Spicom Po Spici Melita Pavlek

8/19/2019 Spicom Po Spici Melita Pavlek

1/108

ŠPICOM PO ŠPICI

MELITA PAVLEK


2/108

SADRŽAJ

ODRASLI PIŠU KNJIGE. ONE LOŠE STOJE U KNJIŽARAMA.(dječja mudrost) 1....................................................................................................................

3, 2, 1… Depra 2......................................................................................................................

12 metara, uhode i crnjak 4.....................................................................................................

Daleko je Budapest 6...............................................................................................................

Frke s vjetrom 8.......................................................................................................................

Kako je Grinch postao… 10......................................................................................................

Misija "Zagorec" 12.................................................................................................................

Moć bivših 14...........................................................................................................................

Moglo bi se ostvariti… 16........................................................................................................

Morski flash 18........................................................................................................................

Naprijed, Jadranka! 20.............................................................................................................

Naučna fantastika 22...............................................................................................................

Odakle nam oči… 24................................................................................................................

Uvijek može još gore 26...........................................................................................................

Za pet minuta do cilja 28.........................................................................................................

ŽENA KOJA PRIJE KUPOVINE KREME ZA RUKE KONZULTIRA MUŽA, KLINIČKI JE

MAZOHISTA. 30......................................................................................................................

Sedamdeset godina samoće 31................................................................................................


3/108

Bolje je šutjeti 33.....................................................................................................................

Dovoljno je… 35.......................................................................................................................

Intimnije od seksa 37...............................................................................................................

MALI i veliki 39........................................................................................................................

Mentalni seks 41......................................................................................................................

Ne vjerujem u slučajnosti 43....................................................................................................

Novo lice 45.............................................................................................................................

Pljuska 47.................................................................................................................................

Potrošačka pomama 49............................................................................................................

Povremeno-stalni 51................................................................................................................

Rupa nikada nije… 53..............................................................................................................

Sharon Stone u tenku 55.........................................................................................................

Sram 57....................................................................................................................................

Suvereno vladaju teritorijem 59..............................................................................................

Sve je moguće 61.....................................................................................................................

Teorija relativnosti 63..............................................................................................................

Vidno razočarana, diplomatski tražim riječi 65.......................................................................

Žene u zabludi 67.....................................................................................................................

VEČERA PRIJE SEKSA PEĆINSKA JE TRADICIJA U IZUMIRANJU. 69..................................

Petminutna depresija 70..........................................................................................................


4/108

20 = 20 72................................................................................................................................

Desperado 74...........................................................................................................................

Divljenje umjesto sline 76........................................................................................................

Instant brak 78.........................................................................................................................

Mono za uspješni stereo 80.....................................................................................................

Muški kod 82............................................................................................................................

Muškarci: ne odrastu ili se udebljaju 84..................................................................................

Muškarci koji crvene 86...........................................................................................................

Na moj račun 88......................................................................................................................

nePLANIRANO 90....................................................................................................................

Pročitajte ga! 92.......................................................................................................................

Ružni muškarci 94...................................................................................................................

Ubojstvo mobilnim aparatom 96..............................................................................................

Više od jedan, manje od tri 98.................................................................................................

Vrabac je vrabac 100...............................................................................................................

O autorici 102..........................................................................................................................

Impresum 103..........................................................................................................................


5/108

ODRASLI PIŠU KNJIGE. ONE LOŠE STOJE U

KNJIŽARAMA.

(dječja mudrost)

1


6/108

3, 2, 1… DEPRA

Evo ga opet. Svake godine sve ranije, jače i naglašenije predblagdansko raspoloženje.

Slatkasti pjesmuljci, miris cimeta i vanilije, trepereća svjetla u svakoj birtiji. Kad sam bila

mala, toga nije bilo. A nije bilo ni tako beskrupulozno skupih darova ni redova u

samoposlugama kojima ne vidiš kraj. Uvijek se za blagdane pitam hoće li ti ljudi s osmijehom

na licu i već debelo istanjenom karticom od silnog peglanja shvatiti da sutra nije apokalipsa i

da će njihov omiljeni supermarket i sutra biti na istom mjestu. Potrošačka groznica sve nas

pere!

S druge strane, pere nas i depra! Zašto? Zato što za blagdane postanemo opako svjesni

svega što inače potiskujemo duboko ispod debelih naslaga svakodnevnih paranoja. Sjetimo

se samo koliko rijetko viđamo rođake, kako je izgledalo kad smo bili zaljubljeni ili neke

druge, totalno patetične, gluposti i tad nije važno hoćemo li se rascmoljiti…

A onda odem u Zagreb i sretnem se sa svojim dobrim frendicama (koje, by the way, nisam

vidjela više od pet godina) i shvatim da ih je većina solo. A solaža, uza sve prednosti koje

pruža, za blagdane se od blagoslova pretvara u kletvu. Mislim, kad ste vidjeli neku

blagdansku reklamu koja asocira na dobar i zanimljiv provod nekog solera?

Oni za blagdane postaju nepoželjno društvo! Obitelj je obitelj, a vi, koji ju nemate, s obzirom

da drsko prkosite svim društvenim normama i još k tome propagirate kako vam je dobro,

crknite cmizdreći nad tanjurom krasnih tradicionalnih delicija iz mikrovalne.

PRIPREMA ZA EMOTIVU

Sad definitivno znam da me spomenuta depresija drži svaki put kad prolazim pored

osvijetljenih prozora misleći da sam falična kad mi je Bog namijenio soliranje kao životni

poziv. Istog trena se sjetim kako je to samo moja fikcija, isforsirana raznim TV reklamama i

općeprihvaćenim raspoloženjem. Sjetim se i kako se prozorska idila vrlo rijetko prenosi u

obiteljsku tijekom ostalih 350 dana u godini. Podatak da je čak 330 muškaraca u zadnjih

godinu dana u našem malom gradu bilo prijavljeno zbog maltretiranja svojih supruga govori

dovoljno! A to je tek broj prijavljenih. Budući da je ovo slobodna država, smatram da se

prava brojka ovakvih slučajeva može pronaći u utrostručenom navedenom broju. I ne

2


7/108

deprimiram se dalje! Bolje par minuta depre zbog blagdanskog raspoloženja, nego 360 dana

ponižavanja i maltretiranja kako bi se idilična slika obitelji održala za blagdane.

1, 2, 3… SPUST

Koliko god bila otrcana fraza da svatko bira svoje bitke, upravo je tako. Soleri ih vode stalno.

Zašto bi blagdani bili izuzetak? No, neki se i dalje ne daju pokoriti pa tako, umjesto kukanja,

odlučuju otići na skijanje, što je bez obitelji (ruku na srce) puuuuuno lakše! Drugi istražuju

kariku koja im nedostaje, što ih tjera da puno češće viđaju poznanike i prijatelje. Treći, pak,

odlučuju sami sebe častiti posebnim darovima, poput wellness tretmana, ugradnje umjetnih

noktiju ili nevjerojatne masaže. Poklonite li sami sebi nešto, šaljete važnu poruku vašem

duhu – cijenim te i volim, što je nevjerojatno dobar put za vlastito upoznavanje.

Mislite li zaista da žene koje rade bilo koji normalni osamsatni posao zaista za blagdane

imaju vremena za uživanje u sebi i drugima? Malo sutra! Jedino uz kućnu pomoćnicu! Žele li

da njihov blagdanski stol, interijer i pokloni budu u skladu sa slikom koju nam šalju

iskrivljeni medijski otužni likovi, često nemaju vremena ni sjesti i odmoriti se, a kamoli

razmišljati o samospoznaji. Vjerujte, i one mogu doživljavati teške blagdanske depresije!

Jesu li sve poslove završile, nisu li nekog zaboravile, hoće li djeca biti zadovoljna, a muž

zadovoljen? Dakle, svi smo u istom vrtlogu koji nas može samljeti samo prvi put – svaki idući je slab i jadno predvidljiv!

Zato za blagdane, bez obzira na ledičnost, nemojte zaboraviti smisao blagdana. Ako ga se

sjetite nespretno jureći na skijama niz neku slovensku padinu ili iznoseći pred svoju obitelj

desert nakon obilnog obroka, sjetite se i ovog: postoje i oni koji nikada nisu osjetili

blagdansku depru, a ni blagdan jer su, silom prilika, morali voditi borbu za vlastito

preživljavanje… ma kako to patetično zvučalo.

3


8/108

12 METARA, UHODE I CRNJAK

Kontinentalci svake godine, baš kao tribunjski magarci, tvrdoglavo očekuju da će deset dana

namakanja u slanoj vodi promijeniti na bolje svih 355 ostalih. I svaki put popuše. Godišnji

odmor, za koji cijelu godinu štediš, već u prvih 24 sata pokazuje sve znakove propalog mita.

Satima čekaš u koloni na ulazu u Karlovac, nemaš klimatizirani auto i jedino što možeš je da,

uz malo humora i poduzetničkog duha, razmišljaš kako ćeš iduće godine ponijeti na put

prijenosno kuhalo za kavu pa, umjesto psovanja, kilometarsku kolonu iskoristiš za prodaju

svježe skuhane kave. Jutarnje, mirisne, opojne i neodoljive. S obzirom da je moja morska

kolona bila i više nego zavidnih razmjera, budite sigurni da ću umjesto trosatnog cmoljenja u

pregrijanom autu učiniti sve za razvoj malog poduzetništva prodajom kave s nogu. Istina jeda bih i ja, kao i par stotina mojih supatnika, tog jutra ubila za šalicu ovog čarobnog napitka,

ali fućkaj ga, ne možeš izaći iz kolone da te netko ne prošiša, pa onda šuti i puši… No ovoga

se puta, ipak, po jutru nije mogao ocijeniti cijeli dan. Došavši na plažu pored Vodica, svi smo

postali tolerantniji, opušteniji i nekako šarmantno skloni dalmatinskoj fjaki… Prvo

oduševljenje izazvao je kuhar koji mi je, na moj zahtjev za vegetarijanskim menijem, dao

mašti na volju. Na polumetarskom tanjuru pred mene je za ručak stiglo sve što su imali u

kuhinji, podrumu i susjedovom vrtu, a nije životinjskog podrijetla. Dakle, nakon pola kile

tijesta, 20 dag riže, 10 dag graška, par zalogaja mrkve, blitve, krumpira i krastavaca, punihsam usta zamolila maštovitog kuhara neka idući put prepolovi porcije i ne miješa sve zelenje

koje mu padne pod ruku. Ako si vegetarijanac, ne znači da ti treba duplo više, a osim toga,

nije baš ni da izgledam anoreksično da bi me tako trebalo hraniti.

Na plaži je sasvim druga spika… Sve rjeđe može se vidjeti kako cijela porodica ruča sadržaje

kantica i aluminijskih folija. Svi se furaju na đir – tu i tamo koji sladoled i voda od doma. E,

da, i crne naočale i video kamera. Zašto većina mladih očeva fura naočale tamnih stakala,

skužila sam tek drugi dan! I odmah na svoj nos nabila još tamnije… Žena se sunča, djeca

praćakaju u plićaku, a ja slinim ispod tamnih naočala gledajući mlađe komade. U imeemancipacije, zvjerala sam u mlade očeve. Neka i oni jadni imaju filing da su poželjni, ali od

avanture ništa. Najbolje građeni otac (čitaj: tamnoput, lagane naznake “pločica”, tamnokos,

svijetlih očiju i s, otprilike, 185 cm visine) pao je ne na mamu, nego na kćer… Točnije, na

trepavice moje šestogodišnjakinje. Budući da mu je cijela obitelj bila za vratom, mogla sam

samo uzdisati i pratiti kako mojem zlatu objašnjava kako se pliva leđno i roni, dok ja leđno

nisam naučila. Dakle, 14 dana totalnog odmora bez televizora, alkohola, seksa i ostalih

4


9/108

zanimljivih stvari.

Za seks, ili barem zvučnu kulisu, pobrinuli su se moji apartmanski susjedi – veseli Bosanci

na arbajtu u Njemačkoj. Već prvi dan potrgali su krevet, a popodne se susjed bunio kako

očekuje da im majstori to poprave do navečer, jer on ne može na urlaubu ne spavati sa

svojom ženom. Koliko sam ja imala prilike čuti (tanki apartmanski zidovi), oni su se redovito

trošili u 6.40 i 23.15. Prema zvukovima, rekla bih da se radilo o klasičnom bračnom seksu

prosječnog trajanja od 5 do 7 minuta. Zato sam do 23.20, uz čašu crnog na terasi

apartmana, izbjegavala poskakivanje glave u ritmu njihove noćne rekreacije. Bolje da mi se

vrti od alkohola, nego od apstinencijske krize.

I onda slijedi onaj ljetni “super smo si” fenomen. Poznanik, rodom iz mojeg malog sela, kojeg

sam jedva prepoznala jer je promijenio auto, ženu i državu, ufurao se da smo si turbo dobrifrendovi pa je vrebao svaku priliku da bude u našem društvu. A spika – tipično

gastarbajterska. Upravo je strašno kakva gospoda postanu ovi sa zemljanim podovima čim

im u putovnici osvane “dojčlandski” žig. Stalno je prigovarao, tražio luksuznu uslugu,

drugačije ručnike, ukusnije jelo, uređeniju plažu, a krajnji domet su mu pivo i čvarci. Da ne

znam njegovu povijest, pomislila bih da je rođen plave krvi, no budući da ga znam, svaki put

kad bi me zaskočio na plaži, u gradu, na terasi ili ispred apartmana, bilo mi je zlo. Neki ljudi

stvarno podivljaju na godišnjem i misle da mogu sve ono što im u normalnim uvjetima nikad

ne bi palo na pamet. Primjerice, psihopatsko gnjavljenje okoline. Ja sam, pak, sazadovoljstvom konstatirala da 14 dana mora i sna djeluje konstruktivnije od 14 dana ludog

provoda.

Na primjer, ako za prijatelje imaš aktivne Bosance, barem dva puta dnevno razmišljaš o

seksu, a s obzirom da imaš vremena, svašta ti može pasti na pamet, mislim, teoretski. Za

praktično ipak pričekaš povratak na kopno s pustom željom da to ispraksiraš na 12-

metarskoj jahti.

5


10/108

DALEKO JE BUDAPEST

Da, nije prvi put da sam sama sebi skočila u usta. Nije ni čudo, kad su mi očevi đelekovečki

geni dali takav dar govora da neki put jednostavno pomislim kako bi mi zavjet šutnje pao

najteže od svih, čak bih i apstinenciju u seksu puno lakše izdržala. No, od novogodišnjeg

dočeka u Budimpešti, naravno, nije bilo ništa. Priča je počela dobivati elemente bajkovitih

pripovijedaka kad je svaka od nas krenula sa svojim vlastitim prohtjevima. Neki put mi se

čini da muškarci zaista imaju pravo kad kažu da žene kompliciraju i oko stvari gdje je,

naizgled, sve jasno. Jedna bi doček na otvorenom, druga barem dva noćenja u Budimpešti,

ali ne u bilo kakvom smještaju, treća ima problema s jajnicima pa ne može biti dugo na

hladnom. Prije bi se i bakice u staračkom domu dogovorile oko partyja, nego nabrijanecosmo stare cure… Ništa osobno, komadi!

Upitnost dobrog novogodišnjeg provoda kulminirala je na samu Staru godinu kada je u pet

sati popodne svima bilo jasno da od spektakularnog dočeka neće biti ništa. Ja sam cijelo

vrijeme potiskivala blagdansku groznicu misleći kako ni u prespavanoj noći nema ništa loše.

Osim toga, koliko puta vam se dogodilo da je isforsirana zabava rezultirala samo još većim

nezadovoljstvom? Jednostavno rečeno, ne možeš ništa na silu. A kad je provod u pitanju, to

se jednostavno dogodi ili ne, to je čisto pitanje filinga. Sve te nabrijane spike dovode me do

zaključka da čak i oni, koji se furaju da su svake godine na najekskluzivnijem dočeku u

metropoli, lažu. Tko može, ruku na srce, provjeriti jeste li se oblili slušajući Severinu u

Sheratonu ili grupu veselih vatrogasaca u nečijim goricama nedaleko Rasinje?

Malograđanski mentalitet ne dopušta mogućnost da vam u Zablatju bude isto tako dobro

(oni koji su probali znaju o čemu pričam) kao i u zagrebačkoj Tantri (osim kaj za Zagreb

trebate i ostali dio toalete, osim gumenih čizama).

Osobno sam bila na pravom putu da najbrže krenem put bilo kakvog brda i osamim se

prelazeći u novi godišnji ciklus tihom meditacijom.

Glupavi strah od mraka i nedostatak brdašca u užoj blizini doveo me do jedinog izvedivog

rješenja: sjesti u auto i otići u Viroviticu u kafić gdje se, doslovno, svi znaju i gdje, ako ništa

drugo, mogu iz pukog zadovoljstva držati noge na stolu kad me novogodišnje potpetice

ubiju. U strahu da ću doček prespavati, tješila sam se da mi ni u Virovitici ne može biti loše.

I bila sam u pravu. Sve ono čega sam se bojala i užasavala rasplinulo se nakon prve čaše

šampanjca, još jednom dokazujući kako je našoj ljudskoj vrsti u glavi i zabava i posao i seks.

6


11/108

S druge strane, iznenadila me činjenica da je u mojem nekadašnjem domu sve onako kako

sam i prije ostavila. Doduše, ima nekih malih pomaka, ali se oni odnose na poznanike koji su

dobili kilu više, prinovu u obitelji ili slične, sasvim očekivane stvari. Grad kao da se

zaustavio, dok sam ja imala filing da jurim sto na sat. Da sam ostala duže, sigurno bihosjetila kako s tim ljudima nakon 45 minuta više nemam o čemu pričati, ali pogodili ste,

svakih 20 minuta ionako se presječe s nekom zdravicom (taman da sugovorniku ili, pak,

vama ne postane dosadno). Ljudi poput mene, totalno zakržljalog smisla za sigurnost i

važnost obiteljske atmosfere, pošteđeni su u ovakvim epizodama svake nostalgije. Dapače,

lakše osjećaju kao da im je svugdje dom i da je obitelj nešto puno šire i apstraktnije od bilo

čega što si u glavama možemo izvrtjeti. Moja su obitelj i moje prijateljice iz života u

Virovitici, i moj dugogodišnji najdraži frizer, i moj dragi bioenergetičar, i moja udruga za

žensku rekreaciju… Neki put baš takvi ljudi za vas učine i puno više od onih krvno vezanih(što ni jednima ne umanjuje vrijednost, dapače). I nije se u takvom okruženju teško osjećati

baš kao na brdu usred noći. Samo što ti nije zima za jajnike pa si bolje fokusiran i što možeš

svaki tren odlučiti pozvati na brdo još nekog. E, a ako taj netko ima ulet poput James Bonda i

prenaglešenog smisla za filmsko dramatiziranje, normalno da ga ne možeš ostaviti da čuči u

podnožju.

I baš se slučajno desi da se i on tebe sjeća i upravo ima solo fazu. Istina je da bi se, zbog

utjecaja sapunica, sad očekivalo da ima i oči boje neba i mrak figuru, no moram vas

razočarati… Moj kriterij za izbor potencijalnih muških uloga sasvim je iskrivljen (u dobasocijalizma nije još bilo sapunica koje bi mi pokazale pravi smjer) pa je jedina stvar na koju

ja padam šarm i smisao za izvrnuti “Tarantino humor”. A ovaj lik toga je imao i previše.

Samo sam uzdahnula i pomislila: Daleko je Budimpešta, ali brdo može biti gdje god vi to

poželite i s kim poželite! A furala sam se da nisam nostalgična!

7


12/108

FRKE S VJETROM

Prvo je jedan moj poznanik izvalio kako je najgore od svega biti sam. Nekoliko dana iza toga

istu izjavu dala je poznanica koja je cijeli život brinula o drugima i nedavno ostala sama.

Gorčinu i hladnoću koju sam osjetila u jednoj i drugoj izjavi jednostavno sam morala

pretočiti u traženje rješenja za ove “osamljenike”. Ono se ukazalo samo u obliku jedne stare

mudre izreke: “Kad nema vjetra, veslaj!” Iako bi se ona mogla primijeniti na gotovo sva

područja suvremenog života, baš je u emotivnom smislu izuzetno slikovita i funkcionalna.

Prvo, zato što nas samoća orijentira ne više na vanjske utjecaje, nego na našu osobnu

aktivnost, a drugo, jer nam pokazuje da uvijek postoji mogućnost, bez obzira na

depresivnost situacije u kojoj se nalazimo.

Istina je da je teško biti sam, jer kad ne možemo istraživati konflikte i odnose s drugima,

prisiljeni smo to učiniti sa samim sobom, a 80 posto ljudi za to nema ni dovoljno interesa ni

hrabrosti. S druge strane, takva “solo kukanja” u meni izazivaju revolt jer postoji masa ljudi

koji bi dali sve samo da u kaosu obiteljskih obveza pronađu makar i pola sata vremena za

proučavanje svojih sklonosti i talenata. Jednostavno smo takvi, uvijek želimo ono što

nemamo, a kukanje i jadanje u ovom je slučaju definitivno pogrešan put. Proučavajući

simpatične samce u svom okružju, došla sam da jednostavnih rješenja koja vam možda, iz

perspektive obožavatelja tradicionalnih vrijednosti, izgledaju banalno, ali ne sudite o

nečemu što niste probali. Ako ste solo, sigurno možete:

1. ANGAŽIRATI SE OKO NEKOG SVOG HOBIJA – Sjetite se što se zaista željeli kada ste bili

klinac ili klinka. Ako seminara i radionica za slikanje ili umjetničkog klizanja nema u

Koprivnici, metropola zaista nije daleko, a zadovoljstvo koje ćete osjetiti kad počnete

samostalno stvarati, osim što u vama može iskristalizirati uspavani talent, može se pokazati i

dobrim načinom da upoznate drukčije ljude ili čak iznenada odlučite promijeniti zanimanje

shvaćajući da nije najgore biti sam, već biti nezadovoljan sobom.

2. POLITIČKI SE AKTIVIRATI – Zašto ne? Imate li bilo kakvih političkih sklonosti, to što ste

sami može biti samo prednost, i to u smislu da ne morate otkidati vrijeme namijenjeno

obiteljskom druženju kako biste bili javno korisni. Osim toga, politika nije samo dosadno

nadmudrivanje, već nudi i opcije pomaganja drugima, ne samo na lokalnoj razini.

3. ODLUČITI PRUŽITI POMOĆ – Pružiti pomoć sestričnama, zaboravljenim ujacima ili

8


13/108

daljnjim rođacima. Davanje vašeg vremena kako biste pričuvali nećaku, obavili za ujaka neki

jednostavan posao ili daljnjem rođaku očistili snijeg u dvorištu, učinit će čuda, ali ne samo

što biste, u normalnim okvirima, očekivali nešto zauzvrat, već zato što davanje zbog davanja

u vašem životu stvara prostor za druge energije. Osim toga, možete saznati tolikozanimljivih ljudskih priča koje vas možda neće navesti da postanete novinar, ali će vas

sigurno oplemeniti.

4. JEDNOSTAVNO OTIĆI – Kada ste zadnji put sjeli u auto, krenuli u nekom odabranom

smjeru bez da ste prije toga detaljno konzultirali kartu, turističku agenciju i sve moguće i

nemoguće poznanike trudeći se isplanirati svoju avanturu? To zaista ne mora, a (na kraju

krajeva) i ne može biti iznenadni put do Pariza, ali čak da odete bez nekog odabranog

smjera i do Hrvatskog zagorja, sigurno ćete imati više avanturističkog adrenalina nego da

cijelu nedjelju kukate kako jedva čekate ponedjeljak. Sjetite se kako smo kao klinci puno

normalnije odlazili i dolazili i čak su nas i male stvari, poput krtičnjaka u bakinom štaglju,

mogle razvedriti. Dobra opcija za manje avanturistički raspoložene samce je i uključivanje u

neko planinarsko društvo. Osim što ćete sretati nove ljude i putovati po znatno povoljnijim

cijenama, uživat ćete i u tjelesnoj aktivnosti koja je, za razliku od bilo kojeg dvoranskog

sporta, neusporedivo zdravija.

5. PREUREĐIVATI – Ako ste sami, ne znači da vam dom služi samo kao sklonište od

hladnoće i kiše. Iz doma se ne bježi, pa bio on tih i pasivan ili pun događanja i vječnih svađai prepucavanja. To što ste sami, samo vam olakšava cijelu stvar oko preuređenja. Napokon,

većinu stvari možete podrediti sebi, a ako ne razmišljate megalomanski, i sistem “uradi sam”

organizacijski će sasvim dobro funkcionirati. Ne kaže se bez veze da sve stvari koje činimo

samo imaju posebnu vrstu naše energije, a to se, doslovno, odnosi i na postavljanje novih

pločica, farbanje zida ili premještanje ormara.

Savjeti za veslanje stvoreni su za one koji kuže da svako razdoblje u životu ima svoje zašto.

Zapitajte se što iz vaše osamljenosti možete izvući, a da za vas bude dobro i plodonosno.

Jureći u novu vezu i žaleći se možete propustiti tisuću i jednu priliku za vjetar! Osim toga,kad smo kod vjetra i vesla – vesla barem možete kontrolirati, pa nije li i to već dobar razlog

za osmijeh?

9


14/108

KAKO JE GRINCH POSTAO…

…klasični muškarac sa smislom za patetiku (ili: Kako su promašaji prema Murphyjevom

zakonu nekim ljudima očito suđeni). Jasno mi je da do svoje 15. godine volimo slaviti

rođendane. Tada ionako mame pozivaju svoje prijateljice i hvale se glupim receptima, dok

tate asistiraju na poziciji roštilja. Ali kad prijeđeš 30-u, teško je reći što je smisao

rođendanskog slavlja. To što si uspio progurati još 365 dana bez da si riknuo? O čemu se,

zapravo, radi? Ako se za rođendan napiješ s frendovima, najboljih se fora vjerojatno nećeš ni

sjećati, a ako to organiziraš u stilu simpa vrtne zabave, velika je šansa da nikakvih fora za

pamćenje neće ni biti. Zato sam odlučila ne paničariti. Nikakve frke oko proslave i nikakva

glupa čašćenja, koja ionako radimo iz čiste kurtoazije.

Zapravo, trebalo bi učiniti nešto sasvim kontra – nešto za sebe, jer ipak je taj datum teže

zaboraviti i od datuma prvog poljupca, potpisa u matičnom uredu ili kupovine prvog

automobila. Iako znanstvenici potvrđuju da se više muškaraca sjeća prvog poljupca od

žena!!! Dakle, revolucija je počela, a to me ne veseli bezgranično jer ne preferiram

feminizirane muške komade.

Za svoj 20. rođendan postala sam vegetarijanka, za 30. sam probušila nos. Ovo posljednje

nije se pokazalo izuzetno smjelom odlukom jer sam, nakon prve upale sluznice, izgledala kao Afrikanka koja je pogriješila pleme pa sam svoj pravi podravski nos ipak ostavila u

autentičnom izdanju.

No poklone svi volimo… Možete se furati na cinika i buntovnika, ali tko ne voli dostavom

dobiti prekrasni buket cvijeća od nepoznatog obožavatelja ili primiti mrak mail-čestitku od

koje ti stane srce? Drugi dio čine pokloni koje primimo od nama bliskih ljudi i svih idućih

364 dana se pitamo koji im je vrag. Najbolji u svemu mi je onaj prvi trenutak kad frendica

jedva čeka da razmotaš šareni papir kako bi ugledala suze radosnice… To mi je toliko

poznata situacija da mi je svaki put unaprijed muka od nje! Zato bi bilo dobro da smo toliko

zreli da znamo reći: “Hvala, ali odakle ti uopće ideja da bih nosila šarenu cvjetnu ljetnu

majicu?!” A što smo stariji, takvih je stopostotnih kretenskih poklona sve više. Mogli bismo

se udružiti i napraviti izložbu poklona koji ničemu ne služe. Zašto? Zato da naučimo da

tradicija i uspjeh ne idu uvijek ruku pod ruku.

Od iznenađujućih novih nebuloza, mogu vam nabrojiti samo nekoliko. Prva je spomenuta

10


15/108

ljetna majica koja izgleda kao da je kupljena u Grazu za tri eura, iz prostog razloga da se iz

inozemstva ne vratimo praznih ruku. Očito je jedno vrijeme stajala u ormaru i čekala

proljetno čišćenje moje frendice. Nesreća je što baš ja u društvu imam proljetni rođendan pa

sam idealna meta za sve ono što vam u ormarima nije potrebno.

Druga nebuloza je minijaturni rokovnik u pink krznu. Pa dobro, možemo se svi mi furati na

cure s Manhattana, ali kaj da s njim delam? Meni nije dostatan niti onaj najdeblji, s pomno

razrađenom satnicom, niti podsjetnik s proširenom memorijom na mobitelu, pa što da onda

bilježim u pinki notesić? Najbolja poruku za frendicu je: posjetiti okulista!

Treći su promašaj samostojeće čarape! Mislim, stvarno su luksuzne i izvrsno dizajnirane, ali

čemu tri ista para u boji koja za mene uopće ne egzistira, smeđoj?! Možda ispada kao da

stalno prigovaram, ali smeđe samostojeće mogu nositi jedino “za po svaki dan” kad padaljetna kiša, a ja iz dna duše mrzim sintetičke dokoljenke. Ima li u modnim promašajima išta

gore od hula-hop soknica i dokoljenke?! Pogotovo kad skužiš kako izdajnički rub viri ispod

suknje kad žena prekriži noge… Koma! Dakle, za idućih pet godina riješila sam problem

nogu u slučaju da bude puno kišnih ljetnih dana. A zimske mi samostojeće ionako ne

pomažu. Ja sam sa sela pa uvijek imam osjećaj da mi puše kroz noge, čak i ako je vani 15

stupnjeva!

Kako se moja obitelj ne bi uvrijedila, moram spomenuti i par totalnih flash rođendanskih

poklona, poput novog novcatog mobitela i Max factor kozmetike. No poštujući moj

horoskopski znak, jasno je da više volimo lovu nego promašene darove.

Jedino što me zaista muči je što bi rođendanski pokloni trebali (e, sad sam i ja našla

pametovati) sadržavati i neku poruku. Najgluplja je ona koja te tješi kako još uopće nisi star

i kako je još puno krasnih godina pred tobom. To je pravi znak da zapravo već jesi star, ali se

furaš na osobu koja još relativno dobro izgleda. S obzirom da sam ove godine dobila, ni

manje ni više nego tri različite torbe, muči me sljedeće… Je li moja torbica za struk svima

njima toliko užasna da su mislili da, ako mi poklone torbu, više neću trebati takav modnidodatak ili izgledam kao netko tko ne zna procijeniti je li bolje uzeti torbu (kopija Gucci) ili

ruksak na neki važni domjenak? Ili, možda, uopće nije u tome stvar, nego je negdje u gradu

bila rasprodaja torbi. A ja imam nesreću da sam rođena u vrijeme proljetnih rasprodaja! Bit

će da je ipak ovo zadnje.

11


16/108

MISIJA “ZAGOREC”

Kad razgovor počinje sa: “Gledaj, Melita…”, jasno mi je da se radi o dubokom pretresanju

mojih čudnih stavova u vezi s financijama, odgojem ili moralom. Ako famozni “GLEDAJ”

kojim slučajem dolazi iz usta nekog od članova moje obitelji, znam da je vrijeme za tipičnu

animalnu reakciju – bježi ili se brani! Tako je bilo i ovaj put! Otežavajući trenutak u cijeloj

situaciji je bio taj što me oslovila moja sestra, što dodatno naglašava napetost.

Ukratko, želeći mi dokazati kako na kugli zemaljskoj još uvijek postoje normalni muškarci, a

znajući da sam pretrpana poslom, dala se u ozbiljni zadatak traženja adekvatnog ženika

preko Interneta. Ispunjavajući moj profil, cijelo je vrijeme komentirala kako i ne smije biti

previše iskrena jer bi se potencijalni kandidati mogli prepasti na prvu loptu. Kaj po mojem

skromnom provincijskom mišljenju i nije loše, ali ne govori baš previše u korist romantike.

Već nakon dva dana bilo je jasno da je ipak malo previše cifrala jer su ponude (točnije, njih

134, mislim, ak’ vas netko pita) stizale iz najčudnijih krajeva Lijepe naše.

KAJ JE MENI OVO TREBALO

Između totalno normalnjak tipova do ekstremno perverznih kretena, nije bilo lako sastaviti

uži izbor. Zato sam i taj dio korespondencije prepustila svojoj savjetnici za odnose s BINGO!

hrvatskim ženikom. Stvar se zahuktala kad mi je postalo jasno da to nije samo zezancija jer

je rok prvog susreta na slijepo već bio zakazan. Putujući na neutralni teritorij u susjednu

županiju, cijelo vrijeme sam mrmljala, kaj je meni ovo trebalo…

Tip kojeg smo izabrale strašno je jezično potkovan, a prema svim ostalim parametrima, i

financijski. E… onda dolazimo do izgleda. Iako ću sad zvučati kao najveća svinja, baš me

briga. Gospon u najboljim godinama naveo je da je u mladosti trenirao razne sportove

(možda je mislio na kolinja i sušenje kobasica) te da je još uvijek natprosječno dobrog

izgleda. S obzirom da je u svojim liberalnim stavovima bio sličan meni, očekivala sam barem

šarmantnog muškarca s kojom prosijedom vlasi. I totalno pala u depresiju… Kad se počeo

približavati mojem stolu, razmišljala sam da brzinski platim račun i izletim iz kafića i, iako bi

to previše sličilo na meksičke sapunice, zauvijek nestanem u sutonu. Ipak… nisam. Mama

nas je uvijek učila da trebaš odgovarati za svoje postupke pa sam ja skrušeno prozborila

“Bok!” i nastavila ispijati kavu nadajući se da će susret trajati dovoljno kratko da ne

12


17/108

blebnem neki totalno neugodnjak komentar.

Prvo mi je sasvim smirenim tonom, s totalno neugodnim zagorskim naglaskom (ispričavam

se Zagorcima), objasnil kak bi njegov mali biznis (trgovina auto-dijelovima) bio dostatan da

izdržava mene i kćerku, osigura mi laganije bavljenje švrljanjem lake književnosti i idilu na

zagorskom bregu. Jedino kaj me u cijeloj priči privuklo su auto-dijelovi (Bog zna da toga u

mojem životu uvijek fali). Sad 90 posto muškaraca prestaje čitati nastavak jer smatraju da

sam u startu dobila i previše dobru ponudu. U isto vrijeme, 90 posto žena očekuje hoću li

išta vezano uz strast, romantiku i privlačnost uopće spomenuti. Cure drage, ne da je bio

nula, nego turbo nula. Znate kako to ide… ako nije brutalno bogat ili lijep, neka bar bude

šarmantan. Ovaj put ni zeleni breg s obiteljskom kućom iz nekog časopisa nije bio dovoljan

da nadoknadi jaz između želje za udajom i nedostatka bilo kakve vibre.

SVAKU KUNU OKRENE GOTOVO 120 PUTA

A što sad? Prvi se mačići (čitaj: Zagorci) bacaju u vodu… Da ne bih ispala totalna frikuša,

pomno sam slušala kako kuka oko provizije koju mu zaračunava pošta, dugoročne prognoze

o tome koliko bi uštedio da toga nema i odjednom povezala priču s njegovim rukama. To što

je je verbalno nudio brda i doline, spojilo je kukanje o proviziji i tipične tupo građene prste u

sasvim drugu sliku, onu koja je govorila samo jedno: Draga moja, možda bi ti i mogla živjetiu idiličnom okolišu pitomih brežuljaka (ajme… skoro k’o Heidi, u krizi srednjih godina), ali

ispred tebe je muškarac koji svaku kunu okrene gotovo 120 puta prije nego je pusti iz ruke,

a to bi već kod prvog mog šopingoholičarskog izleta u metropolu vjerojatno završilo kaznom

rezanja kartica ili nekog brutalno neugodnog limita na tekućem. Baš toliko očajna, kaj se

udaje tiče, i nisam… Istina je da nikada neću imati svoj raj auto-dijelova, ali ću moći potrošiti

na make-up koliko i kada ja to budem željela. A nema goreg nego neprivlačnom muškarcu

još i opravdavati svaki račun iz parfumerije (mislim, stvarno, koliko se niže od toga žena

može srozati?!).

Misija “Zagorec” završena je nakon točno 120 minuta vještim insceniranjem službenog

razgovora koji me baš, eto, spriječio u daljnjem “ugodnom” druženju, prvom i zadnjem

ovakvom. Ali nema pravila kojeg zlatna kreditna kartica ne bi mogla učiniti fleksibilnijim…

13


18/108

MOĆ BIVŠIH

Jedno sasvim obično popodne, kad klasika prometne gužve u 15 sati jedina omogućava da u

miru Božjem slušam radio, pretvorilo se u totalno inspirativno obojeni dan. Uzimam klinku iz

vrtića, kao i tisuću puta prije toga, i onda ga skužim. I on je došao po klinku, ali s obzirom da

mu je očito bila frka, pokupio ju je gotovo poluobuvenu, ugurao u auto i nestao. A ja sam tek

onda shvatila… To je tip u kojeg sam, prije točno 20 godina, bila tako ludo zaljubljena da

sam imala osjećaj da mi kuha ispod frizure svaki put kad sam ga srela na školskom hodniku.

S obzirom da je bio puno stariji, u to sam vrijeme mislila da su tri godine razlike puno i

normalno da me uopće nije doživljavao. A ja sam hvatala svaki slobodni trenutak kako bih

mogla buljiti u njegove lijepe smeđe oči…

I možda vam to zvuči nevjerojatno, ali zaista sam mislila da je najljepši dečko kojeg je Bog

ikada stvorio na kugli zemaljskoj. Nemojte se smijati, izbor u područnoj seoskoj školi i nije

baš previše bogat tako da je to, u okvirima ponuđenih primjeraka, možda i zaista bilo tako.

Mislim, ni sada ne izgleda loše, ali je očito da su godine ostavile jači trag nego što bi bilo za

očekivati. Izgubio je šarm i onu ubojitu privlačnost.

U takvim trenucima ne možete si pomoći da barem malo ne likujete, misleći kako bi bilo

drugačije da je shvatio koliko ga obožavate, oženio vas i živio do smrti u šećernom dvorcu iz vaše mašte. Svašta! Što bi, recimo, bilo da je, umjesto u Fiatu, na parkiralište uletio u nekoj

“bijesnoj pili” na čijem bi suvozačevom sjedalu zanosno čekala mlađahna plavuša. E, da je

bilo tako, ziher bih se tog trena osjećala kao zadnji kreten otvarajući vrata svoje legendarne

Floride. Tko zna, možda bih u tom slučaju šmugnula iza ugla ne želeći se još više mučiti.

Čemu onda zapravo služe naši bivši ili bivše, ako već ne da se s njima zauvijek

uspoređujemo; jesmo li još uvijek privlačniji, uspješniji ili zadovoljniji od njih? Iz

nesigurnosti, nekako uvijek očekujemo da smo upravo mi oni koji su u životu prošli puno

bolje. To nam i u verbalnom kontaktu daje prednost jer automatski imamo više materijala za

priču o novoj kući, apartmanu na moru, idiličnom obiteljskom ozračju. Ima nešto potpuno

podlo i gotovo sadistički nabrijano u zaključku kako smo ipak više profitirali od onih s kojima

smo nekada bili. Koliko god se trudili pronaći u sebi toleranciju i onu iskonsku pozitivnu

stranu, uvijek smo barem malo zadovoljniji ako čujemo kako naš bivši ima financijskih

problema, loš brak ili neprihvatljiv način zarađivanja. To nam daje za pravo da se, barem na

tren, osjećamo boljima i vjerojatno zadovoljnijima što sa spomenutom osobom više nemamo

14


19/108

baš ništa… I tu je najveći zarib!

Jedini pravi pokazatelj da smo s nekom osobom zaista emotivno i energetski sasvim završili i

stavili je na mjesto na kojem treba stajati jest ono što opisujemo pod normalnim interesom –

drago nam je ako mu je dobro, ali ne likujemo ako mu je loše ili, ne daj Bože, i više od toga.

Ekstremni slučajevi ovakvih loših vibracija prema bivšim ljubavima, ljubavnicima i

ljubavnicama, suprugama ili prijateljima imaju i svoj mnogo jači oblik. Znam i više od jednog

primjera gdje je u osvete raznih vrsta bilo uključivano ne samo ono što se racionalno može

objasniti, već i cijela vojska kojekakvih vračara, proročica, samozvanih iscjelitelja i sličnih

bajkovitih horor likova. Neki put se to jednostavno izjalovilo, ali u većini slučajeva nije

završavalo dobro, bez obzira o kojoj se strani radilo. Bivše veze očito su u takvim, moram

reći suludim, primjerima služili samo kao okidači za mračnu stranu ličnosti onih koji su si

dali za pravo da se osvećuju.

Bivši ne služe za lekcije o sadašnjosti. Oni, bez obzira na koji način utječu na naš život,

pripadaju i postoje samo u prošlosti. Nemojte ih ni seliti u budućnost i misliti što bi bilo kad

bi bilo. To su priče za malu djecu. Osim toga, naš mozak stvari često prilagođava i

pohranjuje na način koji je samo njemu prihvatljiv pa se nerijetko iz neke veze uopće ne

sjećamo uvreda, svađa ili pasivnog nasilja, ali zato pamtimo svaki poklonjeni cvijet ili još

godinama čuvamo praznu ambalažu poklonjenih parfema. Mozak je skloniji lijepim

pričicama s nostalgičnim, slatkastim ozračjem… Ipak, lakše vam je priznati, bez obzira naoštrinu vida, da taj neodoljivi komad iz vaše prošlosti uopće nije baš tako neodoljiv. Dapače,

možda ste baš sad vi njemu postali neodoljivom… no nakon 20 godina… znate da je vrijeme

da na zadnju riječ ove priče stavite točku i krenete u novom smjeru.

15


20/108

MOGLO BI SE OSTVARITI…

Subota. 7.45. Dakle, rano jutro, apsolutno normalnog i nimalo mističnog ozračja. Na ekranu

mog mobitela oznaka da sam dobila poruku. Još napola pospana, tipkam po Nokiji i čitam:

“Kako bi bilo da ti i ja pobjegnemo negdje daleko od svih??? Odmah!!!” Totalni mentalni

kolaps. Trideset godina pričam kako vjerojatno nikada neću sresti muškarca koji će mi iz

vedra neba predložiti (dobro, dobro, uz malo kemije) da pobjegne sa mnom. I onda, kad ti se

to dogodi, ukenjaš se od straha. Ovaj tekst očiti je dokaz da nisam nikamo pobjegla, iako

sam možda trebala ili čak i htjela, ali…

Odgovorila sam kako od njega očekujem da me za sat vremena čeka s avionskim kartama,

dok ja kupujem sendviče za put. Humor je nekada najbolji način da nešto kažemo kad

ostanemo bez riječi. To mi se uvijek čini dobrim i prikladnim izlazom. Ono, sve okreneš na

zezanciju i misliš da nitko neće ništa skužiti. Malo kasnije iste subote sve mi je postalo jasno.

Nikako da naučimo da je opasno željeti neke stvari jer bi nam ih svemir zaista mogao

ispuniti. Nije mi se to desilo jednom u životu, a sigurno ste i sami bili u sličnoj situaciji.

Moja frendica dobrih je par mjeseci kukala kako se na nju uvijek lijepe neki čudni frajeri, a

nerijetko se i ona uvijek zanima za neke totalne “frikove” (tipa vječni Kazanove, sumnjivi

poslovni poduzetnici ili, pak, ljubitelji čudnih igara u troje). Dobro se sjećam kad je zaželjelanekog sasvim običnog muškarca! Igrom slučaja (ili nekih drugih neimenovanih sila), desilo

joj se baš to…

Tip izgleda prosječno privlačno (nije Goran Višnjić, ali je stasit i ima prekrasne zube), ima

stalni (dobro plaćen) posao i još uvijek je ledičan. Ledičan označava osobu koja je slobodna,

a taman je u godinama kad joj ledičnost ističe. Ma, čista petica. I tako su se oni, znate kako

to ide, upoznali, razmijenili brojeve mobilnih mreža, duboko se pogledali u oči i otišli na

prvu zajedničku kavu. Pa na drugu kavu, pa na treću kavu, pa… kofeinski udar ili alkohol bio

bi pravi rasplet ove situacije. Sve štima, sve je više nego bajkovito, ali rekli bi neki, nema

onog nečeg. Što je sasvim u redu, s obzirom da se od prosječnog muškarca ne očekuje da s

tobom nekamo pobjegne u radno rano subotnje jutro. I dok traje porukiranje i ispijanje kave,

oduševljenje moje frendice polako je na izmaku. Dobila je upravo što je htjela. Normalnog

dečka koji se prvo hoće upoznati, zbližiti i sva ta romantična baljezganja da bi prešao na

sljedeći korak. To što žene očekuju da to bude zajedno provedena noć, a on možda

zajednički odlazak u kino, očito je neka greška u komunikacijskom kanalu. Ni ona nema

16


21/108

ništa više hrabrosti od mene: ja nisam pobjegla nigdje (a mogla sam… pa makar do

Križevaca, tek toliko da se osjećam kao filmska zvijezda), a ona nema hrabrosti za priznati

da joj normalni ipak nisu zanimljivi, ali su zato idealni supružnici (za po doma).

Zato pazite što želite… Kad oblikujete želju, svemir odlučuje kojim putem će potaknuti njeno

ispunjenje. Neću vas plašiti, ali ako ste ikada pomislili nešto u stilu “Da sam barem mršava

kao ona…”, nadam se da nećete dobiti rak pa iznenada doći do manekenske kilaže. Prema

svemirskim načelima, sve je moguće. Mogu vam iz vlastitog iskustva navesti nekoliko

primjera kad je neprecizna želja uzrokovala totalni kaos u mojem, što privatnom, što u

poslovnom okruženju.

“Da barem imam vlastiti posao!”, pomislih i, nije prošlo dugo, a to se zaista ostvarilo. No,

kad sam skužila da je za vođenje vlastite tvrtke potrebno puno više od volje da se bude svojšef, već je bilo kasno. Registracije, doregistracije, prijave, elaborati i ostala dokumentacija

pojeli su toliko novaca od kredita namijenjenog za početak posla, da sam na kraju bila sama

svoj šef, ali i puno više od toga: vlastita tajnica, voditeljica knjigovodstva, dostavljačica,

marketinška agencija i čistaćica. Nakon dvije godine ove, iznimno zahtjevne, šefovske uloge

postalo mi je jasno da je lakše odraditi osam sati nego se furati na lik velike privatne

poduzetnice…

Poželjela sam novi auto, no kako sam stalno kalkulirala između prodaje Floride (za koju sam,

očito, žestoko emotivno vezana, kaj se može…) i dizanja kredita. Obišla sam većinu auto

kuća, satima izračunavala što ako se odlučim za Twinga, Corsu ili Ford K i nisam napravila

apsolutno ništa. Odlučila sam pričekati još malo. Dok nisam primila obavijest da moram

vraćati kredit bivšeg supruga na koji sam potpuno zaboravila. I eto: sad prisilno štedim (ako

se to tako može nazvati). Otplaćujem njegovu ratu i čekam pravi trenutak da sudski vratim

lovu tamo kamo i spada – u svoj džep. A tada ću sigurno imati dosta i za neku bolju makinu…

Ako prije toga nekoga uhvatim za vrat pa završim na liječenju.

Zato budite oprezni! Ja sam još dobro prošla; glede hrabrog muškarca moglo mi se desiti dami bijeg ponudi neki otkaćenjak, ljubitelj ekstremnih sportova, kao od brda odvaljen, bez

smisla za humor. A što bih tek onda smislila???

17


22/108

MORSKI FLASH

Iako bi naslov slobodno mogao biti i TKO ČEKA, TAJ DOČEKA, neka ipak ostane povezan s

mjestom radnje. Kad sam prvi put vidjela ovog stasitog muškarca, a to je bilo, prema mojoj

(lagano senilnoj) procjeni, prije 5-6 godina, prva misao mi je bila… Izgleda li i horizontalno

jednako dobro??? Budući da smo povremeno poslovno surađivali, lagano sam, i krajnje

nenapadno, dala dotičnom do znanja da mi je neopisivo privlačan. Tajna ženska služba ipak

je govorila da se iza sexy površine krije najnormalniji suprug i otac koji je sve osim klasičnog

provincijskog Casanove.

Kad sam shvatila da je s te strane nedostupan, moja ženska intuicija smjestila ga je u

odjeljak “SIMPA TIPA” (bez primisli), zajedno s još par mojih jako dobrih muških prijatelja.

Istini za volju, imala sam i par simpatičnih maštarija s njim u vezi, ali one su se, doslovno,

svodile na klasične soft porniće pa, prema tome, uopće nisu zanimljive.

Jedina stvar koja me u cijeloj priči oko gospodina S. smetala bio je filing da on zna kako je

pred ženama uvijek u prednosti. Spike i zezancije lagano nabrijane na sexy teme sasvim su

mu dobro išle, ali uvijek je kontrolirao svaki svoj odgovor i vodio igru samo do razine koja je

njemu odgovarala. Time je u mojoj galeriji, uz simpatičnost, zaslužio i pridjev prepredenog

koji uživa biti poželjan. Nakon određenog vremena postalo mi je jasno da ne treba obraćatipažnju na njegove dvosmislene fore jer to ionako neće otići dalje od verbalnog.

Igrom slučaja (ukoliko vjerujete da takva stvar kao što je slučajnost uopće postoji), sreli smo

se na moru. Bila sam iznenađena, jer ipak je jadranska obala dovoljno razvedena da u

predvečernjoj šetnji nikada ne naletiš na nekog od svojih “poželjnih”. No, ili je to bila

slučajnost ili smo ipak samo globalno selo. Dogovorili smo kavu idući dan, obzirom da je on

imao nešto slobodnog vremena između dva poslovna dogovora. Pazite, meni još uvijek ništa

nije bilo na pameti, jer da je bilo, sigurno bih obukla seksipilnije donje rublje.

Kava se pretvorila u piće, piće u izlazak, a izlazak u jasnu ponudu – NJEGOVU SOBU!

Trebalo mi je točno 30 sekundi da skužim što mi on predlaže i još deset da se osjetim kao

totalna seljanka koja se fura na liberalne emocije i postupke, a kad zagusti, jednostavno

nestane. Ne samo zbog zbunjenosti i očite privlačnosti, već i zbog pravog ženskog ponosa,

nisam mogla odbiti ponudu, bez obzira na pamučni topić i klasične gaćice! I da sam odbila,

sigurno bi mi bilo žao!!! A u tom slučaju, bolje žaliti zbog nečeg što si krivo učinio, nego

18


23/108

ostatak života razmišljati ŠTO BI BILO KAD BI…! I onda sam skužila: kad nešto tako dugo

želiš, ono sasvim izgubi čar kad je na dohvat ruke. Postane prejednostavno, bukvalno i

monotono! I zato sam se totalno isključila i s njim prvi puta probala ne analizirati, ne

planirati i ne inscenirati.

I doživjela sam ono što bi se moglo nazvati “DIO FILMA FALI!!!”. Sjećam se par sitnica od

cijele noći, a sve ostalo samo se pretvorilo u filing negdje između zadovoljstva i smirenosti.

Kao kad stanete nakon 15-kilometarskog maratona – znoj i tijelo koje se, doslovno,

promijenilo u zadnjih nekoliko sati. Nevjerojatno!!! Toliko nevjerojatno da sam idući dan bila

u nedoumici je li se to zaista dogodilo ili nije… Već sam se ufrkavila da se, možda, ispod

vanjštine uspješnog poduzetnika ne krije neki diler sumnjivih opijata. Ali onda sam osjetila

njegov miris na sebi… a takve parfeme ja definitivno ne furam. Dakle, totalni FLASH!

No, da ne bi krivo shvatili ekstremno dobre i ekstremno loše stvari u životu, ne treba

glorificirati! Dobro je da ih tu i tamo proživimo, ali da je suprotno, 99 posto pučanstva bilo bi

ovisno o takvim adrenalinskim bombama (kao da nam nije dosta GMO-a, nepovoljnih kredita

i sumnjivih sastojaka u antibioticima).

Kad sam ponovno udahnula ovaj naš podravski (Bogu hvala) zrak, sjetila sam se i nedavne

(čisto istočnjačke) horoskopske prognoze za ovu godinu, izgovorene od strane jednog od

majstora tog zanata. Rekao je: “Dobit ćeš što hoćeš, ali ne na način na koji ti to očekuješ!!!”.

Dakle, zadovoljstvo koje mi je trebala priuštiti iznenadna smanjena kamata stambenih

kredita vjerojatno bi prouzročila isti FLASH kao i osvajanje spomenutog muškarca, ali čisto

sumnjam da bih nakon nje imala filing da sam sve samo izmaštala… Ovako, još uvijek ima

šanse da izmaštani filing ponovim, a bez da mi od plaće oduzmu ratu… To što ćete me

vjerojatno uočiti u čudnom, zombi raspoloženju, nije toliko zabrinjavajuće – sve dok nije

PREČESTO!!!

19


24/108

NAPRIJED, JADRANKA!

Mislila sam da sam principijelna i nepokolebljiva osoba… sve dok se nije dogodio onaj

skandal s 11-minutnim videom naše poznate pop dive. Namjerno joj neću spominjati ime jer

je ionako dobila dovoljno publiciteta. Tko bi rekao da su Hrvati, kao relativno moralna

katolička nacija, trebali “Internet boom” da bi konačno progovorili o svojoj seksualnosti!

Nema osobe koja barem jednom rečenicom nije osjećala potrebu da iznese svoje vlastito

mišljenje i zato hvala svim onima koji su sudjelovali u stvaranju tog skandala – ne da ja ne

žalim našu Karolinu Riječku, ali… nevjerojatno je koliko je žena kroz komentar o njoj

zapravo progovorilo o vlastitoj seksualnosti. Ono što je mene oborilo s nogu je svijest koja je

(barem što se prosječnih Podravki tiče) na nevjerojatno zavidnoj razini. Baš njima u čast, evo

par komentara koji su se meni osobno najviše svidjeli:

“VIZUALNO: ČISTA PETICA, TEHNIKA: NAVUČENA TROJKA” – To je, glede 11-minutnog

snošaja, komentirala jedna moja poznanica koja je u svemu sasvim uzorna građanka: u

skladnom je braku, hormonalno uravnotežena i društveno cijenjena.

Genijalno, to znači da nam naša pjevačica definitivno (bez obzira na priče koje kruže o njoj u

kuloarima) ne može prodavati edukativne fore o seksu, jer sve ono što nam je pružila nije

ništa što Podravke ionako ne rade redovito, dva do tri puta tjedno. Istina je da joj je guza

mrak, ali da smo vidjeli nešto što nas je oborilo s nogu… to je vrlo upitno!!

“A GDJE SU ORGIJE???” – Izgleda da su svi očekivali barem kožne podvezice, ako ne i lagani

sado-mazo, a kad tamo – klasika da klasičnija ne može biti. Žalosno je bilo gledati nekog

tako lijepog i seksipilnog u podređenoj ulozi. Ženi osviještene seksualnosti primjerenija bi

bila igra u kojoj ona dominira, mada je i u tim vodama već sve poprilično viđeno. Ovako,

ostaje nam da se tješimo da je u 11 minuta jedina perverzija to što akteri teško fokusiraju

objektiv kamere, što u pitanje dovodi konzumaciju kojekakvih pomagača u namjeriopuštanja.

“OVO JE BILO ORALNO, ILI…???” – Dragi muškarci, vi i ne znate koliko su žene koje sjede

pored vas daleko od provincijskog gledanja na oralni seks. Jedna frendica je do u detalje

izanalizirala ono što je vidjela na spornom filmiću i sa zadovoljstvom zaključila: “Koliko se ja

kužim u to, oralni seks prikazan u njemu teško da se tako može i nazvati jer to ili radiš kako

treba ili se toga kaniš, a viđeno je ipak spadalo u drugu kategoriju.”

20


25/108

“RADIJE NETKO DRUGI!” – …što bi, otprilike, značilo da uopće nije fora gledati gotovo

idealne Karolinine obline bez imalo narančine korice na stražnjici. Ona, koju inače smatramo

mrak ženom, nije nam o svojoj osobnosti otkrila niša novo, osim da ne zna čemu služe

privatni sefovi.

Zanimljivije bi u sličnoj situaciji bilo vidjeti nekoga tko se uopće ne fura na takvu spiku, npr.

Jadranku Kosor ili Carlu del Ponte. Jer, ruku na srce, i one to ziher rade, ali izgledaju kao da

im je ta ženska strana slučajnom lobotomijom sasvim uništena. E, to bi bilo totalno

otkrivenje, i to i što se izgleda i što se tehnike tiče, a o nagađanjima oko partnera da i ne

pričamo. I da ne bi ispalo da mojeg komentara ovaj put uopće nema… Ako ste mi za idući

rođendan mislili kupiti majicu “SVE SMO MI SEVE”, bolje nemojte!!!

Istina je da mi uopće ne bi bilo loše izgledati poput nje, ali sve ostalo je previše nedorečeno,patetično, cmoljavo i razvučeno da bi se uklapalo u moj sustav vrijednosti. Onima kojima je

taj slogan fora, nek’ se slobodno poistovjećuju (svaka čast demokratskim načelima), ali

pritom ne trebaju zaboraviti da vjerojatno nikada neće upecati bogataša poput video-junaka

koji će ih “voljeti” negdje na pučini plavog Jadrana na crvenom vodenom krevetu uz čašu

vina sumnjivo visoke kvalitete.

S druge strane, neće se morati skrivati od kamera, truditi se da su vidno potresene onda

kada to situacija zahtijeva, a ne onda kada se zaista tako osjećaju. A činjenica da se o njoj

(na ovaj ili onaj način) govorilo milijun puta više nego o njezinom partneru u preljubničkom

odnosu, drage moje, bez obzira na sve, podsjeća nas da još uvijek živimo u pretežno muškom

svijetu.

21


26/108

NAUČNA FANTASTIKA

Gledajući po 106. put reprize naučno-fantastičnih serija s početka osamdesetih, pitam se što

bi danas zaista bila naučna fantastika. U vremenu, koje nikome i ni za što ne daje garanciju,

ostaje nam da stvaramo vlastite fantastične epizode. Baš me takav filing oborio kad sam neki

dan pročitala naslov kako je u pripremi prijedlog zakona o mogućnostima začeća

samostalnih poslovnih žena. S obzirom da u tekstu nije bilo dovoljno detaljnih informacija,

neću analizirati zakonske rupe. Još jedan od razloga za to je i što će sigurno netko spretniji

pronaći sto i jednu rupu čim zakon bude izglasan.

Međutim, svi zakoni koji se tiču naše privatnosti opasniji su nego što mislimo. Normalno je

da sam, kao žena, na tu vijest reagirala uzbuđeno. Mogućnost da žene same odlučuju o

majčinstvu na određeni način širi granice njihovih sloboda, no pitam se je li to baš tako. U

nekom čudnom, fantastičnom scenariju (Bogu hvala na demokraciji!) trebalo bi čitati između

redova, a u slobodnoj zemlji – i ja imam pravo smišljati vlastite teorije, koliko god one vama

trenutno izgledale “lupljeno” i “otkačeno”. Da je netko mom djedu rekao da će njegova

unuka izdati knjigu, ziher bi mislio da se vidovnjakinja dobrano nacrvcala!

OGRANIČITI BROJ ŽENA U POSLOVNOM VRHU

Kome ovaj zakon zapravo ide na ruku? Iako nisam pristalica teorije da u društvu vlada

svojevrsna zavjera u kojoj sudjeluju samo moćnici, zašto ne? Što ako je zakon koji bi

omogućio ženama da samostalno imaju i odgajaju djecu zapravo dvosjekli mač? Da je to

tako, uvjerila me i frendica koja je komentirala kako to nema veze s karijerom jer si,

zapravo, neprisutna samo godinu dana, koliko traje porodiljski. A poslije toga? Mislite da se

dijete nakon godinu dana može ugraditi u sustav i jednostavno funkcionirati kao savršena

puzla u slagalici? Veoma je mali broj žena zaista usmjeren na karijeru i sasvim emotivnoblokiran, barem kad su djeca u pitanju. Istina je da će te žene imati dovoljno sredstava da

djetetu priušte siterice, vrtiće i igraonice, no ruku na srce, ne spušta li ih to na razinu majki

koje rode premlade pa dijete ostave roditeljima i pojave se u njihovim životima kad je

vodene kozice, prvu upalu grla i ogrebano koljeno već netko drugi odradio umjesto njih?

Nema poslovne samostalne žene koja neće razmišljati o opciji da postane majka, koliko god

joj njezin društveni položaj bio važan. Kad to bude i zakonski regulirano, neke od njih će

22


27/108

shvatiti da karijera i nije tako bitna i… povući se. Tko zna, možda muškarci upravo na to i

računaju!

NIJE SVE ZAVJERA!

Ne, zaista bi bilo glupo vjerovati da je sve zavjera! Ali recite mi, nije li buka oko

alkoholiziranosti i odluke o začeću samo način da se naivnom puku odvuče pažnja s puno

važnijih problema, poput korupcije, pada standarda i gospodarskog kriminala? Sve mi to

više sliči na onu “kruha i igara”, nego na stvarnu brigu o ženskoj samostalnosti. Ako ćemo

pričati o ženskoj samostalnosti, možemo, primjerice, pričati o stigmatiziranosti samohranih

majki, o 70 posto idiota koji ne plaćaju alimentaciju i nevjerojatnim pričama kod

zapošljavanja nadobudnih mladih studentica. Da, dragi moji, i među vama koji ovo čitate

sigurno ima poslodavaca koji još uvijek (u 21. stoljeću!) radije zapošljavaju muškarce od

mladih, sposobnih i obrazovanih žena. Razlog je jasan: one vjerojatno planiraju udaju, djecu

i sve drugo što bi poslodavca možda moglo omesti u postizanju zacrtanih poslovnih

rezultata. Pa zašto riskirati?

Zapravo, sad sam sve više sigurna kako mi se prijedlog tog zakona ne čini samo sumnjivim,

već i krajnje smiješnim. Mislim, tko je to kompetentan odlučiti jesam li ja emotivno i

materijalno sposobna brinuti o djetetu? Ne ostavlja li to i više nego dovoljno prostora za još jedan korupcijski kanal, pogotovo ako pričamo o parovima koji iz nepoznatih razloga ne

mogu začeti. I ne vodi li to u jasnu sliku naučne fantastike, dovoljan broj jajnih stanica i

sperme, da uskoro više neće biti potrebno donirati ništa od toga? Još samo da konstruiraju

maternicu i stvar je riješena. Ili možda već jesu? Ako mislite da je, glede kloniranja, sve stalo

na onoj jadnoj ovčici, imam filing da se gadno varate. (Daj Bože da sam u krivu!)

23


28/108

ODAKLE NAM OČI…

…rodila ih majka… pjevali smo kao ludi, pokušavajući svu svoju ljubav prema roditeljicama

preliti u glas nadjačavajući pritom sve oko sebe… I dok je poznata pjesmica iz socijalističkih

vrtića veličala majku kao alfu i omegu svega postojećeg, naše majke ni u pola se nisu

opterećivale glupostima poput suvremenih mama. Iako sam već u ranom djetinjstvu dala

časnu pionirsku samoj sebi da nikada neću biti poput vlastite majke koja je uvijek imala

nekog posla, postala sam ista ona. Ruku na srce, bilo bi dobro da sam ista, ali tri put sam

gora! Pretvorila sam se u najekstremniju vrstu majki predatorica!

Shvatila sam to nedavno kad smo u našem dragom selu imali zajedničko druženje s klincima.

Uvjerena kako svoje ambicije nikada ne treba ispoljavati preko dječjih leđa, uvidjela sam

kako sam labilnog karaktera podliježući masovnoj roditeljskoj euforiji.

Dakle, kad je moja princeza poželjela dječjeg stomatologa za poklon, osjećala sam se poput

nekoga tko je upravo kročio na olimpijsko prijestolje kako bi primio zlatnu medalju. Sa

suludim sjajem u očima odletjela sam do dućana s igračkama i, ponosno izvadivši ček,

uknjižila malog stomatologa u bogatu riznicu kućnih igračaka. Hm… možda ona stvarno

time želi iskazati svoj interes prema jednoj tako lijepoj profesiji kao što je stomatolog! Već

sam se vidjela s najljepšim zubalom ikada stvorenim za jednu majku, kako ga ponosno nosimi pokazujem jadnim starcima u staračkom domu čija su djeca obični službenici, kuhari ili

sitni direktorčići! Iako je nakon dva dana stomatolog završio na dnu ormara s igračkama, ja

još uvijek poričem da je to utjecaj televizijskih reklama…

MAMA NEMA POJMA

Šok je uslijedio kad sam u pripremama za radionicu, u kojoj su trebali sudjelovati svi klinci s

roditeljima, od svoje kćeri čula groznu osudu: “Znaš kaj… možda bi bilo i bolje da ti ne dođeš

jer ionako ne znaš raditi nikakve ukrase. Anina mama sve zna, čak i raditi s vrućim

ljepilom!” Sunce ti šareno! Mrak mi je pao na oči! Što zbog izjave da sam nesposobna, što

zbog veličanja Anine mame i vrućeg ljepila! A, ne, meni treba puno više za odustajanje!

Nisam ja za badava sedam godina aranžirala izloge da bi mi sad jedna “vruće ljepilo

pametnjakovićka” otela prioritet sposobne majke. Na radionicu sam došla oboružana

keramičkim srcima za oslikavanje, fimo masom, dekorativnim bojama za staklo, skalpelima,

24


29/108

kistovima, perlicama… Razmišljala sam i o tehnici izrade vitraža, ali teško je danas doći do

olovnih spojnica!

BOGA MI, OD METLE

Idući slučaj opasno je vrebao iz glazbenog odgoja. Moja princeza hitno treba udaraljke – ona

dva klasična drvena štapića kojima smo i mi kao klinci udarali ritam pokušavajući pratiti

učiteljicu. Njezin otac (profesionalni glazbenik!) na moj je upit o udaraljkama odgovorio nek’

joj odlomim dva komada od metle jer su originalne jako skupe! Spustila sam slušalicu i

razmišljala što mi je Bog želio reći kad mi je za oca djeteta poslao takvog škrca! Možda bih

se i upustila u avanturu s metlom, ali znate, kod nas u kući žene znaju gotovo sve, osim

obrađivati drvo! Što se muškaraca tiče, s njima smo, obiteljski, uvijek u deficitu! No zato

postoje drugi profesionalci koji se bave drvenim carstvima. Upravo iz jednog sam takvog, uz

svesrdnu mušku pomoć, uspjela za moje zlato nabaviti najkrasnije, najobrađenije i gotovo

originalne udaraljke, i to ne jedan par, već dva! I dok su, prema riječima moje kćerke, ostali

lupali s udaraljkama sumnjiva podrijetla (čitaj: metla, kuhača i štapovi), moje je zlato

ponosno pokazivalo brutalno super drvene štapiće…

A onda sam shvatila! Totalno sam beskarakterna, prokleto smutljiva roditeljica. Dok se s

jedne strane furam na jednakost, duhovne vrijednosti, vegetarijanstvo, toleranciju i sloboduu svim postojećim poljima izražavanja, s druge sam strane u stanju nekoj majci oči iskopati

samo da ne bude bolja od mene…

Tron svemoguće majke jedini je tron za koji sam se, očito, odlučna boriti do zadnje kapi krvi

pa, ako treba, i preko leševa, nema veze! Ja sam majka koja je tisuću puta gledala Sutjesku i

Neretvu i sve one grozomorne partizanske patnje na kino platnu i to je očvrsnulo moj stav do

neviđenih granica… Smiješno? Nekima sigurno jest! Iracionalno? Definitivno! Ali je i istina,

a nekako se tješim da sam jedna od rijetkih roditeljica koja si to može i priznati i…

preživjeti!

25


30/108

UVIJEK MOŽE JOŠ GORE

Florida u rikvercu… klasično ljetno popodne ispunjeno gotovo romantičnim prizvukom, a

onda… tres. Dok sam u glavi vrtjela ljetni film, izazvala sam prometnu nesreću na

parkiralištu. Vrsni vozači rekli su mi da to uopće nije tragedija jer su svi živi i zdravi. Ma

nemoj, meni, Boga mi, jest! Ostala sam još par minuta za volanom, uvjerena kako sam

sigurno usmrtila neku jadnu bakicu na biciklu koja je baš svojim unučićima nosila ručak u

metalnim posudicama. Iako sam gledala previše Tarantinovih filmskih uradaka, bila sam

spremna odmah otići u zatvor jer sam mislila da me pored moje Floride očekuje galon krvi,

organi razbacani po cesti i, kao i u svim patetičnim pričama, bakina cipela na rubu

parkirališta kao odlična fotka za naslovnu stranicu. Kao vegetarijanka i fanatičnazagovornica nenasilja, nisam se mogla vidjeti u ulozi beskrupuloznog ubojice. Eto, sav taj

film odvrtjela sam u par sekundi, a onda shvatila da sam “napucala” tipa u autu iza sebe i još

pritom sebi skršila cijeli zadnji kraj, a njega samo ogrebla. U takvim trenucima poželim da

sam žestoko udana žena koja brzo vadi mobitel iz torbice i cviljugavim glasom zove svog

muškarca koji stvar rješava u jednom potezu.

Stvarnost: zovem jednog poznanika koji hladno daje upute što mi je činiti. A taj se napatio sa

svim ženama u svojoj blizini pa sad, jedna više ili manje! Rezime moje glupe prometne

nezgode je skidanje bonusa, popravak limarije i plastike, farova i još nekih, meni totalno

nerazumljivih, dijelova. Sva sreća što još imam nešto love na tekućem… Malo sutra! Budući

da su neki čekovi kasnili na naplatu, jasno je da sam na moru imala sasvim ispravan osjećaj

da imam više eura nego što to računica dozvoljava. Kao u hororu, izronili su neki Bog-te-

pitaj-kada napisani čekovi i ostavili mi manevarskog prostora jedino u crvenom minusu. A

što sad, jesti ne moram, ali voziti se, bezuvjetno, moram!

Kod svih glupih generalija u osiguranju, ipak se ponadam iznenadnoj pomoći. Poznanica iz

mog sela radi za šalterom. Zgodna plavuša u najboljim godinama, sasvim pristojnih fizičkihatributa, na moju je zamolbu da mi pomogne oko formulara hladno zakolutala očima i

uputila me dalje! Nisam mogla vjerovati da je tako bahata i ohola, no ionako se po selu priča

da se ševi okolo sve u šesnaest i da misli da djeca služe tome da joj dodaju daljinski

upravljač. Glupača totalis, ali nema veze, malo diplomacije i birokratske gluposti bile su iza

mene. Ali tehničke nisu.

Vraćajući se s radijskog posla, još uvijek pjevušeći zgodne hitove s Hrvatskog radijskog

26


31/108

festivala tipa “Kad bi bio blizu, bio blizu…” (i ja sam sa sela), lagano zatvaram vrata Floride i

strgam bravu, kvaku i sav odurni mehanizam za zatvaranje vozačevih vrata, ma kako se on

stručno zvao. Kiša pada, jednog poznanika sam zvala zbog sudara, mužjaka nigdje… i što

sad? Zovi frendove, moli ih da se dignu od nedjeljnog ručka i riješe slučaj, makar i vezanjem vraga štrikom za vozačevo sjedalo, uopće nije važno… I onda kad čujem žene kako muškarci

ne odgovaraju njihovim zadanim standardima, podivljam… Meni je komad koji je osposobio

vrata bio ne narodni heroj, već nedodirljivi James Bond (tipa “nema toga što se ne može

riješiti, makar i po kiši”).

Ako ste mislili da je to ništa, moram s vama podijeliti i ostatak peh-situacija u zadnjih tjedan

dana. Klinka mi dobije neku glupu kožnu infekciju baš pred odlazak u vrtić. Naravno, lijek je

krema i dezinfekcija, ali sunce mu šareno, nemate li filing da je sve više boleština za koje

više nitko nema pojma odakle su došle, kako se liječe ili koji im je razvojni put. Kad sam

depresivna i suicidalno nastrojena, čini mi se da neki idioti po nama puštaju kojekakve

bakterije i viruse, čisto iz zabave. Kad sam normalna, znam da je to rezultat svih idiotarija

koje radimo s okolišem pa se pristojno ponašam, kažem doktoru “Hvala i doviđenja!” i odem

po kremu.

Konačni udarac bilo je saznanje da su moje dvije muške mete, koje sam smjestila u svoje

šestomjesečne planove, očito bile na zajedničkoj kavi i… Baš ste vi muškarci totalne babe!

Uglavnom, otkrili su jedan za drugoga, iako se unaprijed opravdavam da sam za svakogkoristila sasvim originalnu i jedinstvenu strategiju upucavanja. Dakle, što se mene tiče,

jedino su oči u oči nakon pete pive mogli shvatiti da se porukiraju s istim komadom. Nije mi

jasno zašto su totalno uvrijeđeni, ali ne mogu reći ni da mi je nešto pretjerano stalo do

razjašnjavanja situacije.

Život ide dalje ili, još bolje od toga, ma koliko glupo zvučalo, iza kiše dolazi sunce (to se ja

tješim da sam na redu da mi grane). A moglo je biti i gore, da sam fakat ubila jadnu staricu,

završila u zatvoru i dijete poslala ocu i da me nakon deset godina kazne pri izlazu iz bukse

ubio neki manijakalni, prevareni muškarac… Srećom, nije tako. Ipak, netko iznad nas čuvabudale i… one druge!

27


32/108

ZA PET MINUTA DO CILJA

Svi već jako dobro znaju vic o tipu čiji odnos sa ženom traje 65 minuta (30 minuta

zagrijavanja, pet minuta stvarnog seksa te 30 – ispričavanja). Iako je simpatično sročen,

možda u samoj svojoj bezazlenoj osnovi izražava najveću fobiju za potentne muškarce: što

ako ovaj put zakažem? Mislila sam da se muškarci ne opterećuju takvim stvarima baš

previše, ali… bila sam u krivu, sasvim. Ženski tjelesni ustroj omogućava nam, čak i kad

zaista ne doživimo orgazam, primjenu barem 16 različitih scenarija kako ga nepogrješivo

odglumiti.

Naši dragi muškarci, u nemogućnosti da spolni čin privedu kraju ili da ga nastave do kraja,

svaki put riskiraju da ne uspiju. I to je sasvim fer, jer je većini njih cilj važniji od samog

putovanja. Orgazam nije cilj svakog seksualnog odnosa i to svakako ne bi ni smio biti ako su

u igri dvije zrele i samosvjesne osobe. Nekim macho tipovima ovakav bajkoviti pristup zvuči

totalno suludo. A kad bismo im probale objasniti da za ženski orgazam neki put u igri uopće

ne moraju biti nikakvi atributi, već i jednostavan dodir naše podlaktice, vjerojatno bi mislili

da bulaznimo. Bad je kad ne ide, jel’ da, dečki?

ULAZITE U TREĆU ŽIVOTNU DOB

E, pa nisam zajedljiva, ali to vam je prvi pokazatelj da ulazite u treću životnu dob, da ste u

totalno stresnom razdoblju ili da čak morate sasvim preispitati svoje seksualne stavove. Neki

put u igri može biti i sasvim običan strah, pogotovo ako se radi o partnerici s kojom ste prvi

put i koju iz tog razloga želite oduševiti. Baš kao i u svim stvarima, ništa pretjerano nije

dobro (barem ne dugoročno) tako da velika želja može uzrokovati gori fijasko od nekog

prosječnog filinga.

Ono što mene u cijeloj priči oko muškog putovanja do cilja fascinira je nemaštovitost. Ako

baš večeras vaša muškost osjeća neodoljivu potrebu da ima malo više mira i privatnosti i

otkaže sve vaše planove, trebate li se ispričavati, propasti u zemlju ili spasiti što se spasiti

da?!

Ako vam u cilju nije samo vlastito zadovoljstvo, pokušat ćete, uz malo simpatičnih komičnih

komentara na svoj račun, barem partnerici priuštiti nezaboravan vrhunac. Osim raznih

28


33/108

drugih pomagala i igračaka, stoji vam na raspolaganju i maženje i oralni seks.

Ako u tome i uspijete, većina žena će brzo zaboraviti vaš fijasko jer će biti zaokupljena

razmišljanjem o vašim drugim vještinama i pažnjom kojom ju obasipate. Ako ste vi jedini

centar u toj igri, onda od opakog ženskog komentiranja ništa drugo ni ne zaslužujete. U

takvim slučajevima macho tipovi danima pokušavaju prokljuviti što su to Bogu zgriješili da ih

je tako okrutno kaznio i pritom ne shvaćaju da je vrhovna inteligencija često voljna smijati se

našim ograničenim umovima…

Zakazati u odlučujućem trenutku za muškarca je opasna zamka koja može (ako se ne shvati

ozbiljno) prerasti u trajnu ozljedu! Pogotovo ako se dogodila pred ženom koju par godina

gledate, locirate i barite. Zamislite samo kolika je energija utrošena u strategiju da se

dotičnu gospodičnu nagovori na tako intimni kontakt i onda… apsolutno ništa… odnosno,nije baš ništa, jer i ništa je puno bolje od lošeg seksa, pogotovo ako partnerica odbija bilo

koji drugi vid pomoći u postizanju vrhunca. Putovanje od skoro tisuću dana do njezinog

dodira možete baciti u dim ako u njemu niste potpuno uživali, bez obzira na to što se cilj

sasvim izjalovio. Jasno je da vam je time Onaj gore očito želio nešto poručiti, ali – što?

ČETIRI PUTA U ČETIRI SATA

Pa poruka je da se ne smijuljite ostalim muškarcima koji ne mogu “četiri puta u četiri sata”,

da naučite bolje procjenjivati buduće partnerice ili da, konačno, seks u životu stavite na

pravo mjesto, ono koje on i zaslužuje. Može biti razonoda, strast ili ljepilo koje povezuje više

strana vaše emotivne veze. Tek kada ste načisto s njegovom ulogom u svom životu, spremni

ste za sve one prekrasne stvari koje se iz njega mogu stvoriti. Možda ste tek nakon što

počnete cijeniti put do nečijeg dodira spremni prihvatiti i mogućnost da je vrhunac moguće

postići i jednim jedinim dodirom ramena ili zapešća svoje partnerice. Ako je ovo previše

dubiozno i apstraktno za vas, morat ćete se vratiti na sam početak i početi uvježbavati

ispričavanje… Jer ako vam se to dogodilo jednom, sasvim je sigurno da će se i ponoviti.

Želite li biti spremni na fijasko broj dva, barem se naučite pošteno ispričavati jer u ovom

slučaju poslovica “Što vas ne ubije, ojača vas!” definitivno ne vrijedi. A u pitanju je vaša

muškost… koja u našim ženskim glavama i nije baš tako užasno važna kao što vi mislite.

29


34/108

ŽENA KOJA PRIJE KUPOVINE KREME ZA

RUKE KONZULTIRA MUŽA, KLINIČKI JE

MAZOHISTA.

30


35/108

SEDAMDESET GODINA SAMOĆE

Male bebe uprljane čokoladom, sanjivi ženski pogled ili sladunjava fotka nekog starog

ljubavnog para koji se drži za ruke klasični su marketinški trikovi koji vam vraćaju vjeru u

romantiku i nježnost. Stvarnost je, u pravilu, uvijek čista suprotnost. Bebe samo prvih par

sekundi izgledaju romantično… nakon toga već brijete jesu li uprljale novu odjeću za

nedjeljnu šetnju.

Žena sanjivog pogleda zapravo je došla iz treće smjene i razmišlja hoće li odrijemati koju

minutu ili će se odmah prihvatiti usisavanja, a stari ljubavni par drži se za ruke jer je on

nedavno operirao kuk, a ona pati od niskog tlaka. E, glede ovog starog ljubavnog para, svi

imamo iste fobije. Možete li zamisliti vlastite roditelje kako izmjenjuju tjelesne nježnosti?

Namjerno nisam spomenula strasni seks i vrtlog znojnih tijela jer je bilo kakva interakcija

naših roditelja u tom stilu zaista prestrašan motiv.

U društvu, u kojem je seks posvuda, oni iznad 65 nemaju pristupa i predstavljaju mit ili

način da se zaboravi nešto što čisto estetski nije u skladu s urbanim trendovima. A sigurno

nije tako. I mi ćemo jednom imati 60, ali ne razmišljamo o tome kako će nam upravo na tom

rođendanu netko uručiti odstupnicu tipa “Poštovani, vaše pravo na užitke je isteklo!”

Umjesto toga, možete heklati ili šetati ljubimce do iznemoglosti.

BESKORISNA PSIHOTERAPIJA

Čim sam počela razmišljati o intimnostima iznad 60-e, pokušala sam se sjetiti jesam li ikada

roditelje smatrala seksualnim bićima. Pokušavala sam, pokušavala i na kraju zaključila da

nisam.

Jedno sam od one djece koje svoje starce nikada nije uhvatilo u “kvaru”, nikada nije

doživjelo zurenje kroz ključanicu roditeljske spavaće sobe ili čulo čudna, zastrašujuća

zibanja iz spomenutog pravca. Čak mi ni psihoterapija nije pomogla rasvijetliti taj fenomen.

Sasvim bi očekivano bilo da svoju liberalnu orijentaciju mogu pripisati takvom nemilom

događaju, ali ne mogu… koliko god bila vična laganju.

Dakle, ako svoje starce ne možemo zamisliti u nekom klinču na kuhinjskom podu, teško da

možemo shvatiti da su intimni i u doba kad prijepodne čuvaju unuke, a navečer piju šaku

31


36/108

tableta. A to je najdalje od istine. Intimnost nakon 60-e godine, tako jednostavno izbrisana iz

većine statistika, ipak postoji. Dokazala mi je to nedavno i jedna frendica čija se baka s

punih 70 do ušiju zaljubila po prvi put u životu. Onak, za istinu.

BIJEG NA ŠTAKAMA

Žena je bila uzorna kućanica, majka i baka koja je odrađivala dug društvu i moralu punih 50

godina. Nakon što je ostala sama i odmorila se od odrađivanja, srela je srodnu dušu i…

shvatila da ljubav nikada nije predvidljiva, jednostavna i uvjetovana. Čovjek njezina života

udovac je plahe naravi i, očito, još uvijek mladog srca. I što sad? Uči li nas to da nikada ne

smijemo odustati u potrazi za silom koja mijenja i najveće cinike ili nas upozorava da se ne

trebamo pomiriti s tim da cijeli život posvetimo pogrešnim osobama? I jedno i drugo. I

treće… To treće je da je spomenuta baka totalno cool i da joj stvarno treba skinuti kapu što

je, nakon 70 godina emotivne hladnoće, imala hrabrosti otvoriti svoje srce. Nadam se da će

isto tako imati hrabrosti i još jednom reći DA, makar i sa 70 i usprkos svim rođacima koji

misle da je totalno “prošvikala”. A u slučaju da se netko od navedenih rođaka i prepozna,

bilo bi lijepo da konačno shvati kako svi imamo pravo na vlastite odluke, pogotovo kad se

one tiču ljubavi.

Prepreku između godina i emocija svi moramo ukloniti u svojim glavama pa zašto ne početiod vlastite obitelji? S druge strane, moj bivši svekar čisti je dokaz kako ni sa 70 seksualni, a

Boga mi, ni društveni život ne mora biti tiha jeza. Dapače, nekada mi se činilo da se stari

zabavlja bolje od svih nas koji robujemo normama i pravilima. U svojem je prepunom

rokovniku imao ne jednu, nego barem tri potencijalne ljubavi. S obzirom da je bio

dugogodišnji samac, život mu je bio savršeno organiziran prema dijelovima: nedjeljna misa –

Anica, kuglanje – Jasna, umirovljenički bal – Elza. I sasvim sumnjam da tu nije bilo i koje

ludo provedene intimne sekvence na kojoj bi mu pozavidjeli i puno mlađi frajeri.

Sve to dokazuje da naša smežurana faca i viseći podbradak, uz obvezni pojas za utopljavanje

leđa, ne znači nužno da smo i emotivno metuzalemi. Možda baš onda prestajemo brijati na

tjelesno i konačno u smislenu cjelinu možemo spojiti bliskost, seks i ljubav. U odnosu na

važnost i veličinu tog trenutka, što onda znači 70 godina čekanja… Apsolutno ništa!

32


37/108

BOLJE JE ŠUTJETI

Šutite, nemojte samo nepotrebno trošiti zrak. Upravo tako želim komentirati neke ženske

izjave koja sam nedavno čula. Mene ionako napadaju svi; muškarci – jer u brzini čitanja

teksta izgube smisao pa misle da su stalna meta mojih napada, a žene – jer bih trebala

šutjeti o ženskim glupostima i držati se samo glorificiranja “sestrinstva”. No u posljednje

vrijeme žene su me tako opako naljutile da sam par puta proklela feminizam, emancipaciju,

mjesečne cikluse i emotivnost.

Zašto? Zato što mi, žene, jesmo takve – tipični podravski jal komotno bi mogao imati svoje

uporište u ženskom jalu! Drage moje, odavno je prošlo pećinsko vrijeme kad smo za komad

veprovog buta bile u stanju jedna drugoj iskopati oko. Dobro, kužim da se danas neke od nas

(nećemo o glamuroznim zvijezdama) isto tako ponašaju, a kako tek to čine kad je u pitanju

krzno, a ne meso… Nije li neki put, ako već nemate odgovarajući komentar, bolje zatvoriti

usta nego se egocentrično trpati drugima u život dajući savjete koji samo naglašavaju vaš

negativizam? Stara izreka “Ako ne možeš pomoći, ne bi trebao ni odmagati” mogla bi krasiti

60 posto ženskih toaletnih torbica i možda bi tada učinak podsjetnika imao pravu svrhu.

Prije nego što takve torbice počnu prodavati, možda neka od protagonistica sljedećih priča

pročita kolumnu pa joj torbica neće ni trebati.

DUBOKOUMNA GLUPANDERICA

Prva od izjava koja me užasnula bila je: “Žene ne bi trebale rađati više od dvoje djece. Prije

svega, zato što djeca koštaju, a onda i stoga što netko drugi mora četiri godine raditi i

izdvajati za njih dok su one na porodiljskom dopustu!” To kaže žena koja je već odavno

prezrelila za prvo dijete, ima posao dovoljan da financijski zadovolji tri prosječne obitelji i

veoma malo vremena za samu sebe. Ona je očiti primjer kako ti novac može popiti mozak.Pogotovo zato što je to komentirala pred majkom četiri prekrasna klinca koju dobro

poznajem. Istina je, spomenuta majka nikada nije završila pravni fakultet (a očito ni neće),

ali je svojom spretnošću i ustrajnošću u odgoju djece primjer svakoj imalo svjesnoj majci. Da

sam kojim slučajem bila prisutna razgovoru, mislim da bih komentirajućoj glupanderici

skočila za vrat jer je bezobzirna, dvolična i prijetvorna. Kao da nitko ne kuži da se iza tih

priprostih i bolnih strjelica gnjeva ne nazire i tračak ljubomore što ona još nije osjetila sve

blagodati koje donosi majčinstvo. Uz prljave pelene, nos koji curi i bočice koje redovito treba

33

8/19/2019 Spicom Po Spici Melita Pav

Documents

Spicom Po Spici Melita Pavlek