Sport i Drustvo

Dr. sc. Slobodan Bjelajac

SPORT

I

DRUŠTVO

Split, 2006.

Izdavač: Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti

i kineziologije Sveučilišta u Splitu

Nikole Tesle 12, 21000 Split, Republika Hrvatska Tel.: 385 021 385 133

www.pmfst.hr

Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Prof. dr. sc. Zdenko Kosinac

Odgovorni urednik:

Prof. dr. sc. Nikola Rausavljević

Recenzenti: Prof. dr. sc. Šime Pilić

Prof. dr. sc. Nikola Rausavljević Prof. dr. sc. Milan Žvan

Lektor:

Dr. sc. Ivan Bošković

Grafički urednik: Doc. dr. sc. Slobodan Bjelajac

Datum postavljanja na mrežu:

07.12.2006.

Podatak o izdanju: 1. izdanje

Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem: 622786. ISBN-13: 978-953-7155-08-7

http://www.pmfst.hr/

SADRŽAJ PREDGOVOR 1 1. SPORT I DRUŠTVO 3 2. METODE U ZNANOSTI 11 2.1. Eksperiment 15 2.2. Aksiomatska metoda 20 2.3 Metoda modeliranja 20 2.4. Statistička metoda 21 3. POSEBNE SOCIOLOŠKE METODE 23 3.1. Metoda promatranja 23 3.2. Metoda razgovora i upitnika 26 3.3. Povijesna metoda 27 3.4. Metoda analize sadržaja 29 3.5. Metoda idealnih tipova 32 3.6. Komparativna metoda 32 3.7. Sociometrijska metoda 32 4. NASTANAK I RAZVOJ SOCIOLOGIJE SPORTA 35 4.1. Razvoj sociologije sporta u svijetu 35 4.2. Nastanak i razvoj sociologije sporta u Hrvatskoj 38 5. SOCIOLOGIJA SPORTA I DRUGE ZNANOSTI 45 6. POJAM I DRUŠTVENA STRUKTURA SPORTA 49 6.1. Pojmovno određenje sporta 50 6.2. Društvena struktura sporta 53 6.3. Društvene funkcije sporta 54 6.4. Sport kao igra 55 6.5. Sport kao društvena pojava 62 7. SPORTSKI AKTERI 69 8. SPORTSKA DJELATNOST 75 9. DRUŠTVENI ODNOSI I GRUPE U SPORTU 79 9.1. Sportske grupe 81 9.1.1. Karakteristike sportaša 82 9.1.2. Karakteristike neposredne publike 84 9.1.2.1. Karakteristike organizirane nogometne publike 87 9.1.2.2. Karakteristike neorganizirane nogometne publike 102 9.1.3. Umjesto zaključka: komparacija organizirane i neorganizirane

publike 107

9.2. Karakteristike rukometne publike 109 9.3. Karakteristike košarkaške publike 115 9.3.1. Košarka kao sport urbanita 117 9.3.2. Košarka kao sport viših društvenih slojeva 119 9.3.3. Košarka kao sport obrazovanijih slojeva 121

9.3.4. Košarka kao sport mladih 122 9.3.5. Zaključak: košarka — elitni sport 123 9.4. Posredna publika 125 9.5. Stratifikacija i sport 125 10. TERITORIJALNE ZAJEDNICE I SPORT 131 11. UČENICI I SPORT 137 11.1. Uvodne i metodske napomene 137 11.2. Metoda istraživanja 138 11.3. Sport je značajan, ali ne i najznačajniji u životu učenika 139 11.4. Odnos učenika prema TZK 141 11.5. Sportom do zdravlja 143 11.6. Najdraži sport, sportaš i sportašica 144 11.7. Učenici i sport: regionalne razlike 145 12. SPORTSKE INSTITUCIJE 155 13. SPORT I SOCIJALIZACIJA 157 13.1. Što o uvjetima nastave misle nastavnici tjelesnog odgoja ? 160 13.2. Karakteristike nastavnika TZK 161 13.3. Kako se organizira nastava TZK 162 14. KARAKTERISTIKE KORISNIKA FITNESS KLUBOVA 167 LITERATURA 173 POPIS TABLICA 177 POPIS SLIKA 178 PRILOZI: UPITNICI 181

Slobodan Bjelajac: SPORT I DRUŠTVO

PREDGOVOR

Već dvadesetak godina predajem kineziološku sociologiju

(sociologiju sporta) na Zavodu za tjelesni odgoj Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije Sveučilišta u Splitu (prije Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja), dijelom zajedno s profesorom Žugićem, dijelom samostalno. U tom razdoblju pročitao sam mnogobrojnu literaturu iz ove oblasti, čiji je pregled prikazan na kraju knjige. Na samim početcima osjetio sam potrebu za sistematizacijom tema koje se odnose na sociologiju ove discipline, koju neki nazivaju kineziološkom sociologijom (zagrebački Kineziološki fakultet) iako, po mom mišljenju, taj pojam nije adekvatan jer je kineziologija znanost o kretanju u širem smislu, a ne samo o ljudskom kretanju), a neki sociologijom sporta (tako se naziva u većini zemalja svijeta), što je opet preuzak pojam jer obuhvaća samo sport, a ne i rekreaciju.

Zbog spomenutih terminoloških dvojbi, kao i zbog nedovoljno sustavnog pristupa ovu sam knjigu nazvao „Sport i društvo“, a ne sociologijom sporta ili kineziološkom sociologijom. Iako u knjizi ima elemenata za jedan sustavan pristup koji bi omogućio takav naslov, mišljenja sam da bi tekst trebalo nadopuniti s još nekim poglavljima, što će biti učinjeno u nekom od sljedećih izdanja (primjerice, sport i masmediji, sport i rekreacija i sl.).

Knjiga je plod dugogodišnjih čitanja i istraživanja iz područja sociologije sporta (odnosno Kineziološke sociologije), a dio zasluge pripada i mnogobrojnim studentima treće godine kineziologije koji su svojim pitanjima, ali i aktivnim istraživačkim radom sudjelovali u izradi, na čemu im se posebno zahvaljujem (to se poglavito odnosi na zadnjih nekoliko poglavlja).

Posebnu zahvalnost dugujem Poglavarstvu grada Splita i Županije Splitsko-dalmatinske koji su prilozima od po 5.000 kuna poduprli dio istraživanja koja su u knjizi prikazana. Također se zahvaljujem recenzentima i lektoru na trudu koji su uložili kako bi knjiga bila što čitljivija.

Knjiga se sastoji iz 14 poglavlja. U prvih šest poglavlja govori se o pojmu i temeljnim elementima strukture sporta, metodama u sociologiji sporta i nastanku i razvoju sociologije sporta, u drugih pet o pojedinim elementima društvene strukture sporta, a u treća tri poglavlja govori se o pojedinim istraživanjima društvene strukture sudionika u sportu.

U Splitu, 25.10.2006. Autor


2


3

1. SPORT I DRUŠTVO

Kad se govori o odnosu sporta i društva, ne može se a ne ukazati na šire procese koji se odvijaju u znanosti. To može pomoći boljem definiranju temeljnih pojmova i mjesta discipline u sustavu socioloških znanosti i znanosti općenito. Jer, sociologija sporta je interdisciplinarna znanost koja koristi sociološke spoznaje iz kineziologije i kineziološke spoznaje iz sociologije.

U suvremenoj znanosti danas postoje dva naoko suprotna, iako komplementarna procesa: proces specijalizacije i proces integracije. Dok je proces specijalizacije započeo još u vrijeme izdvajanja znanosti iz filozofije i traje već nekoliko stoljeća, proces integracije je novijeg datuma i ima osnovicu u nemogućnosti objašnjenja pojedinih problema s uskoga specijalističkog stajališta. Proces integracije znanosti posebno se razvio kroz interdisciplinarni i multidisciplinarni pristup, koji su do sada davali najbolje rezultate1. Dok se proces specijalizacije sastoji u sve većem usitnjavanju predmeta istraživanja, čime su se stvorile razne discipline, ali i u sve dubljim podjelama unutar njih (u sociologiji npr. sociologija odgoja i obrazovanja, sociologija grada, sela, rada, ekološka sociologija, sociologija politike, porodice, slobodnog vremena, spolnosti, sporta i dr.)2, stvarnost je, međutim, jedinstvena cjelina, pa s obzirom na postojanje veze dijelova i cjeline podjela do detalja ima i svojih ograničenja. Dok specijalizacija sužava okvire i otvara put empirijskim istraživanjima i neposrednom korištenju rezultata u praksi, integracija, pritom, daje bolju interpretaciju širih faktora u smislu odnosa dijelova i cjeline.

Imajući to u vidu, postavlja se pitanje ima li još smisla podjela na prirodne i društvene znanosti? Je li klasični sustav znanosti utemeljen na predmetnim kriterijima i dalje održiv? Može li se znanost brže i humanije 1 Ilustraciju toga čine istraživanja okoliša, ponašanja dijela nogometne publike, narkomanije mladih, ali i interdisciplinarna postignuća svemirskih letova. Tako se uzroci devastacije okoliša ne mogu otkriti ako se ne zađe u sferu postojećih društvenih odnosa temeljenih na sukobu između interesa svih i interesa samo onih koji prisvajaju profit. Nasilje na sportskim terenima nisu dio igre kao ludičke potrebe ljudi, već određenih političkih opcija koje se igraju sa životima gledatelja. Narkomanija mladih je nerješiva bez timskog rada psihologa, psihijatara, liječnika, sociologa, farmakologa i drugih. Let u svemir ne rješavaju samo inženjeri i informatičari, već i fizičari, matematičari, kemičari, biolozi, prehrambeni tehnolozi, tehnolozi odjeće i obuće, psiholozi, sociolozi, liječnici i pripadnici mnogih drugih struka, a svaka od tih struka ima svoju određenu ulogu u programu. 2 Ekonomska kriza tridesetih godina 20. stoljeća zahtijevala je prelazak na konkretnija proučavanja uzroka. Tada su se razvile i posebne sociologije koje su je povezale s drugim, pa i prirodnim znanostima. Otkrivanje uzroka krize tražilo je konkretniji pristup istraživanju raznih segmenata društva radi odgovora na pitanje perspektive. Opći trend specijalizacije u znanosti poboljšao je znanje, a postojanje teorijskih razlika u sociologiji zahtijevalo je empirijsku provjeru, koja je bila moguća jedino većom konkretizacijom. Prema Sociološkom leksikonu iz 1983. bilo ih je četrdesetak, a danas još i više.


4

razvijati na problemskom pristupu, uz pretpostavku jedinstvenog epistemološkog načela3 - iskustvene metode (Bosanac, 1984.)?

Između prirodnih i društvenih, teorijskih i primijenjenih znanosti briše se granica jer i jedne i druge primjenjuju iste epistemološke kriterije, metode i postupke empirijske evidencije. Metodologija je stoga postala zajednički nazivnik općih spoznajnih kriterija.

Sociologija je najopćenitija znanost o društvu koja se bavi proučavanjem elemenata strukture društva i njegovog razvoja definirajući znanstvene zakone o društvu. Ona istražuje društvo u totalitetu. Struktura društva i odnosi među pojedinim njegovim elementima, faktori te zakonitosti razvoja društva su predmet njezinog proučavanja, globalnim pristupom i na najapstraktnijoj razini, što je i čini izuzetno kompliciranom. Ona je povezana i s fizičkom, kulturnom te socijalnom antropologijom, jer bez proučavanja čovjeka nema smisla proučavati ni njegovo društvo.

Isto je tako i kineziologija povezana s antropologijom4 jer čovjeka proučava iz kuta psihosomatskoga statusa. U njoj se nalaze svi prostori (konativni, kognitivni, motorički, biomehanički, antropometrijski, sociološki), pa se u raspravi o određenom problemu povezuje sa svima, dajući izučavanju novu kvalitetu. Tako je čovjek stavljen u središte. Ona je interdisciplinarna, iako je u klasifikaciji našeg ministarstva svrstana u društvene znanosti. Kineziologija je «znanost o kretanju koja proučava zakonitosti upravljanja procesom vježbanja i posljedice tih procesa na ljudski organizam» (Mraković, 1994:7.). Ona je orijentirana spoznaji bitnih snaga i uvjeta njihove manifestacije u prostoru djelatnih odnosa ljudi. S obzirom na njeno usmjerenje k istraživanju psihosomatskog statusa, najbliža je mogućnosti otkrivanja čovjeka u interakciji zadanih povijesnih dimenzija. Kako je igra najšire, najdublje i najtemeljitije polje djelatnosti, a interesi praktičnog života zahtijevaju proučavanje kretanja u procesu humanizacije i zaštite psihosomatskoga integriteta, kineziologija je pred ostvarivanjem najbitnijeg zadatka suvremene antropologije: integriranju svih instrumenata istraživanja čovjeka kao bića prakse i slobode.

Stoga je veza između kineziologije i sociologije upravo u antropologiji. Jer, predmet istraživanja kineziološke sociologije jest utjecaj

3 Epistemologija je filozofska disciplina o mogućnostima znanstvene spoznaje i kao takva istražuje logične osnove, temeljne principe te granice znanstvenog proučavanja stvarnosti. Za razliku od nje, gnoseologija se bavi mogućnostima sveukupne ljudske spoznaje (ne samo znanstvene, već i umjetničke, ideologijske, religijske i dr.), a metodologija je znanstvena disciplina koja proučava znanstvenu metodu. Dok gnoseologija postavlja pitanje je li moguća bilo kakva ljudska spoznaja, a epistemologija je li moguća znanstvena spoznaja, metodologija polazi od pretpostavke da je znanstvena spoznaja moguća i odgovara na pitanje na koji je način do nje moguće doći. 4 Antropologija se razlikuje i od prirodnih i od društvenih znanosti jer koristi spoznaje i jednih i drugih. Od prirodnih znanosti uzima strogost u metodi i spoznajnim načelima, a od društvenih utjecaj strukture društva na sve životne sfere. Dijeli je sadržaj predmeta (čovjek koji je i prirodno i društveno biće).


5

društvenih faktora na proces oslobađanja i osposobljavanja čovjeka za djelatni život, ali i utjecaj te prakse na društvo i njegov razvoj. Rad i slobodno vrijeme su ljudska praksa u kojoj se čovjek javlja kao nositelj novih mogućnosti.

Sociologija sporta je mlada sociološka i kineziološka disciplina koja se uklapa u trendove specijalizacije, pa se postavlja pitanje odnosa opće, sociološke i kineziološke teorije spram njezine posebnosti.5 Jedan od temeljnih problema proučavanja ove sociologije jest sociološko određenje tjelovježbe i njezina stavljanja u kontekst društvenog okruženja.

Dok opća sociologija uopćava rezultate istraživanja kineziološke i drugih posebnih sociologija do razine društvenih pojava i procesa, kineziologija uopćava spoznaje kineziološke sociologije na specifičan način. To joj pruža teorijsku osnovu istraživanja, pa se i sociologija i kineziologija, utemeljene na provjerenim metodama i tehnikama istraživanja te heurističkoj osnovi postavljanja hipoteza, koriste rezultatima njenih istraživanja.6 Predmet istraživanja kineziološke sociologije može se promatrati na sljedeće četiri temeljne razine:

1) istraživanje društvenih faktora koji utječu na ljudsku tjelesnu

prirodu, 2) istraživanje tjelovježbe kao specifične čovjekove kulture, 3) istraživanje društvenih odnosa kao okvira realizacije tjelesne i

kulturne prirode, 4) istraživanje društvenih vrijednosti koje utječu na tjelovježbu. Pri tomu treba imati u vidu da je sužavanje tjelovježbe na čistu

tjelesnost puka simplifikacija. Njezino određenje kao svrsishodne motoričke aktivnosti samo je jedna od njenih odrednica. I ona je, međutim, uvjetovana novim potrebama i vrijednostima, pa je slobodna i spontana igra ljudskih potencijala (snage, uma, emocija, osjećaja, volje), ali i dio društvenog rada, klasnih ciljeva, ekonomskih zakona, kulturnih modela i sl. Ona se definira kao skup tjelesnih i duhovnih aktivnosti pojedinaca i grupa, pretvorenih u rezultate i ostvarenih u osamostaljenim oblicima motoričkog kretanja (igra, sport, rekreacija) u cilju zadovoljavanja specifičnih ljudskih potreba. Subjekt te aktivnosti je čovjek koji se kroz tjelovježbu kreativno angažira i potvrđuje kao ljudsko biće (Krsmanović, 1986.).

Temeljne značajke tjelovježbe su:

5 Nastanak se vezuje uz knjigu Johana Huizinga «Homo Ludens», 1938. 6 Heuristika je znanost o metodama istraživanja novih spoznaja.


6

1) ona je organizirana po mjeri promjenljivih psihotjelesnih mogućnosti s neizvjesnim ishodom,

2) ona je osobni doživljaj, spoznaja, razumijevanje, zadovoljstvo 3) ona je intenzivna psihička, društvena i kulturna komunikacija ljudi

svih rasa, uzrasta, spolova, nacionalnosti i uvjerenja, pa je i važan integrativni faktor čovječanstva,

4) ona je društvena pojava (politička, ekonomska, medijska i kulturna),

5) ona je specifični društveni ritual, spektakl, pa i specifičan mit, 6) ona je aktivnost koja ima svoje nositelje (aktere), tvorevine

(rezultate, grupe, organizacije, institucije) i svijest (norme i ideologiju), 7) ona je i vrijednosna činjenica koja utječe na zdravstvenu, moralnu

i radnu aktivnost (Krsmanović, 1986.).

Imajući to u vidu, čovjeku se pored dvije povijesno definirane dimenzije (homo sapiensa i homo economicusa) može dodati i treća: homo ludensa (čovjek igre).7

Prema tomu, kineziološka sociologija proučava ljudsku tjelovježbu s aspekta njenih društvenih karakteristika i uvjeta te njenih utjecaja na društvo (tjelovježbu kao sociokulturnu pojavu i vrijednost).

Temeljna njezina teškoća je u promjenljivosti, neponovljivosti i specifičnosti društvenih i kinezioloških pojava, pa se kao jedan od temeljnih zadataka postavlja usavršavanje teorije putem novih empirijskih istraživanja. Društveni je život pod neposrednim utjecajem interesa različitih društvenih grupa, pa se kao njezin zadatak postavlja objektivnost. Stalna borba ekstremnih teoretičara i empiričara, koja postoji i u ovoj disciplini, kao jedan od bitnih zadataka postavlja ostvarenje spoja između teorije i empirije.

Sociologija je najopćenitija znanost o društvu. Sam pojam je složenica od latinskog termina socius, societas (društvo) i grčkog logos (zakon, znanost). Smislio ga je u 19. st. Auguste Comte.

Osnovna je sociološka pretpostavka da ljudi (od)uvijek žive u grupama. Postojanje grupe se podrazumijeva čak i kada smo sami, jer se društvo nosi u mislima (uvijek nosimo znanja i norme društva kojemu pripadamo). Pojedinac se nikada ne ponaša izdvojeno. Kolektiv, a ne pojedinac je sociološki primjerena kategorija. Akcije pojedinaca proizvode društvene pojave kao pravila ponašanja temeljena na kolektivitetu koja se ne mogu svesti na individualne činjenice. Društvo utječe na naša ponašanja, čak i kada toga nismo svjesni. U grupama se

7 Dok je prvu definirao Darwin, druga je Marxov doprinos, a treću je u istoimenoj knjizi 1938. godine smislio nizozemski povjesničar Johan Huizinga.


7

čovjek osjeća sigurnije, a bez njih bi društvo bilo kaotično. Specifičnost sociološkog pristupa sastoji se upravo u polasku od situacije.8

Tako, uzroci nekih pojava i procesa vrlo često su nevidljivi ili su povezani s nekim društvenim karakteristikama koje nam se, iako ih uvjetuju, čine neutralnima. Mnogobrojne pojave i procesi društveno su uvjetovani, iako nam se to ne čini. Neki autori su dokazali kako je bavljenje sportom i zainteresiranost za sport uvjetovana društvenim faktorima jer su različite društvene grupe ne samo zainteresirane za različite vrste sportova, već se i bave različitim sportovima (Mihailović, 1987.).

Tako je među učenicima i studentima te osobama s visokim obrazovanjem zainteresiranost za sport najizraženija (u prosjeku oni vladaju s 2,5 do tri sportske vještine), a među domaćicama najmanje izražena (vladaju samo s jednom sportskom vještinom), među poljoprivrednicima i KV te VKV radnicima najdraži je sport nogomet, a među visokoobrazovanima košarka (domaćice najviše vole klizanje – Mihailović, 1987.), a vrhunski su sportaši u daleko većoj mjeri iz urbanih nego iz ruralnih sredina (Havelka i Lazarević, 1981.).

Slika 1. Zanimanje i interes za sport

88

83

82

80

71

62

59

0 20 40 60 80 100

Učenici I studenti

VŠS I VSS

Administrativno tehničko os.

KV I VKV

NK I PK

Poljoprivrednici

Domaćice

%

(Mihailović,1987.)

Za razliku od prirodnih znanosti koje su gotovo dostigle vrhunac u jedinstvu teorije, u sociologiji još uvijek nema jedinstvene teorije, niti ona koristi sve metode koje se koriste u proučavanju prirode. To nije slučajno. Društvo je izrazito komplicirano, jer osim strukturalne ima i razvojnu 8 Depresivno ponašanje nezaposlenih uvjetovano je nezaposlenošću, pa je rješenje u otvaranju radnih mjesta. Porast samoubojstava u zemljama tranzicije je rezultat situacije. Nove vrijednosti još nisu stvorene, pa breme odlučivanja pada na pojedinca.


8

dimenziju, pa je do spoznaja daleko teže doći na način na koji se to čini u prirodnim znanostima. Spomenuta podjela proizlazi iz toga da znanost mnogi smatraju isključivo empirijskom disciplinom. Da je znanost, međutim, isključivo empirijskog karaktera ne bi bilo tehničkih ni tehnoloških promjena, novih kulturnih pojava ni teorija, promjena u sociokulturnoj sferi i standardima, političkim slobodama i ljudskim sposobnostima. Znanost objašnjava, ali i predvodi, pa i kontrolira praksu. Tablica 1. Zanimanje i preferencija sportova Rang

Poljopriv-rednici

NK i PK radnici

KV i VKV radnici

Službenici s SSS

VŠS i VSS Učenici i studenti

Domaćice UKUPNO

1 Nogomet Košarka Nogomet Košarka Košarka Košarka Klizanje Košarka 2 Košarka Nogomet Košarka Nogomet Atletika Tenis Košarka Nogomet 3 Boks Plivanje Rukomet Atletika Nogomet Plivanje Gimnastika Atletika 4 Atletika Atletika Boks Plivanje Plivanje Nogomet Plivanje Plivanje 5 Skijanje Rukomet Atletika Gimnastika Skijanje Skijanje Atletika Rukomet 6 Rukomet Gimnastika Plivanje Klizanje Tenis Atletika Skijanje Skijanje 7 Plivanje Klizanje Stoni tenis Rukomet Rukomet Rukomet Nogomet Tenis 8 Šah Stoni tenis Vaterpolo Skijanje Vaterpolo Vaterpolo Tenis Klizanje 9 Gimnastika Skijanje Skijanje Tenis Stoni tenis Odbojka Rukomet Gimnastika 10 Stoni tenis Vaterpolo Tenis Vaterpolo Gimnastika Stoni tenis Stoni tenis Vaterpolo 11 Vaterpolo Tenis Šah Stoni tenis Klizanje Gimnastika Odbojka Stoni tenis 12 Streljaštvo Odbojka Odbojka Boks Šah Šah Vaterpolo Odbojka 13 Klizanje Boks Gimnastika Odbojka Odbojka Klizanje Šah Boks 14 Odbojka Streljaštvo Klizanje Šah Boks Hokej Veslanje Šah 15 Tenis Šah Hokej Veslanje Hokej Boks Streljaštvo Hokej 16 Hokej Veslanje Streljaštvo Streljaštvo Streljaštvo Streljaštvo Hokej Streljaštvo 17 Veslanje Hokej Veslanje Hokej Veslanje Veslanje Boks Veslanje

(Mihailović, 1987.) Slika 2. Zanimanje i prosjek poznavanja sportskih vještina

3

2,5

2,3

2,1

1,9

1,8

1,2

0 0,5 1 1,5 2 2,5 3

Uč. i stud.

VŠS I VSS

Adm.tehn.os.

KV I VKV

NK I PK

Polj.

Dom.

(Mihailović,1987.)


9

Slika 3. Sportski status prema mjestu stanovanja

3,8

96,2

9,9

90,1

31,5

68,5

0%20%40%60%80%

100%

Vrhunskisportaši

Nesportaši

Grad

Selo

(Havelka i Lazarević, 1981.)

Temeljne karakteristike znanosti su da se do tvrdnji dolazi objektivnim i

racionalnim postupkom uz isključivanje emocija i interesa, što se može univerzalno provjeriti i primijeniti.

Da bi se nešto moglo nazvati znanošću, prije svega mora imati predmet i metode istraživanja (određeni objekt i načine njegove spoznaje). Sociologija se pri istraživanju društva služi različitim metodama, specifičnima za istraživanje društva, ali i nekim općima, kojima se služe sve znanosti. Predmet i metoda su međusobno povezani, pa se jedno bez drugoga ne može konstituirati (Zaječaranović, 1987.). Slika 4. Rezidencijalni status sportskih publika

94 6

82 18

100

99 1

0 20 40 60 80 100

Košarkaškapublika

Nogometnapublika

Vaterpolopublika

Rukometnapublika

SeloGrad

(Bjelajac, 1990.; Kokan, 1992.; Grabar, 1992.; Janković 1994.)


10

Cilj znanstvenog istraživanja je otkrivanje znanstvene istine. O znanstvenoj istini kao predmetu istraživanja znanosti može se govoriti tek nakon provjere i dokazivanja kao osnovnih metodoloških zahtjeva. Za razliku od objektivne istine, koja vjerojatno također postoji neovisno od čovjeka, a koja se nikad ne može do kraja dokučiti, znanstvena je istina vezana uz ljudsku svijest, pa je relativna i promjenljiva, ali ne i proizvoljna. Znanstvena istina je spoznaja koja relativno, a ne apsolutno odgovara objektivnoj stvarnosti. Objektivna je istina samo relativno dokučiva jer se spoznaje preko osjetila i misaonih procesa koje nazivamo zaključivanjem. Sama je znanost dokazala da osjetila varaju, pa se postavlja pitanje može li im se vjerovati (npr. Sunce se ne okreće oko Zemlje kako mi to okom vidimo). Postavlja se pitanje je li stvarnost ono što osjećamo ili ono što iz toga zaključujemo? Zato i treba ukazati na razliku između objektivne i znanstvene istine. Da je znanstvena istina najbliža objektivnoj, pokazuje se kroz njezinu praktičnu provjeru.9

9 Zakon gravitacije glasi da sva tijela u vakuumu padaju na zemlju s istim ubrzanjem. To se može provjeriti mjerenjem na svakom pojedinačnom slučaju. Znanstvene spoznaje novijeg doba, međutim, dokazale su da je Zemlja na polovima spljoštena, pa je zakon gravitacije izmijenjen.


11

2. METODE U ZNANOSTI Istraživanje znanstvene istine se vrši pomoću znanstvenih metoda.

Znanstvene su metode postupci kojima se znanstvenik služi u istraživanju stvarnosti. Osim njih, za istraživanje znanstvene istine potrebna je i znanstvena teorija koja predstavlja cjelokupnost općih provjerenih stavova o bitnim odnosima u stvarnosti. Istraživanje polazi od neriješenog problema u teoriji, ali se rezultati istraživanja u nju vraćaju i obogaćuju je novim spoznajama. Prema tome, predmet istraživanja znanosti nije stvarnost po sebi već odnos čovjeka prema svijetu, pa različite znanosti istražuju samo različite vidove toga odnosa.

I neke druge djelatnosti, međutim, bave se istraživanjem istine (umjetnost, religija, filozofija). Znanstveno se istraživanje od njihovih istraživanja razlikuje po objektivnosti, preciznosti i sustavnosti (Marković, 1961.).

Objektivnost znači uzimanje u obzir svih značajnih podataka i uporno traganje za novima. Pri izboru činjenica znanstvenik mora odbaciti predrasude, odnosno biti otvoren novim iskustvima, ali i drugim znanstvenicima mora pružiti mogućnost provjere rezultata njegovih istraživanja jer stavovi koji se ne mogu provjeriti nisu znanstveni.

Sustavnost znači jasno definiranje pojmova i njihovo svrstavanje u određene klasifikacije, koji se temeljem istog kriterija moraju dosljedno izvesti. Klasifikacije pritom moraju biti razvijene i iscrpne, odnosno moraju imati onoliko jedinica koliko je potrebno da svi konkretni slučajevi mogu naći mjesta u nekoj od njih. Klasifikacija je temeljno tehničko sredstvo za izdvajanje izvornih podataka i služi kao pojmovni okviri sintetičkih oblika iskustvene evidencije, ali i za matematičku obradu podataka.10

Pri klasificiranju treba uzeti u obzir već poznate bitne osobine pojave. Klasifikacija, pritom, olakšava sistematizaciju postojećega i služi za otkrivanje nekih još nepoznatih osobina i odnosa. Osnovni logički postupak kojim nastaju jest dioba. Diobom se obujam nekog općeg pojma (roda) dijeli na uže dijelove (vrste).11 Rod i vrsta imaju relativno značenje. Ono što se u odnosu prema nečemu javlja kao vrsta prema rodu, u odnosu prema nečemu drugome se može javljati kao rod prema vrsti.12

10 Ako pojam sporta dijelimo na konkretnije pojmove, služimo se klasifikacijom (sport se može podijeliti na muški i ženski, na amaterski i profesionalni i s1.), a ako želimo znati koliko sportaša ima u jednom gradu, služimo se mjerenjem (apsolutnim brojem, ili postotkom, ili koeficijentom i s1.). 11Jedna od najrazvijenijih jest klasifikacija zanimanja. Rod ovdje predstavlja sam pojam zanimanja, a vrstu čine različite skupine zanimanja, koje se dijele na podvrste. Klasifikacija zanimanja prikazana je u cijeloj jednoj knjizi. 12 Tako su metalci vrsta u odnosu na industrijske i zanatske radnike, ali su rod u odnosu na bravare.


12

Postupak klasificiranja mora zadovoljiti određene logičke i teorijske zahtjeve. Logički zahtjevi su dosljednost, potpunost, iscrpnost, međusobna isključivost i diskriminacijska oštrina (Marković, 1961.).

Dosljednost znači da se sve skupine formiraju temeljem istog kriterija (fundamentum ili principium divisionis), a u protivnom se stvara kaos (kod klasifikacije zanimanja npr. fundamentum je vrsta pos1a koji se obavlja).

Potpunost znači da se zbroj obujma vrsta i podvrsta na koje se pojam dijeli mora poklapati s obujmom pojma roda, što važi za sve stupnjeve klasifikacije.

Iscrpnost znači da je što manji obujam pojmova koji se svrstavaju pod "ostalo" i s1. ("ostalo" predstavlja generalni element klasifikacije i obuhvaća ono što se ne može svrstati pod druge pojmove).

Međusobna isključivost znači da se sve jedinice klasifikacije istog stupnja općenitosti moraju isključivati, jer je inače neizvjesno u koju se skupinu određena pojava svrstava.

Diskriminacijska oštrina znači da klasifikacija mora imati sposobnost međusobnog razlikovanja klasificiranih pojmova.13

Teorijski zahtjevi klasificiranja proizlaze iz cilja sagledavanja reda ili rezultata procesa. Što neka klasifikacija dublje prodire u s1ojeve determinizma, pomoću nje se mogu otkriti trajniji i općenitiji odnosi. Zato je neophodno da kriteriji klasificiranja pokazuju neku rodnu vezu ili bitnu i trajnu strukturalnu osobinu (npr. kod klasifikacije po spolu rodna veza je u pojmu čovjek).

Znanstvene klasifikacije su prirodne i sjedinjuju rodne i strukturne, a neznanstvene druge kriterije (specifični, teorijski ili praktični ciljevi, ili pragmatično teleološki14 kriterij). Iste se pojave mogu klasificirati na različite načine, ovisno o vlastitim osobinama i vezama s drugim pojavama koje su u središtu interesa.

Kad se klasifikacije vrše pomoću više kriterija, čime se izrađuje sintetički pokazatelj (križaju se razna obilježja), govori se o tipologijama (Marković, 1961.). One se rade kad su elementarne klasifikacije suviše apstraktne i nedovoljne za razvrstavanje kompleksnih pojava te za izučavanje raznih iskustvenih odnosa. Križanjem različitih obilježja i stvaranjem sinteze omogućava

13 Klasifikacija sportova na muške i ženske temelji se na spolu kao principu podjele. Ona je potpuna jer se zbroj obujma pojmova potpuno poklapa s obujmom pojma spol. Ona je iscrpna, jer nema potreba za kategorijom "razno", "ne znam", "ostalo" i s1. Pojmovi “muško” i “žensko” su međusobno isključivi jer je sasvim jasno tko u koju vrstu spada. I konačno, ona ima diskriminacijsku oštrinu jer ima sposobnost razlikovanja pojmova “muško” i “žensko”. 14 Teleologija je idealistička filozofija po kojoj je sve u prirodi uređeno svrsishodno i svaki razvoj ostvaruje ciljeve koji su unaprijed bili određeni. Teleološki stoga znači svrhovit (koji ima cilj).


13

se dublje znanstveno proučavanje raznih kompleksnih pojava i procesa. To su višedimenzionalne klasifikacije, posebno značajne u društvenim znanostima.15

Temeljna osobina tipologija jest da u njima više dolaze do izražaja teorijska shvaćanja na osnovu kojih se odabiru i međusobno povezuju njihova pojedinačna obilježja. Njihova temeljna prednost je u brzom predviđanju događaja. Tako, ako za nekoga kažete da je vrhunski sportaš, možete bar približno predvidjeti rezultat njegovog natjecanja, što kod drugih ljudi nije slučaj.

Preciznost je utvrđivanje spoznajno značajnih razlika među pojavama, a ogleda se u sposobnosti točnog opisivanja pojave. Najveća se preciznost postiže mjerenjem te znanost uvijek teži kvantifikaciji.16

Mjerenje je manje ili više precizna klasifikacija. Opravdano je samo ako se pomoću njega postiže precizniji i objektivniji opis pojava pomoću brojčanih simbola koji se mjerenim pojavama pridaju na temelju precizno utvrđenih pravila, kao i ako se na precizniji način mogu analizirati razni odnosi među pojavama nego što je to slučaj s kvalitativnim klasifikacijama. Kvantitativni podaci dobiveni mjerenjem ne mogu se odvojiti od kvalitativnih klasifikacija (da bi se nešto mjerilo mora postojati neka klasifikacija ili tipologija).

Mjere obavezno moraju biti jasne, precizne, jednoznačne, što manje podložne iskrivljavanjima i korištene od strane stručnih osoba.

Znanstvena je teorija uvijek apstraktna, što ne znači da je i nerazumljiva. Ona predstavlja najšire i najapstraktnije ljudsko iskustvo utemeljeno na činjenicama, pa ju je upravo zato moguće primijeniti u svim konkretnim slučajevima. Ona se sastoji iz osam sljedećih temeljnih elemenata (Marković, 1961.):

1) znanstveni jezik (precizno definira temeljne pojmove), 2) iskustvene činjenice s određenog područja stvarnosti, 3) znanstveni zakoni (stavovi o odnosima u tom dijelu stvarnosti), 4) metodološka pravila na temelju kojih se do njih dolazi, 5) norme praktične aktivnosti, 6) filozofske pretpostavke, 7) način organizacije činjenica, hipoteza i zakona, 8) znanja o povijesti njenog razvitka s temeljnim perspektivama za

budućnost. 15 Na temelju klasifikacije naselja po veličini i socijalnoj strukturi stanovnika stvorena je statistička tipologija naselja na gradska, mješovita i seoska naselja. Isto tako, temeljem različitih rezultata sportaša može se napraviti tipologija sportaša na vrhunske i standardne. Ili na temelju rezultata zagađenja zraka, vode, mora i tla, može se napraviti tipologija ekološke ugroženosti. 16 Stajališta "danas je toplo" manje je precizno od stajališta "danas je u 7 sati temperatura na Marjanu iznosila 320 C". Ili tvrdnja da je "trkač A brži od trkača B" daleko je manje precizna od tvrdnje "trkač A pretrči 100 m za 9,8 s, a trkač B za 10 s".


14

Promjenama tih elemenata razvija se znanstvena teorija (bilo da se mijenja rječnik ili neki drugi element).

Sociologija se nalazi na nižim stupnjevima razvoja jer još uvijek ne polazi od iste filozofske osnove. Danas se, međutim, ona svela na samo nekoliko pravaca, dok je još krajem prošloga stoljeća, pa i početkom ovoga, bilo vrlo različitih pristupa. Već tridesetak godina postoji tendencija približavanja ove tri teorije, pa se uskoro može očekivati jedinstvo sociološke teorije. I pored toga sociologija ima svoju specifičnu metodologiju. To, međutim, ne znači da ona ne spada u znanost, kako to neki misle.

Znanstveno istraživanje uvijek polazi od teorije. Ako u teoriji postoji neriješeni problem, on se rješava istraživanjem. Svako znanstveno istraživanje odvija se u sljedećim etapama:

1) proučavanje literature o problemu istraživanja kako se ne bi

istraživalo ono što je već otkriveno, 2) deduciranje hipoteza o mogućim rješenjima i određivanje metoda i

tehnika istraživanja, 3) budući da su hipoteze apstraktne, moraju se operacionalizirati,

(treba stavove dovesti do konkretnosti prepoznavanja opažajnih indicija),

4) provedba empirijskog istraživanja, 5) analiza i interpretacija rezultata kojima se provjeravaju hipoteze s ciljem

njihovog potvrđivanja, 6) vraćanje rezultata istraživanja (potvrđenih ili odbačenih hipoteza)

ponovno u teoriju. Tako se istraživanjem obogaćuje teorija, jer se rješava problem od

kojega se pošlo, što mijenja i razvija teoriju. Znanstvenu metodu čine osnovne osobine postupaka istraživanja.

Znanstvenik pri tom mora biti objektivan, uporan i egzaktan, omogućiti provjeru rezultata drugima, koristiti se racionalno empirijskim pristupom, odbaciti sve autoritete, predrasude i intuiciju, i imati kritički odnos prema rezultatima istraživanja. Metode istraživanja u znanosti mogu se podijeliti na osnovne (opće) i posebne (specifične). Osnovne vrijede za sve, a posebne samo za pojedine znanosti.

Premda ima različitih shvaćanja o tome koje se metode mogu koristiti u svim znanostima, nema dvojbe da u osnovne metode spadaju sljedeće (Zaječaranović, 1987: 42.):

1) eksperiment, 2) aksiomatska metoda, 3) statistička metoda, 4) metoda modeliranja.


15

2.1. Eksperiment

Eksperiment je induktivna znanstvena metoda s precizno određenim i kontroliranim uvjetima koja služi za otkrivanje uzroka, vremenskog redoslijeda, prostorne povezanosti i djelovanja pojave na pojavu. Osnovna je njegova karakteristika da se jednom pojavom namjerno djeluje na drugu uz preciznu kontrolu uvjeta. Cilj eksperimenta je utvrđivanje uzročno funkcionalnih odnosa, nužnih i dovoljnih uvjeta unutar šireg determinističkog sklopa. Deterministički sklop čine svi nužni uvjeti koji su međusobno povezani, a uzrok pojave je samo onaj koji je dovoljan za njen nastanak i bez koga se ona nikada ne javlja (aktivni faktor koji je izaziva). Eksperimentom se provjeravaju unaprijed postavljene hipoteze u što je moguće čistijem vidu. Iz složenog determinističkog sklopa se izdvaja jedan uzročni faktor radi ispitivanja njegovog specifičnog utjecaja na određenu pojavu. Faktor čije se djelovanje istražuje zove se eksperimentalni faktor (nezavisna varijabla), a pojava na koju se djeluje eksperimentalni objekt (zavisna varijabla).

Slika 5. Shema determinističke situacije

Stvaranjem eksperimentalne situacije nastoji se odnos

eksperimentalnog faktora što više odvojiti od drugih, za koje se teorijski također može očekivati postojanje utjecaja na pojavu. Radi postojanja različitih faktora koji mogu imati utjecaj, u društvenim pojavama treba definirati jednu ili više kontrolnih grupa. Suvremena sociološka teorija


16

omogućuje i istraživanja u kompleksnijim uvjetima, koja se primjenjuju na nehomogenim grupama (tzv. faktorijalni eksperiment), čime se omogućava maksimalno približavanje stvarnim uvjetima (Milić, 1978.). Eksperimentalno objašnjenje sastoji se u otkrivanju neophodnih i dovoljnih uvjeta pojave, jer pojava može biti posljedica više, a ne samo jednog uzroka.17

Prema tome, operativno uplitanje u dio stvarnosti jedna je od bitnih karakteristika eksperimenta, pa definiranje cilja predstavlja još značajniji preduvjet uspjeha eksperimenta. Da bi se eksperimentalna situacija stvorila treba, na temelju definiranih ciljeva i postojeće teorije, dobro definirati hipoteze koje su teorijska osnovica za stvaranje eksperimentalne situacije (njima se istraživanje usmjerava na samo relevantne faktore, a ne na sve). Preciznost eksperimenta ovisi i o metodološko-tehničkoj razvijenosti znanosti (Milić, 1978.).

Eksperiment je dinamičan oblik istraživanja. Njime se istražuju namjerno izazvane promjene, pa je u suštini izrazito precizan. Preciznost eksperimenta ovisi o mogućnosti predviđanja svih komponenti kao što su (Milić, 1978.):

1) stanje objekta prije eksperimenta, 2) karakteristike situacije kojima se kontroliraju relevantni faktori, 3) vanjski uvjeti eksperimentalne situacije, 4) jačina djelovanja eksperimentalnog faktora, 5) veličina promjena na objektu nastale u eksperimentu. Zbog operativnosti, eksperiment u društvenim znanostima ima

ograničenja u kumulativnom historijskom djelovanju pojava (eksperiment ne može dugo trajati) i u etičkim granicama eksperimentiranja s ljudima (Milić, 1978.). Zato se društvene znanosti više koriste drugim metodama istraživanja koje se nastoje maksimalno približiti eksperimentu.

Laboratorijski eksperiment karakteriziraju posebni uvjeti u granicama znanstvene etike (moraju se eliminirati štetne posljedice za ispitanika i osigurati apsolutna dragovoljnost sudjelovanja koje se izvodi u manjim grupama i traje kratko).18 17 Združeni deterministički faktori mogu djelovati drugačije nego u ispitivanju pojedinačnih utjecaja, jer takvo djelovanje nije jednako zbroju njihovih pojedinačnih utjecaja, pa faktorijalni eksperiment ima veliku znanstvenu vrijednost. Slično je funkcionalistička teorija razvila tzv. funkcionalnu analizu, u kojoj se kompleksno utvrđuju funkcije raznih dijelova složene cjeline u njenom održavanju, općem ili posebnom djelovanju, mijenjanju ili nastajanju. Za razliku od nje, analitičko istraživanje uzročnog djelovanja ima za cilj izdvajanje samo pojedinih, a ne svih faktora koji imaju utjecaj na pojavu, radi utvrđivanja njihove specifične težine u istraživanju neophodnih i dovoljnih uvjeta za nastanak pojave. Kod funkcionalne analize se mora polaziti od čitavog sustava i njegovog funkcioniranja, istražiti sve funkcije pojedinih njegovih dijelova, što je možda kod bioloških znanosti i moguće, ali je u društvu to vrlo teško izvodivo jer u društvu ima i skrivenih funkcija. 18 Eksperimenti vršeni u logorima nisu znanstveni jer nisu dobrovoljni ni etični, jer su proizvodili mnogobrojne negativne efekte, pa i smrt.


17

Slika 6. Uvjetovani refleks

Osim laboratorijskog eksperimenta, koji je do sada opisivan i koji se u

sociologiji koristi rijetko, u sociologiji se mogu koristiti još sljedeće tri skupine eksperimenata, od kojih su druge dvije pseudoeksperimenti (Milić, 1978: 689.):

1) eksperiment u prirodnim uvjetima, 2) prirodni eksperiment, 3) ex-post-facto eksperiment. Eksperiment u prirodnim uvjetima odvija se u uvjetima u kojima ljudi inače

djeluju (radnom mjestu, razredu i sl.), pri čemu se mijenja samo eksperimentalni faktor, a uvjeti ostaju kakvi jesu.19

Prirodni eksperiment i nije pravi već pseudoeksperiment i znači proučavanje nekog procesa u njegovom spontanom tijeku na onim mjestima i u onom vremenu gdje se on pojavljuje u svojim najizraženijim oblicima.20 19 Najveći je problem, pritom, osigurati simulaciju stvarne životne situacije. Poznati su eksperimenti Elton Mayoa koji je pokazao da sama izloženost eksperimentu mijenja rezultate. U istraživanju utjecaja osvjetljenja na produktivnost, pokazalo se da su radnici i pri povećanju i pri smanjivanju svjetlosti u hali davali iznadprosječne rezultate, jer su znali da sudjeluju u eksperimentu (osjetili su da im je pridana posebna važnost, pa su to nastojali i opravdati). Najlakše je simulirati stvarnu životnu situaciju kod eksperimenata s djecom, jer je kod njih mala razlika između igre i stvarnosti (Milić, 1978:693.). 20 U ovu grupu spadaju na pr. istraživanja koja prate jednu grupu ljudi od momenta kad ona krene u neku aktivnost (npr. koja se seli iz jednog mjesta u drugo), ili istraživanje nastajanja novog naselja, pa se istražuje kako pojedini faktori koji se postupno u naselje uvode utječu na ljude i ljudsko ponašanje. U ovu grupu


18

Slika 7. Ponašanje ljudi u ratu

Ex-post-facto eksperiment je još manje eksperiment jer se tu radi o razvijenom statističkom proučavanju nekih procesa nakon što su se oni već dogodili. Slika 8. Istraživanje nakon potresa

eksperimenata spadaju i istraživanja koja se vrše nakon pojedinih katastrofa, kao što su potresi, poplave, rat i sl., kako bi se utvrdilo kako se ljudi ponašaju pri takvim situacijama. U prirodne eksperimente spadaju i istraživanja utjecaja okoline na razvoj ličnosti (proučavani su jednojajčani blizanci koji su i tako stjecajem okolnosti bili odvojeni jedan od drugoga, pa se dokazalo da uvjeti okoline imaju značajnijeg utjecaja za razvoj određenih osobina ličnosti nego što ga imaju genetski faktori). Početkom sedamdesetih godina ovom je metodom izvršeno istraživanje utjecaja zrakoplovne buke na zdravstveno i psihičko stanje stanovnika Trogira. Ispitanici su odgovarali na pitanja o postojanju određenih teškoća, a kako bi se mogao odrediti značaj intenziteta, uspoređeni su odgovori ispitanika "eksperimentalne grupe" (stanovnici koji žive ispod koridora) s odgovorima ispitanika dvije "kontrolne grupe" (Donji Seget i Okrug). Pokazalo se da su smetnje stanovnika "eksperimentalne grupe" nekoliko puta izraženije nego kod stanovnika "kontrolnih grupa" (Bjelajac, 1975.)


19

Planiranje i izvođenje eksperimenta ima sljedeće četiri osnovne etape

(Milić, 1978: 698.): 1) etapa izbora problema, 2) etapa pronalaženja eksperimentalne situacije, 3) etapa planiranja promatranja tijeka eksperimenta, 4) etapa analize i tumačenja dobivenih rezultata. U etapi izbora problema definiraju se hipoteze koje se moraju uklopiti u

teorijska znanja o širim sklopovima determinizma (jedan niz hipoteza se odnosi na karakter uzročnog faktora, a drugi na karakteristike čitavog sklopa u kojem je on smješten).

U etapi stvaranja (pronalaženja) eksperimentalne situacije planiraju se kontrolne skupine kao različite od eksperimentalne po čimbeniku koji se istražuje. To je vrlo teško jer se kreće na nekoliko razina (strukturalnoj, povijesnoj, razini uvjeta života i sl.). Ne uzimaju se samo kolektivne osobine skupine, već i pojedinaca, što se postiže ujednačavanjem parova (u svakoj skupini mora biti po jedan pojedinac istih karakteristika), ili ujednačavanjem struktura.

Promatranje tijeka eksperimenta se također mora planirati, jer treba voditi računa o normalnosti situacije. Zato se izbjegava prethodno snimanje situacije, jer bi se time već utjecalo na ljude, pa i na tijek eksperimenta (ako bi podatke trebalo dobiti od ispitanika).

U analizi eksperimentalnih rezultata statistički se provjeravaju hipoteze, a na osnovi usporedbe razlika između eksperimentalne i kontrolne skupine. U toj se etapi izrađuju i testovi značajnosti te odvajaju značajne od beznačajnih razlika. Ako se rezultati mogu uklopiti u prethodne teorijske spoznaje, bez obzira na to potvrđuju li ili odbacuju hipoteze, smatra se da je eksperiment uspio. U društvu djeluju vrlo različiti faktori, od fizičko-kemijskih, preko bioloških, psihičkih, pa do specifično društvenih (Milić, 1978: 700.). Oni imaju više dimenzija, od tehnoloških (oruđa, tehnika, vještina i znanje), preko društveno-organizacijskih (društvene vrijednosti, društveni odnosi) do kulturoloških (spoznajno-orijentacijska, normativno-integracijska i estetsko-izražajna).

Pri eksperimentu ponekad treba formirati kontrolne skupine koje se od eksperimentalne razlikuju samo po eksperimentalnom faktoru. U sociologiji se to radi ujednačavanjem osobina grupa, jer razlike između eksperimentalne i kontrolne grupe ukazuju na značenje neovisne varijable (Milić, 1978: 701.).


20

2.2. Aksiomatska metoda

Aksiomatska metoda nije ništa drugo do deduktivno zaključivanje iz osnovnih istina (aksioma) koje ne treba posebno dokazivati. Karakterizira je obilno i dosljedno korištenje simbola, formalnih postupaka i temeljnih teorijskih principa. Dokazi su egzaktni i sustavni jer aksiomatski sustav čine osnovni pojmovi, teoremi, kao osnovni iz njih izvedeni elementi, aksiomi kao osnovne istine sustava, pravila njihova stvaranja i mijenjanja. Pritom se mora voditi računa o neproturječnosti, konzistentnosti i koherentnosti sustava te potpunosti i neovisnosti aksioma. Definicije i dokazi ovise o strukturi aksioma, a dobiva se dedukcija izražena formalnim jezikom hipotetičko deduktivnih principa (Zaječaranović, 1987: 49.). 2.3. Metoda modeliranja

Metoda modeliranja se koristi u istraživanjima pojava koje su istraživaču

nedostupne. Umjesto nedostupne, uzima se neka slična dostupna pojava (ne i sasvim ista), pa se iz sličnosti zaključuje o osobinama nedostupne pojave. Ova se metoda oslanja na analogiju (Zaječaranović, 1987: 57.).

Prvi su je koristili još stari Grci. Promatrajući čestice prašine, zaključili su da se svijet sastoji od tako sitnih čestica, atoma. Bitan napredak u razvoju znanosti, međutim, nastupio je tek u vrijeme izrade vještačkih modela. Prvi se modeli koriste u arhitekturi (modeli objekata). U 19. stoljeću rabe se u fizici, kemiji, logici, matematici, lingvistici, kibernetici i dr.

Modeli imaju sljedeće tri funkcije (Zaječaranović, 1987.): 1) praktičnu, 2) demonstrativnu i 3) istraživačku (makete, sheme, crteži, grafikoni). Modeli u znanosti služe za razradu i primjenu teorije, objašnjenje činjenica i

zakona, predviđanje događaja, posredovanje između teorije i prakse te uspostavljanje veza među teorijama radi stvaranja najopćenitijih spoznaja. Objekt koji se istražuje zove se original, a koji ga zamjenjuje model. Original i model, osim sličnosti, moraju imati i razlike izražene koeficijentom. Spoznaje o modelu prebacuju se na original tako što se idealiziraju, poboljšavaju, ili eliminiraju činjenice koje kvare idealnu sliku.21

21 Bohr se služio ovom metodom u proučavanju strukture atoma, a Marx je pomoću nje objasnio način funkcioniranja kapitalističke proizvodnje. Marxova podjela na društveno ekonomske formacije također je model za proučavanje povijesti. Isto tako, na temelju istraživanja primitivnih društava kulturna antropologija zaključuje o prošlim društvima.


21

2.4. Statistička metoda

Statistička metoda je kvantitativno istraživanje masovnih pojava radi otkrivanja njihovih osobina, rasprostranjenosti i tendencija. Pojave moraju biti masovne, heterogene i promjenljive. Preduvjeti primjene ove metode su mjerenje i brojanje (Zaječaranović, 1987: 67.).

Činjenice se nakon prikupljanja sređuju, pretvaraju u podatke, traže se opće pravilnosti i tendencije.22 Može se istraživati pojava u cijelosti ili neki njezin dio (uzorak), koji može biti reprezentativan ili nereprezentativan. Reprezentativan je onda kada je izabran tako da može predstavljati pojavu u cijelosti, a nije reprezentativan onda kada je namjerno izabran.23

Ova se metoda može koristiti samo uz prethodnu izradu klasifikacije kako bi se podaci mogli prikazati u statičkim ili dinamičkim serijama, strukturalno ili relacijski obraditi (statička, dinamička, korelacijska i druge analize pomoću tehnika sređivanja podataka, tablično, grafički ili funkcionalno prikazati, izraditi prosjeke i mjere disperzije). Slika 9. PRIMJER STATIČKE SERIJE: Odgovori na pitanje: “Ako bi sad bili izbori, za koju biste državnu listu vi glasovali?” (u %).

Bez odgovora 19%

Ni za jednu 5%

Ne znam 21%

Ostale stranke 5%

Koalicija oporbe

4%

HDZ 19%

HSLS12%HSS 6%

SDP5%HSP

4%

(Bjelajac, 1999.)

22 Opetovanim mjerenjima temperatura može se npr. izračunati i prosječna temperatura dana (ako je u 7 sati 140 C, u 12 200C, a u 18 sati 170C, onda se ovi podaci zbroje (ΣT = 51) i podijele s brojem mjerenja, pa se dobije prosječna temperatura dana (Х = 170C). 23 Kada, primjerice, hoćemo ispitati samo stavove studentica, onda u uzorak ne smiju ući i studenti, a može predstavljati čitavu masu što se naziva reprezentativnim uzorkom. Tako, kada hoćemo ispitati stavove studentske populacije, onda ćemo uzorak izabrati po nekom popisu, služeći se određenim ključem (npr. svaki deseti s popisa), pa se pretpostavlja da takav desetpostotni predstavlja čitavu masu studenata.


22

Tablica 2 . PRIMJER DINAMIČKE SERIJE: Kretanje stanovništva Splita 1948.-2001. Godina Broj stanovnika Verižni indeks Temeljni indeks 1948 48248 100 100 1953 58443 121 121 1961 77822 133 161 1971 123027 217 340 1981 169322 138 351 1991 200459 118 415 2001 185000 92 383

Tablica 3. PRIMJER KORELACIJSKE ANALIZE (stranka za koju bi glasovao, po obrazovanju ispitanika)

(C=0.32) HDZ HSLS HSS SDP HSP Ostali UKUPNO Osnovna škola 59 19 7 11 4 - 100 Škola učnika u privredi 58 17 - 4 17 4 100 Srednja škola 35 25 10 9 6 16 100 Viša škola 31 19 13 9 - 28 100 Visoka škola 23 22 16 10 12 18 100

(Bjelajac, 1999.)


23

3. POSEBNE SOCIOLOŠKE METODE

Zbog kompliciranosti društva sve opće metode ne mogu se primijeniti u sociologiji. Kako se društvo sastoji od pojedinaca, društvenih skupina, zajednica, institucija, tvorevina i odnosa u međusobno vrlo dinamičnim procesima, postavlja se pitanje je li u takvim okolnostima moguće koristiti sve metode. Također se postavlja i pitanje postoje li i specifičnosti u primjeni tih metoda ili se one mogu primjenjivati kao i u drugim znanostima. U društvu, ne samo da su pojave i odnosi među njima specifični, već postoje i moralne norme koje se javljaju kao prepreka upotrebi određenih metoda. Zato je sociološka metoda posebna, a uz neka ograničenja može se govoriti o slijedećim metodama skupljanja podataka u sociologiji (Milić, 1978: 428-432.):

1) metoda promatranja, 2) metoda razgovora i upitnika, 3) metoda analize sadržaja, 4) historijska metoda, 5) komparativna metoda, 6) metoda idealnih tipova, 7) sociometrijska metoda.

3.1. Metoda promatranja

Promatranje je metoda prikupljanja podataka pomoću neposrednog

opažanja. Istraživač je neposredno prisutan, što je prednost jer mu proširuje primarno iskustvo. Ova metoda ima i niz teškoća u primjeni (mogu se promatrati samo aktualni iskustveni sadržaji, ali ne i prošli, vanjske manifestacije, ali ne i skrivene; kod procesa koji duže traju metoda je neprimjenljiva, a većina društvenih procesa je takva). Osim toga, ne mogu se promatrati sve društvene pojave (tajne, intimne, ali i druge nepristupačne pojave).

Postoje sljedeća tri temeljna vida promatranja u sociologiji (Milić, 1978: 436.):

1) promatranje sa sudjelovanjem, 2) promatranje bez sudjelovanja, 3) promatranje malih grupa.

Za razliku od zdravorazumskoga, znanstveno promatranje mora biti

sustavno, što znači da istraživač mora dobro razraditi plan promatranja, od kojega


24

ne smije odstupati jer onda dovodi u pitanje objektivnost. Postoje pri tom sljedeće otegotne okolnosti (Milić, 1978: 445.):

1) opažajno je polje vremenski i prostorno ograničeno, 2) opažanje je podređeno spontanosti (ne smije se ni usporavati ni

ubrzavati), 3) proces bilježenja značajno je otežan, pa i nemoguć (posebno kada se

odvija brzo), 4) teško je pratiti događaje koji nisu ušli u plan, a njih uvijek u

društvu ima mnogo, 5) nema razrađenih klasifikacija za sve vrste promatranja pa ima

subjektivnosti. Najveće uspjehe u sustavnosti postigli su znanstvenici u proučavanju malih

skupina, jer su dobro razradili klasifikacijsku shemu razvrstavanja podataka prikupljenih promatranjem (Balesova metoda). Bales je promatrao sve oblike ponašanja svih članova skupine, pri čemu se ponašanja razvrstavaju u 12 klasifikacijskih jedinica, a rezultat je izrada profila o ponašanju skupine kao cjeline, ali i svakoga njenoga člana. Izrađuje se analiza koja pokazuje sudjelovanje pojedinih vrsta ponašanja u ukupnom ponašanju pojedinca i analiza koja pokazuje udio nekog oblika ponašanja pojedinca u ukupnom ponašanju iste vrste. Balesova shema sastoji se iz četiri skupine, a svaka ima po tri pokazatelja (Milić, 1978: 451.).

Kod promatranja je posebno značajno ustanoviti i otkloniti subjektivnost promatrača, što se postiže kombiniranjem više neovisnih promatrača, pri čemu treba izračunati tzv. koeficijent suglasnosti koji govori o mjeri slaganja neovisnih promatrača u opažanju određenog elementa (Milić, 1978: 471.).

Također treba objasniti i širi kontekst u kojem se pojava promatra, jer on bitno može objasniti određeno ponašanje. Primjerice, ako se promatra nogometna utakmica, nužno je imati informacije i o tome kakvo je stajalište zauzelo vodstvo tima, predsjedništvo, kakve su odluke u vezi s nagrađivanjem igrača, ali i kakva je atmosfera bila na stadionu, je li bilo ekscesa, kako se navijalo, je li bilo bengalki na terenu, je li publika gađala igrače i sl. Tek se nakon toga može objasniti djelovanje pojedinih igrača.

Osim promatranja malih skupina, mogu se promatrati i kompleksnije pojave ili zajednice (grad, selo, gradski kvart, publika). Osnovni preduvjeti takvog promatranja su da promatranje traje duže, te da se osim promatranja koriste i neke druge metode. U takvim promatranjima je nužnija povezanost s teorijom jer se tako promatranje usmjerava. Ako traje izrazito dugo, dijeli se na sekvence (sekvencijalna analiza), jer je potrebno imati osnovu usmjeravanja istraživanja u daljnjim sekvencama (Milić, 1978.).


25

Tablica 4. Balesov model promatranja malih grupa A DRUŠTVENO-

EMOCIONALNO 1 pokazuje solidarnost, podiže ugled drugih, pomaže, nagrađuje

PODRUČJE 2 popuštanje napetosti, šali se, smije, izražava zadovoljstvo pozitivne reakcije 3 slaže se, pasivno prihvaća, razumije, sudjeluje, popušta B PODRUČJE

ZADATKA 4 predlaže, upućuje, podrazumijeva autonomiju ostalih članova

5 iznosi mišljenje, ocjenjuje, analizira, izražava osjećaje i želje predlaganje rješenja 6 orijentira, obavještava, ponavlja, razjašnjava, potvrđuje C PODRUČJE

ZADATKA 7 traži orijentaciju, obavještenje ponavljanje, potvrdu

8 traži mišljenje, ocjenu, analizu, izraze osjećaja pitanja 9 traži prijedloge, uputstva, moguće načine postupanja D DRUŠTVENO-

EMOCIONALNO 10 ne slaže se, pasivno odbija, formalistički se ponaša, ne pomaže

PODRUČJE 11 pokazuje napetost, traži pomoć, povlači se negativne reakcije 12 pokazuje antagonizam, umanjuje ugled drugih, brani se

(Milić, 1978.) Uspostavljanje dobrih odnosa s istraživanom sredinom jedan je od

osnovnih zahtjeva sekvencijalnih istraživanja, pa je dobro upoznavanje sredine vrlo značajno (ukoliko se u tome ne uspije, bolje je odustati od istraživanja).

Pri prikupljanju podataka istraživač ne smije biti neiskren prema istraživanoj sredini, pa se treba ponašati sukladno vlastitom statusu, poštujući običaje sredine. Budući da duže vremena boravi u toj sredini, istraživač u sekvencijalnim istraživanjima treba prikupljati podatke i iz drugih pristupačnih izvora (lokalnog arhiva, tiska, župnog ureda, iz razgovora s pojedinim članovima skupine i sl.), čime se ujedno provjeravaju podatci prikupljeni promatranjem (Milić, 1978.).

Najveći problem promatranja je bilježenje podataka. Ako se ono obavlja istovremeno s promatranjem, remeti se normalan slijed situacije. Podatke treba što konkretnije pribilježiti, kao i načine dolaženja do njih. Također treba zabilježiti i to kako podatke tumače članovi skupine te stavove koje skupina ima prema određenom ponašanju. Pri bilježenju treba zapisivati i vlastite komentare koji mogu biti značajni za interpretaciju pošto su nastali neposredno u procesu prikupljanja, a istovremeno treba vršiti i klasificiranje podataka (Milić, 1978.).

Treba utvrditi osobnu jednadžbu istraživača, koja može bitno utjecati na rezultate (kvantiteta i vrsta iskrivljenja podataka nastalih zbog osobnih psihičkih, fizičkih i društvenih osobina istraživača i psihičkog stanja u momentu istraživanja).24 Osobna jednadžba istraživača ovisi o sljedećim čimbenicima25: 24To je slučaj i u egzaktnim znanostima (u astronomiji su npr. promatrači različito vidjeli položaj nebeskih tijela, iako su uvjeti promatranja isti). 25 Ova jednadžba služi za izbor istraživača, a selekcija se vrši putem nijemih filmova i njihova prepričavanja od


26

• brzine, preciznosti i strukturnih karakteristika opažaja, • različitih sposobnosti psihičke koncentracije ljudi, • različitih osobina pamćenja,26 • psihičkog raspoloženja pojedinca u trenutku opažanja, • društvenih karakteristika istraživača (Milić, 1978.).

3.2. Metoda razgovora i upitnika

Metoda razgovora (intervjua) u sociologiji se najčešće koristi. Pod znanstvenim razgovorom se podrazumijeva svako prikupljanje podataka putem govorne komunikacije s ciljem znanstvene upotrebe. Cilj razgovora utječe na oblike i načine njegova vođenja, a podrazumijeva se i pristanak ispitanika (Milić, 1978: 477.).

Pismeni upitnik je obrazac kojim se posredno traže obavještenja. Osoba koja vodi razgovor naziva se ispitivačem (anketarom), a osoba koja odgovara ispitanikom. Anketa je način prikupljanja podataka s većim brojem ispitanika i jednostavnijim sadržajem koji se prikuplja u relativno kraćem vremenu (Milić, 1978.).

Prednosti ankete su sljedeće (Milić, 1978.):

1) koristi se i kod podataka neovisnih od istraživača, 2) temelji se na teoriji uzorka dijela populacije, 3) sadržaj se znatno proširuje jer ispitanici mogu govoriti i o onome što

je bilo ili će biti, 4) povećava se brzina prikupljanja podataka. Postoje i teškoće u korištenju ove metode, a one su sljedeće (Milić, 1978.): 1) epistemološke, 2) psihološke, 3) društvene. Epistemološke teškoće znače da ispitanici nisu znanstvenici, pa se postavlja

problem vrijednosti odgovora, ali i da različiti problemi za pojedince imaju različito značenje (zato treba razlikovati iskrene od neiskrenih odgovora, svjesna pretvaranja od

strane kandidata (ako je potrebno vizualno pamćenje), ili ponavljanja teksta (ako je potrebno auditivno pamćenje), a preporuča se korištenje više promatrača, uz usporedbu njihovih nalaza, ili ponavljanje istraživanja.

26 Prema Miliću, može se govoriti o sljedeća tri tipa promatrača (Milić, 1978.): 1) empirijski etnograf (pamti sve do detalja), 2) holistički etnograf (pamti cjelinu, a detalje ne) 3) socijalni antropolog (pamti strukturu i sustav, a ne detalje)


27

nesvjesnih zaključivanja, pokušaje davanja racionalnih i prihvatljivih odgovora od stvarnih); psihološke u različitim psihičkim iskustvima i stanjima ispitanika u momentu istraživanja, razlikama u inteligenciji, mentalnoj zrelosti ispitanika, a društvene u raznim društvenim preprekama u komunikaciji različitih slojeva i tajni.

Razgovora i upitnika ima mnogo vrsta, što ovisi o kriterijima klasifikacije. Po obujmu prikupljenih podataka mogu biti kraći (nekoliko pitanja) i duži (preko sto pitanja). Po karakteru sadržaja dijele se na one koji istražuju činjenice (stvarna ponašanja, događaji i stvarne pojave i procesi) i one koji se odnose na psihička iskustva i osobine. Po stupnju formalne standardizacije dijele se na slobodne i razgovore s unaprijed utvrđenim (zatvorenim) odgovorima. Po proceduralnim pravilima ponašanja anketara dijele se na one gdje anketar aktivno sudjeluje i ona gdje on samo pasivno postavlja pitanja i bilježi odgovore. Po stupnju standardiziranosti uvjeta obavljanja razgovora dijele se na one koji se obavljaju u istim uvjetima (u istoj prostoriji, npr.) i one s različitim uvjetima. Po upotrebi tehničkih pomagala (magnetofoni, kamere i sl.) na one gdje se tehnička pomagala upotrebljavaju i one gdje se ona ne upotrebljavaju. I konačno, po frekventnosti razgovora na jednokratne i na one koji se ponavljaju, tzv. panel istraživanja (Milić, 1978.).

Istraživanje pomoću ove metode ima sljedeće etape (Milić, 1978.): 1) izrade osnova za razgovor, 2) terenskog istraživanja, 3) obrade podataka. U etapi izrade upitnika utvrđuju se ciljevi i teorijski i operativno razrađuje

sadržaj.27 Anketarima se daju adrese ili principi po kojima će naći ispitanike (postoje i skupna anketiranja, gdje anketar samo upućuje ispitanika kako popuniti upitnik, pa veliku skupinu nalazi na jednom mjestu.).

Obrada podataka se sastoji iz logične kontrole odgovora, ispravljanja grešaka, kodiranja (za pitanja s otvorenim odgovorima treba napraviti kodeks), ubacivanja u računalo i izrade tablica.

3.3. Povijesna metoda

Povijesna se metoda temelji na proučavanju povijesne dokumentacije, te

razgovoru sa živim sudionicima događaja. Jedna je od najstarijih metoda (prvi ju je uporabio Tukidid, koji je razgovarajući sa sudionicima peloponeskih ratova stvorio 27 Istraživanje socijalne strukture publike u Splitu, npr., imalo je za cilj utvrđivanje socijalnih karakteristika posjetitelja utakmica. Pri izradi upitnika utvrđen je pojmovni aparat, a operacionalizacija je dala konkretne pokazatelje, pa su pojmovi razumljiviji i dalje razrađeni u upitniku.


28

obimnu građu o njima). Međutim, rekonstrukcija historijskih događaja u pravom smislu riječi počinje tek s pojavom pisma i pisanih izvora. Ulogu pisanih izvora mogu igrati i materijalni ostatci kulture, kao što su arheološke iskopine, koje mogu rekonstruirati povijesne događaje, ali i stupanj razvoja tehnike i tehnologije nekog dalekog vremena, te tadašnjih društvenih odnosa, što nije ni pouzdano ni precizno, kao pisani, crtani ili zvučni izvori (Milić, 1978: 532.).

Historijsko proučavanje sastoji iz sljedeće tri etape (Milić, 1978.):

1) pronalaženje izvora radi stvaranja izvorne građe (historijska heuristika), 2) kritička analiza izvora s ciljem izdvajanja pouzdanih od nepouzdanih, 3) sinteze historijskih činjenica kojom se stvara rekonstrukcija događaja.

Svaki proizvod neke prošle aktivnosti neposredno te posredno

obavještenje može biti povijesni izvor. Historijski se izvori dijele na sljedeće četiri osnovne skupine (Milić, 1978.):

1) ostaci ljudske materijalne djelatnosti,28 2) pisani izvori,29 3) likovni izvori (slike, fotografije, statue, i sl.), 4) zvučni izvori (glazba, snimljeni govori i sl.).

Prvi zadatak historijske analize je pronalaženje i sređivanje izvora podataka

uz pomoć arheologije (znanost o ostatcima materijalne kulture), numizmatike (znanost o starom novcu), paleografije ( znanost o starim pismima), heraldike ( znanost o grbovima), filologije (znanost o jeziku), koje ih čuvaju i kategoriziraju, vremenski ih datiraju i prostorno lokaliziraju te im tumače smisao (Milić, 1978.).

Izvori mogu biti primarni (neposredni) i sekundarni (posredni). Prvi potječu od neposrednih sudionika događaja, ali i autentičnih dokumenata30, a svi ostali su sekundarni 31 (Milić, 1978.).

Zbog toga je neophodna i vanjska ili unutarnja kritička analiza izvora. Dok se vanjska analiza temelji na utvrđivanju načina uspostavljanja

28 To mogu biti oruđa, kuće, putovi, prometala, komunalni uređaji, namještaj, odjeća, nakit, novac, oružje, grbovi, zastave i sl. 29 To mogu biti ugovori, odluke, naredbe, izvještaji, porezne knjige, podaci popisa, matične knjige i sl.) ili evidencija zapisanih događaja koji nisu njihov sastavni dio (kronike, memoari, književna djela, znanstvena literatura, štampa, video kasete i sl.). 30 To mogu biti fotografije, filmovi, magnetofonske trake, pisma i sl. 31 Nisu dobiveni od neposrednih sudionika te se njihova vrijednost smanjuje s povećanjem vremenske i prostorne distance.


29

izvora i svodi na prikazivanje izvora u njegovom prvobitnom obliku te otkrivanja njegova porijekla, unutarnja se svodi na tumačenje vjerodostojnosti i smisla. Pri tomu uvijek treba imati u vidu smisao izvora u trenutku nastajanja. Sve je to odlučujuće pri otkrivanju krivotvorenih izvora i njihove eliminacije, a oni se ponekad stvaraju čak i namjerno (Milić, 1978.). Ovom se metodom može istraživati kada je u povijesti nastao koji sport i kako se razvijao do danas. 3.4. Metoda analize sadržaja

Analiza sadržaja je način sređivanja podataka u procesu društvene komunikacije nastao kao rezultat praktičnih i teorijskih potreba za dobivanjem objektivnih podataka o pojedinim njenim oblicima. U osnovi je to mjerenje učestalosti pojedinih oblika i sadržaja komunikacije (Milić, 1978: 571.).

Komunikacija se odvija slanjem i primanjem poruka kao simboličkih sadržaja određenih smislom ( bar pošiljatelj poruke taj smisao podrazumijeva) i upućenih s namjerom drugim osobama. Cilj poruke je želja za iznošenjem iskustava radi usklađivanja zajedničke djelatnosti te utjecanjem na drugoga. Prema tomu, svaki proces komunikacije ima sljedeća tri osnovna elementa (Milić, 1978.):

1) pošiljatelja poruke, 2) primatelja poruke, 3) sadržaj poruke. Dok sadržaj poruke može biti vrlo različit, ovisan od oblika društvene

djelatnosti ili situacije u kojoj se komunikacija odvija, pošiljatelj i primatelj poruke mogu biti pojedinac, društvena skupina ili čitavo čovječanstvo, posebno danas, u doba razvijenih masovnih medija.32

Sam proces slanja i primanja poruke međusobno su povezani jer nekad pošiljatelj poruke želi vidjeti efekte poruke, pa od primatelja očekuje odgovor u bilo kojem vidu.33

Analiza sadržaja se odnosi na sadržaj poruke. Na osnovi njega se dolazi do zaključka o shvaćanjima, stajalištima, vrijednostima i namjerama pošiljatelja te o njegovu odnosu prema drugim skupinama organizacijama, zajednicama i sl.

32 Tako je na pr. reklama koka-kolu raširena cijelim svijetom i prikazuje na TV i drugim sredstvima masovne komunikacije. 33 Proizvođač koka-kole, npr., to vidi po povećanoj prodaji nakon reklame. Ako se prodaja povećala, reklama je imala utjecaj, a ako ne, treba je mijenjati.


30

Ona se ne koristi samo u znanosti, već i u praktičnim djelatnostima. Često je korištena u ratovima i političkim borbama, gdje se iz poslanih poruka zaključuje o namjerama neprijatelja, a slanjem poruka razvijala se politička propaganda ili zavaravalo neprijatelje (što nema znanstveni karakter).

Analiza sadržaja ima znanstveni karakter kada se poruke istražuju objektivno, sustavno i precizno, s ciljem stvaranja evidencije o komunikaciji kao jednom od aspekata društvenog života. Prvi su je koristili Max Weber i Piterim Sorokin.

Postoji četiri vrste istraživanja pomoću ove metode (Milić, 1978.). U prvu skupinu spadaju praktična (često neznanstvena) istraživanja,

poput istraživanja Laswella koje je omogućilo zaključivanje o stanju u fašističkim zemljama i političkim namjerama njihovih vođa.34

Max Weber, u knjizi "Protestantska etika i duh kapitalizma", ovom je metodom istraživao dogme protestantizma, a Sorokin je statistički dokazao kako se u europskoj kulturi smanjuje udjel religiozne, a povećava udjel znanstvene svijesti.

U drugu skupinu spadaju istraživanja tema književnih, likovnih i filmskih djela te raspoloženja i stajališta u umjetnosti prema suvremenim prilikama, prošlosti i budućnosti. Mogu se istraživati različiti sadržaji, kao što su karakterne crte, društvene karakteristike glavnih lica, negativaca i sl.

U treću skupinu spada analiza školskih udžbenika s ciljem otkrivanja različitih utjecaja na njihove sadržaje.35

U četvrtu skupinu spadaju ispitivanja stilskih karakteristika i razumljivosti književnih tekstova i drugih pismenih sastavaka (tiska i sl.), s ciljem utvrđivanja osobina jezika te jezika različitih društvenih skupina (analizom jezika tiska može se točno utvrditi kome se obraća).

34 Lasswell je na osnovi analize sadržaja političke promidžbe fašističkih zemalja zaključio da Nijemci još ne raspolažu nekim tajnim oružjem, ali da će ga uskoro imati (atomska bomba), te će ga uskoro moći primijeniti, što je i ubrzalo iskrcavanje u Normandiji. Isto tako zaključio je i o političkom raspoloženju različitih slojeva njemačke populacije, o odnosima između Rima i Berlina, o nepovezanosti talijanske i njemačke promidžbe i sl. Analizom sadržaja američkih masovnih medija dokazalo se da ona podržavaju i produbljuju predrasude o Talijanima kao gangsterima, Židovima kao lukavcima i prepredenjacima, Ircima kao preosjetljivima, impulsivnima i lako uvredljivima, crncima kao smiješno tupavima i lijenima, dok su tipične Amerikance anglosaksonskog porijekla prikazivali u dobrom svjetlu ( poslovni, sposobni, menadžeri, inteligentni i sl.). Slično tome su vršena i istraživanja neprijateljske komunikacija u vrijeme II. svjetskog rata, pa je zaključivano o namjerama neprijatelja i međusobnim odnosima, a namjernim slanjem lažnih poruka ili polutočnih informacija u kombinaciji s vizualnim simulacijama, spašen je veliki broj saveznika pri iskrcavanju u Normandiji (stvoren je utisak da će se saveznici iskrcati na sasvim drugom mjestu, pa Nijemci, ni kada je počelo iskrcavanje, nisu vjerovali da je to pravo.). 35 Poznato je da se promjene udžbenika odvijaju vrlo sporo, čak i kada se programi brzo mijenjaju, pa je značajno vidjeti koliko udžbenici zaista sadrže elemenata novih programa, a koliko su zadržali stare.


31

Analiza sadržaja se može koristiti i kao sredstvo za sređivanje podataka u sociološkim i drugim istraživanjima (za obradu pitanja s otvorenim odgovorima).

Iz svega toga se vidi da je područje primjene analize sadržaja vrlo široko, iako ima i niz slabosti. Među temeljne slabosti spadaju sljedeće:

1) deskriptivnost (ne ide se na utvrđivanje kauzalnih odnosa), 2) vrijednosna neutralnost (zanemaruje se stajalište prema istinitosti

poruka), 3) nemogućnost analiziranja tajnih komunikacija (kojih u društvu ima velik

broj). U tehničkom smislu, analiza sadržaja se kreće između kvantitativne

semantike i predmetnog registra, pri čemu je bliža ovom drugom (Milić, 1978.)36 Temeljna jedinica analize sadržaja je najčešće pojedina riječ, odnosno

izvjestan broj najznačajnijih riječi ili tema, skupova izabranih pojmova, karaktera i sl. Analizirana poruka ima osnovnu temu, s kojom su svi ostali elementi povezani, pa je jedan od prvih zadataka analize njeno jasno utvrđivanje. Pored toga, svako razvijenije komuniciranje ima i opisne dijelove o društvenim stanjima i kretanjima kojima se adekvatnije objašnjava kontekst istraživanja. Pored sadržaja, nastoji se otkriti i odnos pošiljatelja prema poruci te intenzitet poruke (Milić, 1978.).37

I kod analize sadržaja treba odrediti stupanj pouzdanosti, koji ovisi od određenosti klasifikacijskog okvira i njegove iscrpnosti s obzirom na cilj i predmet istraživanja. Ako se razvrstavanje rezultata radi računalom, pouzdanost se utvrđuje pregledom slučajeva koje je on razvrstao u pojedine klasifikacijske jedinice (Milić, 1978.).

Značajna je i reprezentativnost uzorka (kod istraživanja dnevnog tiska npr., prvo treba stvoriti uzorak listova, pa uzorak izdanja, uzorak stranica, dijela stranice i sl.).

Ovom se metodom može istraživati odnos novinara prema različitim vrstama društvenih pojava i procesa, pa i sportova, jednostavnim prebrojavanjem koliko se koja vrsta sporta javlja u sredstvima masovne komunikacije (Bjelajac, 2001., 2002., 2003.a). Kada bismo to učinili, vjerojatno bismo došli do zaključka kako novinari potiču nogomet i masovne sportove, a zapostavljaju neke sportove (jedriličarstvo, rukomet i dr., npr.) koji postižu čak i bolje međunarodne uspjehe od nogometa. 36 Semantika proučava značenje riječi, a pod predmetnim registrom se podrazumijeva otkrivanje samo osnovnih sadržaja neke komunikacije. 37 Nije svejedno je li poruka upućena u vrijeme kada je svi gledaju ili u kasne sate. Nije svejedno je li poruka na naslovnoj stranici ili negdje u sredini lista. Nije također svejedno je li poruka napisana velikim masnim slovima ili malim, kao što nije svejedno ima li izražajne zvučne efekte i boje, je li statična ili dinamična i sl. I konačno, poruka djeci izgleda drugačije od poruke odraslima, poruka muškarcima drugačije od poruke ženama, ili intelektualcima i fizičkim radnicima itd.


32

3.5. Metoda idealnih tipova

Metodu idealnih tipova uveo je u sociologiju Max Weber koji je smatrao da se društvene pojave ne mogu analizirati jer su neponovljive. One se mogu samo razumjeti pomoću metode idealnih tipova. Ta je metoda slična metodi modeliranja, jer istraživač misaono konstruira pojavu onako kako bi ona trebala idealno izgledati, a da maksimalno racionalno funkcionira. Weber je tako stvorio idealni tip birokracije navodeći one karakteristike koje bi joj omogućile funkcioniranje po principu racionalno zakonskog autoriteta. Idealni tip se onda uspoređuje s realnim tipom pomoću koeficijenta sličnosti (razlike), pa se iz razlika između njih može zaključiti o stupnju racionalnog funkcioniranja birokracije u određenom društvu. 3.6. Komparativna metoda

Komparativna su istraživanja novijega datuma. Potječu iz antropologije, a

smisao im je u usporedbi različitih društava ili pojava. Ona omogućavaju generalizacije u općoj sociologiji, jer imaju za cilj sustavno opisivanje oblika globalnih društava i pojedinih vrsta pojava te njihovo objašnjavanje. Usporedna se metoda koristi i kao zamjena za eksperiment, kada je iz raznih razloga eksperimentalnu situaciju nemoguće izazvati, a posebno kada se dvije pojave razlikuju samo u jednom činitelju, koji se može tumačiti kao uzrok tih razlika. 2.2.7. Sociometrijska metoda Sociometrijsku je metodu u sociologiju uveo Jakob Moreno. Metoda se temelji na pretpostavci da svaka društvena skupina ima svoju specifičnu društvenu strukturu, ovisnu od privlačenja odnosno odbijanja članova skupine. Moreno je tako, istražujući strukturu studenata, studentima postavio pitanje «S kime biste se u grupi najradije družili?» i ustanovio da svaka grupa ima vođu koji je najpopularniji član, različite podgrupe (dijade i trijade) i izolirane pojedince. Dijade su najintimnije skupine jer u njima članovi maksimalno izmjenjuju informacije. U njima je moguć i nerazrješivi konflikt jer nema trećega koji će presuditi.38 Skupine koje odluku mogu donijeti većinom glasova su daleko stabilnije. U dijadi jedan odlučuje, a drugi izvršava, a trijada je stabilnija jer postoji veća međuovisnost članova, ali s manje osjećaja intimnosti (dva se člana mogu udružiti protiv trećega, pa se jedinstvo održava nadglasavanjem). Ova se metoda može koristiti u formiranju sportskih timova (prof. Marinović je pomoću ove metode sastavio veslački tim koji je osvojio zlatnu medalju na međunarodnom natjecanju). 38 Pri sporu, u skupini s parnim brojem članova moguć je neriješen ishod.


33

Slika 10. Sociogram


34


35

4. NASTANAK I RAZVOJ SOCIOLOGIJE SPORTA39 Sociologija sporta nastala je relativno kasno. Za mnoge su sport, igra i

slobodno vrijeme marginalne društvene pojave. No igre su se kroz povijest pokazale značajnima. Promjene u društvu su takve da sport i slobodno vrijeme postaju glavna pitanja, a napredak društvenih znanosti uveliko je povezan s rješavanjem praktičnih kulturnih problema. Prvi su se u svijetu ovim problemima počeli baviti Steinizzer i Risse. Oni čovjeka u sportskim aktivnostima tretiraju kao totalno, biopsihosocijalno i samorealizirajuće biće, a sam sport je reakcija na čovjeka industrijskog društva, škola volje koja se razlikuje kod masa i elita (Marjanović, 1987.).

Sociologija sporta, međutim, započinje s knjigom “Homo Ludens” 1938., u kojoj Huizinga definira sport kao zabavu koja napušta igru, dok brojni radovi o navedenoj temi slijede tek nakon dvadesetak godina. Gotovo istovremeno djeluje pet autora. To su: Caillois, Diem i Von Krockow, Boyl i Magnane (Marjanović, 1987.). Slika 11. Začeci sociologije sporta

Johan HUIZINGA (1872.-1945.)

Homo ludens (1938.)

Roger CAILLOIS (1913.-1978.)

Igre i ljudi (1958.)

Carl DIEM (1882.-1962.)

Wesen und Lehre des Sports

(1949.)

4.1. Razvoj sociologije sporta u svijetu Roger Caillois (1958.) na sport gleda kao na zanat koji postupno gubi smisao igre, koja se sastoji iz nekoliko elemenata: natjecanja, kockanja, glume (prerušavanja) i opojnosti (vrtoglavica, ekstaza, zanos). Prema vrsti igre koju potiče, Caillois vrši podjelu društava, jer se po igri može prepoznati i karakter čovjeka i društva. "Paidia" je biološka 39 Ovaj je tekst objavljen u Radovima Fakulteta prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu (Bjelajac, 2003.b).


36

potreba za trčanjem i stvaranjem bučnih i zvučnih efekata koja vodi slobodi, razonodi i fantaziji. “Ludus” je njena dopuna kojom se uvodi red, disciplina, trening, usvajanje informacija, vještina i izvjesna kognitivnost iznalaženjem rješenja u igri.

Najveći broj radova iz ovog područja nastao je tek osamdesetih godina 20. st. U ovoj znanosti dugo su dominirala biologistička stajališta, koja su na sport gledala kao na "stvar po sebi", nepovezano i odvojeno od društva u kojem se razvija. Međutim, uz već spomenute teme javili su se i drugi problemi vezani uz događanja u sportu i oko njega. Javila se potreba za istraživanjem raznih sportskih skupina, ponašanja gledatelja, raširenosti sportskih pokreta, društvenih čimbenika koji potiču ili koče bavljenje sportom u različitim skupinama, veze sporta i politike, otvorenosti sporta i sl.

Na značenje sporta upućuje i činjenica njegove univerzalnost, jer sport postoji u oko 3.000 kultura. Sociologija se sporta posebno razvila u V. Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, SSSR-u, SAD-u, a u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj. Neki se autori, pritom, bave analizom suvremenih društava, a drugi pokušavaju zahvatiti stvar u korijenu, približavajući se antropološkom shvaćanju totaliteta čovjeka kao samorealizirajuće jedinke uronjene u određeni društveni prostor i vrijeme. Sociologija sporta u Velikoj Britaniji je povezana s religijom i kulturom. Mcintosh smatra da sport izražava društvene i političke odnose među državama, pa ga treba proučavati u kontekstu razvoja ličnosti unutar istraživanja slobodnog vremena i sveukupnih kulturnih vrijednosti. Kritički pristup sportu je započeo tek s istraživanjima Parkera (1976.) i Robertsa (1978.) koji su utjecali na suvremene sociologe. Istraživanje društvenih problema i socijalne strukture uz sugeriranje reformi za promjene, ukazivanje na doprinos organiziranog sporta i rekreacije u stvaranju nove vrste stručnih analiza i istraživanja sporta u funkciji zaštite prirode, teme su koje se javljaju u Velikoj Britaniji. Slobodno se vrijeme pritom vidi kao “prirepak” radnom, pa se sociologija slobodnog vremena i sporta promatraju u okviru sociologije rada (Marjanović, 1987.). U Njemačkoj se razvija postavka o povezanosti sporta s društveno-ekonomskim strukturama i načinom proizvodnje, s čime je povezan i učinak u sportu. Tako, Diem (1960.) smješta sport između igre i ozbiljne društvene aktivnosti, i ističe da se izmjenama u radu i načinu života mijenja i sport kao oblik razonode. Von Krackow (1962.) uočava da je sport postao opijum i civilizacijska komponenta suvremenog duha vremena. Posebnu pozornost autor usmjerava problemima rekorda, motivima, uspjesima u sportu i konkurenciji (Marjanović, 1987.). U SAD-u sociologiju sporta karakterizira empirijska orijentacija i veza sa sveučilištem. Sport se tretira kao potrošačka roba masovne kulture i oblik kompenzacije za nizak socijalni status masa. Kapitalizacija i komercijalizacija sporta i njegovo pretvaranje u masovnu potrebu, osnovni su problemi koji se


37

istražuju u SAD-u. Jedan od prvih koji se bavio sociologijom sporta u SAD-u je Boyl (1963.). On razmatra odnos sporta i mladih, publike i sporta u lokalnom preobražaju društva, probleme dezintegracije, društvene funkcije sporta u suvremenoj kulturi i civilizaciji i sl. Na sport on gleda kao na način čišćenja od ratničkih vještina koje su ljudima navodno urođene (Marjanović, 1987.). U Francuskoj se ova znanstvena disciplina razvila iz sociologije slobodnog vremena. Magnane (1964.) na zanimljiv način pokazuje društvenu funkciju sportske dokolice, istražujući povezanost sporta, dokolice i rada, kao i značenje sporta za radne uvjete, pojavu komercijalizacije u sportu, probleme sportskog spektakla i sporta u svakodnevnom životu. Sportaši, po njemu, igraju ulogu infantilnih ličnosti, manipuliranih od strane sportskih rukovoditelja koji imaju izraženu volju za moći. On također proučava popularnost sporta, sportskih zvijezda te odnos igre i sporta. Prema njemu, sport treba društvu jer preko njega može utjecati na mlade (Marjanović, 1987.). Dumazdier vidi sportski spektakl kao činjenicu masovnog društva, sugerira razna istraživanja te postavlja pitanja "zašto slabe moralne i umjetničke vrijednosti među sportašima?", "kako djeluju sportske vrijednosti na obrazovni sustav i razvoj ličnosti?", "kako utječu sportska natjecanja na razumijevanja među narodima?" te "kakve su moguće uloge sporta u razvoju kulture industrijskih i urbanih društava?". Vezu sporta i politike izučavao je Mejnoa 40(Marjanović, 1987.). U Poljskoj se nastanak sociologije sporta vidi u društvenim promjenama i nizu problema koje iz njih proizlaze. Sport je društveno koristan, svestran i masovan, i umnogome ovisi od razvoja određenih oblasti života i kulture. Osnovne funkcije sporta, prema Poljacima, su zabavna i vizualna funkcija formiranja društvenih odnosa i struktura, funkcija motornog osposobljavanja (Marjanović, 1987.). Problemi profesionalnog i amaterskog sporta, kao i utjecaj idejnih promjena na sport, društveni izvori sporta, društveni uvjeti i mogućnosti njegova širenja u ruralnim sredinama, problemi socijalizacije u sportu i sl., osnovne su teme Whalla. Za razliku od njega, Krawczyk govori o tjelesnoj kulturi kao dijelu opće kulture pomoću koje se čovjek ponovno vraća prirodi, a njene su funkcije aksiološko-akulturacijska i socio-tehnička. Suvremeni sport treba promatrati kao jedinstvenu cjelinu koja obuhvaća važan i specifični fenomen suvremenog društva i kulture, te ukazati na unutarnju diferencijaciju sporta. Pored sporta ona obuhvaća odgoj i rekreaciju u funkciji zdravstvene preventive i čuvanja ekološke ravnoteže. Modzykowskye se bavi utjecajem politike na sport te univerzalnim vrijednostima sporta koje obogaćuju pojedinca i sportsku zajednicu ( Marjanović, 1987.). U SSSR-u je sport važan čimbenik i sredstvo društvene integracije. Iako je naglašena i klasna dimenzija te povezanost s drugim društvenim

40 Povezanost sporta s ekonomskim i komercijalnim ciljevima, olimpijski pokret, nacionalne i međunarodne konflikte u politici i sportu, neutralnost sporta i sl.


38

pojavama, sport je sredstvo za brži dolazak u komunizam. Posebno se u tome ističe Ponomarev (značenje znanstveno-tehničkog progresa za tjelesnu kulturu), koji osnovni problem sociologije vidi u istraživanju odnosa rada, slobodnog vremena i tjelesne kulture ( postoje moralni, intelektualni, estetski i radni odgoj). Sport ima utjecaj na socijalizaciju, jer kroz masovnost aktivira identifikaciju, pa ga treba društveno planirati. Jakobson govori o tjelesnom odgoju, sportu i rekreaciji kao dijelovima tjelesne kulture (sport se sastoji iz masovnog, đačkog i spektakularnog, što uključuje i industriju dokolice). I konačno, Novikov i Stepovoj smatraju da je tjelesna kultura društvena pojava koja ima ulogu u izgradnji socijalizma kroz istraživanje socioloških problema i aspekata tjelesne kulture u socijalističkom društvu (Marjanović, 1987.). 4.2. Nastanak i razvoj sociologije sporta u Hrvatskoj U Hrvatskoj, pristup istraživača sociologiji sporta nije tako temeljit ni obuhvatan kao u drugim zemljama, nego je fragmentaran. Donedavno i nije ni imao karakteristike konstituiranja posebne discipline.41 Istraživači se u nas u početku bave problemima položaja tjelesne kulture u društveno-političkom sustavu, problemima tjelesne kulture u nastavi, odnosom tjelesne kulture i žena, problemima profesionalizacije sporta i sl. Analizom bibliografskih jedinica vezanih uz kineziološku sociologiju, bilo da su objavljene u hrvatskim časopisima i ostalim medijima, bez obzira na mjesto boravka autora, ili hrvatskih autora objavljenih u stranim časopisima i časopisima drugih republika (danas samostalnih država) od 1966. godine do danas, moguće je pronaći samo dvadesetak radova. Prvi radovi se u Hrvatskoj javljaju još šezdesetih godina 20. stoljeća. Tako je 1966. bivši sportaš i sociolog Mihovilović objavio knjigu o socijalnom statusu bivših sportaša. U njoj se nalazi podjela sportova u četiri skupine. To su:

1) individualni sportovi (predmet natjecanja je vrijeme i prostor), u koje spadaju atletika, plivanje, biciklizam, klizanje,

2) igre ( košarka, odbojka, rukomet, vaterpolo, nogomet, hokej, tenis, stolni tenis), 3) borilački sportovi (hrvanje, boks, judo i sl.), 4) individualni sportovi s efektom i estetskim izražajem (gimnastika, umjetničko

klizanje, umjetničko koturanje, skokovi u vodu, skijaški skokovi i sl.).

41 Tek se krajem 20. stoljeća pojavila knjiga Zorana Žugića “Uvod u sociologiju sporta, a početkom 21. stoljeća knjiga “Sociologija sporta”. Ove se knjige mogu smatrati prvom sustavnom razradom ove problematike u Hrvatskoj.


39

Pet godina kasnije Vrcan sugerira sociolozima bavljenje i običnim, trivijalnim stvarima kao što je nogomet. Kao fenomen masovne kulture, nogomet, po njemu, obiluje društveno uvjetovanim agresijama, pa cilj prestaje biti igra, gledanje i zabava. Promjene u nogometu su izazvane promjenama u društvu, pa je on sve manje igra, a sve više zamršen, kompliciran i naporan rad uz planiranje trenera.. Komercijalizira se, diferenciraju se oni koji žive za nogomet od onih koji žive od nogometa, čime se sve više birokratizira, a birokratske strukture postaju glavni nositelj i organizator. U nogometu, kao i u društvu, sve se više stvara elita, čime se produbljuje razlika između vrhunskih ekipa-profesionalaca i ostale mase, igrača-amatera. Slika 12. Sociologija sporta ima jako uporište i u Splitu

Srđan Vrcan (1922. - 2006.)

Djela: Sociolog pred fenomenom nogometa Sport i nasilje danas u nas The Curious Drama of the President of a Republic Versus a Football Fan Tribe: A Symptomatic Case in the Post-Communist Transition in Croatia. Nogomet, politika, nasilje – ogledi iz sociologije nogometa From Ends to Trenches, and Back: Football in the Former Yugoslavia

Svi tekstovi do 1975. godine odnosili su se na konkretne društvene pojave

u sportu i tjelesnoj kulturi, a općenitih utemeljenja discipline nije ni bilo. Jedni su se bavili moralom u sportu, drugi socijalnim konfliktima, bibliografijama, i tek uvodnim razmatranjima. Pokušavalo se tek usmjeriti pozornost javnosti na društvenu problematiku sporta, dok su kasniji radovi ozbiljnije, premda još uvijek samo djelomice, razrađivali ovu problematiku, da bi tek 1975. godine došlo do prvih konstitutivnih radova iz ove discipline. Od oko 4. 400 radova sociologa zabilježenih u jednoj bibliografiji koja razmatra razdoblje 1974.-1979., ne nalazi se više od jednog hrvatskog autora o ovoj temi. U časopisima tjelesne kulture javljaju se specifični tekstovi koji govore o društvenoj uvjetovanosti motoričkih sposobnosti. Tako 1973. Petrović i Hošek pišu o utjecaju socijalnih osobina na motoričke sposobnosti i korelacijama dokazuju postojanje tih odnosa.42

Tek nakon 1980. godine počinje veći i ozbiljniji interes sociologa za ovu 42 U tim istraživanjima ima značajnih metodoloških i konceptualnih problema, jer se politička orijentacija obitelji mjeri članstvom u SK, a položaj u raspodjeli društvene moći osim toga i članstvom u sindikatu, SSRN te u organima samoupravljanja (iako se zna da društvena moć običnog člana, pa i radničkog savjeta, nije ista kao moć funkcionara, pa čak i kod ovih zadnjih postoji hijerarhija), a materijalni položaj se mjeri, između ostaloga, posjedovanjem TV i radio aparata, štednjaka, frižidera, i automobila, što danas gotovo svaka obitelj ima (postoje, međutim, razlike u materijalnom statusu u pogledu različitih marka i vrsta ovih aparata, ali se to ne zahvaća istraživanjem).


40

problematiku pa se u tematskim brojevima pojedinih časopisa javlja veći broj tekstova. Tako u časopisu "Pogledi" izlazi tematski blok na temu "Društvene funkcije sporta" (1984.), što predstavlja korak dalje prema konstituiranju discipline jer podastire čak 13 tekstova o sportu s različitih aspekata, od kojih su neki bitni za ozbiljnije sustavno raspravljanje o sportu.

Na tragu konstituiranja discipline jest i Marjanovićev članak iz 1984.. Da bi došao do društvenih funkcija sporta (latentnih i manifestnih), koje mogu proizlaziti iz prošlosti, sadašnjosti ali i budućnosti, autor analizira društvenu strukturu sporta koja se, po njemu, sastoji iz sljedećih elemenata:

1) sportske ličnosti, 2) sportske društvene skupine, 3) sportske društvene djelatnosti, 4) sportski društveni odnosi, 5) sportske društvene uloge, 6) sportski društveni položaji, 7) sportske društvene vrijednosti i norme, 8) sportske društvene institucije. Prema kriteriju neposrednog sudjelovanja, autor sport dijeli na aktivni i

pasivni; po kriteriju stupnja kompetitivnosti dijeli ga na natjecateljski i nenatjecateljski, a po kriteriju utilitarnosti na amaterski i profesionalni. Na kraju zaključuje da se ne može govoriti o društvenim funkcijama sporta općenito, jer se one značajno razlikuju kod različitih vrsta sportova.

Iako je nasilje u sportu već dio nekih od spomenutih tekstova, 1990. izišla je i Vrcanova knjiga na ovu temu ("Sport i nasilje danas u nas"). U njoj se nasilje u sportu dovodi u vezu s porastom nasilja u suvremenom društvu, što je u izravnoj vezi s razvojem društvene krize, posebno krize vrijednosti. Nasilje je vezano uz marginalni položaj mladih (gotovo isključivih sudionika nasilnog ponašanja), ali i uz postojanje nedemokratskog političkog sustava koji guši izražavanje oporbenih ideja, pa se kompenzacija za to nalazi u sportu, koji je naoko ideološki neutralan. Demokratizacija sama po sebi ne rješava problem nasilja u sportu, jer još uvijek ostaje problem marginalnog položaja mladih.

Jedna skupina autora orijentirana je na istraživanja utjecaja socio-demografskih čimbenika na razvoj antropoloških dimenzija (vidi zbornik Fakulteta za tjelesnu kulturu u Zagrebu, 1986.), ali i na proces socijalizacije. U ovu skupinu spadaju i istraživanja o strukturi i dinamici sportskih grupa, kao npr. rad Hošek - Momirović (1979). u kojemu ukazuju na relativnu ovisnost motoričkih dimenzija o djelovanju stratifikacijskih struktura, iako su ove većim dijelom biološki uvjetovane. Osnovni praktični doprinos ovih istraživanja jest ukazivanje na prilagođenost sustava odgoja i obrazovanja višim društvenim slojevima populacije, što uveliko sputava razvoj motoričkih sposobnosti kod nižih društvenih slojeva.


41

Osnovna pretpostavka o značenju egzogenih čimbenika koji je "veći za sisteme koji se udaljavaju od biološkog ekstrema antropološkog kontinuuma" (društveni položaj je određujući za razvoj mnogih osobina i sposobnosti pojedinca, pa i motoričkih) je dokazana i pored već spomenutih problematičnih odrednica socijalnog statusa, na kojima se temelji i ovaj tekst. Neke odrednice socijalnog statusa imaju veći utjecaj na neke motoričke sposobnosti ispitanika (ispitivano je 23 indikatora motoričkih sposobnosti, a za 19 je utvrđena korelacija s 9 socijalnih čimbenika). Posebno su značajan utjecaj obrazovne karakteristike roditelja i rezidencijalne karakteristike. Materijalni status obitelji pri tom ne igra nikakvu ulogu (posebno ne natprosječni materijalni status), što eliminira do sada stvorene zablude kako materijalna situacija značajno određuje sposobnosti. Socijalizacijski i institucionalni subsustavi (zanimanje, društveno politička aktivnost roditelja i sl.) imaju najveći utjecaj na motoričke sposobnosti. I konačno, zaključuje se kako su one motoričke sposobnosti koje manje ovise o misaonim čimbenicima neovisne od statusnih obilježja ispitanika i mogu se razviti pod utjecajem njegove vlastite aktivnosti (treninga i sl.).

Istraživanje o socijalnoj strukturi košarkaške publike u Splitu pokazalo je da publiku ovih utakmica čine mlađi, obrazovaniji te urbaniji stanovnici od prosjeka populacije (Bjelajac, 1990.). Diplomski radovi Grabara, Kokana i Jankovića , koji su rađeni istim instrumentom, pokazuju da se s obzirom na spomenuta obilježja publika značajno razlikuje kod nogometnih, vaterpolo i rukometnih utakmica. Tako se najviše razlikuje nogometna publika, koja je manje urbana i manje obrazovana od košarkaške.

U skupinu istraživanja sportske publike spadaju i istraživanja koja su izvršili Buzov, Magdalenić, Perasović i Radin (1990.) "Navijačko pleme" i knjižica Fanuka, Magdalenića, Radina, Žugića (1991.) “Zagrebački nogometni navijači: grupni portret s BBB u središtu”o ekstremnim navijačima i nogometnom huliganizmu na stadionu "Dinama" u Zagrebu. U tu skupinu spada i Lalićeva knjiga “Torcida – pogled iznutra” (1993.a), koji je metodom promatranja sa sudjelovanjem otkrio mnoge do tada nepoznate karakteristike splitske Torcide (primjerice, strukturu moći, supkulturu navijanja i sl.), kao i članak istog autora o uzrocima krize na nogometnim utakmicama (1993.b) u kojemu u dva čimbenika vidi razloge opadanja posjećenosti nogometnih utakmica (ratni uvjeti i kvaliteta nogometa).

Najsustavniji i najobuhvatniji radovi iz kineziološke sociologije u Hrvatskoj su spomenute Žugićeve knjige: “Uvod u sociologiju sporta” (1996.) i “Sociologija sporta” (2000.). Dok se prva sastoji iz tri dijela, pri čemu se u prvom dijelu postavlja sociologija sporta kao specifična disciplina (generalne strategije u sociologiji, sociologija sporta kao multiparadigmatska znanost i predmet te metode sociologije sporta), u drugom dijelu razrađuje se sport kao društvena pojava (pojam sporta, društvena struktura sporta, sport i socijalna stratifikacija, sport i socijalizacija). U trećem se dijelu govori o sportu kao sociopsihološkoj pojavi (pojedinac i grupa u sportu, sport i kolektivno ponašanje te sociologija i sport). U drugoj knjizi rasprava se proširuje i na odnos sporta i rada te dokolice, i na sport i politiku.


42

Iako širih pretenzija, u značajne radove spada i Perasovićeva knjiga “Urbana plemena - sociologija supkultura u Hrvatskoj” (2001.). Supkulture mladih prihvaćaju nasilje kao model ponašanja i prolaze kroz neke etape. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20 st. javlja se rokersko suprotstavljanje sustavu. Zbog komercijalizacije roka, osamdesetih se godina javlja pank. Daljnjom fragmentacijom nastaju hard-core kontra-pank akteri zbog uklopljenosti panka u srednju struju. Ta se supkultura dijelom približava nogometnom ritualu, iako su navijači izgradili huliganski stil utemeljen na sukobu s navijačima protivničke momčadi i snagama reda. Ritual na stadionu ima i šire društvene elemente (kompeticija, insistiranje na muškosti, uporaba alkohola). Nastanak darka izazvao je histeriju roditelja i zabranu okupljanja. Autor analitički ispravlja nepravdu nanesenu supkulturama mladih, koje imaju neke zajedničke dimenzije. Jer, agresivnost se dijeli na simboličku i stvarnu, a najizraženija je kod nogometnih huligana i navijača. Autor pridaje značenje i klasnom određenju supkulture te utjecaju kulturnog miljea (urbano protiv ruralnog, moderno protiv tradicionalnog), a donekle i roditelja. I konačno, pojam “urbano pleme” autor identificira sa supkulturom, ali preuzima i problem dvostrukog značenja: pleme može biti konkretan akter, skupina pojedinaca, a može značiti i apstraktnu skupinu obilježja.

U tekstu “From Ends to Trenches, and Back: Football in the Former Yugoslavia” Vrcan i Lalić objašnjavaju navijačko ponašanje strukturalnom vezom između nogometnih navijača i politike u doba krize i rata u bivšoj Jugoslaviji. Politizacija navijača i instrumentalizacija njihova ponašanja ubrzala je stvaranje novih nacionalističkih država. Ozakonjenost nasilja kroz “plemensko” ponašanje publike prenijela se s tribina u rovove. Mahanje zastavama i šalovima zamijenjeno je mahanjem oružja, a nogometni “ratnici” su se preko noći pretvorili u vojnike. Od simbolizma navijačke agresije do agresivnog političkog i vojnog simbolizma mali je korak, koji pokazuje da se i od simbola može poginuti. Osnovna načela vojne organizacije su i prije prvih hitaca već uvježbana. Militantni su navijači postali dragovoljci. Simbolizam je iskoristio navijače za sukob, i to na obje strane. Stajalište da su navijači i nacionalistička politika izazivali rat, od njih stvara vojnu avangardu. Jer, društvo je već preplavljeno nasiljem, a navijači su postali katalizator masovnog nasilja. Navijačka supkultura je čudna otopina. Ona je istovremeno i spontana, svrhovita, inventivna, sklona ekscentrizmu i kaotična, ali i organizirana, stroga i hijerarhizirana. Upravo se zato od kaotične spontanosti i nesputanosti lako preokrenuti u strogu vojnu disciplinu i zapovijed. Nažalost, ne i obratno. Oni koji su mislili da će nakon kulminacije nasilja u ratu zbog pražnjenja agresije lako moći kontrolirati navijače, grdno su se prevarili. Nasilje na nogometnim tribinama i dalje je prisutno, zaključuju autori.

Vrcanov članak: “The Curious Drama of the President of a Republic


43

Versus a Football Fan Tribe: A Symptomatic Case in the Post-Communist Transition in Croatia.” objavljen u International Review for the Sociology of Sport (2002.), nudi sociološku interpretaciju konflikta između predsjednika Tuđmana i nogometnog plemena 1990. Konflikt je započeo kao svađa u hrvatskoj nacionalnoj i političkoj obitelji oko promjene imena Dinama i prerastao je u prvu javnu manifestaciju političke karizme s narastajućim političkim posljedicama. Autor na kraju zaključuje da je i tranzicija puna problema vezanih uz odnos nogometa i politike, posebno nogometnih strasti i nacionalizma.

Najnovije što je iz pera hrvatskih autora izišlo iz sociologije sporta jest knjiga Srđana Vrcana pod naslovom «Nogomet, politika, nasilje – ogledi iz sociologije nogometa – » (2003.), u kojoj autor podastire povijest nogometa kao vrlo stare igre, ali igre koja se nije uvijek igrala po istim pravilima, niti s istim brojem igrača (još su stari Kinezi prije 4.000 godina igrali neku igru s loptom sličnu nogometu, a koju su preuzeli od Mongola, a još prije od rimskih legija, neku su takvu igru igrali i ratnici Aleksandra Makedonskog, i to u punoj ratnoj opremi).

U istoj se knjizi nalazi i periodizacija razvoja nogometa od igre među različitim gradskim kvartovima Firence na trgu Di Santa Croce, preko uspostavljanja određenih pravila u Engleskoj 1864. , koja su bila općeprihvaćena (šest godina kasnije broj igrača je ograničen na 11), kada je nogomet smatran radničkim sportom, preko nogometa rane moderne, kada nogomet postaje stalna i organizirana društvena djelatnost sa stalnom radničkom publikom i igračima (tek uvođenje nogometa u škole daje mu status neke vrste normalnosti), i kasne moderne, kada nogomet doživljava niz krupnih promjena (za igrače prestaje biti igra i postaje posao, tehnizacija i scientifikacija, industrijalizacija klubova, mundijalizacija i politizacija nogometa, državna intervencija u svijet nogometa, pojava modernog navijačkog huliganizma, profesionalizacija nogometaša i kanal društvene pokretljivosti naviše), pa sve do post modernog razdoblja koje se odlikuje makrostrukturalnim i makrokulturalnim promjenama koje su već bile začete u kasnoj modernoj (sustavna dominacija tržišnih odnosa, dominacija kapitala, internacionalizacija, dislokacija i relokacija nogometnog pogona, promjena društvenog položaja i ponašanja igrača i društvene naravi navijača, televizacija nogometa i sportizacija televizije, feminizacija nogometnih igrača i navijača, promjena uloge trenera u timskom radu, povlačenje dijela navijaštva od nasilja i dr.).

U drugom dijelu knjige autor detaljnije problematizira nasilje u nogometu i oko njega, ali i odnos politike prema nogometu i obrnuto, s posebnim osvrtom na Hrvatsku u tranziciji, na odnos između navijačkog plemena i predsjednika Tuđmana oko promjene imena Dinama, o ulozi navijačkog plemena u zadnjem ratu na Balkanu (na svim zaraćenim stranama), o promjenama u navijačkom nasilju, dok u završnome poglavlju nudi sociološku analizu nogometa u procjepu između normalnog i patološkog, o čemu će biti riječi kasnije.

I konačno, postoji i veći broj stranih i domaćih časopisa koji se bave problemima sporta (International Review of Sport Sociology, Telesna


44

kultura - Ljubljana, Kineziologija - Zagreb, Fizička kultura - Beograd, Fizička kultura - Skopje i dr.), u kojima se objavljuju, iako rjeđe, tekstovi iz kineziološke sociologije. Isto tako, postoji i međunarodno udruženje za sociologiju sporta (International Committe for Sociology of Sport – ICSS, koje izdaje spomenuti časopis, a povezano je s UNESCO-vim savjetom za tjelesni odgoj i sport).

U zaključku analize nastanka i razvoja kineziološke sociologije u Hrvatskoj može se reći da je i u Hrvatskoj kineziološka sociologija nastala nedugo nakon njezine pojave u ostalom dijelu svijeta, ali i da je u početcima bila fragmenatrna i nesustavna. U njoj su do sada bila izražena bar dva osnovna pristupa. Jedan, koji je pokušao dublje i hrabrije zahvatiti pojedine probleme sporta u dinamici razvoja analizirajući prošlost i sadašnjost te pokušavajući sagledavati perspektive sutrašnjice. I drugi, koji pokušava zahvatiti stvar u korijenu i koji se najviše približava antropološkom shvaćanju totaliteta čovjeka kao samorealizirajuće jedinke uronjene u društveni prostor i vrijeme. Također se može tvrditi da je u začecima kineziološka sociologija u Hrvatskoj bila bliža kritičkim teorijama koristeći se kvantitativnim metodama, a da se u svojim kasnijim etapama približava interakcionizmu, proširujući metodološki pristup i na kvalitativne metode (promatranje, promatranje sa sudjelovanjem i sl.). I konačno, sustavno tretiranje ove problematike tek je novijega datuma, ali se odnosi isključivo na sport. Ne smije se pritom zaboraviti da je kineziološka sociologija sintagma koja osim sporta obuhvaća i rekreaciju, o čemu naši sociolozi do sada nisu uopće pisali.


45

5. SOCIOLOGIJA SPORTA I DRUGE ZNANOSTI Zbog razgraničavanja predmeta istraživanja i istraživačkih problema,

treba ponešto reći i o odnosu između kineziološke sociologije i s njom povezanih disciplina. Žugić (1996.) ovu problematiku promatra na dvije razine:

1) kao neovisni interdisciplinarni odnos, 2) kao intradisciplinarni odnos unutar kineziologije. U prvom se slučaju može napraviti usporedba predmeta istraživanja

između sociologije sporta i drugih društvenih znanosti kako bi se preciznije odredio predmet istraživanja sociologije sporta. To su:

1) psihologija sporta, 2) politologija, 3) ekonomske znanosti, 4) sociologija odgoja i obrazovanja, 5) socijalna psihologija, 6) sociologija slobodnog vremena, 7) sociologija kulture. Iako se antropologija bavi istraživanjem čovjeka u totalitetu, i ona je

podijeljena na različite poddiscipline (fizička antropologija, kulturna i socijalna antropologija). Sociologija sporta se koristi antropološkim spoznajama i bavi se istraživanjem čovjeka - sportaša kao subjekta društva, nositelja društvenih uloga, položaja i funkcija.

Za razliku od sociologije sporta, koja se bavi društvenim i kulturnim aspektima sporta i tjelovježbe, psihologija sporta otkriva utjecaje psihičkih čimbenika (emocija, osobina ličnosti, konativnih, kognitivnih i motoričkih sposobnosti te stavova) na sport i tjelovježbu te utjecajem sportske aktivnosti na njih. Općenito, psihologiju zanimaju individualni, psihički čimbenici, a sociologiju društveni. Rezultati istraživanja sociologije sporta značajni su i za biologiju, ali i za ostale prirodne znanosti (istraživanje morfoloških i funkcionalnih mogućnosti organizma, proizvodnja hrane za sportaše, zdravstveni status, terapija sportaša, rehabilitacija, izrada matematičko-informatičkih modela treninga i sl.). Razvojem metoda i tehnika prirodnih znanosti može se postići veća efikasnost vježbe, a sociologija sporta mora upozoravati na negativne aspekte primjene znanosti u tjelesnoj vježbi i sportskom treningu ( žrtvovanje čovjeka rezultatu, a vježba mora biti u skladu s ljudskim potrebama i mogućnostima).

Za politologiju je sport djelatnost preko koje se mogu ostvariti različiti društveno-politički ciljevi (od prezentacije države i vlasti, do utvrđivanja i stvaranja


46

poželjne političke svijesti i provođenja lokalne politike). Tako se mnogi političari bave popularnim sportovima, naravno pred kamerama, a sve velike sportske priredbe otvaraju vrhunski političari skupljajući političke bodove kod birača. Mnogi od toga prave i pravi politički spektakl.43 Države se identificiraju s uspjehom svojih sportaša, premda je sport u osnovi individualna borba. Sociologija sporta na politiku gleda kao na jedan od društvenih okvira koji pruža poticajne, odnosno destimulirajuće impulse određenoj djelatnosti, te se javlja ili kao motiv postizanja boljeg uspjeha ( patriotizam, čast, osjećanje obaveze, materijalni status sportaša i klubova i sl.), ili kao smetnja postizanja uspjeha (blokada, trema, inhibicija radi osjećaja pretjerane odgovornosti).

Sport interesira i ekonomske znanosti radi ulaganja i održavanja, te stvaranja radne kondicije zaposlenih. Ulaganja mogu biti u razne sportske rekvizite, opremu, znanstvena i školska sredstva, kroz reklamu proizvoda. Budući da su masovni sportovi i posjećeni masovno, firme reklamiraju svoje aktivnosti na sportskim terenima, od čega imaju koristi i klubovi, ali i firme koje reklamiraju. Sociologiju sporta također zanimaju i određene ekonomske pojave i procesi, jer su oni u sportu prisutni, ali oni nju zanimaju s aspekta utjecaja i odnosa prema sportu. Tvornice sportske opreme ne ostvaruju profit samo od sportaša, već i od onih koji ih imitiraju, a to su poglavito mladi.

Socijalna psihologija se bavi istraživanjem čovjeka i društvene situacije (neposredne interakcije između pojedinca i skupina, od pojedinca prema skupini, ali i od skupine prema pojedincu). Ona postavlja pitanja u kojoj mjeri društvena situacija određuje psihički život pojedinaca; time pomaže sociologiji sporta dajući šire odgovore koji se mogu primijeniti i na sportske grupe i publiku.

I sociologija sporta se bavi istraživanjem specifičnih društvenih uvjeta obrazovanja vezanih uz tjelovježbu, ali se u tome razlikuje od sociologije odgoja i obrazovanja čiji je opus proširen na cjelokupan odgoj i obrazovanje.

Sociologija slobodnog vremena dala je okvir za izučavanje dokolice, a prestrukturiranje slobodnog vremena prema kreativnom provođenju je zajednički zadatak i nje i sociologije sporta.

Sociologija kulture je disciplina koja se bavi odnosom između kulture i društva pa je mora zanimati i problematika tjelovježbe kao kulturnog fenomena. Ona sociologiji sporta daje odgovore od šireg kulturnog značenja koje ova može koristiti na konkretnim primjerima tjelovježbe kao kulturnog fenomena. Sociologija je sporta u nekim varijantama proizišla iz sociologije kulture.

U drugom slučaju treba utvrditi odnos sociologije sporta prema drugim kineziološkim disciplinama. Kineziologija se definira kao znanost koja proučava zakonitosti upravljanja procesima vježbanja i posljedicama tih procesa na ljudski organizam (Mraković, navedeno prema Žugiću, 1996:65.).

43 Na Olimpijskim igrama u Münchenu 1939., npr., Hitler je napustio stadion da se ne bi morao rukovati s Jessy Owensom i time izazvao diplomatski incident.


47

Položaj sociologije sporta unutar kineziologije treba sagledavati iz kuta kineziološke antropologije. Ona proučava čovjeka cjelovito (kao biopsihosocijalno biće), «posebno pod vidom strukturalnih i funkcionalnih zakonitosti koje su od značaja za programiranje i kontrolu kinezioloških transformacijskih postupaka» (Žugić, 1996: 66.). Međutim, sociologiju sporta zanimaju i drugi problemi vezani uz sport, a ne samo oni koji su vezani uz «programiranje i kontrolu kinezioloških transformacijskih postupaka». Sociologija sporta se mora baviti i svim onim pitanjima odnosa sporta i društva, i to dvosmjerno:

1) kao utjecaj društva na sport (ekonomske prilike, stupanj razvoja tehnike i

tehnologije, kulturne i etnodemografske karakteristike i promjene i sl.), 2) kao utjecaj sporta i svega oko njega na društvo i njegov razvoj.44

Sociologija sporta je stoga interdisciplinarna djelatnost koja se koristi

postignućima svih onih disciplina koje su vezane uz kineziologiju i kineziološku antropologiju.

44 To se najbolje vidi iz Vrcanovih tekstova, gdje se tvrdi kako su članovi «Torcide» zamijenili parole oružjem u Domovinskom ratu, a nakon završetka rata bilo je daleko teže vratiti se u normalan život, što je utjecalo na porast nasilja u društvu (vidi: Vrcan, 2003.).


48


49

6. POJAM I DRUŠTVENA STRUKTURA SPORTA Sve pojave, pa i društvene, imaju svoju strukturu. Sam pojam struktura ili

sastav znači da se pojava sastoji iz nekih elemenata, ali pokazuje i bitne odnose među tim elementima. Tako se, primjerice, struktura atoma sastoji iz jezgre koja je pozitivno nabijena i elektrona koji je nabijen negativno, a upravo ti naboji čine da su oni vezani u jednu strukturalnu cjelinu. Po ugledu na taj najelementarniji primjer, struktura društva se sastoji iz elemenata od kojih se sastoji društvo, ali i iz njihovih međusobnih odnosa. Tako, na najvišoj razini apstrakcije, društvo se sastoji iz čovjeka s njegovim potrebama, vrijednostima i normama, kao temeljnim elementima strukture, društvene djelatnosti kao aktivnosti kojom on zadovoljava te svoje potrebe, realizira ciljeve i norme, društvenih odnosa u koje stupa u procesu vršenja djelatnosti te društvenih skupina u kojima se ti odnosi odvijaju, ljudskih zajednica kao oblika udruživanja po srodničkom ili teritorijalnom principu, društvenih organizacija i institucija kao pisanih pravila usmjerenih udruživanjima te društvenih tvorevina kao proizvoda svih spomenutih elemenata strukture. Slika 13. Struktura društva

Struktura je uvijek neraskidivo povezana s prirodom. Priroda je temelj

funkcioniranja društva jer u njoj čovjek nalazi elemente koje prilagođava svojim potrebama. Struktura je također povezana i s razvojem koji se događa promjenama sastavnih strukturalnih elemenata.

I sam čovjek, kao temeljni element strukture, sastoji se kako iz prirodnih elemenata (voda, minerali i sl.), tako i iz društvenih, koji se stalno mijenjaju (norme i odnosi koji postoje u nekom društvu nalaze se u njemu kao i oko njega). U istraživanju strukture uvijek se mora voditi računa o toj neraskidivoj vezi, iako


50

je moguće, a to znanost i čini, analitički razdvojiti strukturalne elemente od razvojnih, kako bi se bolje i detaljnije objasnili i jedni i drugi.

Iz toga slijedi kako struktura društva govori o elementima iz kojih se društvo sastoji, kao i o odnosima između njih. Budući da je znanost apstraktna, to se, kada se govori o strukturi društva, može govoriti o različitim stupnjevima apstrakcije. Najopćenitijom razinom apstrakcije bavi se opća sociologija, dok se konkretnim razinama bave tzv. posebne sociologije. 6.1. Pojmovno određenje sporta

Pojam sporta pokriva raznovrsne aktivnosti te ga je teško precizno

definirati. Bez operativne definicije, pod sportom se može podrazumijevati sve. Teorijske definicije ne mogu uvijek u potpunosti zadovoljiti. De Coubertineova definicija sporta kao dobrovoljnog i uobičajenog kulta intenzivnog mišićnog napora oslonjenog na želju za progresom (sve do rizika) isključuje neke sportove. Magnanova definicija sporta kao djelatnosti dokolice s dominirajućim tjelesnim naporom koja istovremeno pripada igri i radu te se prakticira natjecanjem pod specifičnim pravilima i institucijama, a koja je pogodna za preobražaj u profesionalnu djelatnost, široka je i nediskriminatorna jer se i mnoge druge aktivnosti dokolice također zasnivaju na tjelesnom naporu, a ne mogu se uvrstiti u sport (ples, hobby i sl.), dok je Cailloisova definicija sporta kao igre preuska jer ne obuhvaća neke njegove društvene dimenzije. «Sport je aktivnost u slobodnom vremenu čija je dominanta fizičko jačanje kroz igru i rad istovremeno, a odvija se kroz natjecanje obuhvaćeno pravilima i specifičnim institucijama s mogućnošću preobrazbe u profesionalnu aktivnost.» (Kurt Weiss).

Marjanović smatra kako sport općenito ne postoji, već postoje samo različite vrste sporta, a budući da je svaki složen, ima i posebnu društvenu strukturu koja se razlikuje od strukture drugih sportova (Marjanović, 1984.)

Žugić zato određuje sport i kao igru i kao strukturiranu aktivnost koja je posljedica čovjekovog kulturološkog određenja (Žugić, 1996.). I druga živa bića se, naime, igraju, ali je ljudska igra određena i kulturom.

Slika 14. Pierre de Coubertin

Pierre de COUBERTIN (1863.-1937.)

Aktivan sportaš (boksač, mačevalac, jahač i veslač). Bio je uvjeren kako je sport odskočna daska moralne energije. Iz tog uvjerenja htio je obnoviti Olimpijadu. Na sjednici francuske udruge atletičara, čiji je bio generalni tajnik, iznio je tu ideju, ali je dobio malu potporu.


51

U malobrojnim istraživanjima ove problematike prevladavaju pozitivistička ili normativistička stajališta, odnosno vrše se empirijska istraživanja ili se vrednuju različite norme u sportu te sama sportska aktivnost. Raspon kriterija za definiranje sporta kreće se od određenja sporta kao šale, zabave, igre, kulta intenzivnog muskulaturnog napora, borbe, strasti, i sporta kao institucije u urbaniziranom društvu, gdje sport postaje najviši institucionalizirani oblik čovjekove aktivnosti.

Sport postoji otkad i čovjek, ali nije uvijek bio institucionaliziran. On je oduvijek bio sastavni dio života zajedno s radom. On je igra, pa se odvija u imaginarnom svijetu s magijskim prizvukom, posebno u starim civilizacijama kada nije bila razvijena diferencijacija na bazi podjele rada. Jedna od prvih velikih podjela rada, nastala u robovlasničkom društvu, bila je podjela na umni i tjelesni rad; ona je sport svrstala u tjelesnu aktivnost, pa je zbog veličanja duhovne i podcjenjivanja tjelesne aktivnosti sport dugo vremena bio podcijenjen. Tek nastankom građanstva sport dobiva i neke nove dimenzije, politizira se, komercijalizira i profesionalizira, postaje spektakl, manipulacija i način odvlačenja pozornosti ljudi od njihovih svakodnevnih problema.

Iz toga se jasno vidi da je sport društvena i kulturna pojava, pa u nastojanjima upoznavanja društva treba analizirati i sport, kao i obrnuto: da bi se sport upoznao, potrebno je istražiti društvo i kulturu. Nastao kao igra, sport u suvremenom društvu i kulturi sve više gubi taj smisao, pretvarajući se u sport bez igre. To je svojevrstan vid otuđenja u sportu. Čovjek se otuđuje od svojih autentičnih vrijednosti, čime se pomoću njega ne mogu više ostvariti osnovne funkcije igre: spoznavanje svijeta i naše uloge u njemu. Ostale dimenzije sporta (kompetitivna, društvena, psihološka, ekonomska, politička, pravna, znanstvena, kultna i druge) sve više potiskuju njegovu ludičku dimenziju, čime on gubi svoj izvorni smisao.

Sport je, sociološki gledano, društvena pojava sa specifičnim društvenim funkcijama. On je izraz društvenih potreba, a to podrazumijeva njegovu ovisnost od društva, ali i društva od sporta. Za razliku od drugih tjelesnih aktivnosti, sport uvijek karakterizira mjerljivost rezultata, natjecanje (borba), dobrovoljnost sudionika i gledalaca te specifično druženje. Ako ovih elemenata nema, onda se ne radi o sportu, već o nekoj drugoj aktivnosti (rad i dr.).

S obzirom na ludički karakter, sport može udovoljiti potrebama suvremenog čovjeka. Stanovnik velikog grada može duboko odahnuti od monotone svakodnevnice i naučiti kako vrednovati vrijeme u napetosti očekivanja neizvjesnog rezultata. Ljepota sporta nije u sanjarskom bježanju, već u aktivnoj afirmaciji slobode, odmah i na licu mjesta. To je razlog za zadržavanje ludičke dimenzije sporta, jer igra je suština života, stvaralaštva, rada, a samim time i idealni oblik komunikacije. Zbog integracije društvenih i individualnih ciljeva koje neće ugroziti zadovoljavanje jednih na račun drugih, sport unapređuje život pojedinca. Polazeći od te dinamičke crte, može se razlikovati više vrijednosnih orijentacija


52

prema sportu, što omogućuje podjelu na razvojni, rekreativni, standardni i vrhunski sport (Marjanović, 1984.).

Razvojni sport predstavlja poticanje i usmjeravanje psihotjelesnog razvoja te podrazumijeva tjelesni odgoj u školi i sportske organizacije za djecu i mlade. Radi postizanja socijalizacijskih ciljeva sportske aktivnosti treba prilagođavati uzrastu i angažirati veći broj stručnjaka u razradi programa.

Rekreativni sport je sredstvo postizanja individualnih i društvenih ciljeva za otklanjanje nepovoljnih posljedica rada i života, raznih bolesti te oštećenja organizma (često se koristi u liječenju bolesti ovisnosti). Preduvjeti za to su razvoj svijesti o potrebi rekreacije, jasna stručna uputstva, organiziranje u radnim organizacijama, ustanovama i sl.

Standardni sport ne služi samo rekreaciji, već i postizanju rezultata te pratećih društvenih efekata. U njemu se rađaju talenti za vrhunski sport, stvara se društvenost, solidarnost, patriotizam i sl., što bitno određuje i razvojni i rekreativni sport. To je masovan, rasprostranjen i strukturiran sport, pa je preduvjet njegova razvoja razvoj objekata i terena.

Vrhunski sport dokazuje i proširuje krajnje granice ljudskih psihotjelesnih sposobnosti i njihova unapređivanja do novih mogućnosti. Zato je kompetitivan i uspoređuje se s drugima. Svaki sljedeći korak i pokušaj novog rekorda je korak u nepoznato. On je interesantan za dokazivanje novih mogućnosti čovjeka, ali i opasan za sportaša.

Po stupnju neposrednog sudjelovanja u sportskoj aktivnosti sport se može podijeliti na aktivni i pasivni sport ( Marjanović, 1984.).

Aktivni sport podrazumijeva neposredno bavljenje ili nastojanje ostvarivanja neke od osnovnih sportskih vrijednosti (sportaši, treneri, nastavnici, savjetnici).

Pasivni sport znači promatranje sportske aktivnosti, pomaganje, organiziranje i pripremanje, u što spadaju brojne organizacije i institucije.

Po kriteriju kompetitivnosti može se govoriti o natjecateljskom i nenatjecateljskom sportu (Marjanović, 1984.).

Natjecateljski sport je konkurentsko djelovanje koje za cilj ima pobjedu, a odlikuje se potpunim zalaganjem, žrtvovanjem i intenzitetom napora. On je atraktivan za promatrače, pa osim neposrednih sudionika ima i publiku. Zbog postojanja konkurencije postoje i norme koje ga uređuju, ali i oni koji ih određuju. Zato je potrebna organizacija pa takav sport gubi karakter igre i nečeg privatnog, pretvara se u rad s racionalnim djelovanjem, planiranjem i kvantifikacijom rezultata. Vrhunski natjecateljski sport je uglavnom profesionalan (s osobinama privrednih organizacija).

Nenatjecateljski sport je način razonode kojemu je cilj zabava, uživanje i radost. Zato je više privatna nego javna stvar, iako kondicija populacije može biti značajna i za društvo (privreda, vojska i sl.). Najčešće nema publiku, a ako je i ima, ne plaća ulaznice, već pasivno promatra i ne dijeli se na navijačke skupine. Tim se sportom mogu baviti svi, bez obzira na spol, dob, socijalni status i sl. Tu nema normiranja,


53

organiziranja i institucionalizacije jer je cilj zabava i užitak. S obzirom na kriterij utilitarnosti, sport se još može podijeliti na

amaterski i profesionalni. Amaterski sport je najčešće nenatjecateljski, iako to može biti, a profesionalni sport je u principu natjecateljski.

Budući da je društvo podijeljeno na različite skupine, kao i da je sport dio društva pa je i u sportu prisutna diferencijacija s obzirom na elemente od kojih se sastoji, jedno od osnovnih pitanja društvene strukture sporta jest od kojih se elemenata sastoji i kakvi su odnosi među njima? 6.2. Društvena struktura sporta

Društvenu strukturu sporta čine sljedeći elementi: 1) sportski akteri s njihovim potrebama, vrijednostima i normama, 2) sportske djelatnosti i sredstava, 3) sportski odnosi i skupine, 4) sportske institucije i 5) sportske tvorevine.

Slika 15. Društvena struktura sporta

Sportski

mediji

Sportski odnosi i grupe

Sportske tvorevine

Sportske institucije

Sportska privreda

Sportska djelat-nost

Sportskiakteri


54

Sportski akteri su osnovni elementi te strukture, a mogu biti neposredni (koji sudjeluju u igri) i posredni (koji igru kreiraju).

Sportske vrijednosti i norme se kod različitih sportova razlikuju i predstavljaju osnovni sustav vrijednosti i pravila ponašanja u vršenju sportske aktivnosti.

Sportska djelatnost je trošenje psihotjelesne energije radi postizanja nekog cilja i aktivnost je pojedinaca i društvenih grupa s ciljem realizacije sportskog događaja. Ona se, s obzirom na karakter, može podijeliti na:

1) rekreativnu, 2) školsku i 3) natjecateljsku.

Ciljevi svake od navedenih djelatnosti su različiti. Kod rekreativne

djelatnosti to je postizanje određenog efekta za organizam, kod školske, uz to učenje osnovnih postupaka u smislu ovladavanja sportskim znanjima te umijećima, ali i odgajanje odnosa duha i tijela, a kod natjecateljske je, uz to, cilj i postizanje boljeg uspjeha od drugih sudionika. Dok je kod natjecateljske aktivnosti uvijek prisutna publika, kod ostale dvije to nije obvezatno.

Sredstva kojima se sportaši služe u "procesu proizvodnje" su mnogobrojna i ovise o sportu. Ona se općenito mogu podijeliti na sredstva kojima se sportaši služe u realizaciji sportske aktivnosti (na pr. lopta, koplje, kladivo, klizaljke, skije, karike, i sl.) i na sredstva koja im služe kao osnova za to bavljenje (na pr. stadioni, dvorane, bazeni, hangari, more, rijeke i sl.).

Sportski odnosi i skupine uvijek su prisutni pri sportskoj aktivnosti, i to ne samo među neposrednim sudionicima, nego i između njih i publike. One mogu biti različite vrste, kao što su i u društvu općenito (odnosi borbe i konfrontacije, slaganja i simpatije, odnosi nejednakosti, odnosi suradnje i sl.). Mogu se zasnivati po principu podjele rada (na različitim društvenim ulogama) i po principu podjele vlasti (na različitim društvenim položajima).

Sportski mediji imaju vrlo značajnu ulogu u sportu jer su oni podižu sport na pijedestal svetosti, ali i stvaraju popularne sportaše pišući o njima, a ne o nekim drugima.

Sportska privreda proizvodi i prodaje različite sportske proizvode i na taj način popularizira određene vrste sportova.

Sportske institucije su formalizirani sustavi odnosa i pravila ponašanja u sportskoj aktivnosti s ciljem njenog organiziranja (timovi, klubovi i viši oblici organizacije).

Sportske tvorevine predstavljaju rezultati sportskih natjecanja koji su, zahvaljujući promjenama u mogućnostima, promjenljivi u vremenu i prostoru. 6.3. Društvene funkcije sporta

Od vrste sporta i karaktera društva ovise i društvene funkcije sporta. Postavlja se pitanje je li uopće može govoriti o društvenim funkcijama sporta


55

općenito. U totalitarnom društvu osnovna je funkcija sporta dokazivanje nadmoći sustava, a u humanističkom društvu razvoj ljudskih potencijala koji pružaju mogućnost nadrastanja samoga sebe te razvoja inovacija.

Raspravu otežava i činjenica da osim manifestnih, postoje i latentne funkcije, koje se ne mogu uvijek prepoznati. Suvremeno društvo i sport nisu homogeni, već izdiferencirani (često se sastoje i iz supkultura). Isti sport za različite društvene skupine može imati različit smisao, značenje i funkcije, kao što i različiti sportovi različitim skupinama mogu značiti isto. Ono što je za jednu skupinu funkcionalno, za drugu može biti nefunkcionalno. I konačno, budući da se društvo i sport razvijaju, mogu zadržati i neke funkcije iz prošlosti, iako ih mogu i prevladati stvarajući i neke nove, ali i buduće, moguće.

Unatoč toga, definirati sport neovisno od društva značilo bi maksimalno ga apstrahirati, formalizirati, ideologizirati i mistificirati. Da bi se to postiglo, potrebno je definirati društvene funkcije sporta, samo je pitanje na koji način? Jedini mogući način za to jest da se utvrđivanju funkcija sporta pristupi diferencijalno, s obzirom na različite vrste sportova.

Tako je za aktivni i pasivni sport društvena funkcija djelovanje na gledatelje, a preko njih i na društveni sustav. Društvene funkcije nenatjecateljskog sporta su zabava i uživanje sudionika. Društvena funkcija natjecateljskog sporta jest fascinacija milijuna izravnih i posrednih gledatelja. Društvene funkcije neposrednih sudionika se pri tomu razlikuju od funkcija drugih društvenih skupina, institucija i sl. (za prve on ima funkciju dobre zarade i ostvarivanja društvene moći i ugleda, a za političare i privrednike funkciju manipulacije masama). 6.4. Sport kao igra

I pored toga što se može činiti da je igra kao sredstvo opuštanja nešto što ne treba uzimati ozbiljno, čitav niz vrlo ozbiljnih filozofa u prošlosti se bavio ovom pojavom. I premda to izgleda čudno, jer se filozofija bavi mišljenjem, ljudi kao što su Heraklit, Platon, Kant, Schiller, Hegel, Marx, Huizinga, Cailloa, Fink i drugi, od antike do suvremenog doba, bavili su se fenomenom igre, što govori o tome kako je igra ozbiljno pitanje jer, ne samo da je neki dovode u vezu sa samim mišljenjem, nego i s pitanjem bitka, slobode i nekih drugih filozofskih kategorija (Uzelac, 1987.).

Tako je Schiller, poznati njemački filozof, igru smatrao temeljem ljudske slobode i samoga čovjeka, jedinom potvrdom njegove čovječnosti, pri čemu je čovjek samo čovjek dok igra traje. Putem igre čovjek dospijeva do razumijevanja umjetnosti života, pa je igra cilj estetskog oblikovanja života po načelima umjetnosti kako bi se stvorio prostor za tjelesno oslobađanje čovjeka (Uzelac, 1987.).

Postoje znanstveni i filozofski pristup fenomenu igre. Dok se znanstveni pristup odlikuje polaskom od fenomena igre kao antropološke datosti, nastojeći


56

istražiti rasprostranjenost oblika igre i njenog značenja za kulturu, filozofski pristup postavlja pitanje biti igre koja se istovremeno javlja kao privid, s jedne, i kao značajno polje stvarnosti (ne)stvarnosti, s druge strane.

Za razliku od ova dva pristupa, Eugen Fink razvija antropološku teoriju i putem igre nastoji shvatiti položaj čovjeka u svijetu. Igra je po njemu (kao što je to kod nekih vatra, voda, vrijeme, um i dr.) samo drugo ime za vladanje svijeta, jer ona simbolički predstavlja cjelinu, pa se bit svijeta osmišljava kroz igru.

Fink ukazuje na sljedećih pet bitnih momenata ljudskog bivstvovanja i razumijevanja biti postojanja čovjeka:

1) rad, 2) vladavina, 3) ljubav, 4) smrt, 5) igra (Uzelac, 1987.).

Čovjek ne misli samo pomoću simbola, već i u slikama iz stvarnosti, te

svijet može iskušavati ne samo racionalistički (mišljenjem), već i igrom, borbom, ljubavlju i smrću. On se stalno pita "što sam ja zapravo?", a elementarni sadržaji njegova života (rad, vladavina. ljubav, smrt i igra) ukazuju da je on istovremeno i vladar i radnik i igrač i ljubavnik i smrtnik (Uzelac, 1987.).

Jer, ako neprestano živi u sjeni smrti, to još uvijek ne znači i da stalno misli na nju. I premda je njome određen, to ne znači da je i žrtvena životinja. Jer, za razliku od nje čovjek umire, a životinje i biljke se jednostavno gase. Smrću čovjek nestaje iz društva onih koji žive, te je njemu više problem smrt drugih, nego njegova vlastita (Uzelac, 1987.).

Smrt i ljubav su međusobno povezani, jer pomoću ljubavi čovjek dolazi do sebe na više nivoa i time negira smrt te realizira opstanak (kroz svoju djecu, na pr.).

Rad je borba protiv divljine. Odvija se ili statički (zadovoljavanje nužnih potreba) ili dinamički (kao ovladavanje stvarima uz pomoć ljudskih moći). On je istovremeno i muka i zadovoljstvo, i prijateljstvo i neprijateljstvo prema zemlji, a prije svega je odnos prema samome sebi i drugim ljudima, te se tako i odvija s drugim ljudima (Uzelac, 1987.).

Vladanje kao i rad predstavljaju osnovicu čovjekova opstanka, jer Kosmos je uređena cjelina, pa se vladanjem uspostavlja struktura reda koja u njemu postoji (Uzelac, 1987.).

I konačno, igra prožima cijeli život jer prodire do dna te bitno određuje način ljudskog postojanja i njegova razumijevanja. Ona prodire i u ostale sfere ljudskog postojanja s kojima je neraskidivo vezana. Jer, čovjek se nalazi između stvarnosti i mogućnosti te može postojati i u igri koja je nešto između. Ona se


57

javlja i kao isključiva mogućnost čovjekova opstanka, odnosno kao ono čime se čovjek razlikuje od svih drugih bića (Uzelac, 1987.). Slika 16. Eugen Fink

Eugen FINK (1905.-1975.)

Djela: Gedanken zu einer Ontologie des Spiels, 1957. (Misli za jednu ontologiju igre)

U igri svakodnevno živimo, pa nam se ona čini poznatom. To je

razlog zašto je fenomen igre dugo ostao neistražen. Budući da poznato još uvijek nije i spoznato, upravo ga je zato neophodno otkriti. Igra nije samo način postojanja čovjeka, već i način razumijevanja samoga sebe kao smrtnika, borca, radnika, ljubavnika i igrača. Veliki interes za igrom, koji postoji kod čovjeka, nije prisutan samo u djetinjstvu, već i čitav život i to vrlo intenzivno, jer se kroz igru čovjek opušta (Uzelac, 1987.).

Igra se odvija u sadašnjosti, pa činjenica hoće li ona biti osnovni egzistencijalni fenomen ljudskog opstanka ili ne, ovisi od toga igramo li se mi stalno ili samo povremeno, ili se uopće ne igramo. Ona nije mnoštvo akcija, već osnovni način ljudskog ophođenja ka mogućem i nestvarnom (Uzelac, 1987.).

Danas smo u prednosti dubljem razumijevanju igre jer je nju sada moguće organizirati kao masovni spektakl različitih oblika, a samim time i otkriti što igra zapravo jest.

Istraživanje igre moguće je na više načina. Pojavno, ona ima poseban smisao i shvaća se kao odmor i opuštanje, čime se suprotstavlja ozbiljnoj i odgovornoj radnoj aktivnosti u mučnoj stvarnosti (pribježište čovjeka umornog od svakodnevnice). Ona nadopunjuje čovjeka i pripada strukturi bića ljudskog opstanka. Samo se tako ona može razumjeti u kontekstu ostalih pojava ljudske egzistencije, te se može promatrati kao odnos prema samoj sebi, kroz razumijevanje biti te kroz otvorenost svijeta.

S obzirom na čovjekovu usmjerenost ka budućnosti, sadašnjost mu se čini prolaznom etapom. Igra se tu javlja kao pokrenuti opstanak, živi impuls, smirena sadašnjost naspram neizvjesnoj budućnosti, za koju treba mnogo truda. Igra je oaza naše sreće u pustinji težnje ka sreći, ona nas odvodi od


58

životne žege i želi trajati vječno. Uvijek je određena ciljem, ali ne krajnjim. Igra se pokazuje kao mogućnost čovjekovog prebivanja u vremenu bez osjećaja rastrganosti i izgnanosti.

Igra podrazumijeva višeznačno pojavljivanje temeljnih sastavnih elemenata, i to: užitka, smisla igre, zajednice koja igra, pravila igre, igrački, uloga koje igrači u igri imaju i svijeta igre (Uzelac, 1987.):

1) užitak je ushićenje nad nekom sferom i javlja se zbog igre, a ne kao proizvod igre (igrači uživaju već samom činjenicom da igra postoji);

2) smisao može biti unutarnji (povezanost dijelova igre, činova i radnji) ili vanjski (značenje koje igra ima za igrače i gledatelje), pri čemu treba razlikovati igre u kojima gledatelji nisu bitni (npr. kod šaha), od onih u kojima su oni sastavni dio (kao kod nogometa, košarke i sl.);

3) zajednica koja igra sastavljena je od igrača; imajući neka svoja pravila ponašanja bez njih nije moguća;

4) pravila igre (igra nije neograničeno slobodna, već se uvijek odvija po nekim pravilima, koja mogu biti manje ili više promjenljiva);

5) igračka kojom se igra (prirodna ili vještačka); 6) uloge koje igrači imaju razlikuju se od onih koje imaju u životu, a

biti igre pripada i razlikovanje stvarnog svijeta od svijeta igre (igračka tako dobiva magijsko svojstvo i stvaralački karakter);

7) iako se jedan njegov dio izigrava kroz stvaranje jednog zagonetnog svijeta, za koji se ne može reći da je stvaran, svijet igre smješten je u stvarni svijet jer onaj koji igra javlja se kao stvaratelj toga imaginarnog svijeta (Uzelac, 1987.).

Strukturalni elementi igre pomažu u razumijevanju igre i biti svijeta. Jer,

svijet igre treba realan prostor i vrijeme, ali u imaginarnom (nestvarnom) svijetu. Igra voli maskiranje, a ono bježi od jednostavnih sadržaja, preciznih pojmova, pa se postavlja pitanje može li se igra uzdići do pojmovne razine? Na tome se može razumjeti smisao, a igra je prijelazna forma između stvarnosti i biti, između misli i bitka, jer smisao igre je u samoj igri, a ne izvan nje (Uzelac, 1987.).

Promatrač se pri tomu može naći u dvostrukoj ulozi. Zbog položaja izvan igre on je u mogućnosti promatrati igru s distance, ali je ujedno i uvučen u njezin svijet. U nestvarnosti igre javlja se i nadstvarnost svijeta, a problem koji postavlja "kako se realno javljaju mogućnosti ljudskosti u formi u kojoj se igra?" Međutim, igrač i promatrač znaju da se ne radi o stvarnom, već o fiktivnom svijetu igre, budući da ona postoji samo tamo gdje se imaginarno kao takvo zna. Ona je dvostruka: kao čin u stvarnosti, i kao čin u svijetu igre. Ona se sastoji iz scene određene svijetom igre i ljudi koji je promatraju i identificiraju se s igračima, što i


59

predstavlja očaravajuću dimenziju igre (Uzelac, 1987.). Svijet igre se sastoji iz subjektivnih elemenata mašte, ali i iz objektivne

stvarnosti u kojem je ona smještena. Čovjek može stvarati svijet privida, jer ga je vidio u prirodi (primjerice odsjaj lika u mirnoj vodi je privid jer ne predstavlja onoga koji ga daje, već samo njegovu iluziju). Ali tome svijetu privida pripadaju i stvarne stvari (objekt koji se ogleda, i sama voda jezera), pa je i igranje konačno stvaranje u mogućoj dimenziji privida, pri čemu je najveća teškoća toga privida upravo u prožimanju stvarnosti i nestvarnosti. Time se postavlja pitanje kakav je ljudski i kozmički smisao imaginarnog (Uzelac, 1987.)?

Smisao igre je u simboličkom predstavljanju smisla života koji se može odrediti iz igre. I tu se očituje njezina bit. U ljepoti magijskog čina ona mijenja formu stvarnog svijeta, a vrše ga ljudi kao konačna bića u stvaralačkoj snazi, a radi zadovoljavanja svojih potreba (Uzelac, 1987.).

Prema tomu, pitanje igre nije bezazleno već suštinsko pitanje, jer igra govori i o temeljnom filozofskom problemu odnosa čovjeka i svijeta. U igri se doživljava sreća stvaranja, što čovjeku stvara iluziju slobode, ali i samostvaranja. Budući da je imaginarna, čovjek se u igri može fiktivno vraćati i u prošlost, kako bi "popravio" ono što nekad nije uspio postići. To se kao motiv igre javlja kod igrača, ali i kod promatrača igre koji se identificiraju s igračima. S obzirom da se igra ponaša kao preslika stvarnog (kao odraz u ogledalu), ona ujedno pokreće ljudski um na razmišljanje o tome što je stvarno, a što nestvarno (iluzionističko). U tom smislu igra ima funkciju poticanja ljudskog mišljenja, a samim time i agensa za stvaralaštvo kojim će čovjek prilagođavati prirodu svojim potrebama (Uzelac, 1987.).

Johan Huizinga smatra kako je igra starija od kulture, jer pojam kulture podrazumijeva postojanje društva, a životinje su se igrale daleko prije nastanka toga. Civilizacija općem pojmu igre nije pridodala ni jednu bitnu značajku45 ( Huizinga, 1992.).

Već i u najjednostavnijim oblicima u životinjskom carstvu igra je više nego čisto fiziološka pojava. Igra nadilazi granice čisto biološkoga i fizičkog. Ona je smislena funkcija. U igri sudjeluje nešto što nadilazi neposredan poriv za potvrđivanjem života i što u životno djelovanje unosi smisao. Jer, svaka igra nešto znači (Huizinga, 1992.).

Psihologija i fiziologija trude se opisati i objasniti igranje životinja, djece i odraslih ljudi, i utvrditi bit i značenje igre te njene ulogu u životu. Činjenica da igra u životu vrlo mnogo znači i da ispunja jednu neophodnu ili bar

45 Ako bismo promatrali igru mladih pasa, npr., prepoznali bismo sličnosti s igrom ljudi. Oni jedan drugoga zovu nekim gotovo ceremonijalnim kretnjama i držanjem. Drže se pravila da jedan drugome ne pregrizu uho. Pretvaraju se kao da su užasno ljuti. I što je najvažnije, u svemu tome očito nalaze vrlo mnogo zadovoljstva i razonode. Međutim, takvo igranje mladih pasa tek je jedan od jednostavnijih oblika igre kod životinja. Postoje mnogo viši i razvijeniji stupnjevi: prave utakmice i lijepe predstave pred gledateljima (Huizinga, 1992.).


60

korisnu zadaću, uzima se općenito i bez protuslovlja kao ishodište svakog znanstvenog istraživanja i promatranja. Pa ipak, mnogobrojni pokušaji da se odredi ta biološka funkcija igre vrlo se razilaze (Huizinga, 1992.).

Ranije su različiti autori različito tumačili funkcije igre. Tako su jedni vjerovali da je osnova igre u samorasterećenju od suviška životne snage. Drugi, da igrajući se živo biće sluša svoj urođeni nagon za oponašanjem. Treći, da igra smiruje potrebu za opterećenjem. Četvrti, da se pojedinac kroz igru priprema za neku ozbiljnu životnu djelatnost. Peti, da se u igri zadovoljavaju strasti za vladanjem ili upuštanjem u nadmetanju s drugima. Većina tih pokušaja tek se posredno bavi pitanjem što je i kakva je igra za sebe i po sebi, i što ona igraču znači. Igri prilaze neposredno, mjernim postupkom eksperimentalnih znanosti, ne obraćajući pozornost prije svega osobini igre koja je duboko usidrena u estetskome (Huizinga, 1992.).

Svakome od tih objašnjenja može se postaviti pitanje u čemu je zapravo ’vic’ igre? Zašto malo dijete vrišti od zadovoljstva? Zašto igra ne može obuzdati svoju strast, zašto utakmica dovodi do ludila nepregledno mnoštvo? ”Intenzitet igre ne da se objasniti nikakvom biološkom analizom, a upravo u toj sposobnosti zaluđivanja leži njena bit i njezino prasvojstvo. Priroda je, čini se da tako govori zdrav razum, mogla i u obliku čisto mehaničkih vježbi podariti svojoj djeci kao popudbinu sve te korisne funkcije, kao što su: odterećenje suviška energije, opuštanje nakon nekog snažnog napora, pripremanje na životne dužnosti i nadoknada za neostvarivo. Ali ona nam je podarila upravo igru s napetošću, radošću i razonodom (Huizinga, 1992.).

Budući da igra postoji i kod životinja i kod ljudi, jasno je da igra ne počiva na racionalnome. Osim toga, igra kod ljudi postoji u svim kulturama i nazorima. Prema tome, može se reći kako je upravo prava, čista igra temeljni činitelj kulture46 (Huizinga, 1992.).

Prema tome, igra je suprotstavljena zbilji, pa je ne-zbilja, ali ne i neozbiljna. I smijeh je suprotan ozbiljnome, ali nije bezuvjetno vezan uz igru. Djeca, nogometaši i šahisti igraju s dubokom ozbiljnosti, ali ne pada im na pamet da se pritom smiju47 (Huizinga, 1992.). 46 Gotove sve značajne iskonske djelatnosti zajedničkog ljudskog življenja protkane su igrom. Npr., govor kao prvo i najsavršenije oruđe priopćavanja, poučavanja, zapovijedanja, kojim čovjek razlikuje, određuje, utvrđuje, imenuje značenje uzdižući predmete u područje duha. Igrajući se, duh-tvorac govora uvijek iznova prelazi sa stvarnoga prema misaonome. Iza svakog izraza za nešto apstraktno nalazi se neka metafora, a u svakoj metafori skriva se igra riječi (Huizinga, 1992.). 47 Smijeh kao čisto fiziologijski čin svojstven je isključivo ljudima, dok je igranje kao smislena funkcija svojstvena i životinjama. Ono što vrijedi za smijeh, vrijedi i za komično. Komično izaziva smijeh. Igra po sebi nije komična ni za igrača ni za promatrača. Mladunčad i mala djeca u igri su katkada komična, ali odrasli psi koji se naganjaju to nisu. Komično stoji u uskoj vezi s budalastim. Ali igra nije budalasta. Pojmovima: igra, smijeh, razonoda, šala, komičnost i ludost zajednička je neodredivost njihova pojma. Njihov ratio nalazi se u jednom osobito dubokom sloju duhovnoga. Što se više trudimo da oblik igre razlučimo od drugih, naoko srodnih životnih oblika, više dolazi do izražaja njena samostalnost. Igra se nalazi


61

Igri kao takvoj nije svojstvena ljepota, iako ona teži estetskim elementima. Igri se u primitivnijim oblicima pridružuju vedrina i ljupkost ljudskog tijela u pokretu. U svojim razvijenijim oblicima igra je protkana ritmom i harmonijom, kao najplemenitijim darovima estetskog opažanja koji su poklonjeni čovjeku (Huizinga, 1992.). Prema tome, igra je i nešto posebno, a ima sljedeća formalna obilježja (Huizinga, 1992.):

1) igra je slobodan čin, jer na zapovijed prestaje,48 2) igra nije “obični” ni ”pravi” život, već izlaženje iz njega u

privremenu djelatnost s nekom težnjom,49 3) završenost i omeđenost igre (od života se razlikuje mjestom i

trajanjem, 4) ponovljivost igre (pošto se odigrala, ostaje kao duhovna

tvorevina, postaje predajom i može se ponoviti u svakome času),

5) igra ima i pravila (napetost i red koji vode razmatranju pravila igre, koja određuju norme unutar privremenog svijeta što ga je izdvojila, koja kada se prekrše, svijet igre se ruši, pa je igri kraj).

Osobit položaj igre očituje se u tajnovitosti, što je prisutno i u igri male djece. To je nešto za nas, a ne za druge. A ono čime se drugi bave, nas se ne tiče. Tako se u životu djece ”obični život” privremeno gotovo sasvim ukida, ali to ukidanje nalazimo i u velikim igrama primitivnih naroda, koje su vezane

izvan mudrosti i ludosti, istine i neistine, dobra i zla. Iako je igranje duhovna djelatnost, ono po sebi nema nikakvu moralnu namjenu, ni vrlinu ni grijeh (Huizinga, 1992). 48 Ta se sloboda ne odnosi na mladunčad i na djecu; oni se moraju igrati jer im to nalaže instinkt i jer im igra služi razvijanju tjelesne i selektivne sposobnosti. I dijete i životinja igraju se iz zadovoljstva i upravo u tome leži njihova sloboda. U svakom slučaju, igra je odraslu i razboritu čovjeku funkcija koje se on može lako odreći. Igra je suvišna. Samo koliko izvire iz zadovoljstva ona postaje i potreba. Igru se svakog časa može prekinuti, pa čak i potpuno potisnuti. Ona se ne nameće kao fizička nužda, a još daleko manje kao uobičajena obaveza. Ona nije dužnost, jer se igra u slobodno vrijeme (Huizinga, 1992). 49 I malo dijete zna da nešto ”čini tek tako” i da je sve to ”samo za šalu”. U tome je sadržana svijest o manjoj vrijednosti, neki osjećaj “šale” nasuprot “ozbiljnome” koje se čini primarnim. Svijest da je to “samo igra” uopće ne isključuje mogućnost odvijanja i uz veliku ozbiljnost i predanost koja prelazi u oduševljenje koje može potpuno potisnuti svijest o igri. Svaka igra može igrača u svako doba posve obuzeti. Opreka igra - zbilja često ostaje nerazrješiva. Igra se promeće u zbilju a zbilja u igru. Igra nam se na prvi pogled ukazuje kao neki intermezzo u svakodnevnom životu, kao djelovanje za vrijeme odmora i radi odmora. Ali već po njenom svojstvu pravilnog i ponovljenog izmjenjivanja ona biva pratnjom, dopunom i dijelom života uopće. Igra ukrašuje život, dopunja ga, pa je neophodna. Neophodna je pojedincu kao biološka funkcija, ali i društvu, zbog smisla koji sadrži i izražajne snage te duhovnih i socijalnih veza koje stvara: ukratko, neophodna je kao funkcija kulture. Mjesto joj je u području koje je iznad bioloških procesa, iznad prehranjivanja, parenja, samoobrane (Huizinga, 1992).


62

uz kult.50 Sport je sve više širio značenje u društvenom životu, uvlačeći u sebe sve veći broj oblasti društvenog života51 (Huizinga, 1992.).

U posljednjoj četvrtini devetnaestog stoljeća sport se razvija u ozbiljnu igru. Razrađuju se sve stroža pravila sa sve većim brojem pojedinosti. Traže se sve veća dostignuća. Sistematiziranjem i discipliniranjem igre postupno se gubi ponešto od igračkog sadržaja. To se očituje i u podjeli igrača na profesionalce i amatere. Ponašanje onih kojima je igra poziv više nije pravo igračko ponašanje, jer nema više spontanosti i bezbrižnosti. Sport u modernom društvu izgubio je ono najbolje od igračkog sadržaja. Igra tako postaje preozbiljnom, a igračko je raspoloženje više ili manje iščezlo iz nje (Huizinga, 1992.). 6.5. Sport kao društvena pojava

Jedan od osnovnih zadataka sociologije sporta jest upoznavanje i

objašnjavanje društvene strane sportske aktivnosti. Njezino svrstavanje u sociokulturne pojave teorijski i praktično je od izuzetnog značenja, jer se time otklanja teza o njenoj "neozbiljnosti" i pridaje joj se posebna društvena vrijednost. Sportska aktivnost, bez obzira u kojem se vidu odvijala (sport, rekreacija, ili dr.), višedimenzionalna je društvena pojava jer obuhvaća sljedećih nekoliko aspekata proučavanja: politički, idejni, moralni, ekonomski i kulturni.

Politika i političari imaju specifičan odnos prema ovoj aktivnosti. Oni je mogu pretvoriti u nebitnu političku pojavu, zabavu za mase, hobi i igru pojedinaca, i devizom "kruha i igara" pretvoriti narod u publiku, u masu, uz represivnu kontrolu ponašanja i amortizaciju društvenih nezadovoljstava koja proistječu iz marginalnog društvenog položaja pojedinih društvenih skupina. To je, naravno, apolitično, ali ne i izvan političke kontrole. Sport kao integralni dio politike može se smatrati značajnom političkom pojavom, pa se lako uključuje u društvene okvire koje je lako kontrolirati. To je kao tendencija prisutno u svjetskim razmjerima. Iz toga se može zaključiti kako je sport značajna politička pojava pogodna za utjecaj na mase, posebno mlade. Iz toga se isto tako može zaključiti kako ova aktivnost ima značajnu ulogu u afirmaciji zemlje i njezine ideologije. Osim toga, ona je, posebno u pojedinim organiziranim vidovima, ujedno i specifična politika (državna, lokalna, grupna, individualna). I konačno, iz toga se može zaključiti kako službena politika koristi svoj povlašteni položaj i organizaciju da ovoj aktivnosti, posebno u pojedinim njezinim vidovima, 50 U vrijeme velikih blagdana posvećenja, kada se mladiće prima u zajednicu muževa, u čitavom plemenu utihnu svađe. Privremeno se odlaže svaka odmazda. I u naprednijim kulturama mogu se naći tragovi privremenog ukidanja normalnoga društvenog života za volju velikog i svetog doba igara (Huizinga, 1992.). 51 Feudalno društvo imalo je posebno zanimanje za turnire, koje se s njegovim dramatiziranjem i aristokratskom kićenosti ne može nazvati sportom. Oni su imali i ulogu kazališta. Velike igre loptom zahtijevaju prije svega zajedničku uvježbanost stalne momčadi, pa se tu i javlja bit modernog sporta. Ta pojava potječe iz Engleske devetnaestog stoljeća (Huizinga, 1992.).


63

nametne svoje operativne i strateške odluke u vidu programa, rezolucija, dokumenata, zakona, ustava i sl.

Rasprava o odnosu sporta i politike najčešće se odvija u rasponu između sljedeća dva stajališta:

1) prvoga, po kojemu sport izražava društvene i političke odnose

između država, konflikte ili njihovu suradnju predstavljajući sredstvo politike pomoću kojeg se uobličavaju određene vrijednosti

2) i drugoga, po kojemu se sport smatra apolitičnim jer u principu treba biti izvan politike

Neki tvrde kako je sport neutralan i nezainteresiran za politiku, dok je

politika za sport zainteresirana. Jer, za ono što se dešava oko sporta nije kriv sport, već društvo koje ga koristi i zlorabi. Da sport nije apolitičan svjedoče nastojanja njegova pretvaranja u traganje za nacionalnim identitetom, političkom emancipacijom ili učvršćivanja političkih sustava. Ako je to tako, postavljaju se pitanja: što se događa sa sportom kad postaje sredstvo politike? Što se događa s politikom kad raste njezin interes za sport? Što će politici sport i čemu politika u sportu?

Postoje tri sljedeće razine prepletanja sporta i politike: 1) razina unutarnje politike sporta, 2) razina lokalnog i nacionalnog prestiža, 3) razina međunarodne politike. Na razini unutarnje politike sporta klubovi svjesno usmjeravaju

djelovanje (organizacija, uvjeti bavljenja sportom, razrada strategije kluba itd.). Na razini lokalnog ili nacionalnog prestiža određuje se svojevrsni

društveni mehanizam društvene afirmacije dijelova društva i pojedinih društvenih sredina (ponajprije onih kod kojih su izrazito prisutne suvremene težnje, a čija je stvarna afirmacija loša ili potisnuta i ograničena). Države i nacije koje su stekle neovisnost preko sporta traže svoje mjesto u međunarodnoj zajednici, a one superiorne potvrdu svoje moći i interesa.

Na razini međunarodne politike sve se više uključuje i sport, aktivirajući skupne veze i dajući mogućnost nacijama za uživljavanjem i identifikacijom sa svojom skupinom, pa se sport koristi i kao sredstvo skupne integracije, načina buđenja domoljubnih i nacionalnih osjećaja, potičući i masovne psihoze.52

52 Nogometna utakmicama za svjetsko prvenstvo 1969. izazvala je prekid diplomatskih između Salvadora i Hondurasa. Dvije su se zemlje suprotstavile jedna drugoj na terenu pred 1700 policajaca. Igrom pobuđene emocije bile su toliko intenzivne da je nogometno igralište od političke akcije dijelio tek kratak korak. Nogometni rat vođen je tenkovima i avionima, a poginulo je više od 300 ljudi.


64

Slika 17. Političari i sport Predsjednik Tuđman na tenisu... ... i na stadionu

Puko uplitanje politike u sport i njegovo pretvaranje u političko sredstvo izaziva degradaciju sporta, ali i politike, jer se politički ciljevi ostvaruju posredstvom sporta. Sport može biti i svojevrsni znak raspoznavanja, određena slika društva. U takvim situacijama on se podiže na razinu društvene politike, a slika koja se ponekad stvara i prenosi sportom ima prednost nad tradicionalnim oblicima izravne političke promidžbe. Sport to postiže jakom neverbalnom komunikacijom, emocionalnim nabojem, ritualom te dijalogom gledatelja i aktera.

Politika koristi razne oblike sporta za ostvarenje vlastitih političkih ciljeva i manipulaciju masama (posebno one koje su povezane s igrom i natjecanjem), što je uvijek u interesu samo pojedinih političkih grupa (uglavnom onih koje su na vlasti, jer one imaju i materijalnih sredstava za ostvarivanje takvih ciljeva). Međutim, ni sportske skupine to ne rade bez kompenzacije, već naprotiv, izvlače maksimalnu korist iz političkih potreba, dobivajući novac i različita materijalna dobra, ugled i društvenu moć (mnogi veliki nogometni i košarkaški klubovi dobili su od društva besplatno stadione).

U uvjetima visokorazvijene industrijske, znanstveno-tehničke civilizacije koja prožima gotovo sva područja življenja, objektivno jača potreba za sportom kao jednom od autonomnih i elementarnih potreba suvremenog čovjeka. Istodobno se također jačaju i produbljuju i određene strukturalne tendencije koje su ukorijenjene u vladajuće načine društvenog života. Riječ je o jednoj od elementarnih potreba suvremenog čovjeka za kretanjem, raznovrsnom fizičkom aktivnosti, iskušavanjem vlastitih sposobnosti i moći. U svijetu rada se objektivno smanjuje potreba za fizičkom aktivnosti, pa je razumno očekivati povećanje i jačanje potrebe za sportom.

Sport bi se, prema tomu, trebao razvijati u znaku izrazite protuteže onome što dominira u svijetu rada i politike. To znači da bi se u uvjetima suvremenog svijeta sport mogao pojaviti i funkcionirati kao "oaza carstva slobode".

Odnos sporta i politike može se izložiti u sljedećih nekoliko točaka:


65

1) sport je sredstvo državne politike kako bi se u međunarodnoj javnosti stvorilo uvjerenje da neke zemlje spadaju u normalne, jer se pomoću njega stvara i nameće određena slika društva,

2) sport je sredstvo državne politike jer se pomoću sportskih nadmetanja nastoji proširiti i stvoriti dojam o naravi političkih konfrontacija i sukoba,

3) u podijeljenom svijetu sport je i sredstvo državne politike jer se postizanjem vrhunskih rezultata izravno predočuje kao uvjerljiva potvrda vitalnosti i superiornosti sustava,

4) sport je i sredstvo uspostave te jačanja političkog konsenzusa, ali se to lako pretvara u sredstvo postizanja ciljeva kluba, pa je teško utvrditi koriste li se sportske manifestacije i simboli i u političke svrhe, ili se koriste u sportske svrhe,53

5) nezadovoljstvo i zaoštrene napetosti često eksplodiraju javno oko sporta jer dobivaju potvrdu i političku afirmaciju (sport se umjesto sigurnosnog ventila napetosti pretvara u izvaninstitucionalni mehanizam54).

Ukratko, utjecaj vlasti na sport je sve veći, ali i sporta na vlast. Osnovni

razlog tomu je u porastu ugleda, značenja, masovnosti, kvalitete i moći samih sportskih aktivnosti, posebno pojedinih. Budući da se sve plaća, nad sport se sve više nameće paternalizam politike, pa je on sve više o njoj ovisan. Birokracija u sportskim društvima i klubovima i afirmacija eksploatatorskih odnosa leže u osnovi ovih odnosa. Sve više rekorda, medalja, bodova pod svaku cijenu, pa i po cijenu pretvaranja sportaša u poslušne "robote" koji su svoju poslušnost nadoknadili raznim beneficijama u društvu, najbolje svjedoči o takvim odnosima. A sportska aktivnost, kao i svaka kineziološka aktivnost ima sasvim druge pretpostavke (zadovoljavanje potrebe za fizičkom aktivnosti i kreativnim odnosom, ostvarivanjem specifične komunikacije među ljudima i za izražavanjem emocija i aspiracija).

Ekonomija je također zainteresirana za sportsku aktivnost, ali i značajno povezana s njom, s obzirom na to da od stupnja društveno-ekonomskog razvoja ovisi i stupanj razvoja sportske aktivnosti (u zemljama s nižim stupnjem razvoja mogu postojati razvijene samo pojedine aktivnosti, kao npr. nogomet, košarka i sl., dok su druge uglavnom zapostavljene i nisu tako popularne, a ni tako financijski dotirane). To, međutim, ne znači da i kineziološka aktivnost, posebno organizirana u sportu, ne može značajno utjecati na ekonomski razvoj zemlje, jer ako se pojedine sportske priredbe izrazito posjećuju, posebno od ljudi izvana, to može značiti određenu zaradu, ne samo 53 Primjeri s naših nogometnih stadiona ne manjkaju. Sportom posredovan i uvjetovan politički konsenzus manifestacijske je naravi, pa brzo može nestati u suočavanju s realnim problemima koji se nameću od trenutka kad se napuste euforiji podložna sportska borilišta i gledališta. 54 Još su stari rimski konzuli znali da kada je glad vladala u Rimu narede moreplovcima da iz Sahare donesu pijesam za arenu, a ne žito. Događa se, međutim, i to da politički manipulatori u sportu bivaju i sami izmanipulirani (umjesto sigurnosnog ventila, sport se pretvara u mjesto artikulacije i javnog potvrđivanja političkih tendencija i snaga, kojima se inače normalno i institucionalno ne želi priznati legalitet).


66

klubu, već i ugostiteljima, prijevoznicima, trgovcima, pa i vlasti (zbog povećanog priljeva poreza na promet i drugih pristojbi. Isto tako, ulaganje kapitala u proizvodnju sportske opreme, zarade od reklama i sl., također predstavlja ekonomski aspekt ove aktivnosti. Dobro organizirana rekreacija, međutim, može poboljšati izravnu proizvodnju jer može povećati produktivnost radnika, kao što su mnoga istraživanja već dokazala, ali i vezati radnike u slobodnom vremenu kako bi se manje bavili onim aktivnostima koja izravno utječu na smanjenje produktivnosti rada (alkoholizam, narkomanija i sl.). Dobrom se rekreacijom može utjecati ne samo na povećanje produktivnosti rada, već i na smanjenje invalidnosti u radu, povećanje zadovoljstva u radu i sl. Slika 18. «Poljudska ljepotica» autora Borisa Magaša (MIS '79)

Sport je i kulturna pojava jer je dio opće kulture društva, ali je i svojim

opredjeljenjima okrenut čovjeku kao dijelu društva i kulture, a može pridonijeti stvaranju i razvijanju novih kulturnih kreacija čovjeka u društvu. Primjerice, postavlja se pitanje u kojoj mjeri znanstveno-tehnička revolucija ima dehumanizirajuću ulogu, budući da ga stavlja u sve bezličnije i automatiziranije odnose. Međutim, znanstveno- tehnička revolucija povećava količinu slobodnog vremena i utječe na potrebu za njegovim intenzivnijim i raznovrsnijim korištenjem, što povećava ulogu kineziološke aktivnosti u zadovoljavanju ljudskih potreba. Primjena elektronike u svim područjima kineziološke aktivnosti, razvoj sredstava informiranja i propagande i sl., imaju značajan utjecaj i na organizirane vidove kineziološke aktivnosti, prije svega na sport. Jer TV prijenosi natjecanja povećavaju gledanost, što je posebno važno za sportske događaje koji se odvijaju u nekom drugom prostoru (Olimpijada, neke utakmice, međunarodna natjecanja, i sl., razvojem satelitske komunikacije mogu se gledati iz svih dijelova svijeta, bez obzira gdje se održavali).


67

Slika 19. Reklame na stadionima

Slika 20. Adidas - proizvodnja sportske opreme

U kontekstu razmatranja sporta kao društvene pojave postavljaju se

još i druga mnogobrojna pitanja koja svojim odgovorima mogu rasvijetliti ovaj društveni aspekt. Tako se postavlja pitanje čine li kakvu podkulturu različite grupe u organiziranoj kineziološkoj aktivnosti (igrači, treneri, publika, dijelovi publike, đaci, studenti, profesori kineziologije i sl.), kao i ima li unutar toga elemenata kontraku1ture i kakve, te zašto .

Postavlja se i pitanje stvaralaštva u sportu te njegove uloge u sveukupnom društvenom stvaralaštvu?55

Moralni aspekt sporta vezuje se često uz odgoj u školi i razvijanje moralnih osobina mladih, posebno u razvoju voljnih osobina, pa i drugih crta ličnosti, za razliku od vrhunskog sporta koji, osim pozitivnih, razvija i niz 55 Npr. ima li bavljenje sportom utjecaj na stvaranje specifičnog društvenog karaktera, koji odlikuje autoritarnost, tradicionalnost, konformizam i sl. U kojoj mjeri sport ima utjecaj na odgoj mladih, u kojoj mjeri podržava solidarnost, koheziju skupine, drugarstvo, nesebičnost, požrtvovanost, kompetitivnost i sl.


68

negativnih osobina, što je najčešće izvan sportaša (nasilje, konflikti na terenima, pobjeda po svaku cijenu i sl.). Jer postoje mogućnosti da se i u vrhunskom sportu razviju one moralne osobine, igrača, trenera i publike koje će razvijati kolektivni duh, stvaralaštvo, prijateljstvo, druženje, igru. Društvo koje inače ne razvija te osobine, neće ih razvijati ni u sportu, jer od općedruštvenih odnosa i stupnja civilizacije i kulture društva ovisi i kako će se moral razvijati u sportu, odnosno kojim će se moralnim osobinama orijentirati organizirana kineziološka aktivnost.


69

7. SPORTSKI AKTERI Kako je čovjek temeljni element strukture društva, tako je akter u sportu temeljni element društvene strukture sporta. Međutim, postavlja se pitanje tko je u sportu akter? Zasigurno da jednu skupinu aktera čine sami izravni sudionici u sportskom događaju (sportaši). Ali, jesu li treneri također akteri u sportu? Jer treneri i selektori također svojim djelovanjem bitno određuju rezultat. Ili, jesu li novinarski izvjestitelji i komentatori sportski akteri? Jer oni svojim pisanjem i komentarima stvaraju, ali i uništavaju sportske zvijezde. U kojoj su mjeri članovi uprave akteri? Oni svojim upravljanjem klubom mogu bitno pridonijeti manjem ili većem rezultatu.56 Neposredna publika svojim utjecajem može bitno utjecati na rezultat, pogotovo kod masovnih sportova kao što je nogomet u kojem se publika smatra dvanaestim igračem? Također se postavlja pitanje jesu li suci akteri ili samo egzekutori koji sude po određenim pravilima? Postoje li razlike u igri između profesionalaca i amatera?

Profesionalni vrhunski sport, iako nema toliko sportaša koliko ih sudjeluje u amaterskom sportu, u velikoj mjeri dominira u svim sferama društvenog života. To se pogotovo odnosi na neke masovne sportove. Profesionalizam se najčešće pravda potrebom za postizanjem kvalitete bez čega, navodno, nema napretka. Da to nije tako, jasno se vidi i po uspjesima naših jedriličara na svjetskim prvenstvima, od kojih nijedan nije profesionalac. Osim toga, znanje i vještina nisu jedini činitelj koji određuje kvalitetu, već postoje i neke prirodne predispozicije, ali i neki društveni uvjeti.57

Bitna karakteristika profesionalizma je posvećenost profesiji. U sportu to ide na štetu ostalih životnih elemenata, jer profesionalizam neprestano produbljuje jaz između života i igre. Profesionalac je zvijezda koja je sve udaljenija od ljudskih mogućnosti, pa ide i izvan njih, zbog čega mu se ljudi dive. To dovodi do pretvaranja ljepote igre u brzinu, grubost, nadmenost i bunkeriranje.

Igrači-roboti postaju prototip suvremenog profesionalca u sportu. Stoga se postavlja pitanje u čemu je kvaliteta sportaša? Je li to svladavanje koordinacije pokreta, ili vještina disanja ili čvrstina organizma, što je stvarna pretpostavka uspješne inteligentne sportske aktivnosti, jer sportaša očituje kao ljudsko i društveno biće u prirodnom sportskom ambijentu? Ili je to činjenica da

56 Odluke o kupovanju igrača, nagrađivanju igrača i mnoge druge, itekako mogu imati utjecaj na igru i rezultat. 57 Npr., košarkaško znanje podrazumijeva neke tehničko-taktičke elemente, poznavanje pravila igre, vještinu driblinga, ubacivanja u koš, dodavanja i sl. To se može naučiti, odnosno prenijeti s trenera na igrača. Osnovni preduvjet razvoja kvalitete košarke, međutim, nije u tome, već u predispozicijama igrača (visina, snaga, brzina, odraz, i sl.). Svi ostali elementi se tek vezuju uz ove i tako se postiže kvaliteta.


70

je od malih nogu počeo trenirati da bi pretekao vršnjake, čitav život se posvetio treningu, pa oko sebe ima timove stručnjaka svih profila, koji ga provjeravaju, analiziraju, hrane, oblače, vode u šetnju, treniraju, nadgledaju, pregledaju, uspavljuju, žene, bude, laskaju mu, maze ga, ali zato i viču na njega, obećavajući mu kule u oblacima dajući mu diskretno stimulanse, sve radi uspjeha? Za uspjeh on dobiva medalje u kojima ne uživa duže od momenta primanja, jer su i ti drugi zaslužni, pa medalje pripadaju i njima. Ipak ih sportaš ostvaruje, stavljajući sebe na kocku i žrtvujući svoje druge užitke, pa se u podjeli medalje s ostalim sudionicima mora osjećati upotrijebljenim od strane drugih, odnosno izigranim.

I sportaš i trener su, međutim, sluge, jer je osnovno pravilo sportskog profesionalizma hrabrost i poslušnost. Treba samo izvršavati naređenja, pa čak kada se s njima i ne slaže. Tako sportaš postaje ne-čovjek, što se na natjecanju još više potencira (kod nogometa, košarke, ragbija i sl.), igrači se huškaju protiv protivnika, nazivajući ih i raznim pogrdnim imenima.

Poslušne i uspješne publika i uprava vole, pa mogu što hoće. Međutim, hoće to trajati vječno? Da, sve dok ne postanu neposlušni i dok ne postignu uspjeh. A onda im svi okreću leđa. Bivše zvijezde se zaboravljaju, a njihov sjaj sve više blijedi (to je lijepo prikazano u filmu "Rocky").

Slika 21. Naporni košarkaški trening

Cilj humanog sporta, međutim, nije podjela ljudi na bogove i obične ljude, već upravo njihovo povezivanje. Zato je profesionalizam u sportu jedan vid otuđenja suvremenog sportaša, jer on ne stvara za sebe, već za druge, ne stvara kao ljudsko biće uz korištenje intelekta, već mu drugi planiraju igru i određuju mu što će raditi. On postaje jednom vrstom robota.

A tko sve živi od sportaša? Tko su paraziti profesionalizma? To je sportska birokracija (administracija, članovi predsjedništva kluba, društva, saveza, fonda, ministarstva i drugi). To su isto tako i sportska tehnokracija (stručnjaci različitih profila, savjetnici trenera, tehnički rukovoditelji, treneri specijalisti, šefovi stručnih štabova, liječnici, pedagozi, psiholozi, maseri i


71

drugi). To je i sportski tisak koji od tiraže (300.000 primjeraka) vrlo dobro živi, što ima zahvaliti upravo proizvodnji senzacija (zna se da su sportski novinari nabolje plaćeni). To je i znanost koja ima za cilj znanstvenim metodama pripremiti vrhunske rezultate i omogućiti sportašima preživljavanje velikih napora u sportu te zalječivanje njihovih rana (umjesto bavljenja problemima čovjeka, ona se bavi problemima prikrivanja upotrebe dopinga, odnosno pronalaženjem takvih koji će se tako brzo resorbirati da se ne primijete na kontroli). To su konačno menadžerske strukture koje predstavljaju dio privrede koja preko svojih direktora u upravama klubova sklapa nove poslove. Događaji u sportu i oko njega pokazuju da je kod nas sport postao "ničija zemlja", na kojoj se odvijaju odnosi koji nemaju ničega zajedničkog s onim što se može podvesti pod pojam humanističkoga. To se vidi iz sljedećih nekoliko činjenica:

1) iz formalno-pravnog statusa sportaša (po pravilnicima pojedinih sportskih institucija sportaši se ne mogu slobodno kretati iz kluba u klub bez ispisnice niti birati u kojem će klubu igrati, što je u suprotnosti s ustavnim odredbama po kojima čovjek ima pravo birati radnu organizaciju);

2) iz sastava uprava sportskih klubova u kojima se nalaze političari, direktori, bankari, urednici masovnih medija, menadžeri i drugi ljudi od utjecaja. Oni proizvode i dio sredstava usmjeravaju prema sportu, bez čega u sportu ne bi bilo ni plaća, ni stadiona, ni putovanja. Oni su tu jer raspolažu novcem, pa ga mogu donijeti i u klub. Osnovni motiv za to jest afirmacija članova uprave, ali ne na temelju vlastitoga, već na bazi rada drugih. Za njih radi tisuće radnika u tvornicama, ali i tisuće sportaša u klubovima;

3) iz općeprihvaćene teze da se sportom bave oni kojima ne ide škola izvodi se prioritet treninga nad svim ostalim sferama života, jer i tako "ne mogu završiti školu". To se, međutim, može i obrnuti i postaviti pitanje ne ide li sportašima škola upravo zato što sve svoje vrijeme posvećuju sportu?;

4) iz nametnute uloge trenera kao goniča robova koji mora balansirati između uprave i igrača i biti često grub prema sportašima, ali i "mekan" prema upravi koja ga bira. On iz igrača mora izvući što je moguće više, ne birajući sredstva.

Ako bi se htjelo generalizirati, moglo bi se reći da su osnovne

karakteristike našega sporta sljedeće:

1) sportski se klubovi sve više pretvaraju u ekonomske subjekte jer imaju tendenciju da se kroz ulaznice i reklame što je moguće više


72

financijski osamostale od raznih donatora, pa je za ekonomsku uspješnost vrlo značajan sportski rezultat. Oni koji postižu bolje rezultate imaju i više publike, ali i zainteresiranih za reklamiranje svojih proizvoda na stadionima. Jer, što više sredstava donose razni direktori u klub, to je njihov utjecaj jači, a sve je manji utjecaj igrača i trenera koji se bave sportom;

2) stalno se proširuje igračka baza povećavanjem igračkog potencijala, pa klubovi nastoje imati pod kontrolom što veći broj škola, manjih klubova i drugih organizacija iz kojih će regrutirati sportaše. Time se omladina, umjesto prepuštanja pravim pedagozima, prepušta u kvazipedagoške ruke, pa umjesto da se stvaraju razvijene, humane i slobodne ličnosti, mladi se pretvaraju u robove trenera.

Za humano društvo, međutim, daleko je od većeg značenja stvaranje

duha zajedništva, jednakosti, slobode, nego sve ono znanje koje će mladom čovjeku prenijeti model pokornih, neslobodnih, ali upotrebljivih robota, koji će jedno vrijeme uživati slavu i novac, a nakon toga...? Ove se tendencije sve više ostvaruju i uz upotrebu znanosti. Jer znanost ne samo da prodire u sport, već pri tom ima i pozitivnih i negativnih utjecaja. Njezina ogoljena tehnika, koja se primjenjuje u sportu, sve više zapostavlja moralne i ljudske vrijednosti. Sve tri funkcije znanosti (praktično-tehnička, društveno-integracijska i svjetonazorska funkcija) ostvaruju se i u sportu, ali se zapostavlja njihovo međusobno povezivanje. Zato i dolazi do zlouporabe znanosti u društvu općenito, pa i u sportu, što je posljedica zapostavljanja moralnog integriteta znanstvenika. Naime, u sportu se govori o ljudima izgrađenima po narudžbi, o robotima, čemu je i znanost dosta pridonijela. Jer i znanost je u sportu usmjerena prema rezultatu, a ne prema sportašu; u sportu je znanost dobila čisto pragmatičan karakter omogućavajući postizanje vrhunskih rezultata, a sportašima preživljavanja napora kojima je organizam izložen. Napokon, jer služi i za liječenje povreda kod sportaša, umjesto da ih spriječi. Sličnosti između profesionalnog sporta i profesionalnog rada isto su motivirane (zarada za egzistenciju), te profesionalni sport nije carstvo slobode, već carstvo nužnosti. Osim toga, sport se također pretvara u zanat; normiraju se i komercijaliziraju rezultati radi maksimalizacije profita. Te rezultate ne stvara više sportaš sam, već zajedno s trenerima, liječnicima, psiholozima, upravom i drugim posrednicima, koji zato također imaju pravo raspolaganja rezultatom te imaju koristi, iako nisu svi podjednako zaslužni. Isto tako, treninzi se ne usmjeravanju od strane sportaša, već ih planiraju drugi, kao što ni radnik ne usmjerava proces proizvodnje. Sport se kao i proizvodnja sve više specijalizira, a s njome dolazi i slijepo pokoravanje znanosti, uputama trenera pa nestaje spontanosti i spretnosti, što igru sve više čini


73

neprivlačnom. Riječju, sportaš se sve više pretvara u stroj, pa se njim manipulira kao i s malim djetetom.

Sve to potire humanističku dimenziju znanosti i vodi k istraživanjima usmjerenim na rezultat (biološkim, kemijskim, psihološkim, sociološkim i drugim metodama), a ne prema razvoju ličnosti sportaša i zadovoljavanju njegovih ljudskih potreba, pa i onih za natjecanjem, za igrom, koje ga ne bi mogle svesti na razinu robota, već ga razviti kao ljudsko biće.

U kontekstu toga postavlja se i pitanje je li uopće moguć humani sport? Odgovor zahtijeva kritički pristup, prije svega kao istraživanje mogućnosti izmjene "načina proizvodnje u sportu". Budući da sport ide pod ruku s industrijom zabave i pretvara se u potrošnju, humanistička je kritika moguća samo kao kritika tog načina proizvodnje. Budući da se sport javlja kao spektakl, kritika je moguća samo kao kritika spektakla. To se vidi se po podjeli rada na promatrače i izvođače, po tome što je sport isključivo natjecateljski, pa vrijednost nije igra sama po sebi, nego je to rezultat. Izmjena takvih uvjeta vodi ka humanom sportu, a da bi se on mogao ostvariti, potrebna je ne samo humanistička kritika, koja će rasvijetliti otuđene odnose, već i "pobuna robota", preuzimanje sporta od strane sportaša u svoje ruke (Simonović, 1981.).


74


75

8. SPORTSKA DJELATNOST Društvena djelatnost omogućuje čovjeku zadovoljavanje bioloških potreba i svih ostalih (antropoloških, kulturnih, potreba za učenjem, igrom i sl.), ali i ostvarenje vrijednosti i normi. Pojam djelatnosti obuhvaća ne samo fizičku, već i sve ostale aktivnosti (odgoj, obrazovanje, uprava, znanost, dokolica i dr.), jer djelatnost je proces između čovjeka i prirode u kojem on vlastitom aktivnosti omogućava, regulira i nadzire razmjenu materije s prirodom i pritom pokreće prirodne snage tijela, ali i mozga, s ciljem prilagodbe prirodnih predmeta obliku koji mu omogućava zadovoljavanje nekih potreba. Kako se sport, ovisnosti o tomu radi li se o amaterskom ili profesionalnom, može odrediti i kao rad i kao slobodno vrijeme, za sve ono što se na njega odnosi vrijede gornje konstatacije o radu i slobodnom vremenu. Danas se u sportu obvezno susreće s natjecanjem, pa je to nezaobilazno pitanje pri njegovu proučavanju. Rezultat i kvantiteta leže u suštini toga. Kompetitivna svijest sve više usmjerava misli i ponašanje suvremenog čovjeka. Slavlje zbog pobjede rječito govori kako je publici danas više stalo do pobjede nego do lijepe igre. Pokazuje se to kroz navijanje, način navijanja, način oblačenja, ponašanja i sl. Na natjecanjima je prisutna posebna atmosfera, vlada uzbuđenje među sportašima i gledateljima, natjecanja predstavljaju svečanost, prestiž, a povećava se i solidarnost među sportašima i gledateljima, posebno ako pripadaju istoj strani. Natjecatelji se uzdižu na pijedestal svetosti, postaju idoli, pa se navijači s njima identificiraju, obožavaju ih, imitiraju i sl. Natjecanje (competitia) nije, međutim, stvoreno u sportu, već je iz društva preneseno u sport, što su uvjetovali različiti čimbenici:

1) natjecanje s prirodom čovjek je razvio od svoga nastanka i prenio u društvo, pa i u sport (više se vrednuje što je u tome uspješniji),

2) posebnost koja se time razvija ostvaruje se i kroz sport u poticanju afirmacije (osim afirmacije prema prirodi, razvija se i prema drugom čovjeku),

3) u toj borbi bitan je i doprinos, pa se vrednuju više oni koji više i postižu; odnos među ljudima pretvara se u odnos među njihovim kvantitativnim rezultatima,

4) u industrijskom društvu ljudske potrebe postoje samo u kontekstu zarade, što se odražava i na sport (takav racionalizam se pretvara u suprotnost, iracionalnost), a pitanje smisla postaje besmisleno.58

Ne postavlja se pitanje je li to potrebno, već prije svega "po koju je

cijenu to moguće"? (po cijenu ugrožavanja vlastitog tijela, života,

58 Jer ako netko trči 100 m za 10 s , pa za 9,9, pa ta 9,8.... postavlja se pitanje u u čemu je smisao, pošto i tu postoje granice (nikad neće postići za 1 s ).


76

postizanjem rezultata koji su izvan realnih granica uzimanjem dopinga, korištenjem znanosti, zapostavljanjem razvoja drugih strana ličnosti i sl.). Riječju, pretvaranjem sportaša u poslušnog robota.

Na pitanje "zašto"? nije teško odgovoriti ako se pozove u pomoć sociologija. Jer čovjek postaje sredstvo postizanja ciljeva države koja ne samo da potiče kompetitivnost, već ima i tendenciju cjelovite kontrole nad slobodom čovjeka. Već i samo postavljanje pitanja znači prebacivanje problema s kvantitativnog na kvalitativno, s polja opredmećenog i otuđenog čovjeka, gdje je značajno jedino koliko je proizveo, na polje autentičnog čovjeka i stvarnih ljudskih potreba. Pitanje "zašto"? znači dovesti u sumnju sve odluke, stajališta i sl., koje se odozgo nameću čovjeku u njegovo ime (Simonović, 1981.).

Međutim, te ne znači da na natjecateljki odnos nema utjecaja i ljudska prirodna, instinktivna strana. I životinje imaju razvijen instinkt, ali samo radi preživljavanja. Čovjek se, međutim, razvojem sve manje ponaša kao životinja, sve više pobjeđuje životinjske porive, razvijajući istovremeno neke specifično ljudske i društvene (društvene norme). Prema tome, on ne razvija instinktivnu težnju za nadmetanjem kao što je to slučaj kod životinja, već povijesno razvija ljudsku težnju za natjecanjem kao kulturnim fenomenom.59 Da su instinkti u osnovi natjecanja, ljudske bi potrebe bile još uvijek ograničene na prirodne, što i jest slučaj u društvima na nižem razvojnom stupnju. Preživljavanje je samo uvjet, ali ne i razlog ljudske egzistencije.

Povijesni razvoj ima tendenciju razvijanja ljudskosti i vrednovanja čovjeka u prevladavanju animalnih osobina. Stvaranje mogućnosti autentičnog komuniciranja i vrednovanja sa slobodnim, kreativnim i autentičnim osobinama jest cilj takvoga razvoja (ako se uopće može govoriti o cilju povijesti). Cilj promjene nije popravljanje čovjeka kao životinje, već borba protiv onih osobina koje ga pokušavaju na nju svesti. Oni koji čovjeka svode na životinju polaze od instinktivističkih i biologističkih teorija i pobornici su politike "status quo", zbog vlastitih interesa i privilegija koje proizlaze iz njihovog društvenog položaja. Za njih je natjecanje prirodna stvar, pa se samim time ne može promijeniti, kao što se ne može mijenjati ni potreba čovjeka za kisikom. Oni drugi, koji takve postavke odbacuju, zalažu se za čovjekovu slobodu i zadovoljavanje njegovih autentičnih potreba, za što se on sam mora izboriti praktičnim, kreativnim odnosom prema svijetu. Što je kreativniji, to je manje ovisan o prirodi, ali i o drugim ljudima.

Danas se sve više razvidno kako suvremeni sport gubi karakter i draž igre, i to po sljedećim njegovim karakteristikama:

1) u sportu je sve prisutnija sila i prijevara, a cilj nije užitak već nešto drugo, 60

59 Da je to tako svjedoči i činjenica da ima primitivnih društava u kojima takvog nagona nema. 60 Kada igrač povrijedi igrača ili odglumi povredu kako bi zaradio jedanaesterac, to nema veze s pravilima igre. Igra za bodove i novac stavljaju pravila u drugi plan (to više nije igra, već prijevara, a užitak nije u igri, već u trošenju novca). Gdje je granica između igre i takvog sporta? Ludički je zanos prisutan sve do brojanja bodova.


77

2) varka i lukavstvo čine sport više nalik poslovanju, burzi vrijednosnih papira i ratovanju nego igri,

3) uspjeh po svaku cijenu i nanošenje štete drugima osnovni je kriterij, pa nema uživanja u igri,

4) sport je pod strogim disciplinskim nadzorom, pa prestaje biti uživanje i postaje teret,61

5) bez ludičkih osobina sport postaje sterilan (gdje netko drugi planira igru nema ni smisla ni igre,62

6) prisutna su pretjerivanja i disciplina, koje udaljavaju od igre, traži se odricanje, pa i žrtve, pretvaranje u rad, 63

7) nakon napornog rada profesionalaca u sportu (postoji i radno vrijeme, posrednici, šefovi, otuđenje, baš kao kod rada u tvornici) treba se odmarati, aktivno se baveći pravim igračkim sportom.

Suvremeni sport sve više gubi karakter igre i pretvara se u komercijaliziranu

profesiju. Analiza razvoja sporta pokazuje da su tu i danas prisutne osnovne vrijednosti kao i prije. To znači da nije problem u promjeni vrijednosti, već u promjeni društvenih odnosa koji utječu na sport, pa kritička analiza sporta predstavlja ujedno i kritiku tih odnosa. Stavljanje čovjeka u pasivni, umjesto u aktivni odnos, koji mu je generički primjeren, prisutno je i u sportu.

Iako suvremeni sport počinje tek od francuske buržoaske revolucije, njegovi se korijeni mogu naći i prije. Duh osnovnih društvenih procesa (političkih, ratnih i ekonomskih) snažno je utjecao na stvaranje viteštva, a upravo to predstavlja prototip sporta buržoaskog društva. U ranom i srednjem feudalizmu, s velikim brojem manjih državica i nestabilnom političkom situacijom, stalnim unutarnjim i međunarodnim sukobima, stvara se potreba za ratničkim slojem feudalaca i njihovih neposrednih podanika, pa njegovanje ratne vještine nije značajno samo protiv vanjskih, već i protiv unutarnjih neprijatelja (kmetova). Na viteškim turnirima, boreći se za naklonost dvorskih dama i za čast, razvija se i borilačka vještina koja služi interesima plemstva u ratu i u borbi protiv kmetova.

Krajem 18. i početkom 19. st. javljaju se pokušaji prenošenja sporta iz vojarni u društvo - među mlade, čime se mladi podvrgavaju principima stege, vojnog reda i sl., u čemu je sport odigrao značajnu ulogu. Počinju se javljati i prva sportska udruženja, u Njemačkoj i Engleskoj. Na engleskim sveučilištima je sport bio posebno popularan, jer su ih pohađali sinovi aristokrata, koji su nastavljali 61 Ponašanje profesionalaca nije igračko, nema bezbrižnosti i spontanosti, prestaje biti igra, ali nije ni zbilja, pa sport stoji izvan kulturnih procesa, prestaje stvarati, a igra i kultura su međusobno povezane. 62 Igrač gubi individualnost, udaljava se od samoga sebe, otuđuje i sl., jer njegovo ponašanje ne određuje on, već drugi, posrednici. 63 Nema spontanosti, bezbrižnosti, treninzi su oštri, nema slobode, privlačnosti, radosti, već patnje radi zarade, pa uživanja u igri ne može ni biti jer se vještina uči zanatski, dirigirano.


78

tradiciju viteštva i "image gentlemena" kroz njegovanje tjelesnog izgleda i elegancije. Posebno je značajno osnivanje sportskih klubova s kojima se gentlemeni identificiraju, kao što se identificiraju i sa sveučilištem, a odatle se u Europu prenose nogomet, cricket, ragbi, boks, kao i sama ideja fair playa.

U narodu, međutim, nastavljaju živjeti tradicionalne ruralne aktivnosti koje su služile zabavi nakon teškog rada (bacanje kamena s ramena, trčanje, jahanje, penjanje uz drvo, sječa trupaca i sl.), koje se javljaju kao spontani oblik društvenog okupljanja, pa tako imaju pozitivnu ulogu u odgoju generacija.

Buržoasko društvo razbija okvire staleškog poretka ističući slobodu, jednakost i bratstvo kao osnovna politička načela. Formalno priznata jednakost ponovo se pretvara u nejednakost, jer ako radnik ne mora sklopiti ugovor s kapitalistom, to ne znači da ne treba i jesti. I sport, kao i rad, dobiva samo formalno mogućnost jednakih pojedinaca, pa se sportom bave samo oni koji to mogu. Sport je postao podoban za kapitalizam iz nekoliko osnovnih razloga:

1) on je vrsta treninga borbe za opstanak, jer su u ekonomskom ratu mogli opstati samo najjači (homo, homini lupus est 64)

2) postao je podoban za ispunjavanje slobodnog vremena, koje je smanjenjem radnog dana sve veće,

3) postao je podoban kao iluzija jednakosti, pružajući mogućnost nadmetanja na sportskim terenima različitim slojevima,

4) postao je podoban i za bogate i za siromašne, jer je organiziran u sportske klubove koji su imali političku konotaciju,

5) pretvorio se u političku kuhinju,65 6) pretvorio se u moćnu industriju koja je razvila potrebe stanovništva

za sportom i sportskim priredbama i ostvarila profite, 7) pretvorio se u mjesto na kojem se može iskazati nezadovoljstvo

svakodnevnicom, pa stadioni postaju hramovi masovnog iživljavanja i pražnjenja, a sportaši žrtvovani heroji,

8) daljnji razvoj sporta odvijao se u znaku jačanja sprege između ekonomske i političke sfere; stvarala su se udruženja profesionalaca koje povezuje samo jedna nit – preživjeti.

U takvom sportu, razvidno je, nema ljudskoga. Sport postaje rad, ropski

odnos podčinjenosti, čime se institucionalizira podjela sporta na sport masa (rekreativni, amaterski sport) i sport za mase (profesionalni, natjecateljski sport).

64 «Čovjek, čovjeku je vuk» osnovni je moto prvobitne akumulacije kapitala. 65 Javlja se kao oblik manipulacije masama radi nametanja posebnog vrijednosnog sustava, držeći ih pod kontrolom, umjesto da ih oslobađa.


79

9. DRUŠTVENI ODNOSI I GRUPE U SPORTU

Društveni odnosi su proizvod, a društvene grupe okvir odvijanja društvene djelatnosti. Pod društvenim odnosima podrazumijevaju se posredne ili neposredne veze među ljudima koji sudjeluju u nekom djelovanju, a pod društvenim grupama manji ili veći broj međusobno povezanih pojedinaca, trajnim ili privremenim odnosima, do kojih dolazi zbog udruženog i povezanog zadovoljavanja pojedinih potreba, vrijednosti, normi i interesa. Svaka djelatnost nužno je praćena određenim odnosima i grupama (odgoj, odlučivanje, štrajk, druženje, šetnja i sl. - Popović, 1988.).

Broj i vrste odnosa i pripadnosti skupinama ovise o stupnju podjele rada. Što je ona razvijenija, odnosi i skupine su raznovrsniji. Odnosi i skupine u sportu mogu se razlikovati po različitim kriterijima podjele. Tako se prema načinu sudjelovanja u sportu, odnosi i grupe u sportu mogu podijeliti na:

1) neposredne sudionike (sportaši), 2) političare koji vode brigu o sportu (od međunarodne preko

državne, regionalne do lokalne razine), 3) članove sportske uprave, 4) trenere, 5) stručnjake koji pomažu trenerima i sportašima (sportski liječnici,

psiholozi, nutricionisti i sl.), 6) proizvođače i prodavače sportske opreme, 7) sportsko tehničko osoblje, 8) publika, 9) sportske novinare. Prema kriteriju slojne pripadnosti, sportovi se mogu podijeliti na: 1) sportovi viših društvenih slojeva, 2) sportovi srednjih društvenih slojeva, 3) sportovi nižih društvenih slojeva. Po kriteriju rezidencijalne pripadnosti, mogu se podijeliti na:

1) urbane sportove, 2) ruralne sportove u gradu, 3) ruralne sportove na selu.

Društveni odnosi i grupe prema sadržaju također mogu biti organizirani i

neorganizirani.


80

Oblicima društvenih odnosa i grupa naročito su se bavili predstavnici formalne sociologije. Prema njima, odnosi u društvu mogu se podijeliti na:

1) odnose kooperacije (suradnje), 2) natjecanja (utakmice, konkurencija), 3) konflikata (sukobi), 4) adaptacije (prilagodbe) i 5) asimilacije (gubljenja autentičnosti, stapanja).

Subjekti društvenih odnosa i grupa mogu biti pojedinci i grupe, pa se

može govoriti o primarnim (osobnim, međuindividualnim) i sekundarnim (grupnim i međugrupnim).66

Primarni odnosi i grupe predstavljaju intimno neposredno druženje. Oni su značajni za stvaranje društvene prirode pojedinca. U njima sudjeluje mali broj članova s toplim, intimnim, osobnim vezama i izvor su najranijeg osjećaja društvenosti. Zbog blizine i ugode te neposrednosti relativno su stalni. Spontanost i intenzitet te osjećaj cjeline bitne su njihove osobine (pojedinac osjeća sigurnost, jer od drugih članova očekuje zaštitu). Kod ovih odnosa uzajamno se unose cijele ličnosti, a ne samo jedna njihova strana (obitelj, prijatelji), pa su dublji i izazivaju osobna zadovoljstva.67

Sekundarni odnosi se stvaraju posredstvom grupa i institucija i normirani su, a sekundarne grupe karakterizira ograničena emocionalna vezanost. Formalni odnosi zamjenjuju spontane, jer članovi dijele samo neke interese, imaju povremene kontakte, a uloge su im strukturirane (radne grupe, organizacije i sl.). Odnosi među članovima ovise o cilju, a ponašanje se usmjerava instrumentalno jer je sredstvo postizanja cilja. Unutar njih može biti više primarnih društvenih grupa (grupe prijatelja).

Pojedinac se uklapa u društvo preko grupa kojima pripada. Odnosi između grupa i društva su vrlo složeni i javljaju se kao vjerojatnost da će se pod istim uvjetima postupati identično.68 Neposredne sportske grupe su organizirane, dok je publika većinom neorganizirana društvena grupa. Jedan njezin dio, međutim, itekako je dobro

66 Ako dva radnika razgovaraju o poslu, radi se o međuindividualnom, primarnom odnosu. Ali ako radnici idu u štrajk, radi se o međugrupnom odnosu. Međuindividualni odnosi su obično neposredni, a međugrupni posredni. 67 Na značenje primarnih odnosa ukazali su Shills i Janowitz koji su istraživali odnose među njemačkim zarobljenicima i dokazali da oni čine značajnu sponu s vodstvom vojske i države. Iako su samo 10-15% vojnika bili članovi nacističke stranke, odnosi vojnika i oficira, temeljeni na odnosima “otac-sin”, stvorili su visok borbeni moral. 68 Iako je nužnost radnika da se zaposli vrlo velika, jer od nečega mora živjeti, ona nije stopostotna. Ljudi se odlučuju i na život od socijalne pomoći te od nedozvoljenih poslova (šverc, krađa i dr.). Vjerojatnost radnika da glasuje za lijeve stranke, međutim, daleko je manja.


81

organiziran, o čemu svjedoče sve studije koje su kod nas i u svijetu rađene o ekstremnim navijačkim grupama (Lalić, 1993. a; Buzov, Magdalenić, Perasović i Radin, 1990.; Fanuko, Magdalenić, Radin, Žugić, 1991.). Publika se može podijeliti na:

1) neposrednu i 2) posrednu.

Sociološka i druga znanstvena misao 20. stoljeća uspjela je stvoriti

određenu teorijsku osnovicu za temeljita izučavanja fenomena sportske publike. 9.1. Sportske grupe

Sportske se grupe mogu podijeliti na sudionike i promatrače. Sudionici su oni koji sudjeluju u sportskom događaju, a promatrači oni koji promatraju događaje.

Promatrači sportskih događaja mogu se podijeliti na neposredne i posredne. Dok su neposredni promatrači izravno prisutni na sportskom događaju navijajući i pomažući svojim ljubimcima, posrednu publiku čine oni koji događaj prate preko masovnih medija (posebno TV) i nemaju značajnijeg utjecaja na događanja na terenu.

Dok je neposredna publika brojčano mala, ali može bitno utjecati na sam sportski događaj, posredna publika može biti milijunska, prostorno i vremenski udaljena (može događaj pratiti prilikom njegovog odvijanja, bilo gdje u svijetu, ali može gledati i snimku događaja nakon njegovog završetka). Prednost neposredne publike je u tome što ona stvarno sudjeluje u događaju, a prednost posredne publike je u tome što događaj može promatrati putem sredstava masovne komunikacije bilo gdje u svijetu.

Do sada vršena sociološka istraživanja više su pozornosti posvetila neposrednoj publici, a daleko manje posrednoj publici ili samim neposrednim sudionicima u sportskom događaju (članovima ekipa, sucima, trenerima i dr.).

Iako smo 2003. godine pokušali izvršiti i takva istraživanja članova sportskih ekipa, kod nekih sportova to nismo uspjeli (primjerice, nogomet), pa to ostaje kao neostvarena zadaća nekim budućim sociolozima koji će imati više sreće. Međutim, kod istraživanja rukometne publike smo to uspjeli, jer je ona u Splitu manje-više amaterska, pogotovo u ženskom rukometu.

Isto tako, uspjeli smo istražiti i samu publiku, pa ćemo neke rezultate tih istraživanja ovdje i prikazati.


82

9.1.1. Karakteristike sportaša

Istraživanja sportaša koja su nedavno vršena na našem fakultetu zajedno sa studentima treće godine kineziologije, pokazala su kako se rukometaši i rukometašice u Splitu međusobno razlikuju ne samo u pogledu demografskih, već i socijalnih karakteristika.

Tako su igrači u prosjeku stariji od igračica (24,7:22,1 godina). Čak je 1/5 igrača starija od 30 godina, a gotovo 2/3 igračica je mlađe od 20 godina.69 Tablica 5. Dobna struktura rukometaša i rukometašica

Igrači Igračice Do 20 godina 42 62 20-29 godina 33 38 30-39 godina 25 - UKUPNO 100 100

Također, igrači su isključivo s profesionalnim ugovorom, dok je kod

igračica samo 19% takvih. To je zato što među igračicama ima najviše učenica i studentica (74%). Interesantno je da se i struktura zanimanja njihovih majki bitno razlikuje od iste strukture kod igrača. Tako, dok među igračima ima ispitanika čije su majke poljoprivrednice, među igračicama takvih nema. Također, veliki dio majki igračica su radnice, dok kod igrača takvih i nema, ali je zato među njima manje činovnica nego kod skupine igrača.

Tablica 6. Struktura zanimanja rukometaša i njihovih majki

Sportaši Njihove majke Igrači Igračice Igrači Igračice Radnik - 10 - 14 Poljoprivrednik - - 8 - Službenik - - 42 29 Rukovoditelj - - 17 9 Poduzetnik 8 4 8 10 Slobodna profesija

92 4 - 10

Umirovljenik - - 8 4 Domaćica - - 17 24 Učenik - 24 - - Student - 48 - - Ostalo - 10 - - UKUPNO 100 100 100 100

Nema značajnije razlike između igrača i igračica u pogledu stupnja

69 Istraživanje je provedeno u muškom i ženskom rukometu. Iako je prvobitna zamisao bila da se isto istraživanje izvrši i na nogometnim timovima, od uprave klubova nismo dobili upitnike koji bi osvijetlili socijalnu strukturu igrača.


83

obrazovanja. I jedni i drugi, velikom većinom, završili su srednje škole (nešto više igračice), jedan dio je samo sa završenom osnovnom školom, ali je udjel onih koji su završili više i visoke škole otprilike na razini stanovnika grada. Tablica 7. Školska sprema rukometaša i rukometašica (u %)

osnovna škola srednja škola viša škola visoka škola UKUPNO Igrači 25 58 8 8 100 Igračice 14 71 5 10 100

Iz toga slijede i razlike u ocjeni vlastitog standarda. Naime, igrači u 100%

slučajeva smatraju kako je njihov standard iznadprosječan, dok igračice to smatraju u samo 10% slučajeva; nasuprot tome, čak 14% igračica smatra kako ima ispodprosječan standard. Sve to ukazuje na postojanje značajnih razlika između publike i rukometnih ekipa, što je suprotno od uvriježenih pretpostavki o sličnosti socioekonomskog statusa koje su možda vrijedile za nogometne ekipe i njihovu publiku.

Igrači i navijači su ranije bili istog kulturnog i ekonomskog porijekla. Dobar igrač je potjecao iz radničke klase i samo je djelomice nadrastao tu sredinu. Početkom 60–ih godina igrač počinje voditi život koji se razlikuje od života njegovih navijača iz radničke klase, te ima mogućnost povećati svoje financijske zahtjeve. Nogomet tako postaje sredstvo osobnog uspjeha. Nogometaš sve više gleda sebe kao zabavljača koji za svoje gledatelje mora izvesti show, a ne se boriti za čast svoje četvrti.

Masovni su mediji nekoliko vrhunskih igrača pretvorili u zvijezde, kao što su Cruyf i Rep. Igrači nemaju više kontakta s navijačima i odmah nakon utakmice odvoze se u otmjenu četvrt u kojoj žive.

Budući da im je nogomet postao zanat, nogometaši prihvaćaju razne promjene u nogometu. Tako napredak u nogometnoj tehnici dovodi do toga da se igrači sve više moraju podređivati rezultatu. Većina nogometaša bez opiranja prihvaća stege beskrupuloznog igrača koji mnogo radi i podređuje se kolektivu. Talentirani su igrači u stanju anonimni kolektiv promijeniti u ekipu koja s nekoliko spektakularnih akcija može pobijediti protivnika i u ostatku utakmice samo braniti rezultat.

70–ih godina igrači su više trenirali sposobnost trčanja nego tehniku igranja loptom; igra je bila defenzivna, a igračima je nedostajalo sposobnosti i tehničke slobode da izvedu eksplozivne akcije. Posljednjih su godina treneri uvidjeli da su upravo tehnika i smjelost neophodni da se jedna utakmica odluči i oživi. Slijedi nova generacija koja je manje usmjerena na taktičke koncepcije i kod koje tehnika nije smrvljena u trčanju na duge staze. Sljedeća generacija se sastoji od igrača koje često odlikuje stil igre koji se zasniva na okretnosti i fleksibilnosti.


84

Moderni se igrač bavi svojim zanatom, prodaje svoje sposobnosti i zalaganje onomu tko mu najviše ponudi; vezu s navijačima on više ne održava. Za igrača više ne postoji nogometna supkultura. Intervjui se uglavnom odnose na novac i profesionalnost. Za razliku od ovih igrača, današnji su nogometaši spremni učiniti unaprijed smišljene prekršaje. Mnogi dječaci sanjaju nogometnu karijeru, ali samo za nekolicinu ona postaje stvarnost. 9.1.2. Karakteristike neposredne publike70

Za sociologe u Hrvatskoj doskora su sport i igra bile marginalne pojave. Pokazalo se, međutim, da su one često i politički značajne, pa su se i sociolozi počeli njima baviti, posebno s onima koje su povezane s izgredima kod masovnih sportova, poglavito kod nogometa. Osim toga, promjene u društvu (porast nezaposlenosti, s jedne i obilja, s druge strane) su takve da sport i slobodno vrijeme postaju glavna pitanja, a napredak društvenih znanosti uvelike je povezan s rješavanjem praktičnih kulturnih problema. Pristup naših istraživača sporta doskora nije bio temeljit ni obuhvatan kao u nekim drugim zemljama. Može se ustvrditi kako je interes za sport prije bio fragmentaran i povremen. Jedan od prvih koji u Hrvatskoj sociolozima sugerira bavljenje i običnim, trivijalnim stvarima kao što je sport bio je, na primjeru nogometa, Srđan Vrcan. Kao fenomen masovne kulture, nogomet po njemu obiluje društveno uvjetovanim agresijama, pa cilj prestaje biti igra, gledanje i zabava. Promjene u nogometu su izazvane promjenama u društvu, pa je nogomet sve manje igra, a sve više zamršen, kompliciran i naporan rad uz planiranje od strane trenera. Komercijalizira se, pa se diferenciraju oni koji žive za nogomet od onih koji žive od nogometa, čime se sve više birokratizira, a birokratske strukture postaju glavni nositelj i organizator natjecanja. U nogometu, kao i u društvu, sve se više stvara elita, čime se produbljuje distanca između vrhunskih momčadi-profesionalaca i ostale mase, igrača-amatera (Vrcan, 1971.).

Svi tekstovi do 1975. godine u Hrvatskoj odnosili su se na konkretne parcijalne društvene pojave u sportu i tjelesnoj kulturi, a nije bilo generalizacija. Jedni su se bavili moralom u sportu, drugi socijalnim konfliktima i tek uvodnim razmatranjima. Uglavnom se pozornost pokušavala usmjeriti na društvenu problematiku sporta. Tek su kasniji radovi ozbiljnije, premda još uvijek parcijalno, razrađivali sport i odnose oko njega. Od oko 4.400 radova sociologa zabilježenih u jednoj bibliografiji koja razmatra razdoblje 1974.-1979., nema više od jednoga hrvatskog autora na ovu temu.

Tek nakon 1980. godine počinje veći i ozbiljniji interes sociologa za ovu problematiku, kada se u tematskim brojevima pojedinih časopisa pojavljuje veći broj tekstova. Tako u časopisu "Pogledi" izlazi tematski blok "Društvene funkcije sporta" (1984.).

70 Dio ovoga teksta objavljen je u Bjelajac (2005.a).


85

Iako je nasilje u sportu već sadržano u nekim od spomenutih tekstova, 1990. izišla je i Vrcanova knjiga na temu sporta i nasilja, u kojoj se nasilje u sportu dovodi u vezu s porastom nasilja u suvremenom društvu, što je u izravnoj vezi s razvojem društvene krize, posebno krize vrijednosti. Nasilje je vezano uz marginalni položaj mladih (gotovo isključivih sudionika nasilnog ponašanja), ali i uz postojanje nedemokratskog političkog sustava koji guši opozicijske ideje, pa se kompenzacija za to nalazi u sportu, koji je naoko ideološki neutralan. Demokratizacija sama po sebi ne rješava problem nasilja u sportu, jer, po mišljenju autora, još uvijek ostaje problem marginalnog položaja mladih (Vrcan, 1990.).

Negdje u to vrijeme započinje i interes sociologa za probleme sportske publike, ponovno u nogometu, poglavito za ekstremne navijačke skupine (Buzov et alt. 1990., Fanuko et alt. 1991., Lalić, 1993a.), ali i nekih drugih publika (Bjelajac, 1990., Kokan, 1992., Janković, 1994.), kao i ostalih dijelova nogometne publike koja ne pripada ekstremnim navijačkim skupinama (Grabar, 1992.). I konačno, početkom devedesetih Lalić nalazi uzroke smanjenih posjeta na nogometnim utakmicama u ratnim uvjetima te smanjenoj kvaliteti nogometa nakon raspada Jugoslavije, jer više nema tako velikih suparnika kao prije (Lalić, 1993.b)

Na samome kraju prošloga stoljeća, u pokušaju objašnjenja odlaska pripadnika ekstremnih navijačkih skupina u rat, Vrcan i Lalić objašnjavaju navijačko ponašanje strukturalnom vezom navijača i politike. Politizacija navijača i instrumentalizacija njihova ponašanja ubrzala je stvaranje novih nacionalističkih država. Ozakonjenost nasilja kroz “plemensko” ponašanje publike prenijelo se s tribina u rovove. Mahanje zastavama i šalovima zamijenjeno je mahanjem oružjem, a nogometni “ratnici” su se preko noći pretvorili u vojnike. Od simbolizma navijačke agresije do agresivnog političkog i vojnog simbolizma mali je korak, koji pokazuje da se i od simbola može poginuti. Militantni su navijači postali dragovoljci. Simbolizam je na obje strane iskorišten za sukob. Stajalište da su navijači i nacionalistička politika izazivali rat, od njih stvara vojnu avangardu. Jer, društvo je već poplavljeno nasiljem, a navijači su postali njegov katalizator. Navijačka supkultura je istovremeno i spontana, svrhovita, inventivna, sklona ekscesima i kaotična, ali i organizirana, stroga i hijerarhizirana. Upravo se zato od kaotične spontanosti i nesputanosti lako preokrenuti u strogu vojnu disciplinu i zapovijed. Nažalost, ne i obratno. Oni koji su mislili da će nakon kulminacije nasilja u ratu zbog pražnjenja agresije lako moći kontrolirati navijače, grdno su se prevarili. Jer, nasilje na nogometnim tribinama je i dalje prisutno (Vrcan i Lalić, 1999.).

Tek početkom ovoga stoljeća ponovno se javlja pojačan interes sociologa za sport i sportsku publiku. Tako Perasovićeva knjiga o urbanim plemenima (Perasović, 2001.) govori o supkulturi mladih koji prihvaćaju nasilje kao model ponašanja, prolazeći kroz nekoliko etapa. Tako se u prvoj etapi ( krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20 st.) javlja rokersko suprotstavljanje sustavu. Zbog komercijalizacije rocka, osamdesetih se godina javlja punk supkultura, koja se daljnjom fragmentacijom pretvara


86

u kontra-punk zbog uklopljenosti punka u srednji sloj. Ta se supkultura dijelom približava nogometnom ritualu, iako su navijači izgradili huliganski stil utemeljen na sukobu s navijačima protivničke momčadi i snagama reda. Ritual na stadionu ima i šire društvene elemente (kompeticija, insistiranje na muškosti, uporaba alkohola). Nastanak darka izazvao je histeriju roditelja i zabranu okupljanja, pa je nanesena nepravda supkulturama mladih, koje imaju neke zajedničke dimenzije. Agresivnost mladih nije samo stvarna nego i simbolična, a najizraženija je kod nogometnih huligana i navijača. Značenje ima i klasno određenje supkulture, kao i utjecaj kulturnog miljea (urbano protiv ruralnog, moderno protiv tradicionalnog), a donekle i roditelja. Napokon, pojam “urbano pleme” identificira se sa supkulturom, ali ima i dvostruko značenje: pleme može biti konkretan akter, skupina pojedinaca, a može značiti i apstraktnu skupinu obilježja.

Godinu dana poslije Vrcan piše o sukobu između predsjednika Tuđmana i nogometnog plemena. Sukob je započeo kao svađa u hrvatskoj nacionalnoj i političkoj obitelji oko promjene imena Dinama i prerastao je u prvu javnu manifestaciju političke karizme s narastajućim političkim posljedicama. Autor na kraju zaključuje da je i tranzicija puna problema vezanih uz odnos nogometa i politike, posebno nogometnih strasti i nacionalizma (Vrcan, 2002.).

Najnovije što je iz pera hrvatskih autora izišlo o problematici sociologije sporta je Vrcanova knjiga o nogometu, nasilju i politici, u kojoj se daje povijest nogometa kao vrlo stare igre, koja se nije uvijek igrala po istim pravilima, niti s istim brojem igrača.71 U drugom dijelu knjige detaljnije se problematizira nasilje u nogometu i oko njega, ali i odnos politike prema nogometu i nogometa prema politici, s posebnim osvrtom na Hrvatsku u tranziciji. U završnome poglavlju autor nudi sociološku analizu nogometa u procjepu između normalnog i patološkog (Vrcan, 2003.).

U Hrvatskoj su do sada bila izražena najmanje dva osnovna pristupa. Jedan, koji je pokušao dublje i hrabrije zahvatiti pojedine probleme sporta u dinamici razvoja, analizirajući prošlost i sadašnjost te pokušavajući sagledavati perspektive sutrašnjice. I drugi, koji pokušava zahvatiti stvar u korijenu i koji se najviše približava antropološkom shvaćanju totaliteta čovjeka kao pojedinca uronjena u društveni prostor i vrijeme. Također se može tvrditi da je u začetcima sociologija sporta u Hrvatskoj bila bliža kritičkim teorijama koristeći se kvantitativnim metodama, a da se u svojim kasnijim etapama približava 71 Još su Kinezi prije 4.000 godina igrali neku igru sličnu nogometu, koju su preuzeli od Mongola. Prije Rimljana, sličnu su igru u punoj ratnoj spremi igrali ratnici Aleksandra Velikog. U srednjem vijeku nogomet se igrao između firentinskih kvartova. Od uspostavljanja pravila u Engleskoj 1864. nogomet je postao radnički sport. Nogomet rane moderne postaje organizirana društvena djelatnost, s radnicima u publici i na terenu. U kasnoj modernoj on doživljava niz krupnih promjena (prestaje biti igra i postaje tehniciran i scientificiran posao, klubovi se industrijaliziraju, mundijaliziraju i polariziraju, dolazi do državne intervencije, javlja se navijački huliganizam, profesionalizacija i nogomet postaje oblik društvene pokretljivosti). U postmodernoj nogomet se odlikuje makrostrukturalnim i kulturalnim promjenama koje su već bile začete u kasnoj modernoj (sustavna dominacija tržišta, kapitala, internacionalizacija, dislokacija i relokacija stadiona, promjena položaja i ponašanja igrača i društvene naravi navijača, televizacija, feminizacija igrača i navijača, promjena uloge trenera u timskom radu, povlačenje dijela navijača od nasilja i dr.).


87

interakcionizmu, proširujući metodološki pristup i na kvalitativne metode. Nogometna publika može se, općenito, podijeliti na neposrednu i

posrednu. Dok je neposredna publika doista prisutna na stadionu i svojim navijanjem predstavlja, kako neki kažu, dvanaestoga igrača, posredna nogometna publika, s obzirom na veliki interes za nogometom, prati utakmicu preko sredstava masovne komunikacije (radija, a danas pogotovo televizije).

Iako je neposredna nogometna publika72 u principu neorganizirana, jedan njezin dio itekako je dobro organiziran, o čemu svjedoče sve studije koje su kod nas i u svijetu provođene o ekstremnim navijačkim grupama (Lalić, 1993. a, Buzov et alt., 1990., Fanuko et alt. 1991.). Dok o prvoj do sada nije bilo nekih socioloških istraživanja, ova je druga do sada bila često predmetom istraživanja, vjerojatno zbog njezinih specifičnosti i političkih i drugih problema s kojima je povezana. 9.1.2.1. Karakteristike organizirane nogometne publike

Zanimanje za organiziranu sportsku publiku znatno se povećalo s

pojavom nogometnog huliganizma sredinom 60-ih godina 20. stoljeća, ali i huliganizma ostalih masovnih sportova.73 U prvom redu u Velikoj Britaniji, kolijevci nogometa i nogometnog huliganizma, a u nešto manjoj mjeri i u Italiji, Nizozemskoj i u drugim europskim zemljama, i šire.

Postoje, međutim, neke strukturalne razlike kako u današnjim eksternim navijačkim grupama u usporedbi s onima iz prošloga stoljeća, tako i među njima devedesetih godina prošloga stoljeća. Tako, primjerice, Torcida je ranije imala mnogo više mladih nego danas, dok su BBB74 iz devedesetih imali u članstvu isključivo članove mlađe od 20 godina. Danas, međutim, u Torcidi ima vrlo različitih dobnih skupina, što je i logično jer je ona i najprije formirana (1950.), pa je dio njezinih osnivača već ostario i čine jezgru Torcide koja se, prema Laliću, sastoji od 100 članova. 72 Neposredna publika je ona publika koja se nalazi na mjestu odvijanja sportskog događaja, dok je posredna publika ona koja događaj prati posredstvom masovnih medija (radio, TV i sl.). Istraživanja posredne publike, ako i postoje, autoru ovoga teksta nisu poznata. 73 Nasilje je češće povezano s društvenom grupom nego sa specifičnom prirodom sporta. Gladijatorske borbe u Rimu bile su, povijesno gledano, najnasilniji sport. U suvremenom dobu nogomet je manje nasilan od ragbija, ali je "nogometni huliganizam" svjetska pojava, dok je gledateljsko nasilje povezano s višom klasom ali grubljim sportom ragbija minimalno. Slično tome, gomila na utakmicama bejzbola je buntovnija od općenito veće i bolje obrazovane publike američkog nogometa, iako je on, bez ograda, grublji sport. Napori policije da izliječi sportsko nasilje često su kontraproduktivni, jer su mladići iz radničke klase često protivnici vlasti. Medijska pokrivenost nemira može također djelovati; dajući im pretjerano značenje, istovremeno može i stimulirati, osuđujući i senzacionalizirajući takvo ponašanje gomile kao nasilje na igralištu. Česte borbe između igrača hokeja izgleda da su postale stalna naglašena karakteristika sporta na TV (Copyright (c) 1996 Encyclopaedia Britannica, Inc.). 74 BBB = Bad Blue Boys


88

Istraživanja organizirane publike do sada su češće vršena nego istraživanja neorganizirane publike, kod nas i u svijetu. Razlog tomu leži u agresivnom ponašanju i problemima koje ona stvara na stadionu i izvan njega. Ova je grupa najčešće povezana i s drogom, alkoholizmom i mnogobrojnim regresivnim orijentacijama. Iako ima sociologa koji je svrstavaju u supkulturu mladih (Lalić, Perasović), nije baš sasvim jasno radi li se tu o supkulturi ili kontrakulturi. Postoje sljedeće četiri sociološke teorije o ovoj pojavi:

1) supkulturalna teorija ritualizirane agresije, 2) klasna teorija navijača i njihovih skupina, 3) sociohistorijska teorija, 4) teorija o svijetu sporta kao svijetu za sebe.

Slika 22. Ruski navijači demoliraju središte Moskve

Supkulturalnu teoriju ritualizirane agresije razradili su Peter Marsh,

Elisabeth Rosser i Rome Harre , nadovezujući se na teoriju omladinske supkulture kao načina objašnjavanja dubokih promjena u produživanju mladosti i stvaranju popularne kulture širenjem utjecaja masovnih medija i jačanja industrije zabave. Sukob između roditelja i njihove djece socijalizirane nakon II. svjetskog rata, stvara fenomen agresivnog nogometnog navijanja. Razvijeno društvo ima više supkultura čije norme nisu iste kao one dominantne. Svi ljudi imaju potrebu dokazivanja, pa se oni koji nisu uspjeli steći status i identitet na poslu okreću nogometnoj mikrokulturi kao mogućnosti stjecanja osobnog značenja, prestiža i statusa (Lalić, 1993.a).

Navijačko je nasilje «ritualizirano», a ne «stvarno». Njegovi su temelji u ljutnji; nerede karakteriziraju nepisana pravila koja bitno smanjuju mogućnost ozbiljnih ozljeda suparnika jer njihov cilj nije ozljeda nego samo njihovo ponižavanje.

Marsh i suradnici ukazali su na visok stupanj povezanosti poremećaja u odgojno- obrazovnoj praksi i devijantnog ponašanja na stadionima. Ustanovili su da devijanti školu doživljavaju kao dosadnu i tretiraju je kao gubljenje vremena, što je bitno različito od


89

njihova poimanja obiteljskog života koji im je uzbudljiv i zanimljiv (Lalić 1993. a). Klasna teorija navijača i njihovih skupina; engleski sociolozi Taylor i Clarke

polaze od marksističke teorije u promatranju specifičnog ponašanja nogometnih navijača. Promjene u svijetu nogometa poslije rata, prema njima, prouzročile su duboke proturječnosti u razvoju i položaju radničke klase britanskog društva. Postoje dvije bitne promjene koje su se dogodile u britanskom nogometu u šezdesetim i sedamdesetim godina 20. stoljeća:

1) «buržoiranje» je pretvaranje nogometa u izvor zarade, pa za

nogomet raste interes srednje klase, 2) «internacionalizacija» je istiskivanje radnika iz nogometa i njihovo

doživljavanje buržoiranja kao uzurpacije i napada na vlastite interese. Na temelju toga se tumači nogometni huliganizam u Velikoj Britaniji i sagledava

kao protest mladih radnika usmjeren povratu participirajuće demokracije u nogomet. Ukazujući na nedostatke ove teorije, neki su tvrdili kako je nasilje postojalo

i u doba «participirajuće demokracije». Njezina internacionalizacija, buržoiranje i raspad postali su u međuvremenu «normalni», a pojava huliganizma je održala svoju bit i dodatno naglasila prisutnost (Lalić, 1993.a).

Sociohistorijska teorija je stvorena osamdesetih godina (Eric Dunnind). Pojava nasilja u nogometu od druge polovice 19. stoljeće do danas temeljito je istražena, pa nogometni huliganizam nije nova pojava, nego se u nešto drukčijem obliku javljao i prije. Sljedeća tri temeljna zaključka proizlaze iz ove teorije:

1) nogomet 80-tih godina 20. st. u dubokoj je krizi (nasilje,

maskulinizam, slaba kvaliteta igre), 2) nasilje je grupno, jer skupine sebe doživljavaju kao «mi-grupe»

suprotstavljene «oni- grupama», 3) tadašnje britansko društvo nalazi se u procesu decivilizacije, a to

bitno utječe na navijačke izgrede. Ova teorija odriče utemeljenost popularnih tumačenja nogometnog

huliganizma (uživanje alkohola, nezaposlenost, popustljivost društva i sl.), smatrajući da ona nedovoljno temeljito sagledavaju uzroke te pojave (Lalić, 1993.a).

Dal Lagova teorija o svijetu sporta kao svijetu za sebe naglašava da se svijet sporta javlja kao svijet za sebe. Navijanje se strukturira po specifičnoj logici karakterističnoj za sport, a ne za društveno okružje. Konflikti u nogometu zbivaju se samo na stadionu. Utakmica je prilika za naglašavanje različitih navijačkih identiteta, a stadion je za organizirane «tifose» okvir rituala metafore «prijatelj–neprijatelj» i «autonomije mladih», a ne političke i društvene naravi. Navijačko nasilje uglavnom je simbolično, a do stvarnoga nasilja dolazi tek u posebnim okolnostima (npr. kada je neka momčad bitno oštećena).


90

Svim ovim teorijama zajedničko je da se nogometno navijanje tretira kao tipičan omladinski fenomen, koji je usko vezan s položajem mlade generacije (Lalić, 1993. a). I istraživanja kod nas to potvrđuju i ukazuju na širok raspon uvjetovanosti navijačkog nasilja: prepoznaju izgrede navijača kao dio svakodnevnog nasilja, kao njihov pokušaj ostvarenja utjecaja na terenu, kao način pretvaranja marginalnih skupina u važne, kao izraz duboke podjele na «nas» i «njih». (Buzov, Magdalenić, Perasović, Radin, 1988., Faunko, Magdalenić, Radin, Žugić, 1991., Lalić, 1993.a, Bjelajac, 1991. i 2003.).

Od ostalih dijelova sportske publike ovi se navijači razlikuju u nekoliko sljedećih bitnih elemenata:

1) naglašenijem izražavanju interesa za nogomet, 2) intenzitetu emocionalne identifikacije s klubom i simboličke identifikacije, 3) spremnosti angažiranja na pružanju podrške klubu zbog povoljnog rezultata.

Slika 23. Članovi Torcide po dobnim skupinama

31% 23%

46%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

16-17 god. 18-19 god. Ostali

(Lalić, 1993.a)

(Bjelajac,2005.a)

Za razliku od nekih drugih, navijački ritual svjetovnog je karaktera

(usmjeren je prema javnosti). Bez specifičnih oblika komunikacije s igračima, suparničkim navijačima i javnošću u cjelini, on ne bi postojao,

2 8 %

3 7 %

1 6 %

8 %

3 %

8 %

0 %

5 %

1 0 %

1 5 %

2 0 %

2 5 %

3 0 %

3 5 %

4 0 %

d o 2 0 2 0 - 2 9 3 0 - 3 9 4 0 - 4 9 5 0 - 5 9 6 0 i v i š e


91

barem ne u današnjem obliku. Raznim oblicima ritualnog ponašanja pripadnici tih skupina nastoje izazvati sve koji se ne poistovjećuju s njihovim životnim stilom. Najdjelotvorniji način za to jest verbalno ili fizičko nasilje, čime se izaziva interes javnosti. Navijačkim se ritualom naglašava i kolektivna pripadnost, solidarnost te težnja k uzbuđenjima i pustolovini, što je oprečno s doživljajem napuštenosti, dosade i besperspektivnosti karakterističnima za odnos mladih prema obitelji, školi i svakodnevnici (Lalić, 1993. a).

Mladi fanatični navijači mogu biti ne samo “dvanaesti”, već i “prvi igrač ”. U nekim je situacijama pozornost ostalih gledatelja usmjerena na njihov show.75

Strukturu Torcide čini velik broj navijača i splet njihovih međusobnih odnosa. Ona je osamdesetih i početkom devedesetih godina bila jedna od najbrojnijih navijačkih grupa. Po minimalnoj procjeni, imala je 2.000-3.000, a po maksimalnoj, 8.000-10.000 članova (na značajne utakmice dolaze i podružnice iz drugih mjesta).76 Najviše navijača Torcide dolazi na velike derbije Hajduka i Dinama.

Polovica anketiranih odgovorila je da je novac za navijačke aktivnosti od džeparca, od vlastite mjesečne plaće 19%, a 13% povremeno radi, dok 17% pribavlja financijska sredstva na neki drugi način (u rasponu od «žicanja» do krađe i preprodaje droge).

Naposljetku se može zaključiti da se polovica ispitanih članova jezgre Torcide redovito druži s drugim članovima te skupine. Pripadnici jezgre, u skladu sa svojim navijačkim životnim stilom, prijateljuju i u dane kada se ne odigravaju utakmice i kada se ne putuje na gostovanja (Lalić, 1993.a).

Članovi jezgre uglavnom se prepoznaju po nadimcima, a većina uopće ne zna prava imena onih s kojima se često druže. U toj skupini ipak postoji određena hijerarhija, premda ne u klasičnom smislu, koja se temelji se na različitom stupnju ugleda koji članovi uživaju u okviru same grupe. Ustanovljena su dva osnovna kriterija slijedom kojih se taj ugled stječe:

1) navijačko iskustvo na osnovi odlazaka na veći broj putovanja,

redovitog navijanja, aktivnog sudjelovanja u više incidenata itd. (relativno stariji navijači, u dobi kasnih dvadesetih godina),

2) sudjelovanje u svim aktivnostima "bratstva".

75 Više je puta ponašanje Torcide prekinulo, a nekoliko puta i posve onemogućilo odvijanje susreta, tako da i samim igračima kao nositeljima glavne uloge preostaje da i sami promatraju one koji bi inače trebali promatrati njih. 76 Podružnice broje nekoliko stotina članova, a najjače su iz Zagreba, Rijeke, Makarske, Zadra, Šibenika, Pakoštana.


92

Veći ugled imaju oni, bez obzira na dob, koji redovito idu na utakmice, često putuju na gostovanja, angažiraju se na prikupljanju navijačkih pomagala i sl., nego oni koji to rade tek povremeno. U tom sklopu poštovanje drugih torcidaša uživaju oni koji iskazuju veću spremnost da se uključe u razne oblike devijantnih ponašanja (Lalić, 1993.a).

Aktivnost suvremenih nogometnih navijačkih grupa, pa tako i Torcide, prilično je široka u smislu stvaranja što atraktivnije atmosfere na stadionu te u iskazivanju premoći nad drugim grupama iste ili slične vrste. Unutar Torcide postoji podjela uloga i određeni oblik labave hijerarhije, koja funkcionira u sklopu osnovne matrice spontanosti. Tablica 8. Osobna iskaznica jezgre (po Laliću, 1993.a)77

1. Spol Muški (osim tri djevojke)78 2. Nacionalnost Hrvat (osim troje) 3. Vjeroispovijest Katolici (93%) 4. Dob U prosjeku nešto više od 18 g. 5. Bračno stanje Neoženjen (94%) 6. Mjesto rođenja Split (75%) 7. Zanimanje Srednjoškolac (75%), Student (8%) 8. Radni status Zaposlen (20%), Povremeno (10%), Nezaposlen79 (16%) 9. Kvalifikacija NKV, PKV, VKV (68%) 10. Standard80 Osrednji (53%)

Dobar (33%) Nizak (8%) Vrlo nizak (2%)

11. Obiteljska situacija Nepotpuna obitelj (18%) Potpuna obitelj (82%)

12. Stambena situacija U roditeljskom stanu (93%) Podstanari (samo 7%)

13. Kvart 27 različitih četvrti: Brda i Gripe (10%), Varoš i Kman (7%), Sućidar i Split-3 (7%)

14. Slojna pripadnost Srednji sloj 15. Član Torcide 6 i više godina (50%) 16. Odlazak na utakmice Redovit (93%)

77 Anketirano je 108 članova jezgre Torcide. Do sličnih rezultata došla su i spomenuta istraživanja BBB u Zagrebu, koja su pokazala da 76% čine učenici, samo 5% studenti, 6% radnici i 13% nezaposleni. Čak je 78% završilo osnovnu školu, samo 20% srednju, a nijedan nije završio fakultet. Najveći dio njihovih očeva su radnici (40%), ali je dosta veliki i broj službenika ili stručnjaka s VŠS i VSS (39%, što je šest puta više nego u populaciji). Samo 8% očeva ima osnovnu školu, što upućuje na zaključak da su pripadnici ekstremnih navijačkih grupa iz dobro stojećih obitelji. I konačno, čak 73% BBB je mlađe od 18 godina, a 97% mlađe od 25 godina. 78 Većina članova prihvaća navijačice kao ravnopravne sebi, pod uvjetom da se ponašaju na isti način kao i oni. 79 Neki su od njih prije bili stalno zaposleni, ali nisu mogli adekvatno ispunjavati svoje radne obveze zbog čestih odlazaka na gostovanja i drugih navijačkih aktivnosti, ili su dobili otkaz zbog drugih razloga. 80Podatak o standardu nije objektivan podatak, nego su oni sami ocjenjivali vlastiti životni standard.


93

Slika 24. Struktura moći Torcide

Vodstvo čine stariji i iskusniji ugledni navijači, koji se najviše

angažiraju na “općom poslovima”. To su navijači s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina, iz doba najvećih uspjeha “Hajduka”, koji organiziraju putovanja, brinu se o nabavi rekvizita, redovito vode navijačke sastanke itd. Tim aktivnostima oni pristupaju vrlo ozbiljno i nastoje ništa ne prepustiti slučaju. Posebno je velika uloga vodstva u organiziranju navijanja i ukupnih aktivnosti u dane odigravanja derbija. Gotovo isključivo članovi vodstva kontaktiraju s upravom kluba, rukovoditeljima policije i drugim čimbenicima. Oni predstavljaju grupu prema vani.

Među članovima postoji stanovita neformalna podjela rada, pa su neki pojedinci više angažirani u nekim od tih djelatnosti od drugih, i obrnuto (jedni su više usmjereni na pripremu zastava, transparenata i drugih navijačkih rekvizita, a drugi na organiziranje putovanja i samog navijanja, treći na odnose s upravom i medijima, itd.). Oni izbjegavaju da se nazivaju vođama ili da ih drugi tako određuju. Kao i drugi pripadnici Torcide, i oni ističu kako je posebna vrijednost te grupe upravo u tome da ona nema klasičnoga vođu ili vođe. Unatoč tomu, upoznavši osnovna obilježja aktivnosti članova vodstva i odnosa većine navijača prema njima, uočeno je kako Torcida ipak ima vođe (Lalić, 1993.a).

Jezgra Torcide uglavnom je sastavljena od mlađih pripadnika iz Splita i okolice, koji kolektivno navijaju na svakoj utakmici na domaćem terenu, često odlaze na gostovanja, nerijetko prisustvuju navijačkim sastancima, pomažu u nabavi navijačkih pomagala itd. Uglavnom se druže i kada nema utakmica, najčešće na Matejuški, te u pojedinim splitskim četvrtima. Zajednički odlaze u disko–klubove i koncerte zabavne glazbe, značajne košarkaške i druge utakmice, kada se ponašaju po obrascima Torcide.

Navijači iz jezgre odreda su poklonici navijačkog stila, a mnogi od njih skloni su različitim oblicima nasilničkoga ponašanja. Na važnijim


94

utakmicama redovito bivaju ojačani grupama iz drugih naselja. U najvećoj su mjeri spremni žrtvovati se za “Hajduka” i Torcidu, što dovodi do sukoba s roditeljima i skrbnicima, bježanja od kuće radi odlaska na utakmicu, nesporazuma s nastavnicima i pretpostavljenima na poslu, nelegalnog nabavljanja financijskih sredstava za navijačke aktivnosti, problema s policijom i sudom. Pedesetak osobito angažiranih navijača djeluju kao svojevrsni aktivisti grupe, pa su veza između vodstva i ostaloga dijela jezgre. Oni redovito dolaze na sastanke i putuju na gostovanja (Lalić, 1993.a).

Članovi-simpatizeri su mladi koji povremeno dolaze na utakmice u Splitu i ponekad putuju na važnija gostovanja. Najviše je Splićana. Velika većina članova-simpatizera ponaša se u skladu s navijačkim stilom, što je vidljivo u načinu odijevanja i visokom stupnju poznavanja navijačkog rituala. Oni su promjenljivi dio Torcide, a stupanj uključivanja u aktivnosti ovisi o nizu čimbenika (o uspjesima kluba, šansama da se potvrdi kao jedan od glavnih favorita). S vremena na vrijeme pridružuju se aktivnostima jezgre na koncertima, političkim skupovima i drugim manifestacijama koje nemaju dodirnih točaka s nogometom. Članovi-simpatizeri relativno često dolaze na utakmice u Splitu, a njihovo ponašanje bitno ovisi o ukupnoj atmosferi na sjeveru. Na manje važnim susretima uglavnom promatraju zbivanja u gledalištu i na terenu. Navijanju koje predvodi jezgra priključuju se tek kada splitski tim igra dobro ili kada jezgra uspije stvoriti atmosferu gromoglasnim navijanjem, paljenjem pirotehnike ili nekim ispadima, tako da i oni osjete potrebu da se tomu priključe.

Klub navijača Torcida registriran je kao društvena organizacija. Na osnivačkoj skupštini prisustvovalo je stotinjak osoba, usvojen je Statut Torcide - Kluba navijača “Hajduka”. Osnovna načela su “očuvanje i promicanje klupskih tradicija”, te “njegovanje pozitivnih općeljudskih, moralnih vrijednosti te rodoljublja članova” ( Lalić, 1993.a).

Navijačke su grupe relativno stabilne kolektivne formacije koje se drže određenog vrijednosnog sustava, imaju svijest o grupnoj pripadnosti, normama utvrđene uloge članova, oblicima ponašanja itd. Odnosi među njima su neformalni, a norme koje uređuju kolektivno ponašanje su napisane. Poštivanje normi je visoko, što proizlazi iz toga da ih sami navijači prihvaćaju s obzirom da odgovaraju njihovim vrijednostima, čime zadovoljavaju niz svojih potreba. Različitost motivacija bitno utječe na obilježja ponašanja navijača. Tipologija pripadnika Torcide kao karakteristične navijačke grupe izgleda ovako:

• navijač-navijač, • navijač iz trenda, • navijač nasilnik, • navijač politički aktivist.


95

Osnovna motivacija navijača-navijača samo je navijanje u užem smislu, tj. stvaranje atmosfere koja pomaže klubu u naporima za ostvarenje boljeg rezultata. U prvom redu on shvaća klub kao simbol grada i regije. Usredotočen je na smišljanje navijačkih slogama i pripremanje transparenata, zastava i druge opreme. Ne slaže se s upletanjem politike u sport, smatra da to najviše šteti samom navijanju. Posebno drži do prevlasti svoje grupe stvaranjem atraktivnog ugođaja u gledalištu, što prema njegovu mišljenju bitno pridonosi uspjesima kluba. Smatra kako interesi kluba i navijačke grupe ne smiju biti u koliziji, jer je osnovno da klub postiže dobre rezultate, pa će se i navijačka grupa lakše afirmirati. U nasilje se uključuju tek povremeno, uglavnom kada misle da je Hajduk zakinut na utakmici. “ Na prvom mjestu mi je Hajduk. Biti navijačem i pripadnikom Torcide u biti je mnogo, kao oblik opuštanja i dobre zabave, i zadovoljstva što se krećeš u određenom krugu istomišljenika, ali Hajduk je iznad svega.”).

Navijač iz trenda sudjeluje u aktivnostima navijačke grupe da bi bio u skladu s trendom, posljednjih godina raširenim i popularnim kod nas, osobito u Splitu. Nastoji se svakodnevno ponašati sukladno s navijačkim stilom (đirom); uklopiti se u navijačku grupu koju idealizira, afirmirajući se među vršnjacima. Premda često nije osobito agresivan, nasilje mu je sastavni dio. Među tim navijačima ima podosta onih koji konzumiraju alkohol i različite droge, osobito heroin, i doživljaju ih kao sastavni segment navijačkog trenda (“To je naš đir i nebi se nikad s nikim minja.”).

Navijač-nasilnik koristi nogometne utakmice za izražavanje agresivnosti i ostvarenje svojevrsne macho-afirmacije. Stadion i ulice doživljava kao optimalan ambijent za nasilničko pražnjenje. Često je pod utjecajem alkohola i droge, može poduzimati izgrede sa smanjenom mogućnosti da za to bude kažnjen. Održavanje utakmice omogućuje mu povoljan prostor i vrijeme za nasilničko ponašanje. Poticanjem nasilja, po njegovu mišljenju jača mu afirmacija unutar grupe i među vršnjacima. Često se hvali svojim “podvizima”. Uz tučnjave, razbijanja i verbalne incidente uglavnom je sklon krađama i drugim oblicima devijantnog ponašanja. Nešto češće potječe iz obitelji s ozbiljnim teškoćama nego iz tzv. normalnih obitelji (“S obzirom na moje godine, nekome može biti čudno moje ponašanje, ali to sam ja. Potući se, piti, drogirati se, navijati. Ja volim svoje ponašanje.”).

Osnovni je motiv navijača – političkog aktivista shvatiti navijačku skupinu kao optimalan instrument promicanja svojih političkih opredjeljenja, a stadion je iznimno povoljno okružje za to. Nogometna je priredba za njega poželjan okvir zbog masovnog auditorija i atmosfere. Na utakmicama uglavnom nosi nacionalne zastave i druga politička obilježja, te forsira pjevanje i skandiranje s političkim konotacijama. Poduzima tučnjave i druge oblike nasilja iz ekstremnih političkih konotacija. Neki od njih su aktivisti političkih stranaka (“Biti pripadnik Torcide jedini je način da mladi ovoga grada izraze svoje mišljenje i da pokažu svoje neslaganje u vezi s nekim


96

političkim događajima.”). Osim ova četiri tipa, postoji još i navijač-novak. On je redovito

mlađi adolescent. Privlači ga uzbuđenje i atmosfera navijačke grupe. Slijedi ponašanja pripadnika grupe i bez pogovora sluša naloge starijih. U nasilje se uključuje samo u slučaju masovnijih nereda, inače stoji postrance i promatra. Prilaženje navijačkoj skupini znači prijelaz iz dobno homogene u dobno heterogenu grupu. Često iskazuje posebnu smjelost u nasilju i u drugim oblicima ponašanja te iskazuje kandidaturu za članstvo u jezgro Torcide. Sudjelovanje u aktivnostima navijačkog bratstva važan je, a često i najvažniji oblik njegove inicijacije u svijet odraslih, kada počinje ubrzano prevladavati, sve do pristupanja skupini, za njega jedino stvaran, svijet obitelji i vršnjaka (“To je sve u mom životu. To mi znači otac, mater. Sve je to ludo i dobro”, “ To znači biti dobar momak”).

Ponašanje Torcide određeno je spontanošću. Mnogi oblici ponašanja, osobito oni obilježeni nasiljem, izbijaju na spontan način, bez prethodnog dogovora o tomu. No, na aktivnost Torcide, a vjerojatno i drugih skupina te vrste, znatno utječu i odluke kojima se pripremaju određene akcije. Takve odluke donose se isključivo u komunikaciji vodstva i jezgre. Unutar vodstva javi se određena ideja, koja se raspravi, i ukoliko je povoljna s njome se upoznaju članovi jezgre. Osobito uoči nekog derbija u Splitu ili nekog važnog putovanja, vodstvo saziva sastanak navijača kako bi tu ideju pretreslo sa što većim brojem pripadnika jezgre. Sastanci se uglavnom održavaju u prostorijama kluba, prisustvuje im od 50-100 navijača, u iznimnim slučajevima i više. Ukoliko jezgra dade povoljno mišljenje, a u većini slučajeva je upravo tako, slijedi rasprava o načinima realizacije. Pripadnici jezgre obavještavaju druge, "osobito aktivne" navijače koji nisu bili na sastanku, a potom zajedno s njima šire glas i među ostalim članovima. Članovi Torcide ponekad poštuju dogovor između jezgre i vodstva u svezi sa zabranom unošenja pirotehničkih sredstava i njihova korištenja. Za razliku od toga, u određenim drugim situacijama odluke vodstva i dijela jezgre nisu se poštovale zato što nisu odgovarale tadašnjem raspoloženju grupe. Moguće je zaključiti kako vodstvo ima uglavnom tek usmjeravajuću funkciju, a tek ponekad izrazitiji utjecaj na ponašanje u cjelini. Sankcije za nepridržavanje odluka u Torcidi i za nepridržavanje njezinih normi rijetko se poduzimaju. Postoje drastični slučajevi za primjenu sankcija (npr. denunciranje policije), u kojima dolazi do totalnog izopćivanja prestupnika iz grupe. Uglavnom se poduzimaju blaže sankcije, izražene prije svega u gubljenju ugleda prekršitelja unutar skupine. Interakcija među članovima Torcide ipak je više obilježena spontanošću nego organiziranošću; u situacijama kada nastojanja vodećih članova dođu u nesklad sa spontanošću kao osnovnim načelom navijačkoga ponašanja, ona u velikoj mjeri gubi na učinkovitosti (Lalić 1993. a).

Pripadnici Torcide najčešće dolaze iz urbanih i poluurbanih područja, u kojima se osobito drastično izražava kriza tzv. sekundarnih društvenih grupa.


97

Sudjelujući u djelatnostima navijačke skupine, koja po mnogo čemu ima obilježja primarne društvene grupe, mladi navijači pokušavaju prevladati tako nastalu frustraciju, i u tome uglavnom i uspijevaju. Suprotstavljajući se "njihovu" makro-svijetu (roditelja, nastavnika, policajaca...), ti mladi stvaraju "svoj" mini svijet visoke emocionalne angažiranosti, izražene kroz navijanje, putovanja, ali i nasilničko ponašanje.

Na temelju promatranja Torcide može se utvrditi da je ponašanje njezinih članova utemeljeno na specifičnoj matrici kolektivne spontanosti. Poput drugih rituala, i u navijačkom je ritualu prisutna određena oblikovana rutina ponašanja koja ima određenu stabilnost i redovitost, zatim sustav znakova kojima se prenose specifične poruke, te skup sankcija kojima se uređuje prihvaćanje kolektivnoga identiteta i odnosi unutar skupine. Ponovljivost i rutiniranost uglavnom se zadržava u općem okviru rituala, a sama ritualna praksa nije u znatnijoj mjeri opterećena čvrsto definiranim obrascima ponašanja, pa se ne može predvidjeti. Štoviše, na iste ili slične vanjske podražaje Torcida je u više navrata reagirala nedvojbeno različito (Lalić 1993.a).

Još od osnutka 1980. Torcida se koncentrira na sjevernoj tribini stadiona, koja je po mnogo čemu pogodna za navijanje:81

1) može primiti velik broj gledalaca (oko 15.000), 2) tada nije imala sjedalica za sjedenje koje, po mišljenju mladih

navijača, ometaju navijanje, 3) znatan je dio pokriven krovom koji pripomaže jačem odjeku

pjevanja i skandiranja, 4) ima dovoljnu duljinu i širinu.

Pripadnici Torcide, poput drugih navijačkih grupa, koriste manje-više

uvriježene navijačke pjesme i parole kao verbalni medij prenošenja poruka. 81 U listopadu 1950. kada se u Splitu igrala utakmica "Hajduka" i "Crvene zvezde", koja je odlučivala o naslovu nogometnog prvaka, stvorena je Torcida. U međusobnim razgovorima rodila se ideja o stvaranju Torcide kao skupine koja će organiziranim bučnim navijanjem nastojati pomoći timu. Inicijalnu jezgru činilo je 113 studenata, većinom Dalmatinaca. Drastičan primjer ekscesnog ponašanja zbio se 23. rujna 1970. u Splitu, nakon prekida utakmice "Hajduk"- "Beograd", koja je registrirana rezultatom 3:0 u korist "Beograda", što je izazvalo masovne demonstracije u gradu i bacanje automobila s beogradskim registracijama parkiranih na Rivi u more. Krajem tog razdoblja pedesetak mladih "Hajdukovih" navijača, koji su predstavljali jezgru ultraša s istočnog stajanja, čini važan korak u profiliranju grupnog identiteta - osnivaju neformalnu skupinu, Nesvrstane, čije je osnovno obilježje bilo isticanje posebnosti novog navijačkog stila ponašanja. Pripadnici te skupine na rukavima jeans jakni isticali su njezin znak, na kojem su uz slovo "N" i crveno-bijelo-plavu oznaku stajale riječi "Patria nostra" ("Naša domovina"). Prvu modernu nogometnu navijačku skupinu u bivšoj Jugoslaviji osnivaju upravo mladi Hajdukovi navijači. Godine 1980. dolazi do obnavljanja nakratko obustavljene aktivnosti. Nekoliko desetaka mladića koji su obnovili tu skupinu ubrzo prihvaćaju novo ime - "Torcida 1980". Izborom imena željeli su naglasiti poštovanje prema Torcidi iz 1950. i ukupnoj tradiciji navijanja u Splitu, a u vezi s tim objelodaniti kako žele slijediti brazilski, tj. južnjački način navijanja (s Web stranica Torcide).


98

Uočeno je gotovo stalno mijenjanje i proširivanje repertoara pjevanja i skandiranja, ali uvijek na samom stadionu i uz većinsko prihvaćanje grupe. Navijač-pojedinac ili manja grupa koja osmisli novu pjesmu prenosi je drugima na taj način što je pjeva na tribini uoči ili za vrijeme utakmice, pa ona postaje dio repertoara grupe samo ako je većina članova prihvati (Lalić 1993. a).

Paljenje pirotehničkih sredstava također predstavlja element općeg grupnog rituala navijača, koji je za Torcidu osobito važan. Svoju ulogu "kristala mase" i poticanja atmosfere pripadnici Torcide kolektivno ispunjavaju, ali i na utakmicama nekih drugih sportova (košarka, vaterpolo), koncertima rock i zabavne glazbe, političkim skupovima i nekim drugim prilikama za koje se može unaprijed očekivati da će biti karakterizirane visokom emocionalnom napetošću i koje će osiguravati povoljne uvjete za provedbu navijačkoga rituala. Promatrajući ponašanje pripadnika Torcide na pet koncerata rock i zabavne glazbe, uočeno je da se ponašaju u skladu sa svojim navijačkim ritualom. Brojni pripadnici Torcide nakon izvođenja pjesama "mojoj majci", odnosno "Zadnja ruža hrvatska" grupe "Prljavo kazalište" (u Splitu 16.rujna 1989.), pjevali su "Ja te volim Hajduče", skandirali Torcida i slično, što je prihvaćala cijela dvorana. Torcidaši su i u nekoliko navrata kolektivno prisustvovali političkim skupovima, na kojima su se ponašali u skladu sa svojim ritualom. Osim navedenoga, navijački ritual određuju i neki vanjski podražaji, na koje grupa reagira ( kada "Hajduk" postigne zgoditak torcidaši poskakuju, pale pirotehnička sredstva, pjevaju i skandiraju; kada sudac dosudi neku odluku koja je po njihovu mišljenju neopravdana i štetna, oni zvižde i skandiranjem upućuju grube uvrede sucima i slično).

Pjevanje i skandiranje potaknuto od navijačkih grupa često prihvaćaju i gledatelji na drugim tribinama, igrači nakon zgoditka slave s navijačima, a nakon završetka pobjedonosne utakmice bacaju dresove na tribine, uzimaju s nje navijačka obilježja i trče "počasni krug" otpozdravljajući publici, skandirajući i pjevajući zajedno s njom. Takvo sudioništvo karakteristično je samo za osobito važne i uzbudljive utakmice. U svim drugim prilikama navijačke grupe same provode ritual, uz povremeno uključivanje drugih aktera.

Iz ovoga se može zaključiti kako različitost motivacija bitno utječe na obilježja i ponašanja navijača. Jedini istinski i pravi navijač je navijač-navijač. Njegova osnovna motivacija je navijanje u užem smislu, tj. stvaranje atmosfere na stadionu kako bi se pomoglo klubu u naporima da ostvari što bolji rezultat. Pravi i istinski navijač shvaća klub kao simbol svoga grada ili regije. Želi stvoriti što atraktivniji ugođaj u gledalištu i smišlja navijačke slogane s ciljem da pridonese uspjehu samoga kluba. U nasilje se uključe tek povremeno, i to uglavnom kada misli da je momčad za koju navija zakinuta na utakmici (Lalić 1993. a).

Navijačkoj grupi pristupa se uglavnom u dobi od 12-16 godina. U početku se njezina aktivnost promatra sa strane, da bi se potom, u sve većoj mjeri, pod svojevrsnim utjecajem starijih navijača, počelo slijediti uvriježena


99

kolektivna ponašanja. Prvo sudjelovanje u nekoj tučnjavi, a osobito prvi bijeg od kuće da bi se pošlo na po mnogočemu riskantno gostovanje, za njih znači da je "novak" na putu da postane "pravi" navijač. Važnost ove situacije je veća s obzirom na eventualnu krizu porodice, škole i drugih čimbenika, kako primarne, tako i sekundarne socijalizacije.

Sve se manje pozornosti obraća na odgoj pripadnika mladog naraštaja i njihovo uvođenje u svijet starijih. Istinskih i pravih navijača je mali broj. Naime, osobito poštovanje drugih torcidaša uživaju oni koji iskazuju veću spremnost da se uključe u tučnjave (s policijom, navijačima drugih timova), uništavanje simbola drugog tima, uzvikivanje provokativnih parola. Oni koji žele zadržati takav ugled devijantnim ponašanjem redovito izvršavaju tzv. "dužnosti". Takvim ispadima devijantnog ponašanja ti navijači samo osnažuju svoj ugled unutar grupe. Mnogi od tih "navijača", koji se unatoč upozorenju koriste nedozvoljenim sredstvima, nisu ni svjesni kako svojim ponašanjem degradiraju nastojanja i pravo na sportsko bodrenje. Da ne govorimo o brojnim navijačkim parolama ("u ruci piva, u drugoj joint, u srcu Hajduk, oko vrata šal, na stadionu velika buka, navijamo za Hajduka-ale-ale") koje nimalo ne dolikuju sportskom duhu (Lalić 1993.a).

Za razliku od Lalićevog istraživanja prema kojemu su devedesetih godina u Torcidi bile samo tri djevojke, prema istraživanju iz 2003. godine broj djevojaka – pripadnika Torcide povećan je čak na 7%.

Isto tako, postoje značajne razlike u socijalnoj strukturi Torcide iz devedesetih godina prošloga i prvih godina 21. stoljeća. Tako, očito je da se postotak članova ekstremnih navijačkih skupina s višom i visokom školskom spremom značajno povećao, a da se broj radnika značajno smanjio (dok su u Lalićevom istraživanju jezgru Torcide u oko 68% činili radnici, prema istraživanju iz 2003. radnici čine samo 39% članova Torcide). Slika 25. Izgled Sjevera na Poljudu


100

Budući da se stvarni socijalni status mladih ne može dobiti ako se ne znaju podaci o obitelji, u istraživanju iz 2003. traženi su od ispitanika podaci o zanimanju njihovih roditelja. Struktura zanimanja roditelja ispitanika prikazana je u grafikonu 4, iz kojega se jasno vidi da pretpostavke, koje su prije neutemeljeno vrijedile, kako su članovi ekstremnih navijačkih skupina iz lošije stojećih obitelji, više ne vrijede. Analiza je, naime, pokazala kako su članovi Torcide porijeklom iz svih društvenih slojeva. Slika 26. Dobna struktura Torcide i BBB s početka devedesetih i 2003.

Torcida (Lalić, 1993a.)

21 i više 46% do 20 g. 54%

BBB (Fanuko et alt.1991.)

do 20 g. 100%

Torcida 2003.

30-39 g. 16%21-29 g. 37%

do 20 g. 28%40-49 g. 8%50-59g. 3%

Slika 27. Obrazovna struktura BBB iz devedesetih i Torcide 2003.

Osnovna 76

Srednja 24

Osnovna 19

Srednja 58

Viša 12

Visoka 10

0%

20%

40%

60%

80%

100%

BBB 1991. Torcida 2003.


101

Slika 28. Struktura zanimanja BBB iz devedesetih i Torcide 2003.

BBB (Fanuko et alt., 1991.)

Radnik 7%Student 6%

Ucenik 87%

Torcida 2003.

Radnik39%

Student 12%Ucenik 17%

služb. 8%rukov. 9%

ostali 15%

Slika 29. Struktura zanimanja roditelja ispitanika 2003.

Radničko 18

Poljoprivredno 9

Službeničko 14

Rukovodeće 6Stručnjačko 7Privatničko 2

Umirovljeničko 19

Domaćica 21

ostala zanimanja 5

Radničko 16

Poljoprivredno 10

Službeničko 10

Rukovodeće 10Stručnjačko 6

Privatničko 19

Umirovljeničko 27

ostala zanimanja 3

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Majka Otac

Lalićevo istraživanje pokazalo je da su članovi Torcide uglavnom iz Splita (75%), a to isto pokazalo je i istraživanje iz 2003. Naime, samo je 16% ispitanika rođeno na selu, a svi ostali rođeni su u gradu (66% u velikom gradu). To, međutim, nije slučaj s njihovim roditeljima. Čak je 39% majki ispitanika i nešto manje očeva (33%) rođeno na selu, što donekle govori o povezanosti članova Torcide s ruralnim ambijentom. Također, analiza primanja obitelji po članu pokazala je da među torcidašima ima pripadnika različitih slojeva standarda, koji su, po prilici, podjednako raspoređeni (manje-više po oko 1/3 objektivno spada u srednje, niže i više slojeve, ali se u subjektivnom smislu svrstavaju najviše u srednji sloj82). 82 Oko 46% ispitanika svrstava svoju obitelj u srednji sloj, 28% smatra da ima ispodprosječan standard, a 25%% iznadprosječan. Objektivno, 35% ih spada u sloj srednjih primanja po članu domaćinstva, 37% u ispodprosječna primanja, a 28% u iznadprosječna.


102

I konačno, članovi Torcide su početkom ovoga stoljeća, osim sjevera na kojem su ranijih godina isključivo bili, osvojili i neke druge dijelove stadiona. Tako su sa sjevera prešli i na istok te na zapad, gdje ih, kao što se vidi iz narednog prikaza, ima čak i više nego na sjeveru. To je vjerojatno zato što su na sjeveru također postavljene stolice, pa im je svejedno hoće li biti tu ili tamo. Isto tako, njihov prodor i u ostale dijelove stadiona pruža mogućnost prenošenja atmosfere sa sjevera na istok te na zapad. Slika 30. Raspoređenost članova Torcide po stadionu

Ostalo; 56% Sjever; 44%

9.1.2.2. Karakteristike neorganizirane nogometne publike

Istraživanje neorganizirane nogometne publike provedeno na dvije utakmice 2003. u Splitu83, pruža vrlo interesantne zaključke. Podaci o socijalnim i demografskim obilježjima ispitanika nedvosmisleno upućuju na to da neorganiziranu nogometnu publiku velikom većinom čine mladi (nešto više od polovice je mlađe od 29 godina, pri čemu su relativno tri puta zastupljeniji u publici nego u populaciji grada84) i muškarci (81% i 18% žena). Porast sudjelovanja žena u odnosu na devedesete godine prošloga stoljeća, kada ih je bilo samo 2% 85 (Grabar, 1992.), vrlo je značajan. Žene koje čine 83 Istraživanje su omogućile donacije Poglavarstva grada Splita i Županije Splitsko-dalmatinske, na čemu im se ovom prilikom najsrdačnije zahvaljujemo. Istraživanje je izvršeno anketom u stanki utakmica. Anketari su bili studenti treće godine kineziologije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti u Splitu. Prva utakmica bila je 31. svibnja 2003. između NK Hajduk i NK Cibalia (nije bila značajna za poziciju Hajduka, pa nije posebno posjećena). Druga utakmica, finale kupa, između NK Hajduk i NK Uljanik, održana je 4. lipnja 2003. i bila je dobro posjećena. Kako među utakmicama nisu uočene značajne strukturalne razlike, rezultati se prikazuju zajedno. 84 Publika je u prosjeku mlađa od stanovnika Splita (26,4 : 39,5 godina). Iako je u najmlađoj dobi postotak stanovnika grada nešto izraženiji nego kod navijača, već u sljedećoj dobnoj skupini u postotcima ima dva i pol puta više navijača nego u populaciji, a u najstarijoj dobi tri puta manje navijača nego stanovnika grada. I istraživanja škotskih navijača pokazala su da je 74% nogometne publike u dobi od 15 do 34 godine (Vrcan, 2003.). 85 Istraživanja škotskih navijača na Europskim prvenstvima 1992. i 1996. godine pokazuju kako je među njima bilo 5% žena, iz čega se zaključuje da, kao i u većini drugih zemalja, u škotskom nogometu dominiraju muškarci. Iako i kod nas prevladavaju muškarci, postotak pripadnica nježnijeg spola u


103

nogometnu publiku su pritom u prosjeku mlađe od muškaraca (76% žena mlađe je od 30 godina, a samo je 53% muškaraca u toj dobi). Osim toga, žene iz nogometne publike u gotovo dva puta većoj mjeri studiraju od muškaraca (35%:19%), iako nema značajnijih razlika između muške i ženske publike u pogledu stupnja obrazovanja, mjesta rođenja, ni drugih obilježja socijalnog statusa, ali su razlike značajne s obzirom na preferiranje različitih sportova (žene se više opredjeljuju za plivanje i tenis, a muškarci za nogomet i košarku).

Iz prikaza je razvidno da je sportska publika u svim istraživanjima daleko mlađa od stanovništva Splita, ali i da postoje značajne razlike među samim publikama u pogledu njihove starosti. Tako je najmlađa vaterpolo publika, pa rukometna i košarkaška, a najstarija je nogometna publika.

Istraživanje nogometne publike provedeno je tijekom dvije utakmice u svibnju i lipnju 2003. godine u Splitu, na stadionu u Poljudu, a uzorkom je obuhvaćeno 1.255 ispitanika (740 na utakmici Hajduk-Cibalia i 515 na utakmici Hajduk-Uljanik). Kako među utakmicama nisu uočene značajne strukturalne razlike, rezultati se prikazuju objedinjeno.86

Podaci o socijalnim i demografskim obilježjima ispitanika i njihovih roditelja te bračnom stanju ispitanika, nedvosmisleno upućuju na sljedeće zaključke:

1) nogometnu publiku velikom većinom čine muškarci (81%), iako ima čak

18% žena (što je daleko više nego 1990. , kada je bilo samo 2% žena87), 2) nogometnu publiku većinom čine mladi (nešto više od polovice uzorka

je u dobi do 29 godina), pri čemu su mladi od 20 do 29 godina relativno tri puta zastupljeniji u publici nego u populaciji grada,88

3) postoji stanovita podudarnost obrazovne strukture publike i stanovništva grada, a ona je takva da bi se moglo reći kako publika

nogometnoj publici je znatan, pa nesumnjivo potražuje obrazloženje. U okviru rasprave o postmodernom nogometu kao jedne od najvažnijih promjena Vrcan navodi “ulazak žena u nogomet” što se počelo događati krajem 80-ih i početkom 90-ih. Žene su počele igrati kvalitetan nogomet, povećao se broj ženskih nogometnih klubova, porastao je broj gledateljica nogometa i broj navijačica (Vrcan, 2003). 86 Istraživanje je provedeno anketom. Anketari su bili studenti treće godine kineziologije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti u Splitu. Anketiranje je obavljeno u pauzi između dva poluvremena. 87 Usporedbe radi, podaci istraživanja škotskih navijača na Europskim prvenstvima 1992. i 1996. godine (Bradley, 2002) pokazuju kako je među njima bilo 5% ženske populacije, iz čega se zaključuje kako, kao i u većini drugih zemalja, u škotskom nogometu dominiraju muškarci. Iako i u našem slučaju prevladava muška populacija, postotak nazočnih pripadnica nježnijeg spola u nogometnoj publici je znatan, pa nesumnjivo potražuje obrazloženje. Vrcan (2003) u okviru rasprave o postmodernom nogometu kao jedne od najvažnijih promjena navodi “ulazak žena u nogomet” što se počeo događati krajem 80-ih I početkom 90-ih godina 20.st. (žene su počele igrati kvalitetan nogomet, povećao se broj ženskih nogometnih klubova, porastao je broj gledateljica nogometa i broj navijačica. 88 Prije spomenuta istraživanja škotskih navijača pokazala su da je 74 posto njih u dobi od 15 do 34 godine. Objedinjavanjem prve tri dobne skupine našeg uzorka dolazimo do vrlo sličnih podataka (77 posto ispitanika je u dobi do 40 godina).


104

na tribinama u malom reprezentira stanovništvo Splita, 4) nogomet je sport koji u prosjeku preferira populacija srednjeg obrazovanja

(svaki drugi iz publike ima tu spremu), ali su u publici relativno prisutnije više i visoke spreme nego u populaciji grada (31%: 20%),

5) nogometnu publiku u većini sačinjava urbana populacija (otprilike 3/4 publike rođena je u gradu), ali je trećina njihovih roditelja ruralnog porijekla,

6) nogometna publika je većinom neoženjena, u daleko većoj mjeri nego u stanovništvu grada,

7) na stadionu ima najviše nezaposlenih i zaposlenih na neodređeno vrijeme, nakon kojih slijede zaposleni na određeno vrijeme, oni koji rade povremeno i umirovljenici, a najmanje je onih koji imaju vlastita poduzeća (mnogo je jasnija slika ovog statusa ako se objedine kategorije koje podrazumijevaju zaposlenost poput rada na neodređeno i određeno vrijeme, povremenog rada i rada u vlastitom poduzeću),

8) na tribinama je najviše studenata i učenika (1/3 uzorka), a zatim slijede radnici (1/4 uzorka), što potvrđuje tezu o nogometu kao radničkom sportu.

Žene u nogometnoj publici također daleko rjeđe posjećuju nogometne

utakmice od muškaraca (dok 32% muškaraca iz publike izjavljuje da nogometne utakmice posjećuje redovito, a 25% često, to izjavljuje samo 15%, odnosno 17% žena; s druge strane, dok samo 9% muškaraca izjavljuje kako na utakmice ide rijetko, takav je odgovor dalo čak 39% žena).

Neorganizirana nogometna publika je u prosjeku obrazovanija od stanovnika grada, jer su u njoj relativno prisutniji viši i dva puta manje prisutni najniži stupnjevi obrazovanja.

Isto tako, nogometnu publiku većinom čini urbana populacija, najvećim dijelom rođena u Splitu, ali je gotovo polovica njihovih roditelja rođena na selu, u čemu nema bitne razlike između očeva i majki ispitanika.

Nogometnu publiku čine većinom zaposleni, a najmanje je umirovljenika (dok je 27% ispitanika zaposleno na neodređeno i 17% na određeno vrijeme, 9% ih radi povremeno, 28% ih je nezaposleno, a 9% čine umirovljenici). Na tribinama je najviše radnika (24%), pa studenata (18%) i učenika (13%), a onda činovnika (9%), što potvrđuje tezu o nogometu kao radničkom sportu 89, a ostatak od po 4% čine stručnjaci, privatni poduzetnici, rukovoditelji i ostale kategorije zanimanja.

89 Vrcan također spominje povezanost nogometa s radništvom, što je posebice evidentno u Engleskoj gdje su nogometne klubove osnivali radnici, a radnici su bili i igrači i publika (Vrcan, 2003.).


105

Slika 31. Dobna struktura publike različitih sportova u Splitu

60

27

8

5

46

17

18

18

85

10

3

2

71

16

9

4

30

20

18

32

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Ko š a r k a N o g omet V a t er po l o Ru k omet Sp l i t

do 30 godin

od 30-39

od 40-49 godina

50 i više

Slika 32. Dobna struktura nogometne publike te stanovnika Splita (u %)

22

39

16

11

5 6

Do 20 g.24

20-29 g.15

30-39 g. 14

40-49 g. 16

50-59 g. 12

60 i više g.19

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Nogometna publika Stanovnici Splita


106

Slika 33. Struktura školske spreme publike i Splićana (u %)

12

56

17

14

Do srednje škole 23

Srednja škola 56

Viša škola 7

Visoka škola13

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Nogometna publika Stanovnici Splita

Slika 34. Struktura mjesta rođenja publike i njihovih roditelja (u %)

Selo 21

Mali grad

15

Veći grad

62

Selo43

Mali grad

17

Veći grad

31

Selo42

Mali grad

18

Veći grad

32

0%

20%

40%

60%

80%

100%

Ispitanik Otac Majka

Najviše je onih koji spadaju u srednje društvene slojeve jer imaju 2-3 tisuće kuna po članu domaćinstva, vrlo je mali broj onih koji imaju prihode veće od 5.000 kuna po članu, a čak ¼ ih ima primanja manja od 1.500 kuna po članu domaćinstva (kućanstva).


107

Slika 35. Struktura primanja po članu kućanstva (u %)

1415

14

21

19

0

5

10

15

20

25

Do 1000 kn 1001-1500 kn 1501-2000 kn 2001-3000 kn 3001-i više kn

9.1.3. Umjesto zaključka: usporedba organizirane i neorganizirane publike Iz prikazanoga se može zaključiti kako postoje razlike između organizirane (one koja u principu boravi na sjeveru) i neorganizirane nogometne publike u Splitu (one koja boravi na istoku i zapadu). Te se razlike ne odnose na sve strukturalne karakteristike, već samo na neke. Komparativna analiza tako je pokazala kako postoji stanovita povezanost između pripadnosti određene vrste publike, s jedne, i sljedećih ispitanikovih obilježja, s druge strane: spol (C=0,179), primanja po članu kućanstva (C=197), zanimanje (C=0,201), ocjena vlastitog standarda (C=0,207), članstvo u sportskom klubu (C=0,272), učestalosti posjeta utakmicama (C=0,340) i doživljaja sebe kao vatrenog navijača (C=0,375). Bračno stanje (C=0,054), mjesto rođenja ispitanika (C=0,074), njegov radni status (C=0,113), dob (C=0,124) i stupanj obrazovanja ispitanika (C=0,144), nisu pokazali značajnu povezanost s određenom vrstom publike.

U pogledu sudjelovanja žena u publici te razlike su značajne, iako i u jednoj i u drugoj publici nedvosmisleno dominiraju muškarci. Iz narednog se prikaza vidi kako su žene prisutnije u neorganiziranoj nego u organiziranoj publici, što donekle govori i o razlikama u toleranciji prema različitom od sebe.

Istraživanje rukometne publike, međutim, pokazalo je sasvim drugačije rezultate.90 Rukometna se publika od nogometne publike razlikuje prije svega po daleko izraženijem udjelu žena, s tim što postoje značajne razlike u tom pogledu između muškog i ženskog rukometa. Tako, kod

90 U utorak je ušlo 115 ispitanika na ženskim i 92 ispitanika na muškim rukometnim utakmicama, koji su ispitani istim instrumentom i u isto vrijeme kada i nogometna publika.


108

ukupne rukometne publike ima oko 42% žena i 58% muškaraca, dok je - ako se te dvije publike analiziraju odvojeno - udjel muškaraca kod muškog rukometa daleko izraženiji, ali i gotovo polovicu publike kod ženskog rukometa čine također muškarci, kako je to vidljivo iz narednog prikaza. Slika 36. Spolna struktura organizirane i neorganizirane publike

muški 93%

ženski 7%

muški 77%

ženski 23%

0%10%20%30%40%50%60%70%80%90%

100%

Organiziranapublika

Neorganiziranapublika

Slika 37. Dvije publike po zanimanju

učenik 16%

student 12%

radnik 36%

službenik 8%

rukovodilac ili stručnjak 8%

poduzetnik 7%

slobodna profesija 7%

umirovljenik 7%

učenik 14%

student 23%

radnik 24%

službenik 11%

rukovodilac ili stručnjak 10%

poduzetnik 5%slobodna 5%

umirovljenik 7%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Organizirana publika Neorganizirana publika


109

Slika 38. Spolna struktura publike kod muškog i ženskog rukometa (u %)

73

27

47

53

0

20

40

60

80

100

Muški rukomet Ženski rukomet

M

Ž

9.2. Karakteristike rukometne publike

Rukometna publika ima gotovo identičnu dobnu strukturu kao i nogometna publika. Iz sljedećeg prikaza je vidljivo da je i kod ove publike najveći broj mladih (61% ih je mlađe od 30 godina), a broj starijih od 50 godina gotovo je dva puta izraženiji nego kod nogometne publike (6 : 11%). Slika 39. Dobna struktura rukometne publike

do 20 god.25%

20-29 god.39%

30-39 20%

40-49 10%

60 i više 3%

50-59 3%

U pogledu zaposlenosti, rukometna je publika u većoj mjeri nezaposlena od nogometne publike (37:28%), a u rukometnoj je publici i nešto izraženiji broj umirovljenika (12:9%). Isto tako, izraženiji je broj onih koji su povremeno zaposleni (17:9%), ali je tri i pol puta manje onih koji su zaposleni na određeno vrijeme (5:17%). U rukometnoj publici ima daleko više studenata nego u nogometnoj publici (38:18%), učenika je gotovo jednak broj, a broj radnika je izrazito manji (14:24%). Privatnika ima dva puta više kod rukometne nego kod nogometne


110

publike (8:4%), kao i stručnjaka (7:4%). Ostale kategorije zanimanja, uz neke male razlike, gotovo su identične kod jedne i kod druge publike. Slika 40. Struktura radnog statusa rukometne publike (u %)

21

5

17

8

37

12

0 10 20 30 40

radi na neodreðeno vrijeme

radi na odreðeno vrijeme

radi honorarno i povremeno

ima vlastito poduzeæe

nezaposlen

u mirovini

I u pogledu stupnja obrazovanja postoje neke razlike između rukometne i

nogometne publike. Tako je udjel osoba sa završenom visokom školom u rukometnoj publici izraženiji nego u nogometnoj publici (21:14%), dok je udjel osoba sa završenom višom školom zato nešto manji (13:17%). Ostale kategorije obrazovanja gotovo podjednako sudjeluju u strukturi rukometne i nogometne publike.

U rukometnoj publici ima nešto manje osoba koje su rođene na selu nego u nogometnoj publici (11:14%), ali ima i nešto manje osoba rođenih u velikom gradu (56:62%), kao i značajno više onih koji su rođeni u manjem gradu (33:22%). Slika 41. Struktura zanimanja rukometne publike

1638

147

76

8

32

0 10 20 30 40

učenik

student

radnik

službenik

stručnjak

slob. prof.

privatnik

domaćica

ostala


111

Slika 42. Struktura rukometne publike prema školskoj spremi

sred.škola56%

do sr.škole10%visoka škola

21%viša škola

13%

Slika 43. Struktura rukometne publike prema mjestu rođenja

veći grad56%

selo11%

manji grad33%

U rukometnoj publici također ima gotovo dva puta više onih koji imaju

niži standard kućanstva nego kod nogometne publike (46% ispitanika rukometne publike ima manje od 1.500 kuna po članu kućanstva, u usporedbi sa samo 29% kod nogometne publike), kao i nešto manje ispitanika koji imaju najviša primanja (13% ispitanika rukometne publike živi u kućanstvima čiji su prihodi veći od 3.000 kuna po članu, u usporedbi s 19% ispitanika kod nogometne publike). U pogledu srednjih primanja nema neke značajnije razlike između rukometne i nogometne publike. Međutim, i pored toga najveći broj ispitanika standard vlastitoga kućanstva ocjenjuje prosječnim.


112

Slika 44. Primanja kućanstva po članu

1001-1500 kn30%

do 1000 kn18%

1501-2000 kn19%

2001-3000 kn20%

3001i više kn13%

Slika 45. Autopercepcija standarda rukometne publike

3

10

68

14

4

0 10 20 30 40 50 60 70

znatno iznad prosjeka

iznad prosjeka

prosjeèan

ispod prosjeka

znatno ispod prosjeka

I konačno, sasvim je logičan izbor najdražega sporta. Najveći broj

ispitanika rukometne publike bira rukomet kao prvi najdraži sport, kao što kod nogometne publike najveći broj ispitanika bira nogomet, ali je značajan i broj onih koji iz rukometne publike biraju nogomet kao najdraži sport.

Postoje neke strukturalne razlike između publika muškog i ženskog rukometa. Najveće razlike otkrivene su kod zanimanja majke (C=0,30), djelatnosti ispitanika (C=0,44) i mjesta rođenja majke (C=0,26). Očito da je utjecaj majke značajniji od utjecaja oca, jer su kod očevih karakteristika koeficijenti kontingencije minimalni.

Iz prikaza br. 26 je vidljivo kako su majke publike muškog rukometa u većoj mjeri domaćice nego kod ženskoga, dok su kod ženskoga rukometa u većoj mjeri umirovljenice nego kod muškoga. Isto tako, kod članova publike muškog rukometa ima u postotku dva puta više majki koje su stručnjaci,


113

nego kod ženskog rukometa, kao što kod ženskoga rukometa ima tri puta više radnica nego kod muškoga. Slika 46. Najdraži sport rukometne publike

40

36

9

5

4

10

0 10 20 30 40

Rukomet

Nogomet

Košarka

Odbojka

Plivanje

Ostalo

Slika 47. Struktura zanimanja majki publike muškog i ženskog rukometa

5

27

689

28

17

14

21312

22

1117

0

20

40

60

80

100


Ostala

Domaćica

Umirovljenica

PrivatnicaStručnja

Službenica

Radnica

Osim toga, kod publike muškog rukometa ima 20% više roditelja porijeklom iz grada nego kod ženskoga rukometa (62: 42%), gdje ima dva puta više roditelja porijeklom sa sela (45:20%). Iz toga se može zaključiti da ženski rukomet prati publika nižih društvenih slojeva nego publika muškoga rukometa, premda se to ne bi dalo zaključiti s obzirom na distribuciju djelatnosti u kojima su majke različitih publika zaposlene.

U pogledu demografskih i socijalnih karakteristika igrača i igračica, među njima postoje stanovite značajne razlike. Igrači su prije svega stariji od igračica, jer je 20% igrača starije od 30 godina, a tako starih kod igračica


114

nema. Najveći broj igračica je u dobi do 20 godina (62%), a među igračima ih je samo 33% u toj dobi.

Nadalje, muškarci su u daleko većoj mjeri profesionalci nego žene (100:19%) s profesionalnim ugovorom, a među igračicama ima najviše učenica i studentica (74%), pa su igračice uglavnom neudane (kod igrača je samo 73% neoženjenih). Isto tako, igrači su boljega obrazovanja nego igračice. Npr., među igračima ima čak 27% ispitanika koji su završili višu školu ili fakultet, u usporedbi sa samo 14% kod igračica koje su završile takve škole. Iz toga proizlaze i razlike u ocjeni vlastitog standarda. Naime, igrači smatraju kako je njihov standard iznadprosječan u 100% slučajeva, dok igračice to smatraju u samo 10% slučajeva; nasuprot tomu čak 14% igračica smatra kako ima ispodprosječan standard. Slika 48. Struktura djelatnost majki kod različitih publika

25

16

39

78

62

39

5

45

0102030405060708090

100


Industrija

Građevinarstvo Trgovina i ugostiteljstvo

Uprava Obrazovanje i kultura

Sve to ukazuje na razlike koje postoje između sociodemografskih karakteristika publike i rukometnih timova, što se razlikuje od uvriježenih pretpostavki koje su možda vrijedile za nogometne timove i njihovu publiku o sličnosti socioekonomskog statusa.


115

9.3. Karakteristike košarkaške publike91

I pored toga što je sociologija sporta mlada i još nedovoljno konstituirana disciplina, mnogobrojna istraživanja ukazuju na povezanost socijalnih činitelja i sportske aktivnosti.92 Malo je, međutim, konkretnih istraživanja o socijalnim karakteristikama sportske publike kod nas, iako se može reći da je bilo nekoliko uspješnih pokušaja povezivanja socijalnog statusa i odnosa prema sportu, kako posredne, tako i neposredne publike sportskih događaja, iz kojih se posredno mogu izvesti i zaključci o socijalnoj strukturi publike na sportskim terenima.93

Iako je među sociolozima već bilo pokušaja istraživanja socijalne strukture publike nogometnih utakmica, nije bilo interesa potencijalnih investitora za to.94 Sva dosadašnja pretraživanja bibliografije o tomu pokazala su da je jedino takvo istraživanje u nas izvršeno u Zagrebu95, ali je ono vršeno na samo jednom dijelu, a ne na čitavoj publici.

Već se iz prikazanoga vidi da socijalne karakteristike imaju značenje kako za aktivno bavljenje sportom, tako i za promatračko sudjelovanje u njemu. Upravo je zato značajno istraživanje socijalne strukture kako samih sportaša, tako i sportske publike u cijelosti, a ne samo njenih ekstremno navijačkih grupa.

Ovo je jedno od prvih takvih sustavnih nastojanja koji se odnose samo na publiku košarkaških utakmica, iako su u okviru istog programa zamišljena i istraživanja socijalne strukture publike i kod ostalih sportova.96 S obzirom da ona

91 Ovaj je članak objavljen pod naslovom „Socijalne karakteristike košarkaške publike u Splitu“. Beograd: Sociološki pregled, vol. 24 (1990), 1-4; 91-10.

92 Tako, npr., Ankica Hošck-Momirović ukazuje na povezanost socioloških karakteristika učenika i motoričkih sposobnosti (1979.); zajedno s Krešimirom Petrovićem ukazuje i na uvjetovanost sportskih aktivnosti latentnim stratifikacijskim dimenzijama (1974.), te o položaju sportskih aktivnosti u hijerarhiji ostalih djelatnosti u društvu (1974.). Osim toga, Nenad Havelka i Ljubiša Lazarević govore o utjecaju socijalnih karakteristika pojedinca na uspješnost u bavljenju sportom (1981.) 93 Tako je Radovan Marjanović (1987.) pokazao da neposrednu sportsku publiku u većoj mjeri čine niži društveni slojevi, iako u tom pogledu postoje razlike medu različitim sportovima i društvima. Srećko Mihailović (1987.) je utvrdio postojanje razlika kako između muškaraca i žena, tako i među različitim socijalnim slojevima populacije u pogledu preferencije raznih vrsta sportova, kao i u pogledu bavljenja različitim vrstama sportova. 94 Tako se u Centru za društvena istraživanja Sveučilišta u Splitu tijekom prošle godine pokušalo izvršiti istraživanje socijalne strukture navijača Hajduka, ali za to nisu osigurana sredstva. 95 Ivan Magdalenić, Furio Radin i Željko Buzov (1990.) su pokazali da ekstremne navijače na Dinamovom stadionu uglavnom čine učenici stari 14-18 godina, koji potječu uglavnom iz radničkih, ali i iz obrazovanijih obitelji. 96 Istraživanje je izvršeno na uzorku utakmica KK „Pop-84" (ex „Jugoplastika") u Splitu u razdoblju siječanj-travanj 1990. U uzorak su ušle 4 utakmice (dvije s domaćim i dvije sa stranim ekipama), a u


116

još nisu izvršena, mogućnost usporedbe publike različitih sportova još uvijek, na žalost, ne postoji. Međutim, i u okviru ovog istraživanja se usporedbom rezultata popisa populacije može utvrditi značenje sudjelovanja različitih slojeva populacije u košarkaškoj publici, što je ovdje i činjeno.

Teorijski, značenje ovakvih istraživanja može biti višedimenzionalno. Rezultati mogu biti značajni kako za utvrđivanje uzroka onoga što se događa u sportu i oko njega kod nas, tako i za čisto praktične svrhe definiranja politike prema publici od strane sportskih klubova. Tako se, npr., u najnovijoj knjizi Srđana Vrcana (1990.), konstatira kako se uzroci nereda na sportskim terenima mogu naći u nedemokratskim odnosima u društvu, s jedne (ono što se ne može iskazati na političkim skupovima, može se iskazati u masi nogometne publike), ali i u marginalnom položaju mlade generacije, s druge strane. Istraživanja na nogometnom stadionu Dinama pokazala su da najekstremnije navijačke skupine čine upravo omladinci, čiji je socijalni položaj još više marginaliziran njihovim radničkim porijeklom. Iz toga se može izvesti zaključak da se upravo kod onih sportova koji okupljaju publiku socijalno marginalnih slojeva populacije (kao što je nogomet) može očekivati ekscesno ponašanje na utakmicama, koje često rezultira i nasiljem. Tim više što se u takvim situacijama publika, ili njezin dio, ponaša kao masa, što se potencira kod onih publika koje su mnogobrojne.

Daljnje razmišljanje koje se na temelji na ovomu jest što je s drugim sportskim terenima na kojima nema nasilja, ili bar ne tako izraženoga kao na nogometnim utakmicama? Košarka je, prema istraživanjima Mihailovića, sport viših društvenih slojeva, a dimenzija njene publike je čak 10 i više puta manja nego kod nogometa. Znači li to da njezina publika pripada i višim društvenim slojevima? Koliko je to vezano i uz sam karakter igre, a koliko uz same socijalne karakteristike? Na sva ova (i neka druga) pitanja koja se nameću neće se moći odgovoriti u okviru ovoga teksta, ali ih je dobro pokrenuti kao probleme za daljnja istraživanja. U ovome tekstu će se ukazati samo na socijalnu strukturu publike košarkaških utakmica u Splitu, i to u usporedbi s odgovarajućom populacijom, što će pokazati koji su to slojevi populacije u ovoj publici nadzastupljeni, a koji podzastupljeni, što će poslužiti kao osnovica za daljnja razmišljanja o ovoj problematici utemeljena na empirijskim podacima.

To može značajno pridonijeti razotkrivanju socijalnog karaktera sporta, koji ne ovisi samo o igračima, trenerima i sportskim rukovoditeljima, nego i o karakteru okviru toga 542 ispitanika koji su u okviru kvota sjedala izabrana po principu slučajnog uzorka. Anketari su bili studenti Fizičke kulture Filozofskog fakulteta u Zadru (OOUR prirodoslovno-matematičkih znanosti i studija odgojnih područja u Splitu) u okviru seminarskih vježbi, te je izvršeno, gotovo bez ikakvih financijskih sredstava (jedino razumijevanje je pokazao Klub, koji je osigurao anketarima ulaznice). Publika je anketirana prije početka utakmica i u pauzi, te je upitnik bio izuzetno kratak (na jednoj stranici, na koju je stalo 21 pitanje, uglavnom se pitalo o socijalnim karakteristikama). Obradu su također izvršili studenti. U nastavku takvih istraživanja jedan je od studenata uzeo diplomski rad o socijalnoj strukturi publike nogometnih utakmica u Splitu, a drugi o istoj temi na vaterpolo utakmicama, te će rezultati ovih triju istraživanja moći biti uspoređeni.


117

publike. Sigurno je da bi istraživanje bilo potpunije da su uzete i socijalne karakteristike ostalih spomenutih elemenata društvene strukture sporta, no to iz određenih razloga nije bilo moguće.

Da se ovaj pokušaj isplatio vidljivo je već i po nekim osnovnim rezultatima istraživanja, i to:

1. da košarkašku publiku čini uglavnom urbano stanovništvo, koji ne samo da žive, već su i rođeni u gradu;

2. da košarkašku publiku čine uglavnom mlađe osobe muškog spola, premda su i žene vrlo značajno zastupljene;

3. da košarkašku publiku čine uglavnom bolje obrazovani i bolje kvalificirani slojevi populacije, srednjega i višega materijalnog statusa, i to koji već drugu generaciju pripadaju tim slojevima;

4. da nema bitnih razlika između raznih utakmica, pa ni vrsta utakmica (domaće i međunarodne) u pogledu ovih konstatacija.97 9.3.1. Košarka kao sport urbanita

Analiza publike prema mjestu stanovanja i karakteru naselja pokazuje da se

ona sastoji uglavnom od stanovnika grada, te se slobodno može konstatirati kako je košarka gotovo isključivo urbani sport. To se vidi iz činjenice da čak 94% publike košarkaških utakmica u Splitu čine stanovnici gradskih naselja, od čega je iz samoga grada Splita 71% publike, a iz splitske aglomeracije u širem smislu ( područje od Trogira do Omiša) čak 89% publike. Samo 5,6% publike košarkaških utakmica u Splitu čine stanovnici ruralnih naselja, i to uglavnom iz Dalmacije.

S obzirom na činjenicu da najveći dio populacije naših gradova čine doseljenici sa sela, moglo bi se očekivati da je najveći broj ispitanika ipak porijeklom sa sela. Međutim, podaci govore sasvim obrnuto. Čak 72% publike košarkaških utakmica u Splitu čine stanovnici koji su rođeni u Splitu što, s obzirom na dobnu strukturu publike, ukazuje na to da se radi o drugoj generaciji doseljenika. Ipak, 28% publike čine i neposredni doseljenici u grad, što je, ako se ima u vidu njihovo bar dva puta veće sudjelovanje u populaciji grada, podzastupljeno. Čak i među doseljenicima 1/3 čine oni koji su se prije 20 i više godina doselili u grad. Isto tako, čak 53% doseljenika se doselilo iz nekog drugog, i to 1/3 iz velikog grada.

Imajući u vidu da u splitskoj populaciji samo 36% stanovnika čine starosjedioci, može se zaključiti kako su starosjedioci na košarkaškim utakmicama u Splitu bar dva puta zastupljeniji nego u strukturi populacije grada.98 97 Ove su razlike provjerene koeficijentima kontingencije, koji nisu bili izraženiji od 0,20 (odnos domaćih i međunarodnih utakmica) do 0,30 (odnos među utakmicama pojedinačno). 98 Vidi: Slobodan Bjelajac, 1986.


118

Tablica 9. Starosjedioci i doseljenici prema mjestu stanovanja, dužini boravka i rezidencijalnom porijeklu

Dužina boravka Split Okolni gradovi Ostali gradovi Sela Starosjedioci 72% 67% 93% 69% Doseljenici 28% 33% 7% 31% Prije 20 i više godina 10% 8% 7% 3% Prije 11-20 godina 9% 15% - 19% Prije manje od 10 godina 9% 10% 9% Doseljeni sa sela 11% 21% 4% 13% Doseljeni iz grada 15% 12% 18% 16% UKUPNO 100% 100% 100% 100%

Prema tome, 91% ispitanika iz Splita na košarkaškim utakmicama je

ili starosjedilac ili se u Split doselio prije više od 10 godina, dok je samo 9% publike koja stanuje u Splitu doselilo nedavno. Isto tako, samo 11% ispitanika koji stanuju u Splitu je doselilo sa sela, dok su svi ostali doselili iz drugih gradskih naselja.

Publika iz okolnih gradova je većinom kvalificirana ili visokokvalificirana (čak 7% ispitanika), a to je nešto manji slučaj s publikom sa sela (34%). Međutim, valja istaknuti da je među publikom iz sela zabilježen priličan broj đaka i studenata (25%), ali i 19% osoba s višom i visokom školom. I konačno, publika sa sela je u prosjeku mlađa od publike iz grada (84%: 72% osoba mlađih od 35 godina), kao što i medu ženskom publikom ima više starosjedilaca nego među muškom ( 80% : 70%).

Iz navedenoga ne samo da se može zaključiti kako košarkašku publiku čine uglavnom urbaniti, nego je socijalna struktura i publike iz negradskih naselja bliža urbanoj populaciji, što pokazuje da navedena postavka o košarci kao urbanom sportu apsolutno stoji. Slika 49. Struktura publike prema mjestu stanovanja

Sela4%

Ostali gradovi7%

Okolni gradovi15%

Split74%


119

9.3.2. Košarka kao sport viših društvenih slojeva

Već i sam urbani karakter košarkaške publike dovoljno govori i o njenoj socijalnoj strukturi. Još je istraživanje Srećka Mihailovića (1987.) pokazalo kako više obrazovani slojevi populacije imaju i veći afinitet prema košarci nego prema drugim sportovima, ali i nego drugi društveni slojevi populacije (za razliku od njih, niži društveni slojevi imaju veći afinitet prema nogometu). Istraživanje košarkaške publike u Splitu, ne samo da potvrđuje Mihailovićevu tezu, već ukazuje i na to da su čak i u okviru različitih kategorija zanimanja viši društveni slojevi prisutniji na košarkaškim utakmicama od nižih. Osim toga, usporedbom s obrazovnom strukturom populacije splitske aglomeracije, pokazalo se kako su viši društveni slojevi proporcionalno zastupljeniji od nižih u publici košarkaških utakmica u Splitu.

I pored toga što najdominantiju socijalnu skupinu u publici košarkaških utakmica čine radnici (43% ispitanika)99, zastupljenost službenika i stručnjaka s višom ili visokom školom - ako se usporedi s njihovim udjelom u populaciji - izraženija od zastupljenosti radnika (iako oni čine samo 24% same publike). Tako, dok radnika ima samo za 1,4 puta više u publici nego u populaciji, službenika i stručnjaka s višom i visokom školom ima čak 2 puta više u publici nego u populaciji.100 Isto tako izražen je i udjel učenika i studenata, kojih u publici ima oko 27%, što se u perspektivi također može pribrojiti obrazovanim slojevima populacije. I konačno, u publici su najmanje zastupljene domaćice (u uzorak je ušla samo jedna domaćica), poljoprivrednici (samo 5 ispitanika ili 0,9%) i obrtnici (također samo 5 ispitanika), te zaposleni nižih kvalifikacija (NK, PK, BSS i NSS kategorije zaposlenih čine samo 6% ukupnog uzorka publike).

Osim toga, da je košarka sport viših društvenih slojeva vidi se i po udjelu rukovoditelja u strukturi publike. Tako je u uzorak ušlo oko 19% nižih i oko 7% viših rukovoditelja (privrednih, političkih ili nekih drugih).

Nadalje, velik dio publike je ostvario isti ili viši socijalni status nego što ga je imao njegov otac (čak oko 60% ispitanika), dok će čak 94% učenika i studenata ostvariti takav status kad završe školovanje. Struktura zanimanja očeva ispitanika nedvosmisleno ukazuje na to da su već oni predstavljali urbanu populaciju, jer čak kod 78% ispitanika očevi su pripadali srednjim i višim slojevima gradske populacije. Sve to govori o tomu da se ne radi samo o bolje obrazovanoj gradskoj populaciji, nego i da je ona to već u drugoj generaciji, što još više daje značenje ovim rezultatima. 99 U kategoriji radnika, 55% čine KV radnici, 31% VKV radnici i 14% NK i PK radnici. 100 Osim službenika i stručnjaka s višom i visokom spremom, u uzorak je ušlo i 33% administrativno-tehničkog osoblja, koji se može podvesti u kategoriju stručnjaka.


120

Povezivanjem zanimanja i kvalifikacije ispitanika i njihovih očeva, dobiva se slijedeća struktura slojevitosti publike košarkaških utakmica u Splitu:101 Tablica 10. Socijalna stratifikacija publike Niži slojevi 8,6%Srednji slojevi 48,7%Viši slojevi 39,9%Samostalni obrtnici 2,8%UKUPNO 100,0%

Pri tomu treba imati u vidu i činjenicu da velik dio publike čini omladina, koja se perspektivno može svrstati u više socijalne kategorije populacije. Da nije tako, socijalni status, posebno pojedinih kategorija publike, bio bi još viši. To se najbolje vidi i po razlikama u dobnoj strukturi rukovoditelja koje pokazuju da je broj rukovoditelja manji kod mlađe populacije, i obrnuto, daleko izraženiji kod starije. Tako se među mladom publikom košarkaških utakmica (do 30 godina starosti) ne nalazi nijedan viši, i samo 7% nižih rukovoditelja, dok se u starijoj publici (40-49 godina) nalazi čak 22% viših i isto toliko nižih rukovoditelja. U najstarijoj dobnoj skupini publike, čak 45% pripada nižim i 17% višim rukovoditeljima, što opet potvrđuje postavljenu postavku.

U skladu s obrazovnom strukturom, publika se dijeli i po materijalnom statusu domaćinstva, jer 47% ispitanika spada u kategoriju srednjeg materijalnog statusa, 42% u kategoriju nižega, a samo 10% u kategoriju višega materijalnog statusa mjerenoga prihodom obitelji po članu.102

101 U ovo su uključeni i ispitanici na školovanju koji tek preko roditelja ostvaruju određeni socijalni status. Pod nižim slojevima se podrazumijevaju pripadnici poljoprivrednih zanimanja i poluurbane nekvalificirane radne snage, pod srednjim slojevima pripadnici kvalificirane radničke klase i administrativno-tehničkog osoblja, a pod višim ispitanici ili njihovi očevi koji imaju višu ili visoku školu. Samostalni privatni obrtnici su izdvojeni kao poseban sloj s obzirom na razlike koje postoje između zaposlenih u privatnom i društvenom sektoru, ali i među samim privatnicima. 102 Koeficijent kontingencije između visine osobnog dohotka ispitanika, materijalnog statusa obitelji i kvalifikacije ispitanika je dosta visok (oko 0,32), što pokazuje da s padom kvalifikacije pada i materijalni status obitelji, kao i sam osobni dohodak. Ispitanici nižih kvalifikacija tako imaju 6,5 puta manji prihod u obitelji po članu od onih s VSS, ali i 4,5 puta manji osobni dohodak.


121

Slika 50. Socijalna stratifikacija publike

viši sloj25%

obrtnici8%

Niži sloj 17%

Srednji sloj 50%

9.3.3. Košarka kao sport obrazovanijih slojeva

I analiza obrazovanja je ukazala na elitnost ove publike. Ona upućuje na dva zaključka, i to:

1. da košarkašku publiku, i apsolutno gledano, čine obrazovaniji slojevi populacije,

2. da je košarkaška publika u prosjeku relativno obrazovanija od same splitske populacije. Tablica 11. Obrazovna struktura publike i splitske populacije Publika Aglomeracija Proporcija Nezavršena osnovna škola 2,7% 29,0%, 1:0,1 Završena osnovna škola 14,4% 19,0% 1:0,8 Srednja škola 58,0% 40,0% 1:1,5 Viša škola 9,4% 5,0% 1:1,9 Visoka škola 15,5% 7,0% 1:2,2

Očito je da publika košarkaških utakmica pokazuje bolje obrazovne

karakteristike nego populacija aglomeracije. Ona ima 11 puta manje članova s nezavršenom osnovnom školom nego što je to slučaj s populacijom, 1,3 puta manje članova sa završenom osnovnom školom, 1,5 puta više članova sa završenom srednjom, 1,9 puta više članova sa završenom višom i 2,2 puta više članova sa završenom visokom školom nego populacija aglomeracije. Ako se ovo postavi kao udjel u samoj populaciji, može se konstatirati kako je najobrazovanija kategorija 25 puta zastupljenija nego najneobrazovanija. I konačno, s rastom obrazovanja raste i razlika između populacije i publike, naravno u korist ove druge.


122

Slika 51. Struktura obrazovanja publike i populacije

3

29

15

19

Publika

58

Populacija

409

5

15

6

0

10

20

30

40

50

60

Nezavršenoosnovno

obrazovanje

Završenoosnovno

obrazovanje

Srednjeobrazovanje

Višeobrazovanje

Visokoobrazovanje

9.3.4. Košarka kao sport mladih

Analiza dobne i spolne strukture publike nedvosmisleno upućuje na zaključak kako je košarka sport mladih (60% publike čini omladina) i muškaraca (81% publike). U usporedbi s istim ovim strukturama u populaciji, može se konstatirati nadzastupljenost mladih i muškaraca i podzastupljenost žena i starije generacije. Tablica 12. Dobna i spolna struktura publike DOB PUBLIKA Punoljet-

no stan. Proporci-ja

muška žene Ukupno Do 30 godina starosti 75% 25% 100% (60%) 30% 1:2,0 31-39 godina starosti 89% 11% 100% (26%) 21% 1:1,2 40-49 godina starosti 89% 11% 100% (8%) 17% 1:0,6 50 i više god. starosti 94% 6% 100% (6%) 32% 1:0,2 UKUPNO 81% 19% 100% 100% 100% 1:1,0 Ako se ponovno pogleda kao udjel određene dobi publike u odgovarajućoj dobi populacije, može se zaključiti kako su najmlađe kategorije stanovništva čak 10 puta zastupljenije u publici nego najstarije, kao i to da su žene četiri puta podzastupljenije od muškaraca. S obzirom da su žene i stariji inače manje zainteresirani za sport, iz ovoga bi se moglo zaključiti kako su ove kategorije zainteresiranije za košarku nego za druge sportove, što se djelomice podudara s već spominjanim rezultatima Srećka Mihailovića (1987.). Osim toga, nedvosmisleno je uočljiv porast interesa žena kod najmlađih dobnih skupina, kao i opadanje udjela žena u publici s porastom njihove starosti. Tako u najmlađoj dobnoj skupini, čak 1/4 publike čine žene, što je dva i više puta izraženije nego kod srednjih, i čak četiri puta


123

nego kod najstarije generacije. To bi ubuduće moglo značiti da će porasti broj žena u publici košarkaških utakmica, jer će kod dijela mladih žena to i nadalje ostati interes. Nije, međutim, uočena nikakva pravilnost odnosa obrazovanja i spola ispitanika; gotovo da među muškarcima i ženama i nema razlike u pogledu stupnja obrazovanja. Međutim, uočeno je da se u obrazovanijim kategorijama muškarci i žene gotovo izjednačuju po udjelu u publici. Tako npr., i kod muškaraca i kod žena ima oko 20% ispitanika s višom i visokom školom. Emancipacija je još prisutnija kod učenika i studenata, jer kod ženske publike 44% čine učenice i studenti, kod muške je publike dva puta manje učenika i studenata nego kod ženske. Slika 52. Dobna struktura publike i punoljetne populacije

Publika

Populacija

0

10

20

30

40

50

60

do 30god.

31-39god.

40-49god.

50 i višegod.

9.3.5. Zaključak: košarka — elitni sport

Iz prikazane se analize nedvosmisleno nameće prije svega jedan zaključak: košarka je sport viših društvenih slojeva, odnosno elite. To se svakako odnosi na one koji u njoj sudjeluju kao publika. Nažalost, kojim društvenim slojevima pripadaju igrači, još uvijek se ne može decidirano odgovoriti. Ali se može slobodno reći da su igrači uglavnom stanovnici grada, bar imajući u vidu „Pop-84“, i to u bar drugoj generaciji. To odgovara urbanom statusu publike, pa se za naredna istraživanja može pretpostaviti kako socijalna struktura publike odgovara socijalnoj strukturi neposrednih sudionika u ekipi — igrača! Da je košarka elitni sport razvidno je po rezultatima istraživanja njezine publike. Publiku ovih utakmica, naime, čine stanovnici grada, gotovo isključivo, i to s izrazitim udjelom onih koji nikada nisu ni živjeli na selu,


124

odnosno onih koji su se već odavno u grad doselili. Publika košarkaških utakmica je, u najgorem slučaju, već druga generacija u gradu, jer je većina u njemu i rođena. Ovu publiku također čine obrazovaniji i kvalificiraniji slojevi populacije, srednjih i viših primanja, ali i višeg obiteljskog ekonomskog statusa. Naposljetku, kao i kod drugih sportova, većinu publike čini mlada generacija, s dosta velikim udjelom žena, posebno kod viših društvenih slojeva.

Međutim, to ne znači da i drugi dijelovi populacije nisu prisutni na košarkaškim utakmicama. Štoviše, neki od njih su izrazito brojni, kao npr. radnici. Njihov udjel s obzirom na udjel u ukupnoj populaciji aglomeracije, međutim, nije tako zastupljen kao isto takav udjel obrazovanijih službenika i stručnjaka, iako su i radnici, posebno srednjih i viših kvalifikacija, zastupljeniji u košarkaškoj publici nego u populaciji. Zastupljenost viših društvenih slojeva, međutim, daleko je izraženija nego zastupljenost radnika (to se odnosi i na školsku omladinu, čiji je socijalni status mjeren statusom njihovih roditelja).

Za razliku od toga, niži društveni slojevi, kao što su ruralni, polururalni stanovnici, nekvalificirani radnici i neobrazovana populacija nižeg materijalnog statusa, daleko su podzastupljeniji u košarkaškoj publici nego u populaciji aglomeracije.

Sve to nedvosmisleno potvrđuje postavku o socijalnoj elitnosti košarkaške publike, odnosno ranije postavljenu postavku da s porastom socijalnog statusa raste i preferiranje košarke u odnosu na druge sportove. U skladu s tim, može se promatrati i socijalno ponašanje ove publike, koja se ipak značajno razlikuje od ponašanja publike kod nekih drugih sportova (činjenica je da na košarkaškim utakmicama nije bilo takvih ekscesa kao na nogometnim, niti su ekscesi bili tako nasilni i burni kao što je to slučaj s nogometnim utakmicama).

Daljnja bi se istraživanja socijalne strukture publike, na tragu ovih zaključaka i postavljenih pretpostavki, trebala baviti i istraživanjem socijalne strukture publike nekih drugih sportova, jer se tek usporedbom rezultata ozbiljnije može dokazivati razlika u ponašanju publike. Na tragu utvrđivanja postojanja određene supkulture nogometne publike, što pojedini autori tvrde, može se postaviti i teza o postojanju supkulture košarkaške publike. Jer ako se dokaže postojanje različitih supkultura ovih publika, tek bi se onda mogle tražiti njihove razlike u nasilnom, odnosno nenasilnom ponašanju na utakmicama, pa i ponašanju općenito. Isto tako, te bi supkulture trebale hipotetički biti dovedene u odnos sa socijalnim karakteristikama publike, iz čega bi slijedio zaključak o povezanosti ponašanja sa socijalnim karakteristikama ili s karakterom same igre kao takve. Na ta pitanja, međutim, nije se moglo odgovoriti u ovom istraživanju, jer ono i nije imalo uvjete za ostvarenje tako širokih pretenzija.


125

9.4. Posredna publika Posrednu publiku čine svi oni koji sportski događaj promatraju posredstvom nekoga sredstva. Tu prije svega spadaju slušatelji radija i gledatelji televizije ili filma. Ova publika nema izravnog utjecaja na sportski događaj, jer s njime nije izravno povezana, pa nema povratne komunikacije između sportaša i gledatelja. To, međutim, ne znači da i ona ne navija za svoje sportaše. Kod velikih sportskih priredbi, kao što su Olimpijada, svjetsko nogometno prvenstvo, svjetska atletska natjecanja i sl., i ova se publika u posljednje vrijeme sve više okuplja na trgovima, po kafićima i na drugim javnim mjestima, kolektivno navijajući za svoje favorite, ali to nema učinke na igrače. U društvima razvijene masovne komunikacije ova je publika najbrojnija. Milijuni ljudi preko televizije promatraju sportske događaje ili slušaju radijske prijenose istih. Međutim, istraživanja ove publike nisu do sada vršena, a ako i jesu, ne u velikom broju. Prednosti ovakvih slušanja ili gledanja sportskih događaja jesu u tomu što ne mogu svi ići na Olimpijadu ili druga takva događanja, pa je i onima koji to ne mogu omogućeno da ih promatraju. 9.5. Stratifikacija i sport

S obzirom na podijeljenu ljudsku prirodu (prirodnu i društvenu), već se dugo raspravlja o tome što čovjeka bitnije određuje: priroda ili društvo. Dok jedni tvrde da genetski čimbenici određuju sve, drugi pak tvrde da su to društveni čimbenici. Iz prve su se postavke razvila različita naturalistička shvaćanja društva (biologizam, mehanicizam, zemljopisne teorije, instinktivističke varijante psihologizma), a iz druge različiti vidovi sociologizma.

Iz činjenice da su do sada više istraživani prirodni čimbenici, ne slijedi zaključak da društveni čimbenici nemaju utjecaja. Shvaćanje o kombiniranom utjecaju jednih i drugih danas je poglavito moguće dokazivati, jer su i društvene znanosti otkrile neke nove metode i tehnike istraživanja koje prije nisu postojale, pa se stjecao dojam o isključivom utjecaju prirodnih čimbenika.

Istraživanja u sociologiji sporta pokazala su da i društveni čimbenici (posebno društveni status pojedinca i njegove obitelji) određuju samu kineziološku aktivnost, vrstu te aktivnosti, pa i sudjelovanje pojedinca u različitim sportskim grupama koje je prate, kao što je do sada u više navrata prikazivano.

Tako je Ankica Hošek-Momirović (1979.) ukazala na vezu između socijalnog statusa i motoričkih sposobnosti, odnosno postojanje određenog stupnja relativne ovisnosti razvoja nekih motoričkih dimenzija od djelovanja nekih


126

stratifikacijskih čimbenika, iako su one većim dijelom biološki uvjetovane.103 I pored problema oko izbora stratifikacijskih čimbenika, o čemu je već bilo riječi, rezultati ovih i nekih drugih istraživanja nedvosmisleno ukazuju na to da je odgojno-obrazovni sustav prilagođen višim društvenim slojevima, što značajno sputava razvoj motoričkih sposobnosti nižih (Petrović i Hošek, 1974., Saksida, Petrović, Momirović, 1972.). Iz toga slijedi zaključak kako bi trebalo izmijeniti odgojno- obrazovni sustav tjelesnog odgoja učenika zbog težih mogućnosti postizanja normi onih iz nižih društvenih slojeva. Ti rezultati mogu pomoći i kod definiranja politike i programskih sadržaja tjelesnog odgoja, rekreacije i provedbe slobodnog vremena učenika, što ima utjecaj na profesionalnu orijentaciju, selekciju za vojnu obvezu i usmjeravanje pojedinaca k onim obvezama koje mogu savladati.

Na uzorku od 617 ispitanika u dobi 19-27 godina104, Ankica Hošek-Momirović (1979.) je dokazala da devet društvenih čimbenika105 korelira s motoričkim sposobnostima (temeljni status obitelji, društveno politički status roditelja, rezidencijalni status ispitanika i njegovih roditelja, profesionalno edukativni status ispitanika i njegovih roditelja, natprosječan materijalni status ispitanikovog oca), ali ne sa svima, već samo sa sljedećima:

1) sposobnost ritmičke realizacije motoričkih sklopova, 2) sposobnost otkrivanja i ispravljanja motoričkih grešaka, 3) koordinacija nogu, 4) brzina situacijskog rješavanja lokomotornih problema, 5) timing i brzina jednostavnih pokreta, 6) fleksibilnost i uni(bi)lateralna kontrola ravnoteže,

103 Temeljni istraživački ciljevi bili su utvrđivanje postojanja mehanizama koji strukturu jednog makrosocijalnog sustava (društvena struktura) reflektiraju na strukturu jednog od podsustava (psihomotoričke dimenzije). U kojim zonama antropološkog kontinuuma svaki od podsustava ima najviše utjecaja na motoričke sposobnosti, a u kojima se on smanjuje (sociološki, biološki, motorički, psihosomatski). Polazna hipoteza da značenje egzogenih (društvenih) faktora mjerenih položajem obitelji u raspodjeli materijalnih dobara, društvene moći i društvenog ugleda s udaljenosti od biološkog ekstrema antropološkog kontinuuma (motoričke sposobnosti) raste, uglavnom je dokazana. 104 Ta je dob uzeta jer je motorički najaktivnija i nalazi se u stacionarnoj fazi motoričkih dimenzija, te na početku formiranja vlastitog društvenog statusa, neovisna o roditeljskome. 105 Pod društvenim čimbenicima se u istraživanju podrazumijeva:

1) naobrazba, 2) kvalifikacija, 3) funkcije u organima samoupravljanja, 4) članstvo u društveno-političkim organizacijama, 5) funkcije u humanitarnim i kulturnim organizacijama, 6) funkcije u sindikatu, 7) karakter mjesta stanovanja (selo ili grad), 8) godišnji prihod domaćinstva, 9) (ne)posjedovanje automobila, telefona, stroja za pranje rublja, frižidera, televizora,

radija, štednjaka.


127

7) fleksibilnost u zglobu kuka, 8) sposobnost kinestatske kontrole efektora, 9) regulacija intenziteta alternativnih pokreta, 10) sila donjih i gornjih ekstremiteta, 11) relativna snaga gornjih ekstremiteta, 12) apsolutna statička izdržljivost mišića, 13) izdržljivost, posebno fleksora trupa i nogu, 14) regulacija volumena ekscitacije.

Istraživanje je također dokazalo da osim obrazovnih osobina roditelja,

profesionalne uloge i položaja te političkog opredjeljenja, položaj u institucionalnom podsustavu nema značajnog utjecaja na formiranje motorike. Natprosječni standard obitelji ne igra pri tom nikakvu ulogu, a obrazovni status roditelja ima utjecaj pri normalnim uvjetima življenja a ne, kako se mislilo, preko ekonomske moći obitelji. One aktivnosti, međutim, koje su manje ovisne o misaonim procesima, neovisne su od statusnih obilježja pojedinca i mogu se razviti pod utjecajem njegove vlastite aktivnosti (treninga).

Ekonomska moć, zanimanje i stupanj obrazovanja, međutim, prema nekim drugim istraživanjima, utječu na izbor vrste sporta kojim se pojedinac aktivno ili pasivno bavi, ali ne i na rezultate u njemu (Saksida, Petrović i Momirović, 1972., Gredelj, Hošek, Momirović, Tarbuk i Petrović, 1973., Petrović i Hošek, 1974., Mihailović, 1987., Bjelajac, 1991.).

Tako su sportovi koji su vezani uz biološke, psihološke i društvene karakteristike pojedinca rezervirani za više društvene slojeve (tenis, golf i dr.), na što obrazovanje i zanimanje pojedinca imaju najizraženiji utjecaj u populaciji koja je završila obrazovni ciklus (Petrović i Hošek, 1974.), pa se na temelju socijalnog statusa može predvidjeti buduća sportska aktivnost pojedinca. Isto tako dokazan je i utjecaj slojne pripadnosti na sportsku aktivnost pojedinca, jer su viši slojevi populacije u principu angažirani u više različitih sportova od pojedinaca iz nižih društvenih slojeva. Oni se također izrazitije angažiraju u skupljim sportovima i onima s višim društvenim ugledom, ali se i u većoj mjeri koriste sportom kao prevencijom delikventnog ponašanja (Gredelj, Hošek, Momirović, Tarbuk i Petrović, 1973.).

Društvene karakteristike pojedinca određuju i njegov interes za sport, (ne)upražnjavanje sportskih aktivnosti, pa i cjelokupni odnos prema sportu (Mihailović, 1987.). Tako, zanimanje, kvalifikacija (obrazovanje) te radni status pojedinca itekako utječu na sljedeće pokazatelje:

1) poznavanje sportskih vještina, 2) zainteresiranost za sport, 3) pridavanje značenja sportu, 4) aktiviranje u sportskim društvima i rekreaciji, 5) preferenciju određenih vrsta sportova.


128

Stavljanje u odnos zanimanja i kvalifikacije s poznavanjem sportskih vještina pojedinca s visokim C-koeficijentom (0,43) pokazuje vrlo veliku povezanost. Nešto manju povezanost pokazuje dob ispitanika (C=0,40), bračno stanje (C=0,35), mjesto stanovanja (C=0,34) i regionalna pripadnost ispitanika (C=0,33). Mihailović je, na uzorku od oko 1000 ispitanika, ustanovio postojanje značajnih razlika među različitim skupinama u pogledu poznavanja sportskih vještina, angažiranosti u sportu i oko njega, te interesa za sport:

Na početku prikazane razlike u preferencijama različitih sportova od strane različitih društvenih skupina, upotpunjuju sliku utjecaja stratifikacije na kineziološku aktivnost. Po Mihailovićevu istraživanju, različite društvene skupine populacije također se međusobno razlikuju i u pogledu pridavanja značenja pripadanja navijačkim skupinama i sudjelovanja u sportskoj publici. Sljedeća tablica to rječito ilustrira. Tablica 13. Interes za sport po društvenim obilježjima

Društvena skupina % zainte-resiranih

% angažiranih

Prosj. br. sportskih vještina

Učenici i studenti 88 57 3,0 domaćice 69 10 1,2 Mladi 2,8 Stari 1,3 Muškarci 2,5 Žene 1,7 Poljoprivrednici 62 22 1,8 Služb. i stručnjaci s VŠS i VSS 83 55 2,4 KV i VKV radnici 80 48 2,3 Tehničari sa SSS 82 42 2,1 NK i PK radnici 70 33 1,9

Tablica 14. Pridavanje značenja sportskoj publici

Društvena skupina

% onih koji pridaju značenje pripadnosti navijačkim skupinama

% onih koji sudjeluju u sportskoj publici

Učenici i studenti 46 80 Domaćice 8 30 Službenici i stručnjaci s VŠS i VSS 13 80 KV i VKV radnici 50 80

Istraživanja splitske publike na košarkaškim, nogometnim, vaterpolo i

rukometnim utakmicama pokazala su značajne strukturne razlike među njima (Bjelajac, 1991., Grabar, 1992., Kokan, 1992., Janković, 1994.). Publika košarkaških utakmica spada u relativno najviše društvene slojeve stanovništva (čak oko 43%), dok samo 8% košarkaške publike spada u niže društvene slojeve106, u usporedbi s

106 Istraživanje je izvršeno na uzorku od 6 utakmica (od kojih su tri bile međunarodne) i 420 ispitanika po


129

publikom nogometnih, vaterpolo i rukometnih utakmica.107 I istraživanja nogometne publike u Italiji dovode u vezu socijalni status

pojedinca s vezanošću za određenu vrstu sporta, pa čak do izbora ekipe. Alessandro da Laggo je tako ustanovio da navijači Milana i Intera potječu iz sasvim različitih društvenih slojeva. Isto tako, navijači Juventusa su uglavnom imigranti s juga Italije i radnici FIAT-a, a Torino podržavaju lijevo orijentirani slojevi. Navijači Rome su ljevičari, a navijači Lazia tradicionalno desničari.

I konačno, Havelka i Lazarević su, proučavajući vrhunske i standardne sportaše te nesportaše, dokazali da društvene karakteristike pojedinca (mjesto boravka, zanimanje i obrazovanje roditelja, osobna demografska obilježja, odnosi u obitelji) značajno određuju kako bavljenje sportom, tako i postignuti uspjeh u sportu (1981.). Vrhunski i standardni sportaši ne samo da su najvećim dijelom urbaniti (90-96% , što je kod nesportaša samo 69%), nego su oni u oko 70% slučajeva i urbanog porijekla (i roditelji su im urbaniti, što je slučaj samo s 38% nesportaša). Samo 4% vrhunskih sportaša je sa sela i samo je 20% od onih koji žive u gradu porijeklom sa sela. Prema tome, grad je a ne selo socijalizacijski ambijent za vrhunske sportaše, što je i logično ako se ima u vidu da gradska škola ima 85% pedagoškog standarda, a seoska samo 15%, pri čemu najčešće nedostaju dvorane za tjelesni odgoj, adekvatna igrališta, sportski rekviziti i sl. (Jocić, 1990.). Osim toga, i ova istraživanja ukazuju na utjecaj društvenog statusa na uspjeh u sportu. Tako čak 52% očeva vrhunskih sportaša spada u grupu službenika i stručnjaka s VSS, 36% očeva standardnih sportaša i samo 19% očeva nesportaša.

I obiteljske prilike igraju vrlo značajnu ulogu u uspjehu u sportu (broj djece u obitelji, red rođenja, uvjeti stanovanja, odnosi s roditeljima i sl.). Vrhunski sportaši dolaze iz obitelji s većim brojem djece, uglavnom su treće ili kasnije rođeno dijete, a čak 82% njih svoje roditelje ocjenjuje blagim, toplim i srdačnim, što je slučaj sa samo 74% standardnih i 63% nesportaša.

ključu reda i sjedala utemeljenom na slučajnom izboru. Anketari (studenti fizičke kulture) su u pauzama intervjuirali gledatelje s ranije prikazanim upitnikom (vidi odjeljak o metodi razgovora). Odgovori su stavljeni u računalo i programom SPSS obrađeni tablično. U publici na ovim utakmicama je bilo oko 7% viših rukovoditelja i 19% nižih rukovoditelja. Analiza je, nadalje, pokazala da s visinom stupnja obrazovanja raste i disproporcija između udjela ispitanika u publici i udjela odgovarajuće obrazovne razine u populaciji. Tako je u košarkaškoj publici bilo 2,5 puta više sudionika nego što ih je u strukturi populacije grada (25% : 12%). Istovremeno je u strukturi publike bilo 3 puta manje pojedinaca nižega obrazovnog stupnja nego što je to u strukturi stanovništva grada. Oko 81% publike ovih utakmica spada u starosjedioce, a samo je 7% iz okolnih ruralnih naselja. Oko 27% publike činili su učenici i studenti, 6% NK i PK radnici, 35% KV i VKV radnici, a samo 0,2% domaćice (vidi detaljnije Bjelajac, 1990.). 107 Radnici čine čak 45% publike na nogometnim i 67% publike na vaterpolo utakmicama, učenici i studenti samo oko 18%, stanovnici s VŠS i VSS 4-6%, a KV i VKV radnici 42-56%, NK i PK radnici 3-11% (vidi već spomenute diplomske radove Grabara, Kokana i Jankovića).


130


131

10. TERITORIJALNE ZAJEDNICE I SPORT Ljudske zajednice su također vezane uz sport, i to kako etničke, tako i

teritorijalne. Što se tiče prvih, danas su poznata svjetska nadmetanja u svim sportovima među različitim nacijama, kako kontinentalna, tako i svjetska. Identifikacija s pripadnicima pojedinih nacionalnih zajednica je vrlo izražena i ide dotle da u vrijeme velikih svjetskih natjecanja ili natjecanja unutar kontinenata, "kafići" okupljaju svoje goste oko velikih TV- ekrana kako bi identifikacija bila kolektivna, a ne individualna. Na tim mjestima prisutno navijanje čuje se i izvan objekata, posebno kada nacionalni tim postigne uspjeh.

Međutim, to nije jedini način identifikacije sa svojim ljubimcima. Svaki veći grad ima svoj klub, a u ovisnosti o veličini grada i nekoliko klubova, s kojima se građani identificiraju, ali i šire regije.

Isto tako, razne vrste teritorijalnih zajednica međusobno se bitno razlikuju u pogledu postojanja različitih sadržaja za zadovoljavanje potreba stanovništva, pa i u pogledu broja i veličine sportskih objekata.

Postoje također i značajne razlike i među različitim vrstama sportskih objekata, čak i unutar jedne vrste teritorijalnih zajednica. Primjerice, dok u gradskim naseljima ima daleko najviše vezova (2.410), u gradskim naseljima ima 74 igrališta i samo 20 sportskih objekata.

Također je zanimljivo da su seoska naselja bolje opremljena od prigradskih. Isto je tako porazno da u seoskim i prigradskim naseljima uopće nema ostalih sportskih objekata. U pogledu specifikacije sportskih sadržaja, vidi se kako su u gradu daleko najveće površine sportskih igrališta, ali i svih ostalih sportskih sadržaja (igrališta u vrtićima i školama, školske i sportske dvorane u vrtićima, zatvoreni i otvoreni bazeni i dr.). U gradu je smješteno oko 68% svih sportskih objekata, a ostatak u ostalim naseljima. Indikativna je i nešto lošija opremljenost prigradskih naselja od seoskih.

Grad je, međutim, relativno daleko lošije opremljen nekim sportskim sadržajima od prigradskih i seoskih naselja, jer su površine po stanovniku ili broj stanovnika koji dolazi na objekt u gradu kod nekih pokazatelja manje, a kod nekih veće, što se vidi iz narednih grafičkih priloga.

Naime, dok je grad lošije od prigradskih i ruralnih naselja opremljen igralištima, i po površini i po broju stanovnika koji dolaze na igralište, u pogledu zatvorenih sportskih objekata grad je u neusporedivoj prednosti.

Što se zatvorenih objekata tiče, to, međutim, nije tako. Štoviše, sasvim je suprotno. Jer, u pogledu zatvorenih sportskih objekata, ali i zatvorenih i otvorenih bazena, gradska naselja pokazuju izrazitu nadmoć.


132

Slika 53. Broj različitih sportskih sadržaja po vrstama teritorijalnih zajednica

Igrališta

74

Vezovi

2410

SPort.

Obj

20

15 0 0 27125

0

0

500

1000

1500

2000

2500

Grad Prigrad Selo

2074

Izvor: Perković, Bjelajac, Kučinar, 1989.

Slika 54. Površina igrališta po stanovniku (u m2/stanovniku)

0,68

3,233,01

0,00

0,50

1,00

1,50

2,00

2,50

3,00

3,50

Grad Prigrad Selo



133

Tablica 15. Površina sportskih objekata m2 sportskih prostora %

Grad Prigradska naselja

Selo UKUPNO Grad Pri grad

Se lo

UKU PNO

Zatvoreni sportski objekti

11.399 - - 11.399 100 - - 100

Otvorena sportska igrališta

165.872 56.665 57.267 279.804 59 20 21 100

Otvoreni bazeni 4.125 - - 4.125 100 - - 100 Zatvoreni bazeni 1.662 - - 1.662 100 - - 100 Školske sportske dvorane

9.391 288 190 9.869 95 3 2 100

Sportske dvorane u vrtićima

650 - - 650 100 - - 100

Školska sportska igrališta

34.776 1.112 5.277 41.165 84 3 13 100

Sportska igrališta u vrtićima

26.876 4 300 27.180 99 - 1 100

UKUPNO 254.751 58.069 63.034 375.854 68 15 17 100 Slika 55. Broj stanovnika po igralištu

3 2 9 9

1 1 7 0

7 0 5

0 , 0 0

5 0 0 , 0 0

1 0 0 0 , 0 0

1 5 0 0 , 0 0

2 0 0 0 , 0 0

2 5 0 0 , 0 0

3 0 0 0 , 0 0

3 5 0 0 , 0 0

G r a d P r ig r a d S e lo



134

Slika 56. Površina zatvorenih sportskih objekata (u m2/stanovniku)

0,05

0,00 0,00

0,00

0,01

0,02

0,03

0,04

0,05

Grad Prigrad Selo


Slika 57. Zatvoreni i otvoreni bazeni (u m2/stanovniku)

0,017

0,007

0,000 0,000 0,000 0,000

0,0000,0020,0040,0060,0080,0100,0120,0140,0160,018

Grad Prigrad Selo

Otvoreni

Zatvoren


Slika 58. Površina dvorana i igrališta po stanovniku u školama (u m2 )

Školske dvorane

0,04

Školska igrališta

0,14

Školske dvorane

0,02

Školska igrališta

0,06Školske dvorane

0,01

Školska igrališta

0,28

0,00

0,05

0,10

0,15

0,20

0,25

0,30

Grad Prigrad Selo



135

Slika 59. Površina dvorana i igrališta po stanovniku u vrtićima (u m2 )

Dvorane 0,003

Igrališta 0,1101

Dvorane0,000Igrališta

0,0171

Dvorane 0,000

Igrališta 0,0002

0,000

0,020

0,040

0,060

0,080

0,100

0,120

Grad Prigrad Selo


Grad je daleko bolje opremljen sportskim dvoranama i u školama i u vrtićima, ali je selo bolje opremljeno sportskim igralištima.


136


137

11. UČENICI I SPORT108 11.1. Uvodne i metodološke napomene Jedno od temeljnih pitanja koje se u ovome tekstu postavlja jest: „U kojoj su mjeri mladi danas zainteresirani za sport"? Naši se sociolozi do sada, na žalost, nisu osobito bavili tim pitanjem, iako ima istraživanja koja ga dotiču. Je li to zato što su doskora smatrali kako je to manje značajno ili iz nekih drugih razloga, teško je odgovoriti. Srđan Vrcan je jedan od prvih koji je u Hrvatskoj upozorio na to kako nogomet i sport općenito i nije tako beznačajna stvar da se sociolozi njime ne bi trebali baviti (Vrcan, 1971.). Vrcan je već tada konstatirao kako najveći dio nogometne publike upravo čine mladi, kao obespravljena generacija, i kako se upravo zato na nogometnim terenima događa nasilje. Trebalo je proći dvadesetak godina da se sociolozi ozbiljno uhvate ukoštac s ovom temom, a najvatreniji dio publike koju uglavnom čine mladi su ekstremne navijačke skupine. Tako je skupina zagrebačkih sociologa izvršila istraživanje Bad Blue Boysa (BBB), u kojem je pokazala socijalni i dobni sastav te specifične navijačke skupine (Buzov i sur., 1990., Fanuko i sur., 1991.), a nekoliko godina nakon toga i Hajdukove Torcide (Lalić, 1993.).

Negdje u to vrije me, sa studentima fizičke kulture na Zavodu za fizičku kulturu Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, izvršeno je istraživanje košarkaške publike, a potom i nekih drugih publika, koja su pokazala kako mladi ne čine većinu samo u ekstremnim navijačkim grupama (organizirana publika), nego i u ostalim dijelovima neorganizirane publike (Bjelajac, 1990.). Nekoliko je studenata i diplomiralo na temu socijalne strukture publike na nogometnim (Grabar, 1992.), vaterpolo (Kokan, 1992.) i rukometnim utakmicama (Janković, 1994.), iz kojih je radova vidljivo kako mladi čine najveći dio i ovih, neorganiziranih publika, ne samo nogometnih, nego i ostalih. I istraživanje neorganizirane publike, izvršeno na nogometnim i rukometnim utakmicama desetak godina kasnije, također je pokazalo kako mladi sudjeluju i u neorganiziranoj publici gotovo dva puta više nego u populaciji grada. Tako oko 65% ovih publika čine ljudi mlađi od 30 godina, dok je u strukturi stanovništva Splita njihov udio samo 39%.109 Odnos mladih i sporta, međutim, ne može se promatrati samo kao njihovo sudjelovanje u sportskoj publici, pa čak i kada je ona toliko aktivna 108Ovaj je tekst objavljen u Bjelajac, 2005.b. 109 Istraživanje je izvršeno u proljeće 2003. godine na nekoliko nogometnih utakmica Hajduka, te muškog i ženskog rukometa. Dok je na nogometnim utakmicama anketirano 1.255 ispitanika, na rukometnim je utakmicama anketirano 207 ispitanika. Anketari su bili studenti treće godine fizičke kulture s Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu koji su odslušali kineziološku sociologiju. Ovo istraživanje je omogućila donacija Poglavarstva grada Splita i Županije splitsko-dalmatinske.


138

kao što su ekstremne navijačke skupine. Zato se u ovome tekstu raspravlja i o tome u kojoj mjeri mladi (u ovom slučaju učenici) aktivno sudjeluju u sportu, koje sportske idole poštuju, kao i kakav odnos imaju prema predmetu tjelesne i zdravstvene kulture (TZK). Polazna pretpostavka ovoga rada bila je da sport, i sve ono što je uz njega vezano, ima dosta veliko značenje u životu mladih budući da mladi ne samo posjećuju sportske priredbe, već su istovremeno i najbrojniji aktivni sudionici sportskih događaja, bilo na profesionalnoj, amaterskoj ili rekreativnoj razini. U tom pogledu mogu se izvesti hipoteze o značajnim razlikama među različitim skupinama mladih s obzirom na spolnu i slojnu pripadnost, kao i među polaznicima različitih škola i tipova škola. Prva pretpostavka proizlazi iz do sada utvrđene činjenice o većem sudjelovanju mladih muškaraca od mladih djevojaka na sportskim priredbama, što je dokazano u ranije izvršenim istraživanjima (Lalić, 1993., Bjelajac 1991., Buzov i sur., 1990., Fanuko i sur., 1991., Kokan, 1992., Grabar, 1992. i drugi). Iz toga se može pretpostaviti kako su mladi muškarci više zainteresirani za bavljenje sportom i svim onim što je vezano uz njega od mladih djevojaka. Druga pretpostavka proizlazi iz prve jer je spolna struktura različitih škola i tipova škola različita. Iz toga se može izvesti pretpostavka da su učenici onih škola koje imaju više učenica nego učenika manje zainteresirani za bavljenje sportom i sve ono što je uz njega vezano od onih učenika koji pohađaju škole s pretežno muškom populacijom. Treća pretpostavka proizlazi iz činjenice o postojanju razlika među različitim društvenim slojevima populacije u pogledu sudjelovanja u sportskoj publici, što se također vidi iz do sada utvrđenih istraživanja (Lalić, 1993., Bjelajac, 1991., Buzov i sur., 1990., Fanuko i sur., 1991., Kokan, 1992., Grabar, 1992. i drugi). Iz toga se može deducirati pretpostavka o većoj zainteresiranosti za sport i sve ono što je uz njega vezano kod viših društvenih slojeva populacije nego kod nižih. Četvrta pretpostavka proizlazi iz činjenice da učenici s boljim uspjehom imaju manje slobodnog vremena. Iz toga se može izvesti hipoteza da bolji uspjeh u školi smanjuje interes za sportom i sve ono što je uz njega vezano, a da lošiji učenici pokazuju veći interes. 11. 2. Metoda istraživanja

Istraživanje je izvršeno u proljeće 2004. godine, anketom među učenicima svih gimnazija u Splitu, tehničke i elektrotehničke, građevinske, zdravstvene i likovne škole. U uzorak je ušlo 247 učenika trećeg razreda (iz svake škole po jedan razred). Osim učenika izvršeno je istraživanje i njihovih profesora TZK, na uzorku od 65 nastavnika u 29 osnovnih i 36 srednjih škola u Splitu, što omogućuje usporedbu odgovora učenika i


139

nastavnika TZK. S obzirom na zahtjeve o veličini teksta, ovdje će se uspoređivati samo neki odgovori, oni koji su značajni za temu. Anketni upitnik sastojao se iz 32 pitanja podijeljena u sljedeće tri temeljne skupine:

1) pitanja o ispitaniku i njegovoj obitelji (od 1 do 8 pitanja), 2) pitanja vezana uz TZK i izvođenje nastave (9-18 pitanja), 3) pitanja o sportu i bavljenju sportom (od 19 do 32 pitanja). Istraživanje su obavili studenti treće godine kineziologije s Fakulteta

prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja iz Splita u okviru svoga nastavnog programa iz kineziološke sociologije.

11. 3. Sport je značajan, ali ne i najznačajniji u životu učenika

Iako najveći broj ispitanika smatra kako su škole preopterećene

programom i predmetima (75% odgovora), najveći dio ispitanika odgovara kako ipak ima dovoljno slobodnog vremena (90%), pri čemu postoje značajne razlike među različitim školama.110 Istraživanje je pokazalo da sport igra vrlo značajnu ulogu u provođenju slobodnog vremena učenika, ali ne i najznačajniju.111 Od trinaest aktivnosti koje mladi provode u slobodnom vremenu, bavljenje sportom je tako tek na četvrtom, dok je posjećivanje sportskih priredbi (utakmica i drugih) tek na osmomu mjestu. Dok se sportom bavi 42% ispitanika, prva tri mjesta zauzimaju druženje s prijateljima, gledanje TV i sjedenje u kafićima, a poslije sporta slijede ljenčarenje, rad na računalu, šetnja po prirodi i gradu, čitanje knjiga, dok je bavljenje hobijem, odlazak u kino i pogotovu odlazak u muzeje, galerije i slične kulturne institucije toliko malen da je gotovo beznačajan.112

Postoje značajne razlike između učenika i učenica u pogledu načina provođenja slobodnog vremena. Naime, dok se sportom bavi 52% učenika, istu aktivnost provodi samo 33% učenica.113

110 Primjerice, učenici Nadbiskupijske gimnazije i zdravstvene škole posebno se ističu u pogledu stajališta o opterećenosti gradivom i predmetima (čak preko 85% odgovora), a čak 38% učenika Nadbiskupijske gimnazije smatra da nema dovoljno slobodnog vremena. 111 I ovo istraživanje je omogućila donacija Poglavarstva grada Splita i Županije splitsko-dalmatinske. 112 Također je značajno konstatirati kako provođenje slobodnog vremena ovisi i o uspjehu u školi. Tako se oni koji pokazuju bolji uspjeh bave s više različitih aktivnosti u slobodnom vremenu, od onih koji pokazuju lošiji uspjeh. 113 Učenice se od učenika više bave čitanjem knjiga (33:13%), gledanjem TV (61:47%) i odlaskom u kino (19:9%). Na provođenje slobodnog vremena također utječu i mnogi drugi čimbenici. Primjerice, uspjeh u školi igra značajnu ulogu (učenici s boljim uspjehom dva do tri puta imaju više ispunjeno slobodno vrijeme od učenika s lošijim uspjehom). Ostali čimbenici socijalnog statusa nisu toliko bitni za provođenje slobodnog vremena.


140

Slika 60. Odgovori na pitanje: "Čime se bavite u slobodnom vremenu"?(u %)

6355

4942

4035

2928

2624

1715

5

0 10 20 30 40 50 60 70

Družim se

Gledam TV

Sjedim u Kafiću

Bavim se sportom

Ljenčarim

bavim se računalom

Šetam po prirodi

Sportske priredbe

Šetam po gradu

Čitam knjige

Hobijem

Idem u Kino

Idem u muzeje, galerije

12

34

56

78

910

1112

13

Također postoje i stanovite razlike među ispitanicima različitih škola u pogledu bavljenja sportom i posjećivanja sportskih priredbi. Tako se najviše sportom bave ispitanici iz likovne škole, potom tehničke, nadbiskupijske, zdravstvene, a najmanje iz gimnazija. S druge strane, najviše su posjetitelji sportskih priredbi učenici Nadbiskupijske gimnazije, a najmanje učenici tehničkih škola, što se jasnije vidi iz naredne tablice.

Uspjeh u školi također utječe kako na provođenje slobodnog vremena, tako i na bavljenje sportom te posjećivanje sportskih priredbi. Uspjeh u školi upravo je proporcionalan broju aktivnosti kojima se pojedinac bavi u slobodnom vremenu, kao i s bavljenjem sportom. Naime, oni učenici koji su prethodni razred završili s odličnim uspjehom bave se u slobodnom vremenu s najvećim brojem aktivnosti, kao što se i u najvećem postotku bave sportom, a s opadanjem uspjeha opada i broj aktivnosti kojima se pojedinac bavi u slobodnom vremenu, uključujući i postotak onih koji se bave sportom. Štoviše, učenici koji su prethodni razred završili s dovoljnim uspjehom, kao i oni koji su ponavljali razred, gotovo se uopće ničim ne bave u slobodnom vremenu, pa ni sportom. Tablica 16. Bavljenje sportom i posjećivanje sportskih priredbi po tipovima škola (u %)

Škola Rang Bavljenje sportom

Škola Rang Posjeta sportskih priredbi

Likovna 1 55 Zdravstvena 1 50 Tehničke 2 45 Nadbiskupijska 2 38 Nadbiskupijska 3 44 Gimnazije 3 25 Zdravstvena 4 41 Likovna 3 25 Gimnazije 5 37 Tehničke 4 18

Tablica 17. Bavljenje sportom s obzirom na uspjeh u školi (u %)

Uspjeh u prošlom razredu Bavi se sportom Ide na sportske priredbe odličan 41 36 vrlo dobar 46 26 dobar 42 20 dovoljan 25 ponavljač 25 UKUPNO 42 28


141

Bavljenje sportom uvjetovano je i odnosom prema TZK kao predmetu u školi koji ima za cilj razvijanje ljubavi prema tjelesnoj vježbi i sportu te razvijanje motoričkih sposobnosti. Analiza je ukazala na postojanje veze između stajališta o značenju TZK u odnosu prema drugim predmetima i bavljenja sportom. Tako, dok se oni koji smatraju da je TZK važniji od drugih školskih predmeta 64% bave sportom, samo se 21% učenika koji smatraju da je TZK manje važan od drugih predmeta bavi sportom (C-koeficijent = 0,32). 11.4. Odnos učenika prema TZK-u

Na pitanje: „Kakav je po tvom mišljenju TZK?“, najveći se broj ispitanika

opredijelio za stav kako je TZK jednako važan kao i drugi predmeti. Nešto je manji broj ispitanika odgovorio da je taj predmet manje važan od ostalih, dok je vrlo mali broj smatrao da je važniji od ostalih predmeta. U tom su pogledu vrlo značajne razlike među školama. Tako se učenici Nadbiskupijske gimnazije posebno ističu u manjem, dok se učenici zdravstvene i likovne škole ističu u većem pridavanju značenja ovome predmetu. Mogu li se te razlike objasniti razlikama u programima, ili razlikama u selektivnosti prijema učenika, ili ljubavi prema predmetu koja je kod većine učenika izrazita (55% učenika izjavljuje da voli TZK, a samo 23% da ga ne voli114), ili nekim drugima čimbenicima, teško je bez dubljeg istraživanja reći. Tablica 18. Odgovori na pitanje: „Kakav je po tvom mišljenju TZK"?(u %)

C = 0,37 važniji od drugih predmeta

jednako važan kao i drugi predmeti

manje važan od drugih predmeta

bo UKUPNO

Gimnazije 10 46 45 100 Nadbiskupijska - 25 69 6 100 Zdravstvene 14 77 9 100 Tehničke 8 47 44 2 100 Likovna 20 65 15 100 UKUPNO 10 52 37 1 100

Potrebno je istaknuti da nema značajnijih razlika u tom pogledu među pripadnicima različitih spolova (C=0,22), s obzirom na mjesto rođenja učenika (C=0,19), bavljenja sportom (C=0,14) ni s obzirom na autopercepciju slojne pripadnosti učenika (C=0,12). Značajniji društveni čimbenici koji utječu na stajalište prema TZK-u su:

1) uspjeh u školi (što je uspjeh lošiji, to je odnos prema TZK-u negativniji115: C=0,27),

114 I u tom pogledu postoje stanovite razlike među školama. Tako učenici gimnazija i tehničkih škola manje vole TZK od učenika drugih škola (32% učenika gimnazija i 24% učenika tehničkih škola izjavljuje da ga ne voli), dok učenici likovne škole i Nadbiskupijske gimnazije pokazuju nešto veću ljubav prema TZK-u od učenika ostalih škola. 115 Ponavljači tako pridaju najmanji značaj TZK-u jer u 100% slučajeva odgovaraju da je on manje značajan od drugih predmeta, u usporedbi sa samo 34% takvih odgovora kod odlikaša.


142

2) zanimanje roditelja (što je zanimanje na višem društvenom položaju, to je u očima ispitanika TZK manje važan116: C=0,26-0,29)

3) materijalni status kućanstva (što su primanja po članu veća, to je u očima ispitanika TZK manje važan117: C=0,34)

Velika većina ispitanika smatra da bi trebalo povećati broj sati TZK (43%

odgovora) jer bi to bilo korisno za tjelesnu aktivnost, dok 30% smatra kako se broj sati ne bi trebao povećavati (i u tom pogledu postoje značajne razlike među učenicima različitih škola). Ova bi se dilema (povećati broj sati ili ne) mogla razriješiti izraženijim uvođenjem izborne nastave TZK-a, pa bi oni koji to žele mogli povećati vlastitu tjelesnu aktivnost. Postojeće stanje izborne nastave u splitskim školama je katastrofalno, jer samo mali broj škola, bar po izjavama učenika, ima takvu nastavu iz TZK-a. Iz narednog prikaza je vidljivo da školska natjecanja apsolutno dominiraju, dok samo mali broj učenika izjavljuje kako škola organizira druge oblike izvannastavnih aktivnosti.

Samo mali broj učenika (13%) izjavljuje kako pohađa izbornu nastavu, i to najvećim dijelom iz nogometa (5% odgovora), košarke (4%), rukometa (2%) i odbojke (2%), dok 87% ispitanika ne pohađa nikakvu izbornu nastavu iz TZK-a. Od onih koji ne pohađaju izbornu nastavu najveći ih broj to ne čini jer nema vremena, a jedan dio učenika se bavi nekim sportom izvan škole, ili se dodatna nastava u školi ne organizira. Samo manji broj učenika izjavljuje da nema takvih sklonosti. Očito je da bi trebalo uvesti dodatnu nastavu u programe TZK-a.

Na pitanje : „Što ti je najveći problem kod TZK-a"? najveći broj učenika je naveo lošu dvoranu i opremu (30%), održavanje higijene (nema tuširanja nakon sata - 19%), činjenicu da TZK nije u smjeni zajedno sa satima ostalih predmeta, što čini posebne probleme oko učenja (19%), a samo je mali broj učenika kritizirao organizaciju sata TZK-a (8%).

116 Tako, primjerice, dok djeca stručnjaka u 47% slučajeva imaju stav kako je TZK manje važan od drugih predmeta, djeca radnika u samo 29% izražavaju takav odnos. 117Tako, primjerice, ispitanici čija kućanstva imaju više od 5.000 kn po članu, u 67% slučajeva smatraju kako je TZK manje važan od drugih predmeta, u usporedbi sa samo 25% ispitanika čija kućanstva imaju manje od 1.000 kn po članu.


143

Slika 61. Izvannastavne aktivnosti koje se u školi organiziraju u okviru TZK-a (u %)

4 52 0

55

0

10

20

30

40

50

60

Izborna nastava izleti u prirodu Posjeti sportskimmanifestacijama

Posjetesportskimklubovima

Školskanatjecanja

11.5. Sportom do zdravlja Koliko značenje učenici srednjih škola pridaju sportu vidi se i po tome što ih najveći broj smatra da se sportom može sačuvati zdravlje (88% odgovora) i da se sport može uzeti kao sredstvo za borbu protiv narkomanije (74% odgovora). To se potvrđuje i u odgovorima na pitanje o definiciji sporta budući da ga najveći broj učenika definira stajalištem „u zdravom tijelu, zdrav duh“ (47% odgovora), 20% smatra da je sport igra, 13% talent i vještina, 11% nadmetanje u kojem pobjeđuje najbolji, a samo 6% sport vidi kao mogućnost dobre zarade. Postoje značajne razlike u pogledu stajališta o sportu kao sredstvu očuvanja zdravlja i borbe protiv narkomanije s obzirom na uspjeh u školi, mjesto rođenja i pripadnost određenom društvenom sloju. Isto tako nema značajnih razlika u tom pogledu među različitim spolovima.

Tako, dok je 64% odličnih učenika suglasno da se sportom može boriti protiv narkomanije, a samo 4% odličnih učenika s time nije suglasno, samo 50% ponavljača je suglasno, ali isto toliko nije suglasno s tim stajalištem (C=0,37). Ili, dok je čak 86% odličnih učenika suglasan s time da se treba baviti sportom zbog zdravlja, samo 50% ponavljača ima takvo stajalište (C=0,36). Isto tako, dok je 65% ispitanika rođenih u gradu suglasan da se sportom može boriti protiv narkomanije i čak 90% da je sport sredstvo očuvanja zdravlja, samo 33%, odnosno 78% ispitanika rođenih na selu ima takvo stajalište. I konačno, dok 82% pripadnika viših društvenih slojeva smatra kako se sportom može boriti protiv narkomanije, samo 50% pripadnika nižih slojeva podržava ovo stajalište.

U pogledu stajališta da je sport „u zdravom tijelu, zdrav duh“, u tome postoje razlike i među spolovima. Učenice, naime, dva puta više od svojih kolega učenika podržavaju takvo stajalište (62% : 30%). Isto tako postoje i značajne razlike s obzirom


144

na uspjeh u školi (C=0,39) i s obzirom na mjesto rođenja. Tako, dok odlični učenici u 59% odgovora podržavaju takvo stajalište, ponavljači i učenici s dovoljnim uspjehom uopće ga ne podržavaju (0% odgovora). Isto tako, dok ispitanici rođeni u gradu u 47% slučajeva podržavaju takvo stajalište, oni koji su rođeni na selu u samo 33% odgovora smatraju kako je „u zdravom tijelu, zdrav duh“. 11.6. Najdraži sport, sportaš i sportašica Za većinu ispitanika vrhunski sport je sport na višoj razini (47% odgovora), a vrhunski su sportaši uložili veliki napor i žrtvu kako bi to postali (70% odgovora). Ispravno stajalište prema vrhunskom sportu pokazuje se i po tome što samo 20% učenika smatra kako je vrhunski sport način da se zaradi, dok je samo 7% ispitanika uzrok uspjeha vrhunskih sportaša vidjelo u talentu. Izbor najdražega sportaša ili sportašice napravljen je sukladno tome, a prikazan je u narednoj tablici. Iz nje je razvidno da su učenici dali prednost domaćim sportašima i sportašicama, ali i da je izbor i domaćih i stranih korektan.

Najdraži sport je naravno, nogomet, a iza njega slijede košarka, odbojka i rukomet. Vrlo visok C-koeficijent upozorava na izrazite razlike među učenicima različitih škola u pogledu izbora najdražeg sporta. Nogomet je tako najdraži sport među učenicima Nadbiskupijske gimnazije i tehničkih škola, što nije slučaj s ostalim školama. Tako, u likovnoj školi nogomet i košarka imaju isti postotak ljubitelja, dok u gimnazijama i zdravstvenoj školi prevladavaju ljubitelji košarke. To je vjerojatno zbog razlika u spolnoj strukturi učenika, jer se pokazalo da muškarci preferiraju nogomet, a žene ostale sportove. Križanje ovoga pitanja sa spolom pokazalo je da 50% muškaraca i samo 20% žena preferira nogomet, dok ostalih 50% muškaraca i 80% žena preferiraju ostale sportove. Tablica 19. Najdraži sportaš, najdraža sportašica

Sportaš % Sportašica % 1. Stipe Pletikosa 35 Blanka Vlašić 34 2. Goran Ivanišević 24 Janica Kostelić 23 3. Ronaldinho 11 Ana Kurikova 11 4. Mirko Filipović 6 Barbara Jelić 7 5. Goran Kožulj 1 Serena Williams 2

S obzirom na uspjehe naših rukometaša na svjetskim natjecanjima

posljednjih godina, čudno je da rukomet u većoj mjeri ne figurira kao najdraži sport. Tablica 20. Odgovori na pitanje: „Koji ti je najdraži sport"?(u %)

C=0,52 Nogomet Košarka Odbojka Rukomet Ostali Bo Ukupno Gimnazije 30 34 13 10 13 1 100 Nadbiskupijska gimn. 44 6 - - 37 13 100 Zdravstvene 18 25 18 14 - 25 100 Tehničke 47 21 6 8 17 2 100 Likovna 35 35 20 10 - - 100 UKUPNO 33 28 12 9 12 6 100


145

Velika većina ispitanika se ili bavila nekim sportom ili se još uvijek bavi. Tako oko 1/5 ispitanika izjavljuje da je član nekog sportskog kluba, a 1/3 da se sportom bavi rekreativno. Najveći se broj ispitanika bavi nogometom, košarkom i odbojkom, dok je bavljenje drugim sportovima manje zastupljeno. Također treba naglasiti postojanje značajnih razlika među učenicima različitih škola (C-koeficijent = 0,58). Tako se učenici tehničkih škola dva puta više bave nogometom od prosjeka, dok se učenici zdravstvene škole 2,5 puta više bave košarkom od prosjeka, a učenici se likovne škole gotovo pet puta više bave tenisom i dva puta više rukometom od prosjeka.

Na pitanje o razlozima bavljenja, oko 50% ispitanika odgovara da se bavi određenim sportom iz ljubavi prema njemu, a oko 1/5 radi zdravlja i kondicije. Čak 44% učenika izjavljuje da se ranije bavilo sportom pa je prestalo, a najveći broj njih prestao je radi nedostatka vremena (22% odgovora), dok je jednom manjem dijelu dosadilo bavljenje tim sportom pa je zato prestao (15% odgovora). Tablica 21. Sport kojim se učenici bave (u %)

C=0,58

No-go-met

Od-boj-ka

Ru-ko-met

Ko-šar-ka

Pli-va-nje

Tenis Ples Ostalo bo

UKUPNO

Gimnazije 10 14 2 11 7 9 9 24 14 100 Nadbiskupijska gimnazija 6 19 13 - - - - 44 19 100 Zdravstvene 18 18 11 32 5 2 - 4 9 100 Tehničke 34 8 10 2 5 22 21 100 Likovna 10 15 15 10 5 25 - 5 15 100 UKUPNO 17 12 7 14 4 6 5 20 15 100

11.7. Učenici i sport: regionalne razlike118 Tekst koji je pred vama nastavak je već ranije objavljenoga teksta (Bjelajac, 2005.)119. Dok je u prošlome tekstu analiziran odnos između splitskih učenika i sporta, kao i predmeta tjelesne i zdravstvene kulture u školi, u ovome tekstu će se taj odnos analizirati usporedbom učenika koji žive na obali s onima

118 I ovo su istraživanje, kao anketari i obrađivači, izveli studenti treće godine kineziologije pri Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije, a u okviru svojih seminarskih obveza, na čemu im se zahvaljujem. Istraživanje je izvršeno metodom anketiranja učenika srednjih škola na uzorku od 648 učenika, s upitnikom od 64 pitanja. Upitnik se samo nešto malo razlikovao od upitnika ponuđenog splitskim srednjoškolcima, pa je većinu odgovora na pitanja moguće uspoređivati s odgovorima splitskih učenika. Najveći uzorak je u obalnom i zagorskom (421, odnosno 197 učenika), a najmanji u otočnom području (30 učenika). Uzorak učenika u Splitu imao je 247 učenika koji su pridodani uzorku obalnog područja, što je sasvim logično jer je Split i najveći grad u kojemu živi nešto manje od polovice stanovnika Županije. 119 Zahvaljujem se i Poglavarstvu grada Splita te Županiji splitsko-dalmatinskoj koji su financijski pomogli i ovo istraživanje, kao i istraživanje nogometne i rukometne publike, profesora tjelesne i zdravstvene kulture te korisnika fitnes klubova, od kojih su neki tekstovi već ranije objavljeni (Bjelajac, 2005.a, Bjelajac 2005.b).


146

koji žive na otocima i u Zagori. Budući da se radi o nastavku teksta koji je već objavljen, uvodne

napomene i istraživačka metoda iz prethodnoga teksta sastavni su dio i ovoga. Jedina se razlika odnosi na hipoteze, jer je u ovome tekstu temeljna pretpostavka da postoje značajne razlike između ova tri područja Županije splitsko-dalmatinske u pogledu uvjeta ostvarenja predmeta koji se zove tjelesna i zdravstvena kultura, ali da postoje i značajne razlike u tim područjima u pogledu odnosa prema sportu općenito. Te su nejednakosti povezane i s razlikama u stupnju gospodarskog razvitka različitih područja, kao i samih sportskih kapaciteta. Tako se očekuje da će učenici obalnog područja Županije imati bolje uvjete od učenika njenoga zagorskoga dijela, ali da će na otocima iz specifičnih razloga (izoliranost, mali broj učenika, tradicionalna razvojna zaostalost koja je tek zadnjih godina rezultirala povećanim standardom zbog razvoja turizma i sl.), te mogućnosti biti također manje nego u obalnom području (Bjelajac, 2003.). Iz koeficijenata kontingencije (C-koeficijent) naredne tablice očito je da postoji vrlo velika povezanost između provođenja slobodnog vremena i područja u kojemu učenici žive, odnosno idu u školu. Tako C-koeficijent koji se kreće od 0,248 do 0,432 indicira izrazitu povezanost između područja i provođenja slobodnog vremena. Učenici srednjih škola u regiji se u slobodnom vremenu najčešće druže s prijateljima, poslije čega slijede rad na računalu, odlazak u kafiće, gledanje TV, a tek na petom mjestu je bavljenje sportom (55 odgovora), nakon čega slijedi odlazak na sportske priredbe (52 odgovora). Ovaj se podatak podudara s podatkom dobivenim u istraživanju sportske publike, prema kojemu veliki broj i organizirane i neorganizirane publike na nogometnim stadionima čine učenici srednjih škola (Bjelajac, 2005.a). Iz naredne tablice očit je raspored provođenja slobodnog vremena, s tim što je potrebno naglasiti da oko 1/5 učenika izjavljuje kako nema slobodnog vremena. I pored toga što je velik dio uzorka sastavljen od učenika splitskih škola, postoje stanovite razlike u provođenju slobodnog vremena između splitskih učenika i učenika u regiji. Dok je i kod splitskih učenika druženje s prijateljima na prvomu mjestu, kod učenika regije je postotak takvih odgovora izraženiji (74:63). Isto tako, razlike koje postoje u odnosu prema sportu su također vrlo značajne, jer učenici regije kao cjeline u većoj se mjeri bave sportom nego splitski učenici (55:42), kao što učenici s područja Županije u cijelosti u većoj mjeri od splitskih učenika posjećuju sportske priredbe (52:28).

Općenito uzevši, učenici Županije kao cjeline potpunije provode svoje slobodno vrijeme od splitskih učenika, pa čak i kod posjećivanja muzeja, galerija i izložbi, što je i kod jednoga i kod drugoga uzorka najmanje izraženo.


147

Slika 62. Provođenje slobodnog vremena u regiji i gradu Splitu (u %)

74

63 62

35

59

49

57 55 55

42

52

28

50

40

46

29

44

24

40

26

35

15

28

17

23

5

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Druži se Računalo Kafići TV Sport Sportskepriredbe

Ljenčari Šeta uprirodi

Knjige Šeta po gradu Kino Hobi Muzeji i sl.

Regija

Spli

t

Iz tablice 1 očito je da su najveće razlike među područjima regije

primijećene u pogledu gradske šetnje i bavljenja hobijem, a najmanje u pogledu druženja s prijateljima i gledanja TV. Također su vrlo velike razlike u pogledu bavljenja sportom i odlaska na sportske priredbe. Tako, dok je u Zagori čak 74 učenika izjavilo kako se u slobodnom vremenu bavi sportom (sport je u Zagori na drugom mjestu), u obalnom pojasu 50 učenika izjavljuje kako se u slobodnom vremenu bavi sportom (sport je u obalnom pojasu tek na šestom mjestu), a na otocima se u slobodnom vremenu sportom bavi samo 17 učenika (sport je na otocima tek na 12 mjestu). Slični su odgovori dobiveni i kod pitanja o posjećivanju sportskih priredbi. Tablica 22. Način provođenja slobodnog vremena učenika po područjima

Obala Rang

Otoci Rang

Za-gora

Rang

C-koe-ficijent

Rang

Šetnja po gradu 38% 10 40% 9 47% 9 0,432 1 Bavi se hobijem 25% 12 43% 8 30% 14 0,402 2 Rad na računalu 56% 4 87% 1 69% 4 0,396 3 Čita knjige 42% 9 70% 3 46% 10 0,386 4 Ide na sportske priredbe 44% 7 30% 10 73% 3 0,375 5 Bavi se sportom 50% 6 17% 12 74% 2 0,374 6 Ide u muzeje, galerije i izložbe 19% 13 - 13 37% 12 0,360 7 Ide u kino 33% 11 43% 7 37% 11 0,352 8 Ljenčari 51% 5 23% 11 53% 6 0,346 9 Ide u kafiće 58% 3 53% 5 63% 5 0,335 10 Šetnja po prirodi 42% 8 57% 4 52% 7 0,324 11 Druži se s prijateljima 18% 14 - 14 33% 13 0,313 12 Gleda TV 73% 1 83% 2 76% 1 0,257 13 Nema slobodnog vremena 61% 2 47% 6 50% 8 0,248 14

Na pitanje: “Kakva je po tvom mišljenju TZK?” učenici iz različitih područja različito odgovaraju, što pokazuje vrlo visok C-koeficijent od 0, 308. Primjerice, dok učenici iz obalnog područja u najvećoj mjeri smatraju


148

kako je TZK važniji od drugih predmeta u školi (51 odgovora), učenici iz Zagore, a poglavito učenici s otoka ne pridaju tome predmetu isto značenje. Oni se 2-3 puta manje opredjeljuju za tu vrstu odgovora, ali je zato postotak onih koji smatraju da je manje značajan od drugih predmeta na otocima gotovo četiri puta, a u Zagori gotovo dva puta veći nego na obali.

Analogno tome, na obali je daleko izraženiji postotak učenika koji vole TZK nego u Zagori, a pogotovo nego na otocima. Zato je najveći postotak učenika koji bi povećali broj sati TZK na obali (55), dok je najmanji u Zagori (38), a na otocima 49%. Najviše problema s TZK-om imaju učenici na otocima, pri čemu je najveći postotak onih koji izjavljuju da je problem slaba dvorana i oprema (čak 73%), dok se učenici obalnog i zagorskog područja gotovo isto izjašnjavaju (oko 40% ukazuje na slabu dvoranu i opremu, oko 20% na održavanje higijene, a od 5-8% na slabu organizaciju sata). Interesantno je da učenici obalnog pojasa ukazuju i na problem održavanja TZK-a u suprotnoj smjeni od ostalih predmeta (oko 14% odgovora).

Ono što učenicima nedostaje u Zagori i na otocima, nastoji se kompenzirati različitim drugim aktivnostima povezanima s TZK-om. Tako je u Zagori, a pogotovo na otocima, daleko više izborne nastave nego u obalnom području, kao što je veći i postotak učenika koji izjavljuju kako se u okviru TZK organiziraju izleti u prirodu, posjete sportskim manifestacijama i klubovima. Za razliku od toga, broj odgovora koji indiciraju postojanje različitih sportskih natjecanja u školi je relativno izraženiji u obalnom pojasu i u Zagori nego na otocima, gdje takvih natjecanja i nema.

Slika 63. Odgovori na pitanje: “Kakva je po tvom mišljenju TZK"? (C= 0,308)

važniji je od drugih predmeta

51%

jednako je važan kao i

drugi predmeti35%

manje je važan11%

18%

44%

38%

29%

52%

17%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Obala Otoci Zagora


149

Slika 64. Koja tvrdnja najbolje opisuje tvoj odnos prema TZK? (C=0,355)

66%

11%

7%4%

volim TZK42%

ništa posebno16%

ne volim TZK 7%

nešto drugo18%

51%

27%

4%2%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Obala Otoci Zagora Tablica 23. Što ti je najveći problem kod TZK? (u %)

C = 0,322 OBALA OTOCI ZAGORA LOŠA DVORANA I OPREMA 41 73 43 ODRŽAVANJE HIGIJENE 17 7 19 LOŠA ORGANIZACIJA SATA 8 3 5 ŠTO NIJE U SMJENI 14 3 1 NEŠTO DRUGO 10 21 NEMA PROBLEMA 10 13 6

Tablica 24. U okviru nastave TZK u školi se organiziraju sljedeće aktivnosti (u %)

OBALA OTOCI ZAGORA Izborna nastava 26 85 48 Izleti u prirodu 16 40 50 Posjete sportskim manifestacijama 4 47 11 Posjete sportskim klubovima 2 7 11 Školska natjecanja 44 38

Razlike između tri regionalna područja postoje i u pogledu pohađanja izborne nastave iz TZK. Primjerice, dok učenici s otoka tvrde kako ne pohađaju takvu nastavu, učenici obalnog i zagorskog dijela županije gotovo je u podjednakoj mjeri pohađaju (16-18% odgovora), a 10-20% učenika tvrdi kako se takva nastava u njihovoj školi ne organizira. Najveći broj učenika iz obalnog pojasa pohađa izbornu nastavu iz košarke (38%), potom iz nogometa (28%) i rukometa (23%), dok je iz Zagore najveći broj učenika odgovorio kako se u izbornoj nastavi bavi nogometom (48%), pa košarkom (33%). Vrlo je mali broj učenika koji izjavljuju kako se bave rukometom i atletikom (samo nekoliko postotaka u svakom području), pri čemu nema značajnih razlika između obalnoga i zagorskoga pojasa Županije (odbojkom se bavi samo 9% učenika s obale i 10% učenika Zagore, a atletikom samo 2% učenika s obale i 3% učenika iz Zagore). Postoje značajne razlike među različitim područjima i u pogledu razloga nepohađanja izborne nastave iz TZK. Primjerice, učenici s otoka izjavljuju kako bi ih to dodatno opteretilo (čak 83% odgovora), što se kao razlog u obalnom i zagorskom pojasu javlja vrlo rijetko. Dok je u Zagori


150

najfrekventniji odgovor „ne organizira se iz željenog sporta“ , kod učenika iz obalnog pojasa se podjednako javljaju odgovori tipa: „bavim se sportom izvan škole“ (interesantno je da se i u Zagori ovaj tip odgovora javlja s istom relativnom frekvencijom) i „neki drugi razlozi“.

U pogledu odgovora na pitanja „Neki smatraju kako se sport može uzeti kao jedan od načina borbe protiv narkomanije. Što ti misliš o tome?“, „Slažeš li se stajalištem da bavljenje sportom pridonosi očuvanju zdravlja?“, "Koja bi tvrdnja, prema tvom mišljenju, najbolje određivala sport?“ i „Baviš li se nekim sportom?“, nema značajnijih razlika između različitih područja (C-koeficijent se kreće od 0,200 do 0,260). Velika većina učenika iz sva tri područja prihvaća stajalište kako se sportom može boriti protiv narkomanije (u prosjeku 46% odgovora), kao i stajalište da se sport može definirati krilaticom „u zdravom tijelu, zdrav duh“ (u prosjeku 47% odgovora); zato se najveći broj učenika u sva tri područja bavi nekim sportom (u prosjeku oko 86% učenika se ili bavi ili se nekad bavilo sportom). Razlike su, međutim, vrlo značajne kod nekih drugih pitanja, gdje su koeficijenti vrlo visoki.

Slika 65. Izborna nastava iz TZK na obali i u Zagori

OBALA

atletika2%

košarka38%

nogomet28%

odbojka9%

rukomet23%


151

ZAGORA

atletika3%odbojka

10%rukomet6%

košarka33%

nogomet48%

Slika 66. Razlozi ne pohađanja izborne nastave iz TZK po područjima

ne organizira se iz željenog

sporta24

bavim se sportom

izvan škole20

nemam vremena

15

to bi me opteretilo 6

nemam sklonosti

14

nešto drugo20

89

11

49

23

8

8

; 5

8

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Obala Otoci Zagora

Primjerice, dok 90% učenika s otoka smatra kako su sportovi poput padobranstva, ronjenja, slobodnog penjanja i sl. rizični, kod učenika na obali i u Zagori samo 29%, odnosno 38% odgovora ukazuje na takav stajalište. Zato i u jednom i u drugom području učenici velikim dijelom smatraju kako su to uzbudljivi, nesvakidašnji i nezaboravni sportovi. Slične su tome i razlike u stajalištu o sportovima kao što je ultimate fight. Dok se učenicima s otoka uglavnom takvi sportovi ne dopadaju (71% odgovora), na obalnom i


152

u zagorskom području je samo 24-33% takvih odgovora, dok su najčešći odgovori “volim ih gledati jer su uzbudljivi i napeti” (36-43% odgovora), što indicira određenu dozu agresivnosti kod učenika ovih područja.

Postoje, međutim, vrlo značajne razlike među područjima u pogledu najpopularnijeg sportaša i sportašice, bavljenja određenim sportom i navođenjem sporta koji je učenicima najdraži.

Tako, dok najveći broj učenika s otoka smatra kako je najpopularniji sportaš Ivanišević, dva i pol do tri puta je manji postotak takvih na obali i u Zagori. U tim se područjima također ističu Ronaldinho, a u obalnom području i golman Hajduka Pletikosa. Isto tako, dok je na otocima najpopularnija sportašica Janica Kostelić, gotovo je dva puta manji postotak učenika s obale i iz Zagore koji navode našu “kraljicu snijega” kao najpopularniju. Dok se na obali još ističe Blanka Vlašić kao podjednako popularna kao i Janica, u Zagori je tri puta, a na otocima dva puta manji postotak onih koji su izabrali našu popularnu atletičarku. Tablica 25. Najpopularniji sportaš po područjima

C=0,365 Ivanišević Ronaldinho Filipović Pletikosa N. Kranjčar Ostali Obala 30 12 6 23 5 17 Otoci 73 10 7 10 Zagora 22 15 6 5 11 35

Tablica 26. Najpopularnija sportašica po područjima

C=0,368 Janica Kostelić

Ana Kurnikova

Barbara Jelić

Blanka Vlašić

Serena Williams

Ostali b.o.

Obala 24 10 6 22 5 9 24 Otoci 40 10 10 7 3 30 Zagora 24 4 3 7 5 10 48

I konačno, iako nema značajnih razlika među područjima u tome bave li se nekim sportom, razlike su vrlo značajne u pogledu sporta kojim se bave i sporta koji im je najdraži. Tako, dok se učenici s otoka najviše bave odbojkom i rukometom, iako im je najdraži sport nogomet, učenici na obali i u Zagori dva puta se manje bave odbojkom i rukometom od učenika s otoka. Tablica 27. Najdraži sport po područjima

C = 0,387 Obala Otoci Zagora nogomet 37 63 29 košarka 25 10 7 rukomet 7 13 5 odbojka 11 - 8 atletika 4 7 22 vaterpolo 2 - 8 tenis 2 7 3 ostali sportovi 7 14 b.o. 5 4

I dok se učenici zagorskog područja najviše bave nogometom i košarkom,

učenici s obalnog područja se gotovo podjednako bave svim dolje navedenim


153

sportovima. Istovremeno, učenici obalnoga i zagorskoga područja izjavljuju kako im je najdraži sport nogomet, u obalnom području se osim nogometa s visokim frekvencijama javlja još i košarka, a u Zagori atletika. Tablica 28. Kojim se sportom baviš?

C=0,359 Obala Otoci Zagora nogomet 19 - 33 košarka 18 - 21 rukomet 13 40 10 odbojka 17 60 18 Ostali sportovi 22 11 b.o. 12 7

Ako bismo pokušali izvesti neke zaključke iz ovih analiza sličnosti i razlika učenika različitih područja, mogli bismo reći kako u nekim čimbenicima postoje izrazite sličnosti među učenicima različitih područja, ali kod nekih drugih odgovora postoje i izrazite razlike u odgovorima, koje su uvjetovane ne samo razlikama u uvjetima života (vrsta djelatnosti koja je dominantna u području, visina nacionalnog dohotka, postojanje određenih sportskih objekata i sadržaja i sl.), nego i razlikama u organizaciji sportske djelatnosti, pogotovo u razlikama u školskim uvjetima njihove realizacije, o čemu je bilo riječi u poglavlju o sportu i ljudskim zajednicama.


154


155

12. SPORTSKE INSTITUCIJE

Politika je prema sportskoj aktivnosti postavila tri sljedeća temeljna zadatka:

1) razvoj specifične sportske politike, 2) razvoj najboljih oblika organizacije, 3) razvoj novih modela u ovom području.

Što se tiče razvoja specifične sportske politike, ona se temelji na

dostignutom stupnju razvoja općenito, razvoja sporta u svijetu te društveno ekonomskog i kulturnog razvoja uže sredine, stupnju demokratizacije, razvoja odgoja, obrazovanja, tradicija, prirodnih, društvenih i ekonomskih uvjeta lokalnih zajednica te sportske tradicije, osobnih potreba, aspiracija i mogućnosti bavljenja sportom. Sportu je potrebno dobro planiranje kao metoda povezivanja i usklađivanja akcija s ciljem zadovoljavanja općih i pojedinačnih potreba i interesa. Razvoj specifične sportske politike ima više zadataka, a jedan od najvažnijih je afirmacija sportske aktivnosti kao ljudske potrebe, razvijanje svijesti o njenoj korisnosti, znanju i moralnim vrijednostima, koji joj je imanentan. Borba za masovnost, amaterizam i demokratizaciju sudjelovanja svih društvenih slojeva u organiziranim vidovima fizičke aktivnosti, također je jedan od ciljeva planiranja ove djelatnosti. Osim toga, afirmacija lokalnih i radnih zajednica kao osnovnih nositelja te aktivnosti, realizacija društvenih ciljeva u organiziranoj fizičkoj aktivnosti te proučavanje dosadašnjeg razvoja njezine uloge u razvoju društva, također spadaju u osnovne ciljeve planiranja organizirane sportske aktivnosti.

Definiranje i provedba politike organizirane sportske aktivnosti odvija se u našem društvu kroz državne institucije i sportske organizacije.

Državne institucije koje se bave sportom su:

1) Ministarstvo prosvjete i kulture, koje vodi sportsku politiku, a unutar njega i Fond za sport, koji vrši administrativne, stručne i financijske poslove,

2) općinski, odnosno gradski organi, a dio poslova na svim državnim razinama gradski organ može povjeriti stručnom savezu ili stručnoj službi druge organizacije.

Sportske organizacije su:

1) sportski klubovi, 2) sportska društva, 3) granski sportski savezi, 4) sportski savezi, 5) poduzeća u području sporta, 6) samostalno obavljanje sportske aktivnosti osobnim radom.


156

Sportske organizacije se organiziraju radi ostvarivanja i usklađivanja interesa građana i razvijanja sportske aktivnosti. Klubovi su osnovne institucije organizirane sportske aktivnosti i temelje se na uskim klupskim interesima, što svakako otežava realizaciju širih društvenih ciljeva. Iako su kotarevi ti koji su nositelji rekreacije, jasno nam je da to ne funkcionira budući da oni nemaju financijskih mogućnosti. Osim u kotarevima, kinezološka aktivnost, sportska i rekreacijska, također se daleko uspješnije odvija u radnim organizacijama, koje organiziraju i međusobna radnička natjecanja.

Sportske organizacije iz istih grana udružuju se u granske sportske saveze, a ovi pak u sportske saveze, koji mogu biti općinski, gradski i republički.120 Sportska društva su skup klubova različitih sportskih aktivnosti, koji su organizirani kroz zajednički oblik organizacije, a poduzeća u području sporta se organiziraju radi obavljanja sportske djelatnosti, održavanja, korištenja i upravljanja sportskim objektima te organiziranja aktivnosti na njima. I konačno, vrhunski sportaši imaju pravo organizirati samostalno obavljanje sportske aktivnosti osobnim radom, što je dozvoljeno i onima koji imaju odgovarajuću stručnu spremu (npr. profesori fizičke kulture).

Savezi imaju svoje skupštine, koje čine članice saveza (na općinskom), odnosno predstavnici općinskih saveza (na republičkom nivou).

120 Savezi imaju svoje skupštine, koje čine članice saveza (na općinskom), odnosno predstavnici općinskih saveza (na republičkom nivou).


157

13. SPORT I SOCIJALIZACIJA Socijalizacija je dugotrajan i složen proces koji traje od rođenja do smrti. Svi utjecaji kojima je čovjek izložen dio su toga procesa. Koliku ulogu u njemu ima sport s obzirom na svoju masovnost? Upravo radi te masovnosti uloga sporta u procesu socijalizacije nije mala. Sport se često smatra poželjnim sredstvom socijalizacije jer se kroz pravila i norme koji u sportu postoje, pojedinac, koji je angažiran u takvom fiktivnom svijetu kao što je sportski, pogotovo aktivno, lakše uključuje u stvarni svijet radi pozitivne afirmacije. I njegova uloga u povijesti to pokazuje. U različitim civilizacijama (počevši od Egipta, preko Grčke, Rima, srednjega vijeka do današnjih dana) sport je u različitim inačicama (od gladijatorskih borbi u arenama do viteških turnira i modernih stadiona) imao značajnu društvenu i socijalizacijsku ulogu. Danas je sport uključen i u odgojno-obrazovni sustav svakog društva, a ona, zajedno s obitelji, imaju primarnu ulogu socijalizacije. Sama socijalizacija je dinamičan i trajan proces kroz koji prolazi svaka jedinka učeći kulturu društva kojemu pripada. Najznačajniji dio toga procesa je primarna, rana socijalizacija koja se odvija u djetinjstvu, u obitelji, vrtiću i kasnije u školi (od učenja jezika sredine u kojoj živi i odrasta, do prihvaćanja različitih društvenih vrijednosti i normi ponašanja). Pored psiholoških i pedagoških teorija socijalizacije, postoje i sociološke teorije, a najznačajnije su sljedeće:

1) strukturalno-funkcionalna teorija razvoja, 2) pristup simboličkog interakcionizma, 3) socijalno-teorijski pristup (Žugić, 1996.). Prema predstavniku strukturalno-funkcionalne teorije razvoja

(Parsons), pojedinci se socijaliziraju «uranjanjem» ili «urastanjem» u društvo, učeći uloge koje od njih društvo očekuje. A te su uloge različite. Što je društvo razvijenije, pojedinac istovremeno vrši više uloga u njemu. Uloga oca (majke) uči se od malih nogu, ali i uloga «barba doktora», «vozača automobila i kamiona», mornara, željezničara, medicinske sestre, nastavnika, prijatelja, ljubavnika i druge. Igrajući se, djeca prihvaćaju određene vrijednosti i norme koje pojedine uloge sobom nose, pripremajući se za buduće uloge u stvarnosti.

Tako se od malih nogu postavljaju određeni ciljevi u životu, koji se mogu dorađivati u daljnjem procesu socijalizacije (vrtić, škola, fakultet).

Jedan od temeljnih problema ove teorije jest to što su, osim usvajanja određenih vrijednosti za njihovu realizaciju, potrebni i neki uvjeti koje treba


158

ispuniti. Dijete se može igrati «barba doktora» koliko hoće, ali ako obitelj nije dobro financijski pripremljena za podržavanje takve uloge, daleko teže dolazi do njezina ostvarenja nego ako je obitelj dobro stojeća.

Očito je da Parsons polazi od pretpostavke jednakih šansi, a u društvu nejednakosti one nisu jednake. Drugi Parsonsov problem jest njegovo pasiviziranje pojedinca. Razumljivo je društvo ima utjecaja, ali taj utjecaj nije jedini i isključivi, jer i pojedinac aktivno sudjeluje u procesu socijalizacije.

Simbolički interakcionizam u središte pozornosti stavlja čovjeka i njegove interakcije. Čovjek se u procesu komunikacije koristi jezikom kao simboličkim izražajem, a on ima određene namjere i značenja, pa su glavne relacije ove teorije relacija između «Ja» i «drugi» (Mead). Svaki se pojedinac može postaviti tako da razumije ponašanje «drugoga» (Weber), a time i pretpostaviti njegovo buduće ponašanje. Budući da se i «drugi» tako postavlja, stvara se mogućnost interpretacije komunikacije. To «preuzimanje uloga» omogućava djelovanje uz ravnopravan odnos sudionika. Ako nema toga ravnopravnog odnosa, komunikacija se prekida. Osim osobnog identiteta, interakcionisti spominju i socijalni identitet, koji se odnosi na uključivanje strukture skupina i uloga.

Temeljni problem interakcionista je to da su im se društvene strukture oslobodile vlastitih tvoraca, pa se nalaze u lebdećem stanju.

Socijalno-teorijski pristup pokušava izmiriti prethodne dvije. Prema njemu (Habermas) , subjekt (onaj koji djeluje) ima određenu ulogu u preuzimanju i igranju uloga. Subjekti imaju reflektirajući odnos prema svojoj ulozi, a sposobnost distanciranja od neke uloge koju je igrao naziva se autonomnom igrom uloga (odmak od uloga). Time se mogu uključiti i stupnjevi slobode socijalnog djelovanja, što je nedostajalo interakcionizmu.

U procesu socijalizacije najznačajnija su tri sljedeća čimbenika:

1) subjekt socijalizacije (ljudsko biće koje se i pored utjecaja druga dva čimbenika aktivno, a ne pasivno socijalizira, razvijajući se tako u ličnost sposobnu za komunikaciju),

2) institucije, čija uloga ovisi o ciljevima i funkcijama (kako se prenose vrijednosti, norme i tehnike kulture društva u kojemu se socijalizacija vrši),

3) kultura, kao sustav značenja u kojima se sudjeluje. U svim etapama socijalizacije sport je jedan od agensa koji daju

sadržaj samome procesu čineći ga dinamičnijim. Učenje vještina i prihvaćanje društvenih vrijednosti i normi koje se sportom prenose na mlado ljudsko biće kao uživljavanje u uloge koje ga u životu očekuju, neodvojivi su od osoba i institucija koje se sportom bave. Jer, sport je igra, a kroz igru se uči najbolje, pa je sport izrazito pogodan za takvu aktivnost.


159

Temeljni agensi socijalizacije su: 1) obitelj, 2) vršnjaci, 3) odgojno obrazovne institucije, 4) masovni mediji. Obitelj igra vrlo značajnu ulogu u upućivanju mladih u sport. Ona ima

izraziti utjecaj na to kako će se pojedinac profesionalno orijentirati, ali i u privatnome životu, a sudjelovanje u sportskim aktivnostima pod izravnim je utjecajem obiteljskog društvenog statusa. Primjerice, djeca iz obitelji višega društvenog statusa pohađaju elitne vrtiće, škole, fakultete, a isto je tako i sa sportom. Ta se djeca posvećuju elitnim sportovima poput tenisa i sl., učeći ga od malih nogu od dobro plaćenih instruktora. S druge strane, djeca iz obitelji nižeg društvenog statusa započinju sa sportskom aktivnosti kroz masovne sportove poput boksa, nogometa i drugih sličnih sportova.

Kroz sportsku socijalizaciju svoje djece socijaliziraju se u sportu i roditelji, jer su oni ti koji ih odvode na treninge, i tako dolaze u kontakt s tim sportovima.

Vršnjaci također imaju značajnu ulogu u procesu socijalizacije, poglavito u onom njegovu dijelu koji se odnosi na sport. Budući da čine primarnu društvenu grupu, uostalom kao i obitelj, putem emocionalnih instrumenata i procesa imitacije vršnjaci utječu na odabir određenog sporta. Vršnjaci oblikuju «tinejdžersku supkulturu» u kojoj, ako joj se pojedinci ne priklanjaju, ostaju izolirani. Vršnjaci imaju utjecaj sve do završetka školovanja, kada se iz emocionalne etape prelazi u manje-više racionalnu, gdje se interesi prilagođuju po funkcionalnom kriteriju (principi profesije).

Odgojno-obrazovne institucije predstavljaju okruženje u kojem se mladom čovjeku događaju sve bitne stvari, sve do zapošljavanja. Tu on(a) ne samo da uči kulturu civilizacije i vlastitoga društva, nego se uči i tome da će sutra, bude li bolje radio, biti i bolje nagrađen, i obrnuto.

Odgojno-obrazovne institucije imaju i kompetitivnu dimenziju, koja je posebno naglašena u sportu kroz predmet fizičke kulture. To je značajno i stoga što dijete treba shvatiti kako je život natjecanje, koje postoji ne samo u školi, sportu, nego i na tržištu.

U suvremenoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji vrlo značajnu ulogu u procesu socijalizacije imaju i masovni mediji, poglavito oni elektronski. Osim tiska, gdje mladi u većini slučajeva pribjegavaju samo nekima, značajnu ulogu imaju i radio, televizija, a u zadnje vrijeme i računala (e-mail i Internet). Mladi se preko pojedinih igrica također uče kompetitivnosti, što je jedna od karakteristika sporta, ali i života općenito. Preko masovnih medija mladi također sudjeluju i u sportskim događajima javljajući se kao


160

posredna publika, a dobivaju i određene informacije te znanja. Sport se javlja i kao izrazito pogodan agens resocijalizacije pri

oslobađanju mladih od neke vrste ovisnosti (pušenja, alkoholizma, narkomanije i sl.). Socijalizacijski i resocijalizacijski učinci sporta nisu u kontradikciji. Oni zajedno čine ukupnu sliku sporta kao «totalne društvene pojave», pa su nastojanja za što većom prisutnosti tjelesne aktivnosti od vrtića do fakulteta jedan od mogućih koraka u pravcu oblikovanja mladih kako bi svoju individualnost ispunili radošću kretanja. 13.1. Što o uvjetima nastave misle nastavnici tjelesnog odgoja ? Istraživanje koje je izvršeno među nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture u Splitu nedvosmisleno je pokazalo kako odgovori nastavnika uglavnom potvrđuju odgovore učenika o načinu izvođenja predmeta i problemima koji su uz to vezani.121 Respektirajući neke manje razlike koje postoje između osnovnih i srednjih škola, u izvođenju TZK se najviše koristi dvorana za tjelesni odgoj, a onda slijede Marjan, pa igrališta pri školi, a najmanje se koriste bazeni, stadion i fitness centri. Postavlja se pitanje kako to da u primorskom gradu učenici tako malo koriste bazene? Tablica 29. Koje sve prostore koristite za izvođenje nastave TZK ?(u%)

Dvoranu Igralište Marjan Bazen Fitness centar Stadion Osnovna škola 87 68 52 14 - 7 Srednja škola 61 46 75 33 3 9 UKUPNO 72 56 65 25 2 8

Nastavnici TZK izražavaju dosta veliko zadovoljstvo stanjem dvorane u kojoj najviše održavaju satove, i to gotovo svim njezinim elementima (stanjem električnih instalacija, rasvjetom, prozračnošću, stanjem zgrade općenito, a najmanje zadovoljstvo izražavaju veličinom dvorane. Ni u tom pogledu nema značajnijih razlika između osnovne i srednjih škola. Tablica 30. Postotak zadovoljnih dvoranom po elementima elektičnim

instalacijama dvoranerasvjetom dvorane

prozračnošću dvorane

veličinom dvorane

starošću zgrade

Osnovna škola 83 65 68 43 75Srednja škola 79 56 77 44 66UKUPNO 75 60 73 44 70

Međutim, isti slučaj nije i s postojanjem svlačionica. Čak jedna

trećina škola svlačionica uopće nema (dva puta više u srednjim nego u osnovnim školama), a čak 37% nastavnika izjavljuje kako one ne odgovaraju

121 Istraživanje je izvršeno u proljeće 2004. godine na uzorku od 65 nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u 29 osnovnih i 36 srednjih škola u Splitu. Anketari su također bili studenti treće godine fizičke kulture.


161

(u tome nema značajnijih razlika među vrstama škola). Samo 30% nastavnika smatra da svlačionice zadovoljavaju (dva puta više u osnovnim nego u srednjim školama). Tablica 31. Ima li škola svlačionice, a ako ima, zadovoljavaju li? ima i zadovoljavaju ima, ali ne zadovoljavaju nema UKUPNO Osnovna škola 41 38 21 100 Srednja škola 21 35 44 100 UKUPNO 30 37 33 100 Razlozi tome mogu se naći u nepostojanju tuševa uz svlačionice (samo 31% ispitanika navodi kako tuševi postoje), pri čemu izgleda da dva puta više osnovnih škola ima tuševe (42%). Isto tako, može se konstatirati kako samo 8% nastavnika izjavljuje da ima sva potrebna nastavna pomagala, 35% kako ima većinu potrebnih, 49% samo osnovna, a 8% nema niti osnovna nastavna pomagala za izvođenje nastave (u nešto povoljnijoj situaciji u tom pogledu su osnovne od srednjih škola). Pomagala kojima raspolažu uglavnom zadovoljavaju (53% odgovora), iako je dosta velik broj odgovora (29% odgovora) koji pokazuju nezadovoljstvo pomagalima (to je također izraženije kod srednjih škola, gdje čak 35% nastavnika izražava nezadovoljstvo, u usporedbi sa samo 21% kod osnovnih škola). Slični su odnosi među vrstama škola ustanovljeni i kod pitanja o posjedovanju potrebnih rekvizita za izvođenje nastave, ali su odgovori vrlo slični kao i kod pomagala (8% ima sve rekvizite, 37% većinu potrebnih, 45% samo osnovne, a 11% nema niti osnovne). Iz naredne se tablice jasno vidi na što ispitanici misle kada se ovako izjašnjavaju. Najveći broj škola uopće nema opremu za mjerenje antropometrije, a i oni koji je imaju, imaju je nepotpuno, pri čemu postoje razlike između osnovnih i srednjih škola. Tablica 32. Imate li opremu za mjerenje antropometrije? da, kompletnu nedostaje kaliper nedostaje više

stvari uopće nemam UKUPNO

osnovna škola 17 24 24 35 100srednja škola 6 17 50 28 100UKUPNO 11 20 39 31 100

Iz svega prikazanoga općenito se može zaključiti kako su uvjeti rada TZK prilično loši, kao i da su lošiji u srednjim nego u osnovnim školama. 13.2. Karakteristike nastavnika TZK Nastavnici TZK u prosjeku su stari 42,3 godine, pri čemu su za 5 godina stariji oni koji su zaposleni u srednjoj od zaposlenih u osnovnoj školi. U dobi od 51 i više godina ih ima oko 15%, pa bi tek za 15 godina trebalo


162

očekivati njihovo umirovljenje. Najveći broj nastavnika TZK rođen je u velikom gradu, s tim što je više takvih u srednjim nego u osnovnim školama. Zato je broj onih koji su rođeni u manjem gradu veći među osnovnoškolskim nastavnicima, a broj rođenih na selu je jednak i kod osnovnoškolskih i kod srednjoškolskih nastavnika. Tablica 33. Struktura nastavnika prema mjestu rođenja selo manji grad veći grad UKUPNO osnovna škola 28 31 41 100srednja škola 28 22 50 100UKUPNO 28 26 46 100

Vrlo je mali broj nastavnika koji rade manje od tri godine (6%), 11% ih je zaposleno već 4-5 godina, 28% radi od 6 do 10 godina, a najveći ih je broj zaposlen 11 i više godina, što nedvosmisleno govori o njihovom velikom radnom iskustvu. Veliki broj nastavnika je dokraja (3%) nezadovoljan plaćom (28%), samo je 9% izjavilo kako je u potpunosti zadovoljno plaćom, dok 19% izražava obično zadovoljstvo. Međutim, u tom pogledu ipak ih je najveći neodlučan (42% izjavljuje kako je i zadovoljan i nezadovoljan plaćom). 13.3. Kako se organizira nastava TZK U većini škola (49%) nastava se odvija u sklopu redovne smjene; u 40% škola odvija se u suprotnoj smjeni, u 8% škola kombinirano, a u 3% u međusmjeni. To, svakako, kod velikog broja škola predstavlja poteškoće, kako kod nastavnika, tako i kod učenika. Ako se ovo poveže s prethodno prikazanim podatkom da 31% škola nema tuševe, jasnije je zašto je to tako. Zanimljiv je podatak da čak u 83% škola nastavnici ne drže teorijsku nastavu iz TZK, iako u samom nazivu, pored tjelesne, postoji još i zdravstvena kultura. To, međutim, ne znači da se teorijska nastava ne može držati i iz tjelesne kulture. To samo znači da nastavnici TZK uopće ne drže gotovo nikakvu teorijsku nastavu, osim u 14% slučajeva. Nažalost, većina nastavnika nikad ne organizira izlete u prirodu, a velika većina nikad ne organizra ni posjete sportskim priredbama i klubovima. Dok kod potonjega (posjete sportskim klubovima) nema razlike između osnovnih i srednjih škola, nastavnici TZK osnovnih škola više vode učenike u prirodu od svojih srednjoškolskih kolega, no zato nastavnici srednjih škola više vode učenike na sportske priredbe od svojih osnovnoškolskih kolega. U pogledu organiziranja sportskih natjecanja i izborne nastave, tu su nastavnici daleko aktivniji. Analiza je, u tom pogledu, pokazala veći angažman osnovnoškolskih nastavnika od njihovih srednjoškolskih kolega.


163

Tablica 34. Koliko se često u školi organiziraju sljedeće aktivnosti ?(u %)

Osnovna škola Srednja škola UKUPNO Redo

vito Po-vre-meno

Ni-kad

Redovito

Po-vre-meno

Ni-kad

Redovito Povre-meno

Nikad

Izleti u prirodu

16 40 44 19 19 63 17 29 54

Izborna nastava

41 44 15 22 37 41 32 41 28

Posjete sportskim priredbama

- 4 96 - 21 79 - 13 87

Posjete klubovima

- 8 92 - 7 93 - 8 92

Organiziranje sportskih natjecanja

48 39 14 39 44 17 43 42 15

U pogledu izborne nastave, na prvo mjesto dolazi košarka, a iza nje slijede rukomet, odbojka, atletika i gimnastika. Inače, pokazalo se da nastavnici više cijene igre od drugih vrsta sportova. I u tom pogledu nastavnici u osnovnim školama pokazali su se aktivnijima od njihovih srednjoškolskih kolega. To je slučaj sa svim vrstama sportova. Tablica 35. Sportovi iz kojih se organizira izborna nastava (% odgovora)

Osnovna škola Srednja škola Ukupno Košarka 81 53 65 Rukomet 69 26 45 Odbojka 58 24 40 Atletika 52 26 37 Gimnastika 22 12 17

Na pitanje: “Kako najčešće postupate s učenicima kada kod njih uočite nadarenost?” najveći broj nastavnika TZK odgovara kako ih savjetuje da se učlane u neki klub (77% odgovora), a manji broj ih upućuje na izbornu nastavu (oko 16%). U tom pogledu nema razlika među nastavnicima različitih vrsta škola. Isto tako nema razlike između vrsta škola ni u pogledu odgovora na pitanje “Sudjeluje li vaša škola na međuškolskim sportskim natjecanjima", jer je preko 2/3 odgovorilo kako redovito, a još 1/3 kako rijetko sudjeluje. Na pitanje zahtijeva li posebnu odjeću na nastavi TZK, samo je 12% ispitanika odgovorilo kako traži uniformnu sportsku odjeću, a još 74% samo prikladnu sportsku odjeću. U tom pogledu su srednjoškolski nastavnici, izgleda, nešto tolerantniji od osnovnoškolskih. Veličina grupe smeta većini nastavnika, jer 52% njih to navodi kao problem u izvođenju nastave. Izgleda da su grupe u srednjim školama veće nego u osnovnim, jer je broj onih koji smatraju kako je veličina grupe problem za 50% veći kod srednjih nego kod osnovnih škola.


164

Većina nastavnika TZK smatra kako je ponašanje učenika na satovima TZK uglavnom primjereno, iako ima problema koji nisu tako veliki da bi bili značajni (oko57%); jedan dio nastavnika smatra kako ima problema koji ometaju nastavu (37% odgovora), u čemu nema značajnije razlike među vrstama škola. Većina učenika čuva opremu za TZK (46% odgovora), a samo manji broj ne vodi brigu o tome (14% odgovora), pri čemu također nema značajnije razlike između različitih vrsta škola. Učenici su uglavnom zainteresirani za nastavu TZK (83% odgovora), što se donekle slaže s izjavama samih učenika; manji dio ih nije zainteresiran (14% odgovora), dok je samo 3% nastavnika odgovorilo kako su učenici izrazito zainteresirani. Ni u tom pogledu nema značajnije razlike između različitih vrsta škola. Postoje, međutim, značajne razlike u odgovorima među nastavnicima osnovnih i srednjih škola u pogledu mišljenja o potencijalnoj zainteresiranosti učenika. Naime, na pitanje: “Ako bi se uvjeti poboljšali, kakav bi prema vašem mišljenju bio odnos učenika prema TZK?”, srednjoškolski su profesori, u daleko većem broju, smatrali kako bi se taj odnos učenika prema nastavi TZK promijenio (81% odgovora), nego njihove osnovnoškolske kolege (samo 55% odgovora). Najznačajniji čimbenici koji ometaju izvođenje nastave, prema mišljenju nastavnika TZK, nedostatak su ili slabo stanje dvorane, pomagala, rekvizita i igrališta, a potom slijede loše ponašanje učenika, loš odnos učenika prema predmetu, veličina grupe, nedostatak ili loše stanje svlačionica, a najmanje održavanje nastave u suprotnoj smjeni. U tom pogledu postoje neke manje razlike u odgovorima nastavnika osnovnih i srednjih škola, čak i u redoslijedu. Tablica 36. Različiti čimbenici koji ometaju izvođenje nastave, po mišljenju nastavnika

Osnovna škola Srednja škola UKUPNO Puno Malo Puno Malo Puno Malo Nedostatak ili loše stanje dvorane 44 15 61 12 53 13 Nedostatak ili loše stanje pomagala 46 11 37 11 41 11 Nedostatak ili loše stanje rekvizita 43 24 40 20 41 18 Nedostatak ili loše stanje igrališta 33 26 37 14 36 19 Loše ponašanje učenika 33 30 30 30 32 30 Loš odnos učenika prema predmetu 35 31 27 27 30 28 Brojnost učenika u grupi/razredu 15 41 32 18 25 28 Nedostatak ili loše stanje svlačionica 22 37 20 31 21 34 Održavanje nastave u suprotnoj smjeni 8 85 21 49 15 64

Nastavnici uspijevaju odraditi veći dio plana i programa nastave (65%

odgovora), samo ih manji broj uspijeva izvesti čitav program (18% odgovora), isto toliki broj uspijeva ih izvesti samo manji dio programa, u čemu nema razlika među vrstama škola. I pored toga, međutim, većina nastavnika smatra kako je program dobar ali neizvediv (44% odgovora), u usporedbi sa samo 32% onih koji smatraju kako je program dobar i izvediv, i oko 24% onih koji ga smatraju lošim. Pritom treba naglasiti kako je daleko veći postotak ispitanika iz


165

osnovnih škola ocijenio program lošim (32% odgovora u usporedbi sa 17%), ali je zato daleko veći broj nastavnika u srednjim školama smatrao kako je program dobar ali neizvediv (51% odgovora u usporedbi sa samo 36%). Podjednak je broj ispitanika koji su program smatrali dobrim i izvedivim (oko 32%). Velika većina nastavnika, i u osnovnoj i u srednjoj školi, probleme nastave rješava tako što se snalazi (80% odgovora), ali uglavnom nailaze na razumijevanje ravnatelja škole kada je u pitanju kupovina nove opreme, naravno sukladno mogućnostima (52% odgovora), dok samo 12% ne nailazi na razumijevanje. Jedan veći dio nastavnika TZK pokazao je inicijativu u rješavanju problema izvođenja nastave i u tome uspio (40% odgovora), manji dio je pokušao, ali bezuspješno (28%), dok 1/3 nastavnika nije ni pokušavala problem riješiti jer zna da ne bi u tome uspjela. Najveći broj nastavnika za probleme izvođenja nastave TZK optužuje državnu vlast jer ona osigurava sredstva (53% odgovora), ali se krivica stavlja i na lokalnu vlast (27%), a u manjoj mjeri i na upravu škole (19%). No, i pored svih problema o kojima je bilo riječi, velika većina nastavnika ne bi promijenila radno mjesto kada bi bila u prilici (63% odgovora), u čemu nema značajnijih razlika među vrstama škola.


166


167

14. KARAKTERISTIKE KORISNIKA FITNESS KLUBOVA

Istraživanje posjetitelja fitness klubova u Splitu pokazalo je kako ih je najveći broj (58%) učlanjen u klub već više od dvije godine, a čak 70% članova dolazi u klub bar dva do tri puta tjedno, 1/5 svakodnevno, dok ih 8% klub posjećuje samo jednom tjedno (ostatak od 1% jednom mjesečno).122

Osim toga, istraživanje pokazuje da žene i muškarci u gotovo podjednakom omjeru posjećuju i vježbaju u njima, da su to u prosjeku ljudi mlađe dobi (28 godina im je prosjek starosti), da su boljega obrazovanja (čak 42% više i visoko, što je nedvojbeno dva puta više od splitskog prosjeka, dok samo 1% ima osnovno obrazovanje), da su velikim dijelom stalno (32%) i povremeno zaposleni (22%), ali da ima i veliki broj učenika i studenata (29%), 5% su vlasnici firmi, 8% nezaposleni i samo 1% umirovljenici. U usporedbi s gradskom populacijom, među njima je relativno mali broj radnika (samo 24%), dok je broj službenika još manji (samo 7%). Oko 17% posjetitelja fitness klubova čine stručnjaci, 5% poslovođe, 3% su rukovoditelji, a samo 2% domaćice. Najveći broj posjetitelja klubova zaposlen je u trgovini i ugostiteljstvu (23%), u kulturi i obrazovanju (13%), a najmanji broj u prometu, industriji ili građevinarstvu (12%). Osim toga, samo 6% ispitanika rođeno je na selu, 27% u manjem gradu, a čak 67% u Splitu ili nekom drugom velikom gradu. Oko 70% ispitanika nije oženjeno pa nema djece, 13% ih ima samo jedno dijete, što je primjereno njihovoj mladosti, oko 11% ima dvoje, a 5% troje ili četvoro djece. U pogledu njihove stratifikacijske pripadnosti, može se slobodno reći da posjetitelji fitness klubova pripadaju srednjim i višim društvenim slojevima, jer ih oko 78% izjavljuje kako ima prosječan standard, a isto toliko ispitanika same sebe stavlja u srednje društvene slojeve. Osim toga, oko 18% ispitanika smatra svoj standard izdaprosječnim, što donekle odgovara autopercepciji vlastite pripadnosti višim društvenim slojevima. Samo 4% ispitanika odgovorilo je kako je njegov standard ispodprosječan, što također odgovara broju onih koji sebe vide među nižim društvenim slojevima. Analogno tome, prosjek primanja kućanstva iznosi 7.070 kn mjesečno, a oko toga prosjeka kreće se oko 15% ispitanika, iznad njega 34%, a ispod 52% ispitanika (najveći dio, 31% ispitanika, ispodprosječnih primanja nalazi se u kategoriji do prosječne). Isto tako, ako se gledaju podaci o relativnom budžetu kućanstva (primanja po članu domaćinstva), prosječna primanja po članu iznose 2.371 kn, a u prosječnoj kategoriji se nalazi 21% ispitanika, dok je 28% u iznadprosječnim, a 51% u ispodprosječnim kategorijama (38% od toga spada u kategoriju do prosječne). To se sasvim podudara s podacima o posjedovanju nekih skupljih stvari u

122 I ovo istraživanje izvršili su studenti treće godine fizičke kulture na uzorku od 130 ispitanika iz 9 fitness klubova u Splitu i Trogiru.


168

kućanstvu, što korelira s viđenjem sebe u određenom društvenom sloju. Analiza je tako pokazala da oni koji sebe vidi u višim društvenim slojevima, ne samo da pripadaju iznadprosječnim kategorijama primanja, već u većoj mjeri u domaćinstvu imaju novi automobil, stroj za pranje rublja, DVD player, računalo, klima uređaj, jahtu ili veći čamac, vikendicu i redovito odlaze na skijanje. Oni, međutim, koji sebe vide pripadnikom srednjega sloja, gotovo sve te stvari imaju, ali u dvostruko manjem broju, dok na skijanje odlaze sedam puta rjeđe od onih koji sebe vide pripadnicima viših društvenih slojeva. I konačno, oni koji sebe vide pripadnicima nižih društvenih slojeva, nemaju gotovo ništa od toga. Tablica 37. Autopercepcija slojne pripadnosti i sadržaji u kućanstvu (u%)

U kućanstvu posjeduje sljedeće stvari: Autopercepcija sloja Novi auto Stroj za suđe DVD Računalo Klima Jahta Vikendica Skijanje Viši 88 88 81 88 88 19 63 50 Srednji 41 49 55 75 57 8 25 7 Niži Ukupno 48 54 58 75 61 9 30 13 Analiza je, nadalje, pokazala da postoji značajna povezanost između fitness klubova i različitih demografskih i socijalnih karakteristika njihovih korisnika. Tako se može reći kako se klubovi segregiraju po spolnom i dobnom principu, i to tako da ima klubova u koje idu isključivo žene («Cosmo», «Tragurium»), ali je većina klubova mješovitog tipa. Isto tako ima klubova u koje idu mlađi korisnici («Olimp», «Tragurium», «Gym Time»), klubova sa starijim korisnicima («Body Master» i «Galaxy»), što se jasno vidi iz naredne tablice. Tablica 38. Demografske karakteristike po klubovima (u%)

Spol: C=0,63 Dob: C=0,50

M Ž Uku pno

do 20 god.

21-29 god.

30-39 god.

40-49 god.

50-59 god. Ukupno Prosjek

Cosmo 100 100 6 56 25 13 100 29 Galaxy 71 29 100 57 14 29 100 32 Champyon Gym 67 33 100 80 20 100 27 Quadro Gym 44 56 100 13 44 31 13 100 29 Gym Time 55 45 100 27 64 9 100 25 Tragurium 100 100 18 73 9 100 25 Olimp 73 27 100 20 73 7 100 24 Radman 69 31 100 25 44 31 100 26 Body Master 63 38 100 56 13 25 6 100 33 Ukupno 50 46 100 12 60 18 10 1 100 28

Vrlo visoki koeficijenti kontingencije kako kod demografskih, tako i kod socijalnih karakteristika, pokazuju značajnu povezanost između kluba i njih. Klubovi se međusobno razlikuju po stupnju obrazovanja njihovih korisnika. Tako najviše obrazovanje imaju posjetitelji „Champion Gym“ kluba (čak 47% ih ima visoko obrazovanje), a najlošije obrazovanje imaju posjetitelji „Gym Time“ kluba (samo 9% ih ima visoko obrazovanje i još toliko više).


169

Tablica 39. Završena škola korisnika klubova (C=0,37) Tablica 40. Radni status ispitanika po klubovima (C=0,57)

25

25

6

44

14

36

7

14

29

47

20

7

13

13

31

25

13

31

45

27

18

9

18

9

36

9

27

13

33

7

47

50

19

6

25

44

6

13

13

25

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

COSMO Galaxy ChampyonGym

QuadroGym

Gym Time Tragurium Olimp Radman BodyMaster

bo

Učenik ilistudent

Umirovljenik

Nezaposlen

Vlasnik firme

Povremenozaposlen

Stalno zaposlen

Još je veća povezanost između radnog statusa ispitanika i kluba koji posjećuju (C=0,57), budući da stalno zaposleni najradije odlaze u sljedeće klubove: „Radman“ (50% posjetitelja), „Champion Gym“ (47%), „Gym Time“ (45%) i „Body Master“ (44%). S druge strane, učenici i studenti najradije odlaze u klubove „Olimp“ (47% posjetitelja) i „Cosmo“ (44%).

Također postoji segregacija i po zanimanju te djelatnosti u kojoj su posjetitelji zaposleni. Primjerice, dok u „Gym Time“ idu uglavnom radnici iz trgovine i ugostiteljstva (50-65% posjetitelja), u „Tragurium“ odlaze

44

19

38

50

14

36

53

47

56

19

25

82

9

9

73

27

60

20

20

6

50

6

38

63

6

31

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

COSMO Galaxy ChampyonGym

QuadroGym

Gym Time Tragurium Olimp Radman BodyMaster

visokaškola

višaškola

srednjaškola

dozavršeneosnovneškole


170

uglavnom radnici i stručnjaci iz građevinarstva (50-70%). Sukladno tome postoje značajne razlike među posjetiteljima različitih klubova i u pogledu bogatstva. Primjerice, „Quadro Gym“, „Body Master“ i Cosmo“ spadaju u klubove u koje zalaze bogatiji slojevi, dok „Radman“, „Olimp“ i „Gym Time“ spadaju u klubove u koje zalaze siromašniji slojevi populacije. Tablica 41. Pokazatelji bogatstva ispitanika po klubovima

Prosjek primanja po članu kućanstva

% ispitanika iznadprosječnog standarda

% pripadnika višeg sloja

Radman 1841 13 6 Olimp 1846 13 Gym Time 1906 9 Galaxy 2341 14 9 Champyon Gym 2385 13 7 Tragurium 2432 18 9 COSMO 2643 31 25 Body Master 2800 25 25 Quadro Gym 2844 19 25 Ukupno 2371 18 12

Tablica 42. Razlozi dolaska baš u određeni fitness klub

Stručni isntruktori

Dobra op-remljenost spravama

Urednost i čistoća

Odgovara lokacija

Jer tu idu i prijatelji

C= 0,45 0,47 0,47 0,28 0,29 COSMO 69 25 56 19 Galaxy 14 7 64 14 Champyon Gym 40 47 53 53 27 Quadro Gym 38 56 75 63 38 Gym Time 36 45 9 73 27 Tragurium 27 73 27 73 36 Olimp 7 20 20 53 33 Radman 63 31 50 50 38 Body Master 69 56 44 69 25 Ukupno 42 36 35 61 28

I konačno, najveći broj korisnika fitness klubova odlazi upravo u

određeni klub jer mu odgovara lokacija, i u tome nema značajnijih razlika među klubovima, ali su razlike daleko značajnije kod nekih drugih razloga koje ispitanici navode, kao što su da klub ima stručne instruktore („Radman“, „BodyMaster“ i „Cosmo“), da je dobra opremljenost opremom („Tragurium“, „Body Master“ i „Quadro Gym“), ili da su klubovi uredni i čisti („Quadro Gym“, „Champion Gym“ i „Radman“). Najmanje prisutan razlog je što mu i prijatelji odlaze u isti klub, pri čemu također nema značajnijih razlika u odgovorima među posjetiteljima različitih klubova (vidi narednu tablicu).

Zanimljivo je da se 2/5 ispitanika koji posjećuju fitness klubove inače aktivno bavi sportom, a još toliko ih se sportom bavi rekreativno (treba dodati 13% onih koji su se ranije bavili, a sada se više ne bave), dok se samo 5% ispitanika nije bavilo niti se bavi sportom. Dok 32% ispitanika odgovara kako kod kuće ima jednu ili više sprava za vježbanje, 11% ih navodi kako će ih nabaviti. Kao razloge bavljenja fitnessom, najveći broj ispitanika navodi


171

zdravlje, iza toga slijede izgled tijela, bolja kondicija, a samo ih manji broj navodi zabavu i ostale razloge, kako je prikazano u narednom grafikonu. Slika 67. Razlozi bavljenja fitnessom

79

68

54

24

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Zdravlje

Izgled

Kondicija

Zabava

Najveći dio razloga odlaska u fitness klubove ispitanici su, po svoj prilici, ostvarili jer je gotovo isti postotak onih koji kao učinke odlaska u klubove navode bolji osjećaj i izgled.

Najveći broj ispitanika bira udobnu sportsku odjeću bez obzira na marku, što upućuje na zaključak kako im je najvažnije postignuće, a ne „šminka“ (68% odgovora).

Isto tako, najveći broj ispitanika pazi što jede, a samo manji broj jede sve što voli (27% odgovora). Pritom se u prehrani uvijek (29%) ili ponekad (35%) koristi dopunskom sportskom prehranom, a isto je toliko i onih koji se njome ne hrane. Osim toga, velika većina ispitanika pazi i da ne unosi otrove u organizam, poput kave (46% odgovora), 72% ih ne puši (pri čemu je 23% ranije pušilo), ali i oni što puše ne puše više od 10 cigareta dnevno (14% odgovora), a samo 9% ispitanika puši preko toga. Osim toga, čak 36% ispitanika izjavljuje kako nikada ne pije alkohol, 57% kako ga pije, ali rijetko (samo 5% odgovara da ga pije često).


172

Slika 68. Učinci bavljenja fitnessom

88

68

18 150

102030405060708090

Bolji osjećaj

Bolji izgled

Promjenaishrane

Noviprijatelji


173

LITERATURA:

1. Bjelajac, S. (1990). Socijalne karakteristike košarkaške publike u Splitu. Sociološki pregled 1-4: 91-101.

2. Bjelajac, S. (2003b). Nastanak i razvoj kineziološke sociologije u Hrvatskoj. Split: Zbornik radova fakulteta Prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu:125-142.

3. Bjelajac, S. (2003c). Sociodemografske karakteristike Splitsko-dalmatinske županije početkom devedesetih. Split: Zbornik radova fakulteta Prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu. 1: 93-124.

4. Bjelajac, S. (2005a). Socijalna struktura nogometne publike u Splitu. // Zbornik radova fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja sveučilišta u Splitu. 2: 119-135.

5. Bjelajac, S. (2005b). Učenici i sport. // Školski vjesnik. 54, 1-2 : 73-85 6. Boyl, Robert (1963.) Sport - Mirror of American Life. Boston. 7. Bosanac, G. (1984). Odnos antropologije i kineziologije u sistemu modernih

znanosti. Kineziologija, 1. 8. Buzov, Ž.,,I. Magdalenić, B. Perasović, F. Radin. (1990). Navijačko pleme.

Zagreb: Pitanja. 9. Diem, K. (1949.). Wesen und Lehre des Sports. Berlin, Frankurt a. M.:

Weidemannsche Verlagsbuchhandlung, 10. Fanuko, N., I. Magdalenić, F. Radin, Z. Žugić. (1991). Zagrebački nogometni

navijači: grupni portret s BBB u središtu. Zagreb: Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu.

11. Encarta Enciclopedia (2001.). Microsoft. 12. Enciclopedia Britanica (1994-1999.). 13. Grabar, M. (1992). Socijalna struktura publike na nogometnim utakmicama

u Splitu - diplomski rad. Split: Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu

14. Havelka, N., Lj. Lazarević. (1981). Sport i ličnost. Beograd: Sportska knjiga. 15. Hošek-Momirović, A. (1979). Utjecaj socioloških karakteristika na

motoričke sposobnosti. Kineziologija, 1-2. 16. Huizinga, J. (1992). Homo ludens. Zagreb: Naprijed. 17. Janković, I. (1994). Socijalna struktura publike na rukometnim

utakmicama u Splitu – diplomski rad. Split: Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.

18. Jocić, S. (1990). Društvena uloga i položaj seoske škole - diplomski rad. Split: Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.

19. Kokan, M. (1992). Socijalna struktura publike na waterpolo utakmicama u Splitu - diplomski rad. Split: Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.

20. Krsmanović, V. (1986). Uvod u sociologiju fizičke kulture. Bačka Topola: Centar za tjelesnu kulturu.

21. Koković, D. (1984). Fenomen sporta i savremena kultura. Pogledi, 3. 22. Lalić, D. (1993.a). Torcida: pogled iznutra. Zagreb: AGM. 23. Lalić, D. (1993.b). Razmjeri, karakteristike i uzroci krize posjeta

prvoligaškim nogometnim utakmicama u hrvatskoj. Kineziologija, 1-2


174

24. Magnane, G.: "Sociologie du sports", Paris 1964. 25. Marjanović, R. (1979). Socijalne funkcije sporta. Sociologija, 1-2. 26. Marjanović, R. (1983). Natjecateljski sport i njegov kulturni i društveni

značaj. Ideje, 3-4. 27. Marjanović, R. (1984). O nekim predhodnim pitanjima za govorenje o

sportu uopšte i njegovoj društvenoj funkciji posebno. Pogledi, 3. 28. Marjanović, R. (1987). Teorijska i empirijska istraživanja sportske publike

kod nas i u svetu. Beograd: Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije. 29. Martinić, T. (1984). Sport kao model društvenog ponašanja. Pogledi, 3. 30. Mataja, Ž. (1984). Prilog određenju društvene funkcije sporta. Pogledi, 3. 31. Mataja, Ž. (1985). Razvoj stvaralaštva u sportu. III program radio Zagreba,

11. 32. Mihailović, S. (1987). Odnos prema sportu. Beograd: neobjavljena studija

rađena u Institutu društvenih nauka u Beogradu. 33. Mihovilović, M. (1966). Povlačenje od aktivnosti:

socijalno-psihološko-ekonomski status bivših sportaša. Zagreb: IDIS. 34. Milić, V. (1978.). Sociološki metod. Beograd: Nolit. 35. Moljković, I. (1987). Sportska štampa - između ideologije i idolatrije.

Gledišta, 5-6. 36. Mraković, M. (1994). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za

fizičku kulturu. 37. Parker, S. (1976.). The Sociology of Leisure. London Allen&Unwin 38. Perković, Z., Bjelajac, S., Kučinar, D. (1989.). Osnovna studija mreže

objekata fizičke kulture GZO Split. Split: Samoupravna interesna zajednica za fizičku kuklturu općine Split (1-11 + prilozi)

39. Petrović, K. (1972). Manifestacija nekih društvenih konflikata u prostoru sporta. Portorož: VI znanstveno savjetovanje sociologa.

40. Petrović, K. (1983). Sportski spektakli, idolatrija i problem sportskih rukovodioca. Ideje, 3-4.

41. Petrović, K. (1983). Svjetska kriza - položaj i društvena uloga sporta. Ideje, 3-4.

42. Petrović, K. (1984). Nasilje u sportu - segment nasilja u suvremenom svijetu. Pogledi, 3.

43. Petrović, K., A. Hošek. (1973). Određivanje položaja sportske aktivnosti u u strukturi manifestnih i latentnih dimenzija socijalne stratifikacije. Ljubljana: Visoka šola za telesno kulturo.

44. Petrović, K., A. Hošek (1986). Prilozi za sociologiju sporta - Zbornik radova. Zagreb Fakultet za tjelesnu kulturu.

45. Popović, M. (1988.). Problemi društvene strukture. Beograd: Kultura. 46. Simonović, Lj. - Duci (1981). Pobuna robota. Beograd: Zapis. 47. Simonović, Lj. (1982). Sport i slobodno vrijeme u okviru političke teorije

sporta. III program radio Zagreba, br.8. 48. Simonović, Lj. (1984). Sport - zabava, manipulacija, religija, stvaralaštvo?.

Pogledi, 3. 49. Uzelac, M. (1987). Filozofija igre. Novi Sad: Književna zajednica. 50. Von Krackow, C. G (1962.) Sport und industriegesellschaft München. 51. Vrcan, S. (1971). Sociolog pred fenomenom nogometa. Sociologija, 1. 52. Vrcan, S. (1982). Sport i politika. III program radio Zagreba, 8. 53. Vrcan, S. (1984). Ponovno o sportu i politici. Pogledi, 3. 54. Vrcan, S. (1990). Sport i nasilje danas u nas. Zagreb: Naprijed.


175

55. Vrcan, S. (2002). The Curious Drama of the President of a Republic Versus a Football Fan Tribe: A Symptomatic Case in the Post-Communist Transition in Croatia. International Review for the Sociology of Sport, 1.

56. Vrcan, S. (2003). Nogomet, politika, nasilje – ogledi iz sociologije nogometa - . Zagreb: Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo.

57. Vrcan, S. i Lalić, D. (1999.).. From Ends to Trenches, and Back: Football in the Former Yugoslavia. In: Gary Armstrong and Richard Giulianotti (ed.) «Football Cultures and Identities». London: Macmillan Press LTD.

58. Žvan, M. (1983). Olimpizam i olimpijske igre. Ideje,.3-4. 59. Žugić, Z. (1996).Uvod u sociologiju sporta. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu

Sveučilišta u Zagrebu. 60. Žugić, Z. (2000). Sociologija sporta. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu

Sveučilišta u Zagrebu.


176


177

POPIS TABLICA TABLICA 1. ZANIMANJE I PREFERENCIJA SPORTOVA..........................................................................................8 TABLICA 2. PRIMJER DINAMIČKE SERIJE:KRETANJE STANOVNIŠTVA SPLITA 1948-2001.....................................................22 TABLICA 3. PRIMJER KORELACIJSKE ANALIZE (STRANKA ZA KOJU BI GLASAO PO

OBRAZOVANJU ISPITANUIKA)...................................................................................................................22 TABLICA 4. BALESOV MODEL PROMATRANJA MALIH GRUPA (MILIĆ, 1978) ...............................................25 TABLICA 5. DOBNA STRUKTURA IGRAČA I IGRAČICA KOD RUKOMETA.......................................................82 TABLICA 6. STRUKTURA ZANIMANJA RUKOMETAŠA I NJIHOVIH MAJKI .......................................................82 TABLICA 7. ŠKOLSKA SPREMA RUKOMETAŠA I RUKOMETAŠICA (U %) ........................................................83 TABLICA 8. OSOBNA ISKAZNICA JEZGRE (PO LALIĆU, 1993A) ...................................................................92 TABLICA 9. STAROSJEDIOCI I DOSELJENICI PO MJESTU STANOVANJA, DUŽINI BORAVKA I REZIDENCIJALNOM

PORIJEKLU........................................................................................................................................................118 TABLICA 10. SOCIJALNA STRATIFIKACIJA PUBLIKE ........................................................................................120 TABLICA 11. OBRAZOVNA STRUKTURA PUBLIKE I SPLITSKE POPULACIJE........................................................................121 TABLICA 12. DOBNA I SPOLNA STRUKTURA PUBLIKE .....................................................................................122 TABLICA 13. INTERES ZA SPORT PO DRUŠTVENIM OBILJEŽJIMA...............................................................128 TABLICA 14. PRIDAVANJE ZNAČAJA SPORTSKOJ PUBLICI ............................................................................128 TABLICA 15. POVRŠINA SPORTSKIH OBJEKATA ...............................................................................................133 TABLICA 16. BAVLJENJE SPORTOM I POSJEĆIVANJE SPORTSKIH PRIREDBI PO TIPOVIMA ŠKOLA (U %) ........................140 TABLICA 17. BAVLJENJE SPORTOM S OBZIROM NA USPJEH U ŠKOLI (U %)..............................................140 TABLICA 18. ODGOVORI NA PITANJE: „KAKVA JE PO TVOM MIŠLJENJU TZK?“(U %) ............................141 TABLICA 19. NAJDRAŽI SPORTAŠ, NAJDRAŽA SPORTAŠICA ............................................................................144 TABLICA 20. ODGOVORI NA PITANJE: „KOJI TI JE NAJDRAŽI SPORT?“(U %) ...........................................144 TABLICA 21. SPORT KOJIM SE UČENICI BAVE (U %) .......................................................................................145 TABLICA 22. NAČIN PROVOĐENJA SLOBODNOG VREMENA UČENIKA PO PODRUČJIMA.......................147 TABLICA 23. ŠTO TI JE NAJVEĆI PROBLEM KOD TZK? (U %).........................................................................149 TABLICA 24. U OKVIRU NASTAVE TZK U ŠKOLI SE ORGANIZIRAJU SLJEDEĆE AKTIVNOSTI (U %)................................149 TABLICA 25. NAJPOPULARNIJI SPORTAŠ PO PODRUČJIMA ..........................................................................152 TABLICA 26. NAJPOPULARNIJA SPORTAŠICA PO PODRUČJIMA...................................................................152 TABLICA 27. NAJDRAŽI SPORT PO PODRUČJIMA .............................................................................................152 TABLICA 28. KOJIM SE SPORTOM BAVIŠ? ...........................................................................................................153 TABLICA 29. KOJE SVE PROSTORE KORISTITE ZA IZVOĐENJE NASTAVE TZK (U%) .................................160 TABLICA 30. POSTOTAK ZADOVOLJNIH DVORANOM PO ELEMETIMA........................................................160 TABLICA 31. IMA LI ŠKOLA SVLAČIONE I AKO IMA, ZADOVOLJAVAJU LI? ..................................................161 TABLICA 32. IMATE LI OPREMU ZA MJERENJE ANTROPOMETRIJE? ...........................................................161 TABLICA 33. MJESTO ROĐENJA NASTAVNIKA....................................................................................................162 TABLICA 34. KOLIKO ČESTO SE U ŠKOLI ORGANIZIRAJU SLJEDEĆE AKTIVNOSTI (U %) ........................163 TABLICA 35. SPORTOVI IZ KOJIH SE ORGANIZIRA IZBORNA NASTAVA (% ODGOVORA) ..........................163 TABLICA 36. RAZLIČITI FAKORI KOJI OMETAJU IZVOĐENJE NASTAVE PO MIŠLJENJU NASTAVNIKA ......................164 TABLICA 37. AUTOPERCEPCIJA SLOJNE PRIPADNOSTI I SADRŽAJI U KUĆANSTVU (U%) ......................168 TABLICA 38. DEMOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PO KLUBOVIMA (U%) ......................................................168 TABLICA 39. ZAVRŠENA ŠKOLA KORISNIKA KLUBOVA (C=0,37) ...................................................................169 TABLICA 40. RADNI STATUS ISPITANIKA PO KLUBOVIMA (C=0,57) .............................................................169 TABLICA 41. INDIKATORI BOGATSTVA ISPITANIKA PO KLUBOVIMA...........................................................170 TABLICA 42. RAZLOG DOLASKA BAŠ U TAJ FITNESS KLUB............................................................................170


178

POPIS SLIKA SLIKA 1. ZANIMANJE I INTERES ZA SPORT............................................................................................................. 7 SLIKA 2. ZANIMANJE I PROSJEK POZNAVANJA SPORTSKIH VJEŠTINA..................................................... 8 SLIKA 3. SPORTSKI STATUS PO MJESTU STANOVANJA ................................................................................ 9 SLIKA 4. REZIDENCIJALNI STATUS SPORTSKIH PUBLIKA............................................................................. 9 SLIKA 5. SHEMA DETERMINISTIČKE SITUACIJE................................................................................................ 15 SLIKA 6. UVJETOVANI REFLEKS ............................................................................................................................ 17 SLIKA 7. PONAŠANJE LJUDI U RATU ..................................................................................................................... 18 SLIKA 8. ISTRAŽIVANJE NAKON POTRESA ........................................................................................................... 18 SLIKA 9. PRIMJER STATIČKE SERIJE: ODGOVORI NA PITANJE:...................................................................... 21 SLIKA 10. SOCIOGRAM ............................................................................................................................................. 33 SLIKA 11. ZAČECI SOCIOLOGIJE SPORTA ........................................................................................................ 35 SLIKA 12. SOCIOLOGIJA SPORTA IMA JAKO UPORIŠTE I U SPLITU ............................................................... 39 SLIKA 13. STRUKTURA DRUŠTVA...................................................................................................................... 49 SLIKA 14. PIERE DE COUBERTIN ........................................................................................................................... 50 SLIKA 15. DRUŠTVENA STRUKTURA SPORTA ..................................................................................................... 53 SLIKA 16. EUGEN FINK ........................................................................................................................................... 57 SLIKA 17. POLITIČARI I SPORT .............................................................................................................................. 64 SLIKA 18. «POLJUDSKA LJEPOTICA» AUTORA BORISA MAGAŠA (MIS '79)............................................. 66 SLIKA 19. REKLAME NA STADIONIMA ................................................................................................................... 67 SLIKA 20. ADIDAS - PROIZVODNJA SPORTSKE OPREME .................................................................................. 67 SLIKA 21. NAPORNI KOŠARKAŠKI TRENING ....................................................................................................... 70 SLIKA 22. RUSKI NAVIJAČI DEMOLIRAJU SREDIŠTE MOSKVE ....................................................................... 88 SLIKA 23. ČLANOVI TORCIDE PO DOBNIM SKUPINAMA.................................................................................. 90 SLIKA 24. STRUKTURA MOĆI TORCIDE ................................................................................................................ 93 SLIKA 25. IZGLED SJEVERA NA POLJUDU .......................................................................................................... 99 SLIKA 26. DOBNA STRUKTURA TORCIDE I BBB S POČETKA DEVEDESETIH I 2003. ............................ 100 SLIKA 27. OBRAZOVNA STRUKTURA BBB IZ DEVEDESETIH I TORCIDE 2003. ........................................... 100 SLIKA 28. STRUKTURA ZANIMANJA BBB IZ DEVEDESETIH I TORCIDE 2003.............................................. 101 SLIKA 29. STRUKTURA ZANIMANJA ISPITANIKOVIH RODITELJA 2003........................................................ 101 SLIKA 30. RASPOREĐENOST ČLANOVA TORCIDE PO STADIONU................................................................. 102 SLIKA 31. DOBNA STRUKTURA PUBLIKE RAZLIČITIH SPORTOVA U SPLITU ............................................. 105 SLIKA 32. DOBNA STRUKTURA NOGOMETNE PUBLIKE TE STANOVNIKA SPLITA (U %) ................. 105 SLIKA 33. ŠKOLSKA SPREMA PUBLIKE I SPLIĆANA (U %) ............................................................................. 106 SLIKA 34. MJESTO ROĐENJA PUBLIKE I NJIHOVIH RODITELJA (U %) ....................................................... 106 SLIKA 35. PRIMANJA PO ČLANU KUĆANSTVA (U %) ....................................................................................... 107 SLIKA 36. SPOLNA STRUKTURA ORGANIZIRANE I NEORGANIZIRANE PUBLIKE....................................... 108 SLIKA 37. DVIJE PUBLIKE PO ZANIMANJU ....................................................................................................... 108 SLIKA 38. SPOLNA STRUKTURA PUBLIKE KOD MUŠKOG I ŽENSKOG RUKOMETA (U %) ....................... 109 SLIKA 39. DOB RUKOMETNE PUBLIKE .............................................................................................................. 109 SLIKA 40. RADNI STATUS RUKOMETNE PUBLIKE (U %) ................................................................................ 110 SLIKA 41. ZANIMANJE RUKOMETNE PUBLIKE................................................................................................. 110 SLIKA 42. RUKOMETNA PUBLIKA PO ŠKOLSKOJ SPREMI ............................................................................. 111 SLIKA 43. RUKOMETNA PUBLIKA PO MJESTU ROĐENJA........................................................................... 111 SLIKA 44. PRIMANJA KUĆANSTVA PO ČLANU .................................................................................................. 112 SLIKA 45. AUTOPERCEPCIJA STANDARDA RUKOMETNE PUBLIKE............................................................. 112 SLIKA 46. NAJDRAŽI SPORT RUKOMETNE PUBLIKE....................................................................................... 113 SLIKA 47. ZANIMANJE MAJKE PUBLIKE MUŠKOG I ŽENSKOG RUKOMETA ............................................... 113 SLIKA 48. DJELATNOST MAJKI KOD RAZLIČITIH PUBLIKA ........................................................................... 114 SLIKA 49. MJESTO STANOVANJA..................................................................................................................... 118 SLIKA 50. SOCIJALNA STRATIFIKACIJA PUBLIKE............................................................................................. 121 SLIKA 51. OBRAZOVANJE PUBLIKE I POPULACIJE .......................................................................................... 122 SLIKA 52. DOBNA STRUKTURA PUBLIKE I PUNOLJETNE POPULACIJE....................................................................... 123 SLIKA 53. BROJ RAZLIČITIH SPORTSKIH SADRŽAJA PO VRSTAMA TERIOTORIJALNIH ZAJEDNICA...................... 132 SLIKA 54. POVRŠINA IGRALIŠTA PO STANOVNIKU (U M2/STANOVNIKU) ................................................... 132 SLIKA 55. BROJ STANOVNIKA PO IGRALIŠTU ................................................................................................... 133 SLIKA 56. POVRŠINA ZATVORENIH SPORTSKIH OBJEKATA (U M2/STANIVNIKU) ..................................... 134 SLIKA 57. ZATVORENI I OTVORENI BAZENI (U M2/STANOVNIKU) ............................................................... 134 SLIKA 58. POVRŠINA DVORANA I IGRALIŠTA PO STANOVNIKU U ŠKOLAMA (U M2 ) ................................ 134 SLIKA 59. POVRŠINA DVORANA I IGRALIŠTA PO STANOVNIKU U VRTIĆIMA (U M2 )............................... 135 SLIKA 60. ODGOVORI NA PITANJE: "ČIME SE BAVITE U SLOBODNOM VREMENU?"(U %) ............................. 140


179

SLIKA 61. IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI KOJE SE U ŠKOLI ORGANIZIRAJU U OKVIRU TZK (U %) ............................143 SLIKA 62. PROVOĐENJE SLOBODNOG VREMENA U REGIJI I GRADU SPLITU (U %) .................................147 SLIKA 63. ODGOVORI NA PITANJE “KAKVA JE PO TVOM MIŠLJENJU TZK?” (C= 0,308) .........................................148 SLIKA 64. KOJA TVRDNJA NAJBOLJE OPISUJE TVOJ ODNOS PREMA TZK? (C=0,355)...............................149 SLIKA 65. IZBORNA NASTAVA IZ TZK NA OBALI I U ZAGORI ...........................................................................150 SLIKA 66. RAZLOZI NE POHAĐANJA IZBORNE NASTAVE IZ TZK PO PODRUČJIMA....................................151 SLIKA 67. RAZLOZI BAVLJENJA FITNESSOM ......................................................................................................171 SLIKA 68. UČINCI BAVLJENJA FITNESSOM.........................................................................................................172


180

181

PRILOZI: UPITNICI

182

183

Fakultet prirodoslovno matematičkih znanosti Sveučilišta u Splitu

UPITNIK - za istraživanje odnosa učenika splitskih škola prema sportu i TZK -

Molimo te za sudjelovanje u istraživanju koje treba ispitati odnos mladih prema sportu. Anketa je anonimna. Ako drugačije nije naglašeno u pitanju Upitnik se popunjava zaokruživanjem samo jednog odgovora. 1. Spol:

1) muški 2) ženski

2. Uspjeh na kraju prošlog razreda:

1) odličan 2) vrlo dobar 3) dobar 4) dovoljan 5) ponavljač

3. Mjesto rođenja:

1) veći grad 2) manji grad/gradić 3) selo

4. Gdje stanuješ?

1) s roditeljima u stanu/kući 2) podstanar sam 3) u đačkom domu

5. Jesi li sam u sobi?

1) da 2) ne

6. Imaš li mjesečni džeparac?

1) imam 2) nemam

7. Radni status tvojih roditelja majka otac zaposlen 1 1 vlasnik firme 2 2 nezaposlen 3 3 umirovljenik 4 4 8.Što su po zanimanju tvoji roditelji?

majka otac 1. radnik 1 1 2. službenik 2 2 3. poslovođa 3 3 4. rukovoditelj 4 4 5. stručnjak (liječnik, profesor, inž. i sl.) 5 5 6. domaćica 6 6 7. ostala zanimanja 7 7 8. izvan djelatnosti 8 8

9.U kojoj djelatnosti rade tvoji roditelji?

majka otac

184

industrija 1 1 građevinarstvo 2 2 trgovina i ugostiteljstvo 3 3 promet i veze 4 4 zdravstvo i socijalna skrb 5 5 obrazovanje i kultura 6 6 uprava i javne službe 7 7 ostale djelatnosti 8 8 izvan djelatnosti 9 9

10.Koliko članova broji tvoja obitelj?...................

185

11.Kolika su bila primanja tvojih roditelja prošlog mjeseca: ....................................KN 12.Može li to podmiriti sve vaše potrebe?

1) može u potpunosti 2) može većinom 3) i može i ne može 4) može zadovoljiti osnovne potrebe 5) nedostaje nam i za osnovne potrebe

13.Prema primanjima i načinu života, kojem društvenom sloju pripada tvoja obitelj:

1) višem 2) srednjem 3) nižem 4) ne mogu procijeniti

14.Što misliš o opterećenju učenika gradivom u školi:

1) preopterećeni su jer su programi opsežni 2) preopterećeni su jer je previše predmeta 3) preopterećeni su jer nastavnici previše zahtijevaju 4) nisu preopterećeni jer je svako znanje korisno 5) nisu preopterećeni 6) nisam o tome razmišljao

15.Kako najčešće provodiš slobodno vrijeme? (moguće je više odgovora)

1) bavim se sportom 2) šetam u prirodi 3) odlazim na sportske događaje, utakmice i sl. 4) družim se s prijateljima/cama 5) družim se s društvom u kafićima 6) odmaram, spavam, ljenčarim 7) čitam knjige 8) gledam TV 9) za računalom 10) idem u kino 11) imam hobi 12) posjećujem galerije, muzeje, izložbe 13) šetam po gradu, razgledavam izloge 14) uopće ga nemam

16.Kakav je po tvom mišljenju, predmet tjelesna i zdravstvena kultura (TZK)?

1) važniji od drugih predmeta 2) jednako važan kao i drugi predmeti 3) manje važan od drugih predmetia

17.Koja tvrdnja najbolje opisuje tvoj odnos prema predmetu TZK?

1) volim taj predmet jer sam sportski tip 2) volim jer nije «naporan» kao drugi predmeti 3) ništa posebno, kao i svaki drugi predmet 4) ne volim TZK, nisam sportski tip 5) opterećuje me jer je u suprotnoj smjeni 6) nešto drugo

186

18.Što ti je najveći problem u svezi nastave TZK? 1) loše stanje s dvoranom, spravama, rekvizitima 2) nemogućnost održavanja higijene nakon TZK 3) pristup nastavnika 4) veličina grupe/razreda 5) što je u suprotnoj smjeni ili međusmjeni 6) nema nikakvih problema 7) neki drugi

19. Bi li po tvojem mišljenju treblo povećati broj sati TZK tjedno?

1) da, bilo bi korisno više tjelesne aktivnosti 2) da, pod uvjetom da se poboljšaju uvjeti 3) svejedno mi je 4) ne, to je dodatno opterećenje za učenike 5) ne, kome je malo neka se bavi sportom 6) ne znam, nisam o tome razmišljao

20. U okviru TZK u tvojoj školi organizira se:

1) izborna nastava 2) izleti u prirodu 3) posjete športskim manifestacijama 4) posjete športskim klubovima 5) školska natjecanja 6) ništa od navedenog

21. Pohađaš li izbornu nastavu iz TZK?

1) da 2) ne 3) prije da, sada više ne 4) ne organizira se

22. Ako pohađaš, iz kog sporta?

1) nogomet 2) košarka 3) rukomet 4) odbojka 5) atletika 6) gimnastika

23. Ako ne pohađaš koji je glavni razlog?

1) ne organizira se iz sporta kojega bi htio/la 2) bavim se sportom van škole 3) želio/la bih ali nemam vremena 4) želio/la bi ali to bi me još dodatno opteretilo 5) nemam sklonosti 6) nešto drugo

24. Neki smatraju kako se sport može uzeti kao jedan od načina borbe protiv narkomanije. Što ti misliš o tome?

1) mislim da je to točno 2) ima puno boljih načina borbe protiv droge

187

3) poznajem slučajeve koji to ne potvrđuju 4) nisam siguran/a 5) uopće se ne slažem s tim

25. Slažeš li se da bavljenje sportom pridonosi očuvanju zdravlja?

1) slažem se 2) nisam siguran/a 3) ne slažem se

26. Što misliš o spotrovima kao što su padobranstvo, ronjenje, slobodno penjanje i sl.?

1) rizični su i nikad se time ne bih bavio/la 2) ne smatram ih sportom 3) bavljenje tim sportovima je pomodarstvo 4) uzbudljivi su i volio/la bih to probati 5) takvi sportovi donose nesvakidašnja i nezaboravna iskustva 6) bavim se jednim od tih spotova 7) ne znam što bih o tome mislio

27. Što misliš o borilačkim sportovima kao što je ultimate fight?

1) volim gledati, uzbudljivo je i napeto 2) to je vrhunac borilačkih sportova 3) to nema nikakve veze sa sportom 4) ne sviđa mi se, previše je nasilja 5) ne pratim, nisam upoznat/a

28. Koja bi, prema tvom mišljenju, tvrdnja ponajbolje određivala sport? 1) u zdravom tijelu zdrav duh 2) sport je igra 3) sport je vještina, talent 4) sport je nadmetanje u kom pobjeđuje bolji 5) sport je mogućnost da se zaradi novac

29. Koji ti je najdraži sportaš? …..............................………………………………. 30. Koja ti je najdraža sportašica? ………………………...........................…………. 31. Koji ti je nadraži sport? ………………………….........................………….. 32. Završi rečenicu: Vrhunski sportaši…

1) … su uložili veliki napor i žrtvu da bi to postali 2) … su uspjeli zato što su talentirani 3) … su rijetki među talentiranima koji su uspjeli 4) … su to postali jer su imali najbolje uvjete 5) ... su uspjeli jer su bili u povoljnoj sredini 6) … su zahvaljujući sportu ostvarili dobar status

188

7) nešto drugo 33. Završi rečenicu: Vrhunski sport je…

1) … sport samo na višoj razini 2) … show i zabava za mase 3) … način da se zarađuje novac 4) … industrija i trgovina 5) nešto drugo

34. Bavi li se netko u tvojoj obitelji sportom?

1) otac ili majka su članovi sportskog kluba 2) netko od roditelja se bavi rekreativno 3) brat/sestra je član sportskog kluba 4) brat/sestra se bavi rekreativno 5) prije se netko bavio sada više ne 6) nitko u obitelji se nije bavio, niti se bavi sportom

35. Baviš li se nekim sportom?

1) da, član sam sportskog kluba 2) bavim se rekreativno 3) prije sam se bavio/la sada više ne

36. Koji je to sport? ................................................

189

37. Koji je glavni razlog tvoga bavljenja tim sportom? 1) volim taj sport 2) imam talenta 3) na nagovor roditelja 4) uspješni u tom sportu mogu dobro zaraditi 5) nastavnik TZK je uočio moju nadarenost 6) na nagovor prijatelja 7) radi zdravlja i tjelesne kondicije 8) nešto drugo

38. Ako si se bavio/la i prestao/la se baviti sportom koji je razlog tome?

1) pokazalo se da nisam talent 2) nisam imao/la vremena 3) dosadilo mi je 4) odustali su prijatelji, pa i ja 5) roditelji nisu to mogli financijski izdržati 6) počeo/la sam se baviti nekim drugim sportom 7) nešto drugo

ZAHVALJUJEMO NA SURADNJI!

190

191

Fakultet prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu

UPITNIK - za istraživanje nastavnika TZK splitskih škola -

Poštovani! Molimo Vas za sudjelovanje u ovom istraživanju, koje ima za cilj ispitati uvjete rada i izvođenja nastave TZK. Anonimnost je zagarantirana jer će se podaci korišteni isključivo u znanstvene svrhe. Stoga Vas molimo za iskrenost u odgovorima.

1. Spol:


2. Dob:

1) do 30 godina 2) 31-40 3) 41-50 4) 50 i više

3. Koje obrazovanje imaju Vaši roditelji? Majka Otac osnovno i niže 1 1 srednje 2 2 Više i visoko 3 3 4. Gdje ste rođeni?

1) na selu 2) u manjem gradu 3) u velikom gradu

5. Koliko godina radite kao profesor TZK?

1) manje od godinu dana 2) 1-3 godine 3) 4-5 godina 4) 6-10 godina 5) 11 i više godina

6. Radite li još negdje osim u školi? 1) ne 2) da, povremeno, poslove vezane uz sport 3) da, stalno, na poslovima vezanim uz sport 4) da, poslove koji nisu povezani sa sportom

7. Jeste li zadovoljni s plaćom u školi?

1) u potpunosti sam zadovoljan 2) zadovoljan sam 3) osrednje 4) nisam zadovoljan 5) nikako nisam zadovoljan

8. Kako je organizirana nastava TZK u Vašoj školi?

1) u sklopu redovne nastave

192

2) u suprotnoj smjeni 3) u međusmjeni 4) kombinirano

9. Kako ocjenjujete uvjete izvođenja nastave TZK?

1) odlični 2) vrlo dobri 3) dobri 4) loši 5) izrazito loši

10. Koje od navedenih dodatnih prostora koristite za održavanje nastave TZK: 1) Marjan 2) bazen 3) fitness centar 4) stadion

1) 11. Škola u kojoj radite ima:

1) dvoranu 2) igralište

2) 12. Stanje dvorane u kojoj zvodite nastavu je:

1) odlično 2) vrlo dobro 3) dobro 4) loše 5) izrazito loše

13. U svezi s dvoranom, čime niste zadovoljni? (moguće je više odgovora)

1) električnim instalacijama 2) rasvjetom 3) vlagom 4) prozračnošću 5) veličinom 6) grijanjem 7) parketom 8) nečistoćom 9) dotrajalosti cijele zgrade

3) 14. Ima li škola svlačionice za TZK?

1) ima i zadovoljavaju 2) ima ali ne zadovoljavaju 3) nema

15. Postoje li tuševi uz svlačionice?

1) da 2) ne

16. Imate li potrebna nastavna pomagala za TZK?

1) sva potrebna 2) većinu potrebnoga 3) samo osnovna

193

4) niti osnovna

17. Zadovoljavaju li pomagala koja imate? 1) uglavnom zadovoljavaju 2) manji dio zadovoljava 3) uglavnom ne zadovoljavaju

18. Navedite pomagala koja nemate: ........................................................………………. ........................................................………………. ...................................................………………...... 19. Imate li sve potrebne rekvizite za TZK:

1) sve potrebne 2) većinu potrebnih 3) samo osnovne 4) niti osnovne

20. Imate li opremu za mjerenje antropometrije?

1) da, kompletnu 2) da, ali nedostaje kaliper 3) da, nedostaje više stvari 4) uopće nemam

21. Odrađujete li teorijski dio nastave TZK?

1) da 2) ne

22. Koliko često organizirate izvannastavne aktivnosti? redo-

vito povre-meno

ne

izleti u prirodu 1 2 3 izborna nastava 1 2 3 posjete športskim priredbama 1 2 3 posjete klubovima 1 2 3 školska natjecanja 1 2 3 23. Imate li izbornu nastavu iz navedenih sportova? često ponekad nikad nogomet 1 2 3 košarka 1 2 3 odbojka 1 2 3 rukomet 1 2 3 atletika 1 2 3 gimanastika 1 2 3 24. Kako najčešće postupate s učenicima kod kojih uočite posebnu nadarenost?

1) organiziram dodatnu nastavu 2) upućujem ih na izbornu nastavu

194

3) odvojim dio sata za rad s njima 4) savjetujem im da se učlane u neki klub

25. Sudjeluje li Vaša škola na međuškolskim sportskim natjecanjima?

1) da, redovito 2) rijetko 3) nikako

26. Zahtijevate li posebnu odjeću na nastavi TZK?

1) tražim uniformnu sportsku odjeću 2) tražim prikladnu sportski odjeću 3) ne tražim

27. Je li veličina grupa problem u izvođenju nastave?

1) da 2) ne

28. Kakvo je ponašanje učenika?

1) ima ponašanja koje ometa nastavu 2) ima problema, ali ih ne smatram posebnim 3) nema takvih problema

29. Čuvanju li učenici opremu za TZK?

1) većinom da 2) neki čuvaju, a neki ne čuvaju 3) većinom ne

195

30. Kakav je odnos većine učenika prema TZK? 1) izrazito su zainteresirani 2) uglavnom su zainteresirani 3) nezainteresirani su

31. Ako bi se uvjeti poboljšali, kakav bi po Vašem mišljenju bio odnos učenika prema TZK?

1) isti 2) bolji 3) gori

32. Koliko izvođenje nastave ometaju sljedeći problemi: Pun

o Srednje

Ma-lo

nedostatak/loše stanje dvorane 1 2 3 nedostatak/loše stanje igrališta 1 2 3 nedostatak/loše stanje svlačionica 1 2 3 nedostatak/loše stanje pomagala

1 2 3

nedostatak/loše stanje rekvizita 1 2 3 održavanje nastave u suprotnoj smjeni

1 2 3

općenito loše ponašanje učenika

1 2 3

loš odnos učenika prema predmetu 1 2 3 brojnost učenika u grupi/razredu 1 2 3 33. Uspijevate li odraditi nastavni plan i program?

1) da, u potpunosti 2) da, većinu 3) da, manji dio

34. Postojeći plan i program TZK je:

1) dobar i izvediv 2) dobar, ali neizvediv 3) loš

35. Kako reagirate na probleme nastave TZK?

1) ne držim da su značajni 2) snalazim se 3) razočaran sam i deprimiran

36. Nailazite li na razumijevanje ravnatelja kada je u pitanju nabava nove opreme?

1) da, uvijek 2) da, u ovisnosti od financijske situacije 3) ponekad se nešto kupi, kad je neophodno 4) najčešće nema razumijevanja 5) nikada ne pokazuje razumijevanje

37. Jeste li pokušali poduzeti nešto za rješenje problema izvođenja TZK?

1) jesam i u nekim stvarima sam uspio 2) jesam, ali nisam uspio

196

3) nisam pokušavao, znam da ne bih uspio 38. Tko je po Vašem mišljenju odgovoran za probleme u nastavi TZK?

1) uprava škole 2) lokalna vlast 3) državna vlast

197

39. Što mislite koji je razlog presudan za problematiku u nastavi TZK? 1) nedotatak novca 2) nebriga i nezainteresiranost nadležnih 3) TZK je podređen drugim predmetima 4) odraz je cjelokupno loše situacije u društvu

39. Kada biste imali priliku promijeniti radno mjesto, biste li to i učinili?

1) da 2) ne Zahvaljujemo na suradnji!

198

199

Fakultet prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu

UPITNIK - za istraživanje odnosa prema sportu i TZK učenika izvan Splita -

Molimo te za sudjelovanje u istraživanju koje treba ispitati odnos mladih prema sportu. Anketa je anonimna. Ako drugačije nije naglašeno u pitanju Upitnik se popunjava zaokruživanjem samo jednog odgovora. 1. Spol:


2. Uspjeh na kraju prošlog razreda:

6) odličan 7) vrlo dobar 8) dobar 9) dovoljan 10) ponavljač

3. Mjesto rođenja:

4) veći grad 5) manji grad/gradić 6) selo

4. Gdje stanuješ?

1) s roditeljima u stanu/kući 2) podstanar sam 3) u đačkom domu

5. Jesi li sam u sobi?

3) da 4) ne

6. Imaš li mjesečni džeparac?

3) imam 4) nemam

7. Radni status tvojih roditelja majka otac zaposlen 1 1 vlasnik firme 2 2 nezaposlen 3 3 umirovljenik 4 4 8.Što su po zanimanju tvoji roditelji?

majka otac 1. radnik 1 1 2. službenik 2 2 3. poslovođa 3 3 4. rukovoditelj 4 4 5. stručnjak (liječnik, profesor, inž. i sl.) 5 5 6. domaćica 6 6 7. ostala zanimanja 7 7 8. izvan djelatnosti 8 8

9.U kojoj djelatnosti rade tvoji roditelji?

majka otac

200

industrija 1 1 građevinarstvo 2 2 trgovina i ugostiteljstvo 3 3 promet i veze 4 4 zdravstvo i socijalna skrb 5 5 obrazovanje i kultura 6 6 uprava i javne službe 7 7 ostale djelatnosti 8 8 izvan djelatnosti 9 9

10.Koliko članova broji tvoja obitelj?................... 11.Kolika su bila primanja tvojih roditelja prošlog mjeseca: ....................................KN 12.Može li to podmiriti sve vaše potrebe?

6) može u potpunosti 7) može većinom 8) i može i ne može 9) može zadovoljiti osnovne potrebe 10) nedostaje nam i za osnovne potrebe

13.Prema primanjima i načinu života, kojem društvenom sloju pripada tvoja obitelj:

5) višem 6) srednjem 7) nižem 8) ne mogu procijeniti

14.Što misliš o opterećenju učenika gradivom u školi:

7) preopterećeni su jer su programi opsežni 8) preopterećeni su jer je previše predmeta 9) preopterećeni su jer nastavnici previše zahtijevaju 10) nisu preopterećeni jer je svako znanje korisno 11) nisu preopterećeni 12) nisam o tome razmišljao

15.Kako najčešće provodiš slobodno vrijeme? Če-

sto Pone-kad

Ni-kad

15.1. bavim se sportom 1 2 3 15.2. šetam po prirodi 1 2 3 15.3. idem na utakmice 1 2 3 15.4. izlazim s društvom 1 2 3 15.5. idem u kafiće 1 2 3 15.6. idem i disco 1 2 3 15.7. ljenčarim 1 2 3 15.8. čitam knjige 1 2 3 15.9. gledam TV 1 2 3 15.10. za računalom 1 2 3 15.11. idem u kino 1 2 3 15.12. idem u kazalište 1 2 3 15.13. imam hobi 1 2 3 15.14. idem u galerije i muzeje 1 2 3

201

15.15. šetam po gradu 1 2 3 16.Kakav je po tvom mišljenju, predmet tjelesna i zdravstvena kultura (TZK)?

4) važniji od drugih predmeta 5) jednako važan kao i drugi predmeti 6) manje važan od drugih predmetia

17.Koja tvrdnja najbolje opisuje tvoj odnos prema predmetu TZK?

7) volim taj predmet 8) ništa posebno, kao i svaki drugi predmet 9) ne volim TZK 10) opterećuje me jer je u suprotnoj smjeni 11) nešto drugo

18.Što ti je najveći problem u svezi nastave TZK?

8) loše stanje s dvoranom, spravama, rekvizitima 9) nemogućnost održavanja higijene nakon TZK 10) pristup nastavnika 11) veličina grupe/razreda 12) što je u suprotnoj smjeni ili međusmjeni 13) nema nikakvih problema 14) neki drugi

19. Je li broj sati TZK tjedno po tvom mišljenju zadovoljavajući?

7) ne, koristilo bi više tjelesne aktivnosti 8) da, zadovoljava 9) svejedno mi je 10) previše je sati pa opterećuje učenike 11) ne znam, nisam o tome razmišljao

20. Je li se u okviru TZK organizira: da ne 20.1. izborna nastava 1 2 20.2. izleti u prirodu 1 2 20.3. posjete športskim priredbama 1 2 20.4. posjete športskim klubovima 1 2 20.5. školska natjecanja 1 2 20.6. ništa od navedenog 1 2 21. Pohađaš li izbornu nastavu iz TZK?

5) da 6) ne 7) prije da, sada više ne 8) ne organizira se

22. Ako pohađaš, iz kog sporta?

7) nogomet 8) košarka 9) rukomet

202

10) odbojka 11) atletika 12) gimnastika

23. Ako ne pohađaš koji je glavni razlog?

7) ne organizira se iz sporta kojega bi htio/la 8) bavim se sportom van škole 9) želio/la bih ali nemam vremena 10) želio/la bi ali to bi me još dodatno opteretilo 11) nemam sklonosti 12) nešto drugo

24. Neki smatraju kako se sport može uzeti kao jedan od načina borbe protiv narkomanije. Što ti misliš o tome?

6) mislim da je to točno 7) ima puno boljih načina borbe protiv droge 8) poznajem slučajeve koji to ne potvrđuju 9) nisam siguran/a 10) uopće se ne slažem s tim

25. Što misliš je li sport čuva zdravlje?

4) da 5) nisam siguran/a 6) ne

26. Što misliš o spotrovima kao što su padobranstvo, ronjenje, slobodno penjanje i sl.?

8) rizični su i nikad se time ne bih bavio/la 9) ne smatram ih sportom 10) bavljenje tim sportovima je pomodarstvo 11) uzbudljivi su i volio/la bih to probati 12) takvi sportovi donose nesvakidašnja i nezaboravna iskustva 13) bavim se jednim od tih spotova 14) ne znam što bih o tome mislio

27. Što misliš o borilačkim sportovima kao što je ultimate fight?

6) volim gledati, uzbudljivo je i napeto 7) to je vrhunac borilačkih sportova 8) to nema nikakve veze sa sportom 9) ne sviđa mi se, previše je nasilja 10) ne pratim, nisam upoznat/a

28. Koja bi, prema tvom mišljenju, tvrdnja ponajbolje određivala sport?

6) u zdravom tijelu zdrav duh 7) sport je igra 8) sport je vještina, talent 9) sport je nadmetanje u kom pobjeđuje bolji 10) sport je mogućnost da se zaradi novac

29. Koji ti je najdraži sportaš? .....……………….

203

30. A najdraža sportašica?..................................... 31. Koji ti je nadraži sport?..................………….. 32. Završi rečenicu: Vrhunski sportaši…

8) … su uložili veliki napor i žrtvu da bi to postali 9) … su uspjeli zato što su talentirani 10) … su rijetki među talentiranima koji su uspjeli 11) … su to postali jer su imali najbolje uvjete 12) ... su uspjeli jer su bili u povoljnoj sredini 13) … su zahvaljujući sportu ostvarili dobar status

33. Završi rečenicu: Vrhunski sport je…

6) … sport samo na višoj razini 7) … show i zabava za mase 8) … način da se zarađuje novac 9) … industrija i trgovina

34. Bavi li se netko u tvojoj obitelji sportom?

7) otac ili majka su članovi sportskog kluba 8) netko od roditelja se bavi rekreativno 9) brat/sestra je član sportskog kluba 10) brat/sestra se bavi rekreativno 11) prije se netko bavio sada više ne 12) nitko u obitelji se nije bavio, niti se bavi sportom

35. Baviš li se ti nekim sportom?

4) da, član sam sportskog kluba 5) bavim se rekreativno 6) prije sam se bavio/la sada više ne

36. Koji je to sport? ................................................ 37. Koji je glavni razlog tvoga bavljenja tim sportom?

9) volim taj sport 10) imam talenta 11) na nagovor roditelja 12) uspješni u tom sportu mogu dobro zaraditi 13) nastavnik TZK je uočio moju nadarenost 14) na nagovor prijatelja 15) radi zdravlja i tjelesne kondicije 16) nešto drugo

38. Ako si se bavio/la i prestao/la se baviti sportom koji je razlog tome?

8) pokazalo se da nisam talent 9) nisam imao/la vremena 10) dosadilo mi je 11) odustali su prijatelji, pa i ja 12) roditelji nisu to mogli financijski izdržati 13) počeo/la sam se baviti nekim drugim sportom

204

14) nešto drugo ZAHVALJUJEMO NA SURADNJI!

205

206

Fakultet prirodoslovno matematičkih znanosti u Splitu

UPITNIK - za istraživanje nastavnika TZK škola izvan splita -

Poštovani! Molimo Vas za sudjelovanje u ovom istraživanju, koje ima za cilj ispitati uvjete rada i izvođenja

nastave TZK. Anonimnost je zagarantirana jer će se podaci korišteni isključivo u znanstvene svrhe. Stoga Vas molimo za iskrenost u odgovorima.

3. Spol:


4. Dob:

1) do 30 godina 2) 31-40 3) 41-50 4) 50 i više

3. Koje obrazovanje imaju Vaši roditelji?

Majka Otac osnovno i niže 1 1 srednje 2 2 Više i visoko 3 3 4. Gdje ste rođeni?

4) na selu 5) u manjem gradu 6) u velikom gradu

7. Koliko godina radite kao profesor TZK?

1) manje od godinu dana 2) 1-3 godine 3) 4-5 godina 4) 6-10 godina 5) 11 i više godina

8. Radite li još negdje osim u školi? 5) ne 6) da, povremeno, poslove vezane uz sport 7) da, stalno, na poslovima vezanim uz sport 8) da, poslove koji nisu povezani sa sportom

7. Jeste li zadovoljni s plaćom u školi?

6) u potpunosti sam zadovoljan 7) zadovoljan sam 8) osrednje 9) nisam zadovoljan 10) nikako nisam zadovoljan

8. Kako je organizirana nastava TZK u Vašoj školi?

5) u sklopu redovne nastave 6) u suprotnoj smjeni 7) u međusmjeni 8) kombinirano

9. Kako ocjenjujete uvjete izvođenja nastave TZK?

6) odlični 7) vrlo dobri 8) dobri 9) loši 10) izrazito loši

207

10. Koje od navedenih dodatnih prostora koristite za održavanje nastave TZK:

Koristim Ne koristim 10.1. bazen 1 2 10.2. fitness centar 1 2 10.3. stadion 1 2 11. Ima li škola u kojoj radite igralište i/ili dvoranu?

Ima Nema 11.1. igralište 1 2 11.2. dvoranu 1 2

12. Stanje dvorane u kojoj zvodite nastavu je:

6) odlično 7) vrlo dobro 8) dobro 9) loše 10) izrazito loše 11) nema dvorane

13. U kojoj ste mjeri zadovoljni sljedećim elementima dvorane? Zado-voljan

Djelomice zadovoljan

Nezadovoljan

13.1. instalacije 1 2 3 13.2. rasvjeta 1 2 3 13.3. vlaga 1 2 3 13.4. prozračnost 1 2 3 13.5. veličina 1 2 3 13.6. grijanje 1 2 3 13.7. parket 1 2 3 13.8. nečistoća 1 2 3 13.9. dotrajalost 1 2 3

1) 14. Ima li škola svlačionice za TZK? 1) ima 2) nema

15. Jesu li one zadovoljavajuće?

1) jesu 2) donekle 3) nisu

16. Postoje li uz svlačionice tuševi? 3) da 4) ne

17. Imate li potrebna nastavna pomagala za TZK?

5) sva potrebna 6) većinu potrebnoga 7) samo osnovna 8) niti osnovna

18. Zadovoljavaju li pomagala koja imate?

4) uglavnom zadovoljavaju 5) manji dio zadovoljava 6) uglavnom ne zadovoljavaju

19. Imate li sve potrebne rekvizite za TZK:

5) sve potrebne 6) većinu potrebnih 7) samo osnovne 8) niti osnovne

208

20. Imate li opremu za mjerenje antropometrije?

5) da, kompletnu 6) da, ali nedostaje kaliper 7) da, nedostaje više stvari 8) uopće nemam

21. Odrađujete li teorijski dio nastave TZK?

3) da 4) ne

22. Koliko često organizirate izvannastavne aktivnosti?

redo-vito

povre-meno

ne

izleti u prirodu 1 2 3 izborna nastava 1 2 3 posjete športskim priredbama 1 2 3 posjete klubovima 1 2 3 školska natjecanja 1 2 3

209

23. Imate li izbornu nastavu iz navedenih sportova? često ponekad nikad

nogomet 1 2 3 košarka 1 2 3 odbojka 1 2 3 rukomet 1 2 3 atletika 1 2 3 gimanastika 1 2 3 24. Kako najčešće postupate s učenicima kod kojih uočite posebnu nadarenost?

5) organiziram dodatnu nastavu 6) upućujem ih na izbornu nastavu 7) odvojim dio sata za rad s njima 8) savjetujem im da se učlane u neki klub

25. Sudjeluje li Vaša škola na međuškolskim sportskim natjecanjima?

4) da, redovito 5) rijetko 6) nikako

26. Zahtijevate li posebnu odjeću na nastavi TZK?

4) tražim uniformnu sportsku odjeću 5) tražim prikladnu sportski odjeću 6) ne tražim

27. Jesu li grupe za izvođenje nastave prevelike ili premale?

3) Prevelike su 4) Sasvim su adekvatne 5) Premale su

28. Kakvo je ponašanje učenika?

4) ima ponašanja koje ometa nastavu 5) ima problema, ali ih ne smatram posebnim 6) nema takvih problema

29. Čuvanju li učenici opremu za TZK?

4) većinom da 5) neki čuvaju, a neki ne čuvaju 6) većinom ne

30. Kakav je odnos većine učenika prema TZK?

4) izrazito su zainteresirani 5) uglavnom su zainteresirani 6) nezainteresirani su

31. Ako bi se uvjeti poboljšali, kakav bi po Vašem mišljenju bio odnos učenika prema TZK?

4) isti 5) bolji 6) gori

32. Koliko izvođenje nastave ometaju sljedeći problemi:

Puno

Srednje

Ma-lo

nedostatak/loše stanje dvorane 1 2 3 nedostatak/loše stanje igrališta 1 2 3 nedostatak/loše stanje svlačionica 1 2 3 nedostatak/loše stanje pomagala 1 2 3

210

nedostatak/loše stanje rekvizita 1 2 3 održavanje nastave u suprotnoj smjeni 1 2 3 općenito loše ponašanje učenika 1 2 3 loš odnos učenika prema predmetu 1 2 3 brojnost učenika u grupi/razredu 1 2 3 33. Uspijevate li odraditi nastavni plan i program?

4) da, u potpunosti 5) da, većinu 6) da, manji dio

34. Postojeći plan i program TZK je:

4) dobar i izvediv 5) dobar, ali neizvediv 6) loš

35. Kako reagirate na probleme nastave TZK?

4) ne držim da su značajni 5) snalazim se 6) razočaran sam i deprimiran

36. Nailazite li na razumijevanje ravnatelja kada je u pitanju nabava nove opreme?

6) da, uvijek 7) da, u ovisnosti od financijske situacije 8) ponekad se nešto kupi, kad je neophodno 9) najčešće nema razumijevanja 10) nikada ne pokazuje razumijevanje

37. Jeste li pokušali poduzeti nešto za rješenje problema izvođenja TZK?

1) jesam i u nekim stvarima sam uspio 2) jesam, ali nisam uspio 3) nisam pokušavao, znam da ne bih uspio

38. Tko je po Vašem mišljenju odgovoran za probleme u nastavi TZK?

4) uprava škole 5) lokalna vlast 6) državna vlast

39. Što mislite koji je razlog presudan za probleme u nastavi TZK?

1) nedotatak novca 2) nebriga i nezainteresiranost nadležnih 3) TZK je podređen drugim predmetima 4) odraz je cjelokupno loše situacije u društvu

40. Kada biste imali priliku promijeniti radno mjesto, biste li to i učinili?

3) da 4) ne

41.Ime i prezime anketara .................................................................... 42.Škola.................................................................... .................................................................................. 43. Naziv naselja...................................................

211

ZAHVALJUJEMO NA SURADNJI

212

A N K E T N I L I S T - za istraživanje socijalne strukture publike -

1. SPOL 1) muški 2) ženski 2. GODINE STAROSTI..................... 3. MJESTO STANOVANJA...………………..............OPĆINA.…………………............... 4. OD KADA STANUJETE U TOM NASELJU? 1) od rođenja 2) od....……….godine 5. AKO NE ŽIVITE ODUVIJEK U 1) od rođenja živim tu SADAŠNJEM MJESTU BORAVKA 2) doselili smo sa sela NAVEDITE ODAKLE STE SE 3) doselili iz malog grada DOSELILI? 4) doselili iz velegrada 6. ZANIMANJE …………………………............................. 7. POLOŽAJ U ZANIMANJU 1) izvršitelj 2) niži rukovoditelj 3) viši rukovoditelj 4) direktor 5) generalni direktor 6) nezaposlen 8. STUPANJ ŠKOLSKE SPREME 1) nezavršena osn. škola 2) osnovna škola 3) škola za KV radnike 4) škola za VKV radnike 5) viša škola 6) visoka škola (fak.) 9. ZANIMANJE I KVALIFIKACIJA OCA 1) poljoprivrednik 2) privatni obrtnik 3) NK i PK radnik 4) KV i VKV radnik 5) adm.-tehničko osoblje 6) službenik VŠS 7) služb./stručnjak VSS 8) ostala zanimanja 10. NAVEDITE VAŠ ZADNJI OSOBNI DOHODAK ………….............. Kn 11. NAVEDITE UKUPNA PRIMANJA VAŠEG DOMAĆINSTVA ……… Kn 12. KOLIKO ČLANOVA BROJI VAŠE DOMAĆINSTVO? ................. 13. IDETE LI ČESTO NA UTAKMICE? 1) gotovo uvijek 2) često 3) povremeno 4) vrlo rijetko 14. VAŠA TRI NAJDRAŽA SPORTA 1)...................……………. 2)....................…………… 3)....................…………… 15. SMATRATE LI SE VATRENIM NAVIJAČEM 1) da 2) ne ZAHVALJUJEMO NA SURADNJI !

213

214

Fakultet prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu

UPITNIK - za istraživanje posjetitelja fitness klubova -

Poštovani! Molimo Vas za iskrenost u odgovorima na donja pitanja čiji je cilj istražiti strukturu posjetitelja fitness centara. Anonimnost je zagarantirana jer će se podaci koristiti isključivo u znanstvene svrhe. 1. Spol:


2. Dob:

1) do 20 2) 20-29 3) 30-39 4) 40-49 5) 50-59 6) 60 i više

3. Završena škola:

1) do završene osnovne škole 2) srednja škola 3) viša škola 4) visoka škola, fakultet, akademija

4. Vaš radni status:

1) stalno zaposlen 2) povremeno zaposlen 3) vlasnik obrta ili poduzeća 4) nezaposlen (traži posao) 5) umirovljenik 6) učenik/student

5. Ako ste zaposleni, u kojoj djelatnosti radite:

1) industrija 2) građevinarstvo 3) trgovina i ugostiteljstvo 4) promet i veze 5) zdravstvo i socijalna skrb 6) obrazovanje i kultura 7) uprava i javne službe 8) ostale djelatnosti 9) izvan djelatnosti

6. Zanimanje:

1) radnik 2) službenik 3) poslovođa 4) direktor/ravnatelj 5) stručnjak (liječnik, odvjetnik, prof., ing. i sl.)

215

6) vlasnik obrta ili poduzeća 7) domaćica 8) učenik/student 9) ostala zanimanja

7. U kakvom ste naselju rođeni?

1) selo 2) manji grad 3) veći grad

8. Bračno stanje:

1) neudata/neoženjen 2) udata/oženjen 3) razvedena/razveden 4) udovica/udovac

9. Broj djece?

1) nijedno 2) jedno 3) dvoje 4) troje 5) četvero 6) petero i više

10. Ukupni novčani prihodi Vašeg domaćinstva prošli mjesec iznosili su: ………………………………………………KN 11. Broj članova Vašeg domaćinstva ................

12. Gdje stanujete?

1) u vlastitom stanu 2) u vlastitoj kući 3) kao podstanar 4) kod roditelja

13. Kako biste procijenili Vaš životni standard?

1) znatno iznad prosjeka 2) iznad prosjeka 3) prosječan 4) ispod prosjeka 5) znatno ispod prosjeka

14. S obzirom na primanja, životne uvjete i način života pokušajte odrediti kojem društvenom

sloju pripadate? 1) višem 2) srednjem 3) nižem 4) ne mogu procijeniti

216

15. Što od navedenog posjeduje vaše kućanstvo?

1) stari automobil (od ...................Eura) 2) novi automobil (od ...................Eura) 3) stroj za pranje posuđa 4) DVD 5) kućno računalo 6) klima uređaj 7) veći čamac ili jahtu 8) vikendicu/apartman

16. Idete li zimi na višednevno skijanje?

1) redovito 2) povremeno 3) rijetko ili nikako

17. Bavite li se sportom?

1) da, aktivno 2) da, rekreativno 3) prije sam se bavio/la, sada ne 4) ne bavim se

18. Koliko ste dugo član fitness centra?

1) do godinu dana 2) 2-3 godine 3) duže od 3 godine

19. Koliko često dolazite u fitness centar?

1) svaki dan 2) 2-3 puta tjedno 3) jednom tjedno 4) jednom mjesečno

20. Imate li kod kuće neku od sprava za vježbanje?

1) da, jednu 2) da, više 3) nemam ali ću nabaviti 4) nemam nijednu

21. Koji je glavni razlog Vašeg bavljenja fitnessom? (moguće je više odgovora)

1) zdravlje 2) izgled tijela 3) u trendu je 4) zabavno je 5) kondicija 6) da mi prođe vrijeme 7) idu moji prijatelji, pa idem i ja

217

22. Koji je učinak Vašeg bavljenja fitnessom? (moguće je više odgovora) 1) osjećam se bolje i zdravije 2) tijelo mi bolje izgleda 3) prestao/la sam pušiti 4) promijenio sam način prehrane 5) stekao/la sam novi krug prijatelja 6) širi je krug ljudi među kojima se krećem 7) porastao mi je ugled među prijateljima

23. Koji je glavni razlog da ste se odlučili baš za ovaj fitness centar?

(moguće je više odgovora) 1) odgovara mi lokacija 2) instruktori su stručni 3) radi dobre opremljenosti spravama 4) radi urednosti i čistoće 5) jer tu idu moji prijatelji i poznanici 6) nešto drugo

24. Posjećujete li centre za ljepotu i zdravlje (sauna, masaža, kozmetika) ?

1) da, redovito 2) ponekad 3) ne

25. Odjeća koju nosim dok vježbam je:

1) sportska, udobna 2) sportska, moderna, poznatih marki 3) ne vodim o tome posebno računa

26. Vodite li računa o svojoj prehrani?

1) da, posebno otkada se bavim fitnessom 2) da, pazim što jedem radi tjelesne težine 3) da, nastojim se hraniti što zdravije 4) ne pazim, jedem sve što volim 5) ne vodim računa o prehrani

27. Koristite li neke dopune prehrani (vitamini, minerali i sl.)?

1) da 2) ponekad (prema potrebi) 3) ne

28. Pijete li crnu kavu?

1) da, više puta dnevno 2) da, dva do tri puta dnevno 3) ne

29. Pušite li i koliko dnevno

1) pušim, do 10 cigareta dnevno 2) pušim, od 10 do 20 cigareta dnevno 3) pušim, više od kutije dnevno 4) ne pušim, ali sam pušio/pušila

218

5) niakada nisam pušio/pušila 30. Pijete li alkohol?

1) da, često 2) da, rijetko 3) ne

Zahvaljujemo se na strpljenju i suradnji!

Documents

Sport i Drustvo