Spoznaj Samog Sebe

Emir Salihovi}

Spoznaj samog sebeIntenziv prosvjetljenja:

savremeni metod duhovnog razvoja

5

Sadràj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Ra|anje Intenziva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Tehnika prosvjetljenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Komunikacija kao duhovni alat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

Na putu ka istini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

Prosvjetljenje: direktno znanje istine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Barijere ka prosvjetljenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Pravila i raspored. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Metafizika prosvjetljenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

Dijade: duhovna staza prijateljstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

DODACI

Charles Berner govori o Intenzivu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

Gdje u~estvovati na Intenzivu? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167

Seminari Emira Salihovi}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177

Zahvalnica

Ova knjiga ugledala je svjetlost dana zahvaljuju}i pomo}i i podršci sljede}ih ljudi

kojima se ovom prilikom iskreno zahvaljujem:

Jake i Eva Chapman, Judith Collignon, Vaughn Spurlin, Keith Tarswell, Erin

Wolfe, Don Wilson i Muhamed Hrlovi}.

Dragi prijatelji, zadovoljstvo je dijeliti svijet sa vama.

Autor

Predgovor

Knjiga koja je u va{im rukama bavi se temom ~ovekovog uma, duhovnim razvojem i

prosvetljenjem. Sasvim konkretno, bavi se jednom od metoda ili tehnika - Intenzivom

prosvetljenja - koja omogu}ava li~no iskustvo ove vrste.

Pre nekoliko godina sedeo sam sa jednim svojim francuskim poznanikom u

pariskom kafeu, i slu{ao o njegovim duhovnim potragama. Poreklom je bio iz

burùjske porodice, dobro obrazovan i oènjen tako|e imu}nom i dobro obrazo-

vanom Amerikankom. Za na{e prilike, ìvot im je bio veoma naklonjen, jer su

oboje imali i dovoljno novca i dovoljno slobodnog vremena. On je radio kao pro-

fesor na jednoj visokoj {koli, dok je ona bila novinar “Herald Tribuna”. Oboje su

ve} dvadesetak godina posve}eno ve`bali Zen i tibetanski budizam, ali su usput

isprobali i sve ono {to je makar malo bilo u stanju da zagolica njihovu intelektu-

alnu i spiritualnu radoznalost. Mnogo su putovali po Evropi i Americi, ali isto

tako i na Istok, u Japan, Tibet, Indiju... i{li su svuda gde im je izgledalo da se ima

{ta novo saznati i nau~iti. I on i ona ve} su imali status u~itelja u Zenu. Tada kad

sam razgovarao sa njima, upravo su se vratili iz [panije, gde su boravili nekoliko

nedelja na jednom zen seshinu. Sa velikim odu{evljenjem mi je pri~ao o svom zen

majstoru, njihovom boravku tamo, atmosferi, mentalnoj i emocionalnoj ~isto}i,

duhovnim probojima, kao i o unutra{njem miru, jednostavnosti i spontanosti,

koje u~esnici tamo tokom svakodnevne vi{e~asovne prakse zena iskuse, i sa ~ime

se onda vra}aju u svakodnevni ìvot, poku{avaju}i da te duhovne dobitke onda

nekako ugrade i integri{u u svoje svakodnevne poslovne i porodi~ne du`nosti.

Spoznaj samog sebe Emir Salihovi}

9

U jednom trenutku je na kratko stao sa svojom pri~om, a zatim nastavio: “Zna{, i

ja i moja supruga se sasvim slaèmo u tome da, ako ~ovek ima dobru sre}u da

nai|e na pravog u~itelja Zena, ili Tibetanskog budizma, ili drugih tradicionalnih

i proverenih metoda i {kola duhovnog razvoja, i ako tako|e ima dovoljno slo-

bodnog vremena, vere, discipline i novca da ga sledi, onda on moè za deset do

petnaest godina zna~ajno da napreduje i da prakti~no doìvi ta duboka duhovna

iskustva o kojima govore svete knjige. Me|utim, samo Intenziv prosvetljenja moè i

obi~nom ~oveku dati priliku da identi~na iskustva ostvari za samo tri dana.”

Kao neko ko se i sam bavi duhovno{}u i Intenzivima ve} duè od trideset godina,

doìveo sam ovu njegovu izjavu kao vrlo va`nu, kao jedno iskreno i kvalifikovano

svedo~enje dvoje obrazovanih i imu}nih ljudi, koji su tokom svoje duhovne

potrage temeljno prokrstarili i dobro upoznali ovu na{u planetu, ostaju}i do kraja

odani traganju za u~iteljem, metodom, praksom, ili {kolom, koja dana{njem

~oveku moè najvi{e da pruì u pogledu duhovnog razvoja.

Ali, {ta je to duhovno traganje, {ta je to duhovni razvoj, {ta je spiritualnost? Zar to

nije ona tamna sfera, izvan nauke i tradicionalnih religija, koja je tako ~esto na

granici realnosti i du{evnih patologija, pa predstavlja potencijalno mra~no

podru~je zloupotrebe ~oveka od strane pojedinih devijantnih grupa i nekih ver-

skih sekti, o ~emu povremeno ~itamo u novinama?

Aprila 2002. godine, tako|e u Parizu, u~estvovao sam na UNESCO-ovoj konferen-

ciji pod nazivom “Nauka i duhovno tragala{tvo” (Science and the Spiritual Quest).

Bio je to najeminentniji nau~ni skup na kome sam ikada u~estvovao. Od dvadese-

tak predava~a - profesora sa najpoznatijih svetskih univerziteta - u~estvovalo je ~ak

pet Nobelovaca: Werner Arber, Praveen Chaudhari, Christian de Duve, William

Phillips i Charles Townes. Zaklju~ci sa tog skupa su jasno odredili podru~ja

nauke, religije i duhovnosti.

Upro{}eno, oru|a nauke su logika i matematika, a njen cilj je tehnologija, lak{i i

bolji ìvot.

Najva`nije oru|e religije je etika, a njen cilj je uputiti ljude da ispravno ìve i

rade, da formiraju porodicu, podiù decu, da se osigura opstanak i produènje

ìvota na zemlji.

Oru|e duhovnosti je srce, a njen cilj je mudrost, razumevanje, osve{}ivanje.

Emir Salihovi} Spoznaj samog sebe

10

Duhovnost zapravo zna~i TRAGANJE ZA SMISLOM. To traganje ne samo da pred-

stavlja legitimnu ~ovekovu potrebu, autenti~nu i individualnu, izvan svih sistema,

pravila i dogmi, ve} je i preko potrebna za celoviti razvoj i samoostvarivanje svakog

pojedinca. To je li~ni i ni~im kontaminirani stalni poku{aj da ~ovek shvati sebe i

Univerzum u kome ìvi. To je ve~ita zapitanost o krajnjoj su{tini i najdubljem smis-

lu. Najve}i nau~ni umovi koje je svet ikada video (Ajn{tajn, Njutn, Tesla ...), i najis-

taknutije religiozne vo|e, istovremeno su bili i posve}eni spiritualni traga~i. Svaka

razvijena i dobro integrisana li~nost bi zapravo trebala da ostvari kod sebe tu dobru

i nu`nu proporciju i harmoniju nau~nosti, religioznosti i duhovnosti. Za{to je to

neophodno? Pa zato {to nauka nema etiku. Da je ima, u nau~nim institutima ne bi

se projekovali oru`je i atomske bombe. Etike nema ni u duhovnosti. Da je ima, zar

bi bilo toliko afera u spiritualnim grupama po pitanju zloupotrebe mo}i, novca i

seksa? Ali, ako bi pak sve sveli samo na etiku, veru i disciplinu, ako bi suzili taj pros-

tor za li~no tragala{tvo i pravo na gre{ke, ~ovek bi, pak, zaglupeo i fanatizovao se, a

sam ìvot postao bi nepodno{ljivo dosadan i monoton.

U vremenu u kome ìvimo, nauka i tradicionalne religije su veoma dobro utemel-

jene i prisutne u na{em obrazovanju i svakodnevnom ìvotu. U pore|enju sa

njima, ova tre}a oblast duhovnosti je sasvim malo zastupljena: literaturom, sistemi-

ma, institucijama ... Ona je dru{tveno sasvim potisnuta, mistifikovana, sakrivena i

nedostupna. A to je, zapravo, ono na{e ishodi{te, krajnja realnost, od koje smo se

procesom evolucije udaljili, i zaboravili se u povr{nim egzistencijalnim, statusnim

i materijalisti~kim igrama. To je ishodi{te i neprekidni izvor ideja, energije,

snage, entuzijazma, ljubavi, ìvotne mudrosti i radosti. U dana{njem svetu, nega-

tivne posledice otu|ivanja od toga prisutne su u svakom smislu i na svakom

koraku. Stoga, svako podse}anje na to, i svaki doprinos u tom pravcu je nuàn i

preko potreban, naro~ito ako je pro{ao kroz {iroku praksu i nu`nu dugogodi{nju

proveru i ako je o~evidno dokazao svoju vrednost i efikasnost, kao {to je to slu~aj

sa Intenzivom prosvetljenja, o kome govori ova knjiga.

U Zaje~aru, 14. aprila 2005.

Desimir D. Ivanovi}


11

Uvod

Stvarni duhovni razvoj nemogu} je bez istinskog znanja o tome ko smo i {ta smo

u su{tini, koja je na{a stvarna priroda. Na{ cjelokupni pogled na svijet, na{ svjet-

onazor i doìvljaj svijeta i drugih uslovljen je time kako doìvljavamo same sebe.

[ta mislimo o sebi, to }emo misliti i o drugima. Stoga je nemogu}e uspostaviti

realan, smislen odnos sa stvarno{}u, uistinu se razvijati u svijetu, bez da prethod-

no nismo direktno spoznali svoju istinsku prirodu, samog sebe. Ako to ne znamo,

onda ne moèmo znati ni {ta je stvarni razvoj.

Bez znanja o svojoj stvarnoj prirodi mi ne moèmo uistinu znati u kom se pravcu

treba kretati, ve} to moèmo samo naslu}ivati. Svoj ìvotni put mi moèmo zasno-

vati na svojim racionalnim zaklju~cima, na vaspitanju, na konceptima usvojenim

od roditelja, zajednice, vjerskog u~enja, na svojim osje}anjima ili na intuiciji, ali

to nikad ne}e biti stvarno znanje (gnoza) koje proizilazi iz nutrine na{eg bi}a, iz

na{e sopstvene spoznaje toga ko smo i {ta smo.

Naravno, mnoge vjerske i filozofske debate vo|ene su tokom milenija o tome {ta

je istina i kako se ona moè spoznati, ako je to uop{te mogu}e. Danas je, ~ak, vrlo

popularno mi{ljenje da svako ima “svoju istinu”, odnosno da apsolutna istina, jed-

nakovrijedna za sve pojedince, ne postoji.

Istina je, onako kako ja ovdje koristim tu rije~, jednostavno stvarnost, ono kako

stvari stvarno jesu. Ako tu stvarnost defini{emo nekom matemati~kom formulom,

to ne}e biti istina sama po sebi, ve} samo jedan matemati~ki opis te istine. Ako je

opi{emo nekom logi~kom definicijom, onda to opet ne}e biti sama istina, ve}


13

samo logi~ka konstrukcija, mentalni opis te stvarnosti. A svaki opis stvarnosti, ma

koliko dobar bio, nikad nije sama stvarnost po sebi, ve} samo jedna ideja, koncept,

o toj stvarnosti.

Intenziv prosvjetljenja, o kojem pi{e ova knjiga, jeste jedan prakti~an metod kako

direktno iskusiti tu kona~nu istinu, ne kao ideju, ve} kao ìvotnu stvarnost. Metod

kako direktno iskusiti svoju stvarnu prirodu, neovisno od svih intelektualnih i

ostalih posrednih tuma~enja i interpretacija. Moj cilj ovdje jeste da opi{em taj

metod, i zainteresovanima dam osnovne, pa mo`da i vi{e od osnovnih informaci-

ja kako bi odlu~ili èle li u~initi ozbiljan korak u pogledu svog duhovnog razvoja

i mo`da u~estvovati na nekom od sljede}ih Intenziva koji se budu odràvali u

Bosni i Hercegovini. Intenzivi se odràvaju u svijetu od 1968, i do sada su hil-

jadama ljudi pomogli da promijene svoje ìvote na bolje, usmjere pramac svog

ìvotnog broda u pravcu Istine, i doìve smislen, stvaran razvoj, bez obzira da li u

svom svakodnevnom ìvotu ina~e praktikuju neki sistem samorazvoja ili ne.

@elja mi je i to da ova knjiga pomogne sa~uvati informacije na na{em jeziku o

standardnim Intenzivima prosvjetljenja, po metodu i u~enju Charlesa Bernera i

Lawrence Noyesa Skande. To je zato {to se na na{im prostorima – prostorima

biv{ih jugoslovenskih republika – tokom godina pojavio znatan broj voditelja sem-

inara koje oni nazivaju Intenzivima, ali koji to u su{tini nisu. Postoje i oni koji te

seminare nazivaju druga~ije, i tvrde da su oni nastali kao svojevrsno pobolj{anje

ve} postoje}eg Bernerovog metoda. Zbog svega toga mi se ~ini da je potrebno pod-

sjetiti duhovne tragaoce na ovim prostorima {ta je to, u stvari, Intenziv prosvjetl-

jenja u svojoj originalnoj, izvornoj formi. Tako|e èlim upoznati ~itatelje i sa time

da je Berner nedavno objavio novi priru~nik za voditelje Intenziva, «Svjesnost

istine», koji je napisan zajedno sa njegovom sada{njom najbliòm saradnicom,

Monom Sosnom. Berner tu izlaè svoje aktuelno razumijevanje prosvjetljenja, i

neke koncepte iz tog najnovijeg priru~nika tvorca Intenziva prenosim u ovoj

knjizi.

Na kraju, knjiga je pisana i za znatièljnike koji samo vole ~itati, i koji mo`da nika-

da ne}e poèljeti da se i sami upuste u avanturu samootkri}a u~estvuju}i na

Intenzivima. Tako|e je namijenjena i onima koji su ve} u~estvovali na jednom ili

dva Intenziva i èle dobiti dodatne informacije o toj metodi u ~iju su se


14

djelotvornost uvjerili iz prve ruke.

Ali, {ta god bio va{ motiv za ~itanje ove knjige, neka vam ona bar malo pomogne

da misli usmjerite u pravcu onoga {to je vje~no i trajno, a odmorite ~elo od briga

o onome {to je prolazno i kratkotrajno.

Emir Salihovi}

Sarajevo, 2004.


15

Ra|anje Intenziva

Intenziv prosvjetljenja je trodnevna radionica (workshop), ~iji je jedini, isklju~ivi cilj

postignu}e prosvjetljenja, koje za ove potrebe defini{emo kao “direktno iskustvo

istine”. Danas je ova definicija blago modifikovana, i time }emo se baviti u poglavlju

«Prosvjetljenje: direktno znanje istine».

Intenziv nije jedna od mnogih tehnika meditacije ili li~nog razvoja koje moète raditi

kod ku}e, onda kada odvojite ne{to malo vremena za to. Kao {to samo ime kaè, to je

intenzivna tehnika koja se pod vo|stvom obu~enog voditelja prakticira puna tri dana i

svo vrijeme boravite, hranite se i spavate u objektu gdje se Intenziv odràva. Tako|e,

Intenziv nije individualna tehnika. Intenziv uvijek radi grupa ljudi, a sama tehnika,

koju }emo kasnije detaljno objasniti, radi se uvijek u paru sa nekim drugim u~esnikom.

Jako je va`no naglasiti da Intenziv nije sekta, religija, filozofija ili duhovno

u~enje. To je ~ista tehnika, “~ista praksa”, koju mogu praktikovati svi, bez obzira

da li slijede neki poseban sistem duhovnog vje`banja ili ne. U stvari, moè se re}i

da je ono {to se radi na Intenzivu bit svake od velikih svjetskih religija, jer svaka

religija upu}uje na samoposmatranje, odnosno samoistraìvanje, kao jedan od

puteva ka kona~noj stvarnosti.

“Prosvjetljenje” ili “direktno iskustvo istine” podrazumijeva direktno iskustvo

istine, stvarnosti, onoga kako stvari stvarno jesu. “Direktno” zna~i da je to iskust-

vo doìvljeno neposredno, ne kroz upotrebu logike, osje}anja, intuiciju, posma-

tranje ili bilo koji drugi indirektni ili intelektualni proces. U direktnom iskustvu,

ono {to se doìvljava i onaj koji to doìvljava na izvjestan na~in postaju jedno,


17

ulaze u svojevrsno stanje jedinstva, u kojem vi{e nema razlike izme|u onoga {to

se opaà i onoga koji to opaà.

“Iskustvo” zna~i da se radi o li~nom, subjektivnom doìvljaju koji se direktno ti~e

onoga koji to iskustvo doìvljava.

“Istina“ je, pak, izraz koji razli~iti ljudi razli~ito defini{u i razumiju. Ja ovdje ter-

min “Istina“ koristim isklju~ivo u zna~enju kona~ne stvarnosti, onoga kako stvari

stvarno jesu, neovisno od toga {ta mi mislimo, {ta vjerujemo, ili kako bi èljeli da

stvari budu.

Tvorac Intenziva, Amerikanac Charles Berner (ro|. 1929.) bio je do svog “pen-

zionisanja” 1995. godine jedan od najkreativnijih i najautenti~nijih duhovnih

u~itelja sa Zapada. Po njegovim sopstvenim rije~ima, za kona~na pitanja ljudske

egzistencije zainteresovao se kao vrlo mlad, i svoje prvo iskustvo prosvjetljenja

doìvio je kao tinejdèr, intenzivno meditiraju}i o zna~enju drevnog Lao Ceovog

djela “Tao Te \ing”, glavnog djela kineskog Taoizma.

Iako to Berner kasnije nije javno navodio, on je pedesetih godina pro{log vijeka

po~eo izu~avati alternativnu tehniku terapije i li~nog razvoja zvanu Dijanetika,

koju je razvio Lafajet Ron Habard, poznat i kao popularan pisac nau~ne fan-

tastike. Po njegovom najpoznatijem romanu, “Bojno polje Zemlja”, Dòn Travolta

je snimio istoimeni, istina vrlo lo{, film. Berner se kasnije, sredinom 60-ih, dis-

tancirao od Habarda i osnovao svoju sopstvenu {kolu li~nog razvoja, pod nazivom

Abilitizam, od engleske rije~i za sposobnost (ability).

Bit Dijanetike sastoji se u teoriji po kojoj je glavni uzrok svih neèljenih oblika

ljudskog pona{anja, poput raznih vrsta neuroza, tzv. engram. Engram je definisan

kao manje ili vi{e traumati~no iskustvo bola koje je pra}eno umanjenom svjes-

no{}u ili, pak, potpunom nesvjesticom. Klasi~an {kolski primjer lak{eg engrama,

odnosno primjer toga kako engram funkcioni{e, jeste èna koja se vra}a ku}i sa

pijace i nosi torbu punu povr}a. Pored nje prolazi ~ovjek sa psom. Ona odjednom

u ruci po~inje osje}ati bol, a emotivno doìvljava nelagodu. Racionalizuje to time

da je torba prete{ka, pa je premije{ta u drugu ruku, a osje}anje nelagode po~inje

tuma~iti iracionalnom brigom za ku}u (“Moram poùriti, da li su djeca u redu?”

ili “Boè, da li sam ugasila plin prije nego {to sam iza{la?”). Ipak, po dijaneti~koj

teoriji, uzrok i bola i nelagode leì u engramu, odnosno davnom bolnom iskustvu


18

kada je tu ènu, jo{ dok je bila djevoj~ica, napao i za ruku ugrizao bijesan pas, {to

je za nju u to vrijeme bilo izuzetno traumati~no iskustvo.

Ona, po Dijanetici, nije morala u sada{njem vremenu svjesno opaziti psa koji je

pro{ao pored nje, vezan na uzici. Njen nesvjesni um je to u~inio i reagovao na na~in

sadràn u engramu. Taj engram je, dijaneti~kim rje~nikom re~eno, bio restimulisan.

U slu~aju da je ta osoba imala jo{ koje sli~no neugodno iskustvo sa psima, ti nizovi

lo{ih doìvljaja mogli bi se povezati u tzv. lance, te vr{iti jasan negativan uticaj na ìvot

te osobe, tako da ona potpuno izgubi sposobnost racionalnog pona{anja u odnosu na

pse kao ìvotinjsku vrstu. Tih ìvotinja ona se tada isklju~ivo boji, ne voli ih i trudi se

da ih ne primje}uje, ili uvijek iracionalno reaguje kada se na|e u blizini pasa.

Dijaneti~ka terapija sastoji se u tome da se pojedinac preciznom tehnikom rada

vrati u prvobitni trenutak bola i proìvi ga u potpunosti, oslobodiv{i tako sputanu,

potisnutu emotivnu energiju i osvijesti mentalne stavove, zaklju~ke, koje je tada

donio i koji su postali njegovi “li~ni zakoni” koji od tada upravljaju njegovim ìvo-

tom. U slu~aju primjera sa djevoj~icom, stav bi mogao biti: “Psi su zli” ili “Od pasa

treba bjeàti”, ili “@ivotinje su opasne”. Drugi primjeri fiksiranih mentalnih stavo-

va, koji se u Dijanetici zovu postulati, mogu biti “@ivot je teàk”, “Drì jezik za

zubima”, “Ljudima se ne smije vjerovati”, “@ene èle samo novac”, “Mene ljudi ne

vole”, “Ja sam slabi}”, “Mene ne}e prihvatiti“ i mnogi, mnogi drugi, raznoliki isto

onoliko koliko je svako od nas druga~iji od svih drugih. Osloboditi se tih fiksir-

anih stavova i ìvjeti ìvot autenti~no, slobodno, fleksibilnog mentaliteta, svakako

je sretno i vrlo poèljno stanje.

Charles Berner bio je jedan od vrlo uspje{nih ranih prakti~ara Dijanetike, a to mi

je potvrdila i Amerikanka Pat Krenik, koja je tako|e studirala pod Habardovom

supervizijom tokom pedesetih. Ona je Bernera upoznala u januaru 1958, u

Va{ingtonu, gdje su zajedno poha|ali obuku iz Dijanetike, i kaè da je Bernerov

odlazak bio svojevrstan {ok za mnoge Habardove studente, jer je Berner bio vrlo

poznat i cijenjen prakti~ar Dijanetike u to vrijeme.

Nakon tog razlaza Berner je, zajedno sa svojom tada{njom suprugom Avom, vodio

centar za li~ni razvoj i alternativnu medicinu u Kaliforniji, u mjestu Costa Mesa.

Nudili su treninge iz oblasti me|uljudske komunikacije, zdravstvene programe, te

programe iz oblasti prou~avanja ljudskog uma, te druge sli~ne procese.


19

U skladu sa iskustvima koje je imao prakticiraju}i metode proiza{le iz

Habardovog rada, Berner je utvrdio da je iskrena, istinita i otvorena komunikaci-

ja izme|u ljudi klju~ni element koji pomaè da se oni oslobode mentalne

napetosti, razrije{e li~ne probleme i ponovo aktiviraju svoje uspavane potencijale.

On je stoga svoj rad sa klijentima usmjerio na to da im pomogne da “otvore”

komunikacijske puteve izme|u sebe i drugih, da potpunije i istinitije prezentira-

ju sebe drugima, kao i da postanu bolji slu{aoci, odnosno da pobolj{aju svoju

sposobnost da slu{aju druge i da ih razumiju.

Jedan od najve}ih svjetskih autoriteta po pitanju Intenziva ameri~ki terapeut i

duhovni u~itelj Lawrence Noyes Skanda, koji je dugi niz godina izuzetno blisko

sara|ivao sa Bernerom, napisao je u svojoj izvrsnoj knjizi “Enlightenment Intensive:

Dyad Communication as a Tool for Self-realization” da je Bernerova supruga Ava

imala glavnu ulogu u formiranju one vrste rada koja se na Intenzivu naziva “dija-

da”. Sama rije~ dolazi od gr~ke rije~i “dyo”, {to zna~i “par, dvoje”, a u kontekstu ter-

apeutskog rada, te Intenziva, odnosi se na dvoje ljudi koji rade zajedno, u paru.

Konkretnije re~eno, odnosi se na dvoje ljudi koji sjede u paru, jedan naspram dru-

gog, i naizmjeni~no komuniciraju, dok onaj drugi samo slu{a. Takva vrsta rada

omogu}avala je da ve}i broj ljudi u isto vrijeme radi sa konkretnim terapeutskim

instrukcijama, pod nadzorom samog terapeuta, {to je otvorilo mogu}nost za rad na

sebi za one ljude koji nisu imali dovoljno novca da sami zakupe terapeuta i njegovo

ili njeno vrijeme iskoriste samo za sebe.

«Berner je uvijek puno zavisio od ène sa kojom je bio», rekla je Lawrencu Noyesu

Bernerova biv{a supruga Ava, u intervjuu koji je on vodio sa njom 1996. godine.

«@ena mu je bila kao neka vrsta gurua. Vi{e nego samo inspiracija. Postojala je

intenzivna svakodnevna komunikacija».

«Rad sa dijadama sam mu ja prva predloìla», pri~a Ava. «On je u po~etku bio

protiv... Kada su po~eli da dolaze mladi ljudi koji nisu sebi mogli priu{titi da plate

individualni rad, ja sam po~ela da razmi{ljam: kako ti ljudi mogu da iskuse dobiti

od te izvanredne tehnologije i tako sam dobila ideju za dijade. Rekla sam, hajde

da dvadesetak ljudi postavimo u dva reda, damo im pitanja za rad, mi mjerimo

vrijeme i kaèmo im kada da se promijene. To je bila potpuno moja ideja. Trebalo

je onda razgovarati sa Charlesom i ubijediti ga da pristane na to».


20

Ava dalje kaè da se Berneru ideja dopala onda kad su jednom poku{ali da je

primijene.

Princip rada u dijadama imao je svoje korijene u dijaneti~koj praksi.

Dijaneti~ki terapeut, za razliku od terapeutske uloge u mnogim drugim sistemi-

ma, nije imao ulogu tuma~a. Njegovo nije bilo da tuma~i iskustva klijenta, anal-

izira ga, da mu potvr|uje ili mu odri~e. Dijaneti~ki terapeut je sli~niji pilotu, ili

kapetanu broda, koji jednostavno izdaje instrukcije, prati situaciju i navodi klijen-

ta da sam stigne tamo gdje treba da stigne. To je uklju~ivalo ponavljano davanje

istih instrukcija, na koje bi klijent uporno odgovarao, dok ne bi do{ao do uvida ili

“ispraznio” svoj emotivni naboj.

Teorijska osnova metode bila je sadràna u specifi~noj teoriji komunikacije, koju

je razradio Habard, a koju }emo razmotriti ne{to kasnije u kontekstu prakti~nog

rada na Intenzivima. Da damo kratak prakti~an primjer: terapeut bi klijentu

mogao dati instrukciju: “Reci mi ne{to {to si uradio (toj i toj osobi) {to misli{ da

nisi trebao?” Klijent bi tada odgovorio na instrukciju, iznio ne{to u vezi sa osobom

u vezi koje rade, dok bi terapeut za to vrijeme samo sjedio, drào pa`nju na kli-

jentu, slu{ao i trudio se da u potpunosti razumije {ta mu klijent saop{tava. Potom

bi jednostavno rekao: “Hvala ti”.

Nakon toga bi mogao dati instrukciju: “Reci mi ne{to {to si propustio da uradi{

(toj i toj osobi) {to misli{ da si trebao?”, saslu{ao klijenta na isti na~in i opet odvra-

tio: “Hvala ti”.

Zatim bi se vratio na prvu instrukciju i cijeli proces iznova i iznova ponavljao, sve

dok se ne bi pojavili odre|eni dobri indikatori: klijent bi naglo mogao ste}i uvid

u svoj odnos sa datom osobom, mogao bi doìvjeti emotivnu katarzu i dijelom

o~istiti osje}anje krivice u vezi sa tom osobom, moglo bi mu se naglo popraviti

raspoloènje i pove}ati sposobnost komuniciranja sa osobom u vezi koje rade i

tome sli~no.

Uporno ponavljanje gornjeg procesa, u skladu sa odgovaraju}im pravilima takvog

metoda rada, ima tendenciju da klijenta dovede u kontakt sa sve dubljim i dubljim

sadràjima njegovog uma, koji onda u jednom kriti~nom momentu bivaju prepoz-

nati i osvije{teni, {to vodi ve}em uvidu u svoj ìvot i osloba|anju od mentalnih i

emotivnih kompulzija. [tavi{e, posebna snaga tog metoda rada ne sastoji se samo


21

u tome {to ponavljanjem instrukcija klijent dublje “kopa” po svom umu, ve} i u

tome {to te sadràje jasno artikuli{e, komunicira terapeutu, koji sa pa`njom slu{a

i trudi se da u potpunosti razumije klijenta. U stvari, klijent tim procesom otkri-

va i terapeutu prezentira odre|enu istinu o sebi.

U dijadnom metodu rada njihove bi se uloge me|usobno izmjenjivale. Onaj koji

komunicira, to jest koji odgovara svom partneru na instrukciju “Reci mi ne{to {to si

uradio (toj i toj osobi) {to misli{ da nisi trebao?”, radio bi to pet minuta, nakon ~ega

bi mu njegov partner odvratio sa “Hvala ti” i oni bi zamijenili uloge. Onaj koji je

komunicirao sada bi svom partneru postavio istu instrukciju, “Reci mi ne{to {to si

uradio (toj i toj osobi) {to misli{ da nisi trebao?”, i slu{ao pet minuta, bez uplitanja,

klimanja glavom ili komentarisanja. Samo bi slu{ao, trudio se da {to bolje razumije

ono {to mu partner komunicira i na kraju rekao “Hvala ti”. Oni bi se tako izmjenji-

vali ukupno osam puta, {to ~ini 40 minuta, odnosno jednu “dijadnu vje`bu”.

Istini za volju, gornji opisi, kako Dijanetike tako i dijadnog rada, vrlo su povr{ni

i sluè samo da ~itaocu daju odre|enu ideju o ~emu se radi. Detaljnije bavljenje

tim temama zahtijevalo bi posebnu knjigu, dok sam rad, iako u biti jednostavan

proces, zahtijeva ozbiljan trening i puno iskustva da bi se mogao efikasno prim-

jenjivati na drugim ljudima. Ipak, dijade su jednostavna forma rada i pod nad-

zorom iskusnog trenera rade se lako i sa velikom efikasno{}u.

U uvodu za priru~nik namijenjen voditeljima Intenziva prosvjetljenja, Berner je

napisao da je otkrio da su ljudi koji su imali iskustvo prosvjetljenja, koji su imali

direktnu spoznaju istine o tome ko su i {ta su, mnogo bolje napredovali kroz

razli~ite tehnike samorazvi}a i dijadne vje`be, te imali najvi{e koristi od njih. Oni

koji su i dalje bili zbunjeni u pogledu svoje stvarne prirode, koji su sebe identi-

fikovali sa razli~itim konceptima poput tijela, du{e, duha, energije, svjetlosti i

sli~no, ili identitetima i stanjima bi}a kao “Ja sam ra~unovo|a” ili “Ja te{ko dobi-

jam ono {to ho}u”, mnogo su teè napredovali i mnogo teè shvatali smisao meto-

da koje su praktikovali.

Bernerova opsesija je tako postala kako pomo}i ljudima da direktno iskuse svoju

stvarnu prirodu, kako bi mogli uistinu na~initi stvaran i ozbiljan napredak u svo-

jim ìvotima.

Kako je sam ve} doìvio iskustvo prosvjetljenja, Berner je problem poku{ao rije{iti


22

predavanjima. Ipak, slu{anje ne~ijeg iskustva nije se pokazalo kao posebno efikasan

metod. Mo`da bi jedan procenat slu{alaca ne{to razumio, govorio bi Berner.

Stoga je izumio ne{to {to je nazvao “ma~kina vje`ba”. Naloìo bi slu{aocima,

tokom seminara ili predavanja, da obrate pa`nju na svoje tijelo ili na dio tijela. Da

pokrenu i opipaju ruku, osjete realnost svog fizi~kog tijela. “To je va{e tijelo”,

rekao bi im.

Potom bi im naloìo da zatvore o~i i zamisle ma~ku, neku obi~nu doma}u ma~ku

koju su nekad vidjeli. Dok bi posmatrali tu mentalnu sliku, Berner bi im rekao:

“To je va{ um”.

A zatim, dok su slu{aoci i dalje dràli zatvorene o~i i posmatrali mentalnu sliku

ma~ke, Berner bi im kazao: “Sada zapazite ko gleda u tu sliku ma~ke. To ste vi”.

Ipak, po Bernerovim rije~ima, ukoliko je jedan procenat slu{alaca ne{to razumio

tokom predavanja, “ma~kina vje`ba” bi pomogla samo toliko {to bi se taj broj

pove}ao za jo{ oko pola procenta.

Bilo je potrebno izna}i neko efikasno, prakti~no rje{enje.

Jednog prolje}nog popodneva 1968. godine Berner se nalazio u brdima pored

mjesta Santa Kruz u Kaliforniji. Po njegovim rije~ima, bilo je to prvi put nakon

mnogo, mnogo vremena da je nekoliko sati bio slobodan i nije imao {ta da radi.

[etao je i gledao drve}e.

Iznenada mu je nado{ao cijeli koncept Intenziva prosvjetljenja. Bio je to direktan,

prakti~an odgovor na njegovo pitanje: “Kako pomo}i ljudima da se {to prije

prosvijetle?”

“Ja nisam sjedio i razmi{ljao o tome dugo vremena”, pisao je Berner. “Samo sam

se upitao kako pomo}i ljudima da ubrzaju proces samootkri}a”.

Po svjedo~anstvima ljudi koji su poznavali Bernera iz tog perioda, on je bio veli-

ki genij sistematizacije, i nije to bilo neko nadnaravno «otkrovenje», ve} trenutak

kada je u bljesku uvida jednostavno spojio zajedno razli~ita znanja koja je do tada

stekao – terapeutski rad, dijade, Zen, samoistraìvanje iz joge – i napravio ono {to

danas znamo kao Intenziv.

Su{tina novog koncepta bila je da se tehnika komunikacije praktikovana u

dijadama kombinuje sa drevnim pitanjem “Ko sam ja?”, koje je ~esto kori{teno u

Indiji kao sredstvo za meditaciju, a vjerovatno je najpoznatiji savremeni u~itelj


23

meditacije na “ja” ili sopstvo bio legendarni [ri Ramana Mahar{i, iz

Tiruvanamalaija u Indiji, koji je preminuo 1950.

Drugim rije~ima jedan partner u dijadi bi drugom partneru dao instrukciju “Reci

mi ko si ti”, ovaj bi kontemplirao i potom rezultate te kontemplacije saop{tavao

svom partneru. Oni bi izmjenjivali uloge po istom principu i po istim pravilima

kao i u terapeutskoj formi dijada.

Kada partner primi instrukciju “Reci mi ko si ti”, napravio bi voljni poku{aj da

direktno iskusi ko je on zaista, u sada{njem trenutku. U isto vrijeme bio bi pot-

puno otvoren za sve {to se moè desiti kao posljedica tog poku{aja, uklju~uju}i

direktno iskustvo. Nakon {to bi kontemplirao na taj na~in, otvorio bi o~i i svom

partneru detaljno saop{tio, prezentirao, sve {to se pojavilo u njegovoj svijesti kao

posljedica tog poku{aja, ni{ta ne dodavaju}i niti oduzimaju}i. Njegov partner bi

za to vrijeme samo drào pa`nju na njemu, slu{ao i trudio se da {to bolje razumi-

je to {to mu se komunicira, odnosno prezentira. On bi tako kontemplirao i komu-

nicirao sve dok ne istekne pet minuta. Oni bi zatim zamijenili uloge i radili tako,

naizmjeni~no, sve dok ne istekne 40 minuta. Svako bi tako imao ~etiri perioda od

po pet minuta za kontemplaciju i komunikaciju. Detaljnijom analizom i

obja{njenjem ove tehnike bavi}emo se kasnije.

Pitanje “Ko sam ja?” ima dugu tradiciju i u japanskom zen budizmu, posebno u

{koli rinzai, koja je poznata po upotrebi neodgovorivih pitalica, takozvanih koana,

koji su kori{teni kao sredstva za kontemplaciju i koji imaju efekat da zahvaljuju}i

~injenici da se na njih ne moè logi~no odgovoriti pomaù prakti~aru da za trenu-

tak prevazi|e svoj intelekt, iza|e iz okvira uma i logike i iskusi stvarnost s onu

stranu uma, doìvi direktno iskustvo krajnje stvarnosti, prosvjetljenje, u zen budiz-

mu poznato pod nazivima kensho i satori. Iako se radi o iskustvu koje je isto po svom

kvalitetu, kensho je naziv za plitko, ne obavezno i stabilno stanje prosvjetljenja, dok

je satori termin kori{ten da ozna~i duboko i stabilno iskustvo prosvjetljenja.

Klasi~ni primjeri zen koana su “Koji je zvuk pljeskanja jedne ruke?” ili “Kakvo je

bilo tvoje lice prije nego su se rodili tvoji roditelji?” U japanskoj zen tradiciji

monasi bi intenzivno radili sa koanima i trudili se da proniknu u njihovu bit tokom

intenzivnih perioda kontemplacije koji obi~no traju pet ili sedam dana i koji se

nazivaju seshin. Tokom trajanja seshina monasi bi najve}i dio dana proveli u kon-


24

templaciji, a njihov cilj bi bio da iskuse kensho. Ostatak dana proveli bi recituju}i

svete tekstove, objeduju}i, rade}i, konsultuju}i se sa u~iteljom i odmaraju}i se.

Jedan od prvih zapadnjaka koji je doìvio iskustvo prosvjetljenja praktikuju}i zen,

i koji je kasnije i sam postao poznat zen u~itelj, bio je amerikanac Philip Kapleau,

koji je 1965. objavio knjigu pod nazivom “Tri stuba zena”. Ta knjiga imala je pre-

sudan uticaj u {irenju zena na zapadu, i doslovno je donijela duh zena na zapad.

Bila je to prva knjiga koja je na jasan, svima dostupan na~in obja{njavala zen bud-

isti~ku meditaciju, poput svojevrsnog priru~nika, i {to je jako va`no za nastanak

Intenziva, jasnim jezikom opisala kako izgleda seshin i kakva iskustva doìvljava-

ju u~esnici seshina. Charles Berner je pomno prou~avao tu knjigu. Leào bi uve~e

u krevetu i ~itao je, diskutuju}i o njenom sadràju sa svojom suprugom Avom.

Ve}inu svojih ideja za Intenziv prosvjetljenja on je dobio upravo iz te knjige.

Me|utim, po Avinim rije~ima, iz ve} pomenutog intervjua koji je uradio

Lawrence Noyes, Berner nikada nije praktikovao Zen.

«Ono {to ja mislim da je njegov li~ni uvid na tu temu, jeste da je on, vidjev{i da

prakti~ari Zena tokom seshina povremeno odlaze na razgovor sa Majstorom,

odlu~io da to u~esnici Intenziva rade jedan sa drugim u dijadi. Svi koani (pitanja)

su uzeta iz Zena. On je shvatio da je najve}a barijera za postignu}e prosvjetljenja

sam um, i da je prosvjetljenje tu na dohvatu ukoliko se za trenutak oslobodimo

uma. Sve se to preplitalo u njemu, i {etaju}i onda u prirodi i razmi{ljaju}i o tome...

u njemu se sve to povezalo i on je dobio ideju da sve to sastavi u jedan format i

isproba u praksi. U tome je njegova genijalnost, da je mogao sve to da poveè i

dobije novu viziju... On je zaista posjedovao jednu vrstu genijalnosti, i kada bi mi

ponekad o ne~emu pri~ao, prosto ne bih ponekad mogla da vjerujem {ta slu{am».

Zanimljivo je jo{ jedno Avino vi|enje Bernera iz tog vremena.

«On je uvijek bio do kraja prisutan sa onima sa kojima je radio...», kaè ona. «To

je bila njegova jaka strana. Kada ga posmatrate u terapeutskim sesijama ili na

Intenzivu, on je bio kao Betoven. U privatnom ìvotu i u mnogim drugim stvari-

ma bio je veoma slab. Imali ste utisak ponekad da se tu radi o dva sasvim razli~ita

~ovjeka. Izgleda kao da kad je ~ovjek veoma kreativan po nekom pitanju ili

oblasti, kao da njegova energija presu{i sasvim po nekim drugim pitanjima ili

oblastima».


25

Velika vrijednost Kapleauove knjige o Zenu bila je i u tome {to je pokazala da ken-

sho, odnosno iskustvo prosvjetljenja, nije neko psihodeli~no iskustvo izmijenjene

svijesti, ve} duboko iskustvo unutarnjeg preobraàja koje onome koji ga iskusi

otvara prostor kvalitativno sasvim nove svjesnosti o sebi, ìvotu i drugima, svjes-

nosti koja ~ini da ~ovjek po~ne ìvjeti svoj ìvot prirodnije i autenti~nije, mudrije

i sa dubljim razumijevanjem stvarnosti. U stvari, Kapleau je svojom knjigom

pokazao da je to iskustvo koje ~ovjeka dovodi u dublji i smisleniji odnos sa

stvarno{}u, a ne ne{to {to ga odvla~i od stvarnosti. Bilo je to posebno zna~ajno u

kontekstu cijele atmosfere koja je vladala {ezdesetih godina pro{log vijeka na

zapadu, posebno u Kaliforniji: hippy pokret, droge, ponovno otkrivanje misticiz-

ma i istraìvanje izmijenjenih stanja svijesti. Kapleau je pokazao da prosvjetljen-

je nije imalo ni{ta sa tim. Tako|e, s obzirom da je u svojoj knjizi opisao iskustva

drugih zapadnjaka koji su praktikovali zen, pokazao je da iskustvo prosvjetljenja

nije kulturolo{ka stvar, ne{to {to je “rezervisano” samo za isto~njake. Pokazao je

da savremeni zapadni ~ovjek 20. vijeka tako|e moè doìvjeti prosvjetljenje,

poput onih o kojima je ~itao u knjigama.

Prije nego {to je odrào svoj prvi Intenziv Berner je prvo eksperimentisao sa svo-

jim saradnicima. Oni bi radili dijade kao i ranije, ali su sada koristili takva

kona~na, egzistencijalna pitanja kao {to je ve} pomenuto “Ko sam ja”, ali i “[ta

sam ja”, “[ta je moja stvarna priroda” ili “[ta je smisao ìvota”. Danas se na

Intenzivima koriste samo dva ili ~etiri pitanja – ko sam ja, {ta sam ja, {ta je ìvot i

{ta je drugo ljudsko bi}e – i time }emo se pozabaviti kasnije. Ta po~etna iskustva

bila su vrlo povoljna, ljudi su ulazili u razli~ite dubinske procese rade}i dijade na

ovaj na~in. Ostalo je jo{ samo da se krene ka kona~nom cilju – prosvjetljenju.

Po sopstvenim rije~ima, Berner je tog ljeta 1968. imao samo oko 30 dolara u dèpu.

Oglasio je svoj prvi Intenziv, oti{ao na par~e zemlje u ju`noj kalifornijskoj pustinji

koje je nedavno kupio, stavio prostirke na zemlju, kupio stubove, zabio ih u zemlju

i napravio improvizirani krov. Sve je zaklonio mreàma za za{titu od insekata.

Na taj prvi Intenziv do{lo je 26 u~esnika, ljudi koji su ve} ranije radili sa

Bernerom i imali iskustva u dijadnom radu.

“Nisam im mnogo pri~ao o tome {ta }e se dogoditi”, pisao je Berner. “Samo sam

kazao da }emo raditi na tome ko smo mi i da }e taj rad biti intenzivan... Ono {to


26

sam imao u glavi bio je samo bljesak jedne ideje {ta bi Intenziv prosvjetljenja tre-

balo da bude”.

Ustali su rano ujutro, u~esnici su uplatili novac, a Bernerova èna Ava je tokom

pauze za ru~ak oti{la u grad i kupila jo{ hrane, za svih pet dana koliko je taj prvi

Intenziv trajao. Kasnije, sa iskustvom, Berner je standardno trajanje Intenziva

sveo na tri dana.

Berner je vjerovao da }e biti potrebno pet ili deset Intenziva dok neko ne doìvi

iskustvo prosvjetljenja. Na njegovo veliko iznena|enje, neki u~esnici su ve} dru-

gog dana rada imali iskustvo prosvjetljenja. Do kraja Intenziva, kaè Berner,

iskustvo prosvjetljenja doìvjelo je oko ~etrdeset procenata u~esnika.

Na kraju, svi su bili odu{evljeni, pa su se dogovorili da uskoro odrè i drugi

Intenziv.

Lawrence Noyes je u svojoj ve} pomenutoj knjizi dao opis po~etka tog prvog inten-

ziva od strane jednog od ljudi koji su na njemu u~estvovali, inìnjera elek-

trotehnike Edwarda Riddlea: “Sje}am se da su fizi~ki uslovi na tom prvom

Intenzivu u Lucerne Valley bili vrlo primitivni. Mjesto jo{ uvijek nije bilo

sagra|eno. Odràli smo Intenziv u improvizovanoj strukturi… Na zemlji su bili

tepisi, a mi smo sjedili na metalnim stolicama na rasklapanje. Nismo uistinu znali

{ta nam je cilj, ali se sje}am da smo iskreno i{li k njemu”.

Naravno, u~esnici nisu neprekidno radili samo dijade. Dnevni raspored na

Intenzivu na~injen je po uzoru na zen seshine, tako da su se izme|u dijada u~esni-

ci odmarali, imali periode za individualnu meditaciju bez partnera, objedovali,

konsultovali se sa Bernerom i sl.

Standardna satnica Intenziva danas izgleda tako da on obi~no po~inje uve~e, uvod-

nim predavanjem voditelja na kojem on objasni {ta }e se raditi, koji je dnevni ras-

pored, i trudi se da motivi{e u~esnike. Sam prakti~ni rad po~inje sljede}eg dana

u 6:00 sati ujutro, kada voditelj odrì predavanje o tome kako se radi tehnika

prosvjetljenja, odnosno kako se rade dijade. Nakon pauze tokom koje se posluì

~aj, u~esnici u 7:30 sjednu u parove i po~inju svoju prvu dijadnu vje`bu na tom

Intenzivu. Do 12:00 sati, kada se sluì ru~ak, u~esnici su ve} uradili ~etiri dijade,

doru~kovali i imali jednosatnu meditaciju u {etnji, tokom koje izlaze napolje, ali i

dalje usmjereni na pitanje sa kojim rade. Nakon ru~ka opet slijedi dijada, pa


27

popodnevno predavanje voditelja na kojem se poja{njavaju aspekti tehnike,

u~esnici iznose svoja iskustva, postavljaju pitanja... Do kraja dana, u 23:45 kada se

ide na spavanje, u~esnici }e uraditi jo{ {est dijadnih vje`bi, jednu meditaciju u

{etnji, jednu individualnu meditaciju, ima}e vrijeme za popodnevni odmor, dvije

uìne i ve~eru. Isti raspored, sa malim varijacijama, slijedi i sljede}a dva dana.

Hrana na intenzivima je uvijek lagana i vegeterijanska, ~aj je biljni, ne sluè se

kofeinski ~ajevi ni kafa, a zabranjeno je pu{enje i konzumiranje alkohola.

Jedan drugi u~esnik prvog Intenziva na svijetu, Yon Kane, ovako je 1995. opisao

Lawrencu Noyesu svoje iskustvo iz Lucerne Valley:

“Ono {to se meni desilo na tom prvom intenzivu jeste da se u meni upalila strast

za istinom. Naporno sam radio na pitanju ’[ta je smisao ìvota?’ i sje}am se da

sam leào budan usred no}i razmi{ljaju}i ’[ta je to? [ta je to?!’ Bio sam uistinu

usredoto~en. Kao da sam bio u vozu i sve te razne stvari promicale su pored pro-

zora: misli, osje}anja, slike. Ali ja sam znao da ni{ta od toga nije prava stvar. U

me|uvremenu, mnome je ovladala ta strast za istinom koja je upravljala vozom.

Prethodnog dana pro{ao sam kroz period istinskog o~aja, osje}aju}i da moram

prona}i vi{e smisla u ìvotu nego {to je samo i}i na posao i jesti. Kasnije sam do{ao

u stanje da sam osje}ao da }u umrijeti ako jo{ samo jednom sebi postavim to

pitanje. Ali ja sam uistinu èlio istinu i zato sam nastavio. Posljednjeg jutra radili

smo individualnu kontemplaciju. Onda je odjednom sve nestalo i ja sam u{ao u

jedinstvo. Bio sam u tom bezgrani~nom, bezvremenom iskustvu jedinstva, i to nije

bilo nalik na bilo {ta {to sam iskusio ranije. I vi{e nije bilo bitno {ta je svrha ìvota,

jer je svrha bilo samo to jedinstvo koje sam iskusio, ne neki verbalni odgovor.

Bio sam u ekstazi. Sada bih iskoristio rije~ ’blaènstvo’... Satima, svaki put kada bih

se ponovo dotakao tog iskustva, tu su bili valovi blaènstva, jednostavno valovi. Bilo

je to tako jako i tako neo~ekivano da bih plakao. Kasnije sam se smijao od uìtka.

To se nastavilo tokom cijelog posljednjeg dana”.

Do kraja svoje karijere kao voditelja Intenziva, Berner je odrào ta~no 99

Intenziva. Svoj posljednji Intenziv odrào je u decembru 1976. Nije èlio odràti

100. Intenziv. Nakon toga se povukao i posvetio isklju~ivo svojoj sopstvenoj med-

itacijskoj praksi i podu~avanju u~enika u joga komuni u Australiji, u brdima iznad

grada Adelaide.


28

Naime, on je u me|uvremenu postao u~enik indijskog u~itelja joge po imenu

Swami Kripalvananda (1913 – 1981), te je promijenio ime u Yogeshwar Muni.

Nakon smrti svog u~itelja nastavio je podu~avati jogu kao samostalni u~itelj.

Naravno, Berner je trenirao i druge ljude da vode Intenzive i uspostavljen je stan-

dardni format treninga za voditelje Intenziva. Vode}u ulogu u uspostavljanju tog

treninga imao je upravo pomenuti Lawrence Noyes, koji jednom godi{nje odràva

treninge za voditelje Intenziva u SAD, Kanadi ili Evropi. Taj trening podrazumi-

jeva teorijski studij, prakti~no polaganje ispita, u~estvovanje i asistiranje na

Intenzivima, te vo|enje Intenziva pod supervizijom.

ôvjek koji je Intenzive donio u Evropu bio je amerikanac Jeff Love, koji je odrào

prvi “evropski” Intenziv 1971. u Velikoj Britaniji, u Saseksu. Jeff Love je i prvi

~ovjek koji je javno objavio tekst o Intenzivu. Posljednje poglavlje njegove vrlo

interesantne i nadahnjuju}e metafizi~ke knjige “Kvantni bogovi”, objavljene 1976,

u potpunosti je posve}eno Intenzivu. Vjerovatno su mnogi ljudi na Zapadu saz-

nali za Intenziv upravo zahvaljuju}i toj knjizi.

Intenzive je u SFRJ donio beogradski psiholog i pisac knjiga o ezoteriji, @ivorad

Mihajlovi} Slavinski. On je na svom prvom Intenzivu u~estvovao kod Jeff Lovea, a

prvi jugoslovenski Intenziv odrào je u novembru 1980. u Beogradu. Taj metod

rada brzo je stekao veliku popularnost me|u Jugoslovenima zainteresovanim za

li~ni razvoj i duhovnost. Nakon Slavinskog, pojavili su se i mnogi drugi koji su

tako|e poèljeli da drè Intenzive, te se u jednom trenutku, krajem osamdesetih,

spekulisalo da se u SFRJ odràva najvi{e Intenziva godi{nje u svijetu. Intenzivi su

organizovani doslovno u svakoj od biv{ih jugoslovenskih republika. Slavinski je

1985. objavio i knjigu o Intenzivima, pod nazivom “Susreti sa istinom”. Ipak, on

je kasnije odstupio od klasi~ne Bernerove forme Intenziva i po~eo podu~avati

skra}enu varijantu koju je nazvao “Intenziv gnoze”.

Pored Slavinskog, veliki broj Intenziva u SFRJ i Srbiji odrào je i Desimir Ivanovi}

iz Zaje~ara, koji je trening za voditelje zavr{io u Australiji, u zajednici Charlesa

Bernera. Desimir je tokom osamdesetih godina vodio vrlo uspje{no i popularno

Udruènje za psihofizi~ki razvoj u Zaje~aru, gdje su na Intenzive i seminare

dolazili u~esnici iz svih krajeva biv{e Jugoslavije. Danas je Desimir cijenjen

voditelj Intenziva, ali i prakti~ar i nastavnik terapeutske i samorazvojne metode


29

znane kao clearing (kliring) i koji radi u mnogim zemljama Evrope, te u Kanadi.

Do rata u Bosni i Hercegovini 1992. u toj biv{oj jugoslovenskoj republici odràno

je samo nekoliko Intenziva. U vrijeme objavljivanja ove knjige jedini trenirani

voditelj Intenziva u nezavisnoj BiH jeste autor ovih redova, koji se Intenzivima

po~eo baviti 1985, kao ~lan zaje~arskog Udruènja za psihofizi~ki razvoj, a tren-

ing za voditelje Intenziva zavr{io je kod Lawrenca Noyesa Skande, u [vajcarskoj.

Interesantno je da oko Intenziva nikada nije pravljen veliki marketing. Taj metod

samorazvoja, ili bolje re~eno samoootkri}a, pokazao se kao tako efikasan, da je

metod “usmene predaje” ili “dobre vijesti” bio dovoljan da se ra{iri u gotovo svim

zemljama razvijenog svijeta. Iako se Intenzivi najvi{e odràvaju u Sjevernoj

Americi i Evropi, odràvaju se i u Indiji, te u Australiji. Nakon vi{e od 35 godina

svog postojanja, sada se sa sigurno{}u moè re}i da je Intenziv oproban i prov-

jeren metod za postignu}e prosvjetljenja. Desetine hiljada ljudi {irom svijeta

otkrili su sasvim novu dimenziju ìvota u~estvuju}i na Intenzivima. Va`no je jo{

jednom napomenuti da Intenziv nije religija, sekta ili filozofija, niti je dio ne~ega

takvog. Na Intenzivu vam niko ne govori ko ste ili {ta ste, niko vas ne u~i o ìvotu

ili poku{ava da vam “proda” neki svjetonazor. Intenziv je, kako kaè Lawrence

Noyes, “~ista praksa”, ~isti metod za postignu}e prosvjetljenja koji mogu primjen-

jivati svi, bez obzira koju religiju ili filozofski sistem slijede u svojim ìvotima. Ili,

pak, ne slijede ni{ta.

Intenziv je istinski duhovni dar ~ovje~anstvu 20. i 21. vijeka. Savremeni metod koji

nam pokazuje da svako doba, bez obzira na koli~inu mudrosti i znanja koje nam

dolazi iz pro{losti, uvijek otkrije neki novi put ka istini, koji je u skladu sa duhom

vremena i potrebama ~ovjeka koji u tom vremenu ìvi.


30

Tehnika prosvjetljenja

Bit Intenziva prosvjetljenja je tehnika koju smo u osnovnim crtama ve} opisali, i

koju }emo, u kontekstu Intenziva, nadalje zvati “tehnika prosvjetljenja”.

Dobro razumjeti tehniku prosvjetljenja zna~i biti u stanju dobro razumjeti i sve

ostalo u vezi Intenziva, jer je Intenziv tako strukturiran da u~esnicima omogu}i

najbolje mogu}e uslove za neometano praktikovanje tehnike, tako da bi, eventual-

no, mogli doìvjeti iskustvo prosvjetljenja.

Ra{~lanjena, tehnika Intenziva izgleda na sljede}i na~in:

1. Pozicija: Dvije osobe, koje nisu uklju~ene u poku{aj da poprave me|usobni

odnos, sjede u paru (dijadi), na stolicama ili na podu, na razdaljini koja im je

oboma prihvatljiva.

2. Instrukcija: Jedan partner kaè direktno drugom “Reci mi ko si ti”. Druge

instrukcije su “Reci mi {ta si ti”, “Reci mi {ta je ìvot” ili “Reci mi {ta je drugo

ljudsko bi}e”. Koristi se samo forma «Reci mi».

3. Prijem: Onaj koji prima instrukciju prihvata je od onoga koji je dao instrukciju.

4. Kontemplacija: Onaj koji je primio instrukciju zatim po~inje da kontemplira,

tako {to prvo opazi stvarnost, zbilju. U slu~aju u~esnika koji radi na “Ko sam

ja?”, on prvo opazi ko je on sada, u tom trenutku. U slu~aju “[ta sam ja?” on

prvo opazi {ta je on. U slu~aju “[ta je ìvot?” on opazi neki dio ìvota koji je

neposredan, o~igledan za njega. U slu~aju “[ta je drugo ljudsko bi}e?” on

opazi neku stvarnu drugu osobu.

Zatim, on ima namjeru, intenciju da to direktno doìvi. I dok to radi biva


31

otvoren za to {to namjerava da doìvi direktno, otvoren za direktno iskustvo

toga, te za bilo {ta drugo {to se moè pojaviti u njegovom umu, osje}anjima ili

tijelu kao posljedica njegove namjere.

5. Komunikacija: On potom saop{tava partneru koji slu{a sve {to se pojavilo kao

rezultat kontemplacije, ni{ta ne dodaju}i ili oduzimaju}i.

6. Slu{anje: Partner koji slu{a samo gleda, slu{a i poku{ava da razumije ono {to mu

partner prezentira, bez da komentari{e, klima glavom ili procjenjuje na bilo koji

na~in. Partner koji kontemplira ponavlja proces kontempliranja i komuniciranja,

odràvaju}i pribli`nu ravnoteù izme|u vremena provedenog u kontemplaciji i

vremena provedenog u komunikaciji, sve dok zvuk gonga ne ozna~i da je pro{lo

pet minuta.

7. Potvrda: Partner koji slu{a potom kaè onome koji je kontemplirao “Hvala ti”,

potvr|uju}i mu tako njegov odgovor na datu instrukciju.

8. Promjena uloga: Uloge se promijene. Onaj koji je do tada kontemplirao daje

odgovaraju}u instrukciju partneru koji je slu{ao, i ovaj tada po~inje da kon-

templira i komunicira.

Jedan od va`nih uslova u radu na Intenzivu jeste da osobe koje sjede u dijadi nisu

angaòvane na popravljanju me|usobnih odnosa. Prijatelji koji imaju

“nera{~i{}ene ra~une”, supru`nici i ljubavnici, bliski ro|aci poput roditelja i djece

ili bra}e i sestara, ne bi na Intenzivu radili zajedno u dijadama. Ponekad, u

slu~aju da postoje specifi~ni me|usobni problemi, oni ~ak ne bi ni u~estvovali na

istom Intenzivu. Razlog za to jeste taj {to se svakom u~esniku moraju omogu}iti

najbolji mogu}i uslovi da radi na svom prosvjetljenju. A otvorena, iskrena komu-

nikacija i dobar kontakt sa partnerima u dijadi klju~ni su element tog rada. Ljudi

koji su u vrlo bliskim me|usobnim odnosima izvan Intenziva ponekad mogu, u

dijadama, do}i u isku{enje da prosu|uju jedni druge, da potiskuju komunikaciju

iz straha od toga {ta }e njihova bliska osoba pomisliti, ili iz èlje da zadrè neku

sliku o sebi, koju u obi~nom ìvotu prezentiraju toj osobi. Posljedica je da se

u~esnici tada zatvaraju umjesto da se otvaraju. Kako bi se to izbjeglo, uvedeno je

pravilo da oni ne rade zajedno. [tavi{e, ~ak se savjetuje, ukoliko su na istom

Intenzivu, da rade na suprotnim krajevima sobe, kako ne prislu{kivali jedni

druge, umjesto da rade na svom pitanju.


32

Iako u tradiciji rada sa koanima postoji mno{tvo pitalica na koje se moè raditi,

na Intenzivima se upotrebljavaju samo ~etiri: Ko sam ja, [ta sam ja, [ta je ìvot i

[ta je drugo ljudsko bi}e. Mnogi voditelji Intenziva, uklju~uju}i i Bernera, eksper-

imentisali su i sa druga~ijim pitanjima, kao {to su [ta je smisao ìvota, [ta je Bog,

[ta je ljubav, ~ak i pitanjima Gdje sam ja i sl. Ipak, prevladalo je uvjerenje da su

pomenuta ~etiri pitanja najpodesnija za najve}i broj ljudi. Tako|e, ta ~etiri pitan-

ja, formulisana tako kako su formulisana, imaju tendenciju da pa`nju prakti~ara

usmjere na stvarnost, na realne objekte oko njih koje oni onda poku{avaju da

direktno doìve. Za po~etnike bi bilo te{ko da rade npr. sa pitanjem [ta je Bog, jer

bi to imalo tendenciju da ih suvi{e odvede u njihov um, u intelektualizaciju. Zato,

umjesto toga, rade sa pitanjem [ta je drugo ljudsko bi}e.

Interesantno je spomenuti da je Berner vremenom mijenjao mi{ljenje o ovim

instrukcijama. Dvadeset i pet godina nakon prvog Intenziva, 1993, Berner je

odrào predavanje u kojem je iznio svoje vi|enje Intenziva sa stanovi{ta iskustava

koje je imao svakodnevno prakticiraju}i joga meditaciju. Tada je preporu~ivao da

se vi{e ne koristi pitanje «[ta je ìvot?», jer po njegovom usavr{enom razumijevan-

ju prosvjetljenja, uma i stvarnosti, tehni~ki je nemogu}e prosvijetliti se rade}i sa

takvom instrukcijom. Mogu}e je imati duboke, probojne uvide, ali ne i prosvjetl-

jenje u pravom smislu te rije~i, jer ìvot kao neki zaseban entitet u su{tini ne pos-

toji. Postojimo samo mi i drugi, ono ko i {ta mi uistinu jesmo, i mogu}e je direk-

tno iskusiti samo nas, duhovne pojedince, ali ne i ìvot, koji je zapravo samo stan-

je na{ih me|usobnih odnosa.

U svom najnovijem priru~niku za Intenzive prosvjetljenja Berner je oti{ao jo{

jedan korak dalje, te sad preporu~uje da se na Intenzivu radi samo sa dva pitan-

ja: Ko sam ja, i [ta sam ja. To je u skladu sa njegovom aktuelnom definicijom

prosvjetljenja, i to }u poku{ati pobliè objasniti ne{to kasnije.

Iako se na Intenzivima ne govori u~esnicima sa kojim }e pitanjem da rade, ve} se

to prepu{ta njihovom interesu i izboru, ipak postoje dva pravila.

Prvo je da osoba koja prvi put u~estvuje na Intenzivu obavezno radi sa pitanjem

Ko sam ja. To je zato {to je to pitanje, na izvjestan na~in, najlak{e. Tako|e, bilo

bi te{ko raditi sa drugim pitanjima ako neko ve} nije imao direktno iskustvo

rade}i sa pitanjem Ko sam ja. Preporuka je da svaki u~esnik istraje sa pitanjem


33

Ko sam ja sve dok ne doìvi direktno iskustvo, ma koliko mu Intenziva bilo

potrebno za to. Ipak, ako je neko ve} u~estvovao na Intenzivu, radio sa pitanjem

Ko sam ja, nije imao iskustvo, a èli raditi na neko drugo pitanje, moè to u~initi.

Mada bi, po mom li~nom mi{ljenju, bilo mudrije da nastavi raditi sa istim pitan-

jem. Charles Berner danas smatra da ukoliko neko dugo, vi{e intenziva, radi sa

pitanjem «Ko» a nema direktno iskustvo, najvjerovatnije jeste duboko, i naravno

nesvjesno, identifikovan sa nekim aspektom toga «[ta» on jeste. Berner stoga

preporu~uje da se takvom u~esniku savjetuje da radi sa pitanjem «[ta sam ja» i

da on na taj na~in ’razbije’ identifikacije koje ga ometaju da iskusi, odnosno

direktno spozna svoju stvarnu prirodu.

Drugo pravilo je da se pitanje ne mijenja samoinicijativno tokom Intenziva, ve} da

se radi sa njim tokom sva tri dana. Ponekad, ako osoba doìvi direktno iskustvo,

moè u dogovoru sa voditeljom promijeniti pitanje. Ali, pravilo je da to niko od

u~esnika ne radi samoinicijativno, bez prethodne konsultacije sa voditeljom.

Moète i sami zamisliti na {ta bi Intenziv li~io kada bi svaki u~esnik, nakon {to se

suo~i sa najmanjom barijerom, krizom, u radu sa svojim pitanjem, odlu~io da to

pitanje promjeni i radi sa ne~im “lak{im” ili “zanimljivijim”. Tako niko nikada ne

bi doìvio prosvjetljenje.

Bitan je i na~in na koji je formulisana instrukcija. Koristi se samo forma “Reci

mi…” Naime, tehnika ne po~inje da se radi zatvaranjem o~iju i kontemplacijom.

Tehnika po~inje onog trenutka kada partner koji slu{a uputi instrukciju svom

partneru. Va`no je da partner koji slu{a uistinu misli to {to kaè. Njegovo “Reci

mi ko si ti” uistinu treba biti zahtjev, instrukcija – Reci meni ko si ti. Njegova

pa`nja treba biti na partneru, on treba èljeti da mu njegov partner odgovori na

instrukciju. Tako|e, partner koji prima instrukciju ne treba da je ignori{e na bilo

koji na~in: “Ma da, znam {ta }e sada re}i…” Ne. On treba da uistinu primi, prih-

vati instrukciju. Treba da je prihvati kao istinski zahtjev njegovog partnera. Na taj

na~in oni odmah ulaze u odnos. Njihov rad postaje zajedni~ki rad, te tako imamo

dva pojedinca udruèna protiv jednog uma. Taj kontakt, taj odnos izme|u part-

nera na Intenzivu jeste klju~na snaga ove tehnike. Sa instrukcijom “Reci mi…”

partner je direktno pozvan da prezentira istinu drugom, svjesnom bi}u. On tada

vi{e nije sam u tome {to radi. Partner preko puta njega nije samo ukras ili nu`nost


34

koja se ne moè izbje}i. Njihova dijada je sa davanjem pravilne instrukcije posta-

la tim sa~injen od dva ~lana, koji ozbiljno radi na prosvjetljenju.

Nakon {to je primio instrukciju, u~esnik po~inje sa kontemplacijom.

Kontemplacija nije isprazno ponavljanje pitanja ili proces logi~kog rasu|ivanja.

To nije gledanje u tamni prostor ispred na{ih zatvorenih o~iju, ili poku{avanje da

se ne{to, bilo {ta, doìvi.

Onaj koji kontemplira, u ovom slu~aju na “Ko sam ja”, treba prvo da opazi samog

sebe. I zatim da poku{a da direktno doìvi tog sebe. U novom priru~niku za

voditelje Intenziva umjesto engleske rije~i «experience» (iskustvo, doìvljaj)

Berner sada koristi rije~ «know» (znati), te stoga vi{e ne govori o direktnom

iskustvu, ve} o direktnom znanju Istine. Ja u ovoj knjizi vi{e koristim izraz «direk-

tno iskustvo», ali ponekad koristim i «direktna spoznaja» ili «direktno znanje».

U slu~aju pitanja Ko sam ja, u~esnik jednostavno treba da opazi sebe u tom

trenutku, ko je on u tom trenutku? Onaj koji sjedi i pita se Ko sam ja? Ljudsko

bi}e? Ra~unovo|a u firmi? Nedefinisani osje}aj prisustva?

[ta god da je to, kako god da u~esnik sebe opaà, odnosno osjeti ili percipira u

tom trenutku, to je ono {to on treba imati namjeru da direktno iskusi.

Ko je taj koji sjedi i pita se Ko sam ja? Ko je ljudsko bi}e? Ko je ra~unovo|a? Ko

osje}a da je osje}aj prisustva?

Na taj na~in u~esnik je od po~etka usmjeren na stvarnost, realnost samog sebe i

izbjegava mogu}nost da umjesto toga odluta u nepregledne lavirinte uma i

apstraktnog promi{ljanja, {to ga ne}e odvesti prosvjetljenju.

U slu~aju rada sa pitanjem [ta je ìvot, u~esnik treba da opazi ne{to {to je ìvot za

njega u tom trenutku. Da li je to njegovo disanje? Zvuk ptica napolju? Razgovor?

Drvo u dvori{tu? Zidovi? [ta god da je to, {ta god da je u tom trenutku ìvot za

njega, to je ono {to on treba imati namjeru da doìvi direktno.

U slu~aju pitanja [ta je drugo ljudsko bi}e, on treba prvo da opazi stvarno drugo

ljudsko bi}e: svog partnera, nekog od u~esnika na Intenzivu, voditelja, prolazni-

ka, ili pak nekoga ko nije tu prisutan fizi~ki, ali ko stvarno postoji i koga se

u~esnik sje}a. To ~ak mogu biti i osobe koje su umrle. Ali, moraju biti stvarne

osobe, pojedinci koji fizi~ki postoje ili su fizi~ki postojali. Poku{aj da se sa pita-

njem [ta je drugo ljudsko bi}e radi apstraktno ne bi nigdje odvelo. U stvari,


35

u~esnik bi tako mo`da izna{ao neku novu zanimljivu antropolo{ku teoriju, ali to

ne bi bilo prosvjetljenje. Zato je kontaktiranje stvarnosti, zbilje, prvi korak u pro-

cesu kontemplacije.

U tehni~kom rje~niku Intenziva prosvjetljenja to {to u~esnik ima namjeru da

direktno doìvi, odnosno direktno spozna, zovemo objektom prosvjetljenja. Kada

radimo sa pitanjima ’Ko sam ja?’ i ’[ta sam ja?’ objekat prosvjetljenja smo uvijek

mi sami. No, s obzirom da u razli~itim okolnostima razli~ito osje}amo, percipi-

ramo, ko smo, odnosno {ta smo u tom trenutku, moèmo re}i da se na{ objekat

prosvjetljenja stalno mijenja, iako smo to uvijek mi sami. Isto tako, kada radimo

sa pitanjem ’[ta je ìvot?’ mogu}e je da na{ objekat prosvjetljenja svakog trena

bude ne{to drugo, ovisno od toga {ta je za nas u tom trenutku ìvot.

Objasniti {ta to zna~i doìvjeti direktno malo je teì zadatak. Kada bi se moglo

opisati kako doìvjeti direktno objekat prosvjetljenja, to bi zna~ilo da je to

odre|eni proces, koji ima svoje korake, svoje kako. No, to nije slu~aj. Moèmo re}i

da je “doìvjeti direktno” sli~no kao kada bi rekli da u~esnik i to {to on poku{ava

doìvjeti direktno postaju jedno, ulaze u stanje jedinstva, gdje vi{e nema razlike

izme|u objekta (toga {to se doìvljava) i subjekta (onoga koji doìvljava).

Bilo kako bilo, u~esnik treba nastojati da direktno doìvi objekat prosvjetljenja

(sebe, ìvot, drugog) najbolje {to moè. Pri tome se mora napomenuti da je to nas-

tojanje aktivno ~injenje. Zna~i, ne radi se o tome da u~esnik zatvori o~i i onda

samo sna`no èli da direktno doìvi svoj objekat prosvjetljenja. Samo èljeti nije

dovoljno, u~esnik mora i stvarno poku{avati da direktno doìvi to {to ima namjeru

da doìvi. Uporedimo to sa sljede}om situacijom: sjedite u sobi, i cilj vam je da

otvorite prozor. Vi moète nastaviti sjediti i vrlo, vrlo sna`no èljeti da se prozor

otvori, no ni{ta se ne}e desiti. Umjesto toga, vi ustajete i hodate ka prozoru,

hvatate kvaku i otvarate ga. To je ~injenje, to je namjera, to je volja na djelu. To

isto trebate raditi i na Intenzivu: imati namjeru da direktno doìvite ko ste vi (ili

{ta ste, ili {ta je drugi, ili {ta je ìvot) i ~initi to.

Dok to radi, u~esnik treba biti otvoren, {to bolje moè, za to {to ima namjeru da

doìvi direktno. Isto tako, treba biti otvoren za mogu}nost direktnog iskustva

toga, te za sve ostalo {to se moè pojaviti u njegovom umu, osje}anjima i tijelu kao

posljedica tog poku{aja.


36

Vratimo se na primjer u~esnika koji radi na Ko sam ja. Nakon {to je opazio sebe u

tom trenutku (“Ja sam ovaj koji sjedi ovdje i gleda u svog partnera”) on zatvara o~i i

pravi voljni poku{aj da direktno doìvi ko je taj koji sjedi tu i gleda u svog partnera.

On je pri tom otvoren za tu stvarnost samog sebe – sebe koji tu sjedi – te otvoren

za direktno iskustvo (direktnu spoznaju) i bilo {ta drugo {to se moè pojaviti u nje-

govoj svijesti. To nisu, da ne bude zabune, tri “vrste” otvorenosti, ve} samo tri

aspekta iste, jedne jedine otvorenosti. A {ta to uop{te zna~i “otvoren”?

To zna~i biti voljan da iskusi{ bilo {ta kao posljedicu svog poku{aja. To zna~i

odbaciti sva predubje|enja o tome ko si ti, kako direktno iskustvo izgleda i {ta se

sve moè desiti kao posljedica tvog poku{aja da direktno doìvi{ sebe.

Kada ulazite u prostoriju u kojoj nikada ranije niste bili, ukoliko nemate predra-

sude, predubje|enja o tome kako ta prostorija treba da izgleda, onda ste otvoreni.

Onda dopu{tate da ta prostorija bude kakva god da jeste. Ako je stol na sredini,

OK. Ako je televizor u uglu, OK. Ali, dopu{tate da bude kako bude. Tada ste

otvoreni. Ako sretnete prijatelja na ulici i pitate ga: «Gdje si bio?» i pri tom nemate

nikakvih predubje|enja, ve} ste jednostavno otvoreni za to da vam va{ prijatelj

odgovori bilo {ta, to je ono o ~emu ja govorim ovdje – to zna~i biti otvoren.

Ne{to }e se pojaviti kao posljedica va{e kontemplacije. Mo`da }ete postati svjesni

ne~ega (um), ili }e se pojaviti neka emocija ili senzacija u tijelu, ili }ete, mo`da,

doìvjeti direktno iskustvo.

Ali, {ta god da se pojavilo kao posljedica va{eg poku{aja da direktno doìvite ko

ste vi, vi potom otvarate o~i i jasno to saop{tavate va{em partneru, tako da on to

{to bolje razumije.

U~esnik ne treba samo da kaè: “Javio mi se ruàn osje}aj u stomaku”. Treba da

opi{e, objasni taj osje}aj tako da ga partner moè {to bolje razumjeti. Za{to je

osje}aj ruàn? Koliko je jak? Gdje se ta~no javio? Na {ta podsje}a?

Tako|e, treba se truditi da vrijeme provedeno u kontemplaciji i vrijeme provede-

no u komunikaciji bude pribli`no isto. Pogre{no je kontemplirati tridesetak

sekundi, a onda ~etiri minuta komunicirati partneru. Ili obratno, kontemplirati

minutama, a onda u tridesetak sekundi na brzinu, u par rije~i, iskomunicirati

partneru {ta se pojavilo.

Partneri na Intenzivu mogu komunicirati, prezentirati {ta se javilo tokom kontem-


37

placije na svaki mogu}i na~in, izuzev da fizi~ki dodiruju svog partnera, da mu se

direktno obra}aju ili da ustaju sa stolice.

“Zna{, osjetio sam kako si ti divna osoba, i sve ono {to si ranije pri~ao zaista je isti-

na”. Pa, vi mo`da osje}ate da je to tako, i to mo`da i jeste tako, ali to nije na~in na

koji treba komunicirati na Intenzivu, u dijadi. Tokom dijada u~esnici trebaju

komunicirati tako da ne uvla~e svoje partnere u ono {to govore. Jedna varijanta

ispravnog pristupa bila bi: “Osjetio sam kako je jedna osoba divna, to {to on gov-

ori je zaista istina”.

Sadràje koji se javljaju kao posljedica kontemplacije treba iskomunicirati tako da

ne uvla~imo partnera u to {to govorimo, a da opet iskomuniciramo sve, bez da bilo

{ta dodajemo, uljep{avamo ili bez da bilo {ta oduzimamo, iz straha da nas drugi

ne}e razumjeti, ili da }e mo`da ne{to lo{e misliti o nama.

To je ~esto velika briga mnogih po~etnika. Me|utim, Intenziv je beskompromisan

sa Istinom, a istovremeno strukturisan na takav na~in da svaki u~esnik uìva mak-

simalnu ljubav i podr{ku kako drugih u~esnika, tako i osoblja. U takvoj atmosferi

nikome ne treba mnogo da se po~ne otvarati, i stvarna komunikacija se ubrzo

po~ne de{avati.

Tako|e, va`no je objasniti da nije potrebno komunicirati partneru bilo {ta, ili sve

{to vam padne na pamet. Vi trebate komunicirati samo ono {to se pojavilo u va{oj svi-

jesti kao direktna posljedica va{eg poku{aja da doìvite svoj objekat prosvjetljenja (sebe,

ìvot, drugog).

Za to vrijeme, partner koji slu{a trudi se da {to bolje razumije {ta mu partner

prezentira. On pri tom ne klima glavom, komentari{e i sl. On samo aktivno slu{a

i trudi se razumjeti to {to mu se saop{tava. On nije, kao {to se ranije govorilo na

biv{im jugoslovenskim prostorima, “pasivni partner”. Naprotiv, njegova uloga je

vrlo aktivna – on je onaj koji aktivno prima komunikaciju od svog partnera i

aktivno mu, na taj na~in, pomaè da se probije kroz dùnglu svog uma i doìvi

prosvjetljenje.

Na~in kako se odre|uje vrijeme za dijadnu vje`bu na Intenzivima jeste pomo}u

posebno snimljene audio kasete, a danas ve} i CD-a. Na tom CD-u snimljeno je

osam petominutnih perioda ti{ine koji su razdvojeni sa po tri meka, ugodna udar-

ca u gong. Nakon {to istekne pet minuta kontemplacije i komunikacije, ~uje se


38

gong, i partneri potom zamijene uloge.

Onaj koji je slu{ao kaè svom partneru “Hvala ti”, i onda onaj koji je kontempli-

rao/komunicirao daje odgovaraju}u instrukciju svom partneru, ovisno sa kojim

pitanjem njegov partner radi.

To je tehnika prosvjetljenja na Intenzivu, koju u~esnici, sa pauzama, rade tokom

sva tri dana. Onog trenutka, prvog dana ujutro, kada po~nu raditi tehniku,

uputili su se na jednu od najuzbudljivijih avantura svog ìvota – avanturu

samootkrivanja. Taj put nije lagan i traì veliki trud, ali zato, kao i na kraju svakog

velikog napora, slijedi velika nagrada.

No, nije dovoljna samo tehnika da bi se u~esnici prosvijetlili. Vaàn je i dnevni ras-

pored Intenziva, pravila pona{anja, te kontakt sa voditeljem i osobljem, {to }emo

posebno opisati kasnije.

Tako|e, mogu}e je da }e nekome ko se prvi put susre}e sa ovakvim radom ovak-

va tehnika izgledati komplikovano, no istina je sasvim druga~ija. Tehnika je vrlo

laka i jednostavna za rad, i najve}i broj ljudi nema problema da odmah shvati i

nau~i kako se ona radi, kad im se objasni na Intenzivu. U gornjem opisu htio sam

pojasniti {to vi{e aspekata tehnike na jednom mjestu, pa to moè izgledati previ{e,

no u~enje i rad tehnike na Intenzivu odvijaju se elegantnom jednostavno{}u.


39

Komunikacija kao duhovni alat

Intenziv odràn u Lucerne Valley 1968. godine bio je po mnogo ~emu izuzetan i

hrabar eksperiment. Niko od ljudi koji su tada u~estvovali na njemu, uklju~uju}i

Bernera, nije znao {ta ih ta~no o~ekuje. Niko od njih nije bio sasvim svjestan koje

ih prepreke i problemi, eventualno, o~ekuju na tom putu.

“Naoruàn” svojim bogatim terapeutskim iskustvom i dubokim znanjem o priro-

di ljudskog uma i komunikacije Berner je bio siguran da bi novi metod, teorets-

ki, trebao biti izuzetno efikasan. Ostalo je samo da se oproba u praksi.

Berner je znao da bi posebna snaga novog metoda trebalo da leì u kontaktu i

komunikaciji izme|u u~esnika. To je bio novi elemenat, ne sama kontemplacija i

rad sa koanima. Kontemplacija i koani ve} su bili u upotrebi na istoku od davni-

na. Ono {to je bilo novo jeste kombinovati to sa komunikacijom.

Bilo je to prvi put da se kontemplacija radi u paru sa drugom osobom. To je,

zapravo, bio revolucionarni pomak u nauci meditacije. Do tada, vladalo je

uvjerenje da je kontemplacija isklju~ivo usamljeni~ki posao, ~ak i kada se radi u

meditacijskoj sali sa mnogo drugih prakti~ara.

U zen budisti~koj tradiciji dugo je primjenjivan princip da meditanti praktikuju

okrenuti zidu. Po legendi, tako je meditirao Boddhidharma, Budin sljedbenik

koji je u 6. vijeku donio budizam iz Indije u Kinu. Legenda kaè da je

Boddhidharma devet godina meditirao okrenut zidu u hramu [aolin, u kineskoj


41

provinciji Honan. On se smatra za osniva~a kineske {kole budizma poznate po

imenu “~an”, koja se u Japanu naziva “zen”. A obje rije~i dolaze od sanskritske

rije~i za meditaciju – dhyana. Boddhidharma je podu~avao meditaciju kao put ka

direktnom iskustvu istine, prosvjetljenju. Naro~ito je poznat njegov stih kojim je

izrazio bit svog u~enja, i kojeg ja ovdje parafraziram:

“Naro~iti prenos Istine izvan svetih knjiga; Nikakva zavisnost od rije~i i slova;

Neposredno ukazivanje na duh; Gledanje u vlastitu prirodu i postignu}e

Budastva”.

Savremenim rje~nikom govore}i, Boddhidharma je podu~avao da se istina mora

direktno iskusiti kroz kontemplaciju, a ne tek intelektualno shvatiti kroz studij

svetih spisa ili slu{anje predavanja. On je stoga insistirao na meditacijskoj praksi

i direktnom iskustvu istine, {to ~ini osnovu i kineske ân {kole i japanske Zen

{kole. Obje {kole vrlo su prakti~ne forme budizma.

ân (Zen) je u Japan stigao u 13. vijeku i razvio se u pet razli~itih {kola, od ~ega

su dvije {kole danas glavne – soto i rinzai.

Soto je {kola zena koju je osnovao japanski u~itelj Dogen (1200 – 1253), kojeg neki

drè za utemeljiva~a zena u Japanu. Soto prakti~ari, fizi~ki posmatrano, kontem-

plirali su opona{aju}i Boddhidharmu, okrenuti zidu. Iako bi meditacijska sala u

hramu bila ispunjena mno{tvom monaha, njihova kontemplacija bila je usaml-

jeni~ka. Svako je bio okrenut zidu i bez vizuelnog kontakta sa ostalim monasima.

Rinzai {kola zena, koju je osnovao u~itelj Eisai (1141 – 1215), uvela je kasnije

odre|ene promjene u odnosu na soto {kolu. Na prvom mjestu uvela je upotrebu

koana, koje smo spominjali. Tako|e, u hramovima monasi vi{e nisu bili okrenuti

zidu dok su kontemplirali. Naprotiv, zidu su bila okrenuta njihova le|a, a oni bi

mogli gledati jedni u druge.

Za razliku od “meke” soto {kole, rinzai u~itelji nagla{avali su “naglost” direktnog

iskustva, odnosno podu~avali su da se prosvjetljenje ili direktno iskustvo moè

ostvariti odmah, sada, u jednom momentu proboja u novu dimenziju svjesnosti, i

odbacivali su postepeni soto pristup. Praksa seshina, intenzivnih vi{ednevnih peri-

oda meditacije, posebno se razvila u okviru rinzai {kole.

S jedne strane posmatrano, rinzai {kola je naprednija od soto {kole u smislu da su {anse

za prosvjetljenje zna~ajno pove}ane time {to je omogu}eno vi{e kontakta – iako never-


42

balnog – izme|u meditanata. To je ubrzalo sam proces postignu}a prosvjetljenja.

Na izvjestan na~in, Intenziv prosvjetljenja je neka vrsta daljnje evolucije rinzai

pristupa meditacijskoj praksi. Na Intenzivu, meditanti su okrenuti jedan drugom

i upotrebljavaju koane isto kao i rinzai meditanti. Ali, idu i korak dalje: oni jedan

drugom, naizmjeni~no, saop{tavaju rezultate svoje kontemplacije.

“Primijetio sam da um nastaje onda kada ne{to nije iskomunicirano izme|u poje-

dinaca”, pisao je Berner. “To je su{tinski princip. Um nastaje kada ne{to nije isko-

municirano izme|u pojedinaca. Na primjer, ako ja ne{to kaèm a vi to ne razumi-

jete, onda smo dodali jo{ stvari umu, i to zato {to se nije desila potpuna komu-

nikacija. Ako, s druge strane, vi to razumijete, onda smo uspje{no komunicirali i

sadràj te komunikacije nije pohranjen u umu. Kada je ne{to u potpunosti priml-

jeno, to napu{ta sferu uma i ulazi u sferu znanja”.

Tako|e, sadràji se gomilaju u umu i onda kada imamo ne{to {to bi èljeli

saop{titi drugima, ali to ne ~inimo, ili ~inimo nepotpuno.

Po Berneru um je svojevrsno “skladi{te” svih onih stvari koje nisu u potpunosti

doìvljene, integrisane ili razumljene. Na primjer, to bi mogao biti slu~aj sa

nekom traumom iz pro{losti, doìvljajem koji je u to vrijeme bio suvi{e intenzivan

da bi ga osoba mogla u potpunosti prihvatiti i razumjeti, prihvatiti realnost toga

{to se desilo. Uzmimo na primjer ekstremni slu~aj majke koja ugleda kako njeno

dijete udara automobil na ulici. Njena prva reakcija je: “Ne! Ne!” Ona automats-

ki pori~e, odbija da prihvati realnost, pruà otpor datom iskustvu. âk i u slu~aju

da se sve sretno zavr{ilo, njoj }e sigurno trebati ne{to vremena da u potpunosti

integri{e to iskustvo i prihvati realnost onoga {to se desilo. Do tada, ona }e

vjerovatno izbjegavati da uop{te pro|e tom ulicom. U me|uvremenu, onaj dio tog

iskustva kojem je ona pruàla otpor ostaje “uskladi{ten” u njenom umu.

“Bilo bi relativno lako kontemplirati, na primjer, na pitanje ’Ko sam ja?’ da

nemamo um”, pi{e Berner. “Ali kada neko poku{ava da kontemplira ko je on, um

se na|e na putu zbog svih onih drugih ideja koje su uskladi{tene u umu i koje se

bave time ko je on. Tu moè biti mnogo ideja o njemu samom koje on nije razu-

mio, ideja koje proizilaze iz njegovog dru{tvenog okruènja koje ga navode da misli

o sebi na ovaj ili onaj na~in. Tu tako|e moè biti puno njegovih ideja o tome ko je

on, a koje nije uspio prenijeti drugima tako da ih drugi razumiju. Stoga, u umu su


43

uskladi{tene razne vrste ideja, iskustava, osje}anja, trauma i sje}anja, sve o sebi

samom. Tako, kad neko poku{a da kontemplira ko je on, on dobije sve te razne

stvari u umu umjesto toga ko je on zaista. To je razlog za{to su potrebne godine i

godine solo meditacije da se prona|e put kroz ovu dùnglu sopstvenog uma”.

U skladu sa svojim dotada{njim iskustvom, Berner je utvrdio da je najefikasniji

na~in da se “o~isti” um – komunikacija. Kada se stvari u umu iskomuniciraju tako

da ih drugi moè u potpunosti razumjeti, i ako drugi zaista primi i u potpunosti

razumije {ta mu je iskomunicirano, to onda prestaje biti dio uma. To postaje dio

znanja i iskustva te osobe.

Pokojni francuski terapeut i voditelj Intenziva, Jacques de Panafieu, pisao je u svo-

joj knjiìci Kliring: metoda osloba|anja da je um «zasi}en zato {to sluì kao sabirno

mjesto svega {to nije u potpunosti proìvljeno», a govore}i o dubljim slojevima tog

svojevrsnog ’spremi{ta’ on kaè: «Jo{ dublje pojavljuju se uvjerenja, fiksirani

stavovi i na~ini pona{anja i pogre{ne identifikacije. Tokom na{eg postojanja, i to

od ro|enja, identifikovali smo se sa mnogobrojnim predmetima, idejama, kvalite-

tima, osobama i bi}ima, koji nisu imali nikakve veze sa na{om pravom prirodom».

Drugim rije~ima, kada neko radi tehniku prosvjetljenja na Intenzivu, on komu-

nikacijom svom partneru u dijadi “~isti” svoj um od svih onih sadràja koji ga

ometaju da direktno iskusi svoju stvarnu prirodu. To zna~ajno ubrzava proces

postignu}a prosvjetljenja.

«Porijeklo uma zasniva se na tome da osoba ima te{ko}a da prenese drugima ko

je ona i da od drugih primi poruku ko su oni», pi{e de Panafieu. «Po~injemo da

vidimo da um narasta svaki put kada neka poruka nije prenijeta me|u pojedinci-

ma, svaki put kada se zatvorimo pred nekim ili kad poku{amo da izvr{imo priti-

sak na njega...»

Tehnika Intenziva je takva da navodi pojedinca ne samo da do|e u kontakt sa svo-

jom stvarnom prirodom, ve} i da je saop{ti, prezentira partneru, {to su dva lica

jedne iste medalje. Svaki put kada dobije instrukciju «Reci mi ko si ti», u~esnik na

Intenzivu pozvan je da prenese drugome ko on zaista jeste, a svaki put kada slu{a i

razumije svog partnera on prima poruku od drugog ko on zaista jeste. Na taj na~in

u~esnici Intenziva ulaze u sve savr{eniji i savr{eniji odnos, nimalo nalik na naj~e{}e

neiskrene odnose u ’vanjskom’ svijetu, i u toj novoj situaciji otvara im se mogu}nost


44

da u jednom bezvremenom trenutku iskuse Istinu i spoznaju same sebe.

Naime, um se formira kroz nesavr{ene odnose koji su karakteristi~ni za ìvot, i

~i{}enje uma moè se desiti tako|e samo kroz odnos, ali odnos i komunikaciju koji

su strukturisani na takav na~in da navode na Istinu, a onemogu}avaju daljnje

stvaranje uma. U tu svrhu razra|ena su precizna pravila Intenziva, koja }emo

obraditi ne{to kasnije.

“Ja sam testirao ovu tehniku i upore|ivao je sa drugim metodama prosvjetljenja,

i u ovisnosti od vje{tine voditelja, iskustva u~esnika i duìne trajanja Intenziva, ova

tehnika je oko 50 do 100 puta brà od klasi~nih tehnika”, pi{e Berner.

Potrebno je razjasniti da u kontekstu ovog rada, odnosno Intenziva, pod rije~ju

“um” podrazumijevamo ukupnost svih mentalnih impresija (utisaka, slika, percep-

cija) koje je pojedinac stekao tokom ìvota i sve njihove mogu}e kombinacije (ma{ta:

sirena kao kombinacija ribe i ène), uklju~uju}i i mentalne stavove sadràne u tim

impresijama (Npr. “@ivot je teàk!” ili “Ne treba biti suvi{e iskren sa drugima”).

Ljudi ~esto um identifikuju samo sa jednim njegovim dijelom, ili aspektom. Na

primjer sa memorijom ili sa logi~kim rasu|ivanjem. Ovdje ne govorimo o tome.

Kada kaèmo “um” mislimo na sveukupnost onoga {to ~ini um.

Tako|e, va`no je naglasiti da vi niste svoj um. Postoji tijelo, postoji um i postoji

va{ opaàj tijela i uma. Ali, vi niste ni tijelo ni um. Kada vi poku{ate direktno

iskusiti sebe, um se isprije~i na tom putu. Komunikacijom partneru, u tehnici

prosvjetljenja, vi “~istite” um od svega onoga sa ~ime ste sebe pobrkali, identifiko-

vali, i tako prilazite bliè svojoj sopstvenoj stvarnosti - istini o sebi. Onda, eventu-

alno, u jednom momentu direktno iskusite tu istinu o sebi.

Ovaj element komunikacije je, uistinu, “pogonsko gorivo” Intenziva. Kako to da

komunikacija, onda, nije i ranije kori{tena kao tehnika u radu na prosvjetljenju,

kroz istoriju? Istini za volju, mo`da i jeste, ukoliko je ta~na jedna izreka, pripisana

Isusu, a otkrivena u ranohri{}anskim spisima koji su prona|eni u Egiptu 1948.

godine. Izreka kaè: «Ako iznese{ to {to je u tebi, to {to iznese{ spa{}e te. Ako ne

iznese{ to {to je u tebi, to {to ne iznese{ uni{ti}e te».

Naime, uobi~ajeno ljudsko iskustvo je da se osje}amo bolje, rastere}eno, nakon

dobrog, otvorenog i iskrenog razgovora sa nekim.

Nemu tu ni~ega misti~nog ili tajnovitog. To je ono osje}anje kada razmi{ljate o


45

nekom problemu, koji je postao va{ li~ni “koan”, poput “Kako da popravim finan-

sijsku situaciju?”, i ~ini vam se da vam je glava “puna svega”. Tada nai|e neki va{

prijatelj ili poznanik, i vi mu kaète: “ûj, moram ne{to da ti ispri~am”. U slu~aju

da ste tom prijatelju zaista ispri~ali sve {to vam je “u glavi” u vezi sa datim prob-

lemom, te da ste se dobro razumjeli, vjerovatno bi se nakon razgovora osje}ali

donekle rastere}eno, bolje, jasnije, mirnije.

To je osnovni princip “~i{}enja uma”.

Me|utim, samo pod odre|enim uslovom: ukoliko nema prekidanja od strane

sagovornika, te ako nema procjenjivanja toga {to govorite.

Gornji primjer vjerovatno ne bi bio odgovaraju}i da je va{ prijatelj, sa kojim ste

htjeli razgovarati, nai{ao upravo u trenutku kada se on hrvao sa svojim sopstven-

im “koanom” poput “Gdje da na|em novac da otplatim kredit?”, a vi mu dugu-

jete neku malu svotu.

Kada bi mu po~eli pri~ati o svom problemu on bi vas prekinuo i pitao: “OK, a {ta

je sa mojih 100 eura? Misli{ da ja nemam svojih problema? Da li misli{ da se svi-

jet okre}e samo oko tebe?” I odjednom – bum – ni{ta od komunikacije, ni{ta od

osje}anja rastere}enosti. Vi se zatvarate, zaustavljate komunikaciju i, mo`da,

ulazite u raspravu sa prijateljem.

Komunikacija u “obi~nom” svijetu ~esto se odvija na takav na~in. Ljudi prekidaju

jedni druge i ne dozvoljavaju drugima da u potpunosti iskomuniciraju to {to èle.

Komunikaciju drugih ne prihvataju takva kakva jeste, ve} je odmah procjenjuju,

prosu|uju, komentari{u, bore se da se njihovo mi{ljenje uvaì i prihvati kao “bolje”.

To uobi~ajeno ljudsko iskustvo, koje je posljedica na{ih sopstvenih mentalnih

ne~isto}a, neuroza, potisnutih komunikacija itd. prvenstveno je vodilo uspostavi

tradicije osamljivanja kada je u pitanju kontemplacija, odnosno meditacija.

Mnogo je lak{e izgledalo povu}i se u pe}inu nego iza}i na kraj sa svim tim ljudi-

ma okolo, koji nikad ne rade ono {to ti èli{.

Komunikacija koju prati prekidanje i prosu|ivanje ne moè umiriti i o~istiti um.

Naprotiv, ona samo dodaje jo{ stvari i onako uznemirenom umu. Zato su ljudi od

davnina pribjegavali osami i ti{ini kao sredstvima za smirivanje uma i prvom

uslovu za rad na prosvjetljenju.

To je sasvim novo otkri}e da komunikacija, pod odre|enim, jasno definisanim


46

uslovima, predstavlja idealan “alat” za ~i{}enje uma. U dijadi na Intenzivu jasno

je definisano pravilo da u~esnici komuniciraju naizmjeni~no. Svako ima po pet

minuta vremena za kontemplaciju i komunikaciju, te stoga nema razloga za preki-

danjem. Niko ne mora ùriti da prekine drugoga kako bi on rekao ono {to ima,

jer zna da }e i on ubrzo imati isti period vremena za komunikaciju.

Tako|e, jasno je definisano da partner koji slu{a ne komentari{e, procjenjuje ili

prekida komunikaciju svog partnera na bilo koji na~in. Na taj na~in, i samo na taj

na~in, komunikacija u sprezi sa kontemplacijom postaje ekspresni voz koji prak-

ti~are neumoljivo vodi u pravcu prosvjetljenja.

Otvaraju}i se jedni prema drugima i iznose}i sve vi{e i vi{e istine o sebi samima,

u~esnici postepeno prevazilaze sve one godine socijalnog uslovljavanja tokom kojih

su nau~ili da se zatvaraju i da ne iznose istinu o sebi. To uobi~ajeno neizno{enje

istine o sebi vremenom ih je dovelo u stanje potpune amnezije po pitanju toga ko

su oni zaista. I tada, u takvom stanju ’pomra~ene’ svijesti, lako je povjerovati da je

neko isto {to i njegova nacija, religija, profesija ili dru{tveni poloàj.

Va`no je napomenuti da Intenziv nije “instant” tehnika prosvjetljenja. Iako Intenziv

nudi izuzetno dobre okolnosti za postignu}e prosvjetljenja, te efikasnu tehniku kon-

templacije, nije mogu}e izbje}i sve one korake i prepreke koje stoje na putu ka

prosvjetljenju. Intenziv samo saìma sve ono sa ~ime se u svojoj kontemplaciji

susre}e svaki praktikant, bilo koju tehniku kontemplacije da primjenjuje. êst uti-

sak mnogih u~esnika Intenziva jeste kao da je u ta tri dana intenzivnog rada bio

zgusnut ~itav njihov ìvot. U~esnici ~esto imaju utisak da su u ta tri dana proìvjeli

i doìvjeli toliko toga koliko stane u vi{e godina “obi~nog” ìvota. Ali, pre~ica ili neki

“zaobilazni put” ka prosvjetljenju ne postoji. Svi, prije ili kasnije, na ovaj ili onaj

na~in, pre|u istu stazu, stazu od neznanja ka znanju, od neistine ka istini.

Tako|e, bilo bi pogre{no pomisliti da svi u~esnici Intenziva doìve prosvjetljenje.

To nije slu~aj. Neki doìve direktno iskustvo ve} na prvom Intenzivu, nekima, pak,

treba vi{e Intenziva i dodatne spiritualne prakse. Uglavnom, uobi~ajeni prosjek je

da oko 20 do 30 procenata u~esnika doìvi direktno iskustvo na Intenzivu.

Naj~e{}e, ta iskustva prosvjetljenja nisu jako duboka. Ona naj~e{}e spadaju u onu

kategoriju iskustava sa zen seshina koja se nazivaju kensho. Ipak, to su izuzetno vri-

jedna iskustva za ljude koji ih doìve, i ona za njih predstavljaju istinski dar sa


47

neba koji uveliko obogati njihov ìvot. Nije rijedak slu~aj ni to da neko doìvi

direktno iskustvo nakon Intenziva, dan, dva nakon {to se vrati ku}i. No, bez obzi-

ra na to, Intenziv se pokazao kao jako koristan za sve koji su na njemu u~estvovali,

bez obzira da li su doìvjeli prosvjetljenje ili ne.

Dijadni rad je mo}na tehnologija li~nog rasta, i svako moè uìvati njegove blagode-

ti. Ljudima se ~esto popravi sposobnost komuniciranja sa drugima, oslobode se

dugogodi{njih mentalnih, emotivnih ili fizi~kih napetosti, steknu jasniju orijentaciju

u svom ìvotu ili spiritualnom radu, steknu korisne uvide o sebi, svom ìvotu i svojim

odnosima sa drugima. To je pogre{no navelo neke ljude da se prema Intenzivu

po~nu odnositi kao prema terapeutskoj tehnici. Poznati su mi slu~ajevi nekih prak-

ti~ara koji su format Intenziva koristili, prakti~no, kao terapeutsku grupu. Ljudi bi

se otvarali jedni prema drugima, taj iskreni, nesputani kontakt djelovao bi iscjelju-

ju}e, emocije bi tekle, i oni bi ostvarili zna~ajan napredak u svojoj sposobnosti povezi-

vanja sa drugima. Ali, Intenziv nije terapija. Iako u~estvovanje na Intenzivima ima

nesumnjive terapeutske koristi, to su, na izvjestan na~in, sporedni efekti samog rada

na prosvjetljenju. Jedini i isklju~ivi cilj Intenziva je prosvjetljenje. Kada nekompe-

tentni voditelji to zamijene terapeutskim radom, ostvariva}e dobre rezultate, ali to

vi{e ne}e biti Intenziv prosvjetljenja, ve} ne{to drugo.


48

Na putu ka istini

Kada je Bernerov eksperiment u Lucerne Valley po~eo, i kako su dani odmicali,

bilo je mogu}e uo~iti odre|ene faze kroz koje su u~esnici prolazili rade}i tehniku.

Iako ne prolaze svi u~esnici na Intenzivima kroz iste faze niti istim redoslijedom,

to su klasi~ni primjeri koji su zajedni~ki za najve}i broj ljudi.

Najve}i broj ljudi kada po~ne da radi tehniku prosvjetljenja, recimo sa pitanjem

“Ko sam ja?”, zapo~ne sa fazom davanja odgovora ili opisa. Recimo, “ja sam nov-

inar” ili “ja sam dobar ~ovjek, ja zaista brinem o drugima, a drugi mi to ne

uzvra}aju istom mjerom”. To je ona faza rada kada u~esnik kao odgovor na

instrukciju “Reci mi ko si ti” iznosi one povr{inske, plitke odgovore, povr{inske

identifikacije koje su prisutne u njegovoj svijesti istog onog trenutka kada se

okrene sebi i poku{a prezentirati sebe nekom drugom. To mogu biti odgovori do

kojih je do{la sama osoba, ili, pak, odgovori koje je nau~io od drugih, tokom

odrastanja ili kasnije. “Ja sam Srbin”, “Ja sam Hrvat”, “Ja sam Bo{njak” neki su

primjeri tih plitkih identifikacija u koje mnogi ljudi tako ~vrsto vjeruju da su u

stanju rizikovati i svoje sopstvene, kao i ìvote drugih ljudi, zbog tih iluzija.

Ali, uvijek do|e trenutak kada se svi odgovori ispri~aju, kada se isprazne sve

mogu}nosti da se “ko sam ja” izrazi jasnim definicijama. Ukoliko u~esnik nastavi

raditi tehniku, tada prirodno ide dublje od pukog odgovaranja.

Tada po~ne da se uklju~uje intelekt, odnosno logika. ôvjek poku{ava da

logikom, odnosno svojim intelektom, do|e do odgovora.

Neovisno od Intenziva, mnogi ljudi nikada ne pre|u ovu fazu i na njoj ostanu


49

cijeli ìvot. Uz svo du`no po{tovanje prema zapadnoj filozofiji i filozofima, osvit

“doba razuma” u Evropi u~io je da ni{ta osim ove faze u kontempliranju kona~nih

pitanja i ne postoji. [tavi{e, prezicnom, jasnom i postojanom upotrebom intelek-

ta mogu}e je do}i do vrlo zadovoljavaju}ih odgovora na ve}inu kona~nih, egzisten-

cijalnih pitanja, pa i na “ko sam ja”. Ali, to jo{ uvijek nije prosvjetljenje, to jo{ uvi-

jek nije direktno, nad-racionalno iskustvo kona~ne istine.

Obrazovani ljudi su ve}inom jako ovisni o svojim misaonim procesima. U toj “men-

talnoj ovisnosti” nema ni~ega lo{eg, ~ak naprotiv. Cijeli razvoj civilizacije duguje-

mo razvoju intelekta. Ipak, razvoj civilizacije pokazao je i to da nas ne primi~e ni

pedalj bliè stvarnom razumijevanju postojanja. Svakodnevne egzistencijalne

dileme o kojima je prije oko 2.500 godina govorio Buda prisutne su i danas. Velike

filozofske teorije i razvoj tehnologije nisu nam, naàlost, mnogo pomogli da bolje

razumijemo sebe, ìvot i druge, te tako unesemo vi{e mira, ljubavi i milosr|a u svi-

jet. Potrebno je na~initi korak dalje od uobi~ajene logike, prevazi}i ratio.

Kada ~ovjek odlu~i da to u~ini, po~inje dolaziti u kontakt sa dubljim sadràjima

svog uma.

Tada obi~no po~inju da se pojavljuju razna sje}anja, iz djetinjstva ili zna~ajnih

faza ìvota. Mnoge zaboravljene stvari, ili pak potisnute stvari, mogu se pojaviti u

polju svijesti. Ponekad su to stvari o kojima osoba ne èli otvoreno govoriti. Ipak,

atmosfera na Intenzivu, gdje partneri u dijadi ne komentari{u ili na bilo koji

drugi na~in reaguju na ono {to osoba komunicira, pomaè proces otvaranja i

razvoja iskrenosti izme|u u~esnika, tako da se osoba moè osloboditi “tereta” svo-

jih uspomena, “o~istiti” svoj um do zna~ajnog stepena tako da svoju pa`nju i

energiju moè usmjeriti na kona~ni cilj rada – prosvjetljenje. Svi u~esnici

Intenziva cijene ovaj proces otvaranja, izgradnje me|usobnog kontakta, i Intenziv

je za mnoge jedino mjesto na svijetu gdje osje}aju da se istinski mogu otvoriti

prema drugima i biti istinski primljeni i prihva}eni. To je, kao {to smo ve} rekli,

vodilo tome da su neki voditelji “razvodnjavali” Intenziv i pretvarali ga u psihoter-

apeutsku radionicu, udaljavaju}i se time od njegove primarne svrhe.

Ipak, moè se i}i jo{ dublje i ukoliko u~esnik nastavi sa dosljednim praktikovan-

jem tehnike, iz minuta u minut, moè u}i u sljede}u fazu, fazu uvida.

Uvidi, koliko god bili duboki i zna~ajni, nisu iskustvo prosvjetljenja. Po~etnici su


50

naro~ito skloni da duboko iskustvo uvida zamijene za iskustvo prosvjetljenja. Tu

zna~ajnu ulogu ima kompetentan voditelj Intenziva, koji ne}e dozvoliti da u~esnik

“pobrka” uvid i prosvjetljenje, ve} }e pruìti neophodnu podr{ku, kontakt i

ohrabrenje u~esniku da nastavi sa praktikovanjem tehnike, u isto vrijeme

potvr|uju}i, prihvataju}i i razumijevaju}i ono {to je u~esnik doìvio.

Kada kaèm kompetentantan voditelj, mislim na osobu koja je sama u~estvovala

na ve}em broju Intenziva, koja je i sama imala dovoljno duboka direktna iskust-

va, ali se i temeljno teorijski i prakti~no upoznala sa metodologijom Intenziva,

odnosno zavr{ila neku formu treninga kod kvalifikovanih trenera, odnosno iskus-

nih voditelja Intenziva. Takav trening uklju~uje studij materijala o Intenzivu,

polaganje prakti~nih ispita iz razli~itih aspekata vo|enja i organizovanja

Intenziva, te u~estvovanje, asistiranje i vo|enje Intenziva pod supervizijom. Cijeli

proces moè zahtijevati i vi{e godina kako bi se kompletirao. Jednostavnost i snaga

tehnike Intenziva mnoge su ponukali da poku{aju voditi Intenzive bez ikakvog

prethodnog treninga, izuzev {to su sami u~estvovali na Intenzivima. Uistinu, to

nije ne{to nemogu}e, niti je a priori lo{e.

Ipak, savjetujem potencijalnim voditeljima Intenziva da ipak kontaktiraju nekog

od iskusnih voditelja sa liste u dodatku ove knjige i raspitaju se o mogu}nostima

treninga prije nego odlu~e zakazati svoj prvi Intenziv.

To je, tako|e smatram, bitno u svrhu o~uvanja sopstvenog samopo{tovanja i rep-

utacije kao voditelja Intenziva. Ja se iskreno nadam da }e se jednog dana uspostavi-

ti i neka vrsta svjetske asocijacije voditelja Intenziva, koja bi radila na o~uvanju

standarda i promicanju praktikovanja Intenziva u skladu sa tim standardima, kako

bi se onemogu}ilo zloupotrebljavanje ove metode nestru~nim radom.

Naime, bez adekvatnog treninga i supervizije, lako je ’skliznuti’ u mnogobrojne

gre{ke, a jedna od najve}ih gre{aka je prihvatiti za prosvjetljenje ne{to {to to nije.

Duboki uvidi vrlo lako mogu biti zamijenjeni za prosvjetljenje, i neiskusan

voditelj tu moè vrlo lako pogrije{iti.

Za razliku od prosvjetljenja, uvid nije direktno iskustvo istine. Uvid je, kao {to rije~

kaè, u-vid, uvi|anje ne~ega. U slu~aju uvida, onaj koji uvi|a odvojen je od onoga

{to uvi|a, posmatra to sa distance. Tu je osoba, i ono {to ona uvi|a. Zna~i, tu pos-

toji odre|eni proces saznavanja. U slu~aju prosvjetljenja, taj proces ne postoji. Na


51

izvjestan na~in nestaju i objekt i subjekt, i onaj koji spoznaje i ono {to se spozna-

je. Na izvjestan na~in, onaj koji spoznaje i ono {to se spoznaje ulaze u svojevrsno

stanje jedinstva, bez bilo kakvog indirektnog procesa.

Ljudi mogu imati najrazli~itije vrste uvida na Intenzivima. Mogu, na primjer,

uvidjeti ne{to o svojim odnosima sa drugima ~ega ranije nisu bili svjesni, mogu

otkriti kako funkcioni{e njihov um, mogu uvidjeti {ta je to komunikacija izme|u

ljudi, osvijestiti svoje neuroze, spoznati u ~emu su do tada grije{ili u ìvotu i tome

sli~no. Mnogi takvi uvidi imaju trajnu korist za osobu koja ih je doìvjela.

Ponekad se ~ini da je samo to dovoljno da opravda trud rada na Intenzivima. Ali,

prava nagrada tek slijedi, za one koji istraju sa radom tehnike.

Obi~no, nakon {to se prezentiraju svi nau~eni odgovori, iscrpi logika, prezentira-

ju sje}anja i drugi dublji, poluskriveni ili skriveni sadràji uma, nakon {to osoba

za svoj trud biva nagra|ena vrijednim uvidima, ve}ina ljudi u|e u fazu – praznine.

Drugim rije~ima, koliko god se trudio da radi tehniku, zna~i imao namjeru da

direktno doìvi ko je on i bivao otvoren za sebe, direktno iskustvo sebe i bilo {ta

drugo {to moè da se pojavi – ni{ta se ne doga|a. Ni{ta ne dolazi u polje svijesti,

nema sadràja, nema misli, nema uvida, nema ni~ega.

To stanje je pokazatelj toga da je osoba vrlo blizu da direktno iskusi istinu. Razlog

za{to se takvo stanje javlja jeste to {to osoba jo{ uvijek, naj~e{}e nesvjesno,

poku{ava da na neki indirektan na~in iskusi ko je ona. Recimo, da vidi, ili osjeti.

To stanje ~esto obeshrabri mnoge, i potrebno je mnogo podr{ke i ohrabrenja od

strane voditelja i osoblja na Intenzivu da u~esnik istraje kroz ovu svojevrsnu

duhovnu pustinju. Jedini lijek je nastaviti raditi tehniku bez obzira na sve.

Tehnika je, u ovom slu~aju, poput kamile koja putnika vodi kroz pustinju, u

pravcu oaze i zdenca svjeè vode. Obeshrabriti se ovom fazom i odustati od strik-

tnog rada tehnike i zamijeniti to ne~im “zabavnijim” isto je kao sjahati sa kamile

i krenuti pje{ice, nekim svojim pravcem. Takav putnik nikada ne}e sti}i do oaze.

Pravilna pomo} u ovom slu~aju jeste uputiti u~esnika da nastavi raditi tehniku i

odustane od svakog, ma kako suptilnog, poku{aja da vidi ili na bilo koji drugi na~in

indirektno iskusi istinu. Treba teìti direktnom i samo direktnom iskustvu. Tako|e,

potrebno je ohrabriti u~esnika da prihvati istinu takva kakva jeste, da prihvati ono

{to je o~igledno, da odustane od poku{aja da prona|e ne{to drugo, tamo negdje...


52

Nakon ove faze, kada se njihov um izmori jalovim poku{ajima da se percipira isti-

na, mnogi u~esnici u|u u fazu fenomena.

To mogu biti razli~iti oblici psihi~kih fenomena. Mogu se pojavljivati razne, ~esto

zavodljive, vizije kada se zatvore o~i. Mogu se po~eti osje}ati razne senzacije u

tijelu, toplota, drhtanje, bu|enje energije. Neki u~esnici iskuse telepatiju ili neki

drugi oblik parapsiholo{kih fenomena. Sve to je vrlo relativno, i ovisi od osobe do

osobe. Ipak, svi ti fenomeni – ukoliko se jave, to nije pravilo za sve u~esnike –

imaju tendenciju da u~esnika “odvuku” od striktnog rada na tehnici. Najbolji

lijek je jednostavno – ignorisati ih. Nastaviti raditi tehniku.

Mogu se javiti i razli~ita emotivna stanja – smijeh, pla~, radost, tuga, ili pak stan-

ja takvog mira i blaènstva kakva u~esnik nikada ranije nije doìvio. Ono {to me

je {okiralo na mom prvom Intenzivu jeste da je cijela soba za rad u jednoj pauzi

tokom drugog dana li~ila na istureno odjeljenje kakve ludnice. Neki u~esnici su

se povremeno, tiho, smijali sebi u bradu. Neki su plakali. Tre}i su {utjeli

zatvorenih o~iju duboko uronjeni u svoj unutra{nji svijet. Jedan mladi}, ina~e

glumac po profesiji, zatvorenih o~iju je dirigovao nekom nevidljivom orkestru.

Gdje sam ja to do{ao, pomislio sam!?

Ono {to smatram posebno bitnim jeste da sve to pokazuje da ozbiljan rad na prosv-

jetljenju, ozbiljna posve}enost kontemplaciji, nije neki apstraktni, hladni duhovni

proces u kojem nema strasti, smijeha ili suza. To nije ne{to {to se de{ava odvojeno

od ìvota, odvojeno od svih na{ih uobi~ajenih slabosti, strahova, patnji i poùda.

Naprotiv, otkrivanje na{e istinske prirode ne vodi izvan i pored svih tih sadràja, ve}

kroz njih. To je na~in na koji istinski rastemo i sazrijevamo. Na~in na koji uistinu

po~injemo razumijevati i cijeniti sve aspekte na{ih ovozemaljskih ìvota.

Na kraju, na samom “pragu” prosvjetljenja, mnogi u~esnici suo~e se sa kona~nim,

krajnjim barijerama ka direktnom iskustvu istine.

“Te krize podrazumijevaju odre|enu vrstu borbe izme|u onoga {ta ego èli i kako

stvari stvarno jesu”, pi{e Lawrence Noyes. “Na primjer, ego èli da u~ini da se dogo-

di prosvjetljenje, ali ne moè. U tim trenucima ego proìvljava smrtnu krizu vri{te}i

i udaraju}i u o~aju. Ta kriza ponekad moè biti povezana i sa egzistencijalnim briga-

ma: ’Ako nastavim, umrije}u, ili }u poludjeti, nesta}u, svi }e me odbaciti!’ Ove

krize, do kojih je do{lo prirodnim putem, test su ne~ije zainteresovanosti za istinu i


53

predstavljaju ta~ku izbora: da li uistinu èli{ istinu ili }e{ da se povu~e{?”

Najsavr{enija situacija na Intenzivu jeste kada neko èli istinu radi same istine.

Mnogi do|u na Intenziv i èle doìvjeti prosvjetljenje, ali negdje u pozadini nji-

hovog uma leè razni dodatni motivi: mo`da }e ih prosvjetljenje u~initi boljim

ljudima, ili im pomo}i da ih ljudi vi{e vole, da budu vi{e cijenjeni, mo`da }e svom

uobi~ajenom repertoaru ego uloga dodati i onu “prosvjetljenog bi}a”. Sve to nije

stvarna prepreka iskustvu prosvjetljenja. Ako u~esnik tokom rada tehnike postane

svjestan nekog od tih skrivenih motiva, uvijek to moè iskomunicirati svom part-

neru i nastaviti raditi tehniku. Ipak, “naj~istija” situacija je ona kad neko samo

èli istinu radi same istine.

To je najvi{a vrsta posve}enosti, i nisam siguran u to koliko ljudi u savremenom

svijetu ima tu vrstu posve}enosti. To je, zaista, posebna vrsta ljudi.

Postoji jedna lijepa pri~a iz japanske tradicije koja ilustruje tu ~istu, neuslovljenu

glad za Istinom. Pri~a kazuje kako je jednom, u davna vremena, jedan poznati

manastir pohodio mladi} koji je ~uo da je tamo{nji u~itelj duboko prosvijetljen i

mudar, te je poèlio da se zaredi ne bi li i sam postigao prosvjetljenje. Na svoju

veliku radost bio je primljen, i odmah je, kao i svi novaci, dobio metlu u ruke, kako

bi manastirsko dvori{te odràvao ~istim i urednim. I, sve bi to bilo u redu, da se

mladi} nije sa metlom u ruci zadrào skoro godinu dana, a da nijednom nije medi-

tirao, niti je ~uo neku poduku. Naravno, postao je nestrpljiv, i sve vi{e se pitao da

li }e uop{te dobiti ono {to traì, njegovim umom su kolale razne opre~ne misli i

odluke. Stari monah, nastojnik manastira, vidio je mladi}evo svakodnevno vrpol-

jenje, i jednom ga pozva da ga otprati do obale rijeke. Mladi} se izuzetno obrado-

va, baci metlu i po|e za u~iteljem. «Sada }e me nau~iti prvu lekciju», pomisli on.

Kada su stigli do obale rijeke, u~itelj zagazi u vodu, a odmah za njim i uzbu|eni

neofit. Kada su zagazili u vodu do struka, u~itelj se zaustavi. «Da, to je to», pomis-

li mladi}.

No, prije nego {to je i uspio pomisliti ne{to drugo, u~itelj ga naglo uhvati za glavu

i vrat i potopi pod vodu, ~vrsto ga drè}i.

«[ta god je ovo», pomisli mladi}, «u~itelj }e me sada ne{to nau~iti».

Ali, sekunde su prolazile, a ni{ta se nije de{avalo. Kada je osjetio da mu se plu}a

ve} po~inju umarati, mladi} pomisli da je u~itelj nekoga ugledao na obali, da je


54

mo`da zapodijenuo neki razgovor, te kako bi ga podsjetio na svoje prisustvo,

mladi} ispusti nekoliko mjehuri}a vazduha, ne bi li skrenuo u~iteljevu pa`nju.

Ali, avaj, ni{ta se ne dogodi.

Tada mladi} po~e da razmi{lja. «Mo`da on uop{te i nije pravi u~itelj», pomisli.

«Sve je ovo ~udno... bolje da iza|em».

Me|utim, kada je poku{ao da izroni, nije mogao. U~itelj ga je ~vrsto drào,

~eli~nim stiskom, i mladi} se nije mogao osloboditi. On po~e da se otima,

poku{avaju}i se boriti.

«Znao sam ja od po~etka da je on neki ludak», urlao je mladi} u sebi. «Vidio sam

ja to odmah, nije on nikakav u~itelj, ovo je prevara...»

I u tom otimanju on polako po~e da gubi svijest. I tren prije nego }e sasvim

ispustiti zrak, prije nego mu voda po~ne puniti plu}a, u~itelj ga jednim hitrim,

naglim potezom izvu~e na povr{inu.

Bez razmi{ljanja, automatski, mladi} duboko udahnu, skoro uz krik: «Aaaaah...»

«Vidi{», re~e mu u~itelj. «Kada bude{ èlio istinu i samo istinu, onoliko koliko si

sada èlio taj vazduh, tada }e{ se prosvijetliti».

Kona~ne krize, barijere na putu ka prosvjetljenju, poput straha od smrti, zaista su

test toga koliko neko èli istinu radi same istine, a koliko u njegovom ili njenom

umu jo{ uvijek prevladavaju neki drugi motivi zbog koje ta osoba èli da doìvi

prosvjetljenje.

Sje}am se jedne prijateljice koja je doìvjela direktno iskustvo na svom prvom

intenzivu. Kasnije, kada mi je pri~ala o tome, rekla mi je da je u krajnje utu~enom

stanju oti{la do voditelja.

“Umrije}u”, zavapila je.

ôvjek koji je vodio taj Intenziv, vrlo iskusan voditelj sa mnogo ljubavi i kontakta

za u~esnike, jednostavno je odgovorio, bez mnogo obja{njavanja: “Onda umri”.

Ona je bila {okirana, ali je shvatila da se radi o krizi. Nastavila je raditi tehniku i

kasnije je doìvjela direktno iskustvo.

Postoji bezbroj na~ina na koje }e na{ um tokom ovog procesa da poku{a da nas

odvrati od rada tehnike, od direktnog iskustva. U stvari, moèmo re}i da je prva

i osnovna barijera ka postignu}u prosvjetljenja na Intenzivu ne raditi tehniku. Na

kraju se sve svede na to. Zato je potrebno ignorisati razne neuroti~ne i iracionalne


55

impulse i nastaviti bez obzira na sve {to odvla~i na{u pa`nju od tehnike i neu-

moljive namjere da direktno doìvimo sebe, ìvot ili drugog, ovisno sa kojim

pitanjem radimo. Intenziv je tako strukturisan da pruà sve neophodne uslove da

se taj zadatak izvede.

I onda, kada u~esnik istraje kroz sve prepreke, eventualno }e doìvjeti ono zbog

~ega je i do{ao na Intenziv – prosvjetljenje, odnosno direktno iskustvo istine.


56

Prosvjetljenje: direktno znanje istine

Do sada smo mnogo puta upotrijebili rije~ “prosvjetljenje”. Ipak, {ta je to? Kakva

je to vrsta iskustva? Da li je to ne{to {to je rezervisano za mali broj posve}enih,

“posebnih” ljudi, ili ne{to {to svi moèmo iskusiti? Da li je to, opet, ne{to {to bi svi

trebali iskusiti?

Sama rije~, doslovno, zna~i unijeti svjetlo negdje gdje je do tada bila tama, tako

da se moè vidjeti. Tu, o~ito, imamo opisni na~in obja{njavanja koji ukazuje na to

da se spoznalo, vidjelo, ne{to {to je do tada bilo nepoznato, da je neko postao svjes-

tan ne~ega ~ega do tada nije bio svjestan.

Ipak, postoje mnogi na~ini kako neko moè postati svjestan ne~ega ~ega do tada

nije bio svjestan, a da to nije prosvjetljenje. Uvid, kao cilj mnogih, ako ne svih psi-

hoterapeutskih metoda i {kola, ima za posljedicu da ~ovjek postane svjestan

ne~ega ~ega do tada nije bio svjestan. Ipak, uvid nije isto {to i prosvjetljenje. [ta

je to {to prosvjetljenje ~ini tako posebnom, specifi~nom vrstom iskustva?

To je to {to iskustvo prosvjetljenja ne podrazumijeva bilo kakav indirektni proces

spoznavanja: osje}aj, intuiciju ili ne{to sli~no.

Na{ uobi~ajni, svakodnevni na~in spoznavanja stvarnosti je uvijek putem nekog proce-

sa. Tu su fizi~ki procesi opaànja – ~ula vida, sluha, mirisa, dodira i okusa – te men-

talni procesi mi{ljenja ili intuitivni i osje}ajni, emotivni procesi. Tu smo uvijek mi, onaj


57

koji opaà, te ono {to se opaà, uz bilo koji od gore pomenutih na~ina opaànja. âk i

sebe indirektno doìvljavamo kroz neki proces: osje}amo se, posmatramo se, mislimo

o sebi itd. U na{im ìvotima uvijek je prisutna neka vrsta samoopaànja.

[to je vi{e takvog indirektnog opaànja, indirektnog spoznavanja samog sebe,

ìvota i drugih – {to vi{e idemo u tu krajnost – {to je vi{e na{ proces samospozna-

vanja zasnovan na takvim indirektnim procesima, to vi{e vodi osje}aju

samootu|enja, osje}aju da je to neko drugi ili ne{to drugo {to ìvi na{ ìvot. Kao da

svoj ìvot posmatramo na filmskom platnu, kao da to nismo stvarni mi koji ìve. I

tu smo u velikom predvorju ne~ega {to se savremenim rje~nikom zove neuroza.

Dobar na~in da se u nekoliko rije~i defini{e prosvjetljenje jeste re}i da je to direk-

tno iskustvo istine.

Nakon vi{e od trideset godina koje je proveo intenzivno praktikuju}i yogu, odnos-

no metod meditacije poznat kao «prirodna meditacija», najnapredniji oblik spir-

itualne prakse, Berner je nedavno revidirao gornju definiciju, odnosno postao je

jo{ precizniji u tome {ta je, u stvari, prosvjetljenje i kako ga najbolje izraziti

rije~ima.

Berner sada kaè da je prosvjetljenje svjesno stanje direktnog znanja samog sebe

onakvog kakav uistinu jesi.

On je prestao koristiti rije~ «iskustvo» jer ta rije~, ipak, implicira neku vrstu proce-

sa, doìvljaja koji implicira nas (subjekt), te ono {to se doìvljava (objekt). Znanje o

kojem Berner govori nije, naravno, intelektualno, niti logi~ko znanje, ve} direktno

znanje, znanje ne~ega direktno, bez procesa, bez posrednika. To je ona vrsta znan-

ja o kojoj su govorili mediteranski gnostici s po~etka na{e ere (gnosis, gr. znanje).

«Iskustvo direktnog znanja je jednostavno samo znati ne{to, kao kada znate ne{to

{to ne zahtijeva nikakav mentalni proces – na primjer znati svoje ime, ili gdje se

nalazi kuhinja u va{oj ku}i, ili kako voziti bicikl», pi{e Berner. «Ipak, direktno

znanje se razlikuje od gore datih primjera u tome {to se do svega gore pobrojanog

do{lo u~enjem... dok je na{a su{tinska, osnovna sposobnost da imamo direktno

znanje bezvremena».

«Kada imate iskustvo prosvjetljenja», pi{e dalje Berner, «vi znate svoje istinsko

sopstvo na sli~an na~in kao {to znate svoje ime, to jest direktno, bez procesa

rezonovanja ili prisje}anja.U tom iskustvu vi ste tako|e svjesni stvarnog sebe


58

kakvi uistinu jeste – nefizi~ki entitet koji ima mo} izbora, odnosno slobodnu volju,

koji je bez uzroka, bezvremen, i bez lokacije u prostoru.

Svjesno, direktno znanje dogodi se onda kada neko direktno spozna samog sebe,

jer onaj koji zna i ono {to se zna isto je. Ta istost proizvodi ta~an odraz sopstva sop-

stvu, na isti na~in na koji ogledalo daje ta~an odraz lica onome koji gleda u njega.

’Ja sam ja’ je najuobi~ajeniji izvje{taj pojedinca koji se prosvijetlio o tome ’ko’ on

jeste. Kada imate direktno znanje istinske prirode nekog drugog, vi do odre|enog

stupnja uvijek ostajete ’u tami’. âk i kada ste preplavljeni divljenjem za zra~e}u i

neizrecivu boànstvenost drugog, drugi uvijek ostaje ’drugi’, i stoga ga opaàte kao

ne{to, iako kao vrlo suptilno ’ne{to’. Zbog toga {to drugoga ne moète znati direk-

tno iz perspektive prvog lica, vi ne moète biti svjesni samog tog pojedinca. Ne

moète imati samosvjesno iskustvo prosvjetljenja drugog pojedinca. Iz tog razloga,

prosvjetljenje moè biti samo svjesno, direktno znanje samog sebe».

To je razlog za{to Berner danas savjetuje da se na Intenzivima radi samo sa dvije

instrukcije, odnosno pitanja: «Ko sam ja» i «[ta sam ja».

Jo{ 1993, kada je povodom 25-ogodi{njice od odràvanja prvog Intenziva odrào

govor o tome koje preporuke daje voditeljima i u~esnicima, Berner je savjetovao

da se vi{e ne radi sa pitanjem «[ta je ìvot». Njegovo obja{njenje je jednostavno

da je ìvot – iluzija!

«@ivot je iluzija», kaè Berner. «U stvarnosti, ne postoji ’ìvot’, postojimo samo

Mi. Tako, kontemplirati ìvot zna~i kontemplirati iluziju. To je korisno ~initi u

smislu da kada kontemplator uvidi da nema ìvota, za njega ta iluzija biva

raspr{ena. To je vrlo duboka i va`na realizacija, ali nije prosvjetljenje».

Tom svom gledi{tu Berner je sada dodao i to da se na Intenzivima prosvjetljenja

ne koristi ni pitanje «[ta je drugi», {to je gore obja{njeno Bernerovim rije~ima.

On sada prihvata, usko gledaju}i u definiciju rije~i, da prosvjetljenje moè biti

isklju~ivo samoprosvjetljenje, odnosno kao {to je i rekao u gore navedenoj definici-

ji: svjesno stanje direktnog znanja samog sebe onakvog kakav uistinu jesi.

Istina, Berner ne odbacuje da se radi sa ovim, ili nekim drugim pitanjima, ali sada

traì od potencijalnih voditelja da takve intenzive ne zovu Intenzivima prosvjetljen-

ja, ve} da im daju neke druge nazive.

«Prosvjetljenje je posebno stanje i zasluùje da bude priznato kao takvo time {to }e


59

se odràvati isklju~ivo Intenzivi prosvjetljenja kojima je cilj prosvjetljenje i samo

prosvjetljenje», kaè Berner. «Oni koji po{tuju Istinu privla~e blagoslove Sviju Nas».

îni se da je rije~ “prosvjetljenje” u {iru upotrebu u zapadnom svijetu u{la zah-

valjuju}i radovima njema~kog filozofa [openhauera. Kori{tena je ~esto i u kontek-

stu radova francuskih prosvjetitelja iz 18. vijeka, poput Voltera, perjanice evropskog

prosvjetiteljstva. Ipak, taj termin, onako kako se koristi u kontektu zapadne civi-

lizacije, odnosno savremene evropske filozofije, nema nikakve veze sa onim o

~emu ovdje govorimo.

U isto~nim filozofijama koje imaju dugu tradiciju prepoznavanja te vrste iskust-

va postoje razni termini za prosvjetljenje i nijedan u sebi ne sadrì asocijaciju na

svjetlost. U stvari, ti nazivi uglavnom upu}uju na jedinstvo onoga koji iskustvo

doìvljava i onoga {to se doìvljava.

“Direktno” zna~i bez bilo kakvog procesa. Za um je prakti~no nemogu}e da to

logi~ki razumije. U prirodi uma je da spoznaje putem nekog spoznajnog procesa.

Za um, svako iskustvo je indirektno iskustvo, jer podrazumjeva proces kojim se to

iskustvo sti~e. Direktno iskustvo je, stoga, apsurd za um i za logiku. Logi~ki posma-

trano, direktno iskustvo ne moè postojati, jer bi to – po uobi~ajenoj logici – bilo

jednako tvrdnji da dva objekta mogu zauzimati isti prostor, ili da jedan objekat

istovremeno moè biti na dva mjesta. To je naravno nemogu}e u logi~kom svije-

tu strukturisanog vremena i prostora. No, direktno iskustvo neovisno je o zakoni-

tostima vremena, prostora i uma.

Tako|e, u na{oj definiciji postoji jo{ jedna rije~ koja je neugodna za um, i koja je

od pamtivjeka uzrok mnogih nesporazuma, kontroverzi i problema me|u ljudi-

ma: to je istina.

Mnogi ljudi su skloni vrlo vatreno braniti tezu da istina ne postoji, bar ne kao

kona~na, apsolutna istina. “Svako ima svoju istinu” danas je popularna uzre~ica,

posebno u dru{tvima demokratske politi~ke orijentacije.

Ovdje pod rije~ju istina jednostavno podrazumijevamo kona~nu stvarnost, ono

kako stvari zaista jesu, bez obzira {ta mi mislili ili èljeli. U kontekstu rada na

Intenzivu podrazumijevamo da postoji to ko i {ta mi zaista jesmo, te da je to, tu

stvarnost, tu realnost, kakva god ona bila, mogu}e spoznati, iskusiti, i to direktno.

Mnogim ljudima takav cilj djeluje neostvariv, ili u najboljem slu~aju ostvariv samo


60

uz pomo} kakvih nadnaravnih sila. Ipak, hiljade godina tradicije meditacije,

prvenstveno na istoku, kazuju nam da je taj cilj ostvariv. I, zapravo, jeste. Mnogi

ljudi uìvaju u njemu.

Jedno od najbolje dokumentovanih iskustava prosvjetljenja u istoriji ljudske rase

jeste bilo Budino prosvjetljenje. Njegovo direktno iskustvo stvarnosti osnov je

prakti~ne filozofije/religije koju danas zovemo budizam. I mnogi ljudi su, dugo

nakon Budinog vremena, doìvjeli kvalitativno ista iskustva koja je imao i Buda,

praktikuju}i po njegovim uputama.

Ako je to tako, za{to onda nismo svjedoci toga da u~esnici Intenziva postaju

za~etnici tako dubokih filozofskih/religioznih {kola kao {to je bio Buda? Od 1968.

do danas trebali bi imati bar po desetak Buda u svakoj dràvi Zapada.

Prvo, Buda nije svom cilju posvetio samo tri dana ili nekoliko puta po tri dana, ve}

cijeli svoj ìvot. Drugo, Budino iskustvo prosvjetljenja je o~ito bilo izuzetno

duboko. Toliko duboko da je osnov filozofije koja postoji ve} 2.500 godina i koja

je promijenila ne samo ìvote sljedbenika, ve} ìvote cijelih dràva i civilizacija. Od

Budinog vremena do danas postojali su mnogi drugi sljedbenici Budinog u~enja

koji su imali podjednako duboka iskustva prosvjetljenja. Ipak, svako od njih cijeli

je ìvot, beskompromisno i bez ostatka, posvetio prosvjetljenju.

Intenziv je, pak, samo trodnevni seminar koji nudi realne prilike da se doìvi kval-

itativno isto iskustvo. Ali, dosada{nja praksa nam pokazuje da to nije iste one

dubine kao {to je bilo i Budino iskustvo.

Ipak, prosvjetljenje je uvijek prosvjetljenje. Ne postoje razli~ite vrste prosvjetljen-

ja. To je uvijek jedno i isto direktno iskustvo istine, stvarnosti, razlika je samo u

dubini tog iskustva.

Moèmo to uporediti sa dvojicom seljaka koji rade na brdu, sa svojim vo}kama.

Jedan je bliì vrhu, drugi je bliì podno`ju. Tada onaj bliì vrhu ugleda tre}eg sel-

jaka kako im se primi~e cestom.

“Vidi”, viknu on onom dole, “neko ide. Nosi {e{ir. Ali ne vidim ko je”.

Onaj {to je bliì podno`ju odvrati: “Da, vidim ga. To je na{ kom{ija. Nosi korpu

za vo}e”.

Obojica su vidjeli istog ~ovjeka. Ali, jedan od njih vidio je vi{e od onog drugog.

Druga usporedba je sa penjanjem na planinu. Onaj {to je na ~elu kolone vidi vi{e


61

i dalje od onog {to je na kraju kolone, iako gledaju isti krajolik.

Ni u jednom ni u drugom slu~aju ne moèmo re}i da se radi o razli~itim iskustvi-

ma. Razlika je samo u dubini spoznaje.

Moram napomenuti da to ne zna~i da mo`da neko ne}e, u~estvuju}i na

Intenzivima, doìvjeti prosvjetljenje iste dubine kao {to je bilo Budino. Vjerovati

to, zna~ilo bi u~estvovati na Intenzivu sa predubje|enjima, a predubje|enja su

glavni dèlat istine.

Charles Berner, tvorac Intenziva, o~ito je imao izuzetno duboka iskustva prosvjetl-

jenja u~estvuju}i na Intenzivima. U stvari, tokom svoje karijere duhovnog u~itel-

ja, ~esto je demonstrirao takvu dubinu spoznaje stvarnosti da se autor ovih redo-

va ~esto pitao nije li on pravi primjer samoostvarenog pojedinca savremenog

doba. No, sam Berner ipak najbolje zna da li je to tako ili ne. Danas, u vrijeme

pisanja ove knjige, on se sasvim povukao iz javnosti, i ìvi u Australiji, okruèn

nekolicinom ljudi koji se brinu o njegovim fizi~kim potrebama, a on svo preosta-

lo vrijeme provodi u meditaciji i, navodno, pisanju.

Iskustvo prosvjetljenja moè svako imati, ~injenicom same svoje prirode. Samom

~injenicom na{eg postojanja, ~injenicom da smo ovdje, ro|eni i ìvi u tijelu, mi

moèmo imati iskustvo prosvjetljenja. To nije neko tajno, misti~no iskustvo rez-

ervisano za malobrojne i “posve}ene”. To je na{e iskonsko duhovno naslije|e, nosi-

mo ga sa sobom jednako kao {to svi imamo istu sposobnost da nau~imo da govo-

rimo, ~itamo i pi{emo. To je smisao budisti~ke izreke da svi imamo “Buda priro-

du” tj. “prirodu Bude”, sposobnost da se probudimo, da doìvimo prosvjetljenje.

Iako svako od nas pojedina~no stvara i odràva svoje sopstvene iluzije, laì i

zablude, svi zajedno dijelimo istu stvarnost. A tu stvarnost svako od nas moè

spoznati, direktno iskusiti, jer smo svi ve} u njoj. Svako od nas je ve} dio ìvota,

niko nije izvan njega. To je, opet, smisao izreke u nekim duhovnim {kolama da

smo, u osnovi, svi ve} prosvjetljeni, ali toga nismo svjesni.

Tako|e, ne postoji na~in na koji se direktno iskustvo moè silom izazvati. Drugim

rije~ima, ne postoji na~in na koji se moè u~initi da se neko prosvijetli. Kada bi to

bilo mogu}e, to bi zna~ilo da postoji metod, proces, postupak, jedno posebno

kako izazvati prosvjetljenje, da postoji neki recept, a to je u suprotnosti sa defini-

cijom prosvjetljenja kao direktnog iskustva istine, tj. iskustva koje se ne de{ava


62

kroz neki proces opaànja subjekt-objekt.

Kroz cijelu istoriju ljudske rase ljudi su poku{avali na razne na~ine izazvati iskust-

vo prosvjetljenja: molitvom, oboàvanjem boànstava, gladovanjem, povla~enjem

u osamu, te raznim drugim strogostima poput zavjeta }utanja, iznurivanja tijela i

sl. Ipak, iskustvo prosvjetljenja nemogu}e je izazvati po volji.

Jedino {to je mogu}e u~initi jeste kreirati najpovoljnije mogu}e okolnosti da se

iskustvo prosvjetljenja dogodi. Intenziv prosvjetljenja daje takve okolnosti. To je

razlog za{to je Intenziv strukturisan tako kako je strukturisan. Ali, da li }e se

iskustvo prosvjetljenja dogoditi ili ne, to je stvar izme|u samog prakti~ara i Istine.

Taj diskontinuitet, tu apsolutnu prazninu izme|u prosvjetljenog i neprosvjetl-

jenog stanja svijesti nemogu}e je fizi~ki premostiti bilo kojom metodom,

tehnikom ili receptom. U nekim duhovnim {kolama taj procjep izme|u Istine i

uobi~ajenog stanja svijesti nazvan je “bezdanom”, jer se ne moè premostiti

logikom. Moè se samo presko~iti onim skokom koji se u tradiciji hri{}anskog

misticizma naziva “skokom vjere”.

Kako je na Intenzivu rije{eno to pitanje kreiranja najpovoljnijih uslova za

postignu}e prosvjetljenja razmotri}emo kasnije kada budemo govorili o strukturi

i dnevnom rasporedu na Intenzivu.

Iz svega do sada navedenog moè se lako uvidjeti da je o prosvjetljenju lak{e gov-

oriti u negativnim terminima – to jest {ta prosvjetljenje nije – nego govoriti {ta

prosvjetljenje jeste.

Jedan na~in da se umu i logi~kom shvatanju pribliì pojam prosvjetljenja jeste re}i

da onaj koji doìvljava prosvjetljenje i ono {to se doìvljava ulaze u svojevrsno

stanje jedinstva, odnosno da subjekt i objekt prosvjetljenja postaju jedno. U slu~aju

samoprosvjetljenja, to bi zna~ilo da ja postajem jedno sa samim sobom - {to je

logi~ki besmisleno. U stvari, kao {to je ve} re~eno, svaki poku{aj da se

pozitivisti~kim rije~nikom opi{e prosvjetljenje uvijek izlazi izvan okvira logike, i

zato je jednostavnije govoriti {ta prosvjetljenje nije. Osim toga, poku{aji da se

prosvjetljenje opi{e rije~ima ~esto zavr{avaju kao misti~ne fraze i opisi, nejasne

racionalnom umu, poput Isusovog “Ja i Otac smo jedno”.

Ve} smo rekli da su predubje|enja “glavni dèlat Istine”. Naime, predubje|enja,

unaprijed stvorene ideje o tome kako stvari stvarno jesu, naj~e{}a su suptilna i vrlo


63

“opasna” barijera ka postignu}u prosvjetljenja. To zna~i ne biti otvoren za stvarnost

takva kakva ona jeste. To je isto kao oti}i u bioskop sa mno{tvom unaprijed

stvorenih ideja o tome kakav je film koji }ete gledati, da li je dobar ili lo{, da li glum-

ci tuma~e uloge ovako ili onako, kakva je muzika, scenografija, pri~a... Umjesto da

se opustite i dopustite da film bude takav kakav jeste, i uìvate u njemu.

Predrasude su vrlo suptilna forma egoizma. “Kad je prilikom stvaranja svijeta

Bog dijelio pamet, nju je najravnomjernije raspodijelio”, glasi jedna stara {ala.

“Niko se ne àli da je ima premalo”. U prirodi je uma da vjeruje da sve zna najbol-

je, a odbaciti predrasudu isto je kao priznati da ne{to ne znamo.

Svako od pamtivijeka teì da stvarnost bude na onaj na~in na koji on to èli.

Pogledajmo djecu kako se pona{aju kada im ne{to nije po volji. To nije neki pose-

ban oblik pona{anja koji smo razvili pogre{nim odrastanjem. To je u samoj priro-

di na{eg uma i tijela da stvarnost poku{avamo oblikovati po na{im sopstvenim

te`njama. Ono {to trebamo u~iti u ìvotu, kako odrastamo, jeste da postepeno

odustajemo od na{eg ega, od toga da stvari budu samo onako kako mi to ho}emo,

ve} da ih prihvatimo takve kakve jesu. U stvari, ~itav proces sazrijevanja ide tim

tokom. Od egoisti~nog malog bi}a koje je zainteresovano samo za sebe i svoje

potrebe, mi se razvijamo u bi}a koja postepeno prihvataju sve vi{e i vi{e stvarnos-

ti oko sebe prevazilaze}i time vje{ta~ki kreirane granice sopstvenog bi}a. Na kraju

umiremo, prevazilaze}i ~ak i fizi~ke granice bi}a.

“Mi vje{ta~ki dijelimo na{u svjesnost u razli~ite odjeljke, poput subjekta nasuprot

objekta, ìvota nasuprot smrti, uma nasuprot tijela, unutra nasuprot izvana, razu-

ma nasuprot instinkta”, pi{e cijenjeni ameri~ki mislilac Ken Wilber u predgovoru

svoje izuzetne knjige No Boundary: Eastern and Western Approaches to Personal

Growth. “To uzrokuje sukob iskustva sa iskustvom, ìvota sa ìvotom. Rezultat

takvog nasilja, iako poznat pod mnogim drugim imenima, jest jednostavno

nezadovoljstvo. @ivot postaje patnja, pun borbi. Ali sve bitke u na{em iskustvu –

svi konflikti, tjeskobe, patnje i tuge – stvorene su granicama koje u neznanju mi

postavljamo oko na{eg iskustva”.

Te granice, o kojima pi{e Wilber, odre|uju na koji na~in doìvljavamo svijet, i kako

ga shvatamo. Odre|uju, prividno, ko smo i {ta smo, i na{em umu mogu izgledati

kao kona~na stvarnost. Ipak, te granice nisu nametnute spolja, ve} ih postavljamo


64

mi sami. Prosvjetljenje podrazumijeva prevazilaènje tih granica, njihovo ukidanje

u jednom trenutku direktne spoznaje stvarnosti koje je izvan i iznad tih granica.

Jedan od razloga za{to se ponekad, istina vrlo rijetko, de{ava da ljudi spontano

doìve prosvjetljenje u ekstremnim ìvotnim situacijama (rat, prirodne nesre}e,

te{ke bolesti i sl.) jeste {to se u takvim situacijama njihov ego, njihova

predubje|enja, njihovi fiksirani stavovi o stvarnosti direktno sudare sa time kako

stvari stvarno jesu i u tom sudaru bivaju uni{teni. U stvari, u sukobu izme|u

stvarnosti i na{ih ideja o njoj, samo na{e ideje mogu izgubiti.

To nam ukazuje da prosvjetljenje nije neki mentalni doìvljaj. Prosvjetljenje nije

ne{to {to se de{ava u na{em umu, ve} izvan na{eg uma. Prosvjetljenje ne ovisi o

na{im idejama ili na{im mentalnim procesima. Ne ovisi ni o na{im osje}anjima.

Prosvjetljenje nije osje}anje ili emocija.

Na{i ìvoti su ve}im dijelom zasnovani na laìma – to je jednostavno u prirodi

uma, takvog kakav jeste. Sebe predstavljamo na ovaj ili onaj na~in, kako bi drugi

mislili o nama ovo ili ono, rijetko se predstavljamo takvi kakvi zaista jesmo. U

ìvotu lako prihvatamo one stvari koje povla|uju na{im sopstvenim ubje|enjima

i predstavama, ali ono {to prijeti da ih ospori odbacujemo i kritiziramo. Druge

ljude rijetko prihvatamo takvi kakvi su, nego poku{avamo da ih natjeramo da

budu onakvi kako mi to èlimo.

Na taj na~in cijeli ìvot po~inje li~iti na igru skriva~a, dìnovsku kosmi~ku

pozori{nu scenu na kojoj stalno mijenjamo maske i komuniciramo sa drugim

maskama, dok ono {to je ispod njih ostaje nesaznato i skriveno. U stvari, biti u

stanju nositi i mijenjati maske po volji, te tako igrati igru ìvota onako kako mi to

èlimo, i nije tako lo{e. Problem nastaje onda kada duboko povjerujemo da smo

mi ba{ ta maska koju nosimo i kada “zaboravimo” svoju stvarnu prirodu.

Klju~na stvar u procesu prosvjetljenja je da ~ovjek mora odlu~iti da prestane lagati.

To bi, mo`da, bio klju~ni korak na stazi prosvjetljenja, zavjetovati se na istinolju-

bivost, zavjetovati se na potpuno odustajanje od laganja. Takav korak predstavlja

sjeme cjelokupnog eti~ki ispravnog ìvota, jer podrazumijeva i odustajanje od

kra|e, te odustajanje od povre|ivanja drugih, mentalno, verbalno ili fizi~ki. Kra|a

je, naime, forma laganja, jer prije svega podrazumijeva iluziju da ego uop{te moè

ne{to posjedovati, a potom podrazumijeva i la` da mi nismo uzeli to {to smo uzeli.


65

Maskirani plja~ka{ banke, na primjer, laè o svom stvarnom identitetu.

Povre|ivanje drugih je tako|e vid laganja. To podrazumijeva iluziju da mi uistinu

moèmo ne{to u~initi drugima, iluziju da su drugi ni{ta vi{e do obi~ni objekti koje

mi moèmo okrnjiti ili razbiti kao {to moèmo razbiti neki kamen ili ciglu.

Poku{ati povrijediti drugog zna~i lagati o njihovoj, a time i o na{oj sopstvenoj

stvarnoj prirodi, jer se mi po automatizmu prema drugima odnosimo otprilike isto

onako kako doìvljavamo same sebe. U stvari, ako èlite saznati kako vi uistinu

sebe doìvljavate, sasvim iskreno razmotrite {ta uistinu mislite o drugima, kako

njih vidite. U tom odrazu ugleda}ete sopstveni odnos prema samom sebi.

Intenziv prosvjetljenja je tako strukturisan metod da u~esnika stalno navodi na

istinu, i ne ostavlja nimalo prostora za uobi~ajene ego igre prisutne u svakod-

nevnom ìvotu. Kako u~esnik iz dijade u dijadu sve istinitije, iskrenije iznosi sebe,

te na isti na~in prihvata ostale u~esnike Intenziva, njegove uobi~ajene maske

po~inju da venu, otpadaju i on se sve vi{e pribliàva istini, i sam postaju}i sve aut-

enti~niji i iskreniji. To vodi sve dubljim nivoima opu{tenosti, jer la` je osnovni uzrok

napetosti. Laganje, jednostavno, kreira napetost. Svako ko je dovoljno dugo bio u

nekoj situaciji kada je morao da se pretvara, da krije svoja stvarna osje}anja i

stavove, zna o ~emu govorim. Istina osloba|a i unosi mir i opu{tenost u ìvot.

Iskustvo prosvjetljenja ne zna~i da time neko postaje druga~iji, da postaje druga~iji

~ovjek nego {to je bio, da postaje neko drugi. Kao posljedica prosvjetljenja moè se

promijeniti ne~iji ìvot, ali ti uvijek ostaje{ ti. Samo sa ne{to vi{e razumijevanja i

svjesnosti nego ranije. Da li to zna~i da iskustvo prosvjetljenja uvijek ostaje sa

nama, te da li time postajemo savr{enija bi}a? To zavisi od vi{e faktora, prvenstveno

od dubine iskustva, te od ne~ije spremnosti da svoj ìvot promijeni i uskladi sa

istinom koju je doìvio. Da li to zna~i napu{tanje nezadovoljavaju}ih odnosa sa

drugima, promjenu posla, nove hobije, druga~iji dnevni raspored, napu{tanje star-

ih navika… Sve to zavisi od osobe do osobe. Ali, li~ni napredak se zaustavlja do

onog stepena do kojeg osoba nije voljna da se mijenja. Promjena je osnovno stan-

je u univerzumu. Sve se mijenja, sve te~e. ôvjek treba biti voljan da mijenja svoj

ìvot u skladu sa istinom koju je doìvio, ina~e }e stagnirati i zasnovati svoj ìvot na

neistini, a to moè voditi samo osje}anju neispunjenja, nezadovoljstva i frustracije.

Jedan na~in da se ovo kaè jeste da ~ovjek svoje iskustvo prosvjetljenja mora inte-


66

grisati u ìvot, kako bi od njega imao neke koristi. Ina~e, to }e samo ostati lijepo

sje}anje kojem se ~ovjek moè iznova vra}ati kada je sam, ali ne}e postojati nikakav

vidljiv napredak u njegovom ìvotu. Jedan od najboljih na~ina za integrisanje

iskustva prosvjetljenja u ìvot jeste redovna, svakodnevna spiritualna praksa, te

religiozan na~in ìvota. Ipak, ima mnogo ljudi koji jednostavno u~estvuju na

Intenzivima bez da slijede neki poseban duhovni sistem, i koji su zadovoljni sa tim.

Tako|e, ne bih èlio stvoriti utisak da ~ovjek mora o~ekivati drasti~ne promjene u

ìvotu kao posljedicu prosvjetljenja. To moè biti tako, ali i ne mora. Mnogi ljudi

jednostavno nastave ìvjeti svoje ìvote kao i do tada, ali sa dubljim osje}anjem

unutarnjeg zadovoljstva i ispunjenosti nego ranije. Postoji jedna stara izreka u Zen

budizmu, koja kaè: “Prije prosvjetljenja brda i rijeke bili su mi samo brda i rijeke.

Sada, nakon prosvjetljenja, brda i rijeke su mi i dalje samo brda i rijeke”.

Ipak, morate biti voljni da prihvatite promjenu, ina~e }ete stagnirati.

Na kraju bi mo`da bilo dobro jo{ se jednom osvrnuti na pitanje koliko }e iskust-

va prosvjetljenja sa Intenziva «ostati» sa nama, ho}e li uvijek «izblijediti» do

odre|enog stepena i pretvoriti se samo u lijepo sje}anje, {to su primijetili mnogi

u~esnici Intenziva? Kao {to je u svojoj knjizi lijepo primijetio Lawrence Noyes,

iskustvo prosvjetljenja ne «blijedi», niti «odlazi» od nas. Istina je kona~na i apso-

lutna. Ispravnije bi bilo re}i da smo to mi koji «odlazimo» od Istine, s obzirom na

okolnosti na{eg ìvota, te podsvjesne izbore koje pravimo.

Naime, prosvjetljenje podrazumijeva da smo u jednom trenutku uspjeli odbaciti

svoje uobi~ajene barijere, svjesne i podsvjesne, koje su nas onemogu}avale da

direktno iskusimo Istinu. Me|utim, nakon {to smo se privremeno deidentifikovali

od tih raznih stanja bi}a i direktno iskusili svoju stvarnu prirodu, mi se po automa-

tizmu (nesvjesni mehanizam) vra}amo u ta ista stanja bi}a, koja za nas, u na{im ̀ ivo-

tima, imaju odre|enu svrhu i od kojih ne odustajemo tako lako, sve dok tu svrhu

ne ispunimo (iako su te svrhe ponekad sasvim neostvarive, odnosno neuroti~ne). I

tako, {to se vi{e vratimo u te svoje uobi~ajene svjetovne igre, to }emo se vi{e udalji-

ti od Istine koju smo iskusili. Kako na{ ego ne}e da prizna svoju nesavr{enost i

odgovornost za takvo stanje stvari, mi tvrdimo kako je prosvjetljenje «izblijedilo» i

«oti{lo», a u stvari smo to mi koji smo «izblijedili» i «oti{li» od Istine. Stoga se ~ini

da je jako va`no nakon Intenziva provesti neko vrijeme kontempliraju}i o tome {ta


67

smo iskusili, te kako svoj ìvot ubudu}e moèmo {to bolje prilagoditi tome {to smo

iskusili, kako to iskustvo moèmo {to potpunije «unijeti» u ìvot.

Tako|e, potrebno je zapo~eti sa nekom vrstom redovne duhovne prakse, koja }e

pomo}i pojedincu da krene u pravcu ve}eg jedinstva sa Istinom, bez obzira kojoj

religiji ili duhovnoj {koli nominalno pripadao.


68

Barijere ka prosvjetljenju

Kako se ~ovjek po~ne pribliàvati istini - nakon {to donese odluku da odbaci teret

neistine - njegov um, tijelo i osje}anja, odnosno njegov ego, po~nu reagovati.

Pojave se krize, barijere na putu ka prosvjetljenju.

Barijere moèmo u principu podijeliti na tjelesne, mentalne i emotivne, te na

jednu kona~nu, krajnju barijeru ka prosvjetljenju. Ove barijere dobro su poznate

ve} hiljadama godina. Intenziv nije neka “instant” metoda koja u~esnicima nudi

da “brzo” i “lako” doìve prosvjetljenje, te na neki magi~ni na~in zaobi|u razli~ite

krize i barijere koje ih ~ekaju na putu ka Istini. Na àlost, ne postoji takav zaobi-

lazni put. Ne postoji pre~ica do prosvjetljenja. Svi moraju pre}i isti put, brè ili

sporije. Intenziv nudi samo vrlo brz napredak.

Predubje|enja, unaprijed stvorene ideje o istini, o ~emu smo govorili ranije, pred-

stavljaju naj~e{}i oblik mentalnih barijera ka Istini. To jednostavno zna~i uzeti

odre|enu ideju, koncept i ~vrsto vjerovati da je to tako, da je to istina, stvarnost.

U takvoj situaciji ~ovjek svoje ideje pretpostavlja stvarnosti.

“Postoji, na primjer, ideja jabuke”, pi{e Lawrence Noyes. “Moète imati sasvim

ta~nu ideju jabuke u svojoj glavi. Ali ne moète je fizi~ki zagristi. Moète zagristi

samo stvarnu jabuku. To je velika razlika. Te{ko moète u svom umu ili mozgu

imati stvarne jabuke. Moèmo imati ta~nu ideju o tome {ta je jabuka, ali ni{ta od

~ega moèmo napraviti stvarnu pitu”.

Biti otvoren, kao dio tehnike prosvjetljenja, izme|u ostalog zna~i prepoznati i

odbaciti svoja predubje|enja, unaprijed stvorene ideje. To ne zna~i da zauvijek


69

odbacite, pogazite svoje omiljene filozofske koncepte. To jednostavno zna~i da ih

se prestanete tako gr~evito dràti i dopustite sebi da iskusite i ne{to drugo,

druga~ije. Ako su ti koncepti Istina, oni }e ostati sa vama i nakon Intenziva. No,

ako su neistina, a vi se nastavite dràti za njih, ne}ete biti u mogu}nosti da iskusite

Istinu. Na Intenzivu to prakti~no zna~i da kada postanete svjesni da se “drìte” za

neko predubje|enje, da imate neku unaprijed stvorenu ideju o sebi, ìvotu ili

drugima, da je jednostavno saop{tite, iskomunicirate partneru tako da on to moè

{to bolje razumjeti, a onda da nastavite raditi tehniku bivaju}i otvoreni za istinu

kakva god da jeste. To, naravno, iziskuje odre|enu dozu duhovne hrabrosti,

hrabrosti da budete voljni iskusiti ne{to sasvim novo, postati svjesni ne~ega sasvim

novog, ~ega ranije niste bili svjesni.

Jedna posebna forma mentalnih barijera su zadr{ke, odnosno nevoljnost da ne{to

{to nam se javlja kao posljedica rada tehnike iskomuniciramo svom partneru.

Recimo da vam se pojave misli u vezi sa seksom, ili nasiljem, ili bilo ~im drugim

{to niste spremni iskomunicirati partneru iz straha da drugi ne pomisle ne{to lo{e

o vama. Na taj na~in vi, zapravo, odràvate odre|enu la`nu, idealizovanu sliku o

sebi, i sada, kada njeno postojanje dolazi u pitanje vi se suo~avate sa krizom: re}i

istinu ili ne, otkriti {ta je stvarno prisutno u umu ili ne. To je mentalna barijera.

Naravno, put ka istini je iskrena komunikacija. Ono {to vam moè pomo}i da

lak{e prebrodite ovu krizu jeste svijest o tome da vi niste svoje misli. Misli su misli,

vi ste vi, i vi ste ti koji imate mo} odlu~ivanja, ne va{e misli.

“Jedina razlika izme|u mene i kriminalca”, rekao je neki mudar ~ovjek, “jeste ta

{to ja ne ~inim te zlo~ine”.

Imati ideju ili èlju da udarite nekoga ne zna~i da tu osobu morate u stvarnosti i

udariti. Perverzne seksualne ma{tarije ne zna~e da ih zaista morate ispuniti. Vi ste

ti koji donose odluke, a u va{em umu i mislima mogu se nalaziti svi demoni i svi

an|eli svijeta, bez razlike. U radu na samoprosvjetljenju va`no je da dopustite da

stvari budu takve kakve jesu, lijepe ili ru`ne, bez da ih vi posebno uljep{avate, dot-

jerujete ili se trudite da budu na ovaj ili onaj na~in. Na Intenzivu to zna~i da

komunicirate istinu, takva kakva jeste, i nastavljate da radite tehniku.

Pored gore spomenutih mentalnih barijera, na Intenzivu se mogu pojaviti i

razli~ite fizi~ke i emotivne barijere ka prosvjetljenju. U tijelu se mogu pojavljivati


70

razli~ite senzacije, poput intenzivnih osje}aja toplote ili hladno}e, ili bilo koje

druge senzacije koje su ~esto prate}i fenomeni bu|enja ìvotne energije u tijelu,

koja se razvija kao posljedica sve ve}eg i ve}eg otvaranja za istinu, stvarnost. Mogu

se ponekad pojaviti i neugodni fizi~ki fenomeni poput glavobolje ili mu~nine,

mo`da ~ak i halucinacije, ali ti fenomeni po pravilu vrlo brzo nestanu sami od

sebe ukoliko u~esnik jednostavno nastavi raditi tehniku. U~esnici ~esto doìve

razli~ite senzacije bu|enja energije, koje ~esto ima tendenciju da skrene njihovu

pa`nju sa rada tehnike, bilo zato {to se oni upla{e ne~ega takvog, jer to ranije nisu

imali priliku doìvjeti, ili zato {to od radoznalosti ne mogu prestati obra}ati

pa`nju na to. Svejedno, tu na scenu stupa dobro trenirano osoblje, jer uz podr{ku

koju u~esnicima pruàju asistenti i voditelj, u~esnici s povjerenjem pro|u kroz

ovakvu i sli~ne barijere, i nastave raditi tehniku, {to je od klju~ne va`nosti kako bi

napredovali u radu.

Emotivne barijere mogu uklju~ivati {iroki spektar razli~itih osje}anja, od ushita

i osje}anja radosti i mira kakve ~ovjek nikada u dotada{njem ìvotu nije iskusio,

pa do osje}anja o~aja i straha kakve, tako|e, ~ovjek nikada u dotada{njem ìvotu

nije iskusio.

Ipak, na kakve god barijere da u~esnik Intenziva nai|e, one su se pojavile zbog

toga {to je taj u~esnik predano radio tehniku, a njegovo tijelo, um i osje}anja su jo{

uvijek puni razli~itih ne~isto}a nakupljenih kroz ìvot. Sve barijere, krize sa kojima

se u~esnici Intenziva suo~avaju su, u su{tini, krize pro~i{}enja, kao kada alkoholi~ar

na terapiji ~vrsto vjeruje da }e poludjeti ili da }e mu se ne{to lo{e desiti ako nas-

tavi apstinirati i odmah ne popije ~a{icu pi}a. O~ito je, tako, da jedini pravi put iz

krize vodi kroz krizu. Povla~enje je neuspjeh, istrajnost u radu tehnike je uspjeh.

Drevni kineski mudrac Lao Ce je u dva kratka stiha lijepo opisao tu iluzornu per-

cepciju uma u spiritualnoj krizi:

“Staza ka svjetlosti ~ini se tamna. Staza naprijed ~ini se da vodi unazad”.

Barijere na putu ka prosvjetljenju su toliko raznolike i mnogostruke kao {to su

razli~iti i na{i individualni ìvoti i na{e sopstvene fizi~ke, mentalne i emocionalne

ne~isto}e. I nije bitno koji metod prosvjetljenja koristite, ako ste zaista predani i

posve}eni prije ili kasnije nai}i }ete na krizu. To je, u stvari, znak da ste na

dobrom putu. Ne postoji “lak”, “udoban” put ka istini. Oni koji reklamiraju takve


71

tehnike ili ne znaju o ~emu govore ili su varalice. Ipak, postoje manje efikasni i

vi{e efikasni metodi. Postoje metodi, poput Intenziva, koji nude {ansu za brz

napredak, i oni metodi koji zahtijevaju ne{to vi{e vremena. Ali koli~ina truda je

uvijek ista. Razlika je samo u intenzitetu.

«Da je prosvijetliti se laka stvar, svako ko je imao malo interesovanja za to ve} bi

bio prosvijetljen, i ne bi se morali baviti ne~im kao {to je Intenziv», kaè Charles

Berner. «Ali to nije lak zadatak. Ljudi su hiljadama godina traìli prosvjetljenje i

samo mali procenat njih je uspio. Mnogi su cijeli svoj ìvot proveli iskreno traga-

ju}i za prosvjetljenjem. Izgladnjivali su se, umrtvljivali, praktikovali strogi asketi-

zam, prou~avali knjige, izolovali se u {umama i pe}inama, praktikovali potpuni

celibat. Ali, samo mali broj bi uspio. Kada to uporedite sa ljudima na trodnevnom

Intenzivu, nemojte misliti da }e njima biti ne{to lak{e, jer ne}e. Mo`da }e im tre-

bati manje vremena, ali kada bi prolazili kroz manje barijere, prepreke, to bi onda

zna~ilo da postoji neka gre{ka. Ova tehnika ne zaobilazi prepreke koje stoje na

putu ka prosvjetljenju. Mo`da zaobilazi mnoge stranputice, ali kada nai|ete na

bodljikavi grm bi}ete usred tog bodljikavog grma. Jedina razlika sa ovom

tehnikom je {to putujete u mo}nom Ferrariju, umjesto da puète na rukama. To

je mnogo intenzivnije i prepreke }e do}i mnogo brè i u mnogo koncentrisanijoj

formi nego da se samo polako kre}ete. Ali na kraju, ne moète zaobi}i nijednu od

prepreka koje su na putu».

U stvari, prava kriza, odnosno prave barijere, nastupaju upravo onda kada je

u~esnik vrlo blizu toga da doìvi direktno iskustvo. Iskustvo je tu, ali um ~ini svoj

posljednji poku{aj izbjegavanja Istine, i pojavljuje se kriza, mentalna, emocional-

na ili fizi~ka. Tada je potrebno samo nastaviti raditi tehniku bez obzira na sve, i

malo ko je to u stanju uraditi bez adekvatne podr{ke voditelja i asistenata.

Ta podr{ka nije ni{ta misti~no. Jednostavno, prisustvo bri`nog asistenta iza le|a

u~esnika dok on, na primjer, jeca i u suzama komunicira partneru, moè jako

mnogo zna~iti. Tako|e, u takvim situacijama u~esnici ~esto dolaze u pauzama do

voditelja, da bi dobili savjet, ili se jednostavno izjadali. Naj~e{}e im, u stvari, i nije

potreban tehni~ki savjet, ve} od voditelja o~ekuju samo koju rije~ podr{ke,

ohrabrenje, potvrdu toga da su na pravom putu i da trebaju da nastave. Iako se to

ne moè mehani~ki uvje`bati, ve} dolazi od osobe takva kakva jeste, bitno je za


72

svakog voditelja Intenziva da razvije svoju sposobnost kontakta sa drugima, koliko

god to moè, i kojim god sredstvima to zna i umije. Sposobnost da ohrabri u~esni-

ka, i pruì neophodnu podr{ku za prolazak kroz krizu, vjerovatno ~ini najmanje

50 procenata posla dobrog voditelja. Iako manje-vi{e svako moè nau~iti tehniku

prosvjetljenja, prou~iti priru~nik za voditelje, i onda organizovati Intenziv, ova

sposobnost da se drugi ljudi razumiju, da se sa njima ostvari kontakt i razumije-

vanje, jeste ne{to {to se ne moè nau~iti iz knjiga niti mehani~ki uvje`bati. Sad,

dobra vijest je da svako od nas ve} ima tu sposobnost, u manjoj ili ve}oj mjeri, i

potrebno ju je samo otkriti u sebi, i onda koristiti.

Pored spomenutih mentalnih, emocionalnih i fizi~kih barijera, Lawrence Noyes

govori i o «kona~noj, krajnjoj barijeri» koju opisuje kao «totalnu barijeru», koja

nastupa kada ste pro{li sve mentalne, emocionalne i fizi~ke barijere koje ste

mogli, kada ste pre{li sav put koji ste mogli da pre|ete, i kada ste do{li do ta~ke

kada se ~ini da vi{e nikakav napredak nije mogu}.

«To je kao da ste hodali od isto~ne obale SAD-a, sve do zapadne, do Pacifika», pi{e

Lawrence. «I vi{e ne moète dalje. Ipak jo{ uvijek nemate direktno iskustvo. Ali,

Istina je tu, na dohvat ruke, moète je omirisati u zraku, gotovo je okusiti. Privla~i

vam pa`nju, ali vi niste u jedinstvu sa njom. Na tom stadijumu, ono {to treba

u~initi jeste prestati hodati i sjesti. Ne moète se pribliìti vi{e nego {to jeste. I ono

{to radite dok sjedite je da poku{avate biti direktno svjesni te stvarnosti. Mi ne

moèmo voljom u~initi da se jedinstvo dogodi, to je razlog za{to ovu barijeru zove-

mo totalnom, u smislu toga da nam na{i voljni napori ne mogu pomo}i da je

pre|emo. Ali ono {to moèmo jeste da ne ustuknemo, da se ne povu~emo.

Moèmo ostati sjediti tamo, sa namjerom da budemo jedno sa Istinom, bivaju}i

otvoreni za nju {ta god da jeste, komuniciraju}i ono {to nam dolazi».

A onda, u jednom trenutku, mo`da se dogodi prosvjetljenje. Ve} sam govorio da

se prosvjetljenje ne moè izazvati voljom, da izme|u prosvjetljenog i obi~nog stan-

ja svijesti postoji taj nevidljivi «bezdan» koji se ne moè premostiti, ve} se ~ovjek

moè samo predati Istini, odnosno biti sasvim otvoren za nju, i – prosvjetljenje }e

se mo`da dogoditi. Namjerno kaèm mo`da, jer je to stvar, da tako kaèm,

isklju~ivo izme|u vas i Boìje volje. Vi tu ni{ta ne moète u~initi.

O ovome tako|e postoji jedna pri~a koju su voditelji Intenziva obi~avali pri~ati


73

u~esnicima tokom svojih predavanja, koja zapravo govori o fazama na putu ka

prosvjetljenju, o ~emu smo ve} govorili. To je pri~a o tragaocu za Zamkom istine,

koji je nakon dugog istraìvanja kona~no na{ao pouzdanog vodi~a koji mu je

obe}ao da zna put do Zamka. Kada su po{li na put prvo su prolazili kroz duga~ku

dolinu sje}anja, i kada u~esnik iscrpi razne odgovore na pitanje ’Ko sam ja?’ oni

nai|o{e na o{tre grebene li~nih ubje|enja. Kada se i sa njima nekako izborio i

ostavio ih iza sebe, traga~ se, uporno prate}i svog vodi~a, suo~i sa ogromnom,

skoro nepremostivom planinom intelekta ~iji se vrh dizao visoko, visoko iznad

oblaka. Nakon {to je uspio prevladati i tu ogromnu prepreku, traga~ i vodi~

po~e{e padati niz vrtoglave brzake halucinacija, razne psihi~ke fenomene. I tek {to

sve to pro|e, prekri ih duboka, gusta magla pospanosti. Jedva se drè}i na noga-

ma, oni uspje{e iza}i iz nje, i stupi{e na tvrdo, suho tlo beskrajne pustinje, gdje se

ni{ta ne vidi ma gdje se pogledalo, osim ispucalog tla i beskrajnog neba bez i

jednog oblaka. Dugo je trajalo to istrajavanje pustinjom, kada u~esnik radi

tehniku, ali se ama ba{ ni{ta ne de{ava, i u~esniku se ~ini da svom partneru nema

da iskomunicira ba{ ni{ta. I onda, kada je izgledalo da }e zauvijek ostati u toj

pustinji, tragalac i vodi~ se odjednom na|o{e u olujnoj zemlji emocija, gdje je sve

sijevalo i grmilo od naglih izljeva radosti, tuge, pla~a i smijeha. Tu je bilo lako

zalutati, ali ~vrsto steù}i ruku svog vodi~a, tragalac iza|e iz te oluje, i oni se

na|o{e u {umi dugotrajnosti. Sli~no pustinji, oni su hodili i hodili dugom i nepre-

glednom {umom, skoro bez izgleda da }e joj ikada ugledati kraj. Svi sadràji svi-

jesti tu su nekako izgledali sli~no, isto, stalno dolaze}i i odlaze}i, poput stabala u

{umi, bez da im se nazire kraj. I onda, kad su se najmanje nadali, oni nai|o{e na

proplanak. A na proplanku, bijel i visok, veli~anstveno je sjajio Zamak istine.

Traga~, sav odu{evljen, odmah potr~a naprijed, a vodi~ mirno, skoro nezaintere-

sirano, sjede na tlo. Traga~ optr~a zamak jednom, pa i dva puta, i onda, sav

uzbu|en, zbunjen, istovremeno ljut i tuàn, vrati se do vodi~a.

«Pa, tu nema vrata, nema ni prozora», re~e. «Kako }u u}i?»

«Moje je bilo samo da te dovedem do ove ta~ke, a kako }e{ u}i, to niko ne zna.

Sjedi tu i namjeravaj da bude{ unutra, i mo`da }e{ i biti unutra».

I traga~ sjede na zemlju, pored vodi~a, zatvori o~i, i predade se sudbini, svo vri-

jeme s namjerom da se na|e izme|u zidova zamka, ne odstupaju}i ni pedalj. I


74

onda, ni on sam ne zna kako, on se na|e unutra.

Ova pri~a upravo govori o toj kona~noj barijeri, kada je potrebno predati se Istini,

otvoriti se za nju kakva god da jeste, i èljeti Istinu vi{e od bilo ~ega, zbog Istine

same, kao {to je Zen u~itelj iz druge pri~e podu~io svog u~enika zaroniv{i ga pod

vodu. Vodi~ iz ove posljednje pri~e je, svakako, tehnika. Ona nas u na{em radu na

Intenzivu precizno i pouzdano vodi kroz razna stanja, razne «zemlje», izbjegava-

ju}i stranputice zablude, ali nas ne moè dovesti u stanje jedinstva sa Istinom.

Ona nas dovodi ta~no do one ta~ke kada imamo sve prilike da Istinu doìvimo, ali

}e sve ostalo ovisiti od na{e otvorenosti, iskrenosti i – ako ho}ete – Boìje milosti.

Jedino od ~ega nikada ne trebamo odustati jeste da stalno imamo nepokolebljivu

namjeru da direktno doìvimo svoj objekt prosvjetljenja, bez obzira na sve {to se

de{ava u nama ili oko nas.

Prosvjetljenju uvijek prethodi jedan odre|eni stepen deidentifikacije od razli~itih

stanja bi}a, identiteta, sa kojima smo poistovije}eni, obi~no tako temeljno da ih i

ne dovodimo u pitanje. Ko dovodi u pitanje ~injenicu da je mu{karac ili èna? A

koliko nas jo{ manje dovodi u pitanje ~injenicu da je ljudsko bi}e? Ipak, biti ljud-

sko bi}e, ili biti mu{karac ili èna, je jo{ uvijek samo stanje bivanja ne~ega, {to ne

mora biti i kona~na, apsolutna istina o nama. Svaka deidentifikacija doìvljava se

kao jedna vrsta smrti, i ona to i jeste, a ego nema ve}eg neprijatelja i ve}eg izvo-

ra uàsa nego {to je smrt. Kada se baci preko «bezdana», ego na izvjestan na~in

umire, a pojedinac se «na drugoj strani» nanovo «ra|a», kao beba Istine, spreman

da novim, svjeìm o~ima pogleda na ìvot koji je do tada ìvio, iz jedne sasvim

nove perspektive.

Barijere na putu ka prosvjetljenju su definitivno isku{enja. Kao da vas stvarnost

isku{ava da provjeri koliko ste, zapravo, posve}eni istini. Pri~e iz duhovnih tradi-

cija o tome kako su veliki sveci ili osniva~i religija bili isku{avani od strane demona

zapravo su pri~e o barijerama ka prosvjetljenju. Isusa je \avo isku{avao dok je

postio u pustinji. Budu je isku{avao demon Mara dok je meditirao ispod drveta.

Sve su to bile krize, susreti sa barijerama ka istini.

A Intenziv prosvjetljenja je tako strukturiran da pruì najve}u mogu}u podr{ku,

najbolje mogu}e uslove, da se kroz krizu istraje i da se stvore najbolji mogu}i

uslovi za iskustvo prosvjetljenja.


75

Pravila i raspored

Intenziv prosvjetljenja na izvjestan na~in nije sasvim nov izum. Novo je kombino-

vati kontemplaciju sa komunikacijom, i moèmo re}i da je dijadni rad, odnosno

tehnika prosvjetljenja na Intenzivu, sasvim nov proboj u razvoju spiritualnih

tehnika. Me|utim, Intenzivi su se, na ovaj ili onaj na~in, praktikovali od pamtivi-

jeka. Jo{ u vrijeme Gotama Sidarte, Bude, monasi su se tokom ki{ne sezone

povla~ili u osamu i intenzivno praktikovali meditaciju. Takva forma intenzivne

kontemplacije u odre|enom periodu vremena nije bila nepoznata ni ranim

hri{}anskim mona{kim redovima. Takvi periodi povla~enja od svijeta i inten-

zivnog praktikovanja spiritualnih tehnika, naj~e{}e u grupi, standardni je oblik

rada u gotovo svim {kolama budizma. To je posebno karakteristi~no za japanski

Zen, i ve} smo napisali da Intenziv mnogo duguje Zen seshinima za svoj nastanak.

Razlog za{to se od pamtivijeka koristio tako intenzivni oblik rada je jednostavan.

Bez duboke posve}enosti cilju i duboke koncentracije na cilj, gotovo je nemogu}e

posti}i prosvjetljenje.

Potro{iti barem tre}inu dana na poslovne aktivnosti, akumulirati stres koji uz to

ide, biti upleten u razli~ite vrste nezadovoljavaju}ih odnosa i komunikacija sa

drugima, jesti bilo kakvu hranu ili jesti previ{e ili premalo, potro{iti dodatnu

koli~inu vremena na TV i {tampu, i onda odvojiti dvadesetak minuta do pola sata

dnevno za meditaciju ili neku sli~nu aktivnost, nije dovoljno. Sa svom dnevnom

koli~inom mentalnih, emotivnih i fizi~kih ne~isto}a i stresova koje akumuliramo,

tih dvadesetak minuta meditacije nije dovoljno da stvorimo ~ist, prazan prostor u


77

kojem je mogu}e napraviti proboj i doìvjeti prosvjetljenje. Istina, tih dvadesetak

minuta spiritualne prakse dnevno pomaè nam da se “odrìmo na povr{ini” i u

zna~ajnoj mjeri apsorbujemo stres i ostale negativne efekte dana, ali tako ne

moèmo posti}i onaj potrebni momenat sile da na~inimo stvarni proboj i za trenu-

tak se odvojimo od svog uma, svojih trauma, svojih predrasuda i ostalih ne~isto}a

i iskusimo stvarnost u jednom momentu direktnog iskustva. Da bi to postigli tre-

baju nam posebne okolnosti. Treba nam dovoljno slobodnog vremena, ~ista i

redovna hrana o ~ijoj se nabavci ne trebamo brinuti, te mir da se posvetimo kon-

templaciji, bez da nas bilo ko uznemirava ili odvra}a na{u pa`nju. To je upravo

ono {to nam Intenziv pruà.

“Intenzivi iziskuju puno napornog rada”, pisao je Charles Berner. “Za svakog bi

bilo lak{e da dolazi jednom nedeljno, na primjer utorkom uve~e, odradi neko-

liko vje`bi prosvjetljenja i ide ku}i. Poslije godinu dana oni bi nakupili isti broj

sati u radu tehnike kao na jednom Intenzivu prosvjetljenja. Ali, postoje dva jaka

razloga da se koristi forma Intenziva. Prvo, ljudi ne}e dolaziti redovno cijele

godine. Dolazi}e ponekad. Drugo, a to je glavni razlog, ljudima je potrebno da

zarone u more meditacije i komunikacije o objektu koji poku{avaju da direktno

doìve. Ako imaju priliku da upale televizor, iza|u na pivo, ili }askaju o ovome

ili onome, njihov duh se puni svim tim stvarima od kojih ponovo trebaju da se

odvoje. Taman kada po~nu da se odvajaju od njih, oni trebaju da idu na posao,

{to ~ini da se jo{ vi{e stvari gomila u njihovoj svijesti. Zato do|u sljede}eg utor-

ka i kaù ’Gdje sam ono stao, na ~emu sam radio?’ Nemaju dovoljnu

usredsre|enost”.

Sve na Intenzivu, od rasporeda stolica u sobi za rad, do dnevnog rasporeda, prav-

ila pona{anja i tako dalje, koncipirano je da u~esnicima omogu}i stoprocentno

“uranjanje” u kontemplaciju i potpunu posve}enost cilju. Raspored je precizno

odre|en i niko ne mora da se brine kada je spavanje, kada je ustajanje, kada je

objed ili kada je sljede}a dijadna vje`ba. Tu je trenirano osoblje, asistenti, ili

ispravnije nazvano monitori, koji paze na sve to i na vrijeme u~esnicima govore

{ta slijedi. Tako|e, niko se ne mora brinuti za hranu, kuhanje, nabavku hrane ili

pranje posu|a. To sve tako|e rade monitori.

U po~etku, kaè Berner, on nije imao nikakva posebna pravila pona{anja na


78

Intenzivima. Me|utim, kada je shvatio koliko je ìlav ljudski duh kada se treba

oduprijeti istini, kakve sve trikove je um spreman da prezentira da nas odvrati od

rada na prosvjetljenju, uvedena su odre|ena pravila.

Jedina svrha pravila je da u~esnicima omogu}e da doìve iskustvo prosvjetljenja.

Nema druge svrhe. Postoji dvadeset takvih pravila i ukratko }emo ih objasniti.

1. Na Intenzivu se praktikuje samo tehnika prosvjetljenja.

Razlog za ovo je o~igledan. Intenziv prosvjetljenja nudi specifi~nu tehniku kon-

templacije sa komunikacijom koja je dovoljno mo}na da u~esniku moè pomo}i

da doìvi iskustvo prosvjetljenja. Kombinovati tu tehniku sa bilo ~im drugim {to

je u~esnik ranije praktikovao ili praktikuje samo }e da razvodni njegove {anse da

doìvi prosvjetljenje na Intenzivu. Nagla{avam, na Intenzivu. To ne zna~i da nipo-

da{tavamo druge tehnike. Naprotiv, jako je va`no da ~ovjek praktikuje neki oblik

duhovnog rada u svom ìvotu. Me|utim, kada se radi o tri dana Intenziva, potreb-

no je po strani ostaviti sve ostale tehnike. Ne ostavljate ih za ~itav ìvot, ve} samo

za ta tri dana. Nakon Intenziva, moète nastaviti da radite isto {to ste radili i prije

Intenziva, ali tokom ta tri dana radi se samo tehnika prosvjetljenja. Ljudi ~esto

imaju tendenciju, posebno kada nai|u na krizu tokom Intenziva, da ne{to doda-

ju tehnici: mole se, naglas ili mentalno izgovaraju mantre, prvo se “centriraju” pa

onda na~ine poku{aj da sebe direktno iskuse, oda{ilju reiki, vizualiziraju boànst-

va i ko zna {ta sve ne. Me|utim, voditelj Intenziva }e ih uvijek uputiti da sve te

dodatke tehnici privremeno ostave po strani tokom ta tri dana i rade samo tehniku

prosvjetljenja, onako kako je obja{njena na Intenzivu. Kasnije, kada se Intenziv

zavr{i, neka nastave praktikovati {ta god èle.

Ovo je sasvim logi~no pravilo, i vrlo sam sumnji~av prema ljudima koji nisu u

stanju da ga po{tuju. Ne biti u stanju prestati ne{to raditi samo tokom tri dana

znak je fanatizma, i mentalnih kompulzija.

Vjernik koji, na primjer, insistira da tokom ta tri dana obavezno nastavi sa prak-

tikovanjem svojih molitvi, jer mu tako nare|uju njegove svete knjige ili njegov

u~itelj, o~ito nema dovoljan stepen samoodlu~ivanja, te vjerovatno, a da nije toga

svjestan, ima mno{tvo predrasuda o svojoj spiritualnoj praksi, i, na kraju, zako~en

je u jednoj ulozi, jednom stanju bi}a koje ga ozbiljno spre~ava da do|e u kontakt


79

sa istinom o sebi. Takvoj osobi njegova religija ili duhovne tehnike nisu put ka isti-

ni, ve} duhovna anestezija koja ga upravo onemogu}ava da doìvi istinu.

2. U~esnici moraju slijediti dnevni raspored.

Po{tovati dnevni raspored na Intenzivu, raditi samo ono {to je predvi|eno za taj

period dana i ne kasniti, va`no je pravilo da se odrì struktura Intenziva i da sve

te~e glatko i bez problema. Dnevni raspored Intenziva opisa}emo malo kasnije.

Naàlost, mnogi ljudi nesvjesno imaju otpor da slijede bilo kakve rasporede, {to je

podsvjesna reakcija na na{a uslovljavanja iz djetinjstva, kada smo morali u~iti da

kontroli{emo vrijeme i po~nemo preuzimati razne dru{tvene obaveze, odnosno

ustajati u odre|eno vrijeme, i}i na spavanje u odre|eno vrijeme, pa u {kolu, pa sli-

jediti raspored ~asova, pa jesti na vrijeme, i tako dalje. Zato se na Intenzivu ~esto

zna de{avati da ljudi dramatizuju ove svoje doìvljaje iz djetinjstva, odnosno svoju

disfunkcionalnost po pitanju vremena, te u~initi da cijela grupa sinhronizovano

prati dnevni raspored ~esto zna biti veliki izazov za voditelja i osoblje Intenziva.

3. Ne jede se druga hrana osim one koja se sluì na Intenzivu.

Obroci na Intenzivu su lagani i vegeterijanski. Postoje tri glavna obroka – doru~ak,

ru~ak i ve~era – te dvije uìne. Obroci nisu veliki, i to je zato da se u~esnicima

omogu}i da budu siti, ali da ne budu prejedeni, tako da bi mogli biti dovoljno lagani

i budni da odrè svoju kontemplaciju. Obroci su uvijek vegeterijanski i jednostavno

spremljeni. Ranije je postajala tendencija da se pitanje ishrane na Intenzivima mist-

ifikuje, te da se bira neka «posebna» hrana. Me|utim, dovoljno je spremiti bilo {ta

{to je jednostavno i ~isto, u umjerenim koli~inama, ukusno, i bez mesa. Bolje je

izbje}i sluìti premalene obroke, jer nema potrebe za izgladnjivanjem u~esnika.

4. Nema vitamina, osim onih koji se sluè na Intenzivu.

5. Nema kafe ili kofeinskih ~ajeva.

6. Nema alkohola bilo koje vrste.

7. Nema pu{enja.

8. Nema droga bilo koje vrste.

9. Ne uzimaju se bilo kakvi lijekovi osim uz dopu{tenje voditelja.


80

Oduvijek je bio obi~aj da se ishrana na Intenzivima poja~ava dodatnim obrocima

vitamina. Razlog je taj da se dodatno oja~a i nahrani nervni sistem, koji bi mogao

biti izmoren napornim radom na Intenzivu. Obi~no se uz doru~ak sluìla tableta

C vitamina, uz ru~ak tableta multivitamina, a uz ve~eru tableta sa kompleksom B

vitamina. Vjerovatno je dovoljna samo dnevna doza multivitamina, a danas prevla-

dava mi{ljenje da vitamini nisu neophodni. Praksa Lawrenca Noyesa je da uz ru~ak

ponudi multivitamine, s tim da u~esnici sami mogu odlu~iti da li }e uzeti vitamine

ili ne. U svakom slu~aju, ne bi trebali uzimati bilo {ta samoinicijativno, zna~i {to

nije ponu|eno na samom Intenzivu. Vitamini su drugi aspekt ishrane koji je ~esto

mistificiran na Intenzivima. Ja nisam primijetio da postoji neka zna~ajna razlika

ako se vitamini uzimaju ili ne, i tako|e dijelim Lawrencov stav da u~esnici sami

odlu~e èle li uzimati vitamine ili ne, naravno samo one koji su ponu|eni uz obrok.

Kafa i kofeinski ~ajevi, alkohol, duhan i droge zabranjeni su na Intenzivu.

Alkohol, duhan i droge zabranjeni su iz o~iglednog razloga {to uti~u na svijest i

pune organizam otrovnim toksinima. Sli~no je i sa kofeinom, koji je tako|e toksin

i uti~e na psihofizi~ko stanje pojedinca. Da bi efikasno radili na prosvjetljenju,

potrebno nam je ~isto tijelo i bistar um, a sve gornje supstance uti~u na svijest,

ma kako neprimjetno. Tako|e, dobra porcija kafe moè nas privremeno «dignu-

ti», ali }e potom neizostavno uslijediti «pad», koji bi opet poku{ali «izlije~iti»

novom porcijom kafe. I tako pravimo za~arani krug ovisnosti, a poznato je da

kofein stvara ovisnost. Jednostavno, ni{ta {to je poznato da stvara ili odràva ovis-

nost, na bilo koji na~in, ne koristimo na Intenzivu.

U vezi sa lijekovima postoji iznimka ukoliko u~esnik boluje od neke hroni~ne

bolesti i mora svakodnevno uzimati lijekove po preporuci ljekara. U~esnik to tada

mora prije po~etka Intenziva re}i voditelju, tako da osoblje zna da osoba mora uzi-

mati lijekove. Takvi lijekovi su, recimo, inzulin ili sli~no.

10. Nema kozmetike ili dezodoransa

11. Nema brijanja

12. Nema ~itanja

13. Nema pisanja

14. Nema radija, televizije, videa ili kasetofona/CD playera


81

15. Ne nose se ru~ni satovi ili nakit

Ova pravila postoje zato da bi se odvra}anje pa`nje sa rada na prosvjetljenju svelo

na minimum. Te{ko je zamisliti da neko moè predano, koncentrisano kontempli-

rati ako povremeno gleda TV, pi{e dnevnik, ~ita novine ili sli~no. Sli~no je sa

kozmetikom i nakitom. Prvo, {minkanje i dotjerivanje uzima puno vremena, a

drugo, ljudima sluì uglavnom za to da odrè odre|enu predstavu o sebi, {to je

ono {to èlimo ostaviti po strani tokom Intenziva i doìvjeti direktno stvarne sebe,

kakvi zaista jesmo. Ru~ni satovi posebno odvra}aju pa`nju, jer bi neko mogao

svaki ~as gledati na sat da vidi koliko je vremena ostalo do kraja vje`be i sli~no.

Dezodoransi mogu posebno smetati drugim u~esnicima, naro~ito ako su jakog

mirisa, te se umjesto njih radije preporu~uje dobri, stari sapun i topla voda.

Ljudi ponekad mogu imati naj~udnije vrste ideja u vezi sa ovim pravilima. Na jed-

nom Intenzivu u~esnica je uporno odbijala da ukloni amajliju koja joj je visila oko

vrata. Tehni~ki posmatrano, ona je na taj na~in branila odre|eno stanje bi}a u

kojem se nalazila i sa kojim se identifikovala. Za nju bi bilo, zapravo, vrlo korisno

da je odlu~ila da se za samo tri dana li{i tog privjeska i radi na sebi. Na kraju je

na|en kompromis, i voditelj je od nje traìo da amajliju nosi ispod ko{ulje, tako

da se ne vidi i eventualno ne odvra}a pa`nju njenih partnera u dijadi. Me|utim,

ona je odbila i to! Tvrdila je da amajlija radi samo ako nije u direktnom dodiru

sa koòm! Na kraju je ipak nekako pristala da je nosi ispod ko{ulje. Takvi u~esni-

ci su rijetki, ali princip je isti. [ta god da nosimo – prsten, ogrlicu, privjesak – mi

time na odre|eni na~in prezentiramo odre|eno stanje bi}a. To je posebno slu~aj

sa vjerskim simbolima, kojima mi kazujemo ostatku svijeta koja su nam

ubje|enja, kojoj ideolo{koj grupi pripadamo i koje vrijednosti po{tujemo.

Uklanjanje nakita i tjelesnih ukrasa tokom tri dana trajanja Intenziva moè imati

izuzetno povoljan uticaj na na{ rad, iako nam to u po~etku moè izgledati besmis-

leno: “Pa, za{to ne bih nosio svoj prsten, koji sam dobio kad sam diplomirao?” Pa,

zato da bi sebe predstavili u dijadi direktno, a ne posredno, putem simbola. Zato

{to privremeno ostaviti po strani svoj identitet diplomanta, uspje{nog studenta ili

dragog tatinog sina, moè biti povoljno za na{ rad na samoprosvjetljenju. Koje

god stanje bi}a da prezentiramo svojom odje}om i nakitom, bolje da to u~inimo

direktno, iskomuniciramo to svom partneru u dijadi, i poku{amo da direktno


82

iskusimo ko je taj koji osje}a da mora da nosi lan~i}.

Tako|e bih preporu~io budu}im u~esnicima da na Intenzivu nose laganu, udob-

nu odje}u koja je jednostavna, neupadljiva i uobi~ajena. Suvi{e jarke boje i

ekstravagantna odje}a na Intenzivu imaju sli~an efekat kao i nakit i kozmetika.

Lawrence Noyes mi je pri~ao da je na jednom Intenzivu koji je vodio u~estvovala

i jedna ~asna sestra. Naravno, svo vrijeme je bila u svojoj redovni~koj halji. Tada

je Lawrence priznao da bi bilo mudrije da je traìo od nje da ta tri dana Intenziva

nosi civilnu odje}u.

“Sva tri dana ona je jednostavno bila ~asna sestra, nije uop{te izlazila iz te

dru{tvene uloge”, objasnio je Lawrence.

16. Nema razgovora, osim o neposrednom radu na Intenzivu.

17. Nema procjenjivanja drugih u~esnika ili komentarisanja drugih u~esnika.

Na ve}ini Intenziva na kojima sam u~estvovao praktikovala se ti{ina. Zna~i, u~esnici

su komunicirali samo tokom dijada, dok su radili tehniku. Na pauzama, tokom obje-

da i tokom meditacije u {etnji ne bi bilo razgovora. Berner smatra da to nije obavezno

pravilo, ali ukoliko u~esnici komuniciraju izvan dijade, onda ta komunikacija treba

biti ograni~ena samo na ono {to se neposredno de{ava, tu na Intenzivu, a ne }askan-

je o sportu, politici ili o tome {ta }emo raditi kada se Intenziv zavr{i. Li~no smatram

da pravilo odràvanja {utnje nije lo{e. Osim toga, ukoliko u~esnik èli ne{to saop{titi

ili pitati, uvijek moè do}i do voditelja ili do jednog od monitora i popri~ati sa njima

o tome. Ovo pravilo ograni~enog razgovora o~evidno postoji zato da se pa`nja u~esni-

ka ne bi gubila u ispraznim razgovorima i }askanjima.

Pravilo o zabrani procjenjivanja i komentarisanja drugih u~esnika jako je va`no. Svi

zajedno, i voditelj i u~esnici i monitori, stvaramo takvu situaciju na Intenzivu gdje

je bezbjedno i lako otvoriti se i predstaviti sebe drugima onakve kakvi jesmo. Kada

bi dopustili u~esnicima da komentari{u jedni druge sve to bi se sru{ilo kao kula od

karata. Zamislite da vam se desilo da ste prvi put smogli dovoljno snage i hrabrosti

da svom partneru kroz suze prozborite o svojoj nikada dovoljno iskazanoj ljubavi za

roditelje, a onda ~ujete u~esnika do sebe kako komentari{e svom partneru: “Ne

mogu vi{e da slu{am ovu pla~ipi~ku!” Va{ rad na Intenzivu bio bi pokopan istog

trenutka! Naravno, komentari ne moraju biti samo negativni, no kakvi god da su –


83

zadrìte ih za sebe, osim ako su posljedica rada tehnike, te ih onda trebate iskomu-

nicirati na takav na~in da ne uvla~ite druge osobe direktno u svoju komunikaciju.

Ovo pravilo postoji zato da bi svakome pruìli dovoljno slobodnog prostora u kojem

svako moè biti onakav kakav jeste, bez da povre|uje druge ili da drugi povre|uju

njega. Ovo je va`no pravilo, i mora se striktno po{tovati. U stvari, ovo pravilo u

velikoj mjeri daje Intenzivu tu snagu koju Intenziv ima.

18. Nema seksa bilo koje vrste.

19. Nema dodirivanja, a ako se desi onda bez seksualnih konotacija.

Dva su razloga za ovakva pravila. Prvi je energetske prirode. Energija seksa je, u

stvari, evolutivna, ìvotna energija univerzuma. Ona prirodno teì da te~e u

pravcu daljeg razvoja bi}a. Ako je pretjerano tro{imo, zaustavljamo svoj razvoj, ~ak

nemamo dovoljno energije da ispunimo svoje ìvotne ciljeve, uvijek smo vi{e ili

manje umorni ili nezadovoljni, a ni zdravlje nam nije najbolje. To je razlog za{to

sve religije na ovaj ili na~in preporu~uju kontrolisanje seksualne energije i djelo-

mi~nu apstinenciju. Zato se kaè “seks bilo koje vrste”, jer to uklju~uje i mastur-

baciju. Jednostavno, tokom ova tri dana svu svoju energiju èlimo usmjeriti na rad

na prosvjetljenju, a ne baciti je u vjetar.

Osim toga, kako se razvija rad na Intenzivu, kako ljudi postaju sve otvoreniji, a ̀ ivot-

na energija se razvija u njihovom tijelu, oni ~esto prirodno po~nu da se zaljubljuju

jedni u druge. Dopustiti intimne kontakte zna~ilo bi potpuno uni{titi Intenziv. Ako

neko ̀ eli da nastavi da se vi|a nakon Intenziva, u redu. Ali na Intenzivu nema seksa,

bilo koje vrste. Ovo pravilo tako|e sluì da se onemogu}i da um po~ne da bjeì u

romanti~ne i seksualne igre, umjesto da radi na prosvjetljenju.

Sli~no je sa dodirivanjem. Energija se tako|e prazni kroz dodirivanje. Ali, posto-

je ljudi kojima je jednostavno obi~aj da ~esto dodiruju druge dok sa njima razgo-

varaju, {to ne mora uvijek biti prijatno osobi koja je dodirivana. Zato, da bi

omogu}ili svima da imaju svoj slobodan prostor u kome mogu biti mirni i

neometani, nema dodirivanja. Ako se desi, u prolazu, tokom jutarnje toalete ili

sli~no, u redu, ali bez seksualnih implikacija. Ponekad neko moè, mo`da, upitati

da li neko èli da mu kratko izmasira le|a, umorna od dugog sjedenja, i neko se

moè javiti da to uradi. Takve situacije su u redu, sve dok to, kao {to smo rekli,


84

nema seksualnih implikacija, i ukoliko osoba ne insistira da mu le|a izmasira ba{

ona zgodna, privla~na djevojka tamo u uglu!

20. U~esnici mogu i}i u toalet bilo kada, osim na po~etku dijadne vje`be,

za vrijeme voditeljevog predavanja i za vrijeme individualne meditacije.

Razlog za ovo je sljede}i: mora se po{tovati dnevni raspored Intenziva, i svaka

dijadna vje`ba treba da po~ne ta~no na vrijeme. To se ne}e desiti ako je neko u

toaletu u to vrijeme. Zato svi trebaju da sjede u dijadi sa partnerom, na po~etku

vje`be, i kada vje`ba po~ne i bude njihov red da komuniciraju mogu ustati, oti}i

u toalet i vratiti se. Ali, prvo mora po~eti vje`ba.

Voditeljeva predavanja, jednom dnevno, prilika su da se postave pitanja, ~uju

inspirativne pri~e i pojasne razli~iti aspekti rada na Intenzivu. To su va`ne infor-

macije za sve u~esnike i zato se u to vrijeme ne ide u toalet.

Individualna meditacija je prilika za u~esnike da duboko urone u svoj rad na

prosvjetljenju, te da to ne bi bio na~in da se “pobjegne” od rada, uvedeno je prav-

ilo da se ne ide u toalet tokom tog perioda. U svim ostalim prilikama u~esnici uvi-

jek mogu slobodno i}i u toalet, ali se u njemu nikada ne trebaju zadràvati duè

nego {to je to potrebno.

Charles Berner je napisao da su ova pravila nastala kao odgovor na stvarne

situacije i probleme sa kojima se on suo~avao tokom svojih prvih Intenziva. Kao

{to smo rekli, ova pravila su tu da pomognu u~esnicima da se prosvijetle, da svu

svoju energiju i pa`nju usmjere na svoj rad, i nemaju drugu svrhu. Zato je va`no

pridràvati ih se na Intenzivu, kako radi sebe, tako i zbog drugih. Iskustvo je

pokazalo da oni u~esnici koji se trude da se pridràvaju pravila, i koji sara|uju sa

voditeljem i asistentima, jako brzo napreduju i naj~e{}e imaju direktna iskustva.

Oni koji dramatizuju svoje djetinjaste neurotske tendencije, te stalno poku{avaju

da se bore protiv ’autoriteta’ voditelja, rasporeda ili tehnike, kao dijete kada odbi-

ja da jede ru~ak, a bilo je gladno, takvi u~esnici obi~no ne doìve direktno iskust-

vo. Nema u tome nikakve moralne lekcije. Stvar je krajnje prakti~ne prirode.

Pridràvanje pravila zna~i kreiranje maksimalno povoljne situacije za iskustvo

prosvjetljenja, dok nepridràvanje pravila minira te na{e poku{aje, i koliko god mi

u dubini èljeli prosvjetljenje, svojim pona{anjem mi sebe onemogu}avamo da


85

ostvarimo taj cilj. Odre|enoj vrsti neurotskih {ablona taj neuspjeh opet dodatno

sluì da potvrdi kako je osoba neuspje{na ili lo{a, ili pak kako su drugi ljudi

(voditelj, asistenti, ostali u~esnici...) neuspje{ni, lo{i ili nekompetentni. Donijeti

odluku da se pridràvamo pravila tokom Intenziva isto je kao i donijeti odluku da

se odri~emo svojih neurotskih modela pona{anja tokom ta tri dana, i ja

preporu~ujem svim potencijalnim u~esnicima Intenziva da urade upravo tako.

Dobra vijest je da to nije zauvijek, i ako u~esnici na kraju Intenziva odlu~e da nas-

tave sa svojim dotada{njim na~inom pona{anja i gledanja na stvarnost – oni to

sasvim slobodno mogu uraditi. No, neka Intenzivu pri|u kao jednom eksperi-

mentu, slijede pravila i rade tehniku, i vide {ta }e se dogoditi.

Na isti na~in kao {to pravila Intenziva nisu proizvoljna, tako je i sa dnevnim ras-

poredom. Dnevni raspored izgleda na sljede}i na~in:

6:00 - 6:15 Ustajanje i obla~enje

6:15 - 7:00 Vje`ba prosvjetljenja

7:00 - 7:15 Vje`be disanja

7:15 – 7:30 âj


8:15 - 8:45 Doru~ak



10:15 - 11:15 Meditacija tokom {etnje


12:00 - 12:45 Ru~ak


13:30 - 14:15 Voditeljevo predavanje

14:15 - 14:45 Individualna meditacija


15:30 - 15:45 Uìna

15:45 - 16:45 Meditacija tokom rada ili vje`ba prosvjetljenja

16:45 - 17:30 Odmor



86

18:15 - 19:15 Ve~era



20:45 - 21:45 Meditacija tokom {etnje


22:30 - 22:45 Vje`be disanja

22:45 - 23:00 Uìna


23:45 - 24:00 Priprema za spavanje

24:00 - 6:00 Meditacija tokom spavanja

Ovaj dnevni raspored je ne{to druga~iji prvog dana ujutro, jer je tu voditeljevo

uvodno predavanje, umjesto vje`be prosvjetljenja. Tako|e, raspored je ne{to

druga~iji na kraju tre}eg dana, odnosno skra}en je tako da se Intenziv moè

zavr{iti u 21:30, {to je va`no kako bi u~esnici koji putuju stigli da se spreme za put.

Ina~e, aran`man za Intenzive uvijek uklju~uje no}enje za one u~esnike koji ne}e

putovati odmah po zavr{etku Intenziva, ve} sutradan ujutro. To je ponekad

najbolje, kako bi se u~esnici odmorili i dobro naspavali prije nego se vrate svojim

svakodnevnim obavezama.

Ovaj raspored rezultat je bri`ljivog testiranja, i za svaki njegov dio postoje ta~no

odre|eni razlozi. Za{to dijade ne traju po sat vremena, na primjer, i za{to petomin-

utne izmjene u komunikaciji nisu, recimo, desetominutne? Istini za volju, Berner

je u po~etku eksperimentisao ba{ sa desetominutnim izmjenama i odbacio ih. [to

se ti~e ~etrdesetominutnih ciklusa, nau~nici su ustanovili da se ciklusi sna odvijaju

upravo u periodima od po 40-45 minuta, te da je to prirodni biolo{ki ciklus ljud-

skog tijela. êtrdeset minuta traje i sjede}a meditacija na Zen seshinima. Slijede}i

te primjere, Berner je ustanovio dijade kao ~etrdesetominutne vje`be. U stvari, on

je do te mjere pazio na detalje kada je radio na uspostavljanju strukture Intenziva,

odnosno dijada, da u svom priru~niku za voditelje pi{e da je nakon eksperimenti-

sanja sa razli~itim periodima vremena ustanovio da je najbolji period za komu-

nikacijske izmjene u dijadama ~etiri minuta i trideset i sedam i pol sekundi!

«Na prvom Intenzivu nije bilo petominutnih izmjena», pi{u Berner i Sosna u


87

najnovijem priru~niku za voditelje Intenziva, Svjesnost istine. «U~esnici su komuni-

cirali sve dok ne bi potvrdili da su zavr{ili, tako {to bi rekli ’OK’ ili ’To je to’. Tada

bi se uloge promijenile. Me|utim, nisu svi bili obzirni prema svojim partnerima,

i tokom jedne dijade neko bi mogao pri~ati 95 procenata vremena, a neko samo 5

procenata. To nije fer, i to je jedan razlog za uvo|enje petominutnih izmjena.

Drugi razlog je {to kada neko suvi{e mnogo komunicira, on se tako duboko uplete

u to {to pri~a. Tako bi duboko u{li u svoj um i svoja emocionalna stanja da bi se

jednostavno izgubili. ... Promjena uloga izbacuje ih iz tog stanja. Neki bi se ljudi

mogli poàliti: ’Taman sam krenuo u ne{to i ovaj gong me je prekinuo...’ Da, ima

istine u tome da gong moè ponekad prekinuti ljude, ali ostale negativnosti

prekomjerne komunikacije u samo jednom pravcu mnogo su ve}e.»

Oni pi{u da je Berner ustanovio da je u prosjeku za jednu ’rundu’ kontemplacije

i komunikacije potrebno ne{to malo vi{e od ~etiri i pol minute (4’ 37.5’’) jer nakon

tog perioda vremena ~ovjek ulazi u novi ciklus, novu 'rundu’ kontemplacije.

Precizan raspored, odnosno efikasno vladanje vremenom, pomaè svakom

u~esniku da maksimalno usmjeri svoju energiju ka postignu}u prosvjetljenja.

Raspored je tako napravljen da podràva maksimalnu koncentraciju, i omogu}ava

proboj u kvalitativno nova stanja svijesti. Ustaje se ranije nego {to ve}ina ljudi

obi~ava, i ne{to kasnije se ide na spavanje. To djelomi~no razbija neke od na{ih

uobi~ajenih {ablona pona{anja, i stavlja nas u situaciju kada moèmo odbaciti

svoje uobi~ajene psiholo{ke za{tite i dopustiti sebi da se iskusimo upravo onakvi

kakvi smo, a ne kakvi bi èljeli da budemo, ili kakvim sebe zami{ljamo. Me|utim,

izme|u bu|enja i odlaska na po~inak, periodi za rad i odmor uravnoteèno su ras-

pore|eni, i bez mogu}nosti da se kumulativni efekti na{e koncentracije potro{e u

predugim pauzama.

Iako povr{no posmatrano ovakav raspored nekome moè izgledati suvi{e naporan,

~injenica je da su ga bez ve}ih problema izdràle hiljade ljudi svih uzrasta, oba

spola, i da to nikome nije predstavljalo nepremostiv problem.

Me|utim, da li postoje ljudi za koje ne bi bilo dobro da u~estvuju na Intenzivu?

Takvi su uistinu malobrojni, a radi se o ljudima koji pate od teìh oblika mental-

nih poreme}aja, te te{kim sr~anim bolesnicima, i eventualno epilepti~arima.

Ljudi sa teìm mentalnim poreme}ajima uistinu ne mogu imati zna~ajne, mo`da


88

nikakve, koristi od tehnike kao {to je Intenziv, i veliko je pitanje koliko bi uop{te bili

sposobni da rade dijade. Ve} smo napomenuli da Intenziv nije terapija, a posebno

ne psihijatrijska, {to je upravo ono {to je potrebno mentalnim bolesnicima.

U stvari, najve}e koristi od Intenziva mogu imati oni ljudi kojima u ìvotu ide

uglavnom dobro, koji ne osje}aju da imaju nekih posebnih te{kih, nerje{ivih prob-

lema, koji su aktivni, uglavnom dobrog raspoloènja, zdravi, i prirodno zain-

teresovani da vi{e saznaju o sebi, drugima i ìvotu oko sebe.

Te{kim sr~anim bolesnicima bi Intenziv, pak, bio opasan, jer takvi bolesnici

uistinu se ne smiju izlagati naporima, i moraju biti vrlo pa`ljivi {ta i koliko rade

tokom dana. Oko epilepti~ara postoji podijeljeno mi{ljenje. Neki iskusni voditelji,

upoznati sa prirodom te bolesti, osje}aju se dovoljno samopouzdani da prime

u~esnike sa lak{im oblicima epilepsije, sigurni da se mogu nositi sa simptomima

napada, ukoliko se dogodi. Drugi, pak, ne preporu~uju epilepti~arima u~e{}e na

njihovim Intenzivima.

Ljudi sa lak{im mentalnim problemima, ili te{ki ovisnici o drogi ili alkoholu

obi~no imaju velikih problema da izdrè Intenziv, i ~esto je potrebno puno sa

njima raditi kako bi postigli odre|eni napredak. Me|utim, uz njihovu iskrenu

posve}enost i uz pa`ljivu brigu voditelja i asistenata mogu}e je da takvi u~esnici

ostvare odre|ene rezultate, iako se ~ini da ovisnicima zaista treba puno vi{e vre-

mena i truda da postignu prosvjetljenje, nego prosje~nim u~esnicima koju nema-

ju tu vrstu problema.


89


90

Metafizika prosvjetljenja

Kako je uop{te mogu}e da se iskustvo prosvjetljenja moè doìvjeti? Kako je

uop{te mogu}e doìvjeti ne{to takvo, odnosno kako je uop{te mogu}e da takvo

iskustvo postoji? Ta pitanja sli~na su pitanju da li uop{te postoji kona~na istina i

{ta je ona, a odgovor na njih trebao bi se traìti u tome {ta je, zapravo, na{a stvar-

na priroda, kakva je struktura na{eg uma, i {ta je uop{te stvarna priroda cjelokup-

ne stvarnosti.

Razne misti~ke tradicije, od po~etaka pisane istorije, ostavljale su zapise i simbole

za koje su tvrdili da opisuju ovu okultnu, zna~i skrivenu stvarnost, skrivenu na{oj

uobi~ajenoj percepciji i na{em uobi~ajenom, svakodnevnom poimanju sebe,

drugih i ìvota.

Drevni mitovi primitivnih naroda o nastanku svijeta i njegovom ustrojstvu, kabal-

isti~ki dijagram Drveta ìvota, gnosti~ki dijagrami zemlje i nebesa, kineski Ji \ing,

budisti~ka u~enja Abhidharme, hindu i tibetanske mandale, sufijske kaligrafije,

alhemi~arske alegorije... Svi ovi prozvodi iz razli~itih kultura, i iz razli~itih doba,

na sebi specifi~an na~in nastali su kao poku{aj da se opi{e krajnja priroda stvarnos-

ti. I, u najmanju ruku, svi se oni slaù u jednom: cjelokupna stvarnost, odnosno

ìvot, ima odre|enu strukturu koja se moè spoznati i koliko-toliko opisati.

Nakon {to je po~eo voditi Intenzive, Berner je tako|e po~eo obu~avati druge ljude

da vode Intenzive, a on je sam u~estvovao na njima. Na osnovu sopstvenih iskus-

tava prosvjetljenja, i svog dotada{njeg prou~avanja uma i raznih misti~kih tradici-

ja, on je vrlo rano formulisao sopstveno u~enje o prirodi ìvota, koje je krajem


91

{ezdesetih godina pro{log vijeka nazvao Abilitizam, po engleskoj rije~i za sposob-

nost, ability. Kasnije je, nakon dvadesetogodi{nje intenzivne prakse joge, produ-

bio te po~etne koncepcije, i devedesetih ih podu~avao pod nazivom Lila teorija,

odnosno «teorija boànske igre». Ta teorija, iako bi ispravnije bilo re}i metafizi~ko

u~enje, bila je njegov na~in, po uzoru na drevne mistike, da opi{e kona~nu struk-

turu stvarnosti, onako kako je on doìvio i spoznao kroz svoju vi{e decenija dugu

duhovnu praksu. Lila je drevna sanskritska rije~ koja ozna~ava bogove koji se igra-

ju, odnosno zabavljaju, ili pak, koji ple{u. «Li» je rije~ koja zna~i «bogovi», a «la»

zna~i «igrati se» ili «plesati». Lila, tako, jednostavno ozna~ava igru, odnosno

zabavu, igre radi. Drevni indijski kip boga Shive koji ple{e (Shiva Nataraja) i koji

tim plesom pokre}e nebeski svod, predstavljen kru`nicom oko kipa po kojoj se

nalaze upaljene vatre, ~esto je kori{ten kao najslavnija drevna vizuelna predstava

boànske lile. Zabave boga Krishne sa pastiricama u vrtu Vrndavan tako|e je

drevni primjer lile.

Mnogo prije nego {to je Berner po~eo sa izlaganjem Lila teorije, ve} pomenuti

Jeff Love, koji je donio Intenziv prosvjetljenja iz Amerike u Evropu, cijelu svoju

knjigu Kvantni bogovi posvetio je ranoj Bernerovoj metafizi~koj teoriji, koju je

Love izloìo kroz filter li~nog iskustva, a u kontekstu kabalisti~ke simbolike i

najaktuelnijih saznanja iz fizike i astronomije. Love je taj sistem nazvao psi-

hometafizika, i definisao ga kao «radikalan metafizi~ki model univerzuma koji

povezuje nau~no vi|enje svijeta, Kabalu i li~no direktno iskustvo istine, odnosno

prosvjetljenje».

U svojoj knjizi o Intenzivima Lawrence Noyes je jedno poglavlje tako|e posvetio

tome kakvi se zaklju~ci o prirodi stvarnosti mogu izvu}i iz onoga {to su ljudi

direktno doìvljavali na Intenzivima. «Napisani, ovakvi zaklju~ci mogu djelovati

poluludi ili sasvim ludi, kao {to je ~esto slu~aj sa misti~kim iskustvima», napisao

je Lawrence. «Tako|e, takvi zaklju~ci mogu biti pogre{ni, ili djelimi~no pogre{ni.

U svakom slu~aju gube mnogo u prijevodu od direktnog iskustva u ideje».

Uistinu, te{ko je autenti~na misti~ka iskustva, koja su u svojoj biti direktna iskust-

va istine, prenijeti u rije~i, i kakav god opis istine dali, koje god rije~i koristili, to

}e ipak biti samo rije~i, samo opis istine, ne sama istina po sebi. Me|utim, to ipak

ne treba sluìti kao izgovor da se ne saop{tava ono {to je neko spoznao kao


92

kona~nu prirodu stvarnosti.

Naj~e{}e, prvo direktno iskustvo koje u~esnici Intenziva imaju kada se po~nu bav-

iti ovom tehnikom, jest iskustvo toga ko su oni. Realizacija tog iskustva, koje

u~esnici saop{tavaju tokom dijadnih vje`bi, obi~no nije ne{to naro~ito «misti~no»,

govore}i obi~nim rje~nikom. U~esnik obi~no komunicira da je on on, ~esto gov-

ore}i «To sam ja» ili «Ja jesam» ili, samo, «Ja». Tu se radi o tome da se u jednom

trenutku u~esnik odvojio, ili kako jo{ kaèmo deidentifikovao, od raznih uloga,

identiteta, ta~ki gledi{ta sa kojima je bio poistovje}en, i onda u toj situaciji

privremene oslobo|enosti direktno iskusio samog sebe, kao onog koji nije neko

drugi, kao ba{ ovog koji jeste, koji nikada ne moè biti neko drugi, nego samo taj

koji jeste, i koji je bez karakteristika, bez crta li~nosti, ili bez bilo koje druge

osobine ili kvaliteta, jer ina~e KO ima ili opaà tu osobinu?

Ovo iskustvo sopstvene nedjeljivosti, sopstvenog stvarnog postojanja, sebe kao

jednog konkretnog me|u mnogim drugim, izuzetno je ushi}uju}e iskustvo za one

koji ga doìve, iako ispoljavanje tog iskustva neupu}enima moè izgledati vrlo

banalno. «Pa naravno da si ti ti», odvratili bi oni, ne shva}aju}i da rije~i tu uop{te

nisu bitne, ve} da se radi o dubokom subjektivnom iskustvu koje nikad ne moè

biti adekvatno preneseno rije~ima.

Me|utim, iako neko moè biti direktno svjestan toga ko on jeste, to jo{ uvijek ne

zna~i da ima znanje i o tome {ta on jeste. Bez obzira {to sam ja su{tinski samo ja,

onaj koji jesam, svjestan toga da nisam isto {to i moj um, moje «crte li~nosti» ili

bilo koje druge osobine ili kvalitete, ostaje pitanje da li sam ja u osnovi samo ovo

tijelo, materijalno bi}e, objekat, ili sam, pak, duhovno bi}e? Da li sam du{a ili

svjetlost ili praznina? Da li i{~ezavam onda kada umre i moje tijelo? Da li sam

ograni~en prostorom ili ne?

Ponekad u~esnici Intenziva budu zbunjeni u vezi toga koja je razlika izme|u toga

ko su oni, i {ta su oni. Sada, dok ~ita{ ove redove, budi svjestan toga KO ~ita. To

je ono ko si ti. Sada obrati pa`nju na to [TA je to ko si ti. Mogli bi re}i da je pitan-

je «Ko sam ja» pitanje identiteta, a pitanje «[ta sam ja» pitanje kvaliteta.

«Razlike koje pravimo izme|u razli~itih aspekata istinskog pojedinca, uklju~uju}i

to Ko i [ta smo mi, nisu stvarne, kona~ne razlike. To su razlikovanja koja ~inimo

iz jedne ta~ke gledi{ta u odnosu na prosvjetljenje koje smo doìvjeli, a tu ta~ku


93

gledi{ta mi zauzmemo odmah nakon {to smo iza{li iz stanja jedinstva sa samim

sobom», kaè Berner. «Ljudi }e re}i 'Ja sam ja’ ili 'Ja jesam’ ili 'Ja sam

bezgrani~an’ ili 'Ja mogu ~initi bilo {ta’, a svi su u su{tini doìvjeli isto prosvjetl-

jenje. Samo ga sada posmatraju iz razli~itih ta~ki gledi{ta.»

Dok ve}ina ljudi na manje, vi{e sli~an na~in ispoljava direktno iskustvo toga ko su

oni, realizacije iskustva {ta je neko vrlo su raznolike, i ~esto me|usobno opre~ne i

nepojmljive, odnosno sasvim ilogi~ne za um. U~esnici mogu saop{tavati da su sve,

ili pak da su ni{ta. Mogu saop{tavati da postoje kroz sve ostalo {to postoji, mogu

saop{tavati da su ljubav, ili totalno prihvatanje drugih i svega {to jeste.

Ono {to je naj~e{}e slu~aj jeste da u~esnici doìve da oni nisu ne{to, da nisu neki

poseban, pojedini objekat, stvar, u smislu postojanja fizi~kih objekata u nama

poznatom univerzumu. Tako|e, da nisu ni neki objekat sa~injen od nekakve

«eteri~ne» ili bilo kakve druge supstance, da jednostavno re~eno nisu materija,

tvar, u bilo kojem obliku, bilo kao fizi~ka materija, ili kao mentalna materija.

Tako|e, da nisu energija, svjetlost ili bilo {ta tome sli~no. êst je doìvljaj pri tome

i nepostojanje vremena, te ponekad i doìvljaj da nismo locirani u prostoru, ili

pak subjektivno i{~eznu}e prostora.

Kada se ova razna ispoljavanja direktnog iskustva pogledaju u totalu, iz «pti~ije

perspektive», vidimo potpuno i{~eznu}e materije, energije, prostora i vremena u

subjektivnom doìvljaju kona~ne stvarnosti. Jednostavno, pojedinac – onaj koji

jeste – nije materija, nije energija, nije prostor, niti vrijeme. Poistovje}eni smo sa

svakom od ove ~etiri karakteristike univerzuma, ali u kona~noj stvarnosti – nismo

to. Isto tako nismo ni ideje, niti ta~ke gledi{ta iz kojih posmatramo i doìvljavamo

svijet, a na dubljem nivou ~ak se i 'ja’ razotkriva samo kao jedna, iako iskonska,

ta~ka gledi{ta. Tu treba traìti zna~enje poznate Budine teze da sopstvo, ili 'ja’, u

kona~nom smislu ne postoji (anattma). Dublje posmatrano, u~esnici saop{tavaju

sebe kao samu Istinu, odnosno kao boànske, nematerijalne pojedince, zna~i one

koji nisu sastavljeni od bilo kakvih dijelova niti mogu biti dijeljeni na bilo kakve

sastavne dijelove, i koji stoga nisu sa~injeni od bilo kakvog oblika materije, energi-

je, prostora ili vremena.

Ovdje je zanimljivo prenijeti Bernerove «Maksime o pojedincu» iz maja 1987.

godine. On kaè:


94

1. Pojedinac je jedinstven, nestvoren i ima sposobnost izbora da li da u|e u

odnos sa drugim pojedincima ili ne.

2. Pojedinac ne moè biti podijeljen na dijelove, niti je pojedinac dio ne~eg drugog.

3. Pojedinac je jedinstveni ’Ko’, ono ko pojedinac jeste, jest apsolutno jedinstveno.

4. Pojedinac nije stvar (materija), ideja ili du{a.

5. Pojedinac nije lociran u vremenu ili prostoru i nije energija ili masa.

6. Pojedinac nije tijelo, mozak, um, bi}e ili ne~ija tu|a misao.

7. Pojedinac nije svjesnost, ali moè biti uklju~en u svjesnost u vezi sa nekim

drugim pojedincem.

8. Pojedinac nije Bog, ali ima boànske kvalitete.

9. Pojedinac postoji kao {to Bog postoji, ne u uobi~ajenom smislu stvorene sup-

stance koja postoji kroz vrijeme.

10. Pojedin~eva sposobnost izbora da u|e u odnos sa drugima ili ne, jeste apso-

lutna i ne moè se poni{titi.

11. Ti si pojedinac! Ako si svjestan zna~enja te re~enice, ti si ono {to sam opisi-

vao. To da si u odnosu sa mnom, da komunicira{ sa mnom, da si povezan sa

mnom, samoo~igledno je ~injenicom da si svjestan zna~enja ovih rije~i koje

dolaze od mene.

12. To da ti postoji{ jeste samoo~igledno. Dokaz da ti postoji{, u apsolutnom

smislu, nije potreban i ne treba ga ni poku{ati dati jer samo ti moè{ odgo-

voriti na to pitanje.

Zanimljivo je primijetiti da latinska rije~ za pojedinca, individuo, koja se prenijela

i u savremene jezike kao {to je engleski (individual), doslovno zna~i «nedjeljiv»,

in-dividuo. A na{a rije~ pojedinac upu}uje na onog koji je jedan, zna~i opet nedjeljiv.

Ovakva iskustva mogu nekoga potaknuti da se pozabavi pitanjem «[ta je ìvot».

Realizacije direktnog iskustva rade}i sa ovim pitanjem tako|e su vrlo raznolike, i

kre}u se od ushita da ìvot uistinu postoji, da je stvaran, pa do realizacije da je ìvot

iluzija, ili da ìvota zapravo nema, ve} da jedino {to je stvarno jesmo zapravo mi

sami, kao ono ko i {ta mi uistinu jesmo.

U dubljem smislu, u~esnik postaje svjestan ìvota kao beskona~nog odnosa izme|u

boànskih pojedinaca, drugih koji su sasvim isti kao i on sam. @ivot, na izvjestan


95

na~in, postaje odraz na{eg sopstvenog odnosa sa Istinom, ili Bogom. @ivot presta-

je biti ne{to tamo negdje. Mo`da uobi~ajeno mislimo da smo ovdje mi, tamo drugi

i, kao ne{to tre}e, neki ìvot pored nas. Me|utim, to je iluzija, jer osim nas, nema

nikakvog drugog ìvota. Mi smo ìvot, i mi smo ono {to se de{ava izme|u nas.

Ovakvi proboji kroz iluziju ìvota ~esto navode u~esnike Intenziva da svoju pa`nju

mnogo zna~ajnije usmjere na misterij drugih ljudskih bi}a. Pitanje «[ta je drugi»,

odnosno «[ta je drugo ljudsko bi}e», kako mi to prevodimo, sve vi{e dobiva na

zanimljivosti.

Direktna iskustva toga {ta su drugi ~esto imaju duboke posljedice na ìvot, u smis-

lu da takva iskustva otvaraju sasvim novu perspektivu na ìvot, i smisao ìvota.

Jedna tipi~na realizacija direktnog iskustva rade}i sa ovim pitanjem jeste

otkrovenje da su drugi isti kao i ja. Tu ste vi, tu je drugi, i me|u vama nema ama

ba{ nikakve razlike. «Drugi je ja», rekao bi u~esnik. Tijela su razli~ita, va{a starost

je razli~ita, razne karakteristike li~nosti, uma su razli~ite, ali su{tinski, u osnovi, vi

ste sasvim isti. Druge ~este realizacije jesu da je drugi sve, svaka vlat trave, oblak,

drvo... sve je drugi. Ili, pak, da je sve, odnosno drugi, Bog.

înjenica da u~esnici svoja iskustva obi~no saop{tavaju manje-vi{e sli~no (iako su

saop{tavanja samo saop{tavanja, rije~i nisu direktno iskustvo samo po sebi) navo-

di na to da se u osnovi moè zapaziti odre|eni model, koji nam moè pomo}i u

boljem razumijevanju stvarnosti.

U su{tini, jedini razlog za{to je uop{te mogu}e doìvjeti Istinu, jeste taj {to smo ta

Istina – mi sami! Jedini razlog za{to nam je mogu}e prosvijetliti se jeste taj {to smo

mi ta Istina koju traìmo, mi smo to, to je na{a kona~na priroda. Iskustva koja

ljudi saop{tavaju na Intenzivima o tome ko su oni i {ta su oni, otkrivaju nam da

mi u osnovi nismo bilo koji oblik materije, niti smo energija, prostor ili vrijeme.

Na na~in koji je potpuno nepojmljiv umu mi smo izvan toga, sasvim nefizi~ki u

totalnom zna~enju te rije~i, no sposobni da u|emo u kontakt, u me|usobni odnos.

Svoju ranu metafiziku, Abilitizam, Berner je zasnovao upravo na ovakvom razu-

mijevanju toga {ta smo mi, i svoj terapeutski i duhovni rad sa ljudima zasnovao na

premisi da je smisao ìvota upravo u usavr{avanju na{eg odnosa sa drugim

nefizi~kim pojedincima, odnosno da je kona~ni smisao ìvota u tome da iskusimo

jedni druge. Pri tome je komunikacija, u svim svojim verbalnim i neverbalnim


96

vidovima, osnovni instrument tog procesa. A sve ìvotne aktivnosti, od {etnje uli-

com do globalne politike, nisu ni{ta drugo nego na{i poku{aji da drugima

saop{timo sebe, da u~inimo da nas drugi razumiju, te poku{aji da primimo komu-

nikaciju, odnosno razumijemo druge.

U takvom svjetlu, osnovni vid duhovne prakse sastoji se u tome da «otvorimo»

komunikacijske kanale izme|u sebe i drugih. To ne zna~i samo raditi na

pobolj{anju odnosa i komunikacije sa osobama iz svakodnevnog ìvota, ve} i

redovnu praksu dijada sa drugim istomi{ljenicima, ne samo dijada prosvjetljenja,

kao na Intenzivima, ve} i dijada ~i{}enja koje za posljedicu imaju «bistriji» um, jas-

nije razumijevanje sebe i drugih, te ve}i doìvljaj ispunjenja i zadovoljstva u ìvotu.

Tu je tako|e i poseban vid «komunikacije» sa kona~nom stvarno{}u koja bi se

najlak{e mogla uporediti sa misti~kim praksama iz poznatih nam religija. Berner

je u tu svrhu posebno preporu~ivao tzv. tehnike vladanja energijom, te ve} pomenu-

tu prirodnu meditaciju.

Za razliku od Intenziva, dijada, i svih ostalih vrsta meditacije u kojima prakti~ar

uvijek, manje ili vi{e, koristi svoju volju, kako bi se koncentrisao, izvr{io instrukci-

ju, odrào tijelo u odre|enom poloàju, odrào pa`nju na zadatom objektu itd. u

prirodnoj meditaciji prakti~ar potpuno odustaje od svoje volje, te svoje tijelo,

energiju, osje}anja i um u potpunosti predaje Vrhovnom, Bogu, Apsolutu, kako

god on to zvao. Pri tome je potpuno otvoren i dopu{ta da se kao posljedica tog

bezuslovnog predavanja dogodi bilo {ta u njegovom tijelu, bilo kakva emocionalna

de{avanja, bilo kakve misli, vizije, ili mentalni sadràji, te bilo kakva druga iskust-

va, uklju~uju}i iskustvo jedinstva sa Istinom – prosvjetljenje.

Ovaj vid meditacije, koji se smatra najvi{im i najsavr{enijim oblikom duhovne

prakse, u korjenu je svih velikih svjetskih religija. Starozavjetne pri~e upu}uju nas

upravo na gnozu (znanje) ove Staze predanosti, kao {to je, recimo, alegorija o

Abrahamovom `rtvovanju sina jedinca, Isaka. Abraham se, u toj pri~i, u potpunos-

ti povinovao onome {to se pojavilo kao posljedica njegove predanosti, {to je dra-

matur{ki nagla{eno dramom `rtvovanja sina. Pri~a, u stvari, u~i da predanost

mora biti do te mjere potpuna, da smo spremni `rtvovati i ono za {ta smo najvi{e

vezani, ako èlimo iskusiti boànsku milost, odnosno Istinu. Isus Hrist je tako|e

svo vrijeme svog podu~avanja demonstrirao potpunu predanost, formulom «Neka


97

bude volja Tvoja, ne moja». A u ~asu najve}e duhovne krize, tokom raspe}a na

Golgoti (najmra~nije je prije svitanja!) on ni za momenat ne odstupa od svoje

savr{ene predanosti i uzvikuje «O~e, u ruke tvoje predajem duh svoj!». Zna~enje

rije~i Islam je upravo «predanost», {to ve} samo po sebi defini{e ovu religiju.

Osnovni ritual Islama, namaz salat, popularno znan kao «klanjanje», nije ni{ta

drugo do spolja{nji odraz potpunog unutarnjeg predavanja Bogu. Sahaj yoga,

naravno ne pod tim imenom, centralna je praksa islamskih mistika, sufija. Jedna

drevna izreka opisuje sufiju kao onoga koji «ne posjeduje ni{ta, i kojeg ne posje-

duje ni{ta», iz ~ega se moè osjetiti duh onoga koji je sasvim nevezan, slobodan,

kao posljedica njegove savr{ene predanosti Krajnjem.

Predanost vi{em, onome {to je kona~no i Apsolutno, predanost Bogu, podrazu-

mijeva odustajanje od ega, od toga da stvari budu onakve kako mi to ho}emo. To

podrazumijeva na{e kona~no pristajanje da stvari budu onakve kakve zaista jesu,

neovisno od na{e volje. To je istinski duh Zena, Taoizma, ali i Hinduizma onako

kako je obja{njen u stihovima Bhagavad-Gite, posebno onim stihovima koji gov-

ore o ~injenju bez vezanosti za rezultate, plodove tog rada.

Me|utim, mora se primijetiti i to da velike svjetske religije poput judaizma,

hri{}anstva i islama imaju i jedan ozbiljan nedostatak, bar kada je u pitanju religi-

jska praksa. Naime, sve ove religije upu}uju na kona~no, na krajnje, i preporu~uju

jedan odre|eni model ìvljenja, ili dru{tveni model, za koji tvrde da je u skladu sa

tom kona~nom stvarno{}u. Ali, ìvjeti te modele nije lako, jer kao na Intenzivu,

kad po~nemo da se pribliàvamo Istini na{e sopstvene mentalne, emotivne, pa i

fizi~ke ne~isto}e po~inju reagovati, i mi nailazimo na barijere. Jako je va`no znati,

odnosno imati metodologiju, kako se nositi sa tim reaktivnim sadràjima kada se

pojave. Ako to ne znamo, onda }emo ih poku{ati integrisati na pogre{an na~in (ili,

jo{ gore, potisnuti), a to }e na kraju rezultirati degradiranjem ili izvrtanjem samog

religijskog u~enja koje slijedimo, vjerskim praksama neutemeljenim u stvarnosti,

fanatizmu, uve}avanju osje}anja krivice i stida, i tome sli~no. Jednostavnije re~eno,

velike monoteisti~ke religije ukazuju na Istinu, i kaù «Idi tamo», ali ne govore

ni{ta o tome {ta raditi sa na{im umom i osje}anjima, {ta raditi sa na{im reaktivnim

duhovnim sadràjima, {ta ~initi kada u|emo u duhovnu krizu, odnosno kako inte-

grisati ta krizna iskustva i nastaviti duhovno pute{estvije. Jednostavno, te religije


98

ne nude kompletan pristup li~nom razvoju, ne nude slijed koraka ka ve}em

savr{enstvu, ve} samo onu krajnju, kona~nu stepenicu {to vodi jedinstvu sa Bogom.

Ali, da bi se do{lo do te stepenice potrebno je pre}i odre|eni pripremni put, o

kojem ove religije ne govore. Stoga najve}i broj sljedbenika tih religija ostane na

plitkom nivou papagajskog ispovijedanja vjere, i jednom ograni~enom slije|enju

vjerskih uputa. Rijetki su oni koji odu korak dalje i direktno spoznaju postojanje

stvarnosti na koju njihove vjerske knjige upu}uju.

Ako je Berner zaista u pravu, ukoliko smisao ìvota uistinu jeste u tome da u pot-

punosti iskusimo jedni druge, {to je na planu Apsolutnog isto kao i re}i da je

smisao ìvota u tome da iskusimo Boga (Ve}ina teologija u~i da je ~ovjek stvoren

upravo zato da bi spoznao Boga, svog stvoritelja), {ta nam onda iskustva ljudi sa

Intenziva prosvjetljenja mogu, posredno, re}i o prirodi stvarnosti, odnosno uni-

verzuma u kojem ìvimo?

Prva stvar je vjerovatno ta da postoji kona~na stvarnost, da postoji Bog, Istina, kako

god to htjeli zvati. Stvarnost toga je za mnoge ljude dovoljno otkrovenje, kada

kona~no sagledaju da njihova ubje|enja, fiksirane ta~ke gledi{ta i stavovi nisu

kona~ni, apsolutni i nepovredivi, ve} da postoji kona~na stvarnost, Istina, koja pre-

vazilazi na{e ograni~ene umove, stavove i mogu}nosti umne, logi~ke spoznaje.

Tako|e, ta kona~na stvarnost smo, u biti, mi sami. Mi nismo odvojeni od nje, ve}

smo – da tako kaèmo – oduvijek u jedinstvu sa njom. To je smisao izreka u poje-

dinim budisti~kim {kolama da smo svi ve} prosvjetljeni, odnosno izreka u zapad-

nim misti~kim tradicijama da milost od Boga ve} obuhvata sve ljude, da nema

potrebe moliti za oprost grijeha, jer je svima ve} opro{teno, od zore vremena nao-

vamo. Ipak, da malo pojasnim: ne radi se o tome da postoji neka kona~na

stvarnost tamo negdje, i mi, ovdje, pa smo onda mi sjedinjeni sa tom kona~nom

stvarno{}u. Mi ve} jesmo ta kona~na stvarnost, oduvijek.

Ta kona~na stvarnost, odnosno ono {ta mi uistinu jesmo, vi{eg je reda u odnosu

na uobi~ajenu stvarnost vremena, prostora, materije i energije, koju poznajemo

svojim ~ulima. Tako, mi sami u biti nismo ni materija, ni energija, niti smo pros-

tor (u prostoru), niti smo vrijeme (u vremenu). [ta je onda priroda te kona~ne

stvarnosti? To je ~ista sposobnost da u|e u odnos sa drugim istim takvim

nefizi~kim pojedincima. U stvari, sav fizi~ki univerzum nije ni{ta drugo nego svo-


99

jevrsna pozornica ure|ena pravilima fizi~kih zakona, koja nam sluì da posredno

upoznamo jedni druge, ne direktno, ve} kao utjelovljena bi}a, kao tijela sa

osje}anjima i umom – jednostavno, kao ljude.

@ivot ne postoji kao ne{to odvojeno od nas, kao nezavisan objekt. To je, zapravo,

samo stanje odnosa izme|u nas, mnogih pojedinih boànskih stvarnosti, koje su

u svojoj osnovi jedno. Jer, iako smo mnogi, mi smo potpuno identi~ni u tome {ta

jesmo u svojoj istinskoj su{tini, kao {to mno{tvo kapi vode u potpunosti dijeli

jednu jedinstvenu, istu prirodu vode – rekli bi, Bog je Jedan.

Tu po~inje da izgleda da cjelokupan fizi~ki univerzum, cjelokupna stvarnost vre-

mena, prostora, materije i energije na neki umu potpuno nepojmljiv na~in

proizilazi iz nas samih, odnosno iz na{ih uzajamnih odnosa kao nefizi~kih pojed-

inaca. To je, opet, samo jedan na~in da se kaè da cjelokupan univerzum proisti~e

iz Boga, odnosno iz kona~ne stvarnosti, Istine. Ali, s obzirom da smo mi upravo

ta kona~na stvarnost, onda je cjelokupan univerzum na{a zajedni~ka kreacija,

koja sluì tome da spoznamo jedni druge.

Bernerova Lila teorija upravo obja{njava gornje, odnosno nudi teoriju kako nas-

taju prostor i vrijeme, te {ta su materija i energija, u smislu odnosa izme|u mno-

gobrojnih boànskih pojedinaca koji zajedno ~ine kona~nu stvarnost koju su

ranohri{}anski gnostici nazivali pleroma, ili Boìja punina.

Na jedan na~in re~eno, Lila teorija obja{njava da materija nije ni{ta drugo nego

neprihva}eni, nespoznati aspekt Boga. Kada bi u potpunosti prihvatili Boga,

materija bi za nas subjektivno i{~ezla, i prepoznali bi je kao Boga samog.

Me|utim, s obzirom da smo u jednom bezvremenom trenutku (prije nego {to

uop{te moèmo govoriti o 'postojanju’ vremena) porekli, odbili svoje prirodno

stanje jedinstva sa boànskim, to stanje koje bi mogli nazvati «rajskim» za nas je

i{~ezlo, a mi smo se obreli izvan njega, {to bi bila jedna interpretacija biblijskog

«prvobitnog grijeha» odnosno «pada». U tom novom stanju, mi poreknutog Boga

doìvljavamo kao materiju, zna~i stvar, objekat koji su{tinski nema individualnu

mo} izbora ({to je su{tinska boànska sposobnost, da ~ini ono {to mu je volja). Mi

ljudi dramatizujemo ovaj proces svaki put kada odbijemo, poreknemo neko drugo

ljudsko bi}e, i onda ga vi{e ne doìvljavamo kao nezavisno bi}e koje ima sopstvenu

mo} izbora, ve} ga nazivamo «|ubre» ili drugim sli~nim pogrdnim imenima, i


100

doìvljavamo kao obi~nu stvar koju se bez problema moè ubiti ili uni{titi, ili kojoj

se moè nare|ivati i kojom se moè manipulisati.

Me|utim, Kona~na stvarnost nije «stvar», iako nama iz na{e nove perspektive

moè tako izgledati. U stvari, s obzirom da Kona~na stvarnost i dalje ima svoju

su{tinsku mo} izbora, sposobnost da ulazi u odnos sa drugima, mi onda aktivnos-

ti te Kona~ne stvarnosti iz nove perspektive prividno opaàmo kao kretanje i inter-

akcije ~estica materije – drugim rije~ima opaàmo pojavu energije. I opet, onog

trenutka kada smo porekli Kona~nu stvarnost mi smo se subjektivno odvojili od

nje, odnosno stvorili smo odre|enu subjektivnu distancu – prostor. A promjene

poloàja ~estica materije u prostoru, koje opaàmo, odre|uju nam linearni tok

vremena. Na taj na~in cjelokupan doìvljaj prostora, materije, energije i vremena

proizilazi iz na{eg poricanja, odvajanja od Kona~ne stvarnosti i indirektnog spozna-

vanja te Kona~ne stvarnosti (zna~i, ne direktnim znanjem, ve} kroz proces) iz

jedne fiksirane ta~ke gledi{ta, iz jedne pozicije u prostoru.

Malo je poznato da je Berner 1990. objavio jedan roman, pod pseudonimom Kym

Taluson, nazvan «Povratak u Shangri-La». U tom romanu on opisuje tok spiritu-

alne prakse glavnog junaka, sve do njegovog postignu}a besmrtnog «svjetlosnog

tijela». Kuriozitet romana je detaljan i ta~an opis «tajnih» tantri~kih praksi

izme|u mu{karaca i èna, koji uklju~uju i seksualni kontakt, te je to vjerovatno

razlog za{to je roman objavljen pod pseudonimom, i za{to ga je prakti~no

nemogu}e na}i na trì{tu.

Negdje pred kraj romana, kada je glavni junak, Hugh Conway, ve} dostigao najvi{e

vrhunce spiritualnog postignu}a, on okupljenim lamama u manastiru Shangri-La

obja{njava {ta je krajnja priroda stvarnosti: «Kao {to je ve} re~eno, mi, kao boànski

pojedinci, nismo stvoreni. Mi smo boànski, kao i Bog, i nismo u vremenu, niti

izvan vremena. Vrijeme je nastalo kao posljedica na{eg uzajamnog izbora da

u|emo u odnos jedni s drugima. Vrijeme i svjesnost su rezultat na{eg otvaranja

jednih prema drugima. Kada odlu~imo u}i u odnos s nekim drugim, mi prihvata-

mo neke aspekte tog drugog, a odbijemo neke druge aspekte. Oni aspekti ili

dijelovi drugih koje svako od nas izabere da prihvati, kojima se preda, to postaje

iskustvo, svjesnost, ili znanje. Oni aspekti drugih koje izaberemo da ne prihvatimo,

postaje potisnuto izme|u nas u formi vremena, prostora, energije i mase. Sve ovo»,


101

Conway pokaza rukom po prostoriji, «nije uistinu vrijeme, prostor, energija i masa,

ve} je u stvari onaj dio boànskog drugog koji mi jo{ nismo prihvatili».

Na jednom drugom mjestu u romanu, ovaj put kroz usta Katherine Allmann,

duhovne partnerke Hugh Conwaya, sa kojom je on do{ao do najdubljih ìvotnih

istina prakticiraju}i meditaciju predanosti, Berner pri~a: «@ivot je proces svih nas,

kakvi uistinu jesmo, da kompletiramo na{e odnose. Ako neko misli o sebi kao o

tijelu, onda je lako zaklju~iti da je opstanak svrha ìvota. Seks onda postaje sred-

stvo produènja tog opstanka kroz potomstvo. Ako neko misli o sebi kao o li~nosti,

to jest kao o egu, onda }e on misliti da je svrha ìvota stvoriti neki efekat – {to ve}i

to bolji. Ako je, s druge strane, neko identifikovan sa emocijama ili energijom, on

}e misliti da je svrha ìvota te}i sa Taom. Sve dok je neko identifikovan sa ne~im,

on }e vjerovati da je svrha ìvota svrha te stvari sa kojom je identifikovan. Ako,

pak, neko nije identifikovan ni sa ~im, i stoga je jednostavno onaj ko i {ta uistinu

jeste, boànska sposobnost bez supstance ili uzroka, onda }e on znati da je svrha

ìvota ispunjenje na{ih uzajamnih odnosa».

Ovo je vrlo slobodna i povr{na interpretacija Lila teorije, koju je ina~e vrlo te{ko

obrazloìti, jer se bavi realnostima koje prevazilaze vrijeme i prostor, a na{ jezik

nije u stanju pri~ati u takvim kategorijama. Ipak, smatrao sam da bi bilo zanimlji-

vo napisati ne{to, makar kratko, o ovoj uzbudljivoj i zanimljivoj teoriji o ustrojstvu

nama znanog univerzuma.

Na kraju, moram dati jedan savjet: sve {to je re~eno u ovom poglavlju moè vam

posluìti za meditaciju, razmi{ljanje, te neku vrstu orijentacije u pogledu sopstvenih

iskustava sa Intenziva ili drugih spiritualnih praksi. Me|utim, onda kada se odlu~ite

u~estvovati na Intenzivu, informacije iz ovog poglavlja odloìte kao {to u kesicu

odlaète svoj ~asovnik i nakit. Radu na Intenzivu pristupite otvoreno, i istraìva~kog

duha, bez predrasuda, jer – mo`da sve {to je ovdje re~eno i nije sasvim ta~no!


102

Dijade: duhovna staza prijateljstva

Ve} smo vi{e puta ponovili da Intenziv nije religija, da u sebe ne uklju~uje neko

posebno u~enje ili svjetonazor, niti se na Intenzivu podu~ava nekoj dogmi. Istina,

Intenziv jeste zasnovan na odre|enom razumijevanju uma i ìvota, ali te postavke su

prakti~no nebitne za u~esnike, i oni se ne podu~avaju toj «teoriji Intenziva» tokom

svog u~estvovanja na Intenzivu. Tako|e, Intenziv ne podu~ava dijadama i dijadnoj

tehnici prosvjetljenja na na~in nekog kulta, niti Intenziv sadrì preporuke za

u~esnike {ta i koliko treba da praktikuju, ili kako da ìve, nakon {to se Intenziv zavr{i.

Ovo, kao i ve}ina stvari u ìvotu, ima dvije strane: dobru i lo{u.

Dobra strana ovakvog pristupa jeste to {to se u~esnicima ostavlja potpuna slobo-

da odlu~ivanja kako }e ìvjeti svoje ìvote i koje }e spiritualne tehnike praktikovati.

Ne name}e im se nikakva dogma. Intenziv ne «zarobljava» u~esnike, ve} ih oslo-

ba|a: od laì, iluzije, pa tako i dogmi, u potpunosti ostaju}i dosljedan cilju kojem

je namijenjen – pomo}i ljudima da sami direktno iskuse Istinu. Lo{a strana tog

pristupa jeste {to se u~esnicima nakon Intenziva, nakon {to su mnogi od njih po

prvi put u ìvotu na jedan smislen, stvaran na~in do{li u dublji kontakt sa samim

sobom i sa drugima, ne nudi nikakva temeljna poduka {ta, kako i kuda dalje.

Berner je odgovor na to pitanje poku{ao dati tako {to je oformio sopstvenu

duhovnu {kolu, u tradiciji indijske joge. Me|utim, ta zajednica trajala je samo

ne{to vi{e od 20 godina, jer je prestala postojati ve} 1996, Bernerovim


103

povla~enjem u osamu. S druge strane, Intenziv do sada nije «prigrlila» ni jedna

velika vjerska zajednica, niti etablirana {kola samorazvi}a, iako su Intenzivi redov-

na praksa u pojedinim centrima za li~ni razvoj u Evropi i Americi. Li~no smatram

da bi bilo izuzetno plodotvorno ukoliko bi budisti otkrili Intenziv i po~eli ga prak-

tikovati u svojim hramovima i a{ramima, s obzirom na izuzetan afinitet koji pos-

toji izme|u toga {ta je cilj Intenziva i {ta je cilj budisti~kih praksi. Sa Intenzivom

bi se posebno japanski Zen monasi osje}ali kao «kod ku}e». Osim toga, vjerujem

da bi uvo|enje Intenziva u budisti~ke centre dovelo do svojevrsne renesanse, pot-

puno nove faze u razvoju ove za planetu Zemlju izuzetno va`ne religije, odnosno

duhovnog u~enja. Drugim rije~ima, Intenziv bi mogao pomo}i obnovi budizma u

savremeno doba.

Tako, pitanje post-intenzivske prakse ostaje izuzetno va`no otvoreno pitanje.

Va`no stoga jer nije dovoljno samo imati probojno iskustvo prosvjetljenja –

potrebno je tu doìvljenu Istinu i unijeti u ìvot, integrisati to iskustvo u na{e

svakodnevno ìvljenje, kako bi od cijelog tog rada uop{te imali neke stvarne

koristi. Ili, mogli bi re}i, potrebno je na{e ìvote uskladiti sa Istinom, stvarno{}u,

koju smo direktno spoznali. Zapravo, to je mnogo teì i dugotrajniji zadatak nego

{to je doìvjeti samo probojno iskustvo. Po~etnicima se ~ini da je situacija obrat-

na, i da je najteè doìvjeti prosvjetljenje. U stvari, mnogo je teè realizovati, uni-

jeti to iskustvo u ìvot i ìvjeti ga.

Zen budizam odli~no poznaje ovaj problem, i ve}ina Zen praksi poznatih na

zapadu, kao {to su ~ajna ceremonija, kaligrafija, haiku pjesni{tvo i druge, u stvari

sluè tome da se svakodnevni ìvot oplemeni duhovnim iskustvima iz meditacije

(zazena) i da se, tako, prosvjetljenje integri{e sa svakodnevicom.

Situacija je ne{to lak{a za one u~esnike Intenziva koji ve} imaju redovnu duhovnu

praksu neke vrste, koji ve} aktivno slijede neku religiju. Njima Intenziv moè

pomo}i da dublje razumiju u~enja svoje religije, i nastave svoju praksu sa ve}im

stepenom razumijevanja nego ranije, te tako i sa ve}om predano{}u i entuzijaz-

mom. Najvi{e problema imaju oni koji se prije Intenziva nisu posebno bavili niti

jednom {kolom samorazvoja ili religijom, a Intenziv ih je naglo uveo u jednu za

njih sasvim novu, duhovnu dimenziju ljudskog postojanja koju su naslu}ivali, ali

o kojoj nisu imali li~nog iskustva.


104

Bez obzira u koju kategoriju spadate, sljede}e metode redovne spiritualne prakse

mogu vam pomo}i ne samo da svoja iskustva sa Intenziva na smislen na~in une-

sete u svoj ìvot, ve} i da zna~ajno ubrzate svoj duhovni razvoj, bez obzira koju

stazu u ovom trenutku slijedili.

Dijade ~i{}enja

Radi jasnijeg izlaganja, dijadne vje`be komunikacije koje se rade na Intenzivima,

a koje smo opisali u poglavlju Tehnika prosvjetljenja, zovemo «dijade prosvjetljenja»,

jer za svoj jedini cilj imaju prosvjetljenje, direktno iskustvo istine.

Da li bi se dijade prosvjetljenja mogle raditi i izvan Intenziva, kao neki vid redovne

sedmi~ne, ili ~ak i svakodnevne prakse? Da mogu, pod uslovom da ste prethodno

u~estvovali na bar jednom trodnevnom Intenzivu, tako da imate dobro razumije-

vanje toga kako se dijade prosvjetljenja rade. Za iskusnije u~esnike Intenziva, koji

su bar jednom doìvjeli direktno iskustvo, ~ak se moè preporu~iti redovan povre-

meni rad dijada prosvjetljenja izvan Intenziva. Lawrence Noyes mi je jednom pri-

likom rekao da u Kanadi, u Vankuveru, postoji grupa ljudi koji su ranije ~esto

u~estvovali na Intenzivima kod Bernera, koji se ve} punih dvadeset godina redovno

sastaju jednom sedmi~no i rade po nekoliko dijada prosvjetljenja!

U stvari, na koliko je Intenziva uop{te preporu~ljivo u~estvovati? Samo na jed-

nom, ili na vi{e? To je individualna stvar. Poznajem ljude koji su u~estvovali na

samo jednom ili par Intenziva, i nikada vi{e nisu oti{li ni na jedan. S druge strane,

postoje ljudi koji toliko zavole ovaj metod rada da redovno idu na Intenzive, i po

vi{e puta godi{nje. Najbolje je da ~ovjek u~estvuje na Intenzivima sve dok osje}a

da mu taj metod koristi, i da mu pomaè u njegovoj duhovnoj potrazi.

Raspored rada koji bih preporu~io za svrhu povremenog rada tehnike prosvjetljen-

ja jeste uraditi dvije dijade prosvjetljenja sa petominutnom pauzom izme|u, zatim

imati jednu polusatnu meditaciju u {etnji, te na kraju jo{ jednu dijadu prosvjetl-

jenja. Takav program zahtijeva efektivnih dva i pol sata vremena. Ukoliko neko od

~italaca, biv{ih u~esnika Intenziva, poèli raditi ovakav program, ili dijade ~i{}enja

koje }u upravo opisati, vrlo }u rado pomo}i svojim savjetima i kopirati CD ili kase-

tu sa gongom za petominutne izmjene, ukoliko mi se obratite pismom ili e-mailom.


105

Me|utim, dijade se, sa druga~ijim instrukcijama, mogu koristiti i za druge svrhe,

konkretno za tzv. «~i{}enje uma» ili za pobolj{anje odnosa sa drugima, ili za

pobolj{anje komunikacije, na primjer.

Te dijade, koje nam pomaù da razvijemo svoje sposobnosti, te um «o~istimo» od

konfuzije, zbunjenosti, nejasno}a, stvari koje nismo saop{tili drugima, stvari koje

su nam drugi saop{tili, ali ih mi nismo u potpunosti razumjeli, te od razli~itih fik-

siranih, temeljnih stavova koje imamo o sebi, drugima i ìvotu, a koji nam smeta-

ju da ìvot ìvimo punije i slobodnije, sve te dijade nazivamo zajedni~kim imenom

«dijade ~i{}enja».

Princip rada dijada je uvijek isti, i prakti~no sva pravila koja smo nazna~ili opisu-

ju}i tehniku prosvjetljenja vaè i za dijade ~i{}enja. Jedino, ovdje nije cilj doìvjeti

direktno krajnju istinu, ve} prona}i ono na {ta data instrukcija upu}uje, postati

svjestan toga, te {to istinitije i potpunije odgovoriti svom partneru na tu postavl-

jenu instrukciju, drugim rije~ima kompletirati komunikaciju. Preporu~ujem, u kon-

tekstu dijada ~i{}enja, da se osvrnete na ono {to smo ve} rekli o komunikaciji kao

duhovnom alatu.

Naravno, ove dijade moète raditi onoliko koliko èlite, u skladu sa time koliko je

slobodnog vremena vama i va{em partneru/partnerki na raspolaganju. Mo`da je

najbolje odvojiti 3-4 sata jednom sedmi~no, subotom ili nedjeljom, te uraditi 4-5

dijada sa pauzama od po 5-15 minuta izme|u. Naravno, sve to ovisi o entuzijazmu

i kondiciji partnera koji dijade rade. Uraditi dvije dijade sa po pet minuta pauze

izme|u, pa zatim na~initi pauzu od pola sata koja uklju~uje {etnju, odnosno izlazak

izvan stana/ku}e u kojoj se dijade rade, pa opet uraditi dvije dijade sa pet minuta

pauze izme|u, ~ini se kao najbolji uobi~ajeni plan rada za jedan dijadni susret

sedmi~no, koji bi odgovarao najve}em broju ljudi. Ovo se naravno moè skratiti na

samo dvije dijade, {to bi bila najkra}a forma rada koju bih preporu~io pri jednom

susretu. Raditi samo jednu dijadu sedmi~no nedovoljno je, i ne isplati se.

Najidealnije bi bilo kada bi imali partnera ili partnerku sa kojom bi svaki dan

mogli raditi dijade, recimo uve~e, nakon posla ili nekih drugih dnevnih obaveza.

Tada bi mogli raditi i samo jednu dijadu dnevno, pod uslovom da ste redovni i da

odràvate ritam rada.

Kao i kod dijada prosvjetljenja, va`no je da sa svojim partnerom sjednete na udob-


106

nu razdaljinu, okrenuti licem jedan drugom, tako da se ne dodirujete, ali ste

dovoljno blizu da se ~ujete, u prostoriji u kojoj vas ne}e uznemiravati. Isklju~ite

zvono na vratima i telefone (uklju~uju}i mobitele!) Unaprijed odlu~ite ko }e biti

prvi slu{alac, odnosno ko }e prvi dati instrukciju sa kojom }ete raditi.

Preporu~ujem da u jednoj dijadi i jedan i drugi radite sa istom instrukcijom,

odnosno nizom instrukcija. Za dijade ~i{}enja ne}e vam biti potreban gong za

petominutnu izmjenu. Dovoljno je da na po~etku uklju~ite neki alarm koji }e vam

dati signal da je isteklo 40 ili 45 minuta. Mo`da je najbolje da alarm namjestite

na 45 minuta, jer }ete uvijek izgubiti par minuta na pripremu i sli~no.

U dijadama ~i{}enja uloge }ete izmjenjivati nakon {to je jednom odgovoreno na

instrukciju. Na primjer, ako radite sa instrukcijom «Reci mi jednu tvoju sposobnost»,

nakon {to date instrukciju partneru on }e odgovoriti na nju, vi }ete re}i «Hvala ti» i

onda }ete odmah promijeniti uloge. Ne}ete ~ekati istek pet minuta ili sli~no.

Ako alarm ozna~i da je isteklo 45 minuta, a va{ partner jo{ uvijek komunicira, on

ne treba naglo da prestane sa svojim odgovaranjem na instrukciju, ve} treba da do

kraja saop{ti to {to ima, i onda }ete re}i «Hvala ti» i zavr{iti tu dijadu.

Kao i u dijadama prosvjetljenja, partner koji slu{a samo gleda, slu{a i trudi se da

razumije svog partnera, bez upadanja, komentara, grimasa ili sli~no. Jedina razli-

ka u odnosu na dijade prosvjetljenja jeste {to partner koji slu{a, u slu~aju da ima

potrebu za tim, smije re}i: «Pojasni mi to» (ako mu ne{to nije jasno); «Reci mi to

ponovo glasnije» (ako nije dobro ~uo); ili «Reci to saètije» (ukoliko se partner

raspri~ava i o~evidno uzima suvi{e vremena za svoje odgovore). Partner koji slu{a

ne bi trebao koristiti ni jednu drugu osim ove tri forme, a i njih samo kada ih

zaista treba kako bi {to bolje razumio svog partnera.

Preporu~ujem da dobro prou~ite sljede}i saètak dijadnog ciklusa komunikacije,

i da ga se doslovno pridràvate u svom radu:

- Partner koji slu{a (onaj koji daje instrukciju) prvo sam sebi razjasni instruk-

ciju koju }e dati, odnosno dobro je razumije (nemojte po~injati dijadu dok

dobro ne razjasnite instrukcije);

- Partner koji slu{a pokloni punu pa`nju svom partneru;

- Partner koji slu{a saop{ti instrukciju jasno i glasno, direktno svom partneru,

gledaju}i u njega;


107

- Partner koji slu{a nastavlja dràti pa`nju na svom partneru, potpuno otvoren

i voljan da primi i razumije odgovor od svog partnera;

- Partner koji odgovara slu{a i gleda svog partnera, i prima instrukciju od

njega i razumije je;

- Partner koji odgovara provodi instrukciju, odnosno obavlja neku vrstu

unutarnjeg rada kako bi prona{ao i potom formulisao najta~niji odgovor (u

slu~aju «Reci mi jednu tvoju sposobnost» on zatvara o~i, ili ne, i aktivno traì

ne{to {to zaista jeste njegova sposobnost. To traènje, ta kontemplacija, jeste

ispunjavanje instrukcije. Kada prona|e ne{to {to zaista jeste njegova sposob-

nost – ne ne{to {to su mu drugi rekli da je njegova sposobnost! – on }e to

saop{titi);

- Partner koji odgovara potom saop{tava svom partneru koji slu{a do ~ega je

do{ao, {ta je prona{ao provode}i instrukciju, pri tom komuniciraju}i jasno,

glasno i tako da ga njegov partner {to bolje razumije. Kada zavr{i sa

saop{tavanjem, kaè «Zavr{io sam»;

- Partner koji slu{a pri tome samo gleda, slu{a i trudi se da {to bolje razumije

ono {to mu se saop{tava;

- Nakon {to je partner koji saop{tava zavr{io sa izno{enjem svog odgovora na

instrukciju, i rekao «Zavr{io sam», partner koji slu{a samo kaè «Hvala ti»;

- Ukoliko rade sa vi{e od jedne instrukcije, partner koji slu{a potom daje

sljede}u instrukciju;

- Nakon {to partner koji saop{tava odgovori na sve postavljene instrukcije, oni

odmah potom promijene uloge, i partner koji je odgovarao postaje partner

koji slu{a i postavlja instrukciju;

Jako je va`no imati na umu da svom partneru instrukcije uvijek dajete na isti

na~in, istim rije~ima. Nemojte obrtati, oduzimati ili dodavati rije~i. Kako ste

po~eli dijadu, tako je i zavr{ite istom instrukcijom, formulisanom na isti na~in.

Upamtite da instrukcija nije pitanje, to je komanda, zahtjev koji vi upu}ujete

svom partneru, zahtjev na koji on treba odgovoriti. Uputite instrukciju s o~ekivan-

jem da dobijete odgovor od svog partnera. Naravno, ta instrukcija mora biti ne{to

{to va{ partner razumije, i na {ta je sposoban odgovoriti, ina~e va{ rad nema smis-

la. I, svaki put kada dajete instrukciju svom partneru, pa makar to bilo 101. put,


108

dajite tu instrukciju kao da je saop{tavate prvi put!

Ne zaboravite da prije po~etka rada instrukcije ~itko napi{ete ili od{tampate na

malim ceduljicama, koje kao podsjetnik moète dràti u krilu ili na stoli}u pored.

Naravno, kada dajete instrukcije nemojte ~itati, ve} nakon {to pro~itate instrukci-

ju, i shvatite je, pogledajte svog partnera i dajte instrukciju direktno njemu,

odràvaju}i kontakt o~ima, gledaju}i ga.

Obratite pa`nju da na bilo koju od dole navedenih instrukcija ne postoji ispravan

odgovor. Svako }e na svoj na~in odgovoriti na date instrukcije, i vi kao partner koji

slu{a trebate prihvatiti i razumjeti bilo {ta {to partner saop{tava, sve dok je to

odgovor na instrukciju, a ne ne{to drugo.

Sad, primjeti}ete da neke dijadne vje`be podrazumijevaju upotrebu vi{e od jedne

instrukcije. U slu~aju vje`be koja koristi tri instrukcije: svom }ete partneru dati

prvu instrukciju, on }e odgovoriti na nju, potom }ete re}i «Hvala ti» i odmah mu

dati drugu instrukciju, on }e odgovoriti na nju, zatim }ete re}i «Hvala ti» i dati mu

tre}u instrukciju, i nakon {to odgovori na nju, re}i }ete «Hvala ti» i tek onda

promijeniti uloge. Zatim }ete vi redom odgovarati na sve tri instrukcije, i tako }ete

izmjenjivati uloge do isteka 45 minuta.

Da li bra~ni ili ljubavni parovi, te bliski ro|aci mogu raditi ove dijade ~i{}enja?

Mogu, pod uslovom da ih ne koriste za uzajamno ra{~i{}avanje odnosa. Naime,

postoji jedan set instrukcija koje se koriste samo za tu svrhu, tzv. «dijade za

parove», ali i ostale instrukcije mogu koristiti ako im se u rad ne}e uplitati neraz-

ja{njeni me|usobni odnosi. To je dosta te{ko, te stoga preporu~ujem da je puno

bolje da dijadne vje`be radite sa prijateljem ili prijateljicom koji su tako|e zain-

teresirani za ovu vrstu rada na sebi. Preporu~ujem i to da dijade radite sa prijatel-

jem istog spola kojeg ste i vi.

Ukoliko se prvi put susre}ete sa ovakvom vrstom rada, {to }e re}i da nikada do sada

niste u~estvovali ni na Intenzivu prosvjetljenja, mo`da vam ne}e odmah biti lako i

jednostavno da radite dijade. Savjetujem da se u dodatku ovoj knjizi informirate o

raznim seminarima li~nog razvoja koje povremeno odràvam, te da se prijavite za

jedan od vikend seminara o dijadnom radu, tokom kojeg }ete biti u prilici nau~iti

iz prve ruke kako se rade dijade, i bar {est ili sedam sati tokom oba dana provesti

rade}i dijade sa drugim u~esnicima seminara, pod stru~nom supervizijom.


109

Na kraju, instrukcije sam ovdje, po navici u na{em jeziku, pisao u mu{kom rodu,

kao da ih izgovara mu{karac, odnosno kao da se daju mu{karcu. Molio bih

~itateljke da mi to ne uzmu za zlo, i da instrukcije jezi~ki prilagode svom rodu

kada budu radile dijade.

Dijade ~i{}enja pojmova

Mnoge ljude iznenadi kada otkriju koliko mnogo pojmova koristimo u svakod-

nevnom govoru, ponekad kao «dokazane» istine, a da u stvari uop{te nemamo

jasnu ideju {ta je to o ~emu govorimo. Sljede}e dijade mogu vam pomo}i da

do|ete do zna~ajnih uvida, i razjasnite sebi mnoge aspekte ìvota.

U ovoj vje`bi koristi}ete dvije instrukcije: «Reci mi {ta je (...)» i odmah potom

«Reci mi {ta nije (...)».

U prostor ozna~en sa (...) umetnite jedan od dole pobrojanih pojmova. Tokom

jedne dijade radite samo sa jednim pojmom.

- Razvoj

- Pomo}

- Odgovornost

- Sukob

- Kontakt

- Komunikacija

- Razumijevanje

- Sposobnost

- Razlika

- Porijeklo

- Mo}

- Izbor

- Prosvjetljenje

- Bog

- Smrt

Naravno, ovoj listi moète dodati bilo koje druge pojmove, koncepte, sa kojima bi

èljeli da radite, i za koje smatrate da vam je potrebno odre|eno razja{njenje,


110

odnosno ~i{}enje. Na ovim na{im, balkanskim prostorima ja bih preporu~io rad

ove dijadne vje`be i sa konceptima kao {to su: nacija; narodnost; religija; nacional-

izam; {ovinizam; kriminal; korupcija; demokratija; ratni zlo~in; genocid. Slobodno nas-

tavite listu po svom naho|enju.

Dijada odnosa

Ova vje`ba moè voditi zna~ajnim uvidima o prirodi me|uljudskih odnosa. Ovdje

}ete raditi sa dvije instrukcije koje glase:

«Reci mi ne{to {to èli{ da mi kaè{». «Hvala ti».

«Reci mi kako se na{ odnos promijenio time {to si mi to rekao». «Hvala ti».

Ovdje je va`no da saop{tite svom partneru ba{ ono {to njemu èlite da kaète.

Naime, ove vje`be nisu hipoteti~ke, to nije ne{to {to je odvojeno od ìvota, ili

eksperiment ìvota. To je ìvot sam, i mo} dijada je upravo u tome {to na licu mjes-

ta prolazite kroz stvarne unutarnje procese, {to radite na stvarnim odnosima sada

i ovdje, a ne samo u sferi svog uma ili spekulacije.

î{}enje kompulzija (prisila)

Kompulzija je unutarnje osje}anje da ne{to morate ili da ne{to ne smijete da budete,

radite ili imate. Za posljedicu, to vam uskra}uje osje}aj slobode i izbora u ìvotu, {to

je jedna od klju~nih pretpostavki sre}e. Po jednoj teoriji, kompulzije su pogre{na

rje{enja konfliktnih situacija sa osobama koje se doimaju mo}nijim od nas.

Za rad sa kompulzivnim stanjima moète koristiti tri dijadne vje`be, pri ~emu

prva ima dvije instrukcije, a ostale dvije po jednu.

«Reci mi ne{to za {ta misli{ da mora{ biti odgovoran» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to za {ta misli{ da ne mora{ biti odgovoran» «Hvala ti»

«Reci mi jednu odluku koju moè{ donijeti» «Hvala ti»


111

«Reci mi jednu la`» «Hvala ti»

Ovdje bi mo`da bilo prikladno pozabaviti se pitanjem koliko dijada potro{iti na

rad sa jednom instrukcijom, ili setom instrukcija? Da li sa instrukcijom poput,

npr. Reci mi jednu la`, treba raditi samo jednom, jednu dijadu, ili dvije, tri, ili

mnogo vi{e? Odgovor bi bio da treba raditi sve dok oba partnera osje}aju da od

tog rada imaju neke koristi: vrijedne uvide, mentalno i/ili emocionalno

rastere}enje, te ukoliko osje}aju da im se popravlja raspoloènje. Me|utim, prim-

jeti}ete zanimljivu stvar: ukoliko nastavite raditi sa istom instrukcijom i nakon {to

ste postigli ove nabrojane pozitivne indikatore, oni }e nestati, i suo~i}ete se sa

novim, obi~no ja~im barijerama. Bilo bi najbolje prestati raditi sa jednom instruk-

cijom ili grupom instrukcija nakon {to ste zadovoljni time da ste postigli odre|eni

rezultat: uvide, rastere}enje, bolje raspoloènje... Potom, nakon {to odradite

dijade i sa drugim instrukcijama, moète se opet vratiti na instrukciju sa kojom

ste radili i krenuti u istraìvanje jo{ dubljih slojeva uma.

î{}enje nametnutih uslova

Svako je samom sebi najstroìji sudija, kaè jedna poslovica. Posebno u oblasti

me|uljudskih odnosa mi sebi ~esto postavljamo vrlo stroge, i naj~e{}e nerealne,

uslove pod kojima }emo sa nekim u}i u odnos, ili iza}i iz odnosa. Ti uslovi koje

postavljamo, koji su ~esto na granici automatizma, zna~i nesvjesni, u velikoj mjeri

ograni~avaju na{u sposobnost da slobodno, na osnovu slobodnog izbora,

odràvamo odnose sa drugima. Sljede}e instrukcije mogu pomo}i u

prevazilaènju tih fiksiranih stanja, odnosno osvje{tavanju fiksiranih stavova koje

imamo, a koji uti~u na na{e me|uljudske odnose.

Ovdje imate ~etiri dijadne vje`be, tri sa po jednom instrukcijom, i ~etvrtu sa tri

instrukcije. U ~etvrtoj vje`bi prva instrukcija ne traì detaljnu komunikaciju.

Partner koji saop{tava }e jednostavno uraditi traèno i nazna~iti partneru koji

slu{a da je ispunio instrukciju, re}i }e «Dobro», «OK», ili bilo {ta drugo ~ime }e

staviti do znanja da je izvr{io traèno.


112

«Reci mi pod kojim uslovom je za tebe u redu da bude{ bliì nekom drugom»

«Hvala ti»

«Reci mi pod kojim uslovom je za tebe u redu da komunicira{ sa nekim drugim»

«Hvala ti»

«Reci mi pod kojim uslovom je za tebe u redu da prihvati{ nekog drugog» «Hvala ti»

«Odlu~i da ne{to jeste» «Hvala ti»

«Reci mi {ta je to» «Hvala ti»

«Reci mi neke komentare ili zapaànja koja ima{ o tome» «Hvala ti»

Dijade povezivanja

Sljede}e instrukcije sa~injene su sa ciljem da otvore komunikaciju izme|u vas i

drugih, da vam pomognu da sebe potpunije saop{tite drugima, kao i da potpuni-

je saslu{ate i prihvatite druge.

S obzirom da postoji zna~ajan broj dijada povezivanja to je navelo neke

prakti~are da organizuju svojevrsne «Intenzive povezivanja», sli~nog dnevnog

rasporeda kao na Intenzivu prosvjetljenja, ali bi se umjesto dijada prosvjetljenja

radile dole pobrojane dijade povezivanja. To je zanimljiva ideja, i sam sam radio

ne{to sli~no, i iz iskustva mogu re}i da se radi o mo}nim vje`bama koje }e vam

pomo}i da otkrijete zna~ajne stvari o sebi, pove}ate svoju sposobnost da ostvarite

kontakt sa drugima, i u zna~ajnoj mjeri uklonite razne forme mentalne

napetosti.

«Reci mi kako èli{ da bude{ voljen» «Hvala ti»

«Reci mi kako èli{ da voli{ druge» «Hvala ti»

«Reci mi jednu tvoju izraènu sposobnost» «Hvala ti»


113


114

«Reci mi ne{to u ~emu misli{ da se slaèmo» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to {to ti se svi|a kod mene» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to o sebi {to misli{ da bih trebao da znam» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to {to drugima nikada nisi rekao» «Hvala ti»

«Izrazi emocijom kako se osje}a{ u vezi ìvota» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to o sebi {to nikada nije bilo sasvim razumljeno» «Hvala ti»

«Reci mi {ta treba da znam kako bih to razumio u potpunosti» «Hvala ti»

«Reci mi kako èli{ da ti se komunicira» «Hvala ti»

«Reci mi kako èli{ da komunicira{ drugima» «Hvala ti»

«Reci mi kako èli{ da ti se pomogne» «Hvala ti»

«Reci mi kako ti ja mogu pomo}i» «Hvala ti»

«Reci mi kako bi neko drugi mogao pomo}i nekom drugom» «Hvala ti»

«Reci mi kako èli{ da bude{ svjestan drugih» «Hvala ti»

«Reci mi kako èli{ da drugi budu svjesni tebe» «Hvala ti»

«Izrazi sebe emocijom» «Hvala ti»

«Reci mi {ta misli{ da ja razumijem o tebi» «Hvala ti»

«Reci mi jedan problem koji trenutno ima{ u ìvotu» «Hvala ti»

«Reci mi {ta moram znati da bih razumio taj problem u potpunosti» «Hvala ti»

«Reci mi kako misli{ da te drugi vide» «Hvala ti»

«Reci mi kako èli{ da te drugi vide» «Hvala ti»

«Reci mi jedan cilj koji ima{ u ìvotu» «Hvala ti»

«Reci mi jednu odluku koju moè{ donijeti u vezi tog cilja» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to o sebi i svom odnosu sa mu{karcima» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to o sebi i svom odnosu sa ènama» «Hvala ti»

«Reci mi ime nekog drugog sa kojim osje}a{ da nisi u dobrim odnosima» «Hvala ti»

«Kada bi sada govorio toj osobi, reci mi {ta bi joj rekao» «Hvala ti»

Dijade za parove

Sljede}e dijade su specifi~no namijenjene parovima, odnosno ìvotnim partnerima:

bra~nim, ljubavnim, rodbinski povezanim, ali i poslovnim, i uop{te svim parovima

koji su na neki na~in u bliskom odnosu. U tom slu~aju se i same instrukcije mogu

prilago|avati. Na primjer, poslovni partneri mo`da ne bi morali raditi sa instrukci-

jom koja se ti~e seksa, ako smatraju da to nije dio njihovog uzajamnog odnosa.

Istina, te{ko je za parove da samoinicijativno, bez neutralne pomo}i sa strane, pro|u

ove vje`be, posebno ukoliko u njihovom odnosu ve} postoje odre|ene trzavice i prob-

lemi, odnosno mno{tvo neiskomuniciranih stvari, i ukoliko je njihova komunikacija

ve} ozbiljno naru{ena. Tako|e, oni koji se odlu~e da rade ove dijade moraju biti

spremni i voljni i na potpunu promjenu dotada{njeg odnosa sa datom osobom.

«Reci mi ne{to {to ti se svi|a kod mene» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to u ~emu misli{ da se slaèmo» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to o sebi {to misli{ da bih trebao da znam» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to {to si do sada krio od mene» «Hvala ti»

«Reci mi jedan cilj koji ima{ u ìvotu» «Hvala ti»

«Reci mi jedan cilj koji ima{ za na{ odnos» «Hvala ti»

«Reci mi kako ti ja mogu pomo}i» «Hvala ti»

«Reci mi kako bi ti meni mogao pomo}i» «Hvala ti»


115

«Reci mi kako èli{ da bude{ voljen» «Hvala ti»

«Reci mi kako ti èli{ da voli{ druge» «Hvala ti»

«Reci mi {ta misli{ da bih trebao znati o seksu» «Hvala ti»

«Reci mi {ta misli{ da bih trebao znati o novcu» «Hvala ti»

«Reci mi {ta je (...)» i potom «Reci mi {ta nije (...)»

- ljubav

- seks

- prijateljstvo

- partner

- brak

- suprug

- supruga

- zaljubljenost

- komunikacija

- razumijevanje

- stvarnost

«Reci mi ne{to {to je zaista va`no za na{ odnos» «Hvala ti»

«Reci mi {ta moram znati da bih to razumio u potpunosti» «Hvala ti»

î{}enje krivice

Sljede}e dijade su mo}an alat za otkrivanje i ublaàvanje osje}anja krivice, {to je

osje}aj da smo u pro{losti uradili ne{to {to nismo trebali, odnosno da smo pro-

pustili da uradimo ne{to {to smatramo da smo trebali.

S obzirom da svi imamo takva iskustva, slobodno moèmo re}i da se svi do

odre|enog stepena, manjeg ili ve}eg, nosimo sa odre|enim osje}anjem krivice –

iako to ne mora odmah biti vidljivo na{em svjesnom umu!


116

Iako za po~etnika u ovoj vrsti rada vjerovatno nije lako odmah uroniti u tako

velike i varljive dubine sopstvenog uma, sljede}e dijade mogu u izuzetnoj mjeri

promijeniti va{ ìvot na bolje, i osloboditi veliku koli~inu sputane emocionalne

energije, ukoliko im se iskreno, hrabro i uporno posvetite.

«Reci mi ne{to {to si uradio nekom drugom, a {to misli{ da nisi trebao» «Hvala ti»

«Reci mi {ta misli{ kakav je to efekat imalo na tu osobu» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to {to si propustio da uradi{ nekom drugom, a {to misli{ da si tre-

bao» «Hvala ti»

«Reci mi {ta misli{ kakav je to efekat imalo na tu osobu» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to {to si sakrio od nekog drugog» «Hvala ti»

Dijade «Ti i tijelo»

Sljede}e dijadne instrukcije konstruisane su tako da unaprijede va{ odnos sa

sopstvenim tijelom, i pomognu vam da osvijestite, spoznate mnoge aspekte tog

odnosa.

«Reci mi {ta misli{ da je tijelo» «Hvala ti»

«Reci mi {ta misli{ da nije tijelo» «Hvala ti»

«Imaj ideju da si ti tijelo» «Hvala ti»

«Imaj ideju da ti nisi tijelo» «Hvala ti»

«Reci mi svoja zapaànja ili komentare» «Hvala ti»

«Budi svoje tijelo» «Hvala ti»

«Reci mi {ta si uradio da bi bio svoje tijelo» «Hvala ti»

«Nemoj biti svoje tijelo» «Hvala ti»

«Reci mi {ta si uradio kako ne bi bio svoje tijelo» «Hvala ti»


117

«Odaberi jedan dio svog tijela» «Hvala ti»

«Drì svoju pa`nju na tom dijelu tijela» «Hvala ti»


«Reci mi jedan mentalni stav» «Hvala ti»

«Reci mi jedno tjelesno osje}anje» «Hvala ti»


«Stvori jedno osje}anje u svom tijelu» «Hvala ti»

«Stvori suprotno osje}anje u svom tijelu» «Hvala ti»


Dijade «Ti i um»

Sljede}e dijadne instrukcije su, pak, konstruisane tako da vam pomognu bolje razum-

jeti prirodu va{eg uma, i pomognu vam razviti sposobnost da se deidentifikujete

(raspoistovjetite) od svojih mentalnih slika i da ih stvarate i rastvarate po svojoj volji.

«Zatvori o~i» «Hvala ti»

«Zatvorenih o~iju obrati pa`nju na prostor desno od tvog tijela» «Hvala ti»

«Opi{i ~ega si svjestan» «Hvala ti»

Potom umjesto desno koristite: lijevo, gore, dole, ispred, iza.

«Stvori jednu mentalnu sliku» «Hvala ti»

«Iskusi i opi{i mi {to vi{e moè{ percepcija te mentalne slike» «Hvala ti»

«Reci mi svoje komentare i zapaànja» «Hvala ti»

«Prizovi mentalnu sliku ne~ega {to si nekad vidio» «Hvala ti»

«Posmatraj tu sliku iz originalne ta~ke gledi{ta» «Hvala ti»



118

«Stvori neku mentalnu sliku» «Hvala ti»

«Reci mi ne{to na {ta te ona podsje}a» «Hvala ti»

«Reci mi koja je sli~nost izme|u to dvoje» «Hvala ti»


«Stvori jednu mentalnu sliku koja u sebi sadrì emociju» «Hvala ti»

«Reci mi koja je to emocija» «Hvala ti»

«Stvori neku drugu mentalnu sliku koja sadrì sli~nu emociju» «Hvala ti»

«Reci mi koja je razlika izme|u te dvije emocije» «Hvala ti»



119

DODACI

Charles Berner govori o Intenzivu

Sljede}i tekstovi su donekle skra}ene transkripcije predavanja, odnosno govora, koje je

Charles Berner odrào na svom 99-om, posljednjem Intenzivu prosvjetljenja u Kaliforniji,

u decembru 1976. godine. Ova predavanja su prvobitno prevedena i u prilago|enom obliku

objavljena u Beogradu 1985. Za potrebe ove knjige ja sam ih lektorisao i priredio za bh. i

hrvatsko govorno podru~je.

Pozdravni govor, uve~e pred po~etak Intenziva

Svoj prvi Intenziv Prosvjetljenja vodio sam 1968. godine, a danas ovdje vidim

dvoje ljudi koji su u~estvovali na tom intenzivu. Mislim da sam imao 26 u~esnika,

a rezultati koje smo postigli zaprepastili su me. Ta iznena|enost i ushi}enje nisu

me nikad napustili. Nisam imao nikakvu predstavu o tome kakvi }e biti rezultati,

i to samo u periodu od tri dana, kombinacijom reflektivnog pitanja «Ko sam ja?»

i komunikacije u kontaktu, o~i u o~i jedan s drugim. I to se nastavilo sve ove

godine. Na intenzivima Prosvjetljenja u~estvovalo je hiljade i hiljade ljudi, i sto-

tine i stotine njih su imali direktno iskustvo ko su oni.

Evo me sada na svom posljednjem Intenzivu Prosvjetljenja i vi mi ~inite veliku ~ast

{to na njemu u~estvujete. Pred nama je posao. Tri dana totalnog uranjanja u posao


123

prosvjetljenja. Sada sam star ~ovjek, sijede brade i spreman da se povu~em u sobu

za meditaciju. Puno drugih ljudi je istrenirano i oni mogu da nastave sa vo|enjem

Intenziva Prosvjetljenja za one koji na njemu èle da u~estvuju. Sada }emo po~eti

da radimo. Moj cilj na ovom Intenzivu je da vam obezbijedim najbolju mogu}u pri-

liku da doìvite najdublje mogu}e iskustvo prosvjetljenja. Oko polovine vas, mo`da

malo vi{e, u~estvovali ste ranije na Intenzivu Prosvjetljenja. Vi mora biti da èlite

toga jo{ vi{e, ina~e ne biste bili ovdje. Zato }emo to da uradimo. Ne}emo praviti

nikakve kompromise ako ih moèmo izbje}i. @elim da postignete najve}u istrajnost

i da stalno radite da biste doìvjeli direktno istinu.

Intenzivi Prosvjetljenja su veoma popularni. Ljudi sve ostave za ova tri dana. Ali

~ak i tako, negdje na pola Intenziva po~e}ete da sumnjate da li ste donijeli dobru

odluku. âk i oni koji su ranije u~estvovali na Intenzivima Prosvjetljenja negdje

na polovini intenziva }e se sjetiti odluke koju su donijeli na posljednjem intenzivu.

«Rekao sam sebi da nikad vi{e ne}u do}i na intenziv!». To sam i ja kazao poslije

svog prvog intenziva. Ali sam poslije toga ipak u~estvovao na mnogim intenzivi-

ma, jer istina toliko privla~i da joj se ~ovjek ne moè oduprijeti, uprkos emo-

cionalnim, mentalnim i fizi~kim te{ko}ama koje ima na intenzivu. ôvjeka istina

tako sna`no privla~i da }e stalno i}i dalje i dalje. Ako nekoga ne interesuje {ta je

istina, bolje je da se ne gnjavi s Intenzivom Prosvjetljenja. Jer, ako na Intenzivu

radite kako valja, po{tujete raspored, radite tehniku najbolje {to moète – tehniku

}u objasniti sutra ujutru – neizbje`no }ete naletjeti na te{ko}e. Ako ne nai|ete na

te{ko}e, zna~i da ne radite kako valja. Postoji uvijek ono nepoznato izme|u vas i

istine. Postoji ne{to {to vas zaustavlja ili sprije~ava ina~e biste ve} bili s istinom.

Zato uz podr{ku ove strukture, {eme i tehnike i sa mnom koji }u ovdje biti sve vri-

jeme, uz pomo} istreniranih i iskusnih asistenata i kontakta punom ljubavi

izme|u vas samih, moète pro}i kroz ono {to vas ina~e sprije~ava da doìvite

istinu. Nije te{ko nau~ti kako se tehnika radi. Za to treba nekih pola sata. Ali da

je radite tri dana neprekidno jeste strahovito te{ko. O~i u o~i s Istinom, iz sata u

sat, a svo to vrijeme va{e mentalne, emocionalne i fizi~ke ne~isto}e vam govore:

Ne, nemoj, stani. Jedan od najve}ih komplimenata koje sam ikad dobio izrekao je

Yogi Bhajan. Kazao mi je: «Charles, ja te ne razumijem, ali ~ovjek koji moè da

navede ljude da sijede lice u lice s Bogom puna 72 sata mora da ima ne{to u sebi».


124

Pa, i ja tako ne{to mislim. Ni ja sebe ne razumijem. Ali znam da vi i ja i svi drugi

ljudi ovdje i asistenti, zajedno, moèmo pro}i kroz te uàsne i varljive stvari koje

stoje izme|u vas i Istine. âk i ako ste ranije u~estvovali na intenzivima, ko zna

kakva vas sljede}a barijera ~eka na putu do apsolutne istine? [ta je to? Ko zna?

Ali znam, ako radite tehniku, slijedite raspored i slu{ate moje instrukcije glava~ke

}ete do}i do Istine. Pa, neka tako bude. Sa ljubavlju i kontaktom }emo to posti}i.

Nije problem izdràti tri dana. Ve} smo ih puno puta izdràvali. Problem je

suo~avati se s Istinom. I sami znate kako je lako po~eti s }askanjem, ogovaranjem,

u mislima odlutati i razgledati po sobi, na}i bilo koji razlog da ne radite tehniku.

A to je na{ problem – kako da vas navedemo da je radite sve vrijeme. Zato vas

pozivam na saradnju, da budemo na istoj strani, umijesto da vam ja guram nos u

to, {to iskreno, ja vi{e ne}u da radim. Sada }emo se vi i ja sloìti da }emo zajedno

poku{ati da pro|emo kroz ono, {to god to bilo, kroz {to morate da pro|ete da biste

do{li do istine. I zato da bismo bili na istoj liniji i radili na istoj strani, ovdje

moramo po{tovati neka pravila.

Po{tujte raspored. Budite ta~ni. Radite na moj na~in. Ima puno vrlo dobrih pute-

va da se stigne do istine i oni su mo`da podjednako dobri kao i tehnika

Prosvjetljenja koju ovdje radimo. Ali ovdje u toku ova tri dana ne radimo te druge

tehnike. Radi}emo ovu tehniku i zato sve druge na~ine postizanja istine ovdje u

ova tri dana ostavite po strani. Ovdje radite na moj na~in. Onda smo na istoj lin-

iji i idemo ka istom cilju. Jedina litica sa koje }u vas gurnuti je ona koja ubija ego.

To vam ne}e ubiti tijelo, mada }ete mo`da i u to sumnjati.

Trudite se da razgovor svedete na minimum. Ako ho}ete da razgovarate, razgo-

varajte o onome {to radimo na Intenzivu Prosvjetljenja. Drugim rije~ima, radite

na prosvjetljenju. Ako razgovarate, o tome razgovarajte. Zaboravite druge prilike

i druga mjesta. Moète praviti poznanstva i sklapati veze kad se intenziv zavr{i.

@elim da potpuno uronite i posvetite se ovom poduhvatu. Zbog toga odbacite

besmislice. Dobro, ~e{ljajte se, ali ne brinite o svom izgledu. Ne brinite o {minki

ili brijanju i sli~nim stvarima. Za tri dana zaboravite sve to.

Zatim, seks ne}e prestati da postoji, ali mu se ovih dana ne prepu{tajte. Ako imate

potrebu sa seksom ili seksualni nadraàj, udahnite duboko i tu energiju usisajte

nagore u svoju ki~mu. Tu seksualnu energiju upotrijebite ili iskoristite u traènju


125

prosvjetljenja i ne rasipajte je lijevo – desno.

Ovo je teàk posao, fizi~ki, mentalno i emocionalno. Ukoliko imate istoriju neke

nervne bolesti, {izofreni ispad ili odete u aut pri najmanjem naporu ili stresu, za

vas je bolje da ne u~estvujete na intenzivu Prosvjetljenja. Vi od intenziva ne

moète imati koristi. Vi }ete se samo premoriti i imati problema sa normalnim

rasu|ivanjem. Zato je bolje da ne u~estvujete. Odmah poslije govora moète

dobiti natrag svoj novac. Ne poku{avajte ne{to na silu. Ovdje svako postaje po

malo paranoidan. Ali ja ne govorim o tome. Govorim o onima koji su boravili u

institucijama za mentalno zdravlje ili potpuno ispadali iz normalnog ìvotnog

kolosjeka. Takvi ne treba da budu ovdje, jer }u ih ja izvu}i u sredini intenziva i

onda ne}e svoj novac dobiti nazad. Zato, ako èlite nazad svoj novac, treba da ga

uzmete odmah poslije ovog govora.

[to se vas ostalih ti~e, vi }ete uletjeti u probleme. Budite sre}ni zbog toga.

@elje}ete da sve prekinete i pobjegnete sa intenziva kad u|ete u krizu. Po{to smo

u centru grada, lako je pobje}i. Uop{te je lako pobje}i od bilo ~ega. Ali ukoliko

unaprijed znate da je to bjeànje jedna od barijera kroz koju treba pro}i, onda ste

upozoreni i naoruàni protiv toga. Tu èlju da pobjegnete zanemarite i samo nas-

tavite da radite tehniku i po{tujete satnicu.

Da ne biste optere}ivali svoj organizam, mi vas hranimo pet puta dnevno, sa

malim ali dovoljnim obrocima. Za neke ljude je to suvi{e, za neke premalo, ali ovo-

liko ljudi ne moète da usre}ite. Jednostavno jedite ono {to vam dajemo. Ne

morate sve pojesti, ali nemojte jesti ni hranu drugih u~esnika, niti ne{to drugo {to

ovdje niste dobili. Ako tako izdrìte do kraja intenziva, a nadam se da ho}ete,

onda }emo imati proslavu i je{}ete koliko èlite. Ne postoji ni jedna jedina stvar

na intenzivu za koju ne postoji valjan razlog i za koju nije dokazano da takva treba

da bude. Odràno je na stotine intenziva Prosvjetljenja. Ovo je moj 99-i intenziv i

znam {ta radim. Znam {ta treba da radite a {ta da izbjegavate. Zato treba da

sara|ujete sa mnom. [ta }ete raditi kad se intenziv zavr{i, to je va{a stvar. Tada ste

se mene oslobodili. Ali u toku intenziva morate da radite onako kako vam ja

kaèm, ina~e ne treba da budete ovdje.

Zbog ~ega vam sve ovo govorim. Ne zato {to sam lud za mo}i. Ja poslije ovog inten-

ziva prestajem da se bavim vo|enjem intenziva Prosvjetljenja. Govorim vam zbog


126

toga, jer ako prihvatite ovu strukturu, ako prihvatite ovaj red i to ne samo naoko

ve} i u svom srcu, ako slijedite moje vo|stvo, onda imate stvarnu {ansu da doìvite

duboko iskustvo prosvjetljenja. Prosvjetljenje sam definisao kao direktno iskustvo

istine. Svi mi smo toliko naviknuti na indirektna iskustva. Na{ cilj je da doìvimo

direktno iskustvo. @ivot nam to ne omogu}ava. Zbog toga stvaramo posebnu

situaciju da bismo direktno doìvjeli istinu. Zato je stvorena ova jedinstvena struk-

tura i to je intenziv Prosvjetljenja, i on je veoma mo}an. On obezbje|uje od 50 do

100 puta ve}e ubrzanje od svih drugih tehnika i staza prosvjetljenja. Za to vam je

ovdje potrebno samo tri dana. U stvari potrebno je samo dva i po dana, ali su neki

ljudi malo brì a drugi malo sporiji. Zato moramo imati i taj tre}i dan.

Prosvjetljenje je razvojno i probojno iskustvo.

Ovdje vas ima mnogo i treba da budete dobri jedni prema drugima. To zna~i da

se u toaletu zadràvate {to kra}e moète, a tako|e i da se ne gurate. To je sve duh

intenziva. Velika, pak, grupa izgra|uje i mnogo energije. Kako vrijeme prolazi

navikava}ete se jedni na druge, sve vi{e }ete se otvarati i iz kontakta jednog s

drugim stvori}e se ljubav. Energija se prenosi s jednog na drugog. To je dobro ako

se energija usmjeri na prosvjetljenje a ne rasipa na nepotrebne stvari i ne pretvori

u orgiju kontakta. Kontakt je dobar ako je usmjeren ka istini. Zato, ako vidite da

sam ponekad pomalo formalan, pomalo u{togljen, imajte strpljenja. Kad od vas

traìm da sjedite u redovima, jedete odre|enu hranu i u odre|enoj koli~ini, to

nije proizvoljno, to je zbog toga da biste svu svoju energiju, svijest i kontakt isko-

ristili da doìvite istinu i da se pove}aju {anse da doìvite duboko iskustvo

Prosvjetljenja.

Ne uzimajte droge koje vas egzaltiraju ili vas umiruju. Nikakvih pilula za spavan-

je, aspirina, ni crvenih ni bijelih ni plavih. Nema kafe ili ~aja. âj koji ovdje dobi-

jate je biljni. Vitamini koje ovdje dobijete su oni pravi koji vam pomaù da

izdrìte napore. Dajemo vam B-kompleks, C-vitamin i kalcijum.

Sutra ujutru }u vam detaljno objasniti kako da radite tehniku. Tada treba dobro

da slu{ate. Cijela stvar je u tome da ste sve vrijeme lice u lice s istinom, sve dok

vi{e nema ni~ega osim istine. A tehnika vas vodi do te istine.

Ja i moje osoblje smo spremni. Jeste li i vi? U redu, ima}emo najve}i i najbolji

intenziv Prosvjetljenja koji je ikad odràn.


127

Govor prvog dana Intenziva, ujutro: Uvod u tehniku prosvjetljenja

Iako ovdje mo`da ne moèmo o~ekivati stepen prosvjetljenja koji je dostigao Buda,

moèmo o~ekivati istu vrstu prosvjetljenja. Onoliko koliko sam ja to uspio da

sagledam postoji samo jedna vrsta prosvjetljenja i to je direktno iskustvo istine. Ja

mogu da vam ispri~am {ta je istina i vi }ete ste}i jedno indirektno iskustvo. Na taj

na~in bismo brzo zavr{ili sa cijelom stvari i mogli bi da se razi|emo ku}ama. Ako

vam to ja kaèm, ako pro~itate o tome, neko drugi vam ispri~a ili do toga do|ete

kroz neki sopstveni proces kao {to je razmi{ljanje o tome, zaklju~ivanje ili bilo koji

drugi na~in, onda to nije prosvjetljenje. To je tek jo{ jedno novo indirektno iskust-

vo. âk i ako vam je zaklju~ak ta~an, to je indirektno iskustvo jer ste ga stekli kroz

proces zaklju~ivanja. Nije va`no kako ste do toga do{li: kroz rezonovanje, vjerovan-

je, nadanje, ubje|enost, sje}anje ili halucinaciju, to je jo{ uvijek rezultat jednog

procesa tj. nije direktno. Indirektna iskustva su u redu i to je vrsta iskustva na koja

smo navikli u svakodnevnom ìvotu. Doìvljavate svoje tijelo ovdje i sada, pomo}u

o~iju i u{iju, preko mozga i svijesti i tako imate indirektno iskustvo na kakva smo

navikli u svakodnevnom ìvotu, i ono je vjerovatno prili~no ta~no. Ali ta~nost nije

klju~na stvar kad je u pitanju prosvjetljenje. Klju~na i kriti~na stvar za prosvjetl-

jenje je direktnost iskustva. Ovdje ne idemo za indirektnim iskustvom istine. Pa,

kako onda da postignemo to direktno iskustvo? Pa, to pitanje je u kontradikciji sa

bilo kojim mogu}im ta~nim odgovorom. Kako }emo doìvjeti direktno iskustvo?

Kad bi postojalo neko KAKO, onda to ne bi bilo direktno. Pa {ta onda da radimo?

Pa ne ba{ mnogo. Re}i }u vam {ta moète da uradite. Ali nemojte pomisliti da

pomo}u nekog procesa moète do}i do prosvjetljenja. Prosvjetljenje se postiè

uklanjanjem svih procesa, prevazilaènjem razmi{ljanja, rezonovanja, nadanja,

vjerovanja, poku{avanja, sje}anja, zaklju~ivanja, osje}anja. Tek onda ~ovjek ima

{ansu. Moète re}i, «Ali ja bih èlio da osjetim ko sam ja.». Lijepo je sebe osje}ati

i u pravom smislu te rije~i, ali vas to ne}e dovesti to prosvjetljenja. «@elim da osje-

tim istinu». Osje}anje je mo`da malo direktnije od drugih mentalnih procesa.

«@elim da vidim istinu». Ako vidite, bilo o~ima bilo svojim «unutra{njim o~ima», i


128

to je proces vi|enja, kao {to su proces i osje}anje, mi{ljenje, vjerovanje, borenje ili

poku{avanje da prosvjetljenje steknete na silu. Kad ste prevazi{li sve ove metode,

onda imate {ansu da doìvite direktno iskustvo.

Mi imamo tehniku koja vas drì usmjerenim ka istini i ne dozvoljava vam da

nasumice lutate. Usmjerenost ka istini vam ne}e dati direktno iskustvo. To }e vam

dati puno indirektnih iskustava. Kad vam se ta indirektna iskustva doga|aju i vi

ih komunicirate partneru sa kojim radite, ona se polako prazne iz svijesti. Ona

prazne polje sje}anja, tijelo i ve}inom mozak. Kad se sve ovo dovoljno isprazni i

pro|ete kroz sva ta indirektna iskustva, ostajete samo vi i istina. A onda, mo`da,

milo{}u Boìjom ili ve} ko zna ~ijom, ima}ete direktno iskustvo. A mo`da i ne}ete.

To vam ne mogu garantovati. Ne postoji ni jedan voljni akt kojim biste to mogli

posti}i. Prosvjetljenje se ili doga|a ili ne doga|a. Va{e se {anse, ipak, jako

pove}avaju ako ostanete usmjereni samo na istinu i poku{avate da je direktno

doìvite, {ta god da je ona.

Vidite da morate imati èlju da doìvite istinu. Recimo da radite na ko ste vi.

Treba da budete voljni da doìvite istinu o vama. Jer ako ne èlite istinu zbog ~ega

bi se gnjavili s intenzivom Prosvjetljenja, jer istina je ono {to on moè da vam

pruì. Ona vas mo`da ne}e usre}iti, a mo`da ni oàlostiti. Mo`da vam ne}e uop}e

ni{ta zna~iti. Ona }e samo u~initi da budete ono {to ste i onako oduvijek bili.

Istina ne zna~i da }ete se vi pretvoriti u ne{to drugo. Ono {to }ete poku{avati da

direktno doìvite je istina koja JESTE. Mo`da radite na «[ta sam ja?» i mo`da je

istina da ste vi gre{ka svoje majke. Mo`da ste blje{tava lopta bijele svijetlosti.

Mo`da ste vi ne~ija tu|a izmi{ljotina. Mo`da ste centralni dio mozga. Mo`da ste

li~nost. Ko zna? Ali ja vam ne kaèm {ta ste. Sve {to bi vam bilo ko rekao bilo bi

samo jo{ jedno indirektno iskustvo. A to se ovdje ne traì. Potrebno nam je da

ovdje doìvite svoje sopstveno direktno iskustvo te istine.

Mo`da radite sa pitanjem «[ta je ìvot?» [ta je sve ovo gdje smo mi? I sve ono {to

nije to? To je jedno mo}no pitanje. Ko zna {ta je ìvot? Mo`da je ìvot samo jedno

veliko putovanje. Da li ste spremni da to direktno doìvite? Mo`da je ìvot vje~no

vrijeme ispunjeno bijedom i te{kom patnjom. Da li ste za to spremni? @elite li

istinu? A mo`da i nije to: ko zna? Ali ako niste otvoreni na svaku mogu}nost, vi

vjerovatno mislite: «@elim istinu sve dok to nije ne{to {to ja ne volim». Tako ne}ete


129

ni{ta uraditi. Vi morate da èlite ISTINU. Morate odbaciti svoje unaprijed stvorene

ideje. Na{ cilj ovdje nije da svom partneru prodamo ne{to o ~emu smo ve} donijeli

zaklju~ak. Neki od vas su sjajni filozofi. Neki su jako na~itani. Neki imaju mnogo

u~itelja. I zato imate svo to znanje o tome {ta je ìvot i o tome }ete govoriti drugima.

Kona~no imati nekoga ko }e vas slu{ati, a ne}e odgovoriti. Pa to je mo`da krasno,

ali ni~emu ne vodi, sjediti ovdje i preturati po stvarima koje ve} znate. To ve} imate.

Ne treba ovdje da dolazite da biste saznali ne{to {to ve} znate. Treba da imate nam-

jeru da direktno doìvite {ta god je to na {ta èlite da se prosvjetlite i da doìvite

istinu o tome, i to na apsolutnom nivou. Direktno iskustvo nije ne{to {to podlijeè

sumnji. Ono tako|e nije ni stvar sigurnosti. Sumnja i sigurnost su produkt uma, a

ne apsolutna iskustva. «Ja sam siguran da sam to ja». To je lijepo i milo mi je da

jeste, ali to je samo mentalna afirmacija. To nije prosvjetljenje. «Direktno» zna~i bez

bilo ~ega izme|u vas i istine. «Iskustvo» zna~i «svjestan» pa ste tako «svjesni», ali vi{e

nema ni~ega ~ega biste bili svjesni. To je jednostavno to, i vi ste toga svjesni. Ako

poku{avate da se prosvijetlite na sebe ima}ete direktno iskustvo sebe.

Zato, prije svega, morate imati namjeru da direktno doìvite objekt svog prosvjetl-

jenja. Imamo tri objekta na intenzivu Prosvjetljenja: samog sebe, ìvot i drugo

ljudsko bi}e. Ako je ovo va{ prvi intenziv Prosvjetljenja, a imate manje od 40 god-

ina starosti, treba da radite na sebe, da direktno doìvite onoga ko ste vi. Ako

imate iznad 40 godina i vi{e volite da radite na ìvot, moète da radite na «[ta je

ìvot» ili na «Ko sam ja?». Ne}u sada zalaziti u obja{njenja kakve veze godine

starosti imaju s tim. Ako ste ranije u~estvovali na intenzivu Prosvjetljenja i zavr{ili

ga onda moète raditi na bilo koje od ~etiri pitanja. «Ko sam ja?», «[ta je ìvot» ili

«[ta je drugo ljudsko bi}e?»

Kad imate tu namjeru (intenciju) vi ste fokusirani. Recimo da radite na «[ta sam

ja?» Mislite, «Ja jesam, ali {ta sam ja? [ta je to {ta sam ja?» Treba da imate nam-

jeru da to direktno doìvite, a ne samo da sebe pitate. «[ta sam ja? [ta sam ja?»

Kad jednom imate tu namjeru, jednostavno treba samo da budete otvoreni na sve

{to se u va{oj svijesti doga|a kao posljedica te namjere.

Ovo je va`na stvar pa }emo je ponoviti jo{ jednom. Kada ste se usmjerili i imate

namjeru da to direktno doìvite onda ostanite otvoreni za sve {to se doga|a u

va{oj svijesti kao posljedica toga; ne na bilo {ta {to vam se u svijesti javlja, ve} samo


130

na ono {to se javlja kao posljedica namjere da direktno diìvite to {to ste vi. Mi ne

traìmo odgovore, ve} direktno iskustvo, mada se odgovori mogu javljati u svijesti

kao posljedica te namjere, to }e se najvjerovatnije i dogoditi. Kad se jednom ne{to

javi u va{oj svijesti kao posljedica te namjere, to glasno kaète svom partneru.

Na primjer, ja }u raditi na «[ta sam ja?» Imam neki osje}aj o sebi i poku{a}u da

to direktno doìvim. Onda }u biti otvoren i prihvati}u {ta god da mi se javi u svi-

jesti kao posljedica te namjere. Ne{to mi se javilo, ali razumski to mi ne izgleda

da sam to ja. Ali uputstvo kaè da treba re}i {ta god da se javi a ne prosu|ivati ovo

treba a ovo ne treba. Zato }ete to kazati partneru iako znate da to niste vi. Javio se

crni kvadrat. Ja razumski znam da ja nisam crni kvadrat, ali ko zna? Mo`da je to

pola istine, mo`da sam ja ipak nekakav kvadrat. Ili sam mo`da crn. Ko zna {ta sam

ja, crni kvadrat ili ne, ali mi se to javilo. Tako radim pravilno tehniku. Kad je to

gotovo, onda ponovo imam namjeru. O, ja sam se prosvjetlio! Ja sam jedna jarka

svjetiljka! Eto to sam ja. To sam ovog puta dobio. To sam iznenada vidio, pa zato

mora biti da sam se prosvijetlio. êkaj malo, da li sam to bio ja? To nisam bio ja

jer je svjetiljka bila tamo negdje a ja ovdje, i ja sam je vidio. To kaète partneru i

idete dalje. «Mislim da to nije to». I ponovo pravite poku{aj.

Radite sa jednim partnerom u svakoj dijadi. Partner }e da sjedi ispred vas i da vas

gleda, slu{a i poku{a da razumije ono {to govorite, ali }e }utati. On ne pravi

nikakve komentare, ne invalidira. Koja je to disciplina! I to {to je va{ parnter tako

disciplinovan daje snagu ovoj tehnici. Mogli biste ostati kod ku}e i poku{ati da

direktno doìvite ko ste vi, ali kod ku}e nekog navesti da slu{a va{e komentare

prili~no je te{ko, naro~ito da vam ni{ta ne uzvra}aju, kao, «Ne, to nisi ti». Mo`da

vi to jeste, a mo`da i niste. Mo`da ste crni kvadrat. Mo`da je to krajnja istina. Ali

~ovjek ne moè da se mnogo udubi ili da govori {ta god da mu se doga|a u svi-

jesti, ako neko stalno o tome komentari{e. Zato, kao partner koji slu{a, samo

sjedite, slu{ajte, gledajte, poku{avajte da razumijete i ne govorite ni{ta. Jedine

dvije stvari koje kaète kao partner koji slu{a su instrukcije: «Reci mi ko si ti» i na

kraju njegovih pet minuta, kad ~ujete instrukciju «Zahvalite se partnerima»,

kaète «Hvala». Izme|u te dvije stvari drìte usta zatvorena, ali gledate, sa njim

ste u kontaktu svo vrijeme. Partner je poku{avao da vam kaè ko je ili {ta je on i

za njegov trud mu se zahvaljujete, da biste mu dali na znanje da ste s njim bili sve


131

vrijeme i slu{ali ga. Mo`da niste sve razumjeli, ali ipak kaète, «Hvala». Onda }e

se ~uti druga instrukcija, «Promijenite uloge». Prije davanja instrukcija na kraju

svakih pet minuta ~uje se gong.

Tada promijenite uloge sa svojim partnerom. Vi koji ste do sada meditirali i

poku{avali direktno da doìvite {ta ste vi i govorili partneru {ta vam se u svijesti javl-

ja kao posljedica tog poku{aja, sada imate drugu ulogu i sada je va{ posao da part-

neru date instrukciju, na primjer, «Reci mi {ta je ìvot!» Onda va{ partner poku{ava

da direktno doìvi ìvot, cio ili njegov dio, nije va`no. @ivot je tu i on poku{ava da

ga direktno doìvi, to mu je namjera. On je sada otvoren na sve {to mu se u svijesti

javlja kao posljedica poku{aja da direktno doìvi ìvot. Va{ partner moè da misli,

«Pa sve {to mi se javlja je da ne znam {ta je ìvot». To je ono {to se javilo i zato on

kaè, «Ne znam», a zatim pravi dalje poku{aje i o rezultatima komunicira partneru.

Zatim mu se javlja ne{to drugo i to ga ne ~ini ba{ sre}nim, ali to je ono {to je dobio.

Saop{tavaju}i partneru, on to izbacuje iz svijesti i prazni polje svijesti, te stvara pros-

tor da se dogodi direktno iskustvo istine. Ali na kraju njegovih pet minuta opet se

~uje gong, vi mu se zahvaljujete, mijenjate uloge i on vam ponovo daje va{u instruk-

ciju. Vi ponovo poku{avate i u svijesti vam se javljaju razne stvari npr. «Ja sam

pacov». «Ako sam pacov onda bi trebalo da imam rep, a ja ga nemam. Zna~i nisam

pacov. Mo`da sam ne{to drugo. êkaj, {ta je ono Charles kazao, treba biti otvoren

na sve {to se u svijesti javlja, ali nije kazao da rezonujem». Zato kaète partneru,

«Ne mogu da prestanem da rezonujem, a treba samo da budem otvoren na sve {to

se javlja u svijesti kao posljedica poku{aja da direktno doìvim {ta sam ja». Onda

opet napravite poku{aj i sjetite se ne~ga {to je nekad neko za vas rekao, {ta li to

bija{e? I poku{avate da se sjetite svih invalidacija koje ste doìvjeli. Sve }e vam to

dolaziti. Pa neka dolazi. Ne poku{avajte to da sprije~ite, niti poku{avajte da ih izazi-

vate sami. Ako se javljaju, neka se javljaju, ako su posljedica va{ih poku{aja.

Poslije osam perioda od po pet minuta ponovo }e se ~uti malo druk~iji zvuk gonga

i ~u}ete instrukciju «Zahvalite se partnerima», pa «Pauza pet minuta», ili ne{to

drugo kao doru~ak i sl. Zatim poslije pauze od pet minuta ili obroka, ili ne~eg

drugog, na}i }ete novog partnera. Na vama je da na|ete novog partnera. Kad bi

trebalo da vam za svaku vje`bu ja nalazim partnera u tome bi nam pro{lo pola

dana. Ali za minut ili dva svako je u stanju da na|e partnera. Sjednete naspram


132

partnera i ne dodirujete se. Jeste li to ~uli? Ne dodirujete se. Tako|e, èlim da

ostanete obu~eni za vrijeme intenziva. To tako|e nije dopu{teno da se u~esnik

skine go. To izostavite. Sjednite naspram parnera, dovoljno blizu da ~ujete jedan

drugog ali se ne dodirujete. Kad je va{ red da govorite, govorite glasno i obra}ajte

se svom partneru. Poku{ajte da budete jasni, da vas partner razumije.

Mi }emo vam spremati hranu. Mi }emo vam govoriti kad da sjednete, a kad da

ustanete. Treba sve da ostavite na stranu i radite samo na Prosvjetljenju. âk i u

pauzama poku{avajte da direktno doìvite objekt svog prosvjetljenja. Ne prekida-

jte rad u pauzama. Pauze su samo zato da protegnete i odmorite tijelo, a ne da

prestanete s tehnikom. «Ne mogu vi{e, poku{avao sam cijelog jutra a nisam se

prosvjetlio». Prvo jutro je tek po~etak.

Opisao sam vam tehniku. Kad vam partner da instrukciju poku{ajte direktno da

doìvite ko, {ta, ìvot ili drugo ljudsko bi}e jeste i sve {to vam se u svijesti javi kao

posljedica tog poku{aja komunicirajte partneru. Kao partner koji slu{a vi gledate,

slu{ate i poku{avate da razumijete {ta vam partner govori, bez komentara, klimanja

glavom ili bilo ~ega drugog. To je tehnika. Do ru~ka moète dobiti glavobolju ili trp-

jeti zbog simptoma apstinencije (zato {to ne pu{ite, ne pijete èstoka pi}a ili sl).

Moète pomisliti, «Kakva je korist od svega ovoga, sjedim ovdje i trpim glavobolju,

povra}a mi se i imam zatvor». Ali to stanje ne}e zauvijek trajati. Poslije ru~ka }ete se

malo srediti i u podne }u vam odràti drugi govor. Onda }ete nastaviti s tehnikom

i malo }ete se razdrmati. Do uve~e }e vam se vratiti glavobolja i ponovo }e vas mu~iti

zatvor ili ne{to drugo i pomisli}ete, «Da li je to vrijedno svih ovih muka». Pa, to je

va{a subjektivna odluka da li }ete nastaviti ili ne. Nadam se da }ete nastaviti, jer kad

sljede}eg jutra ustanete osje}a}ete se bolje. Glavobolja }e nestati i vi }ete da radite

dalje. Tada se javlja izvjesna {ansa da napravite proboj. Ipak, drugog dana, kad

stvari postanu ozbiljne, naljetje}ete na svoj ego i emocionalne probleme. A to su bar-

ijere. Nemojte dopustiti da vas to omete. Samo se drìte tehnike. Mnogi bi s ovim

zavr{ili ve} prvog dana, ali nekako mi imamo snagu da nastavimo, iz sata u sat, iz

dana u dan i probijemo se kroz strahovite fizi~ke, mentalne i emocionalne barijere

sve do na prag prosvjetljenja. Kad kona~no do|ete do praga, vi lupate i lupate ali se

vrata ne otvaraju. Prolazi}ete kroz razne stvari kao {to su vjerovanje, procesi

razmi{ljanja, sje}anja, logika, rezonovanje, intelekt; sve }ete to napustiti i va{ mozak


133

vi{e ne funkcioni{e na uobi~ajeni na~in, i sada se samo nadate i moète imati i halu-

cinacije; posta}ete obeshrabreni i svijest }e vam postati prazna i re}i }ete, «Ni{ta se

ne doga|a. Ve} nekoliko sati nemam ni jednu jedinu misao ili sliku!» Da li znate

koliko vremena neki ljudi provedu poku{avaju}i da dostignu to stanje prazne svi-

jesti? Oni rade i poku{avaju godinama da isprazne svijest. A vi ovdje poslije samo

dan i po imate praznu svijest. Pa hvala Bogu da vam je svijest kona~no prazna. Sada

imate {ansu za direktno iskustvo. I tada }ete po~eti da bivate emocionalni. Onda }ete

se osje}ati kao da }ete umrijeti. Onda }ete mo`da poèljeti i da umrete. Sada ste na

rubu prosvjetljenja i poku{a}ete da ga isforsirate. Ali se ono ne moè isforsirati.

Prosvjetljenje dolazi kao milost s neba. Ili ne dolazi. Vi ste na pragu, ali ne postoji

na~in kojim bi u{li u tu «ku}u», bilo putuju}i dalje bilo poku{avaju}i da razvalite

vrata. Ali iznenada se na|ete unutra i imate direktno iskustvo.

Prosvjetljenje se doga|a ili ne doga|a. Mi moèmo da vam obezbijedimo situaciju

i maksimalne {anse, ali samo blagoslov same istine donosi iskustvo Provjetljenja i na

kraju krajeva ono i ne dolazi kroz na{e napore. Moèmo sve u~initi da postane

vjerovatno da }e se iskustvo dogoditi. Ali se ono moè i ne mora dogoditi. U svakom

slu~aju ima}ete dobitaka i mnogo kontakta s drugim ljudima. Taj kontakt se

izgra|uje iz sata u sat dok sjedite naspram svojih partnera. A dok se kontakt gradi

i svijest pro~i{}ava vi }ete se uzdi}i u sasvim drugu vrstu svijesti, u kojoj se doga|a

direktno iskustvo istine. To ne}emo ovdje da pretresamo. Ako vam sje}anja na ta

iskustva do|u u svijest, recite to partneru, ali ne poku{avajte ponovo da doìvite

ne{to {to ste ve} doìvjeli. To ve} imate. Ostavite to. Sada idemo dalje na druga

iskustva. [ta je sljede}e? Ja to ne znam, a ne znate ni vi. Sada se bacate u beskraj. I

{ta god da vam se javi u svijesti kao posljedica poku{aja da direktno doìvite istinu,

recite partneru. Zaputimo se u oblast novih iskustva kakva nikad niste imali. Treba

da osvojimo nov teren. Istraì}emo novu teritoriju. Otkri}emo zemlje koje nikad

nisu bile otkrivene, bar s va{e strane. Ja mo`da jesam. To su zemlje u koje se odavde

ne moè sti}i. Ali iskren kontakt, istrajan rad tehnike, otvorenost i nepoku{avanje

da se podràva va{ ego, voljnost da se ne bude u pravu i odbaci sve {to ste u pro{losti

doìvjeli, odbacuju}i sve unaprijed stvorene ideje, vi imate {ansu da doìvite istinu.

Ako su va{e unaprijed stvorene ideje ta~ne, one }e i poslije direktnog iskustva jo{

uvijek biti tu. A ako imaju i samo jedan promil neistine, oslobodite ih se.


134

Budite dobri jedni prema drugima. Ako ste sebi~ni i zli sebi uskra}ujete bilo

kakvu pro{irenu svijest ili mo}. Sami }ete se zatvoriti. Zato budite dobri i uvi|avni.

Ne invalidirajte jedan drugog. Ne optere}ujte druge ni na pozitivan ni na negati-

van na~in. Budite otvoreni, slu{ajte i volite se bar ova tri dana.

Svijetu su potrebni ljudi sa ve}om svije{}u. U ova tri dana imate tu mogu}nost.

Ako ste spremni da tri dana radite tehniku, i voljni da slijedite raspored i moje

vo|stvo i iskreno èlite istinu i voljni ste da je doìvite direktno, ja i moji asisten-

ti }emo u~initi sve {to moèmo u ova tri dana da vam u tom zadatku

pomognemo... Ako niste na ovo spremni, traìte u pauzi i novac }e vam biti

vra}en. Za par minuta }emo imati ~aj. Dobi}ete cio iznos koji ste uplatili i moète

da idete. Ali ako ostanete samo jedan minut poslije ~aja, kocka je ba~ena. To je ili

pobijeda ili ni{ta. Poslije tri dana mo`da ni{ta od vas ne}e ostati. Mo`da ni od nas

ni{ta ne}e ostati, ali ovdje mislimo ozbiljno da radimo. Neki ljudi sve do sredine

drugog dana ne shvate da idemo na pravu stvar. Mi se ne igramo s prosvjetljen-

jem. Mi se bavimo samom srì ìvota, istinom. I ako se nekoliko ega raspadne,

neka ih. Ja i asistenti vas ne}emo invalidirati. Pusti}emo da doga|aji idu svojim

tokom. Sama istina je najve}i dèlat iluzija, a suo~avanje s istinom tokom tri dana

samo po sebi djeluje. Ako imate nekih pitanja moète ih sada postaviti.

Pitanje: @elio bih da mi pojasni{ jedan dio tehnike. Da li i kao partner koji slu{a

treba da radim tehniku sve vrijeme ili svu pa`nju drìm samo na svom partneru?

Odgovor: Kad si partner koji slu{a svu pa`nju drì{ na svom partneru. Poslije izv-

jesnog vremena, ne{to }e prirodno po~eti da se doga|a u pozadini. Kad ste sve

vrijeme poku{avali da doìvite direktno istinu toga se ne moète lako osloboditi.

Ali svjesno treba da drìte pa`nju samo na partneru, a kad je va{ red da mediti-

rate on }e to u~initi za vas. To {to ste tu jedan za drugog sve vrijeme daje snagu

tehnici. I sami moète meditirati, ali da bi komunicirali treba da imate ìvo bi}e

koje je tu zbog vas. To vam omogu}ava da idete dalje kad biste se ina~e uspani~ili

i pobjegli ako biste bili sami. To je velika prednost partnera.

Pitanje: Treba li po svaku cijenu }utati kad si partner koji slu{a?


135

Odgovor: Da. Ako ti je potrebna pomo}, ukoliko ne ~uje{ ili ne razumije{ o ~emu part-

ner govori, ili ukoliko govori o ne~emu {to ti se ~ini da nema nikakve veze s tehnikom

prosvjetljenja, podigni ruku. Asistent }e do}i i ti }e{ mu sve re}i. Sa asistentom moè{

da govori{, a on }e povesti ra~una o bilo ~emu {to treba da se sredi. Ali ina~e }uti.

Pitanje: [ta da radim kad mi stvari kao bujica naviru u svijest, a ne izgledaju kao

da su dio neke cjeline?

Odgovor: Neka ih, neka naviru. Izbaci to iz svijesti. @ivot je ovo, i ìvot je ono, oko

pola prvog dana. Izbaci to iz sebe. Ali onda, kada si to sve po deset puta ponovio,

prestani s tim. Nemoj da dopusti{ da ti se asocijacije nadovezuju jedna na drugu

kao, «To me podsje}a na ovo, a ono me podsje}a na ne{to drugo» itd. Poslije pola

dana prekini s tim i poku{avaj da direktno doìvi{ objekt svog prosvjetljenja. Budi

otvoren na sve {to ti se u svijesti javlja kao posljedica poku{aja da doìvi{ istinu i

samo to komuniciraj partneru.

Pitanje: Treba li da biram partnere koji rade na istom pitanju kao i ja?

Odgovor: Ne. To nema nikakvog zna~aja. Moè{ da radi{ bilo s kim osim s onim

s kim si ina~e u bliskom kontaktu, s kim je bolje da ne radi{. Ako si s nekim od

ljudi na intenzivu u lo{im odnosima bolje je da takvog mimoi|e{. Ovdje nismo da

bismo popravljali svoje odnose s drugim ljudima niti da bismo ra{~i{}avali stvari.

Ovdje smo da biste vi doìvjeli prosvjetljenje, a partner je vaàn element u tome.

Sada }emo imati ~aj, a poslije njega }emo po~eti da radimo...

Govor prvog dana Intenziva, poslijepodne: Tehnika prosvjetljenja i faze Intenziva

U ovom poslu nema sigurnosti, ali vam mogu objasniti stvari koje }e vam pove}ati

{anse da doìvite direktno iskustvo. Ovo je za mene te{ka situacija, jer ima ljudi

koji su prvi put na intenzivu, a ima i onih koji imaju po dvadeset i vi{e intenziva

i zato su potrebna po malo razli~ita obavje{tenja i savjeti. Zato svi morate slu{ati


136

dok govorim malo jednim, malo drugim. I tako moète nau~iti dosta. Ako u toku

ovog govora zaspite, ja se ne}u truditi da vas probudim. Ako bi radije da ne slu{ate

ovaj govor i to je va{a stvar. Ipak treba da znate da }u govoriti o stvarima koje vam

ova tri dana mogu u~initi plodnijim.

Dok radite tehniku prolazite kroz razli~ita iskustva. Neka ste ve} imali: «Ja sam

ovo, ja sam ono. Ja nisam ovo i blablabla». Sve takve stvari }e vam se brzo smjen-

jivati u svijesti. «Ja sam crvenkosa i imam 42 godine». «Ja sam jedna tvrdoglava

ku~ka i samo ljudima pravim probleme». Ili, «Ja sam najljep{i i najinteligentniji

stvor koji je ikad postojao». Kad sve sli~ne stvari iscrpite onda }ete po~eti da

razmi{ljate. «Ko bi trebalo da budem?» itd. I dolazi}e vam sje}anja na stvari koje

su vam govorili. A zatim }ete poku{ati da stvar logi~ki razrije{ite. «Da vidim ko

sam ja? Ja sam neko ko ne zna ko je on. Ako ne znam ko sam ja kako onda uop{te

postojim? Mo`da ja stvarno i ne postojim? Ako stvarno ne postojim, kako onda

ovdje sjedim i pitam se ko sam ja? Pa ko je taj ko se pita ko je on? Ko sam ja?» I

osvrnete se po sobi u ugledate kako se zidovi ljuljaju i talasaju i sli~ne stvari tj.

imate halucinacije jer vam je mozak premoren. Sutra ujutru }ete biti svjeì i

spremni da nastavite. Osje}a}ete se dobro, po{to ste se odmorili u toku no}i.

Jednom re~ju, bi}ete spremni da idete dalje. I dalje }ete se pitati «Ko sam ja?», a

sve {to }ete vidjeti bi}e prazan prostor. «Ko je taj {to vidi prazan prostor?» «Sad

mi se ~ini da nisam ovdje nego na nekom drugom mjestu, i da sa njega posma-

tram sve ovo.» Poku{a}ete da izvrnete o~ne jabu~ice da bi vidjeli ne{to {to se ne

moè vidjeti. Tako }ete iz sebe iscijediti te razne poku{aje da ne{to vidite. Vi ne

moète vidjeti sebe niti istinu na apsolutnom nivou. Zato kad vidite prazninu,

odbacite sve poku{aje da ne{to vidite i poku{ajte da direktno doìvite ili budete

direktno svjesni onoga ko gleda.

Zatim }ete postati emocionalni. «Ovo sve ~ini da se ~udno sje}am». I, «mislim da

se ne}u vratiti iz {etaju}e meditacije. Oti}i }u u grad u bioskop. U redu, ili èlim

da poku{avam da se prosvjetlim ili to ne èlim. Ali bolje da mi vi{e niko od njih

ni{ta ne kaè, ina~e }e vidjeti svoje». Sada se javljaju emocije, kao ljutnja i dr. Ne

treba namjerno da izazivate emocije, no ako se same jave, neka ih. Ne treba ni da

ih potiskujete kad su se same javile. Nemojte se zaplitati u emocije i dopustiti da

vas one odvuku od tehnike, jednostavno ih pustite napolje i sve vrijeme radite


137

tehniku. «Ja se sav tresem i mislim da }u umrijeti». Mislite da }e vam se cio ìvot

istumbati, sve }e se promjeniti, sve }e biti druga~ije, ne}ete biti onaj koji ste do

sada bili, ne}ete vi{e biti normalan, obi~an ~ovjek, nego ko zna {ta: ne}ete vi{e

biti onaj na ~iju ste ulogu u ìvotu navikli. Tada morate odlu~iti {ta }ete dalje. [ta

dalje, ako je istina da ste vi fina i draga osoba, a uloga te ku~ke ima da otpadne?

Sami morate odlu~iti da li }ete nastaviti da ìvite kao do sada.

Jednom sam vodio intenziv na Havajima na kome je u~estvovala jedna sredovje~na

èna. Na istom intenzivu je u~estvovala i njena k}erka. Ta èna mi je kazala «Ja

znam ko sam ja, ja sam majka». Pitao sam je, «Jesi li ti to direktno doìvjela?», a

ona mi je odgovorila, «Ne, ali ja }u nastaviti da budem majka i ne}u se promijen-

iti. Ako nastavim da radim ovu tehniku, ja }u cijelu svoju ulogu majke uni{titi, a

ja èlim da budem majka». Odgovorio sam joj, «Pa na tebi je da se odlu~i{». Bila

je spremna na veliku bitku. Meni je svejedno da li ona èli da bude majka ili ne.

Ona moè da bude majka, a ako èli istinu, ona moè da je ima. Ja sam joj to i

kazao, a ona se vratila na svoje: «Ako tako dolu~im, i ako stvarno otkrijem da ja

uop{te nisam majka, {ta onda?» Rekao sam joj, «Moè{ da radi{ {ta god te volja,

to od tebe zavisi.» «U redu, nastavi}u». Nastavila je i imala veli~anstveno iskustvo

prosvjetljenja. Njena k}erka bila je odrasla, imala je bebu od tri nedjelje, a i sama

je u~estvovala na intenzivu. Tada sam posljednji put uradio tako ne{to. Ali ona je

prestala da igra ulogu majke i postala je ona koja zaista jeste.

Tako vi prolazite kroz te razli~ite faze i to neki intenzivnije od drugih. Na te faze

nemojte obra}ati previ{e pa`nje, jednostavno pustite neka se doga|aju. Vi govorite,

govorite, mislite, mislite, mislite, halucinirate, bivate emocionalni, prazni, i sve

sli~no i tako u velikom broju. Vi samo treba da radite tehniku. Neka se te stvari

doga|aju, ali ne dopustite da se u njih upetljate i da vas odvuku. To su samo

fenomeni. Pustite neka se sami od sebe javljaju i odlaze ili nestaju. Ako dopustite

da se u njih upetljate vi }ete sve vrijeme provoditi bave}i se njima. «Ja vidim zlatna

sunca, to je prosto fantasti~no», i sjedite dalje i gledate stalno u zlatna sunca. To vam

se nikada ranije nije dogodilo. Velika stvar. To je samo fenomen. Mozak vam je

spor, vi ste umorni, pospani. Glava vam pada, povra}a vam se, mislite da vam je zlo

od hrane. Sve se to doga|a, ali ne obra}ajte mnogo pa`nju na to. Samo nastavite da

radite. [ta radite? Radite tehniku. Ako se prepustite tim sitnim stvarima, treba}e


138

vam mjeseci da se toga rje{ite. Koliko god moète, zanemarite ih i radite tehniku.

Bolje je da jo{ jednom ra{~istimo stvari u vezi sa tehnikom, i vidimo kako je

moète raditi bolje nego {to je sada radite. Naime, ako neprestano radite tehniku

samo dan i po, skoro je nemogu}e da ne doìvite prosvjetljenje. Trik je u tome da

zaista radite samo tehniku, i ostanete uz nju, umjesto da odlutate i radite ne{to

drugo. Sad, ja znam da mnogi od vas ne vole da koriste svoju volju. Dosta vam je

toga bilo u {koli, na univerzitetu, na poslu, i vi jednostavno èlite da budete slo-

bodni. Pa u tehnici postoji elemenat otvorenosti i elemenat volje. Ako èlite dobre

{anse za prosvjetljenje na trodnevnom intenzivu kao {to je ovaj, vi u dobroj mjeri

morate koristiti svoju volju i dràti se tehnike. Kad uzmete izvjestan pravac vi

imate tendenciju da i dalje njime idete. Ali da bi se postigao taj pravac ponekad

je potrebna strahovita borba da upotrijebite svoju volju na rad tehnike.

Prvo vam partner daje instrukciju. Sa tim moète uraditi nekoliko stvari. Moète ga

potpuno ignorisati, {to ne treba da radite. «Znam {ta }e ovaj idot da kaè, sjedi tu

preko puta mene i ne moè o~ima da me vidi». Moète imati ovakav ili neki sli~an

stav. Ili moète imati druk~iji, veoma pozitivan stav: «To je moj partner. Mi }emo to

zajedno da uradimo. On }e mi dati instrukciju, a ja }u se truditi {to bolje mogu da

mu uzvratim. On je kazao: Reci mi ko si ti! A ja }u poku{ati da mu kaèm ko sam

ja. Ali kako da mu kaèm kad ne znam?» Moète jo{ bolje da uradite kad od njega

primite komandu. To je dio tehnike. Vi i partner zajedno u dobrom kontaktu je ono

{to daje snagu tehnici, i to je ja~e od va{eg ega, ja~e od va{eg neznanja i va{eg

bjeànja. Tako imate snagu svoje i njegove svijesti, i moje tako|e, i onda samo treba

da slijedite raspored i radite tehniku onako kako sam vam je ja ispri~ao. Svi troje

zajedno i jo{ uz pomo} asistenata. Onda imamo bar ~etvero ljudi koji se bore protiv

iluzije i ona }e se tada raspr{iti. To ne moète sami da uradite. Za to bi vam trebalo

jako mnogo vremena. I prema mojim istraìvanjima ~ovjek to ne moè sam. Ali to

moè da se uradi uz podr{ku nekog drugog bi}a. Stoga prihvatite tu podr{ku i

dozvolite svom partneru da bude dio te akcije. Ako se pitate zbog ~ega partneri

gledaju kroz prozor, to je zbog toga {to ih vi ignori{tete. Tada oni automatski

po~inju i vas da ignori{u. Ali, kad vam partner kaè: «Reci mi ko si ti!» i vi u toj akci-

ji u~estvujete sa njim, on vam daje snagu, pa`nju, i s tim lako moète da uradite

ostatak tehnike. Moète li bolje od toga? Vidite koliko dobro moète da uradite.


139

Sljede}a stvar je da imate intenciju ili namjeru da direktno doìvite objekat svog

prosvjetljenja. Postoje tri objekta koja koristimo na intenzivima Prosvjetljenja: vi,

drugo ljudsko bi}e i ìvot. To su tri osnovna objekta za sve {to postoji. Postoji

mnogo koana koji se mogu koristiti. Dugo iskustvo je pokazalo da su ova tri koja

koristimo osnovna. Recimo da radite na «[ta je ìvot?» Treba da imate namjeru da

direktno doìvite ìvot. Da biste mogli da imate namjeru da ne{to direktno

doìvite, morate prvo da zapazite da postoji neki ìvot. Eto to je, nije ba{ neka veli-

ka stvar, ali to je. Treba to prvo da zapazite. Ina~e, kad poku{avate da ga direkt-

no doìvite, vi }ete se baviti nekom mentalnom zavrzlamom, poku{ava}ete da doz-

nate ili iskonstrui{ete {ta je ìvot. Vi ne treba da poku{avate da razumom doku~ite

{ta je ìvot. Ono {to treba da radite je da poku{avate i imate namjeru da direktno

doìvite sami ìvot. Zato prvo zapazite da neki ìvot postoji, a onda imajte nam-

jeru i poku{ajte da ga direktno doìvite. Moète uzeti ukupan ìvot ili neki njegov

dio, bilo koji dio, i onda imajte namjeru i poku{ajte da ga direktno doìvite. Evo

mikrofona, koji je dio ìvota. U redu, poku{a}u da ga direktno doìvim. Poku{a}u

to. Nisam uspio, i umjesto da ga doìvim zbog napora da to u~inim osje}am se

frustrirano. To mi je do{lo u svijest. Ponovo }u poku{ati i ovog puta to u~initi.

Osje}am muku u stomaku. To se javilo kao posljedica poku{aja da direktno

doìvim tu stvar jer sam ozbiljno poku{ao. I tako imate objekt prosvjetljenja.

Sada, {ta to zna~i imati namjeru ili intenciju da ne{to direktno doìvite? [ta zna~i

imati namjeru? Ako èlite, moète imati namjeru da odete u Hong Kong. Ili

moète misliti kako }ete oti}i u Hong Kong. Moète re}i, «Pa Hong Kong je

mjesto gdje se moè oti}i.» To nije intencija ili namjera. Neko moè da kaè:

«Jednog }u dana mo`da oti}i u Hong Kong». Ni to nije intencija. «Ja sad odlazim

u Hong Kong» je intencija. Vidite tu razliku. Kad kaète. «Ja }u direktno doìvjeti

ìvot, i to }u sada uraditi», to je intencija. Zato, ako to zaista mislite, da to ovog

trenutka u~inite, onda su va{e {anse znatno uve}ane. Ljudi se pla{e da imaju nam-

jeru da ne{to urade, jer se boje da ne}e uspjeti. Ne èle neuspjeh. Brine ih neusp-

jeh. «Ne èlim da poku{am, jer {ta ako to uradim i ne uspijem? To bi samo bio jo{

jedan neuspjeh u ìvotu». Ego to ne voli. Ego kaè: «Ne}u da imam namjeru da

to uradim sem ako sam siguran da }u uspjeti». E pa zato i jeste te{ko sa prosvjetl-

jenjem, jer vi ~ak i ne znate da li uop{te postoji Hong Kong ili ne. Kako da znate


140

da li uop{te postoji va{e stvarno ja ili ne? Kako da znate da li ìvot stvarno posto-

ji? Mo`da ìvota nema? Mo`da je on iluzija. Pa, ako to doìvite direktno, bar }ete

saznati. Poku{avate i stalno neuspjeh za neuspjehom. Jedan dan, drugi dan, sve

sami neuspjesi. Ali sve {to vam treba je jedan jedini uspjeh, samo jedan, i to je

prosvjetljenje. Buda je to poku{avao devet godina. Devet godina neuspjeh, neusp-

jeh, neuspjeh. Dok jednog dana, «Pah!» i dogodilo se. I ne samo on, ve} je cio svi-

jet imao koristi od tog iskustva, te promjene stanja svjesti od indirektnog ka direk-

tnom. Buda je morao da se nosi sa mnogo neuspjeha, sve do jednog uspjeha. Ali

taj je uspjeh vje~an. Apsolut je van vremena i prostora. Kad ga jednom

dostignete, to je to. To je potpuno o~igledna, apsolutna istina.

[ta onda treba raditi? Treba da imate namjeru da direktno doìvite ìvot. Znamo

{ta je ìvot sada, to smo uo~ili, neki ìvot postoji. Vi mislite: «U redu, sada }u ga

doìvjeti i zaboravio sam rije~ 'direktno’. Zaboravio sam koncept direktnog.

Radim to ve} dan i po i to sam stalno zaboravljao, da ga treba direktno doìvjeti.

âk ne znam ni {ta zna~i direktno». E, pa znate. Znate {ta ta rije~ zna~i na va{em

maternjem jeziku. Ona zna~i upravo ono {to zna~i. Nema nikakvog uvijenog, ezo-

teri~nog zna~enja: direktno zna~i direktno. To zna~i bez ikakvog posrednika, ni{ta

izme|u, nikakav na~in ili proces. To zna~i direktno. Sad imajte namjeru ili inten-

ciju. Evo ovdje dio ìvota, mikrofon. Oh, opet sam proma{io. Samo vam jedna pob-

jeda treba i taj uspjeh je za ~itavu vje~nost.

Sada znate dva prva koraka: prvo dobijete komandu od va{eg partnera i drugo,

imate namjeru da direktno doìvite objekt svog prosvjetljenja – vas ili ìvot ili

drugo ljudsko bi}e. Sljede}a stvar je da budete otvoreni na sve {to se javlja u va{oj

svijesti. To zna~i da nemate nikakvih unaprijed stvorenih ideja, da ne poku{avate

ni{ta da ubacujete. «Ja znam {ta je ìvot i ho}u da ga takvog doìvim..... @ivot je to

i to i zato }u sebe natjerati da ìvot doìvim kao to i to» ili «@ivot je sjajan, ìvot je

lijep i ovi ljudi pate jer to ne znaju». âk nije ni va`no ako ste u pravu. Vi ubacu-

jete unaprijed stvorenu ideju, pa bila ta~na ili ne, i onda mislite da znate {ta treba

da doìvite. âk i kad biste je doìvjeli direktno bila bi to opet unaprijed stvore-

na ideja, a ne istina. Vjerujem da bi doìvljavanje neke unaprijed stvorene ideje

bilo neko prosvjetljenje, ali to ne bi bio objekt za koji ste se opredijelili da ga

direktno doìvite. Ukoliko imate unaprijed stvorenu ideju ko ste ili {ta ste vi to }e


141

vam konstantno blokirati svijest. Zbog toga sve to odbacite: sva svoja ubje|enja i

sve {to vas je bilo ko nau~io, naro~ito ja. Odbacite to. Recite: «Charles ne zna o

~emu govori.» Za ova tri dana zaboravite mene i ono {to sam vas na drugom mjes-

tu i u drugo vrijeme u~io. Ovdje ne}u re}i nijednu rije~ o tome {ta ste vi, a {ta

niste. Odbacite sve unaprijed stvorene ideje i samo budite otvoreni na bilo {ta {to

se u va{oj svijesti javlja kao posljedica va{e namjere da direktno doìvite objekt

svog prosvjetljenja. Ponovo }u vam re}i da to ne zna~i prvu stvar koja vam nagrne

u svijest, jer stvari mogu da vam naviru u svijest, a da nemaju nikakve veze sa

va{om namjerom da ne{to direktno doìvite. Ako vam do|e ne{to {to nema veze

sa onim {to radite, to nije ispravan rad tehnike da to saop{tavate. To nije ono {to

sam vam kazao da radite. Rekao sam vam da treba da budete otvoreni na bilo {ta

{to vam se u svijesti javi kao posljedica poku{aja da direktno doìvite objekt svog

prosvjetljenja. Ostalo {to vam se u svijesti javlja treba jednostavno da ignori{ete.

Zato kad meditirate i u svijesti vam se kao posljedica javi: «Ja sam prava konfuzi-

ja, eto {to sam ja», to kaète partneru i to je sljede}i korak u tehnici. [ta god da

vam se u svijesti javi kao direktan rezultat va{e namjere da direktno doìvite

objekat svog prosvjetljenja, to treba da iskomunicirate partneru. Sve ostalo zane-

marite. Mo`da ste se umorili od sjedenja, i èlite da se poàlite da vas bole le|a.

To zanemarite. Vi osje}ate da vas bole le|a. Vi èlite to i da kaète, pa u redu

recite, ali ve}inom to zanemarite, jer to nije do{lo kao posljedica va{eg poku{aja,

to je posljedica dugog sjedenja. Vidite li razliku? Zato govorite samo one stvari

koje su u vezi sa tehnikom. To ne zna~i da treba da dajete ta~ne odgovore. Moète

re}i «Ali, ja sjedim ovdje i poku{avam da budem otvoren na sve {to mi se javlja u

svijesti, a jedino mi se javlja potreba da povra}am, jednostavno èlim da povra}am

po svima, to èlim da radim. Tako se osje}am. To mi dolazi kad god napravim

poku{aj, to mi se javlja». Ako je to tako onda to i kaìte. Nije neophodno i da

povratite, ali ako vam se ho}e, traìte kesu od asistenta. Ali bar recite ako imate

takvo osje}anje. To je jedan od na~ina da kaète {ta se s vama doga|a. Ili bilo {ta

drugo, «Ja volim cio svijet, nikad do sada nisam shvatio koliko volim sve ljude».

Suze vam teku niz lice – «Volim sve ljude». Ovdje, na intenzivu to je u redu, da to

pustite iz sebe onako kako vam do|e, sve dok ne doti~ete ili ne udarite partnera

i ne invalidirate druge. Jednostavno recite {ta se s vama doga|a.


142

Nekim ljudima se u svijesti javljaju ~udne stvari i oni ne vole o tome da govore ili

{to je vrlo o~igledno samo pre|u preko njih, na primjer, svaki put kad ne{to

imaju u svijesti, i prije nego {to mogu to da saop{te partneru, to mora da presko~i

preko nekog malog bijelog ~vori}a. Vidite? To presko~i ili pre|e preko tog malog

bijelog ~vori}a i tek onda on to kaè partneru. On nikada patrneru ne kaè: «Zna{

{ta mi se doga|a u svijesti kao rezultat ovoga? Ne{to se javlja i mora da pre|e ili

presko~i preko ovog malog bijelog ~vori}a i ja tek onda mogu da ti govorim». On

nikada i ne pomisli da tu idiotsku stvar koja mu se doga|a u svijesti pomene, taj

mehanizam uma. A mehanizam i dalje ostaje u svijesti. I onda }e pomisliti,

«Znam {ta je istina – ìvot je bio ~vori}», ili neku drugu smije{nu i besmislenu

stvar, ili }e poku{ati da objasni {ta je ìvot i nikad ne}e spomenuti mehanizam koji

stalno radi u njegovoj svijesti. I tako mu svijest ostaje blokirana tom besmislicom.

On misli da ako bi tu glupost iskomunicirao da bi zbog toga neko mislio ne{to

smije{no o njemu. Bez obzira kako to smije{no zvu~i, ako se ne{to javlja kao rezul-

tat namjere i otvorenosti, onda to jednostavno treba partneru re}i i o tome ne

suditi da li je glupo ili smije{no. «Da li je to razumljivo? Da li }u ispasti budala?

Da li misle da sam sjajan momak? Da li misle da sam ja lud?» ili bilo {to drugo.

Pa to nije va`no. Jednostavno recite. Samo se trudite da partneru kaète {to

moète jasnije i kra}e {ta se doga|a da bi on shvatio {ta se sa vama doga|a. On i

onako nikad ne}e sve shvatiti {ta se s vama doga|a. Ali mu dajte op}i utisak o

tome {ta se doga|a, dovoljno informacija, da otprilike dozna o ~emu se radi, i

onda je on tu s vama jer vi poku{avate {to bolje moète da mu kaète {ta je ìvot

za vas u tom trenutku – ili ono na {ta se odnosi va{e pitanje.

Eto, tako treba partner koji kontemplira da radi tehniku. Moète i bolje, zar ne?

Ako ste u stanju da zapamtite sve ovo o ~emu sam vam govorio, vi ste genije, ali

dok radite tahniku vi }ete se sje}ati svih tih stvari. A i ja }u vas stalno podsje}ati.

Partner koji slu{a, pak, treba da gleda u partnera, slu{a, koliko god moè poku{a

da ga razumije i ne govori ni{ta. Moète li i bolje od toga? Moète li i bolje da

drìte pa`nju na partneru? Umjesto toga vi moète da u mislima odlutate. Va{

partner zatvori o~i, a vi mislite, «Sad mogu da odlutam. Umorio sam se od

gledanja u njega sve vrijeme». Ako je va{a pa`nja na partnerima i kad su im o~i

zatvorene, to je prava podr{ka. Ako vi odlutate, odlutaju i oni. U tome {to na


143

njima drìte pa`nju je li~ni kontakt koji se sve vi{e izgra|uje, a kad ste vi uz njih

oni su u stanju da rade sa onim {to im se u svijesti javlja – ima}e intenciju i bi}e

otvoreni. Va{a pa`nja im pove}ava snagu i sposobnost rada tehnike. Zato ih gleda-

jte i slu{ajte. Dok ih slu{ate, poku{avajte da razumijete o ~emu govore, ali ne

donosite sudove o tome, da li su oni idioti ili nisu i ne invalidirajte ih. Ljudi su

ono {to su. Sve va{e misli o njima ih ne}e promijeniti ni za tren. Zato ih samo

slu{ajte i poku{avajte da razumijete. Drìte pa`nju na njima. Ne govorite ni{ta.

Postoje suptilni na~ini da se ne{to kaè. Na primjer, neko kaè «Ja mislim da sam

rascvjetani behar» - a vi mu se smijete. A on }e u sebi pomisliti. «Ovo je posljed-

nji put da sam ne{to ovakvo kazao». To je suptilno invalidiranje. Zato samo budite

tu prisutni sa partnerom. Moram vam dati za pravo da ljudi ponekad govore nev-

jerovatne stvari. I ponekad govore stvari koje su zaista smje{ne. Oni i sami znaju

da su smje{ni i vi se sa njima smijete onome {to su rekli. To je u redu, ali se nemo-

jte smijati njima, jer su ljudi veoma osjetljivi na tu vrstu invalidacije. On }e se

otvoriti i kona~no iza}i iz svoje {koljke: kona~no }e prihvatiti da je rascvjetani

behar. On je visok 190cm i teàk 115 kilograma, a kona~no priznaje da je rascvje-

tani behar, a vi se valjate po podu od smijeha. Zato on vi{e to nikada ne}e re}i i

sva ta glupost }e ostati zatrpana u njemu. Zato u vezi s njegovom komunikacijom

ne nagovje{tavajte ni{ta, ni da li je pravo ili krivo, bez veze, lijepo ili ru`no. Ne

komplikujte stvari – samo budite tu s njim, prisutni.

Ako neko kaè: «Kona~no sam do{ao do toga. Ja sam jedan blje{tavi disk koji

polako rotira i sam se na sebi reflektuje», a vi mu uzvratite, «Ne, zaboga», on }e u

sebi pomisliti «Do|avola s ovim partnerom. Sa~eka}u drugog partnera da mu to

iskomuniciram». Vi ste jedan drugom u rukama, zavisite jedni od drugih. Istim

brodom se vozite ka istom cilju. Budite tu jedan za drugoga, bez invalidiranja,

suptilnog ili bilo kakvog. A kad je va{ red da komunicirate, ne koristite tu priliku

da komentari{ete ono o ~emu je va{ partner prethodno govorio. To je siguran

znak da ste sudili o njegovoj komunikaciji. Treba da se trudite da budete {to bolji

moète partner. Ja sam tu da vam pomognem. Ako radite tehniku kako sam vam

je objasnio, ako se trudite da ne ispadnete iz tehnike i radite je {to najbolje moète

i u tome istrajete, va{e {anse da se prosvijetlite su prili~no velike. Ipak tu nema

garancije. Istina dolazi kao milost s neba. Mi svoj pehar moèmo dràti uzdignut


144

i istina }e se u njega uliti ili ne}e. âk i da milost s neba do|e, ona ne}e ispuniti

pehar na{e svijesti ako pehar drìmo naopa~ke. Zato, ako radite tehniku i istrajni

ste u tome, iz sata u sat, iz dana u dan, svoj pehar drìte uzdignut i time govorite,

«Istino, do|i mi», a ona }e mo`da do}i, a mo`da ne}e. Ako imate neko pitanje u

vezi s ovim o ~emu sam vam govorio sada ih moète postaviti.

Pitanje: Moè{ li jo{ ne{to re}i o unaprijed stvorenim idejama?

Odgovor: Unaprijed stvorene ideje su samo ideje, a postoje i iskustva koja ste

ranije imali i koja su validna. I jedno i drugo, sada, treba ostaviti po strani. Sebi

kaète: «U redu, ja }u ostaviti sve ideje i sve o ~emu su me do sada u~ili. Sada }u

jednostavno biti otvoren na sve ono {to bih mogao da doìvim». Ovakav stav

obi~no imaju ljudi koji su na ovaj ili onaj na~in radili i ranije na prosvjetljenju.

Ili, «U redu, svjestan sam ~ega sam svjestan. To ve} imam. Sada }u da idem dalje.

Imam namjeru da doìvim dublju istinu, jo{ vi{e istine, apsolut».

Ukoliko ne hodate po oblacima jo{ uvijek ima mjesta za pobolj{anje. Za vas je

mogu}a i ve}a i vi{a svijest. A {ta je to? Radoznali ste. [ta je doìvio Buda? [ta je

doìvio Hrist? Oni su mogli samo prstom da maknu i ljudima je od toga bilo

dobro. Ne zna~i da su vama neophodne neke nove mo}i, ali je o~igledno da uvi-

jek ima mjesta pobolj{anju onoga {to ste ve} postigli. Pa {ta je to onda? Kakvo je

to jo{ svjesnije stanje? Recimo da radite na «[ta ste vi?» ili na bilo koje drugo

pitanje, uvijek postoji mogu}nost za dalje. [ta je to {to je svjesno da JESTE, da

postoji? Neki od najve}ih svetaca Indije postigli su najvi{i stupanj prosvjetljenja

sa samo jednim pitanjem: «Ko sam ja?». Ali su imali mnogo iskustava na to jedno

pitanje. U Zen Budizmu se to naziva Sataninom pe}inom - ~ovjek ne{to postigne

i kaè sebi, «Eto imam ovo i to mi odgovara». To je satanska pe}ina, jer ljude

zarobljava na nekom odre|enom nivou i ne dozvoljava im da idu dalje. Zbog toga

se ne predajte tome, ne kupujte to. Nastavite dalje da radite i pro}i}ete kroz tu

barijeru. Ostalo nam je jo{ vi{e od dva dana.

Pitanje: Imam namjeru da sebe direktno doìvim i prva stvar koja mi se javlja je

da me bole le|a. Treba li to da komuniciram?


145

Odgovor: To zavisi od toga da li si u stanju da vidi{ vezu izme|u onoga {to radi{

i onoga {to se de{ava – izme|u tvoje intencije i odgovora. Ako se zalupe ulazna

vrata i ti kaè{, «Zalupila su se ulazna vrata», to nije tehnika. Takve stvari zane-

mari. Vrata se nisu zalupila zbog toga {to si ti imao intenciju da doìvi{ direktno

ko si ti. Mo`da i jesu, ali ti ne vidi{ vezu izme|u te dvije stvari pa se zato ne pret-

varaj da je vidi{.

Pitanje: U pauzama i za vrijeme jela i sli~no, kad ne radim sa partnerom, imam

tendenciju da sanjarim i da uop{te ne radim tehniku. Na ranijim intenzivima asis-

tenti bi ponekad rekli, «Drì se svog pitanja», i to mi je pomagalo. Sad se pitam

da li ja to odlutam zbog nedostatka discipline?

Odgovor: Da, asistenti to treba da rade. Prije svega ne treba da odgovarate i da

pri~ate stvari koje nisu u vezi sa tehnikom. Ako zaista ima{ tendenciju da u misli-

ma odluta{, zaista pomaè kad asistent kaè: «Drì se pitanja», ili «Nastavi da

meditira{». Nekad sam mislio da nabavim traku koja bi te stvari ponavljala s vre-

mena na vrijeme, ali u traci nema ìvota i to ne bi vrijedilo. To govore ìvi ljudi.

Asistenti, jete li ~uli ovo? Govorite im to. Ne dozvolite im da odluatju i da }aska-

ju. Ovdje ima puno ljudi pa se stoga i sami morate dràti izvjesne discipline. Ina~e

}ete jednostavno iskliznuti i ispasti iz tehnike.

Ima li jo{ pitanja? Ne èlim previ{e da govorim danas. Sada }emo imati pauzu od

pet minuta, a onda individualnu meditaciju, kad sjedite sami i meditirate oko 30

minuta, prije nego {to pre|emo na slijede}u vje`bu prosvjetljenja. Prvo se

odmorite pet minuta.

Govor drugog dana Intenziva, poslijepodne: Barijere na putu do prosvijetljenja

Tema o kojoj }u vam sada govoriti je o barijerama koje se nalaze i sa kojima se

sre}ete na putu do prosvjetljenja. Jedan dio puta ste ve} pro{li. Pro{lo je oko dan

i pol, i to je oko pola intenziva. Put je po~eo onog trenutka kad ste ~uli o prosv-

jetljenju, dalje se raspitivali, slu{ali o Intenzivima prosvjetljenja i na kraju do{li na


146

jedan; zatim ste ~uli kako da radite tehniku i radili ste je izvjesno vrijeme... Neko

dolazi iz te sjajne palate, palate istine, apsolutne istine i kaè: «Ovo je

boànstveno!» A vi odgovarate, «Oh, i ja bih htio posjetiti tu palatu. Kako }u do}i

tamo?» I on kaè: «Postoji vi{e razli~itih staza, ali ako bi po{ao ovom stazom, ona

bi te tako|e dovela do tog dvorca». Vi mu kaète, «Ja èlim palatu Istine, i sada }u

da krenem ka njoj. Hajdemo». I tako zapo~injete svoje putovanje.

Prva stvar kroz koju morate da pro|ete je dolina sje}anja. Zatim, morate da

pre|ete preko grebena li~nih ubje|enja. Potom, preko planine intelekta, pa preko

brzaka halucinacija, te kroz maglu dremljivosti. Zatim prolazite kroz pustinju

ni~ije zemlje. Gdje je taj dvorac ili palata? Kona~no prolazite pustinju i kad ste je

pre{li nailazite na vrlo interesantnu i kompleksnu zemlju emocionalnosti. «Hej,

~ovje~e, ja se fantasti~no osje}am! Ovo je blagoslov!» ili «Gospode, {to mrzim ovo,

zbog ~ega sam uop{te po{ao na ovaj put? @elim da idem ku}i! Ali sada sam ve}

tako daleko oti{ao, da ne vrijedi da se vra}am. Osim toga, stalno mi govore da je

palata istine jo{ samo malo dalje. O, tako sam se zapetljao». Prolazite i kroz {umu

istrajavanja i kona~no ispred vas na ~istini je palata. Vidite je i pribliàvate se.

Mislite da ste mo`da stigli do istine. A onda taj momak kaè, «Ne, ne, to nije isti-

na, to je samo njen spolja{ni omot, to je samo naizgled istina». Kaè vam da samo

nastavite. Vi nastavljate i dolazite sve bliè i bliè i stiète do palate, dodirujete je

i kaète, «O, ovo je zaista ne{to. Nikad nisam ni{ta sli~no osjetio. Kakvo osje}anje!

Ne samo da izgleda divno, nego i osje}am da je divna». Ali vam va{ vodi~ kaè,

«Ne, to nije isto kao kada se nalazi{ u palati». Vi mu odgovarate, «U redu, spre-

man sam da u|em». A on, «Samo naprijed». I zagledate okolo i ne nalazite ulaz

u palatu. Nema nikakvih vrata, nema ~ak ni prozora. I vi obilazite svuda oko dvor-

ca i kaète, «êkaj malo, probao sam na sve na~ine, i sve pogledao i nema

nikakvog na~ina da se u|e u taj dvorac».

Cijeli proces kroz koji ste pro{li da biste do{li do tog zida, zida palate istine, ne}e

vas uvesti unutra bez obzira koliko i kako naporno poku{avali. «Ja }u u}i», kaète,

«u}i }u unutra i to je to. Ja sam odlu~an da to uradim. To mi je na domaku ruke.

Cijelog dana grebem okolo i sad }u u}i». Hvatate se rukama za zid i po~injete da

grebete noktima, govore}i: «U}i }u unutra». Steète zube i udarate u zid, tijelo

vam se trese i lupate glavom o zid. I sve uzalud. Ni{ta od onoga kroz {ta ste pro{li


147

da bi do{li do zida palate ne moè vas uvesti unutra. Tu postoji izvjestan diskon-

tinuitet. Nema puta koji bi vas uveo unutra sa ovog mjesta na kome se sada

nalazite, ako i dalje nastavite da isto radite. Moète re}i, «Da, ja znam ko sam ja».

A, da li si to direktno doìvio? «Ja znam, znam to sigurno». Ali nema bljeska,

nema ni~ega. Kako da u|ete unutra? «Znam {ta }u uraditi». Izmi~ete se unazad

300 metara i povijene glave ludo juri{ate na zid. I tras! Vodi~ kaè, «Ne postoji

kako. Nema ni~eg {to bi mogao da u~ini{ da bi unutra u{ao». Pitate, «Pa, {ta onda

da radim?» Vodi~ kaè, «Pa, ja ti savjetujem da sjedi{ ispred zida palate veoma

smiren i meditira{ o unutra{njosti palate – unutra{njosti, ne spolja{nosti – unutra,

direktno. Imaj namjeru da bude{ unutra. Imaj namjeru da to uradi{». Vi

poku{avate i kaète, «U redu, poku{ao sam. Ni{ta se nije dogodilo. To ne vrijedi.

@elim da imam neki malj kojim bi razbio zid».

Taj zid je totalna barijera. Nema ni~ega {to moète u~initi da kroz njega pro|ete.

Moète imati namjeru ili intenciju da budete unutra, i ponovo imati namjeru i

opet imati namjeru, i jednog dana ili }ete biti unutra ili ne}ete. E, pa èlim da vam

govorim malo vi{e o toj barijeri i kako da ono o ~emu sam vam govorio upotri-

jebite da biste prevazi{li tu nemogu}u situaciju.

Vi radite tehniku i stvari po~inju da se de{avaju. Tijelo po~inje da vam se trese, ili

svijest po~inje da vam se kre}e, ili po~injete da vidite stvari, ili po~injete da pla~ete,

ili vas hvata panika ili osje}ate strah da }ete umrijeti. Mogu se doga|ati sve mogu}e

vrste fenomena: fizi~ki, mentalni i emocionalni. Ako u trenutku kad te stvari

po~nu da se doga|aju vi po~nete na njih da obra}ate pa`nju, umjesto da imate

intenciju da budete unutar palate, intencija prestaje i vi se upetljavate u fenomene.

I onda ste ispred zida, pla~ete i udarate u zid. To vam ni{ta ne}e pomo}i. To moè

da bude vrlo dramati~no i vrlo interesantno i fascinantno, i to moè za vas biti bilo

{ta, kada ste izvan zida, ali to ne zna~i biti u palati istine tj. prosvijetliti se. Vi ste

van palate i ne znate kako je unutra, ali treba da budete otvoreni na to da biti

unutra zna~i bilo {ta. Ako umjesto toga nastavite da imate mentalne slike o tome

kako je unutra i poku{avate sebe da ubijedite da je to prosvjetljenje – grije{ite, jer

ono to nije. Zna~i to je jo{ jedna barijera, kad ~ovjek dopusti da ga fenomeni

odvuku i u njima se zapetlja. Kad god to po~ne da se de{ava vi pomislite, «Uh, {ta

sad treba da radim? Da, treba da imam namjeru da direktno doìvim, uh, to mi se


148

ponovo doga|a». I to ide tako sve dalje i dalje. To je strahovita borba ili mo`da

imate veoma suptilnu varku o tome kako je unutra. I stalno ste razo~arani. Sami

sebi govorite. «Pa, ja sam se prosvjetlio. Kome to treba? Da, znam kako je unutra».

Da vi znate kako je unutra, ali to nije prosvjetljenje. To ne zna~i biti u palati istine.

Dotu}i }e vas to {to imate unaprijed stvorene ideje.

Vi u stvari ne znate kako je to. Suo~ite se s tim! âk iako ste se ranije prosvjetlili,

sljede}i stepen prosvjetljenja je opet ista stvar, opet postoji diskontinuitet izme|u

ta dva nivoa – onog koji ste ranije imali i ovog koji sad treba da postignete i ne pos-

toji na~in da taj vakuum prebrodite. Moète imati intenciju da budete u tom stan-

ju za koje ~ak i ne znate kakvo je i to se ili doga|a ili ne doga|a. Sre}om, imate

odre|enu stvar (palatu) na kojoj treba da radite. Vi moète imati neku specifi~nu

stvar na kojoj treba da radite, na primjer, sebe; to je palata istine, ako samo

moète u nju da u|ete, da tako kaèm. Ili na ìvot – postoji palata ìvota i palata

drugog ljudskog bi}a. Kad biste samo mogli... ali ne moète. «Kad bih samo

mogao unutra! Jo{ }u ja~e da poku{avam. No}as }u ostati cijele no}i budan». Neki

ljudi to poku{avaju i to je u redu. Kad ste dosta puta udarili glavom o zid, onda

kaète, «Zna{ {ta, ovo ne djeluje. Sada }u poku{ati da radim ono {to Charles kaè

i vidje}u {ta }e se dogoditi. Jednom sam to poku{ao i nije vrijedilo, ali mo`da

treba jo{ da poku{am». I ponovo poku{avate da imate namjeru da direktno

doìvite objekt svog prosvjetljenja.

Ima jo{ jedna barijera. Ona se naziva karma. Vi osje}ate da ne zasluùjete da

doìvite promjenu stanja svijesti. Ne zasluùjete prosvjetljenje. Vi ste mazohist sa

osje}anjem krivice i mislite da treba zbog toga da patite. Postoje dva na~ina da se

od toga izlije~ite: jedan je da patite dok se dovoljno ne ispatite, a drugi je da

shvatite, vjerujte mi na rije~, da su svijetu potrebni prosvjetljeni ljudi. Taj na~in je

mnogo va`niji nego da ispla}ujete svoju karmu. Jer ovaj drugi na~in sam po sebi

ispla}uje karmu. Kaète mi, «êkaj malo, da li to zna~i da treba po svijetu da idem

u bijeloj odori? Ako se prosvijetlim mogu da me razapnu na krst ili ne{to sli~no?»

Moè biti. Sre}om samo prosvjetljeno stanje u sebi sadrì onu vrstu svijesti koja je

potrebna da biste sa sobom mogli da iza|ete na kraj u prosvjetljenom stanju.

Prema tome, ili patite ili budite voljni da se prosvijetlite. To }e sagorjeti karmu.

Naravno postoji u svemu tome i trenutak u kome ne znate {ta }e se s vama dogodi-


149

ti. To u izvjesnim u~enjima nazivaju «skok vjere». Vi ne znate; postoji diskontinu-

itet izme|u stanja u kome se sada nalazite i stanja u kome }ete zavr{iti. Nema

nikakve povezanosti izme|u ta dva stanja. A nema ni bilo kakvog na~ina kojim

biste se uvjerili da }ete na kraju biti u redu. Mo`da i ne}ete biti. Mo`da je istina...

vi znate kako je u unutra{njosti palate? Ha, ha, ha, ne znate, zar nije tako? Vidite

li sve te slike koje vam prolije}u kroz svijest? To je mnogo za svijest. Nikad ne znate

{ta vas ~eka. âk i ako ste u pravu, vi nikad ne}ete znati da li je tako kako mislite

dok to nije svr{ena stvar. Zato ne postoji na~in da saznate kako je to dok ne budete

u tom stanju. Mo`da }ete zavr{iti na to~ku inkvizicije; a mo`da }e biti ~isto

blaènstvo. Moè ne bude ni jedno od tih stvari. To se ne zna. Biti otvoren za

nepoznato je ono {to taj prelazak izvana u unutra{njost palate istine ~ini mogu}im.

Postoji jo{ jedna barijera na koju se nailazi, a ta je propust da se opazi ono {to je

o~igledno. Prosvjetljenje na KO je neko jeste najo~iglednija stvar koja se uop{te

moè na}i. Ja ne pretjerujem: govorim vam potpuno ta~nu stvar. Ne postoji ni{ta

o~iglednije, niti bi moglo biti, a ipak gdje sam ja? Vidite kako je to blesavo?

Gledati i traìti gdje ste kad ste vi taj koji gleda. Ali ako to ne doìvite direktno,

onda je to samo zaklju~ak.

Samo prosvjetljenje nije komplikovano. Pribliàvanje njemu i sve stvari kroz koje

morate da pro|ete, sve te razli~ite zamke, doline, i pustinje, litice i {ume i ugodna

mjesta, to moè da bude komplikovano, ali je iskustvo prosvjetljenja samo po sebi

najjednostavnija mogu}a stvar. U apsolutu nema kompleksnosti. ̂ ak ni koncept jed-

nostavnosti nije primjenjiv. Zato kad neki ljudi ne mogu da podnesu jednostavne

situacije onda oni moraju sve da u~ine stvarno komplikovanim i te{kim. Pa {ta da se

onda uradi sa tim? Neki ljudi sa veoma visokim koli~nikom inteligencije imaju ten-

denciju da upadaju u tu zamku kompleksnosti. Ponosan sam da javno izjavim da sam

i ja bio jedan od takvih; bio sam bistar, zaista bistar. Sam sam sebe samljeo u prah

poku{avaju}i da se prosvijetlim preko intelekta. [ta da ~ovjek uradi? Dignite ruke od

toga. Kad jednom stignete do zida palate i znate da ste do ne~ega do{li, ali ne znate

{ta je to i to nije iskustvo prosvjetljenja – nema sjaja, ni{ta se nije dogodilo i to vam

ni{ta ne zna~i, ali znate da ste na domaku ne~eg – jednostavno dignite ruke od toga.

Budite samo otvoreni, tj. nemojte imati unaprijed stvorene ideje, ne poku{avajte da

budete komplikovani, ne poku{avajte da patite – samo budite otvoreni.


150

To su glavne barijere sa kojima }ete se susretati: odvla~enje pa`nje, propu{tanje

da se opazi o~igledno, karma i unaprijed stvorene ideje. Svako s njima ima prob-

lema u manjem ili ve}em stepenu. One se ne mogu izbje}i. Ali rade}i tehniku –

{ta bija{e njen drugi dio? To je da treba biti otvoren na sve {to se u svijesti javl-

ja. To }e vas provesti kroz ove barijere. Imajte intenciju, i budite otvoreni. I

milo{}u s neba vi }ete mo`da biti unutar palate istine ili }ete ostati da sjedite

napolju. Ali bar ne}ete maltretirati svoj mozak vi{e. Pazite {ta vam govorim: nije

potrebno da se upinjete da biste to postigli. Treba istrajano da se drìte tehnike,

ali ne morate da patite, mada je i to vjerovatno bolje nego da jednostavno kaète:

«Ne znam. Ovo je dosadno». To ne zna~i da ~ovjek ne treba da bude odlu~an u

htijenju da se prosvijetli. Mislim jednostavno da prestanete da upinjete mozak i

poku{avate da isforsirate situaciju... To zna~i da uporno radite tehniku. Potrebno

je strahovito èljeti prosvjetljenje da bi ~ovjek izdrào da radi tehniku. Saslu{ajte

ovu pri~u:

Bio jednom jedan kalu|er koji je ìvio kod voditelja intenziva. @ivio je kod njega

dvije ili tri godine i poku{avao da se prosvjetli, ali nije uspijevao. Jednom su

po{li u {etnju i on je upitao voditelja intenziva, molim te reci mi u ~emu

grije{im. Slu{ao sam sve {to si mi kazao i jo{ uvijek se nisam prosvjetlio. [ta

treba da ~inim?

Voditelj intenziva mu ni{ta nije odgovorio, samo je nastavio da hoda. Poslije izv-

jesnog vremena stigli su do nekog potoka i po~eli da ga prelaze. Kad su otpri-

like bili na sredini potoka voditelj intenziva je iznenada stao. U~enik je pomis-

lio, sada }e me pou~iti, znao sam. Sada }e me nau~iti. Znam ja njega. I stvarno

voditelj intenziva ga je pogledao, zgrabio ga za vrat i zagnjurio mu glavu u vodu.

Znao sam, sad }e me prosvijetliti, mislio je kalu|er. I tako u~enik pod vodom

~eka na iskustvo prosvjetljenja. êka jo{ malo, ali se ni{ta ne doga|a osim {to je

malo po~eo da ostaje bez daha. On dalje misli, imam povjerenja u svog u~itelja

i znam da }e me on prosvjetliti, zato ne}u uop{te da se opirem. Izdrà}u. I trpi

on pod vodom i dalje. Voditelj intenziva ga i dalje ~vrsto drì za jaknu i ne

pu{ta. Uskoro u~enik osje}a da je potpuno ostao bez daha i da je u nevolji. Ovo

postaje ozbiljno. Plu}a me bole. Ovako mogu da se udavim! Voditelj intenziva

ga i dalje samo drì pod vodom. Dobro, misli u~enik, mislim da voditelj inten-


151

ziva ne shvata moju situaciju, zato }u pustiti nekoliko klobuka vazduha da bi

znao da sam u nevolji. I tako i u~ini. Ali ga voditelj intenziva i dalje drì pod

vodom i ne popu{ta ni za milimetar. Kalu|er misli, on izgleda nije shvatio. Zato

on ispusti sav vazduh i po~ne da se otima. A voditelj intenziva ga i dalje drì u

istom poloàju. Voditelj intenziva ne popu{ta i on po~inje opet da misli, ja i

nisam ba{ siguran da moj voditelj intenziva zna {ta radi. Ja nemam povjerenja

u njega. Po{to se i dalje ni{ta ne mijenja on postaje upla{en, misli, moram da se

izvu~em, moram da se spasim. I sad po~inje ozbiljno da se bori i otima. Voditelj

intenziva ga sad drì jo{ ~vr{}e nego dotada, a on misli, ~ini mi se da je moj

voditelj intenziva malo udaren. Mislim da je on lud. Uvijek mi se ~inio pomalo

~udan. Bijeìm ja odavde. Briga me {ta on kaè. Lekcija, nelekcija, ja izlazim iz

vode. Sad se ve} otima iz sve snage, ali ga voditelj intenziva svom snagom drì.

Kalu|er misli, pa ja }u umrijeti. Ne mogu da se izvu~em. On ima vi{e snage od

mene. Sad mi je do{ao glave. Ja sam mu vjerovao, a on me je izdao i ja }u umri-

jeti. Onda po~inje da se prepu{ta sudbini. U tom trenutku ga voditelj intenziva

izvla~i izvode i on se bori da do|e do vazduha, «AHHHH», a voditelj intenziva

mu kaè, «Kad bude{ èlio prosvjetljenje kao {to si èlio da udahne{ ovaj vaz-

duh, onda }e{ se prosvjetliti».

Pri~a sama po sebi mnogo kazuje, zar ne? Negdje na polovini intenziva vi

po~injete da mislite da je ovo luda ku}a – ljudi vri{te, valjaju se. Vi sebi kaète:

ovo je pogre{no. ôvjek se ovdje moè povrijediti. Vi po~injete da sumnjate u

ispravnost voditeljevih namjera. To je razumljivo. To je u redu. Voditelj intenzi-

va je na to navikao. Pomisli}ete, «Ovo je neka luda religija, neka ~udna stvar,

koju vodi neki {arlatan u bijelom». Ljudi moji, va{ um stvarno zna da vas zavit-

lava. Struktura intenziva vas kao neka om~a steè oko vrata, zajedno sa tehnikom,

rasporedom i pravilima. Sre}om voditelj intenziva voli svoje u~esnike. Kako bi ga

ina~e mogao dràti pod vodom do ivice smrti. âk i do smrti, ako je potrebno, a

sigurno do smrti ega. Kad èlite istinu koliko i ìvot onda tek imate stvarnu

{ansu. Ina~e }e vas intelekt ometati, ego }e vas ometati i pravi}ete sve vrste

racionalizacija zbog ~ega da ne radite tehniku i slijedite raspored. Sama èlja vas

ne moè dovesti do prosvjetljenja, ali je èlja ipak va`na. Ipak ne brkajte èlju za

apsolutnom istinom sa naprezanjem, forsiranjem i sli~nim. Neka se dogodi ako


152

se dogodi. Sjedite pred palatom istine i imate namjeru da budete unutra. I onda

samo budite otvoreni na sve {to moè da se dogodi. Neko moè da kaè, «Pa to

je lako. Ne moram ni{ta da radim. A ovdje sjedim ve} tri sata i nisam se prosv-

jetlio». Tri sata i nije se prosvjetlio! Moète li to da zamislite? Znate li koliko je

ranije ljudima trebalo vremena za to? Sre}om to niste morali da iskuste na sop-

stvenoj koì. Uzmite za primjer Budin slu~aj. Devet godina provedenih u tome.

U redu je da èlite da se stvari brzo doga|aju, ali tri sata je zaista suvi{e kratko

vrijeme. Ovdje }ete za tri dana morati da izdrìte da vas bole le|a, da se znojite

i da osje}ate bolove emocionalno, mentalno i fizi~ki. Za ovaj posao nema pre~ice.

Ovdje se radi prosvjetljenja mora i}i pravo na litice, a ne polako i zaobilazno.

Ako se usput malo ugruvate, {ta da se radi. Niko ne èli da se izgruvate, ali ako

se desi, desi se. Ako postanete malo nervozni ili uznemireni, to bi se ionako

dogodilo, jedino biste se polako uznemirili umjesto {to }e se to ovdje brzo

dogoditi. Onda neka tako i bude. Kriza na putu do prosvjetljenja ima koliko i

ljudi. Svako ima neku svoju sopstvenu varijantu. To nije ni va`no. Uop{te nije

va`no kroz {ta morate da pro|ete. Na kraju je istina, samo istina. I svako ko se

prosvijetlio kaè da je vrijedilo truda. Jer tog trenutka kad se dogodi prosvjetl-

jenje ono izbri{e sve ostalo. Sav bol, svu brigu, sve patnje i depresiju i sve sli~no.

Postigli ste istinu, a ona je vje~na. Ako imate neko pitanje u vezi ovoga, sada ga

moète postaviti.

Pitanje: Ja radim na «ìvot» i od po~etka intenziva osje}am da kad god poku{am

da idem do kraja i direktno doìvim ìvot, da je sljede}i korak neki prekid i

prazan prostor, ali to ne mogu nazvati ìvotom. [ta da radim?

Odgovor: Ako zavr{i{ u palati istine, pita}e{ se, «[ta se dogodilo? Traìo sam

direktno iskustvo na ìvot, a dobio sam istinu». To ba{ i nije tako lo{e. Da, to je

predubje|enje o ìvotu koje te zadràva. To {to misli{ da ìvot jeste. Pribliì{ se na

domak prosvjetljenja i onda kaè{, «êkaj malo, ako nastavim, to }e mi izmijeni-

ti ìvot». Jesi li spreman za to? Ili samo èli{ da se s tim poigrava{? To je kao

igranje ma~ke i mi{a. «Ne èlim da ga uhvatim, èlim samo da se s njim igram».

Mi{a ostavi za sutra.


153

Pitanje: Ti kaè{ da nas samo jaka èlja moè dovesti u palatu prosvjetljenja. Ja

ne vidim kako bih mogao da èlim da bilo {ta bude u palati prosvjetljenja, ako ne

znam {ta }e to biti.

Odgovor: Ti ne zna{ {ta je to. Ali, treba da èli{ {ta god da je to. Tako se to radi.

«Ja èlim istinu, ali ne znam {ta je istina». Ali ti èli{ istinu o sebi. «Ne znam {ta

}e se dogoditi. Mo`da je istina o meni da sam ludak. Mo`da je to istina». Jesi li

spreman na tako ne{to ili bilo {ta drugo? Ali ti èli{ da zna{ {ta god da si ti. @eli{

direktno iskustvo toga. Ne mora{ unaprijed znati {ta je istina. Razlog zbog ~ega

ljudi èle unaprijed da znaju jeste taj {to su toliko prepla{eni: «Ne}u da u|em u

tu mra~nu sobu – ~ujem tamo neke zvuke. Ne znam {ta je to. Zato ako mi ti prvo

pokaè{, onda }u u}i u sobu». Ovdje takav stav ne vrijedi. Ovdje ide{ naslijepo.

Zato se to i zove skok vjere. Mo`da }e{ prestati da postoji{. Mo`da }ete crni mag

univrzuma {~epati pomo}u neke lukave tehnike kao {to je ova. Mo`da }e to biti

blagoslov, a mo`da gre{ka. Mo`da kad potpuno i zaista doìvi{ ìvot direktno,

mo`da }e prestati da postoji. Mi smo ovdje jako ozbiljni u vezi svega toga. Ovdje

se igra ozbiljna igra i to nije lako.

Pitanje: Ako neko dostigne ta~ku da je neposredno ispred palate i pro|e kroz sve

stvari koje si opisao, karma mu je ~ista i otvoren je i prihvata sve {to mu do|e u

svijest i fenomeni ga nisu odvukli, da li je jo{ uvijek mogu}e da doìvi istinu?

Odgovor: Jeste. U kona~noj analizi vi o tome nemate {ta da kaète. Mo`da sve ura-

dite kako treba, sve vam bude ~isto, radite tehniku kako treba i sve ostalo i opet

ne postignete prosvjetljenje. Kao {to sam vam ve} kazao to je kao da uzdignete

svoj pehar. Ako pehar nije okrenut nagore to se ne moè dogoditi. Zato to treba

da uradite, ali ga to ne moè napuniti. [ta ga puni? Sama istina. Ego to ne voli –

ego voli da misli da moè da u~ini ne{to. Ako u~inim to i to rezultat }e biti taj i

taj. Ako napravim samo jedan korak, ja sam korak bliè. Ako dovoljno dugo

lupam u zid, pro}i }u kroz njega. Ovo sve vaì u relativnom svijetu – sve do zida

palate. Ali dalje od te ta~ke, ne postoji dalje od te ta~ke. Tamo nema prostora;

prostor se tu zavr{ava. Pa {ta onda moè da se u~ini. Ni{ta.


154

Govor tre}eg dana Intenziva, poslijepodne: Nivoi prosvjetljenja

Sada }u vam govoriti o tome {ta se s vama doga|a dok kontemplirate. Kad biste bili

u stanju samo deset ili petnaest minuta da savr{eno kontemplirate, skoro je sigurno

da biste imali najbolju mogu}u {ansu da se prosvijetlite. Umjesto toga se doga|aju

druge stvari. Ali one nisu lo{e i èlim da ih s vama ponovo prodiskutujem.

Pod «kontemplacijom» mislim na to da imate objekt prosvjetljenja. Prvo morate

imati objekt da biste mogli imati namjeru da ga doìvite direktno. Drugim

rije~ima, mora da postoji neko vi, ako radite na sebe. Ako radite na, «Ko sam ja?»

mora postojati ne{to {to }ete poku{ati da direktno doìvite. Ako imate apstraktnu

ideju koncepta «ko» skoro je nemogu}e poku{ati imati namjeru da se to direktno

doìvi. Tada ste u zemlji fantazija: «Ako uop{te postoji neka osoba, ko bi to mogao

biti?» To je besmislica. Kako da imate intenciju da doìvite neki uop{teni koncept

koji ne sadrì nikakav objekt, nikakvu individualnu ~injenicu? S druge strane jo{

niste imali direktno iskustvo, jer da ste ga imali ne bi bilo potrebe da se s ovim

petljate. Onda, {ta treba da koristite kao objekt? Koristite obi~nu percepciju za to.

[ta uop{te o sebi mislite? «Pa, ja sam obi~no ni{tavilo koje ovdje sjedi.» U redu,

poku{a}u da to doìvim direktno, pa }u doznati istinu. Mo`da sam nikogovi} koji

ovdje sjedi. A mo`da i nisam. Ja vidim da to nisam ja, ta stvar koja ovdje sjedi. Pa

{ta je to {to sam ja? Pa, ja sam onaj koji gleda tog nikogovi}a. Aha! Sada }u

poku{ati imati namjeru da to direktno doìvim, onoga koji ga gleda. Prema tome

uvijek imate neki trenutni osje}aj sebe , i on je indirektan. Ali uvijek postoji trenu-

tan osje}aj sebe – {ta god da o sebi mislite u nekom trenutku, i bez da mislite o

tome, da se brinete o tome ili bilo {ta drugo: «To sam ja, ovaj ovdje. Ja.» Onda

poku{ajte to direktno da doìvite. Iz tog poduhvata, zbog toga {to imate namjeru

i {to ste otvoreni, proizilazi istina o vama u tom trenutku.

Ako radite na ìvot i kaète, «Ne znam {ta je ìvot, pa kako uop{te da se nadam da

}u doìvjeti ne{to, {to ~ak ne znam ni {ta je to?» E, pa, ne budite apstraktni.

Sjedimo ovdje u sobi, ìvot je svuda oko nas i to je to. Ne znate {ta je ìvot, ali ga

vidite svuda oko sebe, tj. ono {to nazivamo ìvotom. Ne treba da se zatupljujete


155

cijelom tom stvari. Iskoristite trenutni osje}aj toga, kao, evo ovdje sam ja, ìv. I

onda poku{ate da to direktno doìvite. Kao {to vidite, morate imati objekt, kako

god da ste do njega do{li, pomo}u bilo koje obi~ne percepcije. Onda imajte inten-

ciju da to direktno doìvite. Zato ne zanemarujte objekt prosvjetljenja: vas, ìvot

ili drugo ljudsko bi}e. Drugih ljudi ima svuda oko nas. Nemojte biti komplikovani

u vezi s tim. Bilo koje drugo ljudsko bi}e je u redu. To ~ak moè da bude i

sje}anje na neko stvarno drugo ljudsko bi}e. Onda poku{ajte da to direktno

doìvite. Kaète, «Pa, ja ne znam {ta je to». Naravno da ne znate, zato i radimo

tehniku. Mo`da imate neku blijedu, nejasnu ideju o drugom ljudskom bi}u, ali to

nije va`no; jo{ uvijek imate ne{to {to moète poku{ati da direktno doìvite. Zato

ne zanemarujte objekt prosvjetljenja. Njega prvo morate imati. Onda intenciju da

ga direktno doìvite, i otvorenost na sve {to se u vezi s tim javlja.

Sada, {ta zna~i ta fraza «direktno iskustvo»? Ako }emo da budemo precizni, izraz

iskustvo je neta~an. U engleskom nisam na{ao bolju rije~. Engleski je relativan

jezik koji govori o relativnom svijetu. Jer ako za prosvjetljenje kaèmo da je direk-

tno iskustvo, ono nije iskustvo. Kod prosvjetljenja nema nikakvog iskustva. Kod

iskustva prosvjetljenja nema nikakvog procesa, nema ni vremena, jer je to jedan

bezvremeni trenutak. Zato rije~ «iskustvo» nije sasvim ta~na. U Sanskritu se

koristi rije~ anubhava i ona zna~i direktno doìvjeti ne{to bez ikakvog doìvljavan-

ja. U stvari nema ni doìvljavanja ni percepcije. Jogiji to nazivaju samadhi. Ako ste

uspje{ni u direktnom doìvljavanju objekta svog prosvjetljenja, u tom momentu

doga|a se trenutni samadhi. Ne volim da stavljam previ{e etiketa sa zna~enjima na

sve ovo – jednostavno poku{avam da vas navedem da jasno shvatite koncept ovoga,

da biste mogli da imate jasnu intenciju.

Vi poku{avate da to uradite i otvoreni ste na bilo {ta {to vam se u svijesti javlja.

Kad ~inite te poku{aje, um, takav kakav je, nudi vam svoje usluge i poku{ava da

vam pomogne. I zato se umjesto prosvjetljenja doga|aju druge stvari. Na prim-

jer, neko radi i ovako, «Ko sam ja, ko sam ja, ko sam ja, ko sam ja». Ja vam nikad

nisam kazao da u sebi ponavljate pitanje. To i nije stra{no ako tako radite.

Umjesto onoga {to sam vam ja kazao, vi ponavljate u sebi pitanje, ali i to vam

moè omogu}iti izvjestan napredak. Ima}ete napredak i na taj na~in.

Ponekad ljudi prave hajku. Hajkanje ili vijanje je zanimljiva stvar i ponekad daje


156

rezultate za neke ljude, ali drugima ne pomaè. Hajka ili vijanje izgleda ovako:

«Ko se sad neka{ljao? Ko je taj {to traì onog koji se naka{ljao? Ko je taj koji ne

moè da ga na|e? Ko postaje nestrpljiv? Ko èli da prekine s ovim? Ko je odlu~an

da nastavi s ovim uprkos svemu? Ko èli da zna? Ko se pla{i?» To je proces vijan-

ja. Neki ljudi tako postiù dobar napredak. To je u redu, ako tako rade posti}i }e

napredak. Moè i na taj na~in.

Ponekad se de{ava i jedna druga stvar i mogla bi se nazvati meditacijom. To se

doga|a kad neko svu svoju pa`nju koncentri{e na jednu ideju ili stvar. Recimo,

radite na «Ko sam ja?» i dobijete izvjestan osje}aj sebe, i jednostavno se fiksirate

na to i tu ostajete. Vjerovatno neki od vas misle da je to ono {to sam vam kazao da

radite, ali vam ja nisam to kazao. Ali vrlo ~esto ljudi to tako shvate, i onda rade

tako, i imaju napredak. To nije lo{e; to je prili~no dobra tehnika. Mnogi su se

ljudi tako prosvjetlili. Za to je potrebno oko dvije ili tri godine, {to i nije tako lo{e.

Kao {to vidite, doga|aju se mnoge stvari i mnoge njihove varijacije.

Drugi na~in je kad neko poku{a da rezonuje. Tada ste barem u blizini onoga na

~emu radite, bavite se time, hrvete, i na~ini}ete neki napredak. Ali kroz godine

iskustva otkrio sam, i ne samo ja, ve} i hiljade ljudi koji su radili Intenzive, da na

kraju zavr{ite, bez obzira kako po~eli, s time da poku{avate direktno doìvjeti

objekt prosvjetljenja i pri tome ste otvoreni. Tako moja teorija je, a dobro je zas-

novana, da svakako to odmah po~nete raditi, kad }ete i onako i ovako tamo jed-

nom zavr{iti. I prihvatite sve {to se de{ava u me|uvremenu. Pustite neka se to

razvija. Otkri}ete da va{ um radi sve vrste stvari koje sam ve} spomenuo.

Glavna stvar na koju morate obratiti pa`nju je ne odustati, ne raditi tehniku, ve}

samo sjediti tu, pri~ati. Ili samo zatvoriti o~i i odmarati se, poku{avaju}i da izgleda

kao da kontemplirate. Moète to raditi kod ku}e, ovdje ne morate. Sve te stvari }e se

de{avati, i jedina stvar oko koje se morati brinuti jeste ne raditi tehniku, ~ak ni ne

poku{avati. Sve ostalo je u redu sve dok poku{avate da radite tehniku. Nastavite

stremiti ka preciznom radu tehnike. Negdje du` tog puta dogodi}e se prosvjetljenje.

Iskustvo prosvjetljenja moglo bi se podijeliti u dva dijela: fenomene, i samu

~injenicu prosvjetljenja. Fenomeni su sve ono {to ide sa tim: energija, smijeh,

suze, sjaj, sve vrste interesantnih fenomena. Ali to nije prosvjetljenje. înjenica

prosvjetljenja je promjena stanja svijesti. Da, svjesni ste ne~ega na jedan na~in, a


157

onda ste svjesni na drugi na~in. To je u osnovi iskustvo prosvjetljenja. êsto,

posebno za po~etnike, ono je povezano sa mnogo sporednih efekata: energijom,

izljevima ljubavi, vizijama svjetla, ili velikim smijehom zbog velike {ale svega toga,

da ni{ta, zapravo, nije moglo biti o~iglednije. Druga reakcija koja se ~esto de{ava

jeste poricanje iskustva: «NE, NE, ne, to ne moè biti, jeste to je, ne, ne moè biti,

ipak jeste». Drugim rije~ima, svijest se suo~ava s ne~im {to ne moè da opovrgne,

bez obzira koliko to uporno poku{ava. A poku{ava}e i poku{ava}e da opovrgne,

naro~ito kod ljudi koji su inteligentni. Istina je toliko o~igledna, da reaktivni duh

ne moè da je opovrgne, bez obzira koliko na tome nastojao. Sve ovo su uzgredne

stvari koje se de{avaju uz ~injenicu iskustva prosvjetljenja. Trik je u tome, na

nesre}u, {to se fenomeni javljaju neposredno prije samog iskustva, i ako vas oni

odvuku, ne}ete napraviti proboj ka direktnom iskustvu. Jedan dio ve} pre|enog

puta }ete se vratiti unazad.

Recimo da energija krene da vam juri uz ki~mu neposredno prije direktnog

iskustva i vi urlate umjesto da radite tehniku. Zato ne dopustite da vas fenomeni

odvuku. Neka se doga|aju, nemojte ih prekidati niti poku{avati da ih izazovete.

Ne poku{avajte, na primjer «Oh, toliko èlim da se prosvjetlim, èlim da izazovem

sve fenomene. Vidio sam u drugom redu nekoga ko se prosvjetlio i ko je vidio sve

te sjajne stvari, toliku svijetlost pa }u i ja sebi kupiti tu svijetlost i njome obasjati

svoje lice. Tada }u se prosvjetliti». Ili, «Onaj tamo je urlao, pa }u i ja da urlam.

Onaj se smijao, pa }u i ja da se smijem.». Fenomen sam po sebi ne kreira direkt-

no iskustvo. Stanje direktnog iskustva dolazi samo od sebe. Fenomeni se javljaju i

ako dopustite da vas odvuku, oti}i }ete na stranputicu. Onda moète da istu stvar

poku{avate i deset i petnaest puta. Moète ~ak biti na ivici iskustva zbog toga i

pomisliti, «Doga|a se! Doga|a se!» i onda ga izgubiti.

Na po~etku imate blje{tava iskustva. Te momentalne bljeskove kojih se kasnije

jedino sje}ate moète ra~unati kao iskustva. To je lijepo, ali su takva iskustva

nestabilna, njih je te{ko odnijeti ku}i i sa~uvati. Zbog toga ne poku{avajte da ih

ponovo izazovete. «Imao sam to nevjerovatno iskustvo u {etaju}oj meditaciji i od

tada poku{avam da ga povratim». Ne. Vi samo poku{avate da se okrenete jednom

sje}anju. To je samo sje}anje na iskustvo. Fle{ iskustvo je istina, ali samo trenut-

no. [ta moète da u~inite? Samo da nastavite dalje, a ne da se na ne{to vra}ate.


158

Postoje razli~iti stepeni prosvjetljenja. Ne postoje vrste prosvjetljenja. I sad bih

èlio da vam o tome jo{ malo govorim.

Postoje plitka i veoma slaba prosvjetljenja i sve dublja i dublja prosvjetljenja koja

donose sve vi{e i vi{e stvari i koja su sve stabilnija i stabilnija. Od kvaliteta va{e

prezentacije i sposobnosti da iskomunicirate ono {to ste doìvjeli zavisi i stabilnost

va{eg prosvjetljenja. Postoji samo jedno prosvjetljenje i to je direktno iskustvo

istine. Ne postoji plavo prosvjetljenje i ruì~asto prosvjetljenje; postoje samo

razli~iti stupnjevi ili dubine prosvjetljenja. Buda je svakako imao veoma duboko

prosvjetljenje. I mnogi drugi. Ali ona nisu razli~ita od prosvjetljenja koja ste vi

imali na intenzivima. Zato ne treba da se zadovoljite samo malim bljeskom. Treba

i}i na stabilno stanje. Zato krenimo na dublja prosvjetljenja.

Prva stvar koju otkrijete je onaj Ko ste vi. Onda otkrijete sve ono {ta vi niste. Zatim

po~injete da imate iskustva na {ta ste vi. Jedna je stvar znati KO ste, a sasvim

druga [TA je taj ko ste vi. Prva stvar koju saznajete ako radite na ìvot je ta da

ìvot zaista postoji i da on nije tek jedna ideja. @ivot JESTE: «Gospode, on je ~ak

i unutar moje glave. Moje misli, moji strahovi. @ivot je svuda! On stvarno posto-

ji!» A, onda saznajete njegovu svrhu, zbog ~ega ìvot postoji, ako takvog razloga

uop{te ima. Ko zna? Kroz mnoge stupnjeve radi se i {ta je drugo ljudsko bi}e. Ja

li~no svjestan sam sedam stupnjeva, sedam odre|enih platoa u odnosu na to {to

je drugo ljudsko bi}e. I trinaest stupnjeva prosvjetljenja na sebe. Kao {to vidite

ima mnogo toga na {ta se moè raditi. Ne treba da brinete da ne}ete imati na {ta

da radite na intenzivima. Ima dovoljno prostora za napredovanje.

To vam izgleda ovako: Prvog dana odlazite u {etaju}u meditaciju, u lov na prosv-

jetljenje i ~ujete neko {u{kanje u `bunju. I kaète, «Mislim da je tamo ne{to», ali

se bojite i bjeìte nazad u ku}u. Dolazite meni i kaète, «Mislim da ne mogu da

iza|em na kraj sa prosvjetljenjem, previ{e se bojim». Ja vam odgovaram, «S tobom

}e biti sve u redu». Onda sljede}eg dana ponovo odlazite u {etnju i odlu~ni ste da

}ete, kad se ponovo pribliìte prosvjetljenju, zaroniti u to `bunje i zgrabiti iskust-

vo prosvjetljenja ma {ta da je ono. U {etnji ste, i ponovo ~ujete {u{kanje u `bunju.

«Sad idem po njega», pomislite, «napravi}u taj skok i ne}u izbjegavati Apsolut.

Idem po njega». Naslijepo ska~ete i grabite. Odjednom imate ne{to u ruci, ali ne

znate {ta je to. «Gospode, mo`da i postoji takva stvar kao {to je apsolutna istina».


159

Vrijeme je da se vratite u ku}u. Stavljate to u dèp, vra}ate se u sobu i sjedate.

Partner vam kaè, «Reci mi ko si ti!» Mislite o onoj stvarii u va{em dèpu i kaète,

«Ne znam. Ne zam ko sam ja. Zaista mi je te{ko.» I ponovo izlazite u {etnju i

iznosite onu stvar sa sobom: «Da li je to ono KO sam ja?», mislite, «mo`da ja samo

zami{ljam da znam ko sam ja». Stavljate to u dèp i poslije dva ili tri dana ta

stvar~ica je prili~no uvela. Sad slu{ate ovo predavanje i mislite, «Mo`da ovo treba

da podijelim sa Charlesom?» I ja vam kaèm, «Da, treba». Imali ste iskustvo malo

kao mi{ i sada je taj mi{ mrtav; sjaj je nestao, ali jeste, to je mi{. Ponekad napolju

naletite na lisicu i nju je malo teè ukrotiti. Ponekad budete izgrebani. A ponekad

naletite na tigra. E, pa traìm nekoliko tigrova na ovom intezivu. Imam nekoliko

mi{eva i nekoliko mrtvih mi{eva. Uhvatili su ih prvog dana, a pokazali ih tek

danas. Imamo i nekoliko lisica, ali jo{ uvijek ~ekam nekoliko tigrova. To su sve

iskustva prosvjetljenja, ako su direktna, i dolaze u razli~itim stupnjevima.

Nije moj posao da vam kaèm da li ste se prosvijetlili ili niste; ja mogu i ne moram

da budem u pravu. Ali bez obzira {ta ja kaèm, to ne}e promijeniti ~injenicu va{eg

prosvjetljenja. Vi ste se prosvjetlili ili niste. Kad bih vam ja govorio da li ste se

prosvjetlili ili niste i pri tome pogrije{io, bila bi to tragi~na gre{ka. Premda djelu-

je ohrabruju}e na druge ljude u grupi re}i: «Taj i taj se prosvjetlio», Charles je

kazao, onda se i va{ ego javlja i kaè, «Zape}u i dozna}u koja je prava stvar koju

treba re}i». Mi ne traìmo odgovore. Traìmo ~injenicu o promjeni stanja svijesti.

To je jedino za ~im tragamo. Zato ne igramo igre. Ponekad imate iskustvo koje je

toliko internalizovano i vi oklijevate da ga saop{tite pa ono izblijedi. Ili ~ak

po~nete da sumnjate u njega. Premda je to bilo validno iskustvo, od njega nema

mnogo koristi. To dolazi od nedostatka prezentacije, saop{tavanja. Recimo da ste

direktno doìvjeli sebe; {ta onda treba da radite? Treba da to prezentirate {to bolje

moète, da iskomunicirate svom partneru, ne samo verbalno ve} i cijelim svojim

bi}em koje zra~i vama samima, ko god ili {ta god da ste vi.

Prezentacija je integralni dio ovog procesa. Stabilnost va{eg prosvjetljenja zavisi

od stepena do koga ste u stanju da ga prezentirate. «Ovdje sam, par~e blata,

savr{eno, potpuno idiotsko par~e blata». I kad ste ga prezentirali, ako je to ono {to

vi zaista jeste, to }e ostati za vje~nost, jer ste bili voljni i u stanju da to doìvite, na

na~in kakav jeste. Zbog ~ega mislite da u~itelji podu~avaju druge? Oni imaju


160

istinu i u~e o njoj. Jednim dijelom to je sebi~no. [to vi{e podu~avaju, vi{e im

ostane od onoga {to su doìvjeli. Oni ne moraju da se upinju: «êkaj da vidim,

{ta to bije{e?» Ve}ina, pak, ljudi to mora da radi. Ljudi ponekad jako okllijevaju

da sebe prikaù. To su stidljivi tipovi i na kraju mogu biti i odbijeni. I to je ta~no,

mogu biti odbijeni. «Gospode, koja budala». Sad mo`da shvatate zbog ~ega nije

dozvoljeno komentarisati tu|u komunikaciju. Jer bez komentarisanja }e drugi biti

spremniji da jo{ toga pusti iz sebe. Zato nije dozvoljeno invalidiranje, jer kad se

neko otvori, a drugi ga invalidira, taj se ~ovjek ponovo zatvara u svoj oklop i takav

ostaje do kraja intenziva. Kad se tim stidljivim ljudima dozvoli da postepeno,

malo po malo, sve vi{e izlaze iz svoje {koljke oni to i rade. Onda su oni spremni

da dozvole da se istina vidi. Ako to nije istina, to }e izblijediti. Ako je istina,

osta}e. Istina je vje~na; i iluzija je ono {to }e se promijeniti. Mo`da ste vi bijeli

an|eo. Ako je istina da ste vi bijeli an|eo, onda dopustite da se to i vidi: «Ja sam

bijeli an|eo». Iako mislite da }e se ljudi smijati, vi im ipak kaìte: «Do{ao sam sa

neba na zemlju da vam dam moj blagoslov». Ljudima moè biti te{ko da se ne nas-

miju, ali ako je to istina, poslije izvjesnog vremena oni }e to prihvatiti jer to iz vas

zra~i. A ako to nije istina, poslije izvjesnog vremena }e izblijedjeti i nai}i }e ne{to

drugo, dok na kraju ne do|e istina, a ona ne}e izblijediti.

Prezentacija istine u svakom trenutku moè da se uradi na vi{e na~ina, ne samo

verbalno, ve} i emocionalno i na svaki drugi na~in koji nema smilsa opisivati ni na

engleskom niti na nekom drugom jeuiku. Ipak to se moè prezentovati ili pred-

staviti i to prili~no dobro. Da bi se dostigli dublji nivoi ili stupnjevi prosvjetljenja

potrebna je ve}a otvorenost i voljnost da se bude i magarac, voljnost da se pogri-

je{i. «Imam ga, imam ga, ja sam vje~ni Hrist. Vratio sam se na zemlju. Mo`da i

nisam. Ja sam Bog. Bog sam. Sad mislim da sam ni{ta, ni{ta, ni{ta. Ja ne znam {ta

sam». Ako ne postoji ovakva vrsta otvorenosti, ljudi ponekad èle da igraju na sig-

urno. «Dobro, hajde da vidim, ako se moè biti ne{to, onda mogu da budem i

Bog», i to je sve prazno, bezvezno i apstraktno. Kako uni{titi ego ako se uvijek igra

na sigurno? Ego je ono {to vi mislite da ste. On se {titi i vi se sa njim identifiku-

jete. Proces prosvjetljenja je proces deidentifikacije. Vi imate intenciju da direkt-

no doìvite ono {to niste; vi o tome mislite kao o vama, tj. to percipirate kao vas.

Imate namjeru da to direktno doìvite i nalazite sebe s druge strane kako gledate


161

u to. Vi ste se od toga de-identifikovali. Vidite da to vi{e niste vi. To je otpalo. Ego

to ne voli, «Da li sam to bio ja? Mislim da sam imao iskustvo! Ali vi{e nemam

iskustva. To je oti{lo». Ego se vratio, ego je ono sa ~im se identifikujete. On se

ponovo s vama identifikovao. Onda kaète, «Ja sam blesav momak, i ja sam apso-

lutno odlu~an da to direktno doìvim i vidim da li je to moja istinska priroda».

Huuup i vi ste ponovo napolju. Da li je to stvarno? Re-identifikacija, ili ponovna

identifikacija. Jedini na~in da to stanje postane stabilno je da sebe doìvite direk-

tno, sebe, a ne tu drugu stvar. Od jedne do druge stvari vi se okolo ganjate dok

ne stignete na mjesto sa koga vi{e nema gdje da se ode. U svijesti vi{e ni{ta nije

ostalo. Nema vi{e misli, nema besmislica koje bi va{ reaktivni duh izbacivao. Sada

ste samo ostali vi. Za normalne tehnike do ovakvog stanja su potrebne godine. Sa

ovom tehnikom je to mogu}e tri do devet dana, za 95 procenata ljudi da doìve

direktno iskustvo. Ako imate nekih pitanja u vezi svega ovoga sada ih postavite.

Pitanje: Da li um igra bilo koju korisnu ulogu u cijeloj ovoj stvari?

Odgovor: Da. On vam daje ne{to na ~emu }ete raditi dok kroz to ne pro|ete. On

je kao neka vrsta za{tite, da kaèmo jastuka, koji vas {titi da se ne razlupate ve}

prvog dana. U pogledu prosvjetljenja on zaista ne igra nikakvu korisnu ulogu.

On je samo smetnja. Kao balvan u va{oj dnevnoj sobi. U relativnom ìvotu on ima

svoju upotrebu. Ako ste dobar pisac, daktilograf, umjetnik ili pjeva~, mnogo toga

vam dolazi iz uma. Tada je on koristan. Ali na Apsolutnom, na nivou prosvjet-

ljenja, on je samo smetnja.

Pitanje: Re~eno mi je da je ono ko sam ja tako «o~igledno» da }u se smijati, a re~eno

mi je i to da ono {to }u doìvjeti moè biti neobi~no ili zastra{uju}e, ili da se mnoge

druge stvari mogu desiti, a da je to ipak o~igledno. Kako se ovo dvoje uklapa zajedno?

Odgovor: Pa, razli~iti ljudi razli~ito reaguju na iskustvo kada se dogodi. Oni

imaju svoju posebnu mje{avinu identifikacija, mentalnih ne~isto}a, i svoja poseb-

na fizi~ka, mentalna i emocionalna stanja. Sve su to sporedni efekti: smijeh, izne-

na|enost. Oni ovise o ne~isto}ama, ili identifikacijama, i razlikuju se od osobe do


162

osobe, i nisu od va`nosti. Va`na stvar je promjena stanja svijesti. Nema na~ina da

vam neko moè re}i {ta ste vi, ili {ta niste, i da vam to bude od koristi. Ja vam

mogu re}i da ne postoji ni{ta o~iglednije od Istine. To je sasvim o~igledno, ali nije

o~igledno dok ne postane o~igledno. Do tada takav savjet moè biti pametan, ali

nije koristan. Ja vam savjetujem da ne komplicirate previ{e.

Govor tre}eg dana Intenziva uve~eZavr{ni govor

U jednom od najstarijih indijskih spisa, Bhakti sutri, pi{e: «Svijet }e spasiti ljudi niz

~ija lica budu tekle suze i koji budu grcali govore}i o svojoj ljubavi prema drugim

ljudskim bi}ima». Ja u to vjerujem. Imali smo intenziv i on vam je pruìo pogled

na Istinu, {ansu da tri dana provedete lice u lice sa njom i mo`da {ansu da doìvite

prosvjetljenje. Samo vi znate koja ste iskustva imali. Do izvjesnog stepena podijelili

ste ih sa mnom i sa drugim ljudima. Uobi~ajen broj vas je imao iskustva prosvjetl-

jenja, izme|u 30 i 40 procenata. Iskreno govore}i, to je pomalo mehani~ki – ne

mislim na va{e u~e{}e, ono je ìvo i stvarno – ve} na strukturu, vremensku struktu-

ru, prostornu strukturu, verbalnu strukturu itd. to je pomalo mehani~ki.

Ima par stvari koje treba da znate: poslije Intenziva osje}a}ete se pomalo «haj» i

ne}ete èljeti da spavate. Ali no}as treba da spavate. Ako ne odspavate, sutra }ete

i}i ulicom i sre{}ete policajca koji }e vas pitati: «[ta radi{ ovdje?» Vi }ete mu re}i:

«Ja sam do{ao!» To je mo`da istina, ali on to ne}e razumjeti, pa zato odspavajte i

sve }e biti u redu. Treba da spavate ina~e }ete biti premoreni i po malo «spejsi»,

zato svakako spavajte iako vam se ~ini da nemate nikakvu potrebu za snom.

Neki ljudi ponekad pitaju, «[ta da radimo, sad smo vru}i, hajde da nastavimo s

radom». To nikad ne urade. Ali ako èlite da nastavite sa Intenzivima u

budu}nosti, na{i ljudi }e vam u tome rado pomo}i.

@elim da se zahvalim nekolicini ljudi koji su mi pomogli u ovom poslu. Treba da znate

da su ti ljudi radili besplatno, pruìli su svoju ljubav i vama i meni. Radili su naporno

i predano. Ako mislite da je te{ko biti u~esnik, poku{ajte jednom biti asistent na

Intenzivu. Ljudima koji vode Intenzive bi}e drago da vas imaju. Pro~ita}u imena tih

asistenata, pa mi se i vi moète pridruìti u tome da im zahvalimo za njihovu pomo}.


163

Imali smo ovdje mla|e asistente koji nisu toliko iskusni kao Prvi asistent. Oni su

radili sve prljave poslove, kao {to je pranje kupatila i sli~no, ~i{}enje prostorija i

sve drugo {to ljudi ina~e ne vole da rade. Ali su tako|e pomagali i u sobi za rad.

To su Zoe, Sati i Draupadi. Hvala vam svima. (Aplauz)

A onaj koji je cijelo breme nosio na svojim le|ima je Prvi asistent, koji je po~eo

da radi mnogo dana prije Intenziva, organizovao ga, kupovao hranu i sre|ivao sve

{to je potrebno. On obavi sav posao, a ja samo sjedim ovdje. On je taj koji mi

omogu}ava da ovdje budem sa vama i niko mu direktno ne kaè hvala ni za {ta.

Sada èlim da mu se zahvalim. Ho}e{ li da ustane{? Hvala ti Varuna. (Aplauz)

Zbog ~ega asistenti rade sve to? Ja ne znam zbog ~ega to rade. Zbog ~ega bi bilo

ko to uradio za nekog drugog. Mo`da sad malo bolje shvatate odgovor na to nego

na po~etku Intenziva. Bez njih nikako ne bih mogao da vodim Intenziv sa ovo-

likim brojem ljudi, a da vas ne zanemarim jo{ vi{e nego {to sam to uradio. Ali

èlim vam se zahvaliti: Terry, Shruti, Saraswati, Rob Fisher, Kali, Dharmaraj and

Bhima. Hvala vam. (Aplauz)

Varuna: @elim zahvaliti Charlesu za ljubav koju nam je pruìo. (Aplauz)

Charles (nastavlja): Kaèm vam da bismo do sada ve} izgladnjeli da nije bilo

kuhara koji su svaki obrok spremali na vrijeme, prvi put za svih 99 Intenziva koje

sam vodio. (Aplauz)

I hvala vama, u~esnicima. Uzvratili ste na moje zahtjeve. Traìo sam da radite na

moj na~in sve va`ne stvari u vezi tehnike, po{tovali ste raspored, bili otvoreni i

divno mi uzvratili. Zahvaljujem vam iz dubine srca.

Ve} sam skoro deset godina u ovom poslu. Na izvjestan na~in mi je te{ko da

prekinem sa Intenzivima. Ali unutarnji zov Boànske Majke tako je jak da za

mene vi{e nije mogu}e i da meditiram i da vodim Intenzive u isto vrijeme. Sada

ima dosta dobrih voditelja Intenziva koji mogu da ih vode, i mo`da ja mogu biti

neki predsjedavaju}i odbora ili ne{to sli~no.

Jednom, mo`da, u toku puta kojim idete, kad va{ sopstveni razvoj odmakne, kada

vam bude do{lo dovoljno boànske ljubavi, bi}ete neopozivo privu~eni tom jedin-

stvu sa Istinom. To se sa mnom dogodilo, uz blagoslov mog u~itelja, Swami


164

Kripalvanande. Kroz nekoliko dana odlazim u Indiju da ga vidim, i to za mene

otvara novu eru. Zavr{io sam mnoge stvari, odgovornosti koje sam osje}ao da treba

da ispunim, i jedna od njih je bila i zavr{etak ciklusa vo|enja Intenziva prosvjetl-

jenja. Sada }u mo}i da se potpunije posvetim zadatku sjedinjenja sa Istinom.

Ve~eras su ovdje prisutni mnogi koji su bili uz mene godinama i podràvali me u

mom spiritualnom razvoju i rastu. @elim da znate da zaista jako cijenim ono {to

ste za mene u~inili. Volim vas sve.

Mislim da Varuna ima neka obavije{tenja za vas. Sada ste slobodni. Sa mnom ste

zavr{ili svoj zadatak, i nadam se da }u i ja sa vama zavr{iti svoj.

Hvala vam mnogo.


165

Gdje u~estvovati na Intenzivu?

Na prostorima biv{ih jugoslovenskih republika Intenzivi se vi{e ne odràvaju tako

~esto, kao {to je to bio slu~aj tokom 80-ih godina pro{log vijeka. Op{ta ekonoms-

ka, pa politi~ka kriza i rat sigurno su najve}im dijelom uzrok takve situacije. Ljudi

orijentisani spiritualnom razvoju su se, traumatizirani razvojem situacije oko njih,

ili povukli u sebe, okruèni malim krugom poznanika, ili su zauvijek napustili ove

prostore i sebi na{li dom negdje drugdje, gdje su okolnosti za njihov rast i razvoj

mnogo bolje. Tako su i oni koji su do tada vodili seminare na ovim prostorima u

velikoj mjeri ostali bez trì{ta, ili im je trì{te naglo postalo rascjepkano granica-

ma izme|u novostvorenih nacionalnih dràva.

Zato nalazim da mi nije lak zadatak u ovakvoj situaciji napraviti objektivnu listu

voditelja Intenziva na biv{em jugoslovenskom prostoru, a da ta lista istovremeno

zadovoljava standarde koje sam sebi nametnuo. Naime, mnogi ljudi vode Intenzive,

i to mo`da i ne rade lo{e, ali nemaju nikakav adekvatan trening za to, niti temeljno

iskustvo druga~ijih metoda rada sa ljudima. Drugi su zna~ajno promijenili struk-

turu i raspored Intenziva, ili tehniku kombinuju sa drugim pristupima li~nom

razvoju. Neki Intenziv vi{e i ne zovu tako, i daju mu druga imena. Meni je èlja

staviti na listu isklju~ivo one voditelje koji rade Intenziv po klasi~noj Bernerovoj

metodologiji.


167

Zato sam odlu~io da, za sada, u ovoj listi voditelja Intenziva, bar kada su u pitan-

ju prostori biv{e Jugoslavije, objavim samo svoju, te adresu Desimira Ivanovi}a. To

je zato {to sam siguran da nas dvojica Intenzive odràvamo po standardnoj, prov-

jerenoj tehnologiji koju su uspostavili Berner i Noyes. [to se ti~e ostalih imena

ovdje, to su voditelji Intenziva ~ije adrese je Lawrence Noyes dao u prilogu svojoj

knjizi. Dajem ove adrese jer danas veliki broj dràvljana Bosne i Hercegovine, te

Hrvatske i Srbije, ìvi izvan granica svojih domovina, a mo`da bi èljeli u~estvo-

vati na Intenzivima.

Uglavnom, ova lista nije kona~na i definitivna. Izvinjavam se svima ~ije ime neho-

tice nisam stavio u ovaj popis. Ako znate da sam na~inio takvu gre{ku, molim vas

da mi to javite i ja }u rado napraviti ispravku na svojoj web stranici, ili u nekom

eventualnom budu}em izdanju ove knjige.

Na moju adresu mi se tako|e moète javiti sa svim upitima u vezi sa sadràjem ove

knjige, te upitima o ostalim seminarima li~nog razvoja koje povremeno odràvam.


168

AustralijaJack Wexler

PO Box 6

Macclesfield, SA

5153 Australia

[email protected]

Bosna i HercegovinaEmir Salihovi}

Ferhadija 15

71000 Sarajevo

[email protected]

Njema~kaNanna Michael

Haidelweg 5

81241 Munich

EngleskaJake Chapman

Old Manor House

The Green

Hanslope MK14 7LS

FrancuskaRene Sidelsky

53 bis rue d’Alleray

75015 Paris

[email protected]

IslandGudfinna Svavarsdottis

Stangarholt 5

105 Reykjavik

Iceland

KanadaMurray Kennedy

3077 Princess Ave.

North Vancouver BC

V7N 2E1 Canada

Anjali Hill

Toronto, Canada

[email protected]

Satyen Raja

176 Beech St.

Brampton, Ontario

L6V 1V6 Canada

[email protected]

Russel Scott

RR #1

Orangeville, Ontario

L9W 2Y8 Canada

Keith Tarswell

1911 Bayview Ave. #302

Toronto, Ontario

M4G 3E4 Canada

[email protected]

Sjedinjene dràveSoLeiNah-Jocelyn Powe

1019-L Marron Circle NE

Albuquerque, New Mexico

87112 USA

Lawrence Noyes

1630 North Main St. #284

Walnut Creek, California

94596 USA

[email protected]

Peter Meadow

519 Cook St.

Farmington, Connecticut

06032 USA

[email protected]

Edd Riddle

Self and Other Newsletter

[email protected]

www.sandoth.com

Paul Weiss

RR1 Box 2997

Bar Harbor, Maine

06032 USA

Ken Cadigan

PO Box 136

Paia, Hawaii

96779 USA

Osha Reader

Origin, Star Route

Sattley, California

96124 USA

[email protected]


169

Jeff Love

12801 Graton Rd.

Sebastapol, California

95472 USA

[email protected]

[email protected]

Patsy Saphira Boyer

3030 North 26th St.

Boise, Idaho

83702 USA

[email protected]

SrbijaDesimir Ivanovi}

Ivana Milutinovi}a 12/B-12

19000 Zaje~ar

[email protected]

[vajcarskaRita Wyser

Klosterhof 1

8630 Ruti

[email protected]

Barbara Szepan

Sommegg

7215 Fanas

Christiane Schmelzer

Rue de Villeruse 6

1207 Geneva

[email protected]


170

Seminari Emira Salihovi}a

Osim Intenziva prosvjetljenja Emir Salihovi} povremeno organizuje i vodi vikend

seminare iz oblasti li~nog razvoja i spiritualnog rada. Neki od tih seminara opisani

su ovdje i svi zainteresovani dobrodo{li su da se za vi{e informacija obrate Emiru

na adresu datu u dodatku «Gdje u~estvovati na Intenzivima?» Tako|e, ukoliko ste

zainteresovani da neki od seminara, uklju~uju}i Intenziv, organizujete u svom

mjestu boravka, te tako besplatno u~estvujete na kursu, javite se na istu adresu

zbog detaljnijeg dogovora.

Trening za asistente na Intenzivu prosvjetljenja

Nema ve}eg zadovoljstva nego biti u stanju pomagati drugim ljudima. Kao {to je

primijetio jedan mudar ~ovjek, ~ovjek vrijedi onoliko koliko moè biti od pomo}i

drugima. Ovaj trening }e vas osposobiti da odgovorite i najteìm izazovima

pomaganja voditelju Intenziva tokom te trodnevne spiritualne avanture, te na taj

na~in zna~ajno ubrzate i sopstveni duhovni razvoj. Na treningu }ete analizirati i

razumjeti Tehniku prosvjetljenja do tan~ina; nau~i}ete prepoznavati i ispravljati

gre{ke u radu Tehnike; nau~i}ete pruìti u~esnicima neophodni kontakt i

ohrabrenje kada im je to potrebno; savlada}ete umije}e ta~nog davanja instruk-


171

cija u razli~itim fazama Intenziva. Svaki polaznik ovog treninga dobi}e skriptu

Charlesa Bernera, Priru~nik za asistente Intenziva prosvjetljenja.

Dopisni kurs Holisti~ke joge

Holisti~ka joga je jednogodi{nji program harmoniziranja ìvota s ciljem

postignu}a ve}e ravnoteè, uspjeha, mira, unutarnjeg zadovoljstva, zdravlja i svjes-

nosti u ìvotu.

U svojoj punoj formi, joga je drevni sistem koji cijeli ìvot dovodi u ravnoteù i

harmoniju. To uklju~uje sve aspekte ìvota, poput komunikacije i odnosa sa

drugima, ishranu, novac, porodi~ni ìvot, seksualni ìvot, probleme, relaksaciju,

~ak i umiranje. Joga nije samo, kako se ponekad smatra na zapadu, sistem fizi~kih

vje`bi (stavova, tzv. asana, te vje`bi disanja), ili samo nauka o meditaciji. To je

samo jedan dio joge.

Holisti~ka (cjelovita) joga je jedinstveni program li~nog rasta i razvoja koji kom-

binuje najdjelotvornije i provjerene metode kako iz isto~nih, tako i iz zapadnih

izvora. Taj program vam omogu}ava da sistemati~no napredujete, i dovedete u

harmoniju razli~ite aspekte svog ìvota, bez da pretjerano stavljate naglasak samo

na jedan.

Program Holisti~ke joge sastoji se od 32 lekcije koje se odnose na 32 aspekta va{eg

ìvota i bi}a, i koji su podijeljeni u ~etiri glavne kategorije:Tijelo, ûla; Aktivnosti;

i Um. Drevni jogiji su shvatili da ljudsko bi}e primarno funkcioni{e u ~etiri glavne

oblasti, oblasti tijela, uma, ~ulnih utisaka (~ulnih organa) te akcije, odnosno

~injenja (organa akcije).

Svaka od 32 lekcije povezana je sa jednom od gore pomenutih oblasti bi}a, i vi

radite program tako {to svakih {est nedelja odaberete po po jednu lekciju iz svake

oblasti, i radite na njima uporedo tokom tog perioda vremena. Nakon {est nedel-

ja, birate ~etiri nove lekcije, opet po jednu iz svake od ~etiri oblasti, dok ne zavr{ite

cijeli program. Za to }e vam biti potrebno oko godinu dana.

Lekcije dobijate po{tom ili e-mailom, i praktikujete pod supervizijom, jednom

sedmi~no se konsultuju}i sa svojim instruktorom kursa.


172

Seminar o komunikaciji

Ovaj vikend kurs }e vam otkriti {ta je, u stvari, me|uljudska komunikacija, te

kako komunikaciju moète iskoristiti da pobolj{ate odnose sa drugima i rije{ite

svoje ìvotne probleme, ali i da upotrebom dubokih duhovnih principa ubrzate

svoj li~ni razvoj i ostvarite sasvim novi, neslu}eni nivo li~ne sposobnosti.

Na kursu se radi niz vje`bi, oko osam sati dnevno, zajedno sa partnerom i uz

stru~nu superviziju. Ovaj kurs je jedan od osnovnih koraka u sistemu cjelovitog

li~nog razvoja, koji }e vam pomo}i da nau~ite mnogo o sebi, ali i o drugima. Ovaj

kurs je ~esto preduslov za naprednije seminare. Svi u~esnici dobivaju skriptu sa

teorijom i prakti~nim vje`banjima.

Dijadne tehnike samorazvoja

Na ovom vikend kursu }ete pod stru~nim nadzorom, u paru sa nekim od drugih

u~esnika kursa, raditi oko desetak dijada dnevno, poput dijada opisanih u

poglavlju Dijade: duhovna staza prijateljstva. To je pravi mali intenziv duhovnog

~i{}enja! Nau~i}ete kako ta~no raditi dijade, i ste}i vrijedno znanje koje }e vam

pomo}i da prakti~no nastavite rad na samootkri}u zajedno sa svojim prijateljima,

kada se vratite ku}i. Pored dijada, na ovom kursu se rade i tzv. grupe razumijevanja,

i druge samorazvojne vje`be. Ovo je izuzetno povoljna prilika za one koji nisu sig-

urni da li da u~estvuju na Intenzivu, a èljeli bi da oprobaju taj stil duhovne prakse

prije nego donesu kona~nu odluku. Ako ste, pak, ve} u~estvovali na Intenzivu, ovaj

kurs vam moè pomo}i da dublje integri{ete i ispoljite svoja iskustva.

Dinamike ìvota

Na kursu Dinamike ìvota nau~i}ete niz efikasnih, upotrebljivih, i dubokih istina

o ìvotu, koje }e vam pomo}i da ìvot ìvite svjesnije, bivaju}i uzrok a ne samo

efekat de{avanja oko vas. Nau~i}ete kojih je to osam oblasti (dinamika) ìvota u

kojima u~estvuje svaki ~ovjek, i kako to znanje prakti~no iskoristiti u nizu vje`bi


173

koje }ete raditi u paru sa nekim od drugih polaznika kursa. Prvi dan }ete posveti-

ti vje`bama podsje}anja, koje }e popraviti va{u memoriju i dovesti vas u kontakt

sa dubljim sadràjima uma, a onda }ete to postignu}e iskoristiti da drugog dana

nau~ite i praktikujete mo}nu tehniku osloba|anja od raznih formi mentalne

napetosti i fiksacija. Kurs }ete napustiti sa {irokim osmijehom na licu!

î{}enje pro{lih traumatskih doga|aja

Na ovom kursu, koji traje dva uzastopna vikenda, nau~i}ete jednu od najvrijednijih

samorazvojnih i terpeutskih tehnika danas u svijetu, koju moète, kao terapeut

amater, primjenjivati na drugima kako bi ih oslobodili emocionalnih optere}enja iz

pro{losti, i pomogli im da ponovo uìvaju ìvot u svojoj potpunosti. Ukoliko kurs

poha|ate sa prijateljem, kasnije moète raditi jedan sa drugim do neslu}enih grani-

ca li~nog razvoja. Ukoliko ste bilo kada u ìvotu doìvjeli gubitak ili veliku tugu,

naglu promjenu odnosa sa nekim, probleme na poslu, dramati~ne promjene i iskust-

va u ìvotu, operacije ili fizi~ke nezgode, ovaj kurs mogao bi biti najfantasti~nije

otkri}e va{eg ìvota. Nau~i}ete precizne korake kako se osloboditi neèljenih oblika

pona{anja, misli i osje}anja, tako {to }ete otkriti i ukloniti same njihove uzroke.

Preduslov za u~e{}e na ovom kursu su zavr{eni kursevi Uspjeh kroz komunikaciju, te

Dinamike ìvota.

Individualni ~asovi savjetovanja i duhovnog ~i{}enja

Iako }ete na ovdje nabrojanim kursevima nau~iti vrijedne principe i tehnike, koje

va{ ìvot mogu zna~ajno izmijeniti na bolje, ponekad je neophodno sjesti sa iskus-

nijim, obu~enim prakti~arem koji }e vam upotrebom preciznih tehnika pomo}i da

prona|ete put kroz dùnglu svog uma i poradite na rje{enju aktuelnih ìvotnih

problema; popravljanju odnosa i komunikacije sa drugima; osloba|anju od raznih

oblika psihofizi~kih optere}enja; otkrivanju i uklanjanju onih ukorijenjenih, fik-

siranih mentalnih stavova o sebi i ìvotu koje u prvi mah ne primje}ujemo, a koji

temeljno odre|uju na{u ìvotnu situaciju.

Individualni rad po ovom metodu odvija se putem zajedni~kih sesija terapeut-kli-


174

jent, koje traju od sat i po do dva sata. U~estalost ovih sesija odre|uje se za svakog

klijenta posebno. Na po~etku rada obavi se detaljan intervju sa klijentom, tokom

kojeg se odredi koje su klijentove potrebe, {ta èli da postigne, i na kojim oblasti-

ma klijentovog ìvota treba po~eti raditi.

Prvi korak u ovom procesu je pomaganje klijentu da se suo~i sa svojim trenutnim

ìvotnim problemima, defini{e ih i razrije{i; da prevazi|e one trenutne okolnosti

ìvota i odnose koji ga uznemiravaju; ukloni do odre|enog stupnja svoj osje}aj

krivice; te popravi komunikaciju sa svojom okolinom. Nakon {to je ovo postignu-

to, klijentu se pomaè da popravi svoju memoriju i stekne sposobnost slobodnog

kontaktiranja sadràja svog uma. Potom slijedi niz koraka koji klijenta vode ka sve

ve}im i ve}im nivoima li~ne sposobnosti.

Na prvom koraku on }e razviti svoje sposobnosti komunikacije i osloboditi se inhibi-

cija u komunikaciji; na drugom koraku }e ste}i sposobnost da prepozna uzroke svo-

jih problema i ukloni ih; na tre}em koraku ukloni}e iz svog ìvota osje}anja krivice

i razne autodestruktivne modele pona{anja; tokom ~etvrtog koraka radi}e na uklan-

janju negativnih emotivnih naboja iz pro{losti na kojima je njegova pa`nja fiksirana;

na petom koraku radi}e na uklanjanju fiksiranih mentalnih stavova koji ga

onemogu}avaju da ìvot ìvi slobodnije i potpunije; i na {estom koraku pro}i }e

detaljno razra|eni program ~i{}enja bola i trauma iz pro{losti, za koji je re~eno da

kao svoj rezultat proizvodi samo jedno – sretno i zadovoljno ljudsko bi}e!

Cijeli ovaj rad odvija se uz upotrebu preciznog elektronskog biofeedback ure|aja

koji pomaè terapeutu da locira one mentalne sadràje klijenta u vezi kojih pos-

toji emocionalno optere}enje, {to ovaj proces ~ini bar stotinjak puta brìm i

djelotvornijim od tradicionalnih humanisti~kih pristupa terapiji i savjetovanju.

Va`no: potrebno je napomenuti da ovi individualni ~asovi, kao ni ostali ovdje

nabrojani kursevi, nisu namijenjeni bolesnim osobama, za {ta su nadle`ne adek-

vatno obu~ene osobe – lije~nici i psihijatri – ve} isklju~ivo zdravim ljudima koji

èle raditi na svom li~nom razvoju i pobolj{ati kvalitet svog ìvota.


175

Bibliografija

Berner, Charles. Transmission of Truth: a Manual for Enlightenment Masters.

California, 1981.

Berner, Charles and Sosna, Mona. Consciousness of Truth: a Manual for the

Enlightenment Intensive. Australia, 2005.

Berner, Charles. Communication Mastery: a Manual for Clearers. California, 1984.

Berner, Charles. Natural Meditation. Flaxley, Australia, 1992.

Berner, Charles. Energy Mastery Course lessons.

Berner, Charles. Holistic Yoga Course lessons.

Berner, Charles. The Sadhika: sadhana guidance newsletter. Australia, 1994.

Taluson, Kym. Return to Shangri-La. Australia, 1990.

Chapman, Jake. Tell Me Who You Are. England, 1988.

Noyes, Lawrence. The Enlightenment Intensive: Dyad Communication as a Tool for

Self-realization. Berkeley, 1998.


177

Noyes, Lawrence. Interview with Ava Berner. California, 1996.

Kripaluananda, Swami. The Sadhak’s Companion. California, 1977.

Kripaluananda, Swami. Kripalupanisad. California, 1979.

Love, Jeff. The Quantum Gods. London, 1976.

Hubbard, L. Ron. Dianetics: the Modern Science of Mental Health. Kent, 1985.

Hubbard, L. Ron. Dianetics 55! California, 1982.

Hubbard, L. Ron. Scientology: Fundamentals of Thought. Copenhagen, 1986.

Hubbard, L. Ron. Scientology 0-8. California, 1989.

Riddle, Ed. Dyad Basics. California, 1999.

Wilber, Ken. No Boundary: Eastern and Western Approaches to Personal Growth.

Boulder, 1981.

Kapleau, Philip. The Three Pillars of Zen. New York, 2000.

De Panafieu, Jacques. Kliring: metoda osloba|anja. Zaje~ar, 2001.

Slavinski, @ivorad Mihajlovi}. Susreti sa istinom. Beograd, 1985.

Vasiljevi}, Petar. Revolucija u ~ovjeku. Zagreb, 1984.

Russell, Peter. The Awakening Earth. London, 1982.

Brazier, David. Zen Therapy. London, 1995.


178

Pandita, U Sayadaw. The Way to the Happiness of Peace. Malaysia, 1997.

Dass, Ram. Journey of Awakening: a Meditator’s Guidebook. New York, 1978.

Vivekananda, Swami. Radà joga. Beograd, 1988.

Devananda, Swami Vishnu. Meditation and Mantras. New York, 1981.

Godman, David (editor). Be As You Are: Teachings of Sri Ramana Maharshi.

London, 1985.


179

Emir Salihovi}

SPOZNAJ SAMOG SEBE

Izdava~

BlicDruk

Za izdava~a

Muhamed Hrlovi}

Recenzenti

Mile Stoji}

Desimir Ivanovi}

Edicija

Lvx Bosniae

DTP

Goran Zavadil

Dizajn korica

Selma Fo~o

[tampa

BlicDruk


180

Documents

Spoznaj Samog Sebe