "Nalazi se na obali rijeke Bune, koja izvire iz one poćine pod gredskom kapijom izbijajući kao sedmoglava aždaja. Iz velike pećine, što je pod onom liticom izvire rijeka sa velikom hukom. Na izvoru rijeke, pod pomenutom pećinom nalazi se veliki bazen s površinom otrilike kao dva gumna, kažu da mu niko nije mogao naći dna. U stijeni na kojoj leži tvrđava i koja se diže nad ovim bazenom poput brda Demavenda, ima mnogo surih orlova."
Čelebija u svojm radovima još navodi područje Popovog polja za koje veli: "Na području Popovog polja ima preko hiljadu jama, ali u njima nema vode. Kad nastana mjesec juli i vode u cijelom kraju opadnu onda se iz ovih jama pojavi i provri voda. A kasnije, kada nabujaju pretvore ovo Popovo polje u jezero. Čovjek može sići u ove jame i šetati po njima."
Speleologija krajem 19. i početkom 20. vijeka [uredi]
Mula Mustafa Bašeskija poznati sarajevski hroničar spominje pećinu na Bendbaši. Vjetrenicu kao našu najdužu pećinu posjećivali su brojni istraživači. Prvi put se Vjetrenica spominje u litereturi davne 1873.godine,kada je u Petrogradu objavljena knjiga A.Hiljferdinga: Bosna, Hercegovina i Stara Srbija. Ovaj ruski istraživač obišao je Vjetrenicu1858.godine te daje opise za prvih 100 do 120 m, odnosno za prve tri dvorane.
Mihajlović je opisao Vjetrenicu do 600 m od ulaza i priložio plan pećine do 250 m, koji ne odgovara stvarnom stanju u pećini.
Vavrović je dao opis Vjetrenice do 700 m sa nacrtom, te navodi da ona nije bila nastanjena ljudima ni u prahistorijsko doba ni kasnije.
Inžinjeri sarajevske željezničke direkcije su 1904.godine došli do Velikog jezera u Vjetrenici i uz opis snimili dio glavnog kanala i izradili plan tog dijela pećine. Značajna i opsežna istraživanja pećina u BiH vršili su A. Penck i A. Grund.
A. Penck u svojm geomorfološkim studijama iz Hercegovine opisuje niz pećina kod nas, te daje karakteristike raznih kraških pojava u Hercegovini.
A. Grund je proučavao kraška polja u BiH, među ostalima Nevesinjsko, Fatničko, Dabarsko, Buško, Bišće i druga, gdje je opisao niz kraških pojava. Grund je također vršio i hidrološka i geomorfološka istraživanja.
Opširnim ispitivanjem pećina i ponora, kao i podzemne hidrografije u kršu bavio se Katzer. Veoma opsežna istraživanja pećine Vjetrenice, naročito njenog životinjskog svijeta, vršio je Karel Absolon(1877-1960), sa svojim prijateljima K. Požom i Al. Kralom. Pronašavši veoma bogatu faunu u ovoj pećini, Vjetrenica postaje čuvena i širom Evrope i svijeta. Istraživajući Vjetrenicu 3 godine Absolon je izbio u donji skriveni kanal sa Dubokim Jezerom koji se nalazi 2500 m od ulaza. Sam Absolon tada kaže za ovaj prolaz u skriveni glavni kanal da je najteži u historiji ispitivanja podzemnog krša uopšte. Takođe kaže da je Vjetrenica jedna od najvećih pećina na Zemlji, dugačka po njegovim procjenama vjerovatno 15 do 20 km, a da se završava sifonom, da je stara podzemna otoka Popovog polja, stara Ombla. U to isto vrijeme i vrijeme početke 20. vijeka mnogi naši i strani istraživači bave se istraživanjem kraških fenomena.
Speleologija u 20. vijeku [uredi]
Cvijić je obišao veliki dio krša u BiH i u svojim mnogobrojnim djelima spominje niz pećina u Hercegovini. Njegova djela poslužila su kao temelj svim kasnijim istraživanjima krša.
Dedijer Jevto se bavio hidrografskim studijima na kršu i u svojim djelima opisuje niz kraških pojava na kršu BiH.
Mihajlo Radovanović pravi opsežnu studiju o morfologiji i hidrologiji Vjetrenice.
Lazić Antonije opisuje niz ponora i estavela u Popovom polju kao i neke pećine Hercegovine.
Simo Milojević je vršio sistematska speleološka ispitivanja Popovog polja i speleoloških objekata u tom području. Ispitao je veliki broj pećina i jama, oko 12 km dužine i vršio mnogobrojna ispitivanja podzemne hidrografije.
Karlo Vilke i Nikola Janković su 1934.godine izvršili nivelmansko ispitivanje glavnog kanala Vjetrenice od otvora do Velikog jezera.
Radivoj Simanović u svom djelu o škrapama u BiH navodi sve oblike koji se pojavljuju na kršu sa detaljnim opisom svih značajnih predjela.
Dragutin Hirc opisuje nemali broj pećina, ponikva i snježnica na području Prenja i Treskavice.
Vejsil Čurić u svojim radovima opisuje veliki broj pećine u BiH te se prvi obazire na velike štete u pećinama koje pričinjavaju nesavjesni posjetioci ovim podzemnim prirodnim ljepotama. Ivan Renđeo spominje neke neše pećine i jame.
Lucijan Matulić redi veoma opsežan rad na pećinskoj fauni na području Trebinja i Dubrovnika te su se i mnogi inostrani speleolozi obraćali njemu radi podataka. Matulić je istražio 200 pećina i ponora kroz 15 godina speleološkog rada, te je pronašao i nove vrste pećinske faune, koje po njemu nose ime. Naprimjer: Medora matulici, Anthroherpon luciani, Oligobothrus matulici,Trichoniskus matulici i dr. Sam Absolon je posvetio Matuliću svoje djelo o pećinama otoka Brača, koje je objavljeno u Brnu 1942.godine.
Matulić je od 1912. do 1914. godine sa nekim oduševljenim speleolozima osnovao klub istraživača pećina i ponora u Trebinju. Klub se pojavom prvog svjetskog rata raspao. Jovan Hadži je pisao o pećinskoj fauni Vjetrenice te obradio pećinsku faunu dviju grupa, pseudoskorpia i opiliona. On je pronašao i dvije nove
vrste i to Travunia vjetrenicae, Nelima troglodytes-Roew kao i Neobisinu vjetrenicae-Hadzi.
Stanko Karaman također piše o Vjetrenici a koji je i sam pronašao neke nove vrste kao što su: Asellus hercegovinensis Karaman, Monolistra hercegovinensis Karaman, Niphargus orcinus vjetrenicensis Karaman, N.Zavalanus Karaman, Tiphlogammarus mrazeki hercegovinensis Karaman i dr. Buturović također piše o fauni Vjetrenice gdje navodi 35 vrsta pećinskih životinja.
Daneš, oficir u Austrougarskoj vojsci je 1917. godine bio određen od Vojne Komande u Sarajevu da ispita pećine u Bosni.bilo je naređeno ispitivanje pećina u cijeloj monarhiji da bi se utvrdilo koliko de u njenim pećinama nalazi gline sa koštanim ostacima radi praktičnog iskorištavanja tog matarijala. Daneš navodi veliki broj pećina u kraškom dijelu Bosne.
R. Studnička u članku "Ljepote i zanimljivosti krša" navodi niz prirodnih ljepota i interesantnosti krša. Vlado Radenšek napisao je članak o zaštiti pećina koji se odnosi na sva pećine u Jugoslaviji. Radenšek piše također i jedan članak "Životinje u špiljama".
Vrlo opsežna biospeleološka istraživanja u BiH vršili su slovenački speleolozi: Matjažić, Sket, Tarman, Bole i
drugi, koji su ispitivali faunu pećina popovog polja, specijalno Vjetrenice, pećina oko Zavale i Turkovića, u okolini Bileće, Gacka i Navesinja. Tako su pronađene nove vrste Spelaeocaris iz Dajanove pećine kod Bileće. Pisali su o trematodima iz Vjetrenice, nove vrste temnocefalida iz Hercegovine,o dvjema vrstama Troglocaris iz Vjetrenice, o novoj podvrsti Niphargus orcinus iz Vjetrenice, novoj vrsti prostomi hercegovinense, o novoj vrsti Pzekdamnicola troglobia iz pećina Popovog polja.
Pretner je ispitao najveći broj pećina u Hercegovini. On navodi među ostalim endeme faune koji su do sada pronađeni samo u Vjetrenici, kao sto su Opilionidae Travunia vjetrenicae Hadzi, pseeudoskorpion Neobisium vjetrenicae Hadzi, puževi Lauzaia vjetrenicae Kuscer i Pseudomnicola troglobia Bole, rakovi Troglomysis vjetrenicaensis Stammer, Asellus hercegovinensis Karaman, Niphargus orcinus vjetrenicensis Karaman, Koleoptera Aphaenopsis pretneri Scheibl te se zalaže za njihovu trajnu zaštitu. Remy je poznati Francuski istraživač koji je oipsao niz pećina u Hercegovini, te se i on zalaže za zaštitu faune, specijalno u Vjetrenici, za koju smatra da je među najinteresantnijim u svijetu.
Krajem 1953.godine osnovana je speleološka sekcija pri Geografskom društvu NRBiH. Rad sekcije se odvijao u istraživanju pećina ponora i kraških fenomena u cilju njihove zaštite, evidentiranja i prikupljanja dokumentacije o ovim objektima za potrebe privrede.
Speleološko društvo Bosne i Hercegovine je osnovano 5. aprila 1956.godine. samo 3 mjeseca nakon osnovanja Speleološkog Saveza Jugoslavije sa sjedistem u LJubljani.
Speleološka društva u Bosni i Hercegovini [uredi]
Speleološka društva i klubovi kao i sekcije planinarskih društava ili klubova koji su, ili još uvijek, egzistiraju na prostoru Bosne i Hercegovine.
Sarajevo - S.D. "Naš Krš", S.S.P.D. "Željezničar", S.S.P.D. "Ozren", S.S.P.D. "Bukovik", S.S.P.D. "Bjelašnica", S.S.P.D. "Maglić", S.S.P.D. "Visoko", S.S.P.D. "Energoinvest", S.D. "Speleododo", S.S.S.P.D. "No Limit" [1];
Tuzla - A.S.D. "Bosna"; Trebinje S.D. "Zelena brda" [2]; Mostar - Odsjek S.D. "Naš Krš" Sarajevo;
Banja Luka - S.D. "Ponir" [3]; Zavala -Popovo polje - "Vjetrenica" [4]; Zenica - N.I.K. "Istraživač"; Zavidovići - S.N.I.K. "Atom" [5]; Travnik - S.D. Travnik; Bihać - S.S.P.D. Plješevica-Unaspeo; Foča - S.D. Ursus Speleaus; Bosansko grahovo - S.S.P.D. Ledenica; Gornji Vakuf - S.S.P.D. "Goran Čišić" [6]; Kreševo - S.O.P.D. Bitovnja; Gornji Vakuf - S.S.P.D. "Ledenica" [7]; Tomislavgrad - S.D. "Mijatovi Dvori" [8]; Visoko - S.S.U. "Eko Viking" [9]
Također pogledajte [uredi]
Pećine u zaštićenom pejsažu BijambarePodručje Bijambara (koje je 2003. godine proglašeno zaštićenim pejzažom) nalazi se oko 40
km sjeverno od Sarajeva.
Ovo područje obuhvata 370 ha, a prosječna nadmorska visina iznosi 950 m. Srednja
Bijambarska pećina je jedna od glavnih atrakcija ovog područja, i radovi usmjereni na njeno
uređenje za posjete turista počeli su sredinom 20. stoljeća.
Pejzaž karakteriše crnogorična šuma uz povremenu pojavu alpskih pašnjaka, ali su se na
aluviju i riječnim sedimentima na dnu doline stvorile male bare i jezerca. Samo ime
“Bijambare” podsjeća na zemljište pokriveno manjim i većim barama, ili zemljište koje se
stalno ili povremeno plavi.
Sve pećine nastale su na mjestu kontakta između nepropusnih stijena i
masivnih srednjetrijaskih krečnjaka. Voda koja se nakuplja na području Bijambara, zajedno
sa potocima Brodić i Bjelila, izvire na vrelu Orlje.
Teško je reći kada su započela prva speleološka istraživanja Bijambarskih pećina. Najstariji
potpisi u unutrašnjosti pećine ukazuju na kraj 19. stoljeća. Nakon njih pećine posjećuju i
istražuju članovi prvih bosanskoherceogovačkih planinarskih klubova kao što su: “Prijatelji
prirode”, “Kosmos” i HPD “Bjelašnica“, koji su ostavili svoje potpise u ovoj pećini, kao i u
mnogim drugim pećinama u bližoj okolini Sarajeva. Nažalost, ovi prvi istraživači nisu ostavili
nikakve pisane dokumente, crteže ili fotografije iz pećine. Kao i mnoge druge pećine u Bosni
i Hercegovini, Bijambarske pećine prvi put spominju u svojim radovima speleobiolozi
(Apfelbeck, 1901), nakon otkrića novog tvrdokrilca (Antroherpon stenocefalum).
Prve popularne tekstove o Bijambarama donose poznati bosanski planinari Vejsil Ćurčić
(1940) i Eugen Kurmičić (1944) u planinarskoj periodici, ali u vrlo nesretno vrijeme – u
godinama Drugog svjetskog rata. Prva ozbiljnija nastojanja da se kompleks Bijambara
valorizira na pravi način potiču iz sredine pedesetih godina 20. stoljeća, u okviru rada
Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine.
Nastavljajući se na radove I. Baučića, V. Ržehaka i H. Pašića, M. Malez vrši prva značajna
speleološka istraživanja Gornje, Donje i Srednje Bijambarske pećine sa iskopavanjima u
svrhu paleontoloških i arheoloških istraživanja (Malez, 1968).
Na području Bijambara postoji osam speleoloških objekata: Srednja (Glavna) Bijambarska
pećina, Ledenjača, Donja Bijambarska pećina, Đuričina pećina, Gornja Bijambarska pećina,
Dimšina pećina, Ledenica i Nova pećina (Milanolo & Mulaomerović, 2007). Za turističku
upotrebu interesantne su samo Srednja Bijambarska pećina, Gornja Bijambarska pećina i
Đuričina pećina. Ostale mogu, zbog svojih morfoloških osobina (aktivni ponori, jame) biti dio
šire turističke ponude (edukativni sadržaji zaštićenog pejsaža).
Pećina
Pećina u Maleziji
Milodon pećina u Čileu
Pećina je prirodna šupljina u Zemljinoj kori. Pećine su oblikovane u naslagama gipsa, soli,
magmatskih stijena, konglomerata,breča pa čak i leda.
Pećine su prostrani horizontalni kanali i hodnici i spadaju u podzemne kraške oblike. U njima često protiče
neka rijeka, a prokapavanjem vode i izlučivanjem CaCO3 u pećinama se stvara pećinski
nakit: stalaktiti i stalagmiti. Pećine koje se sastoje iz jednog kanala se nazivaju proste pećine, a one sa više
kanala koji se pružaju jedan pored drugog nazivaju se razgranate pećine, dok pećine sa više kanala u različitim
nivoima sa čestim bočnim vezama čine pećinski sistem. Dijele se na suhe i riječne pećine.
Osnovni dijelovi pećina su ulaz, kanal i dvorana. Pećinski kanal je izdužena pećinska šupljina, a dvorana je
prostranija šupljina najčešće nastala širenjem pećinskih kanala. Pećine koje nemaju vezu sa površinom
nazivaju se kaverne.
Sadržaj [sakrij]
1 Speleologija2 Pećina Orlovača3 Spisak pećina po veličini4 Također pogledajte
Speleologija [uredi]
Glavni članak: SpeleologijaSpeleologija (grčki: spelaion pećina + logos riječ, govor) je nauka koja istražuje nastanak i razvoj jama i
pećina, te proučava fizičke ihemijske procese pod zemljom te analizira i prati podzemne vode i puteve.
Pećina Orlovača [uredi]
Pećina Orlovača je jedan od najljepših pećina na prostoru BiH.
Spisak pećina po veličini [uredi]
Ime pećine Dužina pećine (u metrima)Velika pećina 2800Orlovača (Savina pećina) 2500Đatlo 1970Girska pećina 1300Banja st i jena (Mračna pećina) 1200Oprašnica (Velika oprečnica)) 1050Pećina u tunelu 1025Skakavac 912Toplica 809Vrelska (Donja ri ječna) 800
Pećina izvora Mokranjske Miljacke
Pećina (Špilja) iz koje izvire rijeka Miljacka u Kadinom Selu, kod Mokrog je najduža i najljepša pećina u BiH. Pruža fantastične mogućnosti za ekstremni (avanturistički) turizam koji će isključiti bilo kakvu upotrebu električnog osvjetljenja ili građevinskih radova u njenoj unutrašnjosti - tako da se doživljava sa više emocija i poštovanja.
U pećini su pronađene životinjske vrste potpuno nove za nauku, što bi trebalo da potvrde rezultati daljih naučnih ispitivanja. Temperatura vode je oko 6,2 stepena Celzijusa i zahtijeva korišćenje specijalne opreme, jer je duži boravak u pećini bez nje nemoguć.
Pećina izvora Mokranjske Miljacke se nalazi na kraju sela Mokro nedaleko od Kadinog Sela u zaseoku Vrelo, u podnožju krečnjačkog masiva Gradina, oko sedam kilometara od Mokrog i nekih 10-tak kilometara od Pala. Ulaz u pećinu se nalazi na samom početku kotline u stijenama koje se spuštaju prema kotlini i rijeci koja izvire iz nje ispod visa zvanog Mala Gradina.
Ulaz je okrenut prema jugu, širine 4 metra, a visine 5 metara na nadmorskoj visini 1100 metara. Ulaz u pećinu otežava voda koja u zavisnosti od količine padavina čini ulaz lakše ili teže prohodnim. U doba s više padavina ulazak je otežan a dubina vode na samom ulazu može biti i do 50 cm., te se ne preporučuje ulazak u objekat u ovom periodu. Međutim, ako je doba sa malo padavina visina vode je oko 20 cm pa je ulazak dosta lakši, i može se ući u pećinu 30-tak metara bez nekih velikih problema.
Na 35-tom metru pećine se nalazi manje jezero koje se može preći lijevom stranom koristeći se kosim dijelom zida pećine gdje je voda najplića. Poslije ovog
jezera nalazi se drugo jezero, koje je veće i dublje oko 6 metara dužine i 2 metra širine sa dubinom vode oko 1.5 metar, a koje je odvojeno manjim nasipom od predhodnog. Za prelazak ovog jezera preporučljivo je korištenje čamca.
Pećina Govještica (Dugovještica)Pored velike i poznate pećine Banja Stijena kod Rogatice, nalazi se oko 400 metara niže, pored same rijeke Prače na njenoj lijevoj obali (583 metra nadmorske visine), pećina Govještica. Evidentirana je pod rednim brojem 1752 u Katastru speleoloških objekata Bosne i Hercegovine.
Ulaz u pećinu je s južne strane, 8 metara je širok, a visok 12 metara. Na samom ulazu u stropu desnog dijela pećine nalazi se ovalan otvor obrastao listopadnim drvećem; sa gornje strane ovaj je otvor potpuno obrastao i pretstavlja veliku opasnost za prolaznike.
Prvi dio pećine pretstavlja veoma širok i dugačak natsvod, koji je veoma impozantan, te se proteže 30 m u pravcu sjevera. Iz ovoga natsvoda prolaz vodi prema zapadu, gdje se pećina produžava još 40 m do malog, približno kružnog jezerca, koje je dugo 10 m, a široko 8 m. Voda dolazi iz jednog izvora iz neispitanih dijelova podzemlja same pećine; u zimsko i proljetno doba izlazi voda iz pećine kao velika rijeka. Nivo vode jezera podigne se za 3 metra i tada voda ističe slapom iz prostranog ulaza u
pećinu. Istraživač Daneš, pretpostavlja da se podzemne vode rječice Rešetnice, koja ponire na Glasinačkoj visoravni, pojavljuju ovdje u Govještici. Ulaz pećine kao i okolne stijene prekrivene su mahovinama (Bryophyta).
Od samog ulaza nalazi se jedan izvor 10 m udaljen, te voda neposredno ulazi u rijeku Praču; ovaj izvor okolni stanovnici također nazivaju Govještica.
Nažalost, pećina nije uređena za uobičajene turističke posjete i za sada je dostupna samo speleolozima i avanturistima, ali treba biti oprezan, jer u široj zoni pećine
su tokom rata 1992-1995 nasijana minska polja, koja još uvijek onemogućavaju siguran dolazak do pećine.Zakon o prirodnom i kulturno-historijskom naslijeđu SR BiH (stanje iz 1992. godine) pećina Govještica kod Banje Stijene – Rogatica je na spisku kao geomorfološki Spomenik prirode.
U periodu od 11. do 26. augusta 2012.g. na području kanjona rijeke Prače održan je međunarodni speleološki kamp gdje istraživana i pećina Govještica. U istraživanja su bili uključeni speleolozi iz BiH i Italije. Ukupno je bilo oko 40 članova speleoloških društava CKS (Centar za krš i speleologiju Sarajevo), GSB-USB i CVSC Bolonja, GGN Novara, GSPGC Ređo Emilija i GSAA Masa. "Tokom ovogodišnjeg kampa nastavljena su istraživanja pećine Dugovještice, koja su počela još 2010. godine. Pećina je bogata pećinskim ukrasima, a u pojedinim djelovima postoji veliki broj fosila pećinskog medvjeda". Međunarodni speleološki tim otkrio je potpuno novi dio pećine Dugovještice koja po svojoj morfologiji i veličanstvenim pećinskim ukrasima predstavlja prirodno blago, sa velikim brojem fosila pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus). "Izgleda da je ovo najduža pećina u BiH, ali još nisu u potpunosti završena istraživanja ni na ovoj lokaciji, kao ni
u pećini na izvoru Mokranjske Miljacke, koja je zvanično bila proglašena najdužom. Ima još pećina u BiH koje su nedovoljno istražene", Do sada je napravljen detaljan nacrt 7.600 metara pećinskog sistema Dugovještice, koji uključuje i trodimenzionalni model pećine."Poslije prelaska nekoliko vertikala i jezera, otkriven je potpuno novi dio pećine. Ovogodišnje istraživanje završeno je kod posljednjeg jezera zbog nedostatka opreme i samog završetka istraživačkog kampa", kaže Milanolo.On naglašava da pećina Dugovještica ima nekoliko dvorana čije su dimenzije veće od 100 puta 50 metara, ukrašenih stalaktitima i stalagmitima, te nekoliko jezera. "U jednom dijelu pećine postoje jezera sa i bez vode, potpuno ispunjena kristalima kalcita veličine nekoliko centimetara", ističe Milanolo. Tokom istraživanja urađen je i novi nacrt pećine Banja stijena (Mračna pećina), koji obuhvata oko 1.200 metara. Novootkriveni kanal unutar ove pećine nalazi se na manje od 10 metara od jednog od kanala pećine Dugovještice."Napravljena je i obimna fotodokumentacija obje pećine. Paralelno sa ovim, obavili smo istraživanje još nekoliko manjih speleoloških objekata na planinskom masivu Romanije", dodao je Milanolo. Podaci prikupljeni tokom održavanja kampa "Dugovještica 2012" trenutno su u fazi obrade, a detaljniji rezultati istraživanja biće poznati uskoro.
Nevidna vodaIzvor: WikipedijaSkoči na: orijentacija, traži
Nevidna voda najdublja je do sada istražena jama na dinarskom masivu i u Bosni i Hercegovini. Smještena je 2 kilometra od granice Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom na platou iznad sela Odžak u općini Livno, županija Hercegbosanska. Jama ima dva ulaza koji čine najniži dio kraške udoline i nalaze se na oko 1.200 metara iznad mora. Manji ulaz ima dimenzije 20x30 m, a veći 30x50 m. Impresivnom ulaznom vertikalom od 163 m stiže se na policu s Nevidnim jezerom po komu je i cijela jama dobila ime. Slijede još dvije vertikale od 82 i 142 m do ulaza u Mosoraški meandar. Meandar nastavlja nizom skokova od 2 do 5 m do nove vertikale od 28 metara. Slijedi Mihovilov i Velebitaški meandar. U jami je od 250 m dubine prisutan stalni vodeni tok, dok je za vrijeme kiša cijeli objekt hidrološki vrlo aktivan.
Sa istraživanjem se stalo na dubini od -653 metra gdje se nalazi jezero dublje od 20 m koje se sastoji od dva dijela: prvog površine 40x15 m eliptičnog oblika, te drugog zakrivljenog površine 30x12m. Jezera su međusobno spojena manjim prolazom u razini vode duljine oko 4 m, te velikim otvorom dimenzija 15x20 m u stropu završne dvorane, tako da zid između njih čini prirodni most. Temperatura jezera je 8 °C. U jezeru su primjećene potopljene sige, što ukazuje na mogućnost da voda u jezero dolazi iz ponora u rubu Livanjskog polja.
Do otkrića Nevidne vode najdubljom jamom u Bosni i Hercegovini smatrala jama Jojkinovac na Grmeču sa oko 460 metara dubine.
Nevidnu vodu istražuju Speleološki odsjeci Mosor, Split, Sv. Mihovil i Velebit (Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza) po kojima su i meandri u jami dobili ime.
Pećina Megara
Pećina Megara, poznata još i kao Kuvija, nalazi se sjeverozapadnoj padini Orlovca, na planini Preslici u zapadnom dijelu planinskog sklopa planine Bjelašnice. Najlakši pristup pećini je od Tarčina dolinom potoka Bioča. U početku asfaltnim putem, a kasnije dobrom makadamskim putem prema Mehinoj Luci i Dalje prema Laništima, širokog proplanka gdje su se nekad nalazile šumske kuće. Od tog mjesta do pećine vodi šumska staza.Ulaz pećine nalazi se na 1290 m n/v. Od Laništa do pećine je oko 500 m vazdušne linije. U morfološkom pogledu pećina je pećina je vrlo jednostavnog oblika i sastoji se od jednog jedinog kanala ukupne dužine nešto preko 220 m. Od ulaza koji je dosta prostran, pećina se pruža prema sjeveroistoku u obliku širokog i prostranog hodnika. Dužina tog dijela je oko 30m.Odatle se pravac naglo mijenja i do kraja pećine zadržava generalni pravac prema jugoistoku. Na 60 m od ulaza hodnik se širi na prostranu dvoranu dužine oko 70 m največe širine 25 i visine 10 m. To je tz "Fialina dvorana" Iza ove dvoraane pećina nastavlja nešto užim hodnikom na dužini oko 30 m do završne dvorane. Dimenzije ove dvorane taakođe su impresivne, dužine oko 40 m, širine 27 m i visine preko 13 m.
Pećina Megara poznata je kao jedno od najbogatijih nalazišta pećinskog medvjeda (Ursus spelacus) koji je živio u vrijeme posljednjeg ledenog doba: Prva iskopavanja su vršena 1892. godine i imali su velikog odjeka
u tadašnjim naučnom svijetu u Europi zbog svojih nalza, posebno zbog nalaza največe lubanje pećinskog medvjeda u ovom dijelu Europe.Zbog toga je nešto kasnije ovu pećinu posjetio i poznati hrvatski geolog i paleontolog Dragutin Gojanović-Kramberg, čuveni otkrivač krapinskog pračovjeka (neandertalca). Značaj nalaza potakao je i kasnija paleontološka iskopavanja koja je u 1970. godini M. MAlcasz sa Instituta za geologiju kvartara u Zagrebu.
Interesantno je napomenuti da je u ovoj pećini nastala krajem 19. stoljeća prva fotografija u unutrašnjosti jedne pećine u BiH.
Gotovo cijela unutrašnjost pećine ispunjena je veoma bogatim sigastim tvorevinama: stalgnitima, stalaktitima, stubovima, impresivnim raznobojnim saljevima sa pojavom pećinskog mlijeka, bigrenim kadama od kojih neke tokom cijele godine zadržavaju vodu. Posebno je karakterističan sljev koji svojim izgledom podsjeća na neku mitsku životinju.
Po svom bogatstvu pećinskih ukrasa pećina Megara spada među najljepše pećine u BiH . Osim toga, na tlu pećine i danas se mogu naći brojne kosti pećinskog medvjeda, a na bočnim zidovima mogu se vidjeti brojni potpisi posjetilaca koji datiraju od početka 20. stoljeća do naših dana.
Pećina
Pećina u Maleziji
Milodon pećina u Čileu
Pećina je prirodna šupljina u Zemljinoj kori. Pećine su oblikovane u naslagama gipsa, soli,
magmatskih stijena, konglomerata,breča pa čak i leda.
Pećine su prostrani horizontalni kanali i hodnici i spadaju u podzemne kraške oblike. U njima često protiče
neka rijeka, a prokapavanjem vode i izlučivanjem CaCO3 u pećinama se stvara pećinski
nakit: stalaktiti i stalagmiti. Pećine koje se sastoje iz jednog kanala se nazivaju proste pećine, a one sa više
kanala koji se pružaju jedan pored drugog nazivaju se razgranate pećine, dok pećine sa više kanala u različitim
nivoima sa čestim bočnim vezama čine pećinski sistem. Dijele se na suhe i riječne pećine.
Osnovni dijelovi pećina su ulaz, kanal i dvorana. Pećinski kanal je izdužena pećinska šupljina, a dvorana je
prostranija šupljina najčešće nastala širenjem pećinskih kanala. Pećine koje nemaju vezu sa površinom
nazivaju se kaverne.
