+++++++++++++++++++++++++++++++++++

SPOZNAJA

Izet Veladžić

+++++++++++++++++++++++++++++++++++

SadržajU pravo vrijeme na pravom mjestu....................................................1

Spoznaja dolazi odozgor...................................................................11

Spoznaja i autoritet............................................................................17

Tko ne moze doci pravoj spoznaji?.................................................25

i

U pravo vrijeme na pravom mjestu

U pravo vrijeme na pravom mjestu

"Isus iziđe odande i krenu u tirsku i sidonsku okolicu. Najedanput, ženaKananejka, koja dođe iz toga kraja, povika: "Smiluj mi se, Gospodine,Sine Davidov!" Ali joj on ne uzvrati ni jedne riječi. Nato mu se približišeučenici i zamoliše ga: "Udovolji joj, jer viče za nama." On odgovori: "Jasam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." Ali ona dođe,pade pred njim ničice i reče: "Gospodine, pomozi mi!" On joj odgovori:"Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psićima." "Jest, Gospodine! −nadoda ona − jer i psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovihgospodara." Nato joj reče Isus: "O ženo, velika je tvoja vjera! Neka tibude kako želiš!" Istoga časa ozdravi njezina kći." (Matej 15,21− 29).

Da li je Isus pošao u tirsku i sidonsku okolicu da se tamo skloni prednarodom i odmori se od svakodnevnog napornog rada, ili je pošaoznajući da će ga tamo netko očajnički tražiti, to u ovom trenutku nijebitno. Gospodin je imao običaj da se povremeno sa učenicima odvojiod svijeta kako bi ih učio stvarima koje nisu bile za svako uho.Ponekad se krio po samotnim mjestima da bi se družio s Ocem.Jedanput se je morao skloniti da ga, proglašavanjem za kralja,fanatična svjetina ne spriječi u izvršavanju njegovog poslanstva. Drugiput se sakrivao od njihovih udaraca da spasi glavu. Tako je kad se radis narodom. Narod nije uvijek jednako raspoložen. Danas nosi narukama, sutra gazi nogama, ovisno o tome na koju nogu ustane.Jednom vjeruje sve i svakom, drugi put ne vjeruje ništa i nikom. Danasklikće "Hosana!" − sutra urla "Razapni ga!". Posebno je to bolno kad setako ponaša Božji narod. Obično smo skloni vjerovati da je Božji narodipak 'drugačiji'. Teži svetosti. Ispruža se prema onom što je gore.Prakticira bratsku ljubav. Boji se Boga. Ljubi bližnjega. Tako bi trebalobiti. U praksi vidimo da postoji mnogo iznimaka. Previše iznimaka.

1

Zastrašujuće previše iznimaka.

Isus je poštedio sebe i učenike od prekomjernog objašnjavanja kad ihje poveo na 'ekskurziju'. U događajima koji će slijediti oni će moćisvojim očima vidjeti nešto što je teško objasniti. Vidjet će primjer jednežive vjere, primjer stava jedne duše zrele za spasenje. Čudo koje senakon svega dogodilo dolazi u drugi plan.

Dok su, dakle, šetali i razgovarali, jedna žena poganskog porijeklaslijedila ih je u stopu. Ima ljudi kojima je teško priznati da su u potrebi.Ne radi se o ponosu niti o taštini, no oni jednostavno nemaju snage danešto zaištu. Uvijek su malo u strahu da nekom ne zasmetaju, danekog ne uznemire. Nisu energični ni kad se radi o stvarima na kojeimaju pravo. Ova žena je znala da u pogledu blagoslova, koji pripadaBožjem narodu, nema nikakvo pravo. Možda je bila jedna od onih kojisu se uvjerili da njihovi 'popovi' samo nešto 'petljaju', i da je svanjihova, poganska, 'teologija' samo puko maštanje.

Kad sam se obratio, u svojoj početničkoj revnosti mnogo puta sam seistrčao da bilo kome kažem nešto o svom novom duhovnom iskustvu.To je bilo krajem šezdesetih godina kad je ateizam bio na vrhuncu.Ljudi su se naprosto plašili ako si im progovorio o Bogu. Tada sam namoje čuđenje otkrio da ima mnogo ljudi koji vjeruju, koji su imaliodređeni nivo duhovnosti, ali nisu željeli pripadati nijednoj crkvi. Tadato nisam mogao razumjeti jer sam bio dijete, ali kako ih danasrazumijem! Tada sam, nesretnik, gledao propovjednika kao idola inisam mogao protumačiti jedva primjetan osmijeh na licima onih kojimasam govorio, niti njihove riječi: "Ti si mlad, ne razumiješ ništa ..."

Ova žena koja je pošla za Gospodinom možda je bila jedna takvaosoba. Možda su njeni zemljaci ponekad vidjeli na njenom licutajanstven, jedva primjetan osmijeh. Kad se u kraju pojavio Isus injegova pratnja, i kad se među narodom počelo o tome govoriti inagađati tko bi mogao biti ovaj neobični stranac, možda je taj osmijeh

2

opet bio na njenom licu. Odjeća, govor, pokreti, sve je odavalo da jeŽidov, ali u njenom biću tinjala je tajna koju nitko drugi nije mogaoshvatiti: On je Gospod!

"Mama, kuda ideš?", moglo bi glasiti pitanje njene teško bolesne kćeri."Sad će mama ... ", mogao bi glasiti kratak odgovor, a potom ključ ubravu. "On je Gospod", govorio je tihi glas u njenom biću. Pošla jeplahim, ali odlučnim korakom; tihi glas kao da joj je dao snagu pa je natrenutak osjećala kao da bi mogla poletjeti. "Kuda će ...?", u čudu su sepitale njene susjede. Još su se više mogle začuditi kad su vidjele da jepošla prema Isusu i njegovoj pratnji. Možda je uhvatila njihov korak išutke išla za njima čekajući pogodan trenutak da privuče njihovupažnju. Možda su učenici opazili da se oko njih događa nešto neobičnopa se možda jedan između njih okrenuo. Možda su zastali, možda seletimice okrenuo i sam Isus. Tad je iz njenih grudi izišao prvi plačniuzvik: "Gospodine!" Bio je to trenutak u kojem je počela velika iznačajna lekcija koju su apostoli trebali još naučiti. Gospodin seokrenuo i laganim korakom pošao dalje. Učenici su ga slijedili ipovremeno gledali natrag da vide što će se dogoditi. Većini je,vjerojatno, godilo kako je Isus reagirao na njen uzvik. Židovi su svisoka gledali čak i Samarijance koji su im po vjeri bili najsličniji. Opoganima nije vrijedilo gubiti riječi. Što hoće ova nesretnica? Prekinulanas je usred najinteresantnijeg razgovora. "Gospodine!" ... Ljudi, što tije žensko! Možda se još ovog jutra kojem između njih iskrao uzdah:"Adonai, hvala ti što me nisi stvorio kao žensko ...!" Što hoće ovažena? − "Gospodine! Sine Davidov! Smiluj mi se! Gospodine!"

"Gospodine, udovolji joj", jedan će Isusu. "Viče za nama." No Gospodinje dobro igrao ulogu 'pravednog' i 'pravovjernog' Židova. Možda im jehtio pokazati kakvo je bilo njihovo ponašanje mnogo puta. Arogantnodo boli. Uzvišeno. Možda su osjetili ironiju u njegovom stavu, pa ih jezazeblo oko srca, kako to nekad zna biti kad nas Sveti Duh postidi."Gospodine!" On odgovori: "Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcamadoma Izraelova." Njegov odgovor ostavio ih je u nedoumci. Ili se šali ili

3

misli ozbiljno? "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!" − Otkud njojovo 'Gospodine' i ovo 'Sine Davidov'? Tamo kod kuće, u Izraelu, overiječi imaju svoje sasvim konkretno značenje. Svako izraelsko dijete,svaki odrasli čovjek i žena, svaki starac i starica znali su koliku težinusu imale ove riječi: 'Gospodine'; 'Sine Davidov'. Ali ova poganka, otkudnjoj to?

"Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!" − "Nije pravo oduzeti kruhdjeci i baciti ga psićima!" Njen korak radi te tvrde riječi nije nimalozastao. Otkrivenje Božje koje je tinjalo u njenom biću sad je počelobuktati. "Gospodine, Sine Davidov! Mesijo! Kriste! Kneže mira!Gospodaru! Bože! Bože! Bože!" "Jest, Gospodine! − nadoda ona − jer ipsići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara." Njen odgovorvjerojatno se dopao učenicima. Tako se govori. 'Psićima'... to ona osebi i svojima? '... njihovih gospodara ...' − to ona o nama i našima?Tako je. Mi smo jedini pravi Božji narod. Samo mi imamo pravu vjeru.

Ah, koliko puta sam slušao ove riječi dok sam još bio dijete i nesvjesnopripadao vjeri svojih djedova. I nije da danas gazim po njima i njihovomuvjerenju. Njih su tako učili njihovi učitelji, nas ovako uče naši učitelji.Ponekad sretnem kojeg poznanika iz starog kraja. "Izane, kad ćemokući?" Time hoće da kaže 'u stari kraj'. "Ja sam kod kuće," uvijekodgovaram. "Nemoj, brate!" Znam, vesele se Bajramu. Misle da sam ihizdao, da ih sada neizmjerno mrzim jer sam, kako oni to kažu, 'prešaona drugu vjeru'. Oni ne znaju. Misle da sam hodže zamjenio popovima,da sam iz jedne religije prešao u drugu, iz jedne tradicije u drugutradiciju. Njihov svijet je tako organiziran: mi − vi; naši − vaši; našavjera − vaša vjera, naš zakon − vaš zakon, naš Bog − vaš Bog. "Jedanje Bog", kažu i gledaju što ću odgovoriti. "Da, Bog je jedan",odgovaram. "Svoji smo?", pitaju. "Gdje radiš?" Provjeravaju da li jeistina što su čuli, da sam 'otišao u popove'. Oni ne znaju. Misle da jecrkva sve samo mantija i kandilo, svijeće i procesije, križevi i zvona.Koliko puta su me moja evanđeoska braća bodrila da pođem međusvoj narod, da njima propovijedam Krista. Nikad se nisam

4

oduševljavao tim prijedlozima, iako su me jednom skoro nagovorili. Nimoja evanđeoska braća ne znaju. I oni, barem većina, žive u krivomuvjerenju da je crkva sve samo krštavanje i prekrštavanje, čudesa ičudotvorci, konferencije i seminari, ekumena i antiekumena. Svijet ukojem većina živi je sasvim isti svijet religije, samo što govore različitjezik. Ali oni ne znaju. Njihov svijet je malen. Gospodin me istrgao iznjihovog načina razmišljanja, grubo, odlučno. U prvi mah sam seprepao, iznenadio, ali on me je podigao visoko iznad tamnih oblaka.Dao mi snagu poput mladog orla. Skinuo koprenu s mojih očiju. Ovošto ugledah ostaće duboko u mom biću. Većinu spoznaje neću moćiobjasniti ni evanđeoskim kršćanima, kamoli ostalima. Uostalom, zaštoobjašnjavati? U pravo vrijeme Nevjesta će znati. Danijelu je Bog kazaoda će 'umnici razumjeti'. "Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; abezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti",rekao je Bog Danijelu, "a umnici će razumjeti" (Danijel 12,10).

Dolje, u kaosu svijeta religije zasjat će samo još svijetlo varljivog mira ilažnog zajedništva. "Dok budu ljudi govorili 'Mir i sigurnost', baš tada ćese iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, inipošto joj neće pobjeći." Ovako je Pavao pisao Solunjanima. "Ali vi,braćo," piše dalje Pavao, "niste u tami da bi vas ovaj dan mogaoiznenaditi kao lopov. Vi ste sinovi svjetla i sinovi dana." (Solunjanima5,4−5). Čak i taj varljivi sjaj će biti kratkog vijeka. Gospodin Isus će gauništiti 'sjajem svoga dolaska'. (2 Solunjanima 2,8). "Što hoće ovaj?" −tako se sada pitaju pojedinci koji ovo čitaju. Ali ne svi. Na licimanekolicine mogli bi opaziti blagi osmijeh. Niti ga mogu objasniti nititrebaju objašnjenje. Tihi glas Duha u njihovim bićima govori: "Isus jeGospod! On će doći. On dolazi!" Mudri znaju o čemu govorim.

Mogli bi i trebali bi zastati pored ove žene i diviti se njenoj velikoj vjeri.Ali naša pažnja ovaj put je posvećena dubokoj spoznaji o živom Bogukoju je ona imala. Jer upravo to je ono što odlikuje sav ovaj slučaj:Spoznaja. Ljudi su većinom uvjereni da ako netko nešto želi saznati oBogu, on treba ići u crkvu i slušati svećenika. Poslije dva milenijuma

5

postojanja nije da Crkva nema što kazati, kako pojedincu, tako ičitavom čovječanstvu. Ali Crkva kao organizacija nije vlasnik spoznaje.Spoznaju posjeduje Crkva kao Tijelo! Većina, također, misli da akonetko želi jako mnogo saznati o Bogu, onda treba studirati teologiju, jerteolozi su fini i učeni ljudi. Ne slažem se. Čvrsto sam uvjeren da popitanju vjere nitko nikoga ne može ništa uvjeriti, ništa dokazati, ništanagovoriti. Čovjek ne može drugog čovjeka dovesti do obraćenja ipokajanja. Ono što mi možemo i trebamo učiniti jeste da promoviramokršćanski način razmišljanja, budući da je Kristov nauk dalekonajuzvišeniji nad svakim drugim naukom. Ako bi jednog dana u tomeuspjeli, život na zemlji bi bio ljepši i lakši, ali to ne znači da bi ljudi većsamim tim bili kršćani i spašeni. Netko bi mogao pomisliti kako samjedan od onih fundamentalista i zasljepljenih fanatičara koji ne voleznanja. Naprotiv, volim znanje i volim ljude od znanja. Ali što se tičespoznaje o Bogu, oprezan sam prema teologiji i teolozima. Teologijakao znanost može, istina, pružiti dobre informacije iz povijestispasenja, ali samu spoznaju, otkrivenje Boga ne može pružiti.

Uzmimo kao primjer apostola Pavla. On je bio, u to možemo bitisigurni, dobar teolog. Studirao je kod najboljeg učitelja svog vremena.Na početku Djela apostolskih nalazimo ga kako kao mlad teolog čuvaodjeću onih koji su ubijali prvog kršćanskog mučenika Stjepana. Tokao teolog. Poslije toga je, kako se sam mnogo puta u svojim spisimažali, sudjelovao u okrutnom progonstvu Kristovih sljedbenika. Najednom takvom putovanju, kad je pošao u Damask da i tamo pronađesljedbenike Puta i dovede ih okovane u lance pred vjerski sud uJeruzalemu, susreo se sa uskrslim Gospodinom. Čim se oporavio oddoživljenog šoka, on se za mnoge godine sklonio u pustinju i tamo jeprimio spoznaju o Kristu, iz prve ruke. Ništa nije koristilo njegovopoznavanje starozavjetne teologije, njegova diploma, kako bi reklidanas. Kad je dovoljno naučio, on je, ne pitajući za dozvolu prvakemeđu apostolima u Jeruzalemu, pošao na svoja poznata misionarskaputovanja i osnovao mnoge kršćanske zajednice. Sa žalošćupromatram današnje 'novopečene' teologe koji, kad se dočepaju

6

diplome, najčešće se uzvise do neba.

Kad sam pohađao školu za vozače, dan prije ispita, instruktor mi jerekao: "Sutra ćete dobiti vozačku dozvolu. Ali to ne znači da znatevoziti. Društvo vam time tek dozvoljava da učite voziti samostalno. Teku mnogim saobraćajnim situacijama vi ćete naučiti voziti i postati pravivozač."

Dobro je kazao, jer kad sam prvi put nakon ispita vozio sam, ukočiosam se od straha. Vozio sam 60 km na sat i mislio da onaj 'bolid' odfiće neću moći zaustaviti. Tako bi trebali i naši 'novopečeni' teolozi ipropovjednici shvatiti da im je škola samo priprema za samostalnoučenje, ali učenje od Boga. Možda djeca nisu sama kriva. Pitanje je ukakvom duhu ih vaspitaju njihovi učitelji? Ono što sam imao priliku dosad vidjeti, ne vodi na dobro. Mnogi su se, rekoh, veoma uzvisili i takopostali sasvim neupotrebljivi za Boga.Zato želim ukazati na spoznaju ove žene. Ono njeno 'Gospodine, SineDavidov!' daje naslutiti da je jednostavno 'znala' prema otkrivenju. Iakoneznabožačkog porijekla, jednom se našla na pravom mjestu u pravovrijeme, kad je Bog progovorio njenom duhu.

Spoznaja, duhovno znanje, to je nama kao kršćanima veoma potrebno.Nije teško vjerovati nekome koga znaš. Bolje se znamo, više jedandrugom vjerujemo ili ne vjerujemo. Kad sam bio dijete vjerovao samsve. Jednom sam posjekao prst. Druga djeca su mi rekla da će mi krozposjekotinu 'ispasti drob'. Vjerovao sam im i plakao. Ali to je bilo davno.Kad sam bio mladić, babo mi je rekao da ne smijem svakom vjerovati.Nisam ga slušao, ali bih ga danas poslušao. Danas vjerujem samoonima koji su stekli moje povjerenje. Isto tako od drugih ne tražim dami vjeruju, ako su se mogli uvjeriti da nisam dostojan povjerenja. Zatouvijek upozoravam kršćane, a to je zato jer ih ljubim, da ne trebajuvjerovati svakome. Ali ne slušaju svi. Poslušaće kad se opeku. Ja nevjerujem svakome. Ne vjerujem svakom pjesniku, ili barem ne onimakoji mi svoje psovke hoće prodati kao stihove. Ne vjerujem svakom

7

slikaru jer neki samo mašu kistom tamo− amo u nadi da će netko unjihovim mrljama prepoznati umjetničko djelo. Ne vjerujem niti svimpropovjednicima jer mi Sveti Duh u Pismu kaže da će među njima biti itakvih koji će, duhovno gledano, biti vuci preobučeni u jagnjeće runo.Ne vjerujte meni, vjerujte Pismu. Kananejka je, kako mnogi kažu, bilažena velike vjere. To joj je priznanje odao i sam Gospodin Isus: "Oženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!" Nije teško vjerovatinekome koga upoznamo kao dostojnog povjerenja. Isus je dostojanpovjerenja. Da li si ga upoznao kao takvog? Ako nisi, onda ga uopćenisi upoznao.

O kako želim za moju evanđeosku braću da više žele upoznatiGospoda! O, kako malo znamo Oca! Kako malo znamo o zahtjevimanjegove svetosti i njegove pravde. Kako smo indiferentni premanjegovoj ljubavi. Kako malo smo svjesni da se konflikt između njegoveljubavi na jednoj, a svetosti i pravednosti na drugoj strani razriješio tekna Golgoti. Da, mi volimo ako nam se propovijeda o krvi i znoju i plačui tegobi umiranja Božjeg Sina na križu. Ali kakve koristi od ovlaženihočiju, ako se naš stav ne mijenja? Kakve koristi od uzdisaja: "Kako jepatio ...!" − kad se i dalje ponašamo kao da nije patio, ili je patio zaneki drugi svijet. Mi volimo reći kako ga ljubimo i kako radi toga ljubimoi braću, ali da li se ta ljubav odražava, recimo, u krugu naše obitelji? Mise ljutimo na pripadnike tradicionalnih crkava, ali molim vas, gdje jerazlika između nas i njih? "Oni imaju idole!" − I mi imamo idole. Čovjekmože biti idol sam sebi (ah, koliko takvih idolopoklonika znam!); idolnam može biti naše imanje (ah, koliko takvih idolopoklonika znam!);idol nam može biti netko od ljudi (ah, koliko takvih idolopoklonikaznam!), voditelji denominacije, na primjer (ah, koliko takvihidolopoklonika znam!).

Dakle, kako malo znamo Sina. Naša predstava o njemu ne odudaramnogo od jedne slike koju sam negdje vidio: Isus sa čoporom djece.Oni raznih boja i raznih rasa, on visok i lijep. Plavu kosu raspustio doramena, ispod čela sjaje se dva plava oka. Jeste, reći ćete, to je samo

8

alegorija. Tako ga je 'vidio' umjetnik. Točno, ali umjetnik imasposobnost apstraktnog razmišljanja, a prosječan vjernik nije umjetnik ine zna apstraktno razmišljati. Imajući nerealnu sliku Isusa ili slušajućisladunjave propovijedi što daju utisak kao da je Isus maltene lebdio,neoprezan vjernik hita u zabludu. Pitaj Pavla kakav pogled je imao Isuskad su se ono susreli pred Damaskom. Netko će reći da je zastor uHramu pretrgan i da sada svatko ima slobodan prilaz prijestolju Milosti.Amen! Ali to ne znači da možemo u crkvu dosrljati kao u Alibabinušpilju. Amen? Imam jednog brata koji misli da je Isus čitavo vrijemeskoro lebdio na bjelim oblačićima. I kad mu pokažem u Pismu kako jeIsus jednom prilikom ušao u Hram i rastjerao trgovce, mjenjačimaprevrnuo stolove, a proradio je, istini za volju, i bič, on ne da svojulijepu sliku Isusa. Kaže: "Isus je tukao krave." Nije.

I kako malo poznamo Svetog Duha! Pentekostalci nisu iznimka.Naprotiv, usudim se reći da su pentekostalci u većoj opasnosti negoostali kršćani. Jer kad se nekad propovijedalo o Duhu i darovima, znalose o čemu se govori. Gdje je bilo djelovanja Duha, bilo je i duhovnograzlučivanja. Kad bi netko progovorio u jezicima znalo se da li se radi ooriginalu ili 'falsifikatu'. Danas falsifikata ima više nego originala, aotkrivenja i dara razlikovanja nema. Kad bi nekad došlo proroštvo,znalo se, također, dolazi li od Duha, ili je plod duha dotičnog čovjeka, ilipak prijevara od strane sila tame. Da ne bude zablude: Sav svojvjernički vijek bio sam pentekostalac. Tako će biti do kraja. Ponekemoje izjave pojedinci su razumjeli kao da se okrećem od Pentekosta.Nikada! Ali bih ipak upitao braću starješine: Kad netko u zajedniciprogovori u jezicima, da li znate je li to 'pravo' ili 'falsifikat'? Imate li,braćo starješine, dar razlikovanja? Ili netko drugi u zajednici? Akonemate, na temelju čega prihvaćate sve ono što se događa u vašimzajednicama kao originalno? Kako smijete raditi 'napamet'? Ako semeđu vas uvukla samo jedna kap nečeg nečistog, kakva ste vipentekostna crkva?

Razgovarali smo, dakle, o spoznaji. O duhovnom znanju. Nemojte

9

misliti da je to nešto što nama ne treba. Možda će se pojedinci čakuvrijediti. Tů Biblija nam je uvijek u rukama! Ali, mnogi se varaju. Što birekli na činjenicu, da među vjernicima i starješinama ima i takvih kojevrijeđa ako netko kaže da je Isus 'Bog'? Zvuči nevjerojatno, ali to jeistovremeno znak da je riječ 'pentekostna' pred nazivom pojedinihnaših zajednica samo puki ukras koji ne traba ozbiljno shvatiti. Tkobude još malo poživio imat će prilike svašta vidjeti. Znam da većini nesmeta što se govori i što se naučava. Većina je, uostalom, ionako naširokom putu. Ali oni koji traže uski put, morat će se veoma uozbiljiti.Morat će otvoriti sva duhovna čula kako bi mogli prepoznati govorDuha i živjeti prema Njegovom vodstvu. A to podrazumijeva učenje; iopet učenje; i još učenja. Da bi se stiglo do kraja, trebat ćemo proćikroz oganj i kroz vodu. I kroz još veću tamu. I dolinom smrtne sjene.Pojedinci će ostati sakati, dok će (vrlo rijetki) okusiti i mučeništvo.Smijete se? I mislite kako je ovaj brat 'prorok zle kobi'? Ovaj brat vasljubi. Sigurno više od onih koji vam laskaju. Pitajte Isusa. Razumni,uostalom, to znaju.

10

Spoznaja dolazi odozgor

Spoznaja dolazi odozgor

"Kada dođe Isus u okolicu Cezareje Filipove, upita svoje učenike: "Zakoga drže ljudi Sina Čovječjega?" Oni odgovoriše: "Jedni za IvanaKrstitelja, drugi za Iliju, treći za Jeremiju ili za jednoga od proroka." "Avi − reče im Isus − za koga me držite?" "Ti si Krist, Sin Boga živoga!'odgovori mu Šimun Petar. Nato će mu Isus: "Blago tebi, Šimune, Joninsine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski!" (Matej16,13− 17).

Govorili smo o spoznaji koju je imala jedna žena poganskog porijekla.Ona je jednom bila na pravome mjestu, u pravo vrijeme. Tada joj jeBog otkrio tko je Isus. U međuvremenu sam opet čitao moju Bibliju inašao još jedan zanimljiv slučaj, gdje je Bog jednom smrtniku otkrioduboku tajnu: Isus − prema mišljenju tadašnjih ljudi − Marijin i Josipovsin, bio je nitko drugi nego Krist, Sin Boga živoga! Da Petar ne pomislikako je bistriji od ostalih učenika, Isus mu reče 'tebi to ne objavi tijelo ikrv, nego Otac moj nebeski!'

Nije teško shvatiti uznemirenost onih kojima smeta šarolikost Crkve. Taraznolikost ne smeta samo onima iz Crkve, već i onima koji sve skupapromatraju izvana. Koliko puta sam od iskrenih ljudi čuo pitanje: "Zaštose jednom ne dogovorite?". Hoće reći da sve doktrinalne razlike kojepostoje između vjeroispovijesti, u stvarnosti, nisu potrebne − da su onenastale umjetno, i da bi ih se s malo dobre volje moglo potpunoukloniti. Iako su to iskrena i dobronamjerna razmišljanja, ipak supogrešna. Ti dobri ljudi neznaju da Istina ne ovisi o našim dogovorima idobroj volji. Istina nije nešto o čemu ćemo se mi dogovoriti za okruglimstolom, već je Istina ono apsolutno koje je postojalo prije samogastvorenja. Zato naše doktrinalne razlike ne dolaze od naše

11

nesposobnosti da se dogovorimo, već od toga koliko smo shvatili iupoznali Istinu.

U ovom našem razmatranju pomoći će nam još jedno pitanje kojedosta često čujemo od svojih sagovornika: "Tko, dakle, ima pravo?"Hoće reći, "Kome da vjerujemo? Čije učiteljstvo je bliže Istini?" Jednitime hoće, također, reći da je Istina tamo gdje je većina, to jest da zaIstinom ne treba toliko tragati jer ima netko tko ju je našao i dobroupoznao − teolozi, na primjer. Ljudi kažu 'naš svećenik je jako učenčovjek, znate; on može biti liječnik kad god hoće (sumnjam), ili advokat'(sumnjam) ... Jednako su skloni i evanđeoski kršćani. Kažu: "Stani,čovjek je ipak doktor". Drž'te svoje doktore, a dajte mi Isusa. Do Istinese može, tko ima sreće, doći na elegantniji način: primanjem objave odGospodara i Izvora Istine.

Priznajem, nekad sam imao puno povjerenje u nauku denominacije.Mislio sam da već ispunjenje Svetim Duhom garantuje pentekostnompropovjedniku gotovo nepogrešivost. Ozbiljan sam i govorim oozbiljnim stvarima. Neka nitko ne misli da podcjenjujem svoje učitelje ida se odričem svog iskustva. Hoću samo reći da smo nekad bili naivnipa smo vjerovali kako samo mi poznamo i ispunjavamo cjelokupnoSveto Pismo. Još prije nekoliko godina u jednom dahu pročitao bih svešto se našlo po crkvenim bibliotekama. Pitao sam samo, da li je pisacdotične knjige pentekostalac i onda bih prihvatio sve što je napisano.Imao sam povjerenje u nauk denominacije. Ali došao je i trenutakotrežnjenja. Prvi put mi se smučilo kad sam prije petnaestak godina biozamoljen da u jednoj našoj zajednici prevodim grupu američkih'biznismena' − ekumeničara − karizmatika. Doveo ih je tada jedanveoma omiljeni kanadski propovjednik slavenskog porijekla. On je1968. godine donio pravo probuđenje u dijelu slovenskih crkava, pa jestoga uživao veliko povjerenje. I kad nam je doveo ove karizmatike,nitko nije ni pomislio da to možda nije dobro. Imali smo povjerenje učovjeka. Na jednoj njihovoj službi, međutim, smučilo mi se. To što sugovorili nije moglo stati niti u jedan poznati okvir. Govorili su djetinjarije

12

i očekivali da im aplaudiramo (doslovno, ne šalim se). Od tada sampostao oprezniji. Da se ne valja pouzdati u ljude shvatio sam opet kadse grupa propovjednika vratila s jedne konferencije i kad su svioduševljeno pričali o 'malom žutom čudu' − korejskom propovjednikuYonghi Chou i njegovoj nauci o 'četvrtoj dimenziji'. Kad se euforijakonačno slegla i kad se shvatilo da je Yongi Cho, u najmanju ruku,čudak − nitko od odgovornih nije sjeo i napisao upozorenjestarješinama i vjernicima da ne nasjedaju na 'korejsku provokaciju'.Tada rekoh sebi 'Braco, dobro otvori oči'.

U međuvremenu su kola krenula nizbrdo. Tko sve nije protutnjao kroznaše zajednice i što nam sve ne rekoše! Svaki put, ponovo, rekoh'Otvori oči'. Jedan naš poznati ekumeničar požuri se da objasni: 'Što seljutite? Kršćanske se crkve moraju ujediniti. Sad svaka ima samo dioIstine, a kad se ujedinimo, svi skupa ćemo imati cijelu Istinu!'Priznajem: tko ima samo dio objave, stvarno se mora ujediniti. I povućiza rukav svetog oca papu da mu ovaj kaže svoj dio. Ozbiljan sam igovorim o ozbiljnim stvarima.

'Ti si Krist, Sin Boga živoga!' Pitam se, po kakvim je to spisima čeprkaoPetar. Moram priznati da je kopkanje po spisima vrlo zanimljiv posao.Jedan mladi čovjek je tako čeprkajući, dešifrirao egipatske hijeroglife.Koliko je čovječanstvo od tada bogatije! Ali Bog, ljubezni, nije uprošlosti. Čeprkajući po smetištu prošlosti možemo upoznati samoprošlost. Ako hoćemo upoznati Boga, trebamo poći Njemu.

'Ti si Krist, Sin Boga živoga!' Ne možemo reći da je Petar po pitanjuistraživanja Istine bio revniji od ostalih učenika. Naprotiv, on se baviosasvim konkretnim problemima: "Evo, mi smo ostavili sve i pošli zatobom. Što ćemo za to dobiti"? Isto možemo zaključiti da Petar nije dotog velikog otkrivenja došao svojim trudom, slušajući Isusovepropovijedi. 'Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo ikrv, nego Otac moj nebeski!' Tijelo i krv − ondašnje učiteljstvo −objavljivalo je drukčijeg Krista. Pravo otkrivenje je došlo od Oca! Otac

13

je u svojoj mudrosti i prema svojoj apsolutnoj volji prije početka svihpočetaka odlučio upravo Petru otkriti tko je Isus iz Nazareta. Kasnije jeta milost pala u dio i apostolu Pavlu, ali o njegovoj ćemo spoznajigovoriti kasnije. Jeste li vidjeli? Nikakvog prekopavanja smetištapovijesti. Tko bi znao u kojoj prilici je Petar primio ovu objavu? Moždaje u prvi mah nije bio ni svjestan, ali u pravom trenutku Duh Sveti jerasvijetlio njegovo biće. 'Mudri će razumjeti', reče prorok Danijel.Ozbiljno bih upozorio da ne smije svatko svojatati objavu Tajne −Krista. Nažalost, većina evanđeoskih kršćana sklona je pomisli kakosada svi možemo biti učitelji Kristovog nauka, itd. Božja Riječ nedopušta sumnje. Apostol Pavao je bio jedan od nosioca objave. On jeEfežanima pisao: "Zacijelo ste čuli za onu provedbu Božje milosti kojami je dana za vas, to jest da mi je objavom saopćena Tajna kakvu samvam gore ukratko opisao. Možete po tom, kad to čitate, upoznati mojuvid u Tajnu − Krista − koja u prošlim vremenima nije bila saopćenaljudima kako ju je sada Duh objavio njegovim svetim apostolima iprorocima: da su pogani baštinci iste baštine, udovi istog tijela, dioniciistog obećanja u Kristu Isusu Radosnom viješću ...".

U vašim Biblijama piše isto što u mojoj: Bog objavljuje nauk apostolimai prorocima. A tko će biti apostol i prorok, ne odlučuje se (za sada) unijednom poznatom vjerskom centru. To je još uvijek u vlasti Neba.Dopuštam i drugačije mišljenje, ali na osobnu odgovornost. Netko bimogao pomisliti kako sam u zavadi s našim teolozima. Ne. Dovest ćeoni nas, ako su apostoli i proroci, pravo u Nebo. No, ispostavi li se daoni to nisu, teško nama! Preporučujem da za svaki slučaj kršćani,barem povremeno, pročitaju stih−dva iz svoje Biblije.

Volim ja naše učiteljstvo, samo se uplašim za pojedince kad ponositopodignu glavu. Ali mogu se nadimati samo pred neukima. Čim dođenetko tko zna, oni pognu glavu. Kao ono komornik etiopske kraljicekandake. Vraćajući se s hodočašća, sjedeći u kolima čitao je prorokaIzaiju. Njegov kočijaš i pratnja mora da su se osjećali manji odmakovog zrna. "Ljudi što je učen ovaj naš gospodar. I pobožan!

14

Svetac! ... Samo što je bio na hodočašću, evo ga opet 'uči'. Učevan ...Ah, što nema više ovakvih ljudi?" Tada Duh Sveti potaknu Filipa da sepribliži kolima: "Razumiješ li baš to što čitaš?" − Božji autoritet kojim jeodisao Filip mora da je uništavajuće djelovao na komornika. Odjeća,govor i geste govorile su da ima posla s pravim Židovom. Izgleda kaoda se zbunio: "Pa kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?"Vidite, dragi u Gospodu, kad se pojavi jedan koji je poučen od SvetogDuha, topi se arogancija onih koji su poučeni od ljudi.

'Ti si Krist, Sin Boga živoga!' Želim, također, upozoriti na veliku važnostprimanja objave. Ljudi koji su tijekom povijesti spasenja primili objavu,označili su tu povijest svojim prisustvom i svojim djelovanjem. Kojegagod velikana vjere uzmemo u obzir, svakoga krase duboke spoznaje.Svaki od njih primio je objavu Božje volje za svoju generaciju i svojerazdoblje. Danas je Božji narod veoma brojan. Sigurno među tolikimbrojem Božjih slugu ima dovoljno onih koji su primili objavu Božje voljeza naše vrijeme, ali oni nemaju slušaoca. Poruka Božjih ljudi danasnije popularna jer se ispunjava Isusova riječ da će u posljednjavremena ljudi sebi tražiti učitelje koji će propovijedati kako slušateljesvrbe uši. Time sebi, gledano dugoročno, i jedni i drugi čine medvjeđuuslugu. Autor Biblije rekao je da će sve do Kristovog drugog dolaska, aosobito tamo prema kraju, u Crkvi biti mnogo falsifikata. O tome su seuvjerili već kršćani i apostoli prvog stoljeća, a uvjeravamo se, evo, i mi.Zato je veoma važno da vjernik Isusa Krista redovito čita svoju Bibliju −da je čita redovito i pažljivo, i da joj, dakako, vjeruje. Duh Sveti, koji jenadahnuo svete pisce da zapišu svoje spoznaje i otkrivenja koja suprimili od Boga, rasvijetlit će Riječ iskrenom istraživaču. Svaki iskrenivjernik može se nadati da će imati dobru duhovnu orijentaciju i vodstvoDuha u presudnim trenucima. Gospodin će mu otkrivati svoju volju(ništa izvan Pisma!) i iskren vjernik će moći izdržati do kraja. Takvimakoji, naime, ustraju do kraja, obećana je nagrada.

I još nešto: Bog nas je stvorio kao slobodna bića. Ne budemo liredovito čitali Bibliju i, naravno, vjerovali joj, nećemo dugo ostati

15

slobodni. Uskoro ćemo morati vući za rukav lošije od sebe da namobjasne ovaj ili onaj stih. Tako su pojedinci već primili 'drugoevanđelje'. Iskren istraživač Pisma može biti siguran da će gaGospodin voditi i usmjeravati, te bogatiti njegov život spoznajom oSebi. Takav neće klonuti pred 'drugim evanđeljem', iako bi ga navijestiličak i sami anđeli.Neka Gospodin blagoslovi spoznajom o Sebi, sve vas koji ste iskreniistraživači Riječi, i dadne vam snage, da ustrajete do kraja. Neka vam,također, Gospodin dadne nagradu koja sleduje onima koji će ustrajatido kraja.

16

Spoznaja i autoritet

Spoznaja i autoritet

"Zacijelo ste čuli za onu provedbu Božje milosti koja mi je dana za vas,to jest da mi je objavom saopćena Tajna kakvu sam vam gore ukratkoopisao. Možete po tom, kad to čitate, upoznati moj uvid u Tajnu −Krista − koja u prošlim vremenima nije bila saopćena ljudima kako ju jesada Duh objavio njegovim svetim apostolima i prorocima: da supogani iste baštine, udovi istog tijela, dionici istog obećanja u KristuIsusu Radosnom viješću ..." (Efežanima 3,2−7).

Apostol Pavao je veoma zanimljiv slučaj u povijesti spasenja. Onjegovim zgodama i nezgodama uvijek slušamo. Za neupućene rećićemo samo da se Pavao razlikuje od drugih apostola po tome što nijebio među dvanaestoricom apostola, nego se pridružio apostolimanaknadno, poslije Kristovog uskrsnuća. Pavao nije slušao Kristov naukistovremeno sa ostalima, a ipak možemo reći da je sve što se o Kristumože saznati, saznao od samoga Gospodina. To se dogodilo dalekood očiju znatiželjnika, tijekom dugog boravka u pustinji.

Za Pavla možemo, također, reći da je bio čovjek autoriteta. Mi smodanas spremni priznati kao autoritete sasvim drugačije ljude. Divimo sespretnim govornicima. Ako netko zna dobro 'zakukuljiti' ono maloporuke, ako je grlat (glasan) i ako se još usudi udariti pesnicom popropovjedaonici, onda je to za nas čovjek od autoriteta. Kao onajpoznati propovjednik koji je, došavši u jednu zajednicu, pozdravioriječima: "Sad ćete vidjeti što je propovjed!" I dobio aplauz...

Apostol Pavao je bio pravi Kristov sluga i Božji čovjek. Sav je odisaoBožjim autoritetom. On je bio apostol, ali ne zato što mu je netko rekaoda je apostol, ili što bi to sanjao, nego zato jer ga je apostolom učinio

17

sam Gospodin Isus Krist. Otud i njegov autoritet.

Pavlova spoznaja i njegov autoritet su u uzajamnoj vezi. Da nije imaotoliki 'uvid u Tajnu − Krista', prvo, nebi imao autoritet, i drugo, nebiimao 'trn u tijelu'. Pavlova je spoznaja bila toliko duboka da ga jeGospod morao na neki način zaštiti od njega samoga. Da se neuzoholi, Gospod je dopustio da ga nešto muči do kraja života.

Pogledat ćemo dva aspekta Pavlove službe. Prvo ćemo vidjeti odaklePavlu toliki uvid u 'Tajnu', i zatim nekoliko detalja koji oslikavaju njegovautoritet. Pustimo čovjeka neka sam ispriča svoje svjedočanstvo:"Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedaonije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka, većobjavom Isusa Krista ... A kad odluči onaj koji me izdvoji 'u utrobi majkemoje i pozva' svojom milošću da u meni objavi Sina svoga da gapropovijedam među poganima, ja sam odmah − ne posavjetovavši seni s jednim čovjekom i ne uzišav u Jeruzalem da vidim one koji su prijemene bili apostoli − otišao u Arabiju ..." (Galaćanima 1)

Evanđelje je, dakle, radosna vijest o 'Tajni − Kristu'. Krist − Tajna − prvije objavio Evanđelje. On je djelom i riječima mnogo puta dokazivao daje On onaj kojega su čekali. Ali ljudi nisu razumjeli. Oni su čekalikonkretnog Mesiju koji će konkretno vladati u Izraelu. No GospodinIsus nije došao da se upliće u prljave političke igre, već je njegovdolazak imao dublji smisao. U dubine svojih tajni vodio je, koliko je tobilo moguće, svoje učenike i prijatelje − apostole. No mi znamo da suoni sve do silaska Duha Svetoga ostali neznalice. Poslije Duhovaskinuta je koprena koja je zastirala njihov razum. Duh je rasvijetlio sveono znanje koje je već bilo akumulirano u njihovom nutarnjem čovjeku.Kad je došlo progonstvo oni su se raspršili, već prema Božjem planu,svaki na svoju stranu. Gdje god bi zastali objašnjavali bi ljudima bîtRadosne vijesti, njenu središnju ličnost − Gospodina Isusa Krista. Nije,naravno, bilo dovoljno ljudima kazati da je jednom u starom kraju biojedan dobar čovjek koji se zvao Isus. Nije, također, bilo dovoljno niti

18

nabrajanje čudesnih znakova koja je taj čovjek učinio. Svijet je punčudesnih znakova. I danas. Svi nešto 'izvode'. Bioenergetičari,radiestezisti, hipnotizeri, iscjelitelji i Ciganke. Nije, nadalje, bilo dovoljnokazati ljudima kako je taj, Isus, tužno završio svoj zemaljski životrazapet na križu između dvojice zločinaca, iako mu starješine naroda ivjerski sud nisu mogli dokazati nikakav zločin. Ljudima je trebalo datiodgovor na ono vječito čovjekovo pitanje: "ZAŠTO?"

"Zašto?" Taj vječiti 'zašto'! Dok smo bili djeca, bili smo zadovoljnijednostavnim odgovorima. U mom starom kraju i danas ni odrasli seneće naljutiti ako na njihovo 'zašto' jednostavno odgovorite 'zato'.Jednostavni ljudi su zadovoljni jednostavnim odgovorima. Jednom, kadsam stigao u stari kraj, rekoše mi za jednog čovjeka da je bolestan. Napitanje, što mu je, odgovoriše mi: "Boli ga!" Račun je, dakle,jednostavan. Kad čovjeka nešto boli, on je bolestan. Na moje slijedećepitanje, što ga to boli, odgovoriše: "Bola!" Lijepo. Na moj ponovnipokušaj da saznam što muči dotičnog jadnika, opet dobijemsalomonski odgovor: "Pa muči ga bolest, brete dragi!" Ovo su, priznatćete, sretni i blaženi ljudi. U svojoj sreći neće opaziti ni smak svijeta.Da me Gospod, kao Pavla, ne izdvoji 'u utrobi majke moje i pozva'svojom milošću da u meni objavi Sina svoga da ga propovijedam', biobih ostao među njima i bio bih, možda, sretan na njihov način.

Ljudima treba, kao što smo vidjeli, objasniti 'zašto'. Slušam nekadbraću iz zajednice kako razgovaraju o tehničkim stvarima. Oni ne pitaju'zašto' već 'po kojem principu'. Prenesemo li to u duhovnu sferu,pitanja mogu biti slijedeća: "Zašto je došao Isus? Po kojem principuBog izmiruje, otkupljuje, spašava, posvećuje grešnika? Što će bitisamnom? Kuda će moja duša? Gdje ću biti u vječnosti? Koliko trajevječnost? Vječnost ... kako to neshvatljivo zvuči!

Iako nije bio među dvanaestoricom apostola, Pavao je bio upućen udubine ovih tajni. U te ga je dubine uputio Sveti Duh za vrijemenjegovog boravka u Arabiji. Kad su kasnije njegovi protivnici tvrdili kako

19

Pavao i nije baš 'pravi' apostol, i kad su sumnjali u čistotu njegovognauka, sam će apostol Petar pisati: "...kao što vam je i naš ljubljeni bratPavao prema danoj mu mudrosti pisao. On to čini i u svojimposlanicama u kojima govori o ovome (o Kristovom drugom dolasku).U tim poslanicama ima teško razumljivih mjesta, koja neuki inepostojani ljudi izvrću − na svoju vlastitu propast." (2 Petrova3,15−16).

Teško da bi itko mogao dati bolju preporuku od ove koju je dao prvakapostola, Petar. On kaže da je Pavlu bila dana mudrost ... i da uPavlovim spisima ima teško razumljivih mjesta. Obojica, Petar i Pavao,bili su nosioci tih divnih i dubokih spoznaja. Petar, koji ih je takođerpoznavao, znao je da su to neupućenima teško razumljive stvari. Biloje ljudi koji su pokušali prodrijeti u te dubine ljudskim znanjem irazumom i, kako kaže Petar, sapleli se upropašćujući sami sebe.

Gospod ne očekuje da budemo prepametni, već da budemo mudri.Jakov će zapisati: "Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište odBoga, koji svima daje obilno i bez prigovora i dat će mu je." Mudrostkoja dolazi odozgor i ona zemaljska različite su. Zemaljska mudrostodvodi od Boga. To se, na primjer, dogodilo Darwinu. Prirodni čovjek,napisat će kasnije Pavao Korinćanima, ne razumije duhovnih stvari.Duhovne stvari razumije duhovan čovjek. Mudrost za koju Jakov kažeda je možemo primiti od Boga, nebeska je i vodi nas k Bogu. Pun temudrosti bio je apostol Pavao.

Sad kad smo vidjeli odakle Pavlu spoznaja, znamo i odakle muautoritet. Autoritet je prije svega znak da je netko pozvan od Boga, teda je nosioc jedne od pet službi Svetog Duha. U nas se nekad govoriloda propovjednik ima toliko autoriteta koliko mu je to njegova zajednicaspremna priznati. Pogrešno. Ako propovjednik ima autoritet, problem jezajednice ako ga ne prizna. To što u nas ima propovjednika čijiautoritet zajednica ne priznaje, može značiti da možda nisu pozvani odBoga.

20

Rekli smo da ćemo pogledati nekoliko detalja koji govore o Pavlovomautoritetu.

U Poslanici Rimljanima gdje Pavao objašnjava zašto su Židovi odbaciliSpasitelja, on kaže: "Neću vas držati u nejasnoći o tajni ovoj, da se nebiste oslanjali na vlastito mišljenje. Otvrdnuće jednog dijela Izraela trajedok pogani ne uđu u punom broju. Kada to bude, sav će se Izraelspasiti..." (Rimljanima 11,25− 26). Pogledajte samo koliko važnihdetalja sadrži ovaj odlomak! On vjernicima i starješinama kaže da nepokušavaju sami prodrijeti u tajnu, što će biti s Izraelom. Radi se onadasve važnoj informaciji kojom se Bog nije razbacivao, već ju jepovjerio svom poslaniku (ambasadoru) Pavlu. Usudi li se tko kopati poovim stvarima, mogao bi nastradati kao što smo gore čitali Petrovoupozorenje. Vidite li kako se ova dvojica braće slažu? Rečenojednostavnim riječima Pavao je, ustvari, rekao: "Nemojte posegnuti zastvarima u koje se ne razumijete. Vi to ne možete. Vama to nije dano.Ja ću vam objasniti." Ovdje dolazimo do jedne nevjerojatne situacije.Tradicionalna crkva, na primjer, ustraje na tome da samo Crkva(crkveno učiteljstvo) smije tumačiti Pismo. Protestanti polaze sastanovišta da Pismo može svatko razumjeti, a ponašaju se kao daBibliju može svatko tumačiti. To se bukvalno događa ovdje i sad. 'Stoljudi − sto ćudi'. Stotina zajednica − stotina doktrinalnih nijansi!Sumnjam da bi našli dvije koje se slažu po svim doktrinalnim pitanjima."Nemojte se oslanjati na svoje mišljenje," kaže Pavao.

Svojim autoritetom Pavao prijeti Korinćanima u svom drugom pismu:"Ja, Pavao, osobno, zaklinjem vas krotkošću i blagošću Kristovom;molim vas ja − koji sam 'malodušan' kad sam 'među vama', a koji sam'odvažan prema vama' kad sam 'daleko' − učinite da se ne budemmorao, kada budem kod vas, pokazati odlučnim s onom odlučnošću skojom mislim nastupiti protiv nekih koji krivo drže da mi postupamo natjelesan način ...".

21

Onim starješinama koji su u gornjim stihovima prepoznali potvrduispravnosti svoje odluke da otjeraju iz zajednice slijedeću petoricuvjernika, otkrivam da je Pavao svoj autoritet znao dokazati i drugimsredstvima. "Dokaze svog apostolstva pružio sam među vama usavršenoj strpljivosti: kako čudesnim znakovima, tako silnim djelima",zapisao je kasnije. Gdje su, 'isključitelju', tvoja 'silna djela' i 'čudesniznaci'? Odgovori ovom bratu. "Ovo odsutan pišem zato da nemoradnem, kad budem prisutan, strogo postupati, prema vlasti koju mije dao Gospodin za izgradnju, a ne za rušenje," piše Pavao na krajusvoje poslanice.

Dokazi apostolstva! Oni, dakle, postoje! Tako sigurno postoje i znakoviproročke službe, pa znakovi učiteljstva, pa znakovi pastirstva, i nakraju znakovi evanđelističke službe. O znakovima proročke službe,primjerice, teško bi bilo što rekli, budući da definicija proročke službenašoj populaciji nije dobro poznata. Trebalo bi mnogo papira davjernicima objasnim proročku službu. Njima se govori o proroku kaonekakvom tješitelju, a znamo da je 'Parakleta' savršeni Tješitelj! − Gdjesu, oprostite na pitanju, znakovi učiteljske službe? Tko su učitelji našihkadrova? Mahom stranci. A poznato je moje mišljenje o strancima kojivršljaju po našim zajednicama. Čast iznimkama! − Hoćemo li opastirima? Ah, pastiri...!

U Poslanici Galaćanima Pavao anatemiše one koji promiču 'drugoevanđelje'. Ne jednom − dvaput ponavlja 'neka je proklet onaj kojidonosi drugo evanđelje'! Uvlačim glavu među ramena. Ne usuđujem seništa dodati niti što oduzeti.

Efežanima bez lažne skromnosti on će zapisati: "Prema tome, nisteviše tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji, nazidanina pravom temelju − na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamensam Krist Isus." (Efežanima 2,19− 20). Čujete li ovo, dragi prijatelji?Imate li sreću da vašu vjeru grade i učvršćuju Kristovi apostoli i proroci,tada ste Božji ukućani! U protivnom − bit će teško...

22

U 2 Solunjanima Pavao ponovo ispoljava apostolski autoritet:"Naređujemo vam, braćo, u ime našega Gospodina Isusa Krista, da seklonete svakog brata koji besposliči i ne slijedi predaju koju ste primiliod nas."

Timoteju će Pavao napisati: "Kao što sam te molio kad sam odlazio uMakedoniju ... da još ostaneš u Efezu, da naložiš nekim ljudima da nenaučavaju krivih nauka i da se ne bave bajkama i beskrajnimrodoslovljima, koja više promiču prepiranja nego Božji naum spasenjaosnovan na vjeri. Svrha je spomenutog naloga: ljubav iz čistog srca,dobre savijesti i iskrene vjere. Od toga su neki zastranili i skrenuli uisprazno brbljanje. Hoće da budu učitelji Zakona, iako ne razumiju niono što govore ni ono što uporno tvrde." Ovo o 'učiteljima Zakona kojine razumiju ni ono što govore ni ono što uporno tvrde' jako mi nalikujena gospodina koji je poznat po svilenom šalu. Kad sam ga upozorio dabude skromniji, doživio sam njegov pozlaćeni osmijeh. Od tada je odsvojih poslodavaca dobio već treću 'prekomandu'. Za njim su, nažalost,ostala (figurativno govorim) tri zgarišta (tri zajednice). A pentekostnivjernici nisu poput feniksa da se ponovo rode iz vlastitog pepela. Kadjednom otpadnu od vjere, rezultat može biti vječna smrt. Zašto radijene radi svoj svjetovni posao? A čovjek je, čuo sam, odličan soboslikar.No, unosnije je, čini se, 'farbanje' ljudi.

Titu Pavao napisa: "Zato sam te ostavio na Kreti da upotpuniš štonedostaje i da po svim gradovima postaviš starješine kako sam tiosobno naredio ... Ima, naime, mnogo buntovnika, brbljavaca izavodnika, osobito među obrezanima. Njima treba zatvoriti usta, jerunesrećuju cijele obitelji učeći radi prljavog dobitka ono što se ne smije... Ovo govori i opominji! I kori sa svom ozbiljnošću!" Kako se ovakvimazatvaraju usta? Ne silom, daleko bilo, nego ćemo prije ili kasnije početiobjavljivati njihova cijenjena imena. Uvjeren sam, da to neće učinitiovaj brat, nego oni vjernici i starješine, koji će jednog dana osjetiti bolradi velikog osipa vjernika.

23

Filemonu Pavao šalje odbjeglog roba Onezima. Jadni Onezim je učežnji za slobodom pobjegao od gospodara (kršćana) Filemona i štoće, kud će, pa pravo u Rim. Tamo, u velikom ljudskom mravinjaku, bioje neprimjećen. Ali jednog dana Bog je dao da se susretne sa Pavlom.Ovaj ga je doveo Kristu i opet, kud će, što će s njim, šalje ga natragFilemonu, ali ovaj put kao ljubljenog brata. Kad je završio s uputamakako se Filemon treba ponijeti prema Onezimu, još je dodao: "Posveuvjeren u tvoju poslušnost, ovo ti pišem, znajući da ćeš učiniti i višenego što tražim..."

Poslanicu Hebrejima, kažu stručnjaci, nije napisao apostol Pavao.Neka im bude. Ionako smo se iz gornjih primjera uvjerili kakvim jeautoritetom radio Pavao. A mogao je jer je bio bogat spoznajom koju jeprimio od Gospodina.

Neka posljednju riječ o spoznaji kaže Gospodin: "Mudri neka se nehvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka sene hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što imamudrost da mene spozna." (Jeremija 9,22− 23).

U svim primjerima koje gore navodim Pavao naređuje i zahtijeva.Njegov autoritet proizlazi iz objave koju je primio od Boga.

24

Tko ne moze doci pravoj spoznaji?

Tko ne može doći pravoj spoznaji?

Na to neka opet odgovori Pavao. On je Timoteju pisao: "Ali ovo znaj: uposljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi,lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni,bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani,neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjestoljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su seodrekli njezine sile. I njih se kloni! Njima pripadaju oni koji se uvlače ukuće i zase pridobivaju ženice što su pune grijeha, koje vodesvakovrsne strasti, koji uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravojspoznaji istine." (2 Timoteju 3,1− 7). Pavao još nadodaje kako ovakvineće napredovati, jer će njihovo bezumlje postati 'potpuno jasnosvima'. Netko me je jednom upitao koga imam u mislima kad pišem.Nikoga. Ja vam samo čitam pojedine biblijske stihove koje vi u svomoduševljenju, ili iz bilo kojeg drugog razloga ne stignete uočiti. A oni sutu i isto su tako Božja Riječ kao Ivan 3,16. To što se pojedinci osjećajuuvrijeđeni, njihova je stvar. Ako su se ponekad možda prepoznali, nekase ne ljute na ovog brata. Tko se osjeća pogođen neka se pokaje.

LAŽNE SPOZNAJE

Lažne spoznaje šire lažni apostoli. Lako ćete ih prepoznati. Kada vamprogovore, bit će mnogo pomirljiviji i blaži od brata Pavla.

Kako prepoznati lažne spoznaje?

Što više upoznajem Pismo, tim više dolazim do spoznaje da nemaproblema duhovne prirode, na koje ono nema odgovor. Spoznajem

25

također da su novozavjetni spisi, a osobito poslanice, napisani unamjeri da odbrane čisto evanđelje koje su propovijedali apostoli.Duhovne prilike u tadašnjim zajednicama bile su takve, da su Pavao,Petar, Jakov, Ivan i Juda bili prosto natjerani, da sjednu i napišuodbranu istine koju su propovijedali. Pavao kao najaktivniji među njimaimao je najviše poteškoća s ljudima, koji su ustrajno stizali u zajedniceposlije njega i rušili sve što bi on mukotrpno izgradio. Kad je čuo što jesnašlo galacijske zajednice, Pavlu se 'podigao tlak'. Sjeo je iGalaćanima napisao poslanicu, u kojoj je 'izlio žuč' na počiniteljetamošnjeg duhovnog kaosa. Upravo u poslanici Galačanima Pavao jenajoštriji. Poslanica počinje skoro bez uobičajenog pozdrava. Pavaoodmah iskaljuje 'sveti gnjev'. Kad smo kod toga, pitam se: može lignjev biti vrlina? Većina će brzopleto odgovoriti: "Ne može!" Ja,međutim, tvrdim da može, ako se čovjek gnjevi radi istih stvari, radikojih se gnjevi i Bog. Ovo, naravno, neće prihvatiti propovjednici'kompromisnog' evanđelja, kao ni lijeni i komotni kršćani. Činjenica je,ipak, da se Bog gnjevi radi grijeha svog naroda. Već u šestom stihuposlanice Galaćanima Pavao će reći: "Čudim se da se tako brzoodmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, daprijeđete na 'drugo evanđelje'". Ova dijagnoza njihove duhovne bolestiveoma je ozbiljna. Jer, ne radi se o sitnim propustima kulturne ilicivilizacijske prirode, nego se radi o najgoroj stvari koja se možedogoditi jednom kršćaninu, ili jednoj kršćanskoj zajednici: Pavao tvrdida su se Galačani odmetnuli od Kristove milosti! Pošto se povijestponavlja, možda ćemo iz ovoga i mi moći izvući koju korisnu pouku.Pavla je, dakle, iznenadila vijest da je nekome, koji je došao poslijenjega, uspjelo odvesti Galaćane na tanki led krivovjerja, i da su onipošli ne pitajući se kamo idu. Prije nego što su shvatili što se događa,led je popustio i odjednom su se našli van Kristove milosti!

Vidite što se događa kad ljudi nekritično prihvaćaju svaki nauk koji imse nudi. Nama to nije strana pojava. Sa ništa manje pogubnimdoktrinama susrećemo se unutar i van našeg plota, a da toga nismoniti svjesni. Danas, kad smo na 'ho− ruk' srušili mnoge denominacijske

26

ograde, većina kršćana ima od toga samo štetu. Prije nego smo rekli'ho− ruk', obećano nam je kako ćemo rušenjem barijera svi dobiti!Netko će pomisliti: "Evo, ovaj brat je nestrpljiv." Daleko od toga! Ovajbrat ima veliko srce. Nisam ja protiv toga da kršćani prihvate jednidruge, da sarađuju i da ljube jedan drugoga. Nikad nisam bio sektaš.Propovijedao sam s raznih propovjedaonica kod nas i drugdje. Susreosam divnu braću, i moji najiskreniji prijatelji nisu samo pentekostalci. Upogledu i gestama braće tražio sam Krista i svoje prijateljstvo izajedništvo, uvijek sam temeljio na činjenici da je krv moga Spasiteljatekla za sve grešnike. Uvijek sam govorio, a i sada ponavljam: ni jednacrkva ne spašava, pa ni Pentekostna. Spašava samo gospod IsusKrist. Dobro, u čemu je onda problem? Zašto govorim da smorušenjem barijera svi izgubili? Zato jer je time oslabila naša budnostprema krivim naukama. Držim se načela: ako jedna zajednica, bezobzira na naziv, ima čist nauk, to su moja braća. Kad se obraćamkršćanima, nikad se ne obraćam samo pentekostalcima. Obraćam sesvima koji propovjedaju i vjeruju čisto evanđelje (ono bez kasnijihdodataka). Ali ne volim da vjernici šetaju iz jedne denominacije udrugu, radi njihovog dobra. Ne volim kad ih netko prekrštava, i namećeim sve veća i teža bremena. Ne volim kad ih netko zbunjuje, pa ondaizgube orijentaciju. Ne volim kad s mojom braćom netko manipulira. Nevolim kad ih netko iskorištava. Ne volim kad ih netko pljačka. Ne volimkad netko zloupotrebljava njihovu ljubav i njihovu iskrenost! No, sadadolazi na red ono veliko pitanje: "Pa onda, koji je nauk pravi?" Svi kojipropovijedaju tvrde kako je to što oni donose čisto kao biser.

Zaista, kako ćemo znati, tko govori istinu, a tko istini nešto i dodaje? Tonas pitaju i nevjerni. Poslanica Galaćanima nam daje kristalno jasanodgovor. Zato pođimo dalje. Pavao, odmah iza svog čuđenja, dodaje:"Tog drugog (evanđelja) zbilja nema!" A potom dodaje: "Ima samonekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo evanđelje." To jemrsko i meni. A sada dolaze riječi, veoma neobične za jednogKristovog slugu, a osobito za Pavla. On kaže: "Ali ako bi vam tko − bilito mi, bio anđeo s neba − navijestio evanđelje protivno onom koje smo

27

vam navijestili, neka je proklet!" Opa! Nije li ovo ipak malo previše?Ako je i od Pavla, mnogo je brate! Prije nego što dođemo do daha,Pavao će ponoviti: "Ponavljam ono što smo upravo rekli: Ako vamzbilja tko navješćuje evanđelje protivno onom koje ste primili, neka jeproklet!" Pavao, Pavao brate! Pa zar je to moguće? Taj Pavao koji zasebe tvrdi kako je najmanji među apostolima? Zar on ne zna da je Isusrekao, da trebamo blagosiljati čak i one koji nas progone? Izreći takoteške riječi! Pa gdje je tu ljubav?

Ljubav! Ljubav je kapa pod koju najamnici u Božjem vinogradusakrivaju mnoga zlodjela. No to je tuđa kapa jer je oni nemaju. Nemojtebraćo vjerovati svakom koji je slatkorječiv! Pitam se, gdje je tu ljubavkad Božji sluge prepuštaju svoje zajednice svakom prolazniku.Dovoljno je da netko obuče karirane pantalone, i na rame objesifotoaparat (pogodili ste, mislim na američke turiste), i već mu jedozvoljeno da propovijeda. A kod nas mnogo priprostog svijeta, ljudikoji se ljekaru, još uvijek, obraćaju s 'gospon doktor', a sudiji 'slavnisude', poštivaju gospodu. A gospoda bez karaktera. Pavao je međutimpravi Božji sluga. Njegova je služba došla od Boga, a tako i njegovaporuka. On kaže: "Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje kojesam propovijedao nije ljudska stvar niti ga ja primih niti naučih odnekog čovjeka, već objavom Isusa Krista." (1,11). Samo ljubav premaBožjem narodu, a prije svega prema Bogu, zapalila je u njemu svetignjev. Zato je on osudio zlodjelo Božjih neprijatelja koji su uspjelislatkim riječima zavesti Galaćane. Neprijatelj naših duša je veomalukav. On će udariti tamo gdje smo najosjetljiviji, i kad najmanjeočekujemo. Tako je uradio i s Galaćanima. Lažni učitelji nisuosporavali Pavlovo evanđelje. Oni nisu nad njim izrekli strašne riječikakve je on izrekao o njima. Naprotiv, oni su došli da potvrde Pavlovoevanđelje, samo su mu još nešto dodali − obrezanje.

Proučimo suštinu Pavlovog propovijedanja: "...jer je plaća grijeha smrt,a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu"(Rim 6,23). Spasenje je, dakle, Božji dar, nešto što nam je Bog

28

poklonio jer je milostiv. A taj dar primamo vjerom. Skrenuo bih vampažnju na riječi o 'milosnom daru', jer u njima, naime, leži odgovorzašto se Pavao toliko razgnjevio. Spasenje je milosni Božji dar kojemune treba ništa dodavati. Ili, da to pretvorimo u jednostavnu formulu:spasenje = milost + ništa! Lažni apostoli, koji su počinili tako velikuštetu u galacijskim zajednicama, propovijedali su drugo evanđelje.Njihova formula je glasila: spasenje = milost + obrezanje. Koliko znamdanašnje učitelje, većina bi samo odmahnula rukom: "Pa šta! neka sesvatko drži svog uvjerenja." Ali stvar nije tako jednostavna. Pavaoupozorava: "Pazite! ja, Pavao, velim vam: primite li obrezanje, Krist zavas neće imati više nikakva značenja. I ponovo svećano tvrdimsvakomu koji primi obrezanje da je dužan izvršiti sav zakon. Prekinuliste s Kristom svi koji se hoćete opravdati u zakonu; ispali ste iz milosti"(5,2− 4).

Stvari, kako vidite, nisu jednostavne. Promatram kako neprekidnonastaju 'nova otkrivenja', nove doktrine. Prema onoj narodnoj: što jebabi milo, to se babi snilo. Uvijek će se naći zahvalnih slušatelja.Čudim se da su ljudi tako povodljivi. Neki su presjedili u zajednicamasvoj vijek. Išli na službe barem četiri puta tjedno, zdravo se naslušalipropovijedi, predavanja, seminara, konferencija...a ipak ne znajuPisma. Oni misle da vjernici tradicionalnih crkava ne znaju Pismo. Osebi tako nešto ne bi nikad pomislili. Ali kad bi zaista znali Pismo, lažniučitelji ne bi imali toliko slušateljstvo. Tek, dođe netko, pa izgoni iz njihnečiste duhove! I ljudi to vjeruju. A kad im netko kaže da su fanatici,uvrijede se. A kad bi znali Pismo, znali bi i to da Sveti Duh (svijetlo), isotona (tama), ne mogu stanovati zajedno. Svijetlo i tama se, prirodno,ne podnose. Otkud onda nekima smjelosti da iz obraćenih kršćana,novorođene Božje djece, istjerivaju đavola?! Svaki kršćanin je, čuva lise od grijeha, hram Svetog Duha! Iskreno Božje dijete ne treba seplašiti. U opasnosti je samo tada, ako živi u grijehu, ili ako odstupi odIsusa. Kažite ovo, ljubljeni u Gospodu, onima koje su susreli 'putujućimisionari', osobito oni sa zapada. Neka Zapadnjaci otjeraju đavola sasvojih ulica, iz svojih škola, iz svojih zajednica. Neka riješe problem

29

djece svog naroda koja robuju drogi, alkoholu, prostituciji.

Zašto su lažni apostoli imali toliko uspjeha? Ipak, prevariti zajednicekoje je osnovao sam Pavao... Oni, prije svega, nisu pobijali Pavlovoučenje. Oni su potvrdili Pavlovo Evanđelje, ali su mu dodali obrezanje,kao 'novo otkrivenje'. To je stari đavolski trik koji je i danas u upotrebi.Kao, 'do sad se to nije znalo'! Tako je jednom kod mene došao jedanod tih 'misionara'. Negdje je, kaže, čuo za mene. Njegovoj sreći nijebilo kraja. Pljeskao je rukama, veselio se, vikao 'haleluja'! Pričao mi jekoliko zaradi godišnje. Zamislite, godišnje opljačka Boga i Božji narodza 55.000 USA dolara! Znači, ima slušateljstvo. Osjetio sam nekinemir, onakav, kakav dolazi kad Gospod hoće da nas upozori nanešto. I pitam ja njega: "Kako si ti bio kršten?" On veselo pljesnurukama, pa odgovori: "Isto kao ti, dragi moj brate!" No nemir je još tu,pa ga opet upitam: "Po kojoj formuli?" Opet radostan odgovor: "U imeOca, i Sina, i Svetog Duha! Haleluja!" Ali sumnja je još tu. Moram opetpitati. A kako ćeš ti krštavati? Tada je poskočila njegova žena: "E, tonedamo! Mi krštavamo samo u ime Gospoda Isusa!" Onda su mipriznali da žele taj novi način krštenja donijeti svim evanđeoskimcrkvama, jer po njima je jedino taj način ispravan. Naveo je i stih izBiblije: "Kad to čuše, krstiše se u ime Gospodina Isusa" (Djela 19,5). Iovo je karakteristično za lažne učitelje. Za svaku svoju izmišljotinu oniće navesti stih iz Pisma. Radi se o zajednici u Efezu gdje su kršćaniprimili samo 'Ivanovo krštenje'. Pisac Djela apostolskih spomenuo jekrštenje u ime Gospodina Isusa da ukaže na ta dva krštenja (Ivanovo iIsusovo), a ne da uvede novi način krštavanja. Možemo biti čvrstouvjereni da apostoli ne bi imali hrabrosti učiniti tako nešto, jer su odKrista lično primili nalog za evangelizaciju svijeta i formulu, kako sutrebali obavljati krštavanje. Ali ljudi su, kao što sam rekao, povodljivi.Znam čovjeka za kojeg sam čuo da se je dao krstiti 12 puta. Trinaestiput će, kako kaže, biti kršten na samoj rijeci Jordanu! Neka još samopoželi da ga krsti Ivan Krstitelj! No iznenadilo me da je moj gost, prijenego je došao k meni, obišao mnoge velike zajednice i nitko ga nijeupitao za cilj njegove posjete. Kad sam ih zamolio da napuste moj

30

stan, on se ljutio: "Ja sam došao tako daleko da te upoznam, a ti menitako? Poštuj, čovječe, moje uvjerenje, jer i ja poštujem tvoje!" Ipak samim dao na znanje da nemam više vremena, pa su otišli, ali još su nizulicu vikali: kakav je to način?

I lažni apostoli u Pavlovo vrijeme došli su u Galaciju kod iskrenihobraćenika iz poganstva. Došli su da ih 'učvrste' u vjeri te da imdonesu 'novo otkrivenje'. Došli su sa Svetim pismom u rukama. IzSvetog pisma vadili su dokaze o ispravnosti svojih 'otkrivenja', i ljudi supovjerovali. Zaista, mogli su se i sami uvjeriti da je Abrahamobrezanjem zapečatio svoj zavjet s Jahvom. Tako i njegovi sinovi, takonjihovi potomci do današnjih dana. Kad piše u Bibliji, ko smo mi dasumnjamo? Danas u kršćanstvu nema onih koji bi spasenje uvjetovaliobrezanjem (što ne znači, da ih možda neće biti), ali ima onih kojiBožjoj milosti dodaju subotu, možda nogopranje ili čak krštenje uDuhu. A to su opasne stvari. Evanđelje, koje je propovijedao Krist iapostoli, uvjetuje spasenje samo vjerom. Tko božju milost prihvativjerom, i koji vjerom u milosti ustraje, ne mora se bojati.

Današnje kršćanstvo je zbunjeno više nego ikad prije. Ljudi, koji želeugoditi Bogu, ispoljavaju potrebu za nekakvom vidljivom vjerskomzajednicom, u kojoj se garantirano naučava čisto evanđelje. To jeinače pobožna i pohvalna želja, ali takve vjerske zajednice jednostavnonema! Kad bi netko tražio da mu preporučim zajednicu u koju da seskloni, zaista ne bih mogao da preporučim niti jedan od evanđeoskihpokreta. Mogao bih da preporučim samo pojedine lokalne zajednice, upojedinim vjerskim pokretima. Ima divnih kršćana u pojedinimbaptističkim, metodističkim, nazarenskim i pentekostnim zajednicama.Zato mislim veoma ozbiljno ono o prelaženju kršćana iz jednedenominacije u drugu. Spasenje nije vlasništvo nekog vjerskogpokreta. Upamtimo, spasenje je 'Božja milost' koju prihvaćamo u vjeri.Kršćani, i oni koji to žele postati, treba da se orijentiraju prema ovom.Sve što je više od ovoga, treba odbaciti.

31

Lažni učitelji imaju mnogo tema. Neki su, kao što smo vidjeli, poljuljalipovjerenje kršćana u temeljne istine Svetog Pisma. Ti su najopasniji,jer se igraju vječnim životom svojih pristalica. Ali njih zanimaju i drugestvari, one koje se tiču kršćanske prakse. Ako svojim ekstremnimnaukama već ne poljuljaju naše spasenje, oni će nas barem učinitinesretnima za cijeli život. Tu su oni koji 'svagdje vide đavola', tu surazni 'iscjelitelji'. Tu su i oni koji bi stalno nekoga prekrštavali, pa i onikoji vjernicima dijele darove Duha (!). Ovo je van pameti! Tko moženekome dati dar Duha, osim sam Sveti Duh? Tu su, nadalje, oni koji sehvale nekakvom supervjerom, drugi su puni svjedočanstava o velikimčudesima koja su se dogodila 'tamo negdje', bez svjedoka, 'tamo,nekome'. Neka nas Gospod čuva tih napasnika! A mi svi ne skidajmonaš pogled sa Krista. Čuvajmo se i sami. Riječ Božja jenedvosmislena: "Duh izričito veli da će u posljednja vremena nekiotpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i đavolske nauke... (1Tim 4,1− 2). Oni, koji su skloni da primaju svaku novost, neka se boljeprihvate Božje Riječi. A sami pročitajte još Kol 2,6− 9, Flp 3,1−3, 2 Sol2,9−11, Tit 1,10−16, 2 Pt 2,1−4, 1 Iv 2,18−19, Juda 5−16.

32

Onima, koji imaju interes za Reč, dela i puteve Božije…Nadamo se, da će ova i druge knjige ispuniti našu viziju i želje za vas:

"Za poznanje mudrosti i vaspitanja,za shvatanje izraza razuma

i primanje nauke pameti,pravičnosti, pravde i poštenja;za davanje prostima razbora,

znanja i razmišljanja mladome čoveku.(Priče 1:2−4)

OVAJ FAJL JE BESPLATAN,I JEDINO TAKO MOŽE DA SE DALJE DISTRIBUIŠE!

33