Univerzitet u Banja Luci

Fakultet Političkih Nauka

Sociologija

Seminarski rad

Tema: mediji i sport

Mentor: Studenti:

Prof. dr Duško Vejnović Mirko Mirjanić

Zorica Galić

Dejan Babić 290/13

Dragana Dakić 274/13

Milica Pejić 271/13

S A D R Ž A J

Uvod

1. Uticaj masovnih medija na sport .................................................................................... 4

2. Štampa – dokument vječitog sporta ............................................................................... 5

3. Radio – imaginarno sportsko pozorište ......................................................................... 6

4. Televizija – masovno saučesništvo publike ................................................................... 7

5. Globalizacija, mediji i sport ........................................................................................... 7

6. Mediji i proizvodnja idola u sportu .............................................................................. 8

7. Mediji, sport i novac ....................................................................................................... 9

7.1 Mediji, sport i sponzorstvo ...................................................................................... 10

8. Mediji i

navijači ............................................................................................................. 11

9. Medijsko izvještavanje o

sportu .................................................................................. 14

10. Medijsko nasilje – stvarnost ili fikcija ....................................................................... 16

10.1 Mediji, manipulacija i sport .................................................................................. 17

11. Zaključak ...................................................................................................................... 20

12. Literatura ...................................................................................................................... 21

Uvod

Mediji predstavljaju jedan od najznačajnijih fenomena modernog društva. Oni su

prisutni u svim oblastima društvenog života; isprepletani su sa politikom, sportom,

obrazovanjem, porodicom, zabavom, javnim i privatnim životom. posebno se danas

ističu zabavni i sportsko rekreativni program. Sport je danas postao pretjerano

oniformisan i medijski zavistan. On je neka vrsta „žanra“, i iznačava fragmentaciju

masovne kulture. sport najčešće podrazumjeva izvjestan period sticanja vještina,

umjeća, snage, izdržljivosti, okretnosti, smjelosti, što može ici do rizika. Čovjek u

sportu neminovno postaje homo metrum; mjerljivost rezultata je, uz agon, jedno od

temeljnih obilježja sporta, ali i društvenost, posebno naglašena u ekipnim

sportovima. zahvaljujući sredstvima masovne komunikacije, ljudi su u mogućnosti

da „učestvuju“ u najraznovrsnijim i najspektakularnijim sportskim događajima, da

prate rezultate, da čitaju ili slušaju komentare i izvještaje sa utakmica. Medijska

prezentacija sportskog događaja u štampanim i elektoronskim medijima, zavisi od

tehničkih mogućnosti i zahtjeva samih medija. praćenje prenosa sportskih tačmičenja

postala je neka vrsta unutrašnje obaveze čovjeka koji kroz to pokušava da iskaže

svoju vitalnost. masovni mediji su učinili da sport uopšte poprima funkciju koja se

može porediti sa onom koju jeimalo pozorište. serijsko proizvođenje i oblikovanje

informacija karakteristično je i za sport. za razliku od filmske serijske proizvodnje,

sportski događaji sami oblikuju svoje serije. najbolji primjer za to su olimpijske igre i

druga sportska takmičenja koja su nastala mnogo ranije nego sredstva masovne

kuminikacije. televizija kao „globalni stadion“ i film nisu jedino sredstvo izraza

msovnog sporta i fizičke kulture. radio, štampa, izdavačka djelatnost imaju iste

mogućnosti.

3

1. Uticaj masovnih medija na sport

Masovno društvo je društvo novih medija i bolje rečeno „društvo zasićeno

medijima“. U takvom društvu masovni mediji su veoma moćni. u savremenom

posmodernom društvu one ne odražavaju stvarnost, nego, usvoj sveprisutnosti,

stvaraju naš dozivljaj stvarnosti. odlika „masovnosti“ potiče iz činjenice da oni

usmjeravaju komunikaciju prema velikoj i neodređenoj publici, koristeći relativno

naprednu tehnologiju. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 15)

U medije spadaju one društvene institucije koje se bave proizvodnjom i širenja svih

oblika znanja, informacija i zabava.

Specifičnost medija ogleda se u sledećim karakteristikama:

1. priroda komunikatora odnosi se na organizovanost i podjelu rada. novinar

nije samo individualni publicista, nego karika u složenoj organizaciji.

Njegovo djelovanje je mnogo udaljeno i odvojeno od krajnjeg proizvoda

masovne komunikacije.

2. Javnost komunikacije. Komuniciranje u masovnim medijima je javno,

namijenjeno je svim grupama u javnosti. Ako je neka komuni9kacija

namjenjena samo nekim pojedincima i grupama onda je ona privatna.

3. Sadržaji i saopštenja masovnog komuniciranja su aktuelna jer se prenose

aktuelna pa čak i simultana zbivanja. Zbog svoje aktuelnosti masovno

komuniciranje je važna društvena snaga: sredstvo obavještavanja

indoktrinacije, manipulacije, dezinformisanja, ... masovni mediji, ne samo da

pojednostavljuju određene događaje, nego ih vrlo često i „zamagljuju“.

4. publika masovnih medija je ogromna i heterogena i sa stanovišta

komunikatora anonimna. ne pregledne mase ljudi primaju informacije bez

mogućnosti „povratnog toka“ ( Koković, D. Sport i mediji, str. 15)

4

Masovni mediji šire i ubrzavaju informacije. svojim saučestvovanjem mediji mogu

modifikovati predstave, uticati na stalno prisustvo, ali i zanemaraivanje i „nestanak“

nekih događaja.

Svaka klasifikacija medija polazi, prije svega, od stampe iako se govori o usmenom

prenošenju poruka. Štampa u najširem smislu uključuje letak, plakat, knjigu, novine,

strip i slično. Zatim se izvaja fotografija, gramofonska ploča, film, radio, televizija.

pojedini istraživači u nove klasifikacije uvode tzv. makluanovske medije (novac,

telefon, telegraf, automobli, ...), ali i sve ono što okuplja mase(moda, praznici,

fudbal, itd.).

Bez obzira na njihovu moć mnoga istraživanja ukazuju da mediji mogu imati prilično

ograničen uticaj, budući da na proces masovnog komuniciranja mogu uticati

raznovrsni faktori.

2. Štampa – dokument vječitog sporta

Štampa je najrasprostranjeniji mediji društvenog informisanja. Dnevne novine

predstavljale su značajan događaj u razvoju modernih medija jer su u malom obimu

davale oblilje informacija – od tekućih do zabavnih i reklamnih poruka. Nastanak

štampe objašnjava se ekonomskim i društvenim razlozima. Ona je danas postala

velika industrijska grana i dio industrije svijesti. pojva masovne štampe u obliku

novina i knjiga dovela je u sukob usmenu i pismenu kulturu unutar medijske

hijerarhije. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 19 )

Gotovo više od pola vijeka novine su bile glavno sredstvo saopštavanja brzih i

kratkih informacija golemoj masi čitalaca. Uticaj štapme počeo je da se smanjuje sa

razvojem radija, bioskopa i naročito televizije. u cjelini, danas zato dnevna štampa

igra manju ulogu u društvu nego ranije.

5

Informacije koje primamo pomoću štampe predstavljaju najstariji oblik

obavještavanja o sportskim događajima. do pojave radija, i kasnije televizije, to je

bio osnovni načn informisanja o sportskim događajima i područjima fizičke kulture.

Mnogi listovi i većina časopisa sadrži „sportse strane“, „sportske rubrike“. U odnosu

na radio i televoziju, specifičnost poruke koja se prenosi pomoću štampe je u tom da

ona uvjek stiže do primaoca nakon događaja o kojima govori. U okviru poruke ovog

tipa mogu se izdvojiti dvije varijante:

poruke informativnog tipa - karakteristične za dnevnu sportsku štampu u

vidu kratkih informacija

sportska publicistika – sportski događaji često služe samo kao podsticaj za

razmatranje širih problema koji su veoma često i izvan okvira sporta.

( Koković, D. Sport i mediji, str. 23 )

3. Radio – imaginarno sportsko pozorište

U odnosu na štampu radio je relativno mladi mediji. kao što se štampa razvijala

nakon otkrića štamparske tehnike, tako se i radio počeo intenzivno razvijati tek kada

su ostvareni osdređeni uslovi i naučne pretpostavke. Radio je prvi mediji koji je

pružio neslućene mogućnosti vladanja vremenom i prostorom, ali i psihologojom i

emocijama mase. Radio je tako posato globalna mreža savremenog svijeta. Radio je i

dalje jedno od najuticajnih sredstava masovne komunikacije.( Koković, D. Sport i

mediji, str. 24 )

Radio je bio i ostao izvanredno sredstvo informisanja i zabave zaposlenih ljudi koji

bilo u radnim pauzama ili pokretu mogu slušati radio.

Radio može prenositi i obavještavati o aktuelnim sportskim događajima ali, za

razliku od televizijskog prenosa ili praćenja takmičenja sa tribina stadiona, ovdje ne

možemo govorititi o neposrednoj informaciji . Danas, gledaoci često prate sportske

događaje istovremeno na radiju i televozijskim ekranima. najčešći razlog za takvu

6

kombinaciju predstavlja uloga komentatora. Da bi informacija bila što vijernija,

prilikom radio prenosa koriste se razna sredstva scoenografije, najrazličitiji zvučni

efekti, npr., glasovi publike, zvuci sa igrališta, krici, itd.

4. Televizija – masovno saučesništvo publike

Televizija se razvila naglo bučno i nametljivo. Televizija ne trpi nepredvidljive

sportske događaje, jer je isuviše racionalna. Mnogi sportovi koji su bili nepredvidljivi

u pogledu vremenskog trajanja, morali su da se prilagode ovom moćnom mediju koji

diktira i satnicu sportskog događaja. Primjer takvog prilagođavanja su odbojka i

tenis.

Događaj, tamo gdje je to moguće, prvo se registruje a zatim prenosi. Mogućnost

praćenja u živo, neposrednost informacije, osobenost je televizijske poruke kojom se

ona razlikuje od preostzala dva tipa. Televizijski gledalac ne može da vidi ništa osim

onog što je na ekranu tv prijemnika, a što je za njega moža daleko interesantnije.

( Koković, D. Sport i mediji, str. 31 )

Tv gledalac je u mogućnosti da primajući istovremenu i posrednu i neposrednu

informaciju za vrijeme trajanja talmičenja upoređuje svoje mišljenje sa mišljenjem

komentatora. Danas se sve češće govori o „televizijskim olipmijadama“. Koristeći

svoju moćnu tehniku, televizija omogućuje da se vidi ono što se nikad ne može

vidjeti iz gledališta: grč, napor, fanatičnu koncentraciju, bol, suzu.

5. Globalizacija, mediji i sport

Teorija globalne međuzavisnosti polazi od povezanosti svijeta uz pomoć različitih

komunikacijskih sredstava i visoko sofisticiranih tehnologija. Doba globalizma i

7

globalizacije karakteriše dominacija znanja i munjevit prenos informacija s jednog na

drugi kraj svijeta, pomoću internet tehnologije.

Procesi globalizacije imaju različite oblike koji se nekada naslanjaju jedni na druge, a

nekada postaju i nespojivi.

Prvi od takvih oblika čini posmatranje svijta kao jedinstvenog sistema potreba koji je

sadržan u takozvanoj „mekdonalds“ ideologiji i u mtv mreži; drugi oblik čini svijet u

kome su odnosi između lokalnih i globalnih procesa tako struktuisani kao da su u

službi svakodnevnog načina života lokalnog stanovništva; treći oblik predstavlja

svijet kulturnih hibrida, svijet u kome pojedinac u značajnoj mijeri gubi mogućnost

kulturne i nacionalne identifikacije. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 53-54 )

6. Mediji i proizvodnja idola u sportu

Masovni mediji su u funkciji stvaranja iluzornog zadovoljstva, koje se postiže

identifikacijom gledalaca sa zvijezdama, junacima sporta, „olimpijcima“ jednom

riječju sa slavnim ljudima. Kroz te idole i ideale oni smanjuju osjećanje svoje

ništavosti, anonimnosti; isto tako, zadovoljavaju želju za prestižom, emocionalnom

sigurnošću, za uživanje u vrijednostima koje im nedostaju. nepobjedivi junak, pa i

onaj u sportu, uvjek je bio izazov za mnoštvo anonimnih ljudi. ( Koković, D. Sport i

mediji, str. 65 )

Poput magneta, ova „elita bez vlasti“ privlači ljudski rod. Masovno obožavanje i

idolatrija, identifikovanje i podražavanje stila življenja ličnosti iz javnog života, ima

društveni i individualni kontekst. današnje vrijeme je vrijeme čovjeka realizacije koji

teško može da izgradi svoj lični stil življenja.

Uticaj sportskog spektakla proističe iz psihosociologije međuljudskih odnosa.

Divljenje koje iskazuju svojim herojima čini od njih prave fanatike. U jednom

intervjuu grupa mladih ljudi je rekla kako oni misle da bi sve ekonomske i političke

8

poteškoće bile riješene kad bi jednog dana uprava javnim poslovima bila povjerena

šampionima.

Za povećanje popularnosti zvijezda koriste se različiti metodi, pri čemu radio,

televizija i štampa igraju odlučujuću ulogu. Poput kulta filmskih zvijezda, stvoren je

novi kult sportskih heroja i šampiona koji imaju sasvim posebno mijesto u

društvenom životu.

Sport je počeo predstavljati ogledalo drugih vidova života, otkrivanje određenog

životnog stila. O sportu se više ne piše samo na tradiocionalan način u značenju

novosti. Javljaju se čitave serije publikacaija, radio emisija, čak i filmova. Stalno se

traže novi materijali koji bi hranili znatiželju čitalaca i gledalaca gladnih senzacija i

novosti.

Sport je postao profesija, razvio se i dobro organizovao. Privukao je zahvaljujući

masovnim medijima, brojnu publiku i postao izvor karijere i slave mnogih maladih

ljudi.

Sportske zvijezde, koje stvaraju mediji, moraju stalno da oduševljavaju svoje

obožavaoce, bilo svojom veličinom ili trošenjem novca, nesposobnošću da obuzdaju

svoje ogromne apetite. Vrhunski proizvođači u svijetu sporta moraju postati idealni

heroji u svijetu potrošnje. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 66 )

od sporta i sportista se prave proizvodi, koji se mogu dobro plasirati. tome doprinosi

era komunikacije koja pruža ogromne mogućnosti. javlja se niz tekstova, članaka,

publikacija i knjiga o nekim značajnim ličnostima iz područja sporta.ljudi prosto

žude da čuju i pročitaju njihovo mišljenje.

7. Mediji, sport i novac

Veza između sporta i novca danas je postala najrentabilnija i najprofitabilnija stvar

na svijetu. Povećava se ponuda onih vrsta sadrđaja koji privlače pažnju najšire

publike bez obzira na zemlju. Prisutna je homogenijzacija i gubitak raznolikosti u

sadržijima između različitih sportskih kanala jer se oni bore za istu publiku.

9

Priliv novca u sportu povećava nejednakost između velikih i malih klubova, između

sportista bogatih i siromašnih zemalja, umanjujući na taj način ono što uobičajno

zovemo „veličenstvena nezavisnost sporta“.

Sport je prije svega obrazac zdravlja, mladalačkog stila življenja, ljepote, cijenjen je

proizvod, a sportisti su njegovi promoteri. Na ovom podroučju gdje vlada motiv

postignuća, ostvareni rezultati su egzaktni, uspjesi vidljivi, uloženi kaptal mjerljiv.

ogromna količina svjetskog novca je u biznisu, a ovaj je okrenut sportu. ( Koković,

D. Sport i mediji, str. 70 )

7.1. Mediji, sport i sponzorstvo

U oblasti sporta, sponzori često sami, nezavisno od sportskih menadžera, pruzimaju

menadžement, ulažu i plasiraju sredstva na sopstveni rizik, uvjereni da će im se dio

uloženog kapitala vratiti u vidu profita.

Treba istaći da novokomponovani biznismeni i bogataši, gladni publiciteta prosto

nasrću na sprot, pokušavajući ponekad da neregelarni i neuređeni obrazac bogaćenja

prenesu na područje sporta, gdje su pravila jasna i preciznu uređenja. Zbog

ekspanzije sponzorstva, treba jasno formulisati pravila sponzorisanja, prava i

prinadležnosti. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 72-73 )

Pronađena komunikacija između sponzora i sporta mora se odvijati u okviru

kolektivnog obrasca, koji podrazumijeva uvažavanje jedne i druge strane sa jasno

razgraničenim kompetencijma.

Za razliku od donatorstva, kao odnos poklanjanja i darivanja, sponzorstvo je

ugovorni, marketinško-komercijalni odnos.

Sport postaje ne samo obrazac kojim ispitujemo društvenu stvarnost, već i obrazac

svakog uspješnog biznisa i sponzorstva.

10

8. Mediji i navijači

Sport se pretvorio u spektakl tako da publika i navijači sve više dobijaju na značaju.

Navijanje predstavlja iskazivanje privrženosti prema određenom klubu, kroz

pojačanu emocionalnu razmjenu navijača i aktera na terenu. Nastupanje sportista

gotovo nikad se ne odvija bez prisustva gledaoca, publike to jest

navijača.

Fenomen navijača sve vise dobija na značaju zbog nereda koji se dogadjaju na

sportskim priredbama. Upravo takva desavanja koja su često nemila za gledanje kao

sportsko ali i društveno pitanje apostrofiraju o jest prenose novinari. Međutim u

današnje vrijeme upravo to prenošenje to jest opisivanje I pisanje o takvim

događajima dovodi do mnogih problema. Vrlo često se dešava da se u javnost ne

izvještava na valjan i pravilan način, što dovodi do mnogih kako nesuglasica tako I

manipulacija. Upravo zbog toga novinari često moraju učestvovati u akcijama za

sprječavanje nasilja buduć da oni zastupaju javni interes a ne ličnu znatiželju.

Glavni problem današnjice je upravo to što masovni mediji imaju mogućnost da

određene problem koji su prisutni u sportu mogu da ostave postrani ali isto tako

imaju i mogućnost da prenaglase ono manje bitno i zabrinjavajuće.

Masovni mediji danas imaju mogućnost raspiravanja navijačkih strasti koji nerjetko

prelae i eskaliraju u velike sukobe.

Suštinski gledano masovni mediji I mediji uopšteno vrlo malo mogu učiniti da se

prekine određeni vid nasilja u sportu al mogu mnogo toga učiniti da se isto to nasilje

eskalira I pojača u znatnoj mjeri.Mediji imaju višestruk uticaj. Imaju mogućnost da

prećutkuju I zataškavaju neke bitne stvari koje su se zaista dogodile polazeći od

uvjerenja da nije bitno to što se dogodilo već ono kako se o tome raspravlja, priča i

izvještava.

Osnov svega je da se kreće od toga da sve ono sto nije izneseno u raznim medijima

bilo vjestima novinama slikama na iternetu može se reci da se nije ni dogodilo.

Prikrivanje,prećutkivanje sklanjanje svega onoga što se dogodilio ili se događa na

sporskim manifestacijama to jest na stadionima ne može da unkcioniše iz više

razloga:

11

1) Zbog već ostvarene pluralizacije masovnih medija i demontaže ranijih

monopola u informacionom polju što praktički čini teško izvodljivom i održivom

neku djelotvornu informacionu blokadu

2) Nije u skladu sa komercijalnim načelima po kojima masovni mediji sve

više djeluju u uslovima konkurencije

3) Danas su i masovni mediji uključeni u sve moguće društvene podjele i

sukobe u njima pa je tako uvijek moguće naći i one koji će u ovom ili onom obliku

biti i na strain nosilaca nasilničkog ponašanja.oni će i za konkretne oblike

nasilničkog ponašanja tražiti i pronalaziti olakšavajuće okolnosti ili ih čak opravdati (

Koković, D. Sport i mediji, str. 96-97 )

Većina sociologa sportske priredbe posmatra kao ritual za odstranjivanje stalne

napetosti koja svakim danom postaje sve veća i veća. Upravo zbog toga možemo reći

da je sve veća potreba za ostanjivanjem napetosti i stresa koje prerastaju u pravi

huliganizam. Danas je sve više vjesti o nekom vidu huliganstva i takve vjesti o

huliganstvu nisu neutralna činjenica i sa sobom nose implicitan i eksplicitan pečat.

Eksplicitni pečat je u tome sto se vijesti o huliganizmu i vandalizmo prije svega

naglašavaju. Moglo bi se reći da pojedini mediji u svemu ovome sebi kao cilj uopšte

ne postavljaju razrješenje i objašnjenje lične i društvene pozadine datog dogadjaja i

slučaja. Činjenica da se vjesti o učinjenom nasilju nikad ne pišu na osnovu

neposrednog posmatranja ukazuje na implicitni pečat.

Moglo bi se reći da je nasilje to jest das u navijači zaa medije postal jedan voema

dobar medijiski proizvod koji se lako plasira i iskoristi. Sagledavajuči sve to može se

reći da su mediji veoma odgovorni za sve ono što se dešava na sportskim

manifestacijama.

Mediji doprinose nastajanju i razvijanju određenih oblika nasilja i huliganizma što u

nekim slučajevima sve to predstavlja kao neku normalnu pojavu koja je sasvim

prihvaćena što u suštini i nije to jest nebi trebala da bude.

Naravno uz sve negativno i loše što se odvija i dešava sa navijačima treba pomenuti

das u oni i vemo bitan faktor za svaki sport. Navijači su sveprisutni i često ih i sami

sportisti pozivaju u što većem broju i traže od njih odrđenu pomoć u vidu podrške.

12

Treba pomenuti da mediji u tome svemu takođe igraju značajnu ulogu.

Navijači se danas kao grupa trude da u što večoj količini utiču I učestvuju u samom

radu kluba.

Pokušavaju da na određene načine kontrolišu klub a upravo mediji im u tome

pomažu ili odmažu što svejsno što nesvjesno ukazujuci ili prikrivajući sve to.

Imamo i česte pokušaje da navijači stvore odrđen vid oglašavannja sa javnosti

najčešće u vidu stvaranja klupskih novina. Urednici ovih novina su najčesšće bili

najvatrenije pristalice i navijači koji su se ovim putem oglašavali i iznosili određena

mišljenja i stavove.

Ovo je bila praksa u svim većim klubovima kako u inostranstvu tako i kod nas pa na

primjer imamo novine koje su izdavali navijači Crvene Zvezde “Pune tribune “ ali i

mnoge druge.

Svakom klubu je veoma bitno da ostane jedinstven sa svojim navijačima.

Sve ovo u suštini ukazuje na to das u navijači stasali u autonomni subjekat i postali

samostalan i bitan faktor . Takodje je stvorena i pojava kvazi-profesionalnog

navijača ustvari lažnog koga klubovivode na utakmice.

Slika o navijačima koji su postali veoma bitan faktor doprinjela je da navijačke

grupe očvrsnu identitet navijačkih grupa.

Danas se sve manje ističe relacija mi i klub mi i reprezentacija a sve češće mi grupa.

Za dokazivanje identiteta nije bitno da klub ili reprezentaciaj pobjedi na sportskom

dogadjaju već je bitno da se sopstvena grupa predstavi u najboljem svijetlu.

Vrlo je vidljivo da danas navijači od nečega sporednog prerastaju u nešto moćno i

jako što utiše na mnoge segmente kako sporta tako i društva. Bit to jest suština i cilj

navijača gdje oni postaju zadovoljni je kad se o njihovom ponašanju i njihovim

podvizima priča i piše u što većem broju medija. Veliki je problem što pojedine

navijačke grupe teže da budu zastupljeni u medijima pod svaku cijenu.

Svoju ulogu u nasilju u sportu imaju i sportski novinari i sportski i politički

funkcioneri.

Veoma česta situacija je da novinari umjesto da smiruju situaciju i strasti često je još

jače raspaljuju i podstiču doprinoseći time pojavi huliganizna i nasilničkog

ponašanja.

13

Javnosti su najzanimljiviji sukobi između grupa koje imaju česta neprijateljstva iza

sebe to jest velika rivalstva. Najčešče takva vrsta sukoba podložna je odrđenom

scenariju i odigrava se izvan sportskog objekta, traže se manje grupe ekstrenmih

navijača dok se oni treadicionalni poštuju i ne diraju. Mediji često govore o

određenim utakmicama visokog rizika i samim tim podstiču to jeststvaraju povod za

određene nerede i ispade huliganizma time što predstavljaju dan utakmice kao dan

dvoboja.

Svojim nekritičkim pisanjem često podstiču da vlada ratna atmosfera praćena

hipertrofijom identiteta, grupne pripadnosti i gubljenja sopstvenog ja.

9. Medijsko izvještavanje o sportu

Mediji su postali važan dnevni izvor informacija i zabave za ljude, ali i važan sektor

ekonomije u velikoj većini razvijenih država svijeta, pa tako i kod nas. Postoji veći

broj medija različitog oblika kao što su televizija, radio, novine, internet, koji su

djelimično ili u cjelini posvećeni dešavanju u sportu i oko njega. Medijsko

izveštavanje o sportu, omogućava nam određeni oblik razumijevanja sportskih

događaja i pojava u sportu i oko njega, odnosno olakšava nam da lakše sagledamo,

stvorimo sliku i svoje mišljenje o nekom dešavanju u sportu.Nasilje u sportu, kako

sportsko tako i društveno pitanje postalo je rentabilan medijski proizvod kome se

često pridaje veća pažnja nego nekom sportskom uspjehu. Nasilje na sportskim

stadionima najčešće apostrofiraju mediji jer je uvijek aktuelno kao medijski

proizvod, i kao takvo privlači nove korisnike (gledaoce, čitaoce, slušaoce) čime se sa

jedne strane podiže rejting i važnost medija. Dok sa druge strane, mediji na taj način

(svijesno ili ne) faktički doprinose afirmaciji određenih oblika nasilničkog ponašanja

kao što doprinose i davanju svojevrsne legitimnosti takvim oblicima ponašanja čak i

onda kad ih negativno prikazuju i izričito osuđuju.

Danas je jasno vidljiva transformacija navijača koja se odigrala, transformacija od

pojedinaca do grupe navijača koja ima svoje ime, mjesto susreta, stil navijanja,

ikonografiju (obrazac ponašanja). Navijači se danas više ne zadovoljavaju "samo"

navijanjem i bodrenjem svog kluba, već i pažnjom koju im mediji posvećuju.

Navijači su najzadovoljniji kada se o njihovim "podvizima" priča i piše u medijima

čime dobijaju potvrdu da su primijećeni i sa velikim zadovoljstvom ističu da su baš

14

oni bili učesnici događaja o kojima mediji tako rado govore.Kao što nam je manje -

više poznato agresija ili nasilničko ponašanje predstavljaju svako ponašanje koje

prijeti upotrebom sile ili njena stvarna primjena, direktnim ili indirektnim

ugrožavanjem ili oštećivanjem fizičkog ili moralnog integriteta ličnosti, nelegalno i

neovlašćeno uništavanje stvari. Poznato je da agresija i nasilje može biti verbalno i

fizičko i da može biti usmjereno prema sebi, pojedincu, grupi ili objektima. Najčešći

oblici agresije i nasilja koji se javljaju u sportu su:

1) Upotreba fizičkog nasilja - čiji je cilj da ugrozi fizički integritet drugih;

2) Upotreba fizičke sile - čiji je cilj rušenje, razbijanje objekata;

3) Narušavanje moralnog integriteta drugog čoveka;

4) Verbalno ili simboličko nasilje, itd. Takođe je poznato da su nasilje i

agresija obrasci ponašanja koji se spontano prihvataju. (što "navijači i čine").

U tom smislu mediji snose dio odgovornosti za ukupnost onoga što se dešava na

sportskim stadionima i van njih, iz prostog razloga što mediji u sadašnjim prilikama

malo toga mogu učiniti da spriječe nasilje u sportu, ali mogu mnogo toga učiniti (ili

čine) da se ta eskalacija nasilja pojača. Moć medija ogleda se kroz mogućnost

odabira slika i riječi koje se koriste prilikom medijskog izvještavanja, a koje mogu

radikalno izmjeniti viđenje (sagledavanje) nekog događaja, bez obzira da li su

njegove posledice zdrave, nasilne ili čak fatalne. Mediji, u većini slučajeva presudno

utiču na formiranje javnog mnjenja, određena dešavanja koja su prisutna u sportu

mogu da postave ispod, odnosno iznad praga javnosti, da prećute ili da prenaglase

ono što je po njima urgentno i zabrinjavajuće.

Međutim, vrlo važna stvar koja se nerijetko predviđa, je da mediji imaju ograničenu

sposobnost da prenesu punu i potpunu sliku o nekom sportskom događaju ili o sportu

u cjelini. Pored toga veoma mali broj sportskih informacija (članaka, vijesti) su

statusno neutralni i ne sadrže drugu stranu priče koja bi korisniku informacije dala

mogućnost da sagleda cjelokupno dešavanje (problem) i da na osnovu toga donese

zaključak.Mediji, naročito televizija, svojim prilozima (namjerno ili slučajno;

svjesno ili ne) podstiču agresiju i nasilje i stimulišu agresivne postupke, i stoga se

15

posebno mora obratiti pažnja na odabir informacija i način njihovog prezentovanja,

kako bi se izbegla afirmacija i nesvjesno davanje legitimnosti nasilju i drugim

oblicima ponašanja koja ne želimo u sportu. Fenomen nasilja u sportu, a posebno

navijača, u posljednjih nekoliko godina dospjeva i u unutrašnje-političke i društvene

rubrike, ali isključivo u obliku komentara ili šire društveno-političke analize.

Tendencija ozbiljnijih novina da se "parira" onim drugim veoma je prisutna, posebno

kad je riječ o plasmanu i obimnosti opisa dogadjaja.Dogadjaji se, naime, prate iz

dana u dan. Oni se ne ispuštaju tako lako iz prostog razloga jer za pojedine novinare

oni predstavljaju osnovnu temu. Bez toga, oni nemaju baš o mnogo čemu da pišu.

Ovo je stanje, naravno, povezano i sa opštim stanjem u srpskom sportu - padom

kvaliteta, interesa i popularnosti. Samo pojedine međunarodne utakmice i takmičenja

privlače brojniju publiku, dok je tiraž čisto sportskih novina veoma opao.Popularnost

tenisa, koji se ranije doživljavao kao suštinska suprotnost pravom "muškom"

timskom sportu, otkriva ne samo kako proces promjena obuhvata sve šire segmente

društva nego i kako se mijenja kulturološka tipologija bitna za identifikaciju i

idealizaciju cijele jedne generacije.

10. Medijsko nasilje – stvarnost ili fikcija

Nasilje je uvijek atraktivna tema za film i televiziju bilo da je riječ o fizičkom ili

duhovnom nasilju. Krajem šezdesetih godina nasilje postaje jedna od

najkomercijalnijih oblasti. Ti novi procesi povezuju se sa otvaranjem ratnih žarišta,

ekspanzijom terorizma i najraznovrsnijim oblicima nasilja, od uličnog pa sve do

onog na stadionu. Prezentovanje nasilja u medijima izazvalo je kontroverzne podjele

na radikalne kritičare (protivnike prikazivanje nasilja) i apologete, tj. one koji su

branili i odobravali nasilje. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 133 )

Masovni mediji danas koriste nasilje kao izražajno sredstvo. Problem je kad se

nasilje prikazuje radi nasilja i u takvim slučajevima se ne vidi zamisao autora. Neke

drastične nasilne scene ili prizori ne predstavljaju toliki problem koliko mediji koji

direktno slave nasilje.

16

Humanističko kritički stav rješava mnoge već pomenute dileme. Prikazivanje nasilja

je legitimno ukoliko opravdava idejno- estetski kontekst humanističke namjere

autora.

U vijeku u kome živimo nasilje je postal “estetika” i “etika” ekrana; držati se

nasilnički pripada stilu, obrascu i modi.

U društvima u kojima postoji veća za korištenjem nasilja u pravilu se javlja i veća

tolerancija prema prikazivanju nasilja u sredstvu masovne komunikacije.

S pravom se ukazuje da treba razlikovati upotrebu scena nasilja kao sredstva i cilja.

Nasilje kao sredstvo, kao pozadina ili čak uljepšavanje izaziva samu destruktivnu

strast za užasavanjem. Tamo gdje je cilj pokazati besmisao, užas I pravu istinu

nasilja kako duha jednog neočekivanog sistema, takve scene imaju obratni efekat,

barem kod prosječnih normalnih ljudi i one izazivaju gnušenje. ( Koković, D. Sport i

mediji, str.134 )

Tkz. filmovi strave i užasa nastaju zajedno sa tradicijom filmske umjetnosti i ne

spadaju u kategoriju filmova koji tangiraju problem nasilja. Iako su šokantni, njihova

uloga je katarza straha, oslobodjenje , a ne tjeskoba kao stalna karakteristika

savremenog čovjeka.

10.1 Mediji, manipulacija i sport

Manipulacija vodi poreklo iz latinskog jezika i predstavlja kovanicu od dve reči:

manus-ruka i pulare-ugladiti, glačati, dodirivati, pipati, udešavati, prevlačiti rukom

itd. U prvobitnom značenju manipulacija se odnosila na obradu nekog predmeta

pomoću vještog korištenja ruku, da bi kasnije označavala rukovanje ili upravljanje

stvarima i ljudima da bi se ostvario neki zajednički cilj. ( Šušnjić, Đ. 1995)

Mediji nisu postali orudje prikupljanja i širenja informacija koje proizvodi neko

drugi, već proizvodač, kontrolor i vlasnik informacija. Oni imaju svoje moćne i

profesionalno obučene kadrove za to. Njima su na raspolaganju faktički sve

raspoložive snage koje su na bilo koji način povezane sa informacijama. Oni

formiraju informaciju po svojim pravilima, dajući informaciji oblik koji odgovara

njihovim interesima. Informacioni tok koji ih zaobilazi neznatan je u poređenju sa

17

onim koji prolazi kroz njih, a njegova uloga još beznačajnija. Oni su skoncentrisali u

sebi najuticajnije informacione tokove i društvene snage. ( Koković, D. Sport i

mediji, str. 59 )

Mediji prodiru u sve sfere društva - u politiku, ekonomiju, kulturu, nauku, sport,

svakodnevni život. Oni svugde imaju posla i ne djeluju samo na osećanja i mišljenja

Ijudi. Oni demonstriraju vlast nad njima, i to diktatorsku vlast. Ova vlast se ostvaruje

različitim kanalima.

Sredstva masovnih komunikacija postaju sve više informativna i formativna.

Mnoštvo informacija zahjtevalo je prilagođavanje i selekciju, što je omogućavalo i

manipulaciju. Informacija je, najedanput, u punom smislu, postala temelj socijalne

moći.

Napredovanjem tehnologije manipulacija i propaganda je proširila svoj uticaj, što

ranije nije bio slučaj , jer nije bila toliko razvijena tehnologija kao što je slučaj dana.

U situaciji izloženosti na milost i nemilost depersonalizovanim informacijama,

pojedinac počinje tražiti oslonac u drugome, nekoga ko zna, ko može biti oslonac u

kontradiktornom svijetu sa kojim je suočen. Gotovo otkako je izumišljena, televizija

je igrala važnu ulogu u političkoj propagandi, a svakako otkako je prvi put

primijenjena na sportskim terenima i u sportu. Zaista stoji da je od začetka televizije

trojac politika-sport-propaganda pronašao je sredstvo samoobogaćenja, gdje se svaka

komponenta napaja drugima.

Ovdje se same po sebi javljaju dvije primjedbe. Upotreba sporta na televiziji

predstavljala je kombinaciju dvaju važnih faktora čiji su nasilni oblici vidljivi tek

nakon raščlanjivanja i kritičkoga razmatranja. Kao prvo, u poslovanju političke i

ideološke propagande fenomen sporta uz novu tehnologiju stavljen je u službu

političkoga režima koji nije imao skrupula oko iskoriščavanja javnoga interesa masa

za sport kao sredstva pravdanja uspona i uspostave svoje korumpirane ideologije.

Kao drugo, kao što je istaknuo Jean-Marie Brohm, operacija je takođe bila zacrtana

tako da stvori "opijum za narod" (Brohm 1992). Okupljajući učinak sporta,

tehnološki pojačan emitovanjem slika i višestruko povećan čarolijom ekrana, privlači

sve veći broj posmatrača pretvarajući ih u krotke "gledaoce".

18

Nasilnicima ne treba davati medijski prostor - mediji ne bi trebali pokrivati scene

navijačkog nasilja, prikazivati navijače i njihove vođe, nego samo objavljivati

fotografije posljedica tog nasilja. ( www.media.ba/bs/recommendation/istraživanje-

mediji-sport-i- nasilje)

19

Z A K LJ U Č A K

Medijsko nasilje je danas veoma često, što ranije nije bio slučaj jer tehnologija nije

bila tako razvijena, kao što je slučaj danas, jer se sve odvija preko medija, televizije,

interneta itd. Danas novinari pokazuju veliku “pasivnost” kada su u pitanju izvještaji

o nasilju. Sportski novinari su najznačajniji i najuočljiviji posrednici izmedju društva

i sporta. Mediji su u situaciji da šire i da sužavaju dimenzije sportskog uspjeha ili

neuspjeha i da u različitom svjetlu prikazuju ponašanje ljubitelja sporta i navijača.

Situacija u našem društvu sa stanovišta pojave nasilja u sportu i njihove obrade kroz

medije je nepovoljna, ali se analitički mogu dobro locirati problem. Medije treba

sankcionisati i uvesti pravila , kako bi se ovo medijsko nasilje suzbilo i donekle

uklonilo.

Nasilje je uvijek atraktivna tema za film i televiziju bilo da je riječ o fizičkom ili

duhovnom nasilju. Krajem šezdesetih godina nasilje postaje jedna od

najkomercijalnijih oblasti. Problem je kad se nasilje prikazuje radi nasilja i u takvim

slučajevima se ne vidi zamisao autora. Neke drastične nasilne scene ili prizori ne

predstavljaju toliki problem koliko mediji koji direktno slave nasilje.

Iako bi nasilje trebalo biti uklonjeno i sa svih TV prijemnika tako i sa sportskih

terena, realnost je sasvim drugačija. Danas se svakodnevno čuju vijesti koje se tiču

nasilja, bilo na sportskom terenu bilo u životu ljudi. I tako će još dugo biti, jer mediji

su ti koji proizvode nasilje i reprodukuju ga nama.

20

L I T E R A T U R A

Koković, D. (2004) Sport i mediji, Fakultet za uslužni biznis, Novi Sad

www.media.ba/bs/recommendation/istraživanje-mediji-sport-i- nasilje

21