L I S T G R A Ð A N S K E I N I C I J AT I V E “ S R Ð J E N A Š ” • D U B R O V N I K • V E L J AČA 2 0 1 1 • B R O J 1 .

SRÐ JE NAŠ

SRĐ JE GRAD I GRAD JE SRĐ!

S R Ð J E N A Š2

Ovaj list građanske inicijative SRĐ JE NAŠ, koji imate u rukama, napravljen je da bi se građani informirali o drugoj strani projekta apartmanizacije Srđa pod krinkom golf parka, pod punim nazivom Urbanistički plan uređenja sportsko-rekreacijskog centra s golf igralištem i turističkim naseljima Bosanka sjever i Bosanka jug. Na idućim stranicama želimo prikazati stvarnu sliku urbanističke, ekološke, ekonomske i simboličke devastacije Srđa i Grada te opasnosti koja nam prijeti ako neodgovorno prepustimo Srđ privatnom interesu bez precizne i jasne defi nicije javnog interesa i zaštite potreba razvoja Grada i njegovih građana . Moramo misliti prije svega na budućnost. Posljedice koje bi na život Grada ostavilo ostvarenje ovog duboko nemoralnog plana, koji je narastao na prevari, korupciji, silovanju prostora i ciničnom Zakonu o golfu, obavezuju nas da se suprotstavimo i pokažemo da nitko ne može i ne smije samostalno planirati budućnost svih ostalih stanovnika. Imamo li pravo zbog svoje djece i svih budućih stanov-nika Dubrovnika, bezuvjetno i bespovratno predati Srđ privatnom kapitalu? Kakav će to utjecaj imati dugoročno na život Grada? Ne samo za pet, nego za dvadeset, pedeset, sto ili tristo godina? Srđ će biti zabranjena zona, namijenjena samo bogatima, a mi ćemo imati pristup isključivo plaćanjem klupske članarine. Ako skupo platimo članstvo moći ćemo igrati golf i jahati rasne konje. Direktor tvrtke Razvoj golf velikodušno i ironično nam dopušta tu mogućnost proglašavajući to javnim interesom. Ovaj list osim toga pokušava odgovoriti i na neke od najčešćih stavova kojima se svaka kritička rasprava o ovom projektu eksplo-atacije Srđa pokušava obeshrabriti i banalizirati:- Zemljište je prodano, tko ste vi da odlučujete

o tuđem vlasništvu? - Vi ste marginalci, koliko vas uopće ima,

zašto bi vaš stav bio važan? - Vi ste protiv napretka, kočite progres i ugrađujete

antipoduzetničku klimu.

ZAŠTO JE SRĐ NAŠ?

Pročitajte i proslijedite ovaj list dalje• Kontaktirajte nas na srdj.je.nas@gmail.com• Pošaljite svima poveznicu na • www.kofol-golf.comAko imate facebook profi l, priključite se našoj grupi • Srđ je naš!Pratite plakate i najave zbivanja koja ćemo organizirati• Pohodite ta zbivanja – tribine, prosvjede, koncerte• Potpišite moguću peticiju za referendum i pomozite u • prikupljanju potpisaPišite svakome za koga mislite da može svojim utjecajem • zaustaviti devastaciju Srđa i GradaUčlanite se u neku od udruga•

Zajednica daje pravo građenja pojedincu. To pravo je izraz to-lerancije zajednice prema potrebama pojedinca. Pojednostavljeno - kad vlasnik zemlje poželi nešto izgraditi dozvolu traži od sviju nas. Na koji način? U Hrvatskoj je Ustavom, zakonima i prihvaćenim međunarodnim konvencijama zajamčeno pravo javnog uvida i javne rasprave pri donošenju prostornih planova.Na taj način mi građani kontroliramo i ograničavamo moći političkih zastupnika, gradonačelnika, gradskog vijeća, a i javnih službi koje planske dokumente trebaju potvrditi. Svi politički zastupnici, sve stručne službe samo su aparat koji ima zadaću poštivati naš zajednički, javni interes.Istinski zastupnici zajednice ne bi to zanemarili i zaboravili. No ljudi koji nas zastupaju ignoriraju zajednicu, možda zbog svoje slabosti, neznanja, drugačijih interesa, nezaintersiranosti ... ?Sve ovo vrijeme apeliramo na više i niže instance, na sudove, tijela i dužnosnike, pišemo otvorena pisma i prozivamo u medijima. To ćemo svakako i nastaviti raditi, ali kome mi u osnovi upućujemo apel? Upućujemo ga svima nama, narodu, jer je u demokraciji narod nosioc suvereniteta. Pa, ako dakle naši predstavnici ne predstavljaju volju naroda, ignoriraju je i cinično zaobilaze demokratske procedure i demokratski duh, onda moramo to patološko stanje prekinuti izravnijim demokratskim instrumentom – referendumom.Referendum nije ekskluzivno pravo, računa s cijelom zajednicom, zaustavlja manipulacije odnosima većine i manjine. Referendum podrazumijeva i prethodno istinito i ravnopravno informiranje građana. Takav referendum obnavlja povjerenje u život zajednice i slobodu pojedinca.Na javnoj raspravi o UPU-u platoa Srđ u kinu Sloboda, 1. rujna 2010., koja je trajala gotovo šest sati, prisutni građani odbacili su prezentirani projekt urbanizacije Srđa i iznijeli nedvosmislene i argumentirane kritike te jasno poručili – hoćemo referendum.

SRĐ JE GRAD I GRAD JE SRĐ. ZATO JE SRĐ NAŠ!Moguće je ne samo stvar zaustaviti, nego i odlučnom masovnom akcijom podignuti razinu demokracije u našem gradu i cijeloj zemlji. Nismo sami – brojne udruge u Hrvatskoj bore se, na lokalnoj ili nacionalnoj razini, za iste stvari. Itekako je moguće. Ali treba djelovati odmah:

Izdavač: Inicijativa građana Srđ je naš • Adresa: Frana Supila 8, Dubrovnik • e-mail: srdj.je.nas@gmail.com • web: kofol-golf.com • Uredništvo: Đuro Capor, Srdjana Cvijetić, Ljubo Grgurević, Ivan Ivičević-Bakulić, Ana Marinković, Luko Piplica i Slaven Tolj • Prijelom i priprema za tisak: Nedim Meco • Fotografi je i ilustracije: Igor Hofbauer, Vojin Hraste, Ivan Ivičević-Bakulić, Marija Kojaković, Ana Opalić i Ivana Pegan-Baće • Tisak: Novi list, Rijeka • Naklada: 4000 kom.

S R Ð J E N A Š 3

„Tamo sada nema ništa“ odmahnuvši rukom rekla mi je jesenas pravnica koja je dežurala na uvidu u projekt Urbanističkog plana uređenja Srđa, nakon što me uzrujano uvjeravala da moji kolege novinari pisanjem o otimanju poljoprivrednog zemljišta netočno informiraju javnost.

Sljedećega popodneva po prvi put sam se popela na Srđ. Dok je sunce zapadalo sve niže, na putu od sela Bosanka prema vrhu brda samo je jedan pastir s nekoliko ovaca šetao, i slijegao ramenima: „Nitko nas ništa ne pita...“ S pogledom na Grad ispod nas, Srđ je intenzivno disao svojim životom, onim bioraznolikošću najbogatijeg krša u nas. Životom koji nije svima vidljiv. Međutim, dok je sunce zapadalo u more, a pokoji turist, koji se dovezao žičarom, skidao šešir i prekidao razgovore zapanjen ljepotom, u sjećanje mi se vratilo ono „tamo nema ništa“ koje sam čula uz maketu megalomanskih planova urbanizacije Srđa. Ni najvještijem peru neće uspjeti nadvladati siromaštvo duha koje na Srđu kakav je danas ne vidi ništa. No i bez uzimanja u obzir intrinzične vrijednosti ovoga brda, zavirivši u postupak kojim se odvija projekt, pronašli smo najmanje isto toliko rupa koliko ih ima na golf terenu.

1. Za uređenje Srđa nije proveden javni natječaj iako jedino javni natječaj može osigurati javni interes. „Prostorno planiranje

po željama investitora orijentirano na profi t smanjuje vrijednost grada u cjelini i kvalitete života“, smatra Društvo arhitekata Dubrovnika (DAD).

2. Grad Dubrovnik nije napravio ekonomsku analizu projekta, tako da su sve tvrdnje o dobicima za Grad spekulacije. Ne zna se koliko će

Grad uložiti niti što će dobiti ili izgubiti.

3. Studiju utjecaja na okoliš plaća investitor, iako je Andro Vlahušić tvrdio da će studiju platiti Grad, kako bi se osigurala

nepristranost rezultata.

4. Stanovnici Bosanke za razliku od investitora ne mogu dobiti dozvole za gradnju, a prijeti im i

izvlaštenje zemljišta.

5. Ugrožava se egzistencija iznajmljivača u gradu zbog ovako velikih novih smještajnih kapaciteta, pojavili su se strahovi.

6. Produženje sezone je upitno, jer nikakva analiza nije predočena, a jedini postojeći golferski primjer iz

Hrvatske, istarski Kempinski, zatvoren je izvan špice sezone, kao i većina ostalih hotela.

7. Što je s državnom zemljom? Sedamdeset sedam hektara na kojima je crtan UPU državna je zemlja i

prema Vlahušićevim riječima „država još nije dala koncesiju i ne znamo što je s time“.

8. Što je s tužbom protiv Šuice? Vlahušić je Državnom odvjetništvu predao tužbu protiv bivše gradonačelnice

Dubravke Šuice zbog prodaje 42.000 kvadrata zemljišta ispod cijene. Istodobno, nastavlja pregovarati s investitorom za kojega tvrdi da je dobio gradsku zemlju ispod cijene te time sudjelovao u kriminalnoj radnji. Uz to, Županijsko državno odvjetništvo podnijelo je tužbu protiv Grada kojom se osporava prodaja. Tvrde da zemljište pripada državi, a ne Gradu. Tužbe nisu riješene.

9. Elitno ili javno? „Rječnik turizma“ kaže da „elitni turizam ne pretpostavlja miješanje

turista s lokalnim stanovništvom, ali ni s drugim kategorijama turista“. U reklamama se tvrdi kako će „uređenjem Srđa Dubrovčani konačno dobiti izletište otvoreno svima“. Elitno i javno su suprotstavljeni pojmovi, te ništa ne može biti ujedno i elitno i otvoreno svima.

10. Tko još vjeruje lažljivom gradonačelniku? Gradonačelnik ismijava vlastite birače tvrdeći im da je javna rasprava

jedna vrsta referenduma, iako je svakome tko otvori rječnik jasno da je referendum jasno izjašnjavanje biračkog tijela s „da“ ili „ne“. Dok stranke poput HNS-a i SDP-a na nacionalnoj razini bacaju drvlje i kamenje na Zakon o golfu, njihovi ga političari na lokalnim razinama provode.

11. Ukida se svaka daljnja mogućnost razvoja grada, budući da je Dubrovnik limitiran prostornim resursima. Upravo je na

urbanizmu Dubrovnik dobio status grada na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Gradska uprava možda ne zna da se s toga popisa može i ispasti, kao što se nedavno dogodilo Dresdenu koji je ustrajao na gradnji mosta u zaštićenom području.

12. Ekološke posljedice još nisu ni došle na red. Krš je ekosustav iznimno velike bioraznolikosti

i Srđ je kao takav, uvršten i u Nacionalnu ekološku mrežu i buduće je područje NATURA 2000, a golf tereni traže veliku količinu pesticida i troše ogromne količine vode. Uz to, ugrožena je i jedina preostala dubrovačka hrastova šuma.

13. Iskorištavaju se branitelji za opravdavanje projekta, slično kao što je činio i Tomislav Horvatinčić u Varšavskoj ulici u Zagrebu.

Osim što Vlahušić tvrdi da će, ako se odustane od golfa, morati odustati i od gradnje prilazne ceste za stanove branitelja čija je gradnja u planu, investitor u prvi plan gura uređenje Muzeja domovinskog rata. Pokušaji iskorištavanja ratnih trauma za poboljšavanje medijske slike u trenucima kada se pojave upitnici nad nekim projektom, postaje praksa investitora.

14. Sumnjiva jedinstvenost projekta je ta da su golf tereni ucrtani između kuća.

„To je napravljeno kako bi se u drugoj fazi moglo sagraditi još objekata, jer je projekt golfa samo paravan za izgradnju velikog stambenog naselja.“ tvrdi predsjednica DAD-a. Udruge smatraju da je riječ o igri investitora i gra-donačelnika s kvadratima kako bi konačno rješenje izgledalo kao manje zlo.

15. Kompetentnost Urbosa je upitna jer ta tvrtka dosad nije radila ni ovakav ni sličan projekt, a pojavile su se i

sumnje o malverzacijama u samom planu. Županija tvrdi da je protuzakonito to što su na planu vile obojane zelenom bojom te da zona izgrađenosti nije pravilno izračunata.

16. Zapošljavanje, ali kakvo, koga i za koju plaću? Projekt će stvoriti 1000 radnih mjesta, ističu investitori. Međutim, ni

u jednom dosadašnjem stranom projektu lokalni ljudi nisu zaposleni u upravljačkim strukturama, a je li Dubrovčanima dovoljno dobar san za njihovu djecu da budu sobarice i šišači trave, radna snaga koju ionako svake sezone uvoze iz drugih dijelova zemlje?

17. Netočna je tvrdnja investitora da je golf uz nogomet i košarku najpopularniji sport.

Udio golfera u europskoj populaciji iznosi tek 1,6 %, tek su 1 do 2 na svakih sto Europljana potencijalni klijenti ovakvih projekata, što je brojka koja se nikako ne može mjeriti s popularnošću nogometa, košarke, pa i atletike, plivanja ili biciklizma.

18. Turizam jedina dubrovačka opcija? Nijednoj vlasti u Dubrovniku od izuma turizma nije palo na pamet da

razvija bilo koju drugu gospodarsku granu, te se grad danas nalazi u poziciji da prestane biti gradom i postane samo „destinacija“. U Veneciji se iz grad-skog budžeta plaća da se pale svjetla kako bi izgledalo da netko tamo doista živi. Je li takva i sudbina Dubrovnika, stiješnjenog između kruzera i golfa?

PROJEKT S 18 RUPAPiše: Marina Kelava

S R Ð J E N A Š4

Hrvatska je jedina zemlja na svijetu koja ima Zakon o igralištima za golf,1 izglasan na dramatičnoj sjed-nici Sabora 15.12.2008. iz trećeg pokušaja, sa samo polovicom zastupnika prisutnih u Sabornici! Istoga dana izglasan je sporni Zakon o poljo privrednom zemljištu, u kojem je defi nirano da se poljoprivred-no zemljište može prenamijeniti u golf igralište bez naknade koja se inače mora plaćati za prenamjenu takvog zemljišta u građevinsko. Budući da zakon o golf igralištima omogućuje gradnju, jasno je da se preko golfa može besplatno poljo privredno, pa i šumsko zemljište prenamijeniti u građevinsko, te tako izbjeći uobičajenu zakonsku proceduru kod gradnje i plaćanje troškova pre namjene. Ako privat-ni vlasnik zemljišta ne želi prodati po ponuđenoj (jeftinoj) cijeni svoju zemlju, Zakon je uveo i sustav

Zakon obvezuje i da jedince lokalne uprave i samou-prave fi nanciraju infrastrukturu za golf igrališta, što je dodatan teret za budžete osiromašenih gradova i općina te je trošak koji podmiruju porezni obveznici za korist i profi t investitora. U svijetlu toga, svakako bi bilo važno za svako pojedino planirano igralište za golf istražiti koliko je investitoru darovano fi nan-cijskih sredstava iz jedinica lokalne uprave i samo-prave te iz državnog budžeta za osiguravanje potrebne infrastrukture; kolika im je ušteda omogućena gradnjom na jeftinom poljoprivrednom i šumskom zemljištu. Zatim treba usporediti te troškove sa koristi koju bi imali građani od inves-ticije u golf-apartmanska naselja u vidu punjenja proračuna te osiguravanja radnih mjesta. Vjerujem da bi u većini slučajeva golf-apartmanskih inves-ticija troškovi lokalne zajednice daleko nadmašivali fi nancijsku korist, čak i prije nego što bi u troškove uračunali utjecaj na zdravlje, okoliš i prirodu!Osim što omogućava privatizaciju i devastaciju pol-joprivrednog i šumskog zemljišta, Zakon o igralištima za golf je protivan i interesima postojećih hotelijera. Zagovaratelji ovakvih projekata se služe drskom demagogijom - da je golf nužnost za prod-uljenje sezone. No smisao produljenja sezone je popunjavanje postojećih brojnih smještajnih kapac-iteta koji su prazni veći dio godine, a ne gradnja novih. Gradnja novih smještajnih kapaciteta na golf terenima dodatno će ugroziti profi tablinost postojećih. Stoga ukoliko se procijeni da je na nekom području golf igralište potrebno za poboljšanje turističke ponude, na istom ne treba graditi vile, apartmane ni hotele, već treba koristiti postojeće smještajne kapacitete. To pogotovo vrije-di za Dubrovnik koji ima visokokvalitetnu hotelijer-sku ponudu, koja može zadovoljiti i zahtjevnije goste.No vratimo se na Zakon o igralištima za golf. Na-kon pomne analize pravnih stručnjaka, utvrdili smo da je Zakon protuustavan zbog čak sedam razloga. Za početak sam je postupak donošenja zakona pro-tuustavan. Nadalje, državni interes treba biti utvrđen na temelju najviših ustavnih vrednota, te na objek-tivnim pokazateljima, a ne na jednoj odredbi zakona

od strane zakonodavca. Zakon povređuje načelo pravne sigurnosti tj. izvjesnosti i ne poštuje princip jednakosti svih pred zakonom. Zakon je u suprot-nosti s odredbom Ustava o nepovredivosti vlasništva te narušava socijalnu pravdu. I na kraju Zakon o igralištima za golf zanemaruje očuvanje prirode i čovjekova okoliša što su također najviše ustavne vrednote.Stoga su 20. veljače 2009. Zelena akcija, GONG i Transparency International Hrvatska podnijeli PRI-JEDLOG ZA OCJENU USTAVNOSTI Zakona o igralištima za golf Ustavnom sudu Republike Hrvatske i tražili ukidanje Zakona o igralištima za golf (NN 152/08).2 Zbog kampanje koju smo vodili u medijima i direktnim akcijama opetovano tražeći da se Zakon ukine, premijerka Kosor je u siječnju 2010. najavila izmjene Zakona. Mi smo pohvalili to kao incijativu, iako smo smatrali da kad se sve loše iz Zakona izbaci ostat će samo naslov. Zanimljivo je napomenuti da su tih dana neki investitori u surad-nji s Hrvatskom udrugom poslodavaca intenzivno lobirali da se iz Zakona ne izbaci odredba o

1 Zakon o igralištima za golf (NN 152/08) http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_12_152_4146.html2 http://zelena-akcija.hr/hr/programi/zastita_prirode/suradnja/podnesen_prijedlog_za_ocjenu_ustavnosti_zakona_o_igralistima_za_golf3 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o igralištima za golf (NN 80/10) http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_06_80_2278.html4 Tekst prijedloga http://zelena-akcija.hr/hr/programi/zastita_prirode/aktivnosti/zelena_akcija_od_ustavnog_suda_zatrazila_ocjenu_ustavnosti_izmjenjenog_zakona_o_golfu

HRVATSKA – MALA ZEMLJAZA VELIKU PLJAČKU!

Piše: mr.sc. Jagoda Munić

Zakon obvezuje i da jedince lokalne uprave i samouprave planiraju infrastrukturu za golf igrališta, što je dodatan teret za budžete osiromašenih gradova i općina te je trošak koji podmiruju porezni obveznici za korist i profi t investitora.

Zakon o igralištima za golf je zakon koji legalizira korupciju i otimačinu zemlje!

Vile, hoteli i apartmani izgra-đeni na golf-igralištu se mogu etažirati, odnosno mogu se poje-dinačno prodavati, za razliku od građevina nastalih u turističkim naseljima, pa je golf samo iz-govor za apartmanizaciju šuma i pašnjaka na kojima nikad bez golfa ne bi bila moguća gradnja.

izvlaštenja koji se inače koristi kod gradnji objekata od općeg dobra (npr.ceste, škole, bolnice). Time se omogućuje izvlaštenje privatnog zemljišta za privat-nu investiciju, što je dakako protivno Ustavom zaštićenom pravu o privatnom vlasništvu, te stavlja golf- nekretninske špekulante u daleko povoljniji položaj nego bilo koje druge investitore i poduzet-nike. Tako je npr. jednoj poduzetničkoj obitelji iz Istre koja je investirala u maslinike zbog golf igrališta u pitanju egzistencija jer im golf-investitor prijeti izvlaštenjem ukoliko mu ne prodaju dje-dovinu na kojoj su stvorili moderno poljoprivredno obiteljsko imanje. Vile, hoteli i apartmani izgrađeni na golf-igralištu mogu se etažirati, odnosno mogu se pojedinačno prodavati, za razliku od građevina nastalih u turističkim naseljima, pa je golf samo izgovor za apartmanizaciju šuma i pašnjaka na kojima nikad bez golfa ne bi bila moguća gradnja. Ako se golf teren pokaže propalom investicijom, apartmani na nekad poljoprivrednom i šumskom zemljištu će os-tati, zajedno sa svom izgrađenom infrastrukturom - vodom, strujom, kanalizacijom, cestama i telekom-nikacijama, što će vremenom sigurno dovesti do daljnje izgradnje i daljnje prenamjene u građevinsko zemljište.

Vjerujem da bi u većini slučajeva golf-apartmanskih investicija tro-škovi lokalne zajednice daleko nadmašivali fi nancijsku korist, čak i prije nego što bi u troškove uračunali utjecaj na zdravlje, okoliš i prirodu!

izvlaštenju privatnih vlasnika zemljšta! Lobiranje je očito bilo uspješno jer su Izmjene Zakona donesene u lipnju 2010.3 uglavnom kozmetičke, dok je suština ostala ista – i dalje se može vlasnike zemlje izvlas-titi, i dalje se može graditi na poljoprivrednom i šumskom zemljištu, omogućeno je graditi i manja igrališta, što znači da ih može biti više, a zemljište jedinice lokalne uprave i samouprave se može kupi-ti bez javnog natječaja. Stoga su u listopadu 2010,4 nakon detaljne pravne analize, udruge Zelena akci-ja, GONG, Transparency International Hrvatska iz Zagreba, Zelena Istra iz Pule, te Udruga Grad iz Du-brovnika podnijele Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopu-nama Zakona o igralištima za golf (NN 80/10) Ustavnom sudu, tražeći i njegovo žurno ukidanje! Nadamo se da će Ustavni sud ukinuti navedene Za-kone prije nego nastane trajna i nepovratna šteta za poljoprivredna i šumska zemljišta te za prirodnu i kulturnu baštinu Hrvatske. Razmišljajući o svemu navedenom mogli bismo se zapitati – pa kome bi uopće moglo pasti na pamet donijeti ovakav štetan i loš zakon kakav ne postoji

S R Ð J E N A Š 5

nigdje na svijetu? Nažalost, čini se da odgovor treba tražiti u činjenici da je Skiper rezidencija, odnosno Skiper hoteli, donirala HDZ-u iznose od po 2 mili-juna i milijun kuna u kampanjama 2003. i 2007. go-dine.5 Rezidencija Skiper je jedan od projekata

Time Zakon o igralištima za golf možemo direktno povezati s korupcijskom hobotnicom oko Hypo banke.

Hypo banke u Hrvatskoj kojeg austrijski tužitelji istražuju u sklopu istraga sumnjivih poslova te banke u jugoistočnoj Europi,6 a od 30.04.2010. Hypo je stopostotni vlasnik rezidencije Skiper.7 Time Zakon o igralištima za golf možemo direktno povezati s korupcijskom hobotnicom oko Hypo banke. Povrh toga u izradi Zakona o igralištima za golf glavnu riječ imao je, prema pisanju medija, odvjetnički ured iz Pule. Jedan od odvjetnika tog ureda, koji zastupa nekoliko investitora u golf pro-jektima u Istri, potvrdio je da su bili savjetnici radne grupe u Ministarstvu koja je pripremala prijedlog zakona.8 Ovo je očiti sukob interesa i primjer utje-caja lobija koji zastupa interes investitora, a ne in-teres cjelokupne zajednice. Ukratko, Zakon o igralištima za golf treba hitno staviti izvan snage ukoliko se ozbiljno misli boriti protiv korupcije i pljačke!

5 Feral 28.11.2007. http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/section3.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=1156&NrSection=46 Novi list, intervju s idejnim začetnikom i bivšim suvlas-nikom Skipera Mirom Oblakom, http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/62403/Sanader-je-bio-dobar-s-celnim-covjekom-Hy-po-banke.html7 Glas Istre, 18.06.2010. http://www.glasistre.hr/istra/vijest /2263008 Slobodna Dalmacija, 23.01.2009. http://web2.slobodnadal-macija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/39339/Default.aspx

Josipović o golfu i zakonu o golfu: Zakon o golfu nije dobarNovoizabrani hrvatski predsjednik Ivo Josipović komentirajući u izjavi za novinare, najavljene izmjene zakona o golfu, kazao kako se on Hrvatskom saboru usprotivio tom zakonu zbog nekih odredaba ustavnopravne naravi, odnosno zbog mogućnosti oduzimanja privatne imovine za privatni interes. (11.02.2010. Metro-portal)

Mirela Holy (SDP) smatra da Hrvatskoj nije potreban zakon o golfu zato što je ‘dubinski nepravedan’ jer stvara podjelu među hrvatskim građanima budući da se jednoj skupini ljudi, investitorima u golf, omogućava povlašteniji položaj i ‘ide im se na ruku’. ‘Stvaramo jaz kojim se investitore u golf izdvaja od ostalih investitora’, upozorila je.Riječ je o uneravnoteženom zakonu kojim se selektivno potiče izgradnja igrališta za golf na štetu drugih sportskih i turistički važnih sadržaja, ocijenila je. ‘Golf je neargumentirano izdvojen kao nešto što će jako obogatiti turističku ponudu i produljiti sezonu, a postoji niz sportskih djelatnosti kojima Hrvatska može obogatiti turističku ponudu, a o njima nema zakona’, rekla je. ‘Zašto nemamo zakon o kongresnom turizmu, tenisu, boćalištima?’ upitala je, prozivajući vladu da je zakon sklopljen u njezinoj ‘tajkunskoj radionici’. ‘Jednostavno nam ne treba takav zakon’, poručila je. (19.05.2010. Dnevnik.hr)

‘Zakon o golfu sklopljen je u tajkunskoj radionici vlade’

Goran Beus Richembergh (HNS) smatra da Zakon o golfu može biti jedan od najštetnijih koje je Sabor donio. Istaknuo je da najprije treba skinuti ‘famu i podvalu’ da je svaka rasprava o njemu ‘širenje antipoduzetničke klime’. ‘Nama iz HNS-a zadnjima možete reći da širimo antipoduzetničku klimu, ali smo protiv ovog zakona, koji nije zakon o golf-igralištima, već zakon o izgradnji apartmanskih naselja na rubu igrališta za golf’, ustvrdio je. (19.05.2010. Dnevnik.hr)

Zorislav Antun Petrović: Novi zakon još je gori od prethodnog “Novi prijedlog Zakona o golf igralištima još je gori od prethodnoga, jer više ne defi nira minimalnu veličinu igrališta, prethodno određenu sa najmanje 85 hektara i time otvara prostor za dodatne manipulacije - praktički svaki građevinski poduzetnik sad može proglasiti da gradi golf teren sa devet rupa i tako si omogućiti gradnju uz potporu tijela javne vlasti”, prokomentirao je za Business.hr Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala, jedne od udruga koja je lani Ustavnom sudu RH podnijela prijedog za ocjenu ustavnosti spornog zakona. (19.05.2010. Dnevnik.hr)

S R Ð J E N A Š6

DAD je u više navrata sudjelovalo u raspravama vezanim uz Nacrt prijedloga UPU-a ‘’Športsko - rekreacijski centar s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka sjever i jug’’ i to u vidu pisanih primjedbi i prijedloga upućenih Upravnom odjelu za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Grada Dubrovnika, zatim u vidu javnih izlaganja na prethodnoj stručnoj i javnoj raspravi i javnih tribina vezanih uz problematiku novoplanirane izgradnje na Srđu. U ovom tekstu probat ću subsumirati osnovne probleme i primjedbe na prijedlog ovog UPU-a, ali i generalno ukazati na neke od problema u postupku prostornog planiranja uz prijedloge poboljšanja procedure.

Prostorno planiranje u Hrvatskoj Osnovni problem u samom procesu donošenja dokumenata prostornog uređenja je zakonska regulativa kojom izrađivač plana (unajmljen od strane privatnog investitora) ocjenjuje primjedbe na plan (čak i primjedbe lokalne, županijske i državne uprave) što predstavlja očit sukob interesa. Na zadnjem kongresu hrvatskih arhitekata, održanom u Splitu krajem studenog prošle godine, ukazali smo na taj problem, posebice u smislu zaštite javnog interesa. Naime, jedino nezavisno stručno tijelo može ocjenjivati primjedbe na predmetni plan!Hrvatska je u zadnja dva desetljeća pretrpjela korje-nite društveno-gospodarske promjene. Centralizira-no i kontrolirano tržište zamijenjeno je disperznim, liberalnim, laissez-faire tržištem koje se u našem kontekstu nesređenih javnih uprava i odsutstva jav-nih politika transformiralo u turbo-kapitalizam. Pri-vatizaciju gospodarstva i materijalnu segregaciju društva pratila je superprivatizacija prostora. Pri-svajanje javnog prostora i pojava novih generič-kih prostora dovela je do promjena u smislu korište-nja i društvene kategorizacije javnog prostora.Dubrovnik, kao isključivo turistički grad atraktiv -nog povijesnog naslijeđa, u okviru ovih društveno-ekonomskih promjena izložen je procesu velikih naprezanja. Svakako najveći problem u smislu du-goročnog gospodarskog i prostornog razvoja Grada partikularne su intervencije koje eksploa-tiraju povijesnu graditeljsku baštinu bez stvara-nja dodane vrijednosti. Od sitnih zahvata u grad-skoj jezgri i kontaktnoj zoni, do kapitalnih spekula-tivnih investicija koje političkim odlukama popri-maju značaj od državnog interesa. Golf na Srđu je jedna od takvih kapitalnih investicija koja je izazva-la veliku reakciju i mobilizaciju nezavisne scene, građanskih, ali i strukovnih udruga u Dubrovniku. Jedan od osnovnih razloga pokretanja građanske inicijative u slučaju prijedloga UPU-a „Golf na Srđu“ je odsutstvo institucionalnih mehanizama koji bi trebali štititi javni interes, odnosno zanemarivanje pitanja javnog interesa od strane tijela koja su njegovi osnovni legislativni i legitimni zaštitari. Kad javna uprava zanemari javni interes, naravno da inicijativu i ulogu preuzima pojedinac, tj. grupa građana.Jedan od načina formalizacije uloge civilnog druš-tva (ali i stručne javnosti) u postupku prostornog

planiranja je formiranje nezavisnog tijela sastav-ljenog od neovisnih stručnjaka i predstavnika građanskih i stručnih udruga kao ravnopravnih sudionika u procesu donošenja dokumenata pro-stornog uređenja.Tzv. kulturna vijeća primjer su koji bismo mogli ko-ristiti kao validnu paralelu u smislu decentralizacije odnosno uključivanja predstavnika civilnog društva u proces donošenja odluka (prema Zakonu o kult.vijećima). I u tom primjeru iz kulturnog sektora po-stoji problem ograničenog djelovanja zbog savjeto-davne uloge samih vijeća, ali su barem njihovo osnivanje i rad uvjetovani i propisani zakonom.Potrebna nam je, dakle, jasna legislativa koja će uvjetovati osnivanje nezavisnih stručno-civilnih tijela i regulirati njihove zadaće, ulogu i format, s ciljem postizanja što jače pozicije nezavisnog tijela u procesu donošenja prostornih planova.

Javni interesProjekt Golf –centar Srđ je GUP-om Grada Dubrov-nika (čl.127) defi niran kao gradski projekt. Radi se o projektima defi niranim kao „složene aktivnosti u uređenju prostora od osobitog interesa za Grad u kojima se Grad pojavljuje kao partner u realizaciji (javno-privatno partnerstvo)“. Kao temeljni kriteri-ji realizacije gradskih projekata utvrđeni su: „zašti-ta javnog prostora i poštovanja općih ciljeva razvo-ja Grada, fl eksibilnost programa kao pretpostavka za pregovaranje javnog i privatnog sektora i visok stupanj javnosti i demokratske kontrole procedure (sudjelovanje stručnih udruga, neprofi tnog sektora i ukupne urbane javnosti).“ Prema Zakonu o javno-privatnom partnerstvu tre-bao je prvo biti utvrđen javni interes, pa proveden postupak javne nabave ili davanja koncesije. Nakon utvrđenja javnog interesa, pripreme stručno izrađe-nog programa i prethodno izrađenih stručnih studija (studije utjecaja na okoliš, studije ekonomske ispla-tivosti, studije prometa, demografsko-sociološke studije i sl.) treba biti raspisan javni urbanističko-arhitektonski natječaj čije će rješenje, ili rješenja biti podloga za izradu UPU-a. Jedino zadovoljenje navedene procedure može jamčiti zaštitu javnog interesa, kao i transparentnost cijelog postupka.Od građevina i otvorenih površina koje bi se mogle smatrati sadržajima od javnog interesa prijedlog UPU-a predviđa linearni park s postojećim fortifi -kacijskim, zaštićenim građevinama i otvorenim au-ditorijem. Jahački centar i otvorena igrališta za tenis upotpunjuju ponudu športsko-rekreativnog centra, međutim zbog velike vjerojatnosti ekskluzivnog pristupa ne može ih se smatrati od šireg interesa za lokalnu zajednicu u smislu korištenja. Od građevina društvene namjene predviđeni su samo: kulturni dom unutar naselja Bosanka i zaštićeno kulturno dobro crkva sv. Spasa! Iz navedenog je potpuno ja-sno da je javni interes marginaliziran, tj. da uopće nije niti prethodno utvrđen.Zbog svojeg geografskog položaja i strme konfi gu-racije terena, Dubrovnik je područje ograničenih prostornih resursa. Šire urbano područje Grada je povijesni prostor Astareje (Rijeka Dubrovačka,

Šumet i Župa) s centralno smještenim užim područ-jem Grada kao središtem gradskog i prigradskog područja. Plato Srđa je posljednje veliko neizgra-đeno područje u neposrednoj blizini uskog grad-skog područja Dubrovnika. Upravo zbog ove svo-je geografsko-strateške karakteristike Srđ predstav-lja neprocjenjivu vrijednost i doslovno jedini preo-stali slobodni prostor za širenje Grada. Gradske sadržaje poput nogometnog stadiona, kongresnog centra, sportske dvorane i sl., koji uzrokuju optere-ćenje postojeće, već ionako preopterećene infra-strukture, potrebno je planirati van Grada, te je lo-gično raspoloživo područje za te namjene plato Srđa. Planom uređenja Srđa nužno je ostaviti mo-gućnost rezervacije prostora za sadržaje potrebne Gradu. Gradska uprava trenutno ne mora imati osigurana sredstva, čak niti defi nirane sadržaje od gradskog interesa, međutim neizmjerno je bitno da rezervira prostor za potencijalne sadr-žaje i budući razvoj.Prva razina zaštite javnog interesa je dugoročno, održivo planiranje koje integralno štiti vrijednosti prostora. Valorizacija izgrađenog i neizgrađenog okoliša kao integralnog krajolika Grada i utvrđenje održivih prioriteta razvoja osnovni su preduvjeti za izradu strategija razvoja i temeljnih dokumenata za planiranje. Sve planerske aktivnosti moraju pobolj-šati ili barem zadržati postojeće kvalitete života. To je interdisciplinaran proces koji se treba razvijati transparentno u suradnji stručne javnosti i građana. Dubrovnik je područje koje je primarno obilježeno monokulturnim gospodarskim usmjerenjem. Nagla-sak na turizmu kao gotovo jedinoj gospodarskoj grani rezultirao je i negativnim kulturološkim otklo-nom od stoljetnog identiteta grada. Diversifi kacija gospodarstva generalno, kao i neophodna nišei-zacija samog turističkog sektora je nužnost. Daljnji razvoj i rast sveučilišta, razvitak znanstvenih i visokoobrazovnih institucija međunarodnog značaja, razvoj novih tehnologija i istraživačko- tehnoloških i znanstvenih centara neke su od ra-zvojnih gospodarskih djelatnosti za koje Dubrovnik ima iznimne pogodnosti: tradiciju, kulturu, kultur-no-povijesnu baštinu. Ali mu je za daljni razvoj nužno potreban i prostor!

Srđ u brojkamaIzmjenama i dopunama PPU-a i GUP-a Grada Du-brovnika iz 2007. površina za „Golf centar Srđ“ bez ikakvih je prethodnih prostornih analiza, generalne koncepcije razvoja, prometne studije šireg područja i niza specijalističkih studija, povećana za 300%. Srđ je samo jedan, ali svakako najveći, u nizu sluča-jeva nekritičkog pogodovanja privatnim investi-torima kojima se razara gradska struktura i onemogućava kvalitetan i dugoročan održivi razvoj kakav bi bio primjeren Dubrovniku kao istaknutom primjeru naše urbane i arhitektonske baštine. U prijedlogu UPU-a „Golf centar Srđ“ sporna je prevelika količina zemljišta namijenjena izgradnji vila i apartmana. Radi se o ukupno 268 vila i 1600 apartmana ukupne izgrađene površine od 342.000 m2, što predstavlja ekvivalent od cca 5.700 stanova

Piše: Davor Bušnja, dia

SRĐ JE GRADSrđ predstavlja neprocjenjivu vrijednost i doslovno jedini

preostali slobodni prostor za širenje Grada.

S R Ð J E N A Š 7

po 60m2. Ukupna površina zemljišta na kojem je predviđena izgradnja je oko 80ha. Nisu, dakle, ispo-štovane odredbe PPU-a i GUP-a iz 2007. koje pro-pisuju da površina pod građevinskim česticama može zauzeti do 10% ukupne površine rekreacij-skog centra s golfom, tj. može iznositi maksimalno 31ha. Stručne službe Dubrovačko-neretvanske žu-panije već su reagirale na ovu neusklađenost s pla-novima višeg reda. Ukupna površina golf igrališta (uključivo zaštitne rubne zone i jezera) zauzima oko 72ha. Dakle, riječ je o površini koja je bez problema mogla biti inkor-porirana u rekreacijski centar od 100ha, predviđen PPU-om prije izmjena 2007. Usporedivši površinu za golf igrališta, količinu planiranih vila i apartma-na i ukupnu površinu rekreacijskog centra vrlo je lako zaključiti da je ovdje riječ o apartmanskom naselju koje će privatni investitor zahvaljujući Zakonu o Golfu moći etažirati i prodati na inoze-mnom tržištu. Uz navedene neusklađenosti slijedi još par primjedbi na prijedlog ovog UPU-a:

postojeće selo Bosanka pretvara se u rezervat s • nemogućnošću proširenja stambenih zona,prometno rješenje je izrađeno bez sagledavanja • šireg prostora; postojeća gradska prometna in-frastruktura dodatno se opterećuje priključenjem cijelog platoa Srđ na prometno čvorište Ilijina glavica koje je već sad preopterećeno,

prijedlog UPU-a u grafi čkim prikazima označava • gradive površine kao zelene i javne površine, što svakako neće biti slučaj u naravi; generalno, način grafi čkih prikaza ovog plana nije izrađen u potpunosti u skladu s važećim pravilnikom; ono što je još važnije je da način prikaza plana nije prilagođen razumljivoj i kvalitetnoj prezentaciji projekta javnosti, već se načinom prikaza zavarava javnost i ne prikazuje stvaran opseg projekta,planom nisu predviđene športsko-rekreativne • zone za lokalno stanovništvo (teniski tereni i jahački klub su ekskluzivnog karaktera i nije ih primjereno navoditi kao rekreativne sadržaje za stanovnike Dubrovnika),plan ne predviđa etapnost realizacije; zahvat • ovakvog opsega zasigurno ne može biti realizi-ran u jednoj fazi, te je stoga potrebno defi nirati zone po etapnosti izvedbe i njihovu međusobnu uvjetovanost,javne površine i rekreacijski, javni i društveni • sadržaji svedeni su na marginalni dodatak,plan ne predviđa prostore rezervirane za gradske • sadržaje neophodne za budući razvoj Grada.

Srđ je GradGolf igralište s pratećim športsko-rekreativnim sa-držajima zasigurno bi upotpunilo turističku ponudu i daljnjom razradom i dopunom rekreativnih sadržaja

dijelom unaprijedilo mrežu javnih sportsko-rekrea-tivnih sadržaja namijenjenih stanovnicima šireg gradskog područja. Golf igralište, dakle, u prostorno-planskom smislu nije problem. Kao što je razvidno iz gore navedenih podataka, problematičnim se smatra prevelika količina boravišnih sadržaja čiju izgradnju ovim planom nastoji ozakoniti privatni investitor, a na račun položajne rente i prostornih resursa koji su svakako javno dobro. Ograničenje izgradnje apartmana i vila, usklađenje prijedloga plana s planovima višeg reda, pravilna i široj javnosti čitka prezentacija plana i mogućnost rezervacije prostora za buduće gradske sadržaje predstavljaju, uz gore navedene primjedbe, osnovne preduvjete čijim se ispunjenjem može organizirati ponovljena stručna i javna rasprava ovog plana. Prostor je ograničeni resurs. Srđ je od strateškog interesa za Dubrovnik. To je jedino mjesto u neposrednoj blizini gradske jezgre na koje se Grad može širiti. Legitimno je da možda trenutno ne znamo kakav Grad želimo, u kojem smjeru ga želimo razvijati i je li turizam jedino što možemo. Međutim, neodgovorno je i neprihvatljivo da onemogućimo razvoj sutra.

* u tekstu su korišteni dijelovi pisanih primjedbi DAD-a na prijedlog UPU-a Srđ, javnih izlaganja i izlaganja na 3.kongresu hrvatskih arhitekata

Prva razina zaštite javnog interesa je dugoročno, održivo planiranje koje integralno štiti vrijednosti prostora.

S R Ð J E N A Š8

Prva slika - O porijeklu golfa u Dubrovniku

Profesionalnu karijeru započela sam 1985. godine. U zagrebačkom Institutu za turizam u kojem sam tada radila, mentori su bili reformski raspoloženi pa se nadugo i naširoko raspravljalo o novim makroekonomskim razvojnim modelima. U modi su bili: Markovićev stabilizacijski plan, time share kao poslovni model povećanja iskoristivosti turističkih naselja i nautički turizam. Godinu dana nakon što sam se zaposlila naš su Institut počeli učestalo posjećivati kolege iz ljubljanskog Centra za istraživanje tržišta kako bi došli do podataka nužnih za tržišno turističko pozicioniranje tadašnje socijalističke federacije. Oko 1987. mlađi slovenski asistenti dojavili su mlađim hrvatskim asistentima da se novi jugoslavenski turistički vizualni identitet, smišljen u slovenskim marketinškim centrima, simbolički stabilizirao u liku crvenokose žene koja je na bijeloj pozadini plivala u plavom moru. Slovenci su pretpostavljali da će se s tim složiti svi narodi i narodnosti, jer je crvenokosa ljepotica predstavljala Jugoslaviju, a starji su se kolege trebali izboriti da se na saveznoj razini prepozna važnost strateškog marketinga. U to je doba Slovenija već duboko živjela stvarnost političkog kapitalizma (Jowitt, 1992; Županov, 2002.) a za njom je korak hvatala Hrvatska čije su se političke elite užasavale pojma strateški marketing da im se ne bi prilijepila nacionalistička stigma. Slovenski su se društveni faktori bavili i reformama i marketingom, dok su se hrvatske političke elite odlučile tek za stabilizaciju i turističku orijentaciju. Zabili su glave u pijesak. Negdje u to vrijeme, oko 1988. počelo se po institutskim hodnicima, pričati o velikom projektu na Brijunima i golfu u Dubrovniku. S glavama duboko u pijesku, stariji institutski stratezi trljali su ruke. Spremali su se veliki međunarodni ugovori, a Slovenaca u Institutu više nije bilo. Oni su, za razliku od nas, bili dalekovidni. Već 1989. godine lansirali su turističku kampanju „Slovenija moja

dežela.“ Nakon osamostaljenja odmah su objavili da je Slovenija - sunčana strana Alpi. Pozdravili su se s tzv. jugoistočnom Europom i usredotočili su se na europske integracije. Hrvatska je takvu kampanju lansirala tek kad su stvar u ruke uzeli asistenti iz Instituta za turizam. Tada je već bila 2002. Kasnili smo 12 godina.

Druga slika - O razvoju turizma Na Turističkom forumu u Poreču 2003. godine, stručnjaci Instituta za turizam iznijeli su pred visokim vladinim dužnosnicima tadašnje koalicijske vlasti alarmantan podatak o broju ležaja u primorskoj Hrvatskoj. Prema spomenutom izvješću već smo 2000. godine raspolagali s 1.781.000 komercijalnih i nekomercijalnih ležaja izgrađenih uglavnom u primorskoj Hrvatskoj. Fenomen je tada bio nazvan apartmanizacija a novine su počele rabiti termin betonizacija obale. Svakom iole upućenom u teme turističkog razvoja bilo je jasno da se zemlja nalazi u opasnom stanju građevinskog divljanja tj. proliferacije dereguliranog investiranja čiji je neposredni učinak bio ubrzano gutanje krajolika. Knjigu istog naslova napisao je 1975. godine švicarski znanstvenik Jost Krippendorf. Za razliku od njegove druge knjige Putujuće čovječanstvo, koje je prijevod objavljen 1986. godine u Zagrebu, prijevod prve i kapitalne knjige Gutači krajolika nije nikad objavljen. Iste 2003. godine, ubrzo nakon Turističkog foruma u Poreču, na kojem nikoga iz koalicijske vlasti nije pretjerano uzbudio problem betonizacije obale, došla je na vlast HDZ-ova vlada koja je, kako bi ugodila istarskom IDS-u, 2004. godine uzela projekt Brijuni – Rivijera pod svoje. Hrvatska se tako te godine simbolički i razvojno vratila u 1988., a Slovenija je ušla u Europsku Uniju i lansirala kampanju „I feel Slovenia.“ Pročitali su Krippendorfa pa su u sredini imena svoje države istakli riječ LOVE. Vole svoju zemlju. Mi smo se istovremeno počeli kretati unatrag. Bio je to očiti simptom razvojne i političke krize hrvatskog društva. Odlaganje integracije u punom zamahu globalizacije

PUNI KREVETI IZNAD PRAZNOG GRADA – PRIČA U ČETIRI SLIKE

Piše: Dr. Saša Poljanec - Borić

betoniralo je, zajedno s krajolikom, kognitivni kapacitet političkog sustava, ostarjele reformatore nisu mijenjali mlađi naraštaji i nove ideje pa je počela bujati korupcija. Ukratko zahvatila nas je razvojna gangrena. Te me je godine počelo intenzivno zanimati koliko u realnom vremenu iznosi naša socioekonomska zaostalost? Kad je donesen Zakon o golfu HDZ je bio na vlasti u drugom mandatu. Bila je to 2008. godina u razumijevanju turizma, bili smo, po mom subjektivnom kronometru 33 godine iza Švicarske, a 18 godina iza Slovenije.

Treća slika - O razvoju DubrovnikaTijekom 2009. godine bila sam pozvana da kao gost profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održim studentima predavanje iz područja sociologije razvoja. Fokus predavanja bio je dubrovačka povijesna jezgra – Grad budući da je studentski projektni zadatak bio naći ekonomično, ali održivo rješenje za investicijski projekt u gradskoj jezgri. Zajedno smo tražili razvojni scenarij kojim bi se zaustavilo smanjenje broja stanovnika u jezgri i podigla kvaliteta ukupne ponude Dubrovnika. Studenti su bili vidljivo senzibilizirani na problem prekomjernog iskorištavanja gradske jezgre koji stvaraju jednodnevne posjete s cruisera te su imali velike rezerve prema planu građevinskog zaposjedanja Srđa. Njihova rješenja išla su u smjeru razvoja sveučilišne funkcije grada Dubrovnika, te u smjeru opremanja gradske jezgre javnim i zelenim sadržajima koji bi podigli kvalitetu života stanovništva i turista. Očito, zaposjedanje Srđa i ideja golfa na njegovu vrhu nije bila razvojni okidač na koji se palila mlada generacija arhitekata. Apartmanizacija im je bila odbojan pojam. Znajući da je Zakon o golfu, a s njime i golf na Srđu samo izlika za apartmanizaciju i društvenu segregaciju na lokaciji s visokom rentom, prošlo mi je kroz glavu kako naša vlast radi protiv interesa mlade generacije. Kad je tijekom 2010. godine Vlada gđe Jadranke Kosor, nakon kozmetičke revizije Sanaderovog Zakona o golfu potvrdila njegov

S R Ð J E N A Š 9

normativni kontinuitet u hrvatskom pravnom poretku, socioekonomski zaostatak prerastao je u strukturni politički problem. Do tad sam već, prateći teme Brijuni Rivijera, Cvjetni trg – Varšavska, golf u Motovunu, golf u Velikoj Buni i Šiljakovini kod Zagreba, golf na Srđu te Zakon o turističkom zemljištu, pročitala neke radove svjetski poznate sociologinje Saskie Sassen. Iz njih sam, kao i iz radova američkog ekonomista nobelovca Josepha Stiglitza koji je u posveti svojoj poznatoj Ekonomiji javnog sektora napisao rečenicu: «because I care» (jer mi je stalo - op. a.), saznala da neprosvijećeno upravljanje globalizacijom i liberalizacijom, koja je u nju ugrađena, proizvodi manjak demokracije. Istovremeno, vlastita su mi istraživanja učvrstila zaključak da odlaganje integracijskih procesa u suvremenoj Europi proizvodi velike zaostatke u usvajanju instrumenata dobrog upravljanja. Znajući kako je gotovo nemoguće upravljati globalizacijom u naciji bez integracijske iskaznice, te kako je integracijsku iskaznicu često nemoguće dobiti bez usvajanja globalizacijskih pravila, bilo mi je jasno da smo miljama daleko od prakse „dobrog upravljanja.“ Po mome subjektivnome kronometru naš je socioekonomski zaostatak za Slovenijom tada iznosio 20 godina. Gledajući lica studenata, budućih arhitekata, bilo mi je jasno da oni taj problem osjećaju kao nepravdu i besperspektivnost.

Četvrta slika - O nasilnom oplemenjivanju teritorija

Danas nema nikakve sumnje da golf na Srđu isto kao i svi projekti golfa koji će se u okviru Zakona

Moja kritika i kritika članova Društva građevinskih inženjera prvenstveno se odnosi na količinu apar-tmana i vila u Royal Golf Park Srđ koje investitor već nudi kupcima iz svijeta. Prema podacima iz 2009. godine, na službenoj stranici Loyds Proper-ty Investment iz Londona tržište se obavještava o izgradnji i prodaji 276 tzv. imanja i vila, 144 luk-suzna apartmana, 264 Porsche design condomiuma te dva hotela od pet zvjezdica na Srđu, iznad Du-brovnika.Uz pretpostavku od 8 do 12 stanova po condomiu-mu (kondomij - velika stambena zgrada), dolazi se do iz nosa od minimalno 3200 stambenih jedinica ili 350-400 tisuća kvadratnih metara namijenjenih privremenom stanovanju čija se gradnja planira na Srđu. Ovaj podatak o broju stambenih jedinica i metara kvadratnih u potpunosti je sukladan s poda-cima o vri jednosti investicije od 900 milijuna eura, koju inve stitori s ponosom svakodnevno naglašava-ju (a efekt reklamiranja iznosa investicije na Srđu može se na dograditi i podacima da je otprilike isti iznos uložen u 130 kilometara autoputa Zagreb-Split, ili da bi se tim iznosom mogao izgraditi kva-draturni ekvivalent dvjema starim gradskim jez-grama).Primjera radi, na golf terenu gospodina Sommerfel-da kod Bad Homburga u Njemačkoj izgrađena je samo klupska kuća, a najam za zemlju Sommerfeld plaća 150 tisuća eura godišnje jednom grofu. Za 30 godina taj će grof imati 4,5 milijuna eura. A mi ćemo platiti 800 milijuna kuna infrastrukture komunalnim i državnim doprinosima da bismo imali u ponudi golf koji je na zemlji u privatnom vlasništvu!

KRITIKA UPU PLATOA SRĐPiše: mr. Božo Letunić

Samo održavanje potrebne infrastrukture može na godišnjoj razini koštati gradski proračun 1–3% vri-jednosti investicije u nju, a čitav pogon komunalnih poduzeća mora biti u stanju nositi se s punim kapa-citetom samo 1-2 mjeseca godišnje, u špici sezone. Zar da naša dubrovačka komunalna poduzeća koja su ionako uzdrmana i jedva funkcioniraju optereti-mo još i troškovima održavanja infrastrukture grada duhova? Osim toga, zar za teren na kojem dnevno može prosječno igrati 150 osoba, treba izgraditi dva nova Grada?Treba, dakle, reći istinu: projekt Royal Golf Park Srđ samo je pretenciozni naslov za maksimalnu izgrađenost platoa Srđa kako bi se jednokratno iskoristilo ime Dubrovnika i renta prostora iznad Dubrovnika; dok je golf pomoćno sredstvo marke-tinga za izgradnju tisuće apartmana na Srđu, koji će se koristiti povremeno. Riječ je o pogrešnom tipu proizvoda koji se ovdje nudi; vile i apartmani nami-jenjeni prodaji proizvod su koji samo jednokratno donosi novac, hrani se rentom prostora u kojem na-staje, a nikakvu dodatnu vrijednost nekoj sredini ili destinaciji ne donosi. Slično iskustvo već imamo s prodanim nekretninama u povijesnoj jezgri, koje zjape prazne tijekom godine, a sve više i u ljetnim mjesecima.Kako ocijeniti ponuđeni projekt Royal Golf Park Srđ pored onog što je već rekli građani Dubrovnika, pored primjedbi Društva arhitekata Dubrovnika, udruga koje djeluju u Gradu, Đura Tomljenovića, i mnogih koji poznaju i vole ovaj Grad?

Royal Golf Park Srđ samo je pretenciozni naslov za maksimalnu izgrađenost platoa Srđa kako bi se jednokratno iskoristilo ime Dubrovnika i renta prostora iznad Dubrovnika.

o golfu provesti u Hrvatskoj, kao i projekt HOTO grupe izveden na lokaciji Cvjetni trg – Varšavska, u sociološkom smislu predstavljaju oblik brutalne gentrifi kacije tj. nasilnog oplemenjivanja teritorija koji počiva na translokalnim razvojnim intere-sima. Radi se o projektima koje implementiraju nacionalni akteri poznavajući tranzicijske, dakle krnje, okolnosti zaštite lokalnih građanskih prava i koruptivne okolnosti u kojima javne vlasti odlučuju o javnom interesu. Taj se proces odvija pod pritiskom globalizacijskih čimbenika uz punu suradnju državnih i lokalnih političkih elita, tako da se «privatizira normativni kapacitet na način da se u središte države ugradi korporativna pravna logika preobučena u javnu normu» (Sassen, 2008). Ovo je nedvosmisleno učinjeno, kako u SDP-ovoj Skupštini grada Zagreba u predmetu Cvjetni trg – Varšavska 2008. godine, tako i u HDZ-ovoj Vladi u slučaju Zakona o golfu. Sassen tvrdi da «slabo i pripitomljeno zakonodavstvo slabi politički kapacitet građana da traže odgovornost sve moćnijih privatnika te da privatiziranje izvršnih ovlasti djelomično dovodi do umanjivanja zaštite prava na privatnost građana što znači da se radi o povijesnom otklonu od podjele na privatno i javno koja se nalazi u samom srcu liberalne države» (Sassen, 2008). Ako je vjerovati Saskii Sassen, „Zakon o golfu“ je kao i „javni interes“ u projektu Hoto, u srcu glavnog grada Hrvatske, živi dokaz da smo mi liberalnu državu prekrižili i prije nego što smo je stvorili. U 21. godini socioekonomskog zaostatka za Slovenijom, zaključila sam da razvojni model Švicarske možemo zaboraviti. Isto kao i razvojni

model Slovenije. Imajući na umu ispražnjenu gradsku jezgru Dubrovnika i apartmane na vrhu Srđa možemo zaboraviti i „Mediteran kakav je nekad bio.“ Umjesto toga hrvatski jug će uskoro biti sličniji karipskim uzorima. Ne znam jesu li ljudi u Dubrovniku svjesni da klizanje prema karipskom razvojnom modelu na lokalnoj razini proizvodi transvaluiranje političke nacije u domorodačku populaciju. Paradoksalno je da se to događa u situaciji kad nacija, nakon 21 godine samostalnosti dolazi u fazu zrelosti . Ako to lokalno stanovništvo želi, onda O.K. Ali ne bi li bilo normalno, neposredno prije potpisivanja pristupnog ugovora s EU, da ih gradonačelnik iz proeuropski orijentirane stranke, koju iz sjene vodi gđa Vesna Pusić, o tome pita?

Literatura:Jowitt, K. (1992.) The New World Disorder, Berkeley: University of California Press.Radnić, A. (2003.) Hrvatski proizvod za hrvatski turizam, Turistički forum, (PP prezentacija) Poreč.Sassen, S. (2008.) Neither global nor national: novel assemblages of territory, authority and rights, Ethics & Global Politics, 1-2 (1): 61 -79.Stiglitz, J. E. (2000.) Economics of the Public Sector, W. W. Norton & Company.Županov, J. (2002.) Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb.

Izgradnja nekoliko tisuća stambenih jedinica na • Srđu ugrožava nosivost i održivost Dubrovnika, ne osigurava uravnoteženi razvoj Dubrovnika te je u potpunosti suprotna svjetskoj praksi inte-gralnog i održivog razvoja, gdje se različiti se-gmenti društva pomažu, paralelno razvijaju i je-dan drugoga jačaju. Grad Dubrovnik mora rezervirati i pomno plani-• rati prostor Srđa da bi u budućnosti mogao raču-nati na prostor koji će sigurno trebati za razvoj potreban Gradu.Vremenski vrlo ograničeno korištenje apartmana • ne osigurava redovne ekonomske operacije u du-žem periodu, stabilno zapošljavanje, stvaranje dohotka i doprinosa za stanovništvo.Vikend-naselja mali su potrošači komunalnih • usluga (voda, struja, otpad, otpadne vode) u od-nosu na hotelske vidove smještaja, a komunalna poduzeća neće moći fi nancirati održavanje i amortizaciju (1-3% od investicije, godišnje) od potrošača koji tu ne žive.Prometnica čija je izgradnja predviđena od apar-• tmanskog naselja do magistrale svojim će usije-canjem u strmu padinu Srđa narušiti gradske vi-zure i nepovratno uništiti povijesnu autentičnost prirodnog okoliša Grada.

Svaka akcija izaziva reakciju. Čini se da nas je pro-jekt Srđ probudio da se izborimo za kvalitetni razvoj Grada. Grad treba okupiti ideje, snagu i volju građa-na Dubrovnika i iskoristiti priliku za integralno pla-niranje i organsko povezivanje cjelovitoga platoa Srđa u suvremenu koncepciju novog Dubrovnika.

S R Ð J E N A Š10

Hrvatska elektroprivreda (HEP) i HEP-ova tvrtka Elektrojug u suradnji s dubrovačkim gradskim vlastima, u sklopu HEP-ova Programa Dubrovnik, grade za Dubrovnik nepotrebnu trafostanicu u sklopu budućega Golf resorta na Srđu, tvrdi skupina inženjera Elektrojuga. “Novosti” su u posjedu elaborata o razvoju srednjenaponske mreže grada Dubrovnika, koji su izradili inženjeri dubrovačkog Elektrojuga početkom 2010., a u kojemu tvrde da je 220 milijuna kuna vrijedna trafostanica Srđ u najboljem slučaju samo djelomično i preskupo rješenje problema opskrbe Dubrovnika električnom energijom.Inženjeri Elektrojuga objašnjavaju u elaboratu da se pozicijom trafostanice na Srđu, za koju HEP upravo provodi natječaj za izvođača radova, stabilnim napajanjem adekvatno zadovoljavaju samo potrebe budućih apartmana i vila u sklopu Golfa na Srđu te naselja Bosanka. Napominju da je ta solucija u konačnici čak tri puta skuplja od za Dubrovnik optimalne lokacije trafostanice na užem području grada. Budući da se HEP odlučio na soluciju trafostanice za budući resort, ukupan iznos investicije bi na kraju prešao i 300 milijuna kuna. Naime, inženjeri su izračunali da je uz nepotrebnu trafostanicu na Srđu, tada potrebno izgraditi još jednu trafostanicu da bi se osiguralo napajanje Dubrovnika, a ona bi se nalazila na prostoru Lapada i stajala još 80 milijuna kuna.

Interesne skupine nametnule izbor lokacije“Očito je da su određene interesne skupine nametnule izbor lokacije, budući da nijedan inženjer ne bi odabrao Srđ za lokaciju trafostanice”, tvrdi za “Novosti” jedan od autora elaborata, koji je odlučio ostati anoniman zbog straha od gubitka radnog mjesta u Elektrojugu.Kao razlog zbog kojeg nikako ne bi trebali odabrati Srđ prvenstveno navodi kompleksnost radova kojima je potrebno premostiti nemogućnost standardnog spajanja trafostanice na gradsku mrežu uslijed različitosti napona. Posljedica toga je puno viša cijena rješenja.Dok se gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić i direktor HEP-a Leo Begović u svojim izjavama proteklih mjeseci, otkada je ponovno aktualizirana gradnja trafostanica u Dubrovniku, nisu mogli usuglasiti radi li se o investiciji vrijednoj 140 ili 180 milijuna kuna, inženjeri Elektrojuga su izračunali da je prava cijena izgradnje TS Srđ ipak puno bliža iznosu od 220 milijuna kuna.Prema troškovniku koji su iznijeli u svojem elaboratu, građevinski radovi na budućoj trafostanici, koji obuhvaćaju i njeno ukapanje, kako ne bi narušavala vizuru budućih golf terena, iznose 120 milijuna kuna. Cijena opreme za trafostanicu je 45 milijuna kuna, dok bi spoj na postojeću gradsku mrežu stajao još 55 milijuna kuna. Cijena trafostanice na Srđu, čak i kada bi davala dovoljno struje za potrebe Dubrovnika, viša je od cijene alternativnog rješenja na području grada i zbog toga što je potrebno probijanje tunela i potpuno novo rješenje kabelskog sustava da bi se struja uopće dovela do Dubrovnika, zaključuju inženjeri Elektrojuga u svojem elaboratu.U njemu su ponudili i svoje rješenje, s popisom potrebne opreme i troškovnikom, za koje tvrde da gradu osigurava stabilno napajanje električnom energijom. Tako predviđaju izgradnju nove trafostanice Lapad i obnovu trafostanice Šipčine, što bi stajalo ukupno 120 milijuna kuna, a što je gotovo tri puta jeftinije od rješenja na Srđu. Kako dalje objašnjavaju, izgradnja 50 milijuna kuna vrijedne trafostanice Šipčine dogodila bi se u krugu postojeće transformatorske stanice na prostoru bivšeg dispečerskog centra, dok bi se za trafostanicu Lapad izgradila nova zgrada s postrojenjem, koja bi stajala 40 milijuna kuna. K tome, kabelski spoj s gradskom mrežom stajao bi još 30 milijuna kuna.Kao prednosti ističu da bi izgradnja ovih trafostanica puno manje trajala, jer za razliku od Srđa, koji traži ukopavanje, probijanje tunela i prekopavanje dobrog dijela Dubrovnika, ne traži velike građevinske radove. Napominju i da se spomenute trafostanice nalaze u samom središtu glavnog porasta tereta što se tiče potrošnje struje u budućnosti, na užem predjelu Dubrovnika, te su za razliku od planirane TS Srđ okrenute prema prostoru na koji se grad prirodno širi. Velika je ušteda što već postoji veći dio kabelskog sustava, pa su izdvajanja za tu stavku puno manja, tvrde inženjeri Elektrojuga. Zaključno napominju da je ukupna cijena njihove solucije izračunata uz najsigurnije rješenje putem 110 kilovoltnog spoja, dok bi cijena sa spojem dvostrukim dalekovodom bila za još oko 15 milijuna kuna jeftinija, odnosno iznosila 105 milijuna kuna, ili trostruko manje od solucije na Srđu.“Na izradu ovog elaborata odlučili smo se zbog nuđenja upitnih, kako na tehničkom tako i na ekonomskom planu, rješenja od strane vodećih ljudi HEP-a i Elektrojuga nakon prošlogodišnjih problema u napajanju grada kada je Dubrovnik više puta ostao bez struje”, objašnjava naš sugovornik, inženjer Elektorjuga.

Zakasnili s reakcijom?Budući da za njega i njegove kolege nije bilo sluha unutar matičnog Elektrojuga, elaborat je prije godinu dana poslan nizu nadležnih institucija u Hrvatskoj, pa tako inženjer navodi da su ga poslali i predsjedniku Josipoviću. Kasnije su se, također bez uspjeha, njihovim naporima pridružili i kolege iz nezavisnog sindikata HEP-a.“Odgovorio nam je jedino jedan visokorangirani dužnosnik HEP-a, koji nam je još prije nepunih godinu rekao da je prekasno i da smo morali ranije reagirati ako smo već uočili neke nepravilnosti i nedostatke u projektu. No tek se sada provodi natječaj za izvođača radova na budućoj trafostanici Srđ te je i dalje moguće sve stopirati”, tvrdi inženjer Elektrojuga.Kao primjer nezainteresiranosti HEP-a za stvarno stanje projekta Srđ, navodi i nikad ispunjeno obećanje direktora HEP-a Lea Begovića da će se održati javna rasprava o projektu koji je sada u fazi natječaja.Projekt Golfa na Srđu izazvao je nedavno burnu raspravu u Dubrovniku, gdje se velik dio urbanističke struke i javnosti pobunio protiv apartmanizacije tog vrijednog platoa iznad grada. Projekt kojem je vlada bivšeg premijera Ive Sanadera dala status projekta od nacionalnog interesa, prema planovima investitora tvrtke Razvoj golf predviđa dva golf terena, golf akademiju i luksuzno turističko naselje. Uz to, u nedostajuću infrastrukturu potrebno je uložiti oko 640 milijuna kuna. Do sada je ionako bilo nejasno koji će iznos uložiti grad, a koji investitor, dok se sada postavlja i pitanje koliko će uložiti HEP.

HEP ZA SRĐPiše: Gligor Radečić

VLAHUŠIĆ PROMOVIRA RAZVOJ GOLFGradonačelnik Vlahušić poslužio je kao reklama tvrtki Razvoj-golf, pa onda nije ni čudno da je dobio nadimak golfonačelnik. Vlahušić je bio prezauzet da bi nam odgovorio na pitanje, rekao je da će vremena za izjavu imati "možda večeras".OLGA MURATTI, SDPSliku ne bi komentirala jer ne znam je li to možda neka montaža ili se on sam slikao i gdje, ali ja sebi ne bih dopustila takav luksuz dok se još nije utvrdio javni interes golfa na Srđu. Treba vidjeti postoje li zakonski uvjeti za referendum i imamo li mi ovlasti za mijenjati i stavljati izvan snage prostorne planove, rekla je Olga Muratti kao predsjednica GV, te je dodala kako će u sljedećih nekoliko dana sebi dat truda i ispitati zakonske mogućnosti. DUBRAVKA ŠUICA, HDZ"Razumljivo je od Razvoj-golfa da će, ako imaju sliku gradonačelnika, istu upotrijebiti u svrhu promidžbe. Gradonačelnik je 3 osobe u jednoj. Kukavički se poziva na bivšu gradsku upravu. Ako je bio protiv ovog projekta i golfa na Srđu, mogao je prvi dan kad je došao na vlast, staviti GUP izvan snage, ali on je očito promijenjio mišljenje nakon izbora. Projekt golfa na Srđu zamišljen je još u planovima za Južni jadran. Na njemu je ozbiljnije počela radit gradska uprava u vrijeme Vida Bogdanovića. Mi smo nastavili s izradom prostorno-planske dokumentacije. Nikome nije upitan golf, nego popratni sadržaji. Tu treba napraviti korekciju. Ako UPU Bosanka sjever i Bosanka jug bude u gabaritima GUP-a te dobije sve suglasnosti ministarstava i drugih institucija, mi ćemo u Vijeću glasati za njega.

S GOLF PALICOM U RUCI(3. 09. 2010. Dubrovnik.net)

S R Ð J E N A Š 11

K R O N I K A70-ih godina 20.st. izradom projekta „južni Jadran“ razmatra se mogućnost izgradnje golf terena na jednom dijelu područja Srđa, međutim takva ideja nije realizirana.

1999. godine za Grad Dubrovnik - grupa autora izrađuje dokument “Polazišta za razvoj turizma“ U njemu se konkretno govori o izgradnji golfa na Srđu

2001. godine donesen je novi Prostorni plan uređenja Grada Dubrovnika prema kojemu je sporno područje namijenjeno sportsko rekreacijskim sadržajima pod oznakom „R“. Među ostalim sadržajima navode se i tri golf igrališta sa pratećima sadržajima, ali bez smještajnih kapaciteta

2003. godine javljaju se prvi kupci parcela na spornom području. Radi se o tvrtci Golf park Srđ d.o.o. koja temeljem diplomskog rada «Urbanizacija platoa Srđ», dubrovačke studentice arhitekture, traži zainteresirane investitore koji bi investirali u izgradnju smještajnih kapaciteta na spornom području iako PP Grada Dubrovnika takvo što ne predviđa. Gradska uprava ističe ih kao respektabilne partnere u projektu dubrovačkog golfa.

13. listopada 2003. Golf park Srđ i Grad Dubrovnik potpisuju ugovor radi stvaranja uvjeta za izgradnju Golf parka Srđ, projekta vrijednog između 70 i 80 milijuna eura

Svibanj 2004. osnovana tvrtka Golf park Dubrovnik-Srđ d.o.o., u lipnju dolazi do bitnih promjena u strukturi vlasništva nad budućim golf-terenima: tvrtka Sommerfeld ostaje na 3 posto vlasničkog udjela dok ostatak kupuje Braslav Turčić.

11. listopada 2005. godine donose se izmjene PPU-a grada Dubrovnika. Obuhvat područja povećava se sa 100 na 310 ha uz prethodno dobiveno mišljenje Županijskog ureda za prostorno planiranje i Ministarstva da je u skladu s važećim PPU DNŽ iz 2003.god.u kojima je površina rezervirana za golf i dalje 100 ha.

10 studenog 2005. na svečanoj sjednici Vlade Iva Sanadera održanoj u palači Sponza projekt golfa na Srđu istaknu je kao „projekt od izvanrednog interesa za RH“

13 prosinca 2005. donose se izmjene i dopune GUP-a Grada Dubrovnika i u njima se provode iste izmjene kao u PPU-u Grada Dubrovnika iako navedene zone nisu sadržane u PPDNŽ iz 2003. niti u Usklađenju PPDNŽ sa Uredbom o ZOP-u donesene 14.ožujka 2005. god. Uz sporni golf u ova dva plana su ubačene još neke izmjene koje nisu bile izložene na javnoj raspravi, niti su bile u skladu s PPU DNŽ (T1T2 zone: poluotok Bat u Zatonu, Čemprijesi na Šipanu, Strana u Šipankloj luci, Suđuraj na Šipanu i povećanje kapaciteta Vrtova Sunca u Orašcu)

8. svibnja 2006. Povjerenik Vlade donosi Izmjene i dopune PPDNŽ i u njima povećava površinu namijenjenu golfu sa 100 na 310 ha i time pokriva nezakonitosti u ranije donesenim planovima nižeg reda PPU i GUP-u Grada Dubrovnika. U PPU DNŽ tek tada ulaze smještajni kapaciteti od 2800 kreveta na Srđu u vilama i apartmanima.

5. lipnja 2006. građani prosvjeduju pred sazivom nove skupštine Dubrovačko-neretvanske županije, tražeći ispunjenje predizbornih obećanja koalicije o reviziji nelegalnih planova.Ta obećanja biti će uskoro iznevjerena.

Srpanj 2006. Njemački investitor se u potpunosti povlači iz biznisa. Turčić nalazi novog partnera - izraelskog biznismena Aarona Frenkela.

17. studeni 2006. Udruge DUB, Ekoomblići, Domovina i Baština podnose Ustavnom sudu Zahtjev za ocjenu ustavnosti GUP-a i PPU-a Grada Dubrovnika te Izmjena i dopuna PPU Dubrovačko-neretvanske županije, koji su podloga za ovakav UPU Srđa.Ustavni sud do danas nije odgovorio.

2007. Braslav Turčić tvrtki “Razvoj golf”, odnosno Aaronu Frenkelu, prodaje projekt Golf na Srđu, navodno za 8,8 milijuna eura prema pisanju Slo-bodne Dalmacije. Vrijednost projekta procjenjuje se tada na 250 milijuna eura.

Lipanj 2007.Valja naglasiti kako je u lipnju 2007. godine, Aaron Frankl proglašen za hrvatskog počasnog konzula u Izraelu (na proglašenju u Jeruzalemu gošća je bila zastupnica i tadašnja gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica), a na tu funkciju imenovao ga je bivši predsjednik Stjepan Mesić.

2008. Sabor izglašava sramotni i prema svim naznakama protuustavni Zakon o golf igralištima

2008. Poglavarstvo Dubrovnika nositelju projekta, tvrtki Razvoj golf d.o.o. iz Zagreba, nakon pro-vedenog natječaja dodjeljuje koncesiju na tvrđavi Imperial na Srđu. Ugovor o koncesiji sadrži točku po kojoj Razvoj golf nije dužan započeti obnovu tvrđave Imperial do konačnog donošenja UPU-a Golf parka na Srđu.

5. svibnja 2009. Tadašnja gradonačelnica Šuica sklapa ugovor s fi rmom Razvoj golf o prodaji 47000 m2 na Srđu za 55 kn po m2 (niti 8 eura za zemljište na Srđu koje je Razvoj golf kupovao za 20 eura)

“SRĐ JE NAŠ” - edukativna igra za sve uzraste.

Cilj igre je izgraditi mega apartmansko naselje od 268 vila i 1600 apartmana ukupne izgrađene površine od 342.000 m2 što predstavlja ekvivalent za 5.700 stanova po 60 m2 uzpomoć jednog terena za golf, mita i korupcije.

Igra sretnom dobitniku prenamjenom poljoprivrednog i šumskog zemljišta u građevinsko pod krinkom golfa donosi 1 000 000 000 Eura čiste dobiti.

S R Ð J E N A Š14

K R O N I K A

9. studeni 2009. Vido Bogdanović na blogu kaže:“Jesam za golf, ali nijesam za to da me neko pravi budalom. Došli smo u fazu, nakon desetak godina natezanja oko golfa, kad moramo odgovorit ili dobit odgovor na ključno pitanje: idemo li mi u golf da bi proširili našu turističku ponudu ili nam golf nameću e da bi u njegovoj sjeni izgradili nove smještajne kapacitete tamo gdje ih inače nikad ne bi smjeli izgradit?”

Studeni 2009. Projekt golfa na Srđu procjenjuje se na više od 900 milijuna eura. Predviđena su dva terena za golfere, golf-akademija i vježbalište, hotel te 256 vila i apartmansko naselje sa 1600 smještaj-nih jedinica. Investitor unajmljuje PR agenciju Manjgura za stvaranje pozitivnog ozračja oko projekta kojeg u studenom prvi put predstavlja gradskim vijećnicima.Izvadak iz registra međunarodnih trgovačkih društava koji govori da je nizozemska tvrtka »Elitech B.V.« zapravo vlasnik već spomenute zagrebačke tvrtke »Razvoj golf d.o.o.«, kao i njezina predsjed-nika »Borgo d.o.o.«. No, zanimljivo je da je vlasnik nizozemskog »Elitecha« »Golf International Group S.A.« koja je registrirana na britanskim Djevičan-skim otocima.

23. 08. 2010. Taleb Rifai, glavni tajnik Svjetske turističke organizacije(WTO), koji ljetuje u Dubrov-niku, izjavljuje:“Golf-terene nemojte graditi blizu Dubrovnika i drugih gradova.”

Rujan 2010. UPU Športsko rekreacijskog centra Platoa Srđ i turističkih naselja Bosanka Sjever i Bosanka Jug dolazi na javni uvid i javnu raspravu. Gradonačelnik Vlahušić u međuvremenu se pre-domislio i više ne spominje referendum koji je najavljivao u predizbornoj kampanji te čak tvrdi da je javna rasprava zapravo „trajni referendum“. Otvoreno izjavljuje da podržava projekt.

01. rujan 2010. Na javnoj raspravi građani jasno iskazuju svoje nezadovoljstvo predloženim planom.

Nakon javne rasprave i jasno iskazanog neza-dovoljstva građana, investitor započinje snažnu me-dijsku kampanja kojom pokušava uvjeriti građane u korisnost ovakvog projekta.

Pridružio im se je i Područni odbor Hrvatske komore arhitekata Dubrovnik, u primjedbama naglasivši kako ovaj UPU treba zaustaviti.

naglašavajući kako je riječ o “velikom prijatelju Hrvatske”.

17. siječnja 2011. Mesić: Zbog nezaposlenosti nam trebaju golf tereni‘Treba shvatiti golfera, golferi su opsjednuti golfom, oni su ovisnici o golfu i potvrđuju se na svim golf igralištima. On nije vezan samo za jedno golf igralište i mi to moramo iskoristiti’, smatra Mesić, koji se svojevremeno pojavio i kao maneken za jedno golf igralište.

Od rujna 2010. i javne rasprave poslovi oko UPU Srđa sakriveni su od javnosti. U nekoliko navrata održavani su sastanci investitora i gradske uprave, gradonačelnik nagovještava kako će on odrediti javni interes na Srđu: ... Ako mi ne budemo znali što s golfom na Srđu, tek onda ćemo pitati građane...Na sastanku s predstavnicima građanske inicijative Srđ je naš, gradonačelnik je izjavio: “Vrijednost dubrovačkog prostora je toliko porasla da mi više nemamo kapacitet za upravljanje tim prostorom.” Na taj način argumentirao je svoju podršku projektu Razvoj-golf. Veljača 2011. Povodom obilježavanja feste sv. Vlaha u Americi, Grad Dubrovnik organizira posjet Montereyu, Las Vegasu i San Franciscu u Kaliforniji, prilikom kojeg su predstavnici Grada između ostalog, prezentiraju i projekt golf parka na Srđu.U lokalnim medijima investitor najavljuje smanjenje broja vila za 15%, a u isto vrijeme u Jutarnjem listu uz opise „koncept“ vila Zahe Hadid, navodi se broj od 400 vila, tampon zona prema postojećem selu Bosanka, polu-javna cesta te 410 hektara ukupne površine. Ovo povećanje obima osnova je na kojoj je Zaha Hadid radila svoj projekt.

Jedan lokalni tjednik potpuno besramno stavio se u službu ovih interesa lažno izvještavajući iz kina Sloboda.

03. rujan 2010. Društvo arhitekata Dubrovnik na javnoj je raspravi potpuno odbacilo ovakav prijedlog izgradnje golf parka na Srđu.Udruženje hrvatskih arhitekata podržalo je dubrovačke kolege.

09. rujan 2010. SRUŠEN GOLF NA SRĐU - Županija dubrovačko-neretvanska neće dati suglasnost ovakvom urba-nistički plan uređenja Srđa.Predloženi UPU Športsko – rekreacijskog centra s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka sjever i jug nije u skladu sa Županijskim prostornim planom te ga treba ponovo izraditi

Veljača, 2010.Predsjednik Ivo Josipović također štuje Frankela pa je tako svojedobno u svom moskovskom dnev -niku opisao i susret s Frankelom i Majom Brinar,

S R Ð J E N A Š 15

Svako igralište za golf utječe na okoliš, prirodu i ljudsko zdravlje, te na sam prostor, a kao najveće mane takvih igrališta navode se: zagađenje pesticidima, intenzivno korištenje vode za održavanje travnjaka te utjecaj na krajolik, odnosno na uništavanje prirodnih ekosustava. Prilikom javnih debata “za” i “protiv” golfa, uglavnom se raspravlja o utjecajima koji se odnose samo na tzv. golf u užem smislu riječi, tj. na područje namijenjeno za igru golfa bez pratećih sadržaja. U slučaju golf igrališta u Hrvatskoj potrebno je napomenuti da se igrališta za golf praktički ne planiraju bez gradnje apartmana, hotela i vila, što je omogućeno, a i potiče se, postojećim Zakonom o igralištima za golf i njegovim izmjenama i naziva se golfom u širem smislu riječi. Dakle, taj golf u širem smislu riječi ima utjecaj na okoliš, prirodu i zdravlje kao i svaka jednako velika investicija u turističko naselje. Gradnja na prethodno neizgrađenom poljoprivrednom i šumskom zemljištu trajno uništava ekosustav i stanište na kojem se nalazi, dok se samo igralište za golf može vratiti u gotovo prirodno stanje unutar nekoliko godina; stoga gradnja na igralištu za golf devastira, ako ne više, onda trajnije, nego samo golf igralište. Osim uništavanja tla, krajolika i ekosustava, gradnja apartmanskih naselja i hotela na “golf igralištu” povlači za sobom cijeli niz sekundarnih utjecaja na okoliš kao što su: stvaranje većih količina otpada i otpadnih voda koje treba propisno zbrinuti, povlačenje električne mreže, telekomunikacijske infrstrukture i cesta koje također imaju utjecaj na biljni i životinjski svijet, te na zdravlje i kvalitetu života ljudi u okolici. Žalosno je i manipulativno, što investitori u “golf” u Hrvatskoj ne navode ništa o ovom utjecaju pokušavajući nas uvjeriti preko svojih PR agencija kako je svaka investicija u golf “zelena i zdrava” zbog boje trave na kojoj se igra. Dakle, zabranom gradnje apartmana i hotela na igralištima za golf značajno bi se smanjio utjecaj na okoliš istih. Golf igrališta čak bi mogla poslužiti kao dobro unaprijeđenje devastiranih krajolika, kao što su, na primjer, odlagališta otpada ili kamenolomi. Tako navode i Kriteriji i smjernice za planiranje golfskih igrališta Savjeta za prostorno uređenje Vlade RH, koje kažu: Potencijalno izgledne lokacije golfskih igrališta su:

na manje kvalitetnim ili devastiranim područ-• jima, udaljene od obalnog pojasa mora, rijeka, jezera, • kao zaštitna područja uz jake prometnice i • industriju (rafi nerija, autoceste, zračne luke), unutar drugih športskih sadržaja i športskih • centara,

u blizini turističkih središta (gradovi, postojeći • hoteli i turistička naselja), na zemljištu koje nije poljodjelsko i/ili vrijedno • šumsko zemljište, na zemljištu bez važnih arheoloških, kulturnih i • prirodnih vrijednosti; udaljene od vodocrpilišta.•

No, vratimo se na igrališta za golf bez građevina, tj. na golf u užem smislu riječi. Istraživanje koje je proveo državni odvjetnik New Yorka1 o zagađenju podzemnih voda pesticidima koje prouzrokuju golf igrališta Long Islanda, pokazuje da se na golf igralištima koristilo četiri do sedam puta više pesticida po jedinici površine nego u intenzivnoj poljoprivedi! Zanimljivo je da su naveli da je veća količina presticida korištena i na privatnim golf igralištima u usporedbi s onima u javnom vlasništvu.U drugom istraživanju, provedenom na Floridi, dokazana je prisutnost pesticida u jezercima na golf igralištima,2 a najviše je bio zastupljen atrazin koji izaziva promjene spola kod žaba, te općenito utječe na bolesti reproduktivnog sustava kod ljudi. Za usporedbu, 2007. godine atrazin je zagadio vodocrpilište u Zagrebu, a prema napisima u medijima izvor zagađenja bio je lokalni golf teren.3

Jedno istraživanje o utjecaju golf igrališta na krški ekosustav i zagađenje podzemnih voda u špiljama i moru Meksika dokazalo je da vode koje se slijevaju s golf terena u podzemlje sadrže u sebi pesticide.4 Takav rezultat ne začuđuje, jer je krški ekosustav poznat po brzom prodiranju površinskih voda u podzemlje, pa je stoga vrlo osjetljiv i na male količine otrovnih tvari, budući da nema prirodni kapacitet za samopročišćavanje kao neke druge vrste tla, poput dubokog glinastog tla. Stoga će i najmanja količina primjene pesticida na platou Srđa imati dalekosežne posljedice na njegovo podzemlje!Koliko vode treba za navodnjavanje jednog igrališta za golf? To naravno ovisi o klimi u kojoj se igralište za golf nalazi, te dizajnu i načinu upravljanja istog. Ipak, procjenjuje se da u mediteranskoj klimi prosječno igralište koristi oko 1,16 milijuna kubičnih metara vode godišnje, što je ekvivalent potrošnje 15 tisuća stanovnika.5 Treba naglasiti da u tu količinu nisu uračunate potrebe zgrada na igralištima za golf, nego samo voda za navodnjavanje. U svijetu nestašica pitke vode i globanih klimatskih promjena svakako ne treba zanemariti ovaj podatak, jer će upravo pitka voda biti jedno od najvrijednijih prirodnih resursa u sljedećim desetljećima. Na kraju dodajmo da golf igrališta mijenjaju krajolik i prirodni ekosustav, čak i kad nema građenja na njima. U kolikoj mjeri će oni promijeniti, ovisi svakako o dizajnu i lokaciji igrališta, te načinu upravljanja. Utjecaj na okoliš i prirodu može se smanjiti ukoliko dizajn minimalno mijenja prirodni okoliš - pogotovo u smislu biljnih vrsta koje se sade na igralištu - kao i minimalizacijom upotrebe pesticida. U devastiranom krajoliku igralište za golf bi čak moglo i poboljšati kvalitetu ekosustava.No, golf igrališta u Hrvatskoj se, mimo par izuzetaka, planiraju na ekološki i kulturno najvrijednijim područjima koja se nalaze uz sam rub ili čak unutar granica zaštićenih područja i ekološke mreže Republike Hrvatske. Tako se npr. golf igralište Brsać nalazi podno Motovouna (UNESCO-va zaštita) uz vrijedni krajolik rijeke Mirne i unutar ekološke mreže. Uz Vransko jezero, koje je pod zaštitom kao park prirode i pod međunarodnom zaštitom kao jedno od svjetski važnih močvarnih područja (tzv. Ramsarsko područje) isplanirano je čak osam golf igrališta! Općina Bilje planira mijenjati prostorni plan kako bi se uguralo igralište za golf u park prirode Kopački rit, a čak je i plato Srđa unutar ekološke mreže I, naravno, iznad Dubrovnika, grada pod UNESCO-vom zaštitom. Iz prijedloga ovih lokacija, možemo zaključiti da planeri golf igrališta u Hrvatskoj žele kapitalizirati najvrijednije prirodne i kulturne resurse, te ih indirektno urbanizirati. Time će njihove nekretnine trenutno možda dobiti na vrijednosti, ali će se trajno devastirati prirodno i kulturno blago Hrvatske.

Piše: mr.sc. Jagoda Munić

UTJECAJ GOLF IGRALIŠTA NA OKOLIŠ, PRIRODU I LJUDSKO

ZDRAVLJE

1 Offi ce of the NY State Attorney General Andrew M. Cuomo: Toxic Fairways: Risking Groundwater Contamination From Pesticides on Long Island Golf Courses 1991, 1994 and 1995.2 http://fl .water.usgs.gov/PDF_fi les/wri95_4250_swancar.pdf3 Jutarnji list 11.10.2007. http://www.jutarnji.hr/u-crpilistu-mala-mlaka-koja-opskrbljuje-najveci-dio-zagreba-pesticidi-i-olovo/271958/4 Chris D. Metcalfe, Patricia A. Beddows, Gerardo Gold Bouchot, Tracy L. Metcalfe, Hongxia Li and Hanneke Van Lavieren: Contaminants in the coastal karst aquifer system along the Caribbean coast of the Yucatan Peninsula, Mexico, Environmental Pollution, In Press, Corrected Proof, Available online 12 January 20115 Više na http://www.afedonline.org/afedreport/Full%20English%20Report.pdf

S R Ð J E N A Š16

Prva bi i osnovna postavka kada govorimo o ovim temama trebala biti da je priroda vrijedna sama po sebi, čemu je upravo suprotno prevladavajućem polazištu da je vrijedna koliko na njoj izgradimo. Priroda je egzistencijalna i emotivna podloga koja ne pripada samo nama nego i svima koji će ikada doći, tako da mi danas trošimo ono što pripada budućim generacijama. To je prilično jasna računica. Pravo, moralno prihvatljivo, računovodstvo, je ono koje obuhvaća sve vrijednosti i troškove od početka intervencija u prirodu pa sve do „kraja“. Netko će plaćati kamenolom Dubac, i to ne samo kroz sanaciju, nego i kroz gubitke koje će izazvati na isplative djelatnosti u budućnosti. Zašto Dubac, s onakvim pogledom s vrha amfi teatra, nije visokovrijedno mjesto, kao npr. pod Petkom ili drugdje? Zato što ga je netko degradirao, ne osjećajući ikakvu obavezu prema njegovoj budućnosti. Svakom početku radova moraju, dakle, prethoditi kalkulacije namirenja gubitaka, i to ne samo fi nancijske, nego i estetske i duhovne. Na Srđu se događa obrnuto: meni draga osoba XY (ne želi da ga ističem jer su drugi, kaže, puno više dali) bio je na Srđu od 8. do 12. studenoga 1991., besplatno, patriotski, i jedva sačuvao živu glavu. Vrijednost kvadrata koji je očuvao je puno više od 8 eura. Njegova vrijednost za Dubrovnik je nemjerljiva. Nekomu je Srđ praktično poklonjen. Njegova cijena je obezvrijeđena, opći interes je iščezao. Zašto? Pokušajmo odgovoriti na to ključno pitanje.

Ekologija nije (samo) nešto lijepo, a kod nas je, nažalost, ona uglavnom sinonim za praznu prirodnu ljepotu. Prirodna ljepota je estetska kategorija iz sredine 18. stoljeća; estetika se bavi ukusima, a ukusi se dirigiraju. Isti ovaj reljef izazvao je litoralizacijom (razvojem obale) najveće moderne promjene u Hrvatskoj, a da je istodobno na takav način degradiran na Srđu i drugdje. Suprotno od prazne ljepote, vrijednosti prirode su raznolike i višestruke. Ekologija je ponajviše prirodni kontinuitet nekog ekosistema, nekog područja ili krajolika, kakav god on bio. Krajolik se može koristiti i kultivirati u skladu s izvornim prirodnim vrijednostima, ali tako da se zadrži kontinuitet. Isto vrijedi i za kulturnu baštinu i održavanje njenoga kontinuiteta. Nacionalisti, koji se često skrivaju iza boljitka narodnog kolektiva, trebaju znati da im prirodni kontinuitet doprinosi očuvanju toga bića? više nego bilo što drugo, a u pitanje ga dovode ne samo velike i neprikladne industrijske promjene, nego i izmišljanja rituala i uvozi užanci koje su proslavile imperijalne nacije. Tako se svodimo na kolonijalnu prćiju. Granice izdržljivosti ekosistema su teško i ozbiljno stručno pitanje, a odluke o njima donosi politika. Mi se sad nalazimo upravo u takvom momentu i zato moramo sve znati i pri zdravoj pameti odlučiti. Obaveza je Hrvatske održivo upravljanje prirodnim resursima?? i to nije ništa nazadno niti usmjereno „protiv gradnje“. Također, Hrvatska pristupa EU, u kojoj se upravljanje vodama zasniva na kriteriju održanja i vraćanja dobrog ekološkog stanja. O čemu dalje pričamo? Želimo upravo to, ni manje ni više.

Piše: dr Ivo Lučić

SRĐSrđ je Grad i Grad je Srđ. Oni su kao dub i brštan,

jedno ne možeš zamisliti bez drugoga.

S R Ð J E N A Š 17

Stare su fore proglašavati ljude koji upozoravaju na očuvanje zakonskih i drugih obaveza kočničarima te da su, tobože, protiv razvitka. Dovede ih se pred svršeni čin, i ako ne prihvate, onda ih se kinji što su protiv. Najprije su srušili sve gospodarstvo i ljude ostavili bez posla, a sada se čine dobrotvorima, tržeći u bescijenje neprocjenjive kapitale za nekoliko radnih mjesta i trajno zagađenje i uništenje zavičaja. Je li Vladimir Prelog kriv, koji je 1964. u očajanju zbog uništenja Rijeke dubrovačke napisao članak „Baština bez baštinika“, koji završava: „Ponekad, u mazohističkim analizama naše kulturne tradicije, žalimo se na našu tešku prošlost, i na to da su nas vrijeme i tuđi ljudi razbaštinili, orobili i gotovo gole pustili da trčimo za evropskim razvojem. Ali promatrajući ponekad naš odnos prema preostalim kulturnim spomenicima te prošlosti - čini mi se da smo ipak baštinili više nego što zaslužujemo.“Naravno, i tu je primjenjiva ona da odgovornost s odgodom ne vrijedi mnogo: oni koji su za sve vijeke uništili Rijeku dubrovačku gradeći magistralu početkom šezdesetih, taj pojam raja u našoj najrazvijenijoj zajednici, Dubrovačkoj Republici, danas ne odgovaraju ni za što, a taj ambijent je degradiran do te mjere da danas nitko ne vidi razloge protiviti se ulozi Rijeke kao ropotarnice svega što ne treba Dubrovniku. Odgovornost se traži danas, i zato ljudi moraju sve znati da bi znali o čemu se odlučuje.I još nešto. Kažu: “budite realni, tamo će se svakako graditi.” Gradit će se ako to dopustimo. Znači li to da, ako moćnici voze lijevom stranom, tako trebamo i mi? Ovisi li naša moralna usmjerenost od procjene hoće li pravda nadvladati ili ne?Najveći problem Srđa je što mnogi pred ovom njegovom pogibelji i ne vide da problem postoji. Zapravo, Srđ ne postoji kao entitet, on je obična lešina, spaljena padina iznad Grada. Dajte pedeset kuna po metru i radite šta vas je volja. Takav Srđ promiču vlasti. Kao da smo ih izabrali da potkopavaju najveću dubrovačku vrijednost, što on i jest kad se pogleda u svom prostornom, prirodnom, povijesnom, strateškom, simboličkom… integritetu.

Srđ je Grad i Grad je Srđ. Oni su kao dub i brštan, jedno ne možeš zamisliti bez drugoga. Srđ nije samo padina iznad magistrale, nego masiv na kojem su se ugnijezdili Grad, Rijeka dubrovačka, Ombla, Šumet, Brgat i Župa. Ne možete ništa učiniti Srđu, a da to izravno ne učinite svemu. Srđ po geodiverzitetu i biodiverzitetu obuhvaća ono što se ne nalazi baš tako često: razvedenu obalu, stjenovitu i s plažama, more, rijeku, bočate vode, snažan izvor, plodna tla Šumeta, Rijeke i Župe, različite reljefne oblike od škrapa do polja. Tako raznolika staništa udomljuju šaren biljni i životinjski svijet, što je temeljna vrijednost prirode.Strateški, Srđ je stožerna vertikala prostora oko koje se sve vrti i o kojoj sve ovisi. Tko ima Srđ, ima sve drugo. Zbog te važnosti, cijelu je povijest predstavljao simbol moći i zaštite, ne samo političke, društvene i vojne, nego i božanske. Srđ nosi ime starog dubrovačkog zaštitnika, koje nije moglo biti dano ničem drugom! Srđ je Dubrovniku ono što je Grčkoj bio Olimp, a Izraelu Sinaj. Ali, jesmo li mi Grčka i Izrael?!

„Kapetan Pepić je s njegovog osmatračkog mesta iznad grada video kako se iz Starog grada dižu oblaci gustog crnog dima. Video je da brodovi u luci gore. Video je kako delovi krovova u Starom gradu popuštaju ili se urušavaju. Video je da su Stradun i ulice Starog grada posuti crepovima i drugim šutom“.

Kad je komandir JNA na sv. Nikolu 1991. izbio na Tvrđavu, misleći da će time slomiti Grad, doživio je neuspjeh koji nije lako objasniti. Negdje u „podzemnih tunelima“ zatvorili su se branitelji i uzvraćali bombama, pa je protiv njih sila ostala nemoćna. U toj priči ostalo je tajnovitosti i potencijala za „čudo“, barem koliko ga je bilo u drevnim legendama o obrani gradova od Turaka. Zašto je Srđ postao lešina nije nam poznato, ali nema dileme da je to pokazatelj naše teške zapuštenosti. Ona nam ne može biti olakšavajuća okolnost, a još manje služiti na čast. No jedna kompleksna valorizacija krajobraza to bi nam rekla, i štošta što bismo o srcu dubrovačkog prostora morali znati.

Bezličnost je cilj, a ne posljedica suvremenog globaliziranog turizma. Živimo u svijetu gdje ništa nije posebno: suveniri „Made in China“, voštanice izvan prostora i vremena, povijesna maskarada iz općeg „srednjeg vijeka“, teniski turnir između Dvora i Gospe, kratke hlače i negazirana voda. Neki drže da je takav turizam dugoročni izvor prihoda (zapravo, „industrija“) i spremni su na odricanja, ako ne svoja, onda svakako svojih sugrađana: „Ne izlazite vani! Danas su u Gradu putnici sa čak deset kruzera!“ Parazitizam je uvijek lakši od promišljanja razvoja. Zato smo i stigli u prostor gdje se više ne zna tko je plijen, a tko nametnik. Ono što se činilo nezamisljivim jučer, postaje realnost danas. No, uvijek se povlači nova crta u pijesku. Današnja crta zove se Srđ.Među novinarskim banalnostima u ovim krajevima najstarija je „grad pod Srđem“. Ona govori o povezanosti koju tek možemo naslutiti. Vodi nas prema prvom stanku u Šumetu, gdje su raguzejski vijećnici pregovarali sa slavenskim plemenicima iz zaleđa. Upućuje nas na prve dubrovačke zaštitnike, Galerijeve vojnike sa sirijske granice, Srđa i Bakha, mučene i pogubljene pod Dioklecijanom. Upozorava nas na opsade, davne i recentne, na francusku tvrđavu čiji su malobrojni branitelji odoljeli svim napadima 1991-1992, na utvrdu koja te tužne i slavne godine nije povila trobojnicu. No, ni te asocijacije nisu presudne. Visoravan Srđa prije svega je dubrovačka divljina, mitski prostor iz Palmotićeva Pavlimira, gdje nije dobro improvizirati, a nikako nije dobro nametati trajne sadržaje što nose velike opasnosti za ljude i prirodu.Postoji mnoštvo posve ekoloških argumenata protiv ishitrenog projekta golf-igrališta na Srđu. No, nije na meni da objašnjavam zašto je s tog stajališta štetan i nepotreban. Čak kad bismo i pristali na potrebu golf-igrališta upravo na Srđu, što opet zahtijeva sustav navodnjavanja što bi suho i kršovito hrvatsko priobalje

pretvorilo u vječno vlažne i zimzelene škotske livade, nema razloga da se pristane na maksimalističku urbanizaciju visoravni Srđa, što je pravi razlog za ovaj projekt. Zapravo, isplativost golf igrališta zajamčena je samo kvadratnim metrima rezidencijalnog prostora što se namjerava izgraditi na Srđu. Nije šport u tomu da svi naši prekomjerni golfaši i njihovi pobratimi izvan Dubrovnika došetaju (ili se provezu) do uspinjače i onda krenu prema prvom polju. Ne, šport je u klupskim prostorijama i spavaonicama, novim hotelima i apartmanima, koji se grade ne zato što su potrebni nego da se nađu. Naši turistički „planeri“ zapravo grade kule u zraku.Znamo, od pustinje je moguće napraviti Las Vegas, te od nula stanovnika u manje od stotinu godina (1911- 2009) napraviti „strip“ od preko pola milijuna stalno nastanjenih, uglavnom beskorijenih ljudi, posvećenih opsluživanju turista, odnosno zabavi, eventualno umirovljeničkoj getoizaciji, s nužnom industrijom posljednjih potreba. No, čak kad je riječ o pustinji, ostaje pitanje je li to dobro. Mi očito idemo suprotnim smjerom. Od stvarnog grada, s velikom povijesti (barem u hrvatskim razmjerima), sa stvarnim povijesnim središtem, prigrađima i obližnjom divljinom, želi se napraviti pustinja koja ne dopušta alternativu zabavi i turizmu. Riječ je o mentalitetu gotovana što živi od nezarađenog i nestvorenog. Znak je to dekadencije jedne civilizacije što se sve više pretvara u muzej naše vrste. Ipak, postoji mogućnost da su naši vladari bili prezauzetni; da su svoje Zakone o golfu izglasali prije glasnika loših vijesti. Postoji mogućnost, kao u Kavafi sovoj pjesmi, da su se prerano pripremili za dolazak barbara. Noć je pala, a barbari nisu došli. Štoviše, s granice poručuju da barbara više nema. „Što će nam se dogoditi bez barbara? Oni su neka vrsta rješenja.“

ZAŠTO „NE“ GOLFU NA SRĐU?Piše: Prof. dr. sc. Ivo Banac

Od stvarnog grada, s velikom povijesti (barem u hrvatskim razmjerima), sa stvarnim povijesnim središtem, prigrađima i obližnjom divljinom, želi se napraviti pustinja koja ne dopušta alternativu zabavi i turizmu. Riječ je o mentalitetu gotovana što živi od nezarađenog i nestvorenog. Znak je to dekadencije jedne civilizacije što se sve više pretvara u muzej naše vrste.

S R Ð J E N A Š18

Godine 2007., kad je strka oko Varšavske bila na vrhuncu, grad Split donio je po mnogima iznimno problematičan urbanistički plan. Istog dana kad je u Varšavskoj nekoliko tisuća ljudi protestiralo protiv buduće intervencije Tome Horvatinčića, u Splitu je na prosvjed protiv GUP-a došlo – sedamnaest ljudi! Tog tjedna, napisao sam u Jutarnjem listu kako kao Splićanin i Dalmatinac ne zavidim Zagrebu ni na japanskim restoranima, ni na šoping galerijama, ni na dvadeset kazališta. Zavidim im, napisao sam, samo što imaju građansko svjesnu mladost.Samo su četiri godine prošle od tada, a stvari su – rekao bih – jako promijenile. Pred dva tjedna, opasnost da će gradonačelnikova konkubina Fani Horvat u marjanskoj šumi graditi ugostiteljski objekt, te jedan apel preko Facebooka doveli su na marjansku Prvu vodu čak četiri tisuće prosvjednika odlučnih da se bore za najmiliju nam šumu. U Splitu se rodilo građanstvo.Isto to građanstvo, koliko iz daljine mogu suditi, rađa se upravo u ovom trenutku u Dubrovniku povodom projekta golfa na Srđu, kao što se rađa i u Puli gdje se građanske inicijative bore da gradu vrati zatvoreni vojni poluotok Muzil. Tri grada, tri priobalna regionalna središta, probudili su se gotovo istovremeno, a u sva tri slučaja povod je isti – prostor.Dubrovnik, Split i Pula, naravno, jako su različiti. Dubrovnik već desetljećima živi u monokulturi turizma, i kao da je poput pavlovljeva psa navikao da sve bude u svrsi Njegova Veličanstva Gosta. Split je prošao dramatičnu konverziju od grada trliša i dimnjaka u grad nezaposlenih koji otkriva turizam s podosta uspjeha. Pula je grad koji je dugo živio obgrljen vojskom, vojskom koja mu je otela gotovo

Piše: Jurica Pavičić

NEVIDLJIVA BODLJIKAVA ŽICA

čitavu obalu, ali je zato sada ta obala netaknuta urbaniziranjem. Ni prostori koje građani brane nisu istovjetni: Srđ je netaknuta divljina, Musil propalo vojno područje, Marjan prostor građanske ugode koji Splićani intenzivno koriste, koji su im njihovi preci darovali, pošumili, uredili, stvorili od njega fi lozofi ju. No, u sva tri slučaja postoji jedna provodna nit – a ta je da se prostor koji može služiti svima ne pretvori u zabranjeni grad u kojem je domorocima pristup zabranjen. Da se prostor ne potroši na jednodimenzionalnu eksploataciju, nego da služi održivoj ekonomiji i javnom dobru.U Puli, dojučerašnji vojni zabranjeni grad trebao bi postati isti takav hotelsko-resortski zabranjeni grad. U Splitu, marjanska bi se šuma serijom najmorbidnijih urbanističkih zloporaba pretvorila u bukoličku scenografi ju za Fanin kafi ć. U Dubrovniku, investitor bi pod neuvjerljivom izlikom golfa stvorio apartmansko naselje monstr-dimenzija koje bi otvorila radna mjesta tek za sobarice i vrtlare, a čijih bi više tisuća stanovnika pohrlilo istom onom uskom vrpcom od ceste na Bosanski dolje k ionako prenapučenim plažama Cavtata i Orašca. U sva tri slučaja, prostor bi generirao klasno društvo, nevidljivu žicu koja dijeli Mušteriju, Gosta, od nepoželjnih lokalnih aboridžina. Zato je pitanje golf ili ne golf lažno pitanje, kao što je lažno pitanje „pa šta fali popit kafu na Marjanu?“ Ključ je da Dubrovnik – ako želi urbanizirati Srđ - treba to učiniti tako da taj Srđ bude za Dubrovčane i njihove goste, da njime mogu biciklirati, loptat se, šetati. Da ne postane nalik Zoni iz genijalnog mek-sičkog fi lma „La Zona“ autora Rodriga Plaa, mjesto u kojem pristup imaju samo suvlasnici, a njih od „prljavih ostalih“ dijeli zbiljski (ili metaforički) zid.

Često mi, dok pratim vijesti i živim, onako usput, u Hrvatskoj, padne na pamet Benjamin Disraelij, britanski premijer i poltičar iz viktorijanskih vremena, koji je rekao da obični ljudi ne mogu niti zamisliti na koji se način i iz kojih pobuda donose odluke koje utječu na živote milijuna ljudi i čije posljedice traju za dugo vremena. (Ako uopće ima ičega što u posljedicama ne traje zauvijek.) Na što je on mislio ne znam, ali ono što ja umišljam da je Disraeli mislio jest to da iza nekih “povijesnih” odluka često stoje posve osobni i banalno zli razlozi kao što su pohlepa, egoizam, brutalnost, sebičnost, mržnja, ubilačkost, lažljivost. Iza nas je dvadeseto stoljeće puno takvih velikih projekata sa zasljepljujućim parolama iza kojih su ostala mora ljudskih kostura. Nešto od toga žestokoga zla iskusili smo u devedesetima u Hrvatskoj i šire na ovim prostorima. Paralelno s tim i u sjeni strašnih pitanja života i/li smrti, odvijala se tranzicija koja traje do danas. Tranzicija kojom su pronositelji velikih riječi i parola preveli ono što je “naše” u “svoje”. Posljedice koje vidimo i koje će nas tek stići bit će, bojim se, strašne za nas i one koji dolaze. Opljačkano je i pokradeno sve do čega se moglo doći. Otoci, polja, šume, tvornice, ceste, investicije, naše znanje, elan, vjera, sve je opljačkano. Opljačkan je osjećaj zajedništva bez kojeg društvo ne može funkcionirati. Opljačkana je budućnost. Patološki manijaci i pohlepna bagra koja je to učinila zasipala nas je istodobno morem bajki o onome što su upravo uništavali i pljačkali. Kako je to bilo moguće, zašto je ogromna većina bez protesta i otpora gledala, a dobrim dijelom i podržavala, ostaje za mene tajna. Da grabežljivi egoisti, često u savezu sa samoljubivim budalama, neće stati sami od sebe, jasno je iz niza primjera u tijeku. Zato inicijativu “Srđ je naš” držim hrabrom, časnom, nesebičnom, razumnom i vizionarskom u pokušaju da se izbori da Dubrovnik i njegova budućnost ne (p)ostanu gorka prošlost za većinu Dubrovčana. Ulog je ogroman. Neka Srđ ostane naš!

Piše: Siniša Labrović

OPLJAČKANA JE BUDUĆNOST

Opljačkano je i pokradeno sve do čega se moglo doći. Otoci, polja, šume, tvornice, ceste, investicije, naše znanje, elan, vjera, sve je opljačkano. Opljačkan je osjećaj zajedništva bez kojeg društvo ne može funkcionirati. Opljačkana je budućnost. Patološki manijaci i pohlepna bagra koja je to učinila zasipala nas je istodobno morem bajki o onome što su upravo uništavali i pljačkali.

S R Ð J E N A Š 19

pojedinačnih investitora na uštrb javnog interesa – počeo je Kregar.Potom je istaknuo tri trika kojima investitori preko svojih spin doktora manipuliraju javnošću preko korumpiranih medija i novinara.- Prvo, građani se uvijek stavljaju pred gotov čin. Drugo, u medijima prosvjednici koji se bune protiv ovakvih i sličnih investicija su prikazani kao marginalci, luzeri i anarhisti, a mi dobro znamo da to nismo. Možda smo luzeri jedino zbog toga što na javnim raspravama ne nosimo Bossova odijela i ne kupujemo zemljišta po 5 eura koja kasnije vrijede puno više. I treće, protiv napretka se bune zatucani konzervativni ljudi koji time nanose veliku štetu – objasnio je način na koji funkcioniraju stvari ovaj profesor prava, te se zapitao koju štetu se nanosi prosvjedovanjem.Kregar se kao pravnik posebno osvrnuo na Zakon o golfu za koji je kazao da je u suprotnosti s Ustavom RH.- Prema tom zakonu čovjeku se slobodno može uzimati njegovo vlasništvo. I to po niskoj cijeni, a onda se jednostavno tu gradi golf i ta cijena mnogostruko skoči –dodao je Kregar i zaključio da se za 20 godina ne smijemo pitati gdje nam je bila pamet kada se golf gradio.

Vesna KusinVijesnik, 31. siječnja 2011.

... Tako se i na dubrovačkom Srđu kani krenuti s gradnjom apartmana, a onda jednog dana i s golfom i ostalim obećavajućim sadržajima. Potencijalni golferi tu će imati nezaboravan pogled na Grad. Prava turistička atrakcija, dok iščekuju teren. Zato se taj golf-park (hoće li i on biti zaštićen kao park-šuma Marjan?) promovira u službenoj prezentaciji

Prenosimo iz medijaStijepo Rudenjak

Otvoreno pismo dubrovačkoj gradonačelnici Dubravki Šuici,

Dubrovački list, 31. prosinca 2002.

... Toplo se nadam da će to gnijezdo malograđanštine koje ste s toliko ljubavi svili u općinskoj zgradi biti već na sljedećim izborima premješteno tamo gdje mu je i mjesto – na smetlište ljudske civilizacije. Međutim, samom promjenom političke garniture neće se ništa bitno promijeniti ukoliko se ne prestane odlučivati po principu političke moći. Politika napokon treba sjahati s grbače struke. U protivnom dogodit će nam se golf tereni na sjevernim padinama Srđa, šoping centar s deset katova na parkiralištu ispod žičare, restoran na Lovrijencu, hotel u Lazaretima, betonski mastodonti u blizini povijesne Višnjice, paprikaš u Revelinu, javne kuće na Prijekome, itd.

Teodor CelakoskiLazareti, konferencija za novinare građanske

inicijative Srđ je naš, 1. rujan 2010.

Teodor Celakoski iz zagrebačke udruge Pravo na grad smatra kako je Varšavska ‘mala beba’ za projekt golfa na Srđu kojega će kao problem podignuti na nacionalnu razinu. – Susrećemo se sa sistematskom korupcijom koju DORH teško može dokazati. To je široka mreža politike i biznisa koja želi opljačkati sva prirodna bogatstva Hrvatske. Projekt Srđa sa tolikim brojem vila i apartmana izravna je konkurencija malim iznajmljivačima u Dubrovniku. Na Srđu će biti masivni klupski prostor u koji će smjeti ulaziti jedino vlasnici vila i oni sa članskim iskaznicama Tu nema nikakvih javnih sadržaja. Veličina ove prevare za 30 puta prelazi prevaru u Varšavskoj. U Saboru su rušili Zakon o golfu a sada na lokalnoj razini podržavaju takve projekte – upleo je visoku politiku u dubrovački slučaj voditelj udruge Pravo na grad.Za Jagodu Munić iz zagrebačke Zelene akcije braneći Srđ od golfa, brani se Dubrovnik i cijela hrvatska obala da ne bi postala poput betonizirane Španjolske. – Danas u Španjolskoj imamo neprodane vile, imamo 800 golf igrališta koja troše vodu koja bi bila dovoljna potrebama 14 milijuna ljudi. Mladi Dubrovčani neće gdje imati živjeti jer neće imati mogućnost kupnje tih skupih vila – predviđa među ostalim Jagoda Munić.

Iz intervjua sa Zlatanom Jurasom, stručnjakom za golf

Otvoreni Muzil, prosinac 2009.

Unatoč tome što živi od golf projekata, Juras, koji je jedan od rijetkih istinskih golf stručnjaka u Hrvatskoj, ne slaže se sa sadašnjom politikom razvoja golf turizma, a regulativu o golfu proglasio je «zakonom protiv golfa» jer, predviđa prije svega apartmanizaciju korisnu građevinskom lobiju.... Golf bi trebao puniti postojeće hotele da posluju zimi i da sezonsku radnu snagu pretvori u stalno zaposlenu. Takav golf turizam ima smisla, a sve ovo drugo je građevinarstvo, a ne turizam. No oblik turizma koji se planira, gradnja i prodaja nekretnina oko golfa, imao sam priliku vidjeti u Španjolskoj i Portugalu prije dvadeset godina. Ne smije nam uzor biti taj oblik turizma koji je doveo do betonizacije čitave obale

... Gledano s aspekta golfa Zakon o golfu nije donio apsolutno ništa korisno, a niti taj zakon služi da bi se golf kao sport razvijao. Čim Zakon o golf igralištima omogućuje ne samo veću gradnju, već i etažiranje vila, a time i njihovu prodaju, znači da to nema veze s golfom u službi turizma, već s gra-đevinarstvom. Zakon o golf igralištima ne postoji nigdje osim u Hrvatskoj, a nigdje se osim kod nas zemljište ne može izvlastiti zbog golfa. ... Uvijek će netko dolaziti s novcima, ali mi moramo postaviti minimalne kriterije ispod kojih nećemo pristati na prodaju i gradnju. Mora nam svima biti jasno da je investitorima u interesu samo jedno: što veća zarada. I to je legitimna težnja. Zato je na lokalnoj vlasti odgovornost da ograniči izgradnju u okvirima održivog razvoja. Kriteriji se moraju poštovati po svaku cijenu i moraju biti neovisni o Vladi, županu, gradonačelniku koji je trenutno na vlasti, pa će onda investitori znati na čemu su. U protivnom investitori u Hrvatskoj mogu raditi što žele, pokušavaju na sve moguće načine zaobići ono što je zakonom defi nirano, a često u tome uspijevaju uz pristanak i podršku vlasti.

Dr. Josip KregarLazareti, tribina o projektu Golf park na Srđu,

20. rujan 2010.

Predavanje je održao profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Josip Kregar koji je čitavo vrijeme svog izlaganja dobivao veliki pljesak. Kregar je počeo predavanje kako je danas u Jutarnjem listu vidio članak o antipoduzetničkoj klimi u Hrvatskoj i projektima koji se koče (među njima i onaj golfa na Srđu).- Većina tih projekata postala su ili će postati afere. Ja nikako nisam protiv investicija, ali one moraju biti razumne, a ne da se poboljša bilanca banaka i

S R Ð J E N A Š20

hrvatskog turizma u SAD-u! No, uhvate li se turisti na taj lijepak, bit će razočarani, jer nema još ni golf-parka, a ni apartmana! E, a možda se na taj lijepak trebaju uhvatiti mogući investitori za taj projekt! Zar je to dio najavljenog investicijskog buma, zbog kojeg se jedna privatna, za to oformljena, tvrtka - Razvoj golfa - predstavlja na drugom kontinentu? Tvrtka, koja donirajući neke udruge i institucije u Dubrovniku, predstavljajući se dobrotvorom, želi pridobiti uza se one koji se bune zbog otimanja Srđa za golf. U svakom drugom slučaju to bi se nazvalo mitom. A ovdje u sprezi s nekim drugim interesima kuju se laude! Ali one ne mogu prikriti činjenicu da je Srđ u prijašnjim prostornim planovima Grada bio namijenjen širenju Dubrovnika. Otkud odjednom u Hrvata toliki interes za golf, za guranje loptica u 18 ili tko zna koliko rupa? Tim se športom nikad nisu bavili. Ali su se izvježbali u traženju rupa, pogotovo onih u zakonu. E, to je hrvatski golf.

Ljubo GrgurevićH-Alter, 27. listopad 2010.

Golf tereni su živa plastika, sterilni travnati tepih, sigurni Tubbieland za perverzni užitak vlasnika kapitala i jadnika koji im žele nalikovati, mjesto koje je prostranije i od njihovih luksuznih ureda i vila, koje je ugodno zeleno, a bez opasnosti od kakve prirodne nepredvid ljivosti poput komarca, zmije ili kamena za spotaknuti se. A najvažnije - nema raje, nema te gužve odvratnih prljavih plebejaca koji ugrožavaju integritet po sjeda i spokoj buržujske savjesti.

Pave Župan RuskovićVjesnik, 14. kolovoza 2010.

- Uvijek sam bila i bit ću za ulaganja u održivi razvoj. Golf nam je potreban. Zapravo je sramota da Hrvatska nema kvalitetnog golfa, jer ako govorimo o kvalitetnoj ponudi, onda se golf tu zaista ubraja. Da ne govorim da su to ljudi koji troše daleko više od prosječnog turista. I što je možda najvažnije, ne dolaze u srpnju i kolovozu nego u ostalom dijelu godine. Kada se radi konkretno o Srđu, koji je sada konačno opet s gradom povezan žičarom i u blizini je velikih hotela, ne treba graditi velike hotele i apartmane, jer smo takve greške već učinili u Lapadu, na Gorici, pa Cavtatu… Ne zaboravimo pritom ni da smo kraško područje i da bi sve to što bi se tamo eventualno gradilo i postavilo na kraju završilo u moru. A more i zrak moramo zadržati čistim, jer to je resurs na kojem gradimo dobar dio turističke ponude i zdrav život naših žitelja.

Prof. dr. Ivo LučićDubrovački vjesnik, 19.11.2010.

... Na današnji dan prije 19 godina pojam i vrijednost Srđa bili su neopisivi jer je izjednačavan s opstankom cijelog grada. Danas Srđ nema od toga skoro ništa. Njegova jedinična vrijednost je nekoliko eura. Promijenilo se shvaćanje općeg interesa, i lako smo prešli spužvom preko svih drugih vrijednosti, koje su cijelu povijest Srđ činile dubrovačkim Olimpom. Srđ je cijelu povijest bio jedna od osovinskih točaka života Dubrovnika, o čemu svjedoče svetišta i druge markacije te dominante točke: križ, tvrđava, repetitor, spomenik braniteljima sve do transparenta „Srđ je naš“. Sve one imaju ključna značenja u kulturnim kodovima svoga vremena. Tko ima Srđ, dominira gradom. To se staro pravilo često upražnjavalo samo sim bolički. Danas ga 'golferi' žele ostvariti i doslov ce, fi zički.

Katarine LuketićZarez, XIII/301, 20. siječnja 2011.

...Građanski neposluh, svijest o važnosti osobne inicijative, o mogućnosti da djeluješ u lokalnoj zaje-dnici... ne dobiva se na dar, ona se uči, za nju se treba izboriti: javno, glasno, beskompromisno, pa i, ako hoćete, s puno žara i entuzijazma. Inače ste u mra-ku, inače vas gaze i inače će vlast, ma kakva ona bila, nastojati iskoristiti danu joj moć za svoj interes....kao simbolički i dragocjen kapital za neka buduća vremena ostat će i znatno osvještavanje građana o tome što je javni prostor i javni interes, koliko je važan građanski neposluh i koliko je važno moći izaći na ulice. ...Ulica može zauzdati pomahnitalu vlast.

Hrvoje Hrabakpredsjednik UHA

Dopis DAD-u, 11. veljače 2011.

- Koncepte Rock i Shell pristigle iz ureda Zahe Ha-did smatram promašenim propagandnim materija-lom koji javnost može eventualno dodatno senzibi-lizirati protiv intenzivne gradnje na Srđu. Egzalti-rani dizajn u kojem se lako čita rukopis recentnih uradaka njenog biroa možda najviše podjeća na suvremene dizajne plovila za ekstremno bogate. Susreti ovakvih plovila u luci i dubrovačkih zidina uistinu predstavljaju zavodljivo estetsko iskustvo, no isključivo radi svoje privremenosti i dinamizma. Međutim, estetizirani objekt sličnih linija, trajno na-sukan na liticu Srđa pokazuje osnovno nerazumije-vanje za kontekst. Primjećujem izostanak respekta - kako prema blizini Unescove baštine, tako i prema elementarnim klimatskim, geološkim i ostalim pri-rodnim obilježjima lokacije. Nadmetanje s ekstre-mnom ljepotom dubrovačkog prirodnog i urbanog okoliša i doslovno pokazivanje ekskluzivnosti nipo-što nisu uspjeli arhitektonski motivi. Ukupni dojam je daleko ispod standarda kakav bismo opravdano očekivali u jednom od najkultiviranijih prostora europske obale Sredozemlja. Dotaknut ću se i teme planerske i konzervatorske neutemeljenosti - nijed-na gradnja na liticama Srđa vidljiva iz jezgre Du-brovnika ili s morske linije nije prihvatljiva.

Branka Franičević,predsjednica Udruge Grad

15.8.2010., Dubrovački vjesnik

“Imamo puno negativnih primjera do sada, poput Otoka znanja gdje je bilo najavljeno ogromno za-pošljavanje, nova ulaganja, suživot s otočanima, da bi sada te njihove obveze i dugove plaćali porezni obveznici kroz Fond za privatizaciju. A otočani če-kaju mjesecima da im se isplate plaće. Možda do svega toga ne bi došlo da je javnost na vrijeme bila obaviještena o čemu se tu radi. Poučeni svim ovim negativnim iskustvima pozivamo gradsku vlast da nam obznani postoji li neki sličan ortački ugovor o javno-privatnom interesu koji je napravila prošla ili sadašnja vlast, a tiče se projekta Srđ. Ne može se zadnji neurbanizirani prostor grada trošiti i planirati po GUP-u kojemu su glava i rep u džepu investitora.Vjerujemo da će u ovoj postavi Gradskog vijeća biti dovoljno obraza i razuma da se odustane od ova-kvog projekta i pristupi raspisivanju javnog natječa-ja uređenja platoa Srđ”.

Stanari s BosankeDubrovački vjesnik

Nikša Miloslavić: Nećemo dopustiti izlijevanje fekalnih voda u udolinu Bosanke ni proglašenje

zelenog pojasa zbog kojega na našem privatnom zemljištu više ne bismo mogli ubrati ni ljubičicu Kristo Martinović: Ulagačima iz “Razvoj golfa” jedino je važno doći do jeftinoga građevinskog zemljišta, a golf je samo paravan i izrazio zabrinutost zbog najava investitora da će dalekovod, kanalizacija i 15 metara široke ceste do budućih apartmana i hotela prolaziti preko njihovih privatnih parcela. Stanovnici Bosanke pozvali su gradonačelnika Andra Vlahušića da prestane govoriti o golfu kao o općem dobru i da posluša njihov glas. Podsjetili su kako golf sam po sebi nije isplativ cijele godine, jer se zbog vremenskih prilika u Gradu ne može igrati dulje od 3 do 4 mjeseca, što samo potvrđuje da je naglasak na izgradnji “usputnih” resursa, apartmana i hotela. Dodatni razlog za zabrinutost stanovnici vide u up-orabi pesticida za uzgoj trave za golf, koje smatraju opasnima za zdravlje. - Ne mogu nas izolirati i baj-pasirati. Ne želimo da ovo postane Alcatraz. Danas Bosanka, sutra Dubrovnik - poručili su starosjedioci.Kristo Martinović: Dubrovniku bi se trebala dogoditi Varšavska da se stvari pokrenu. Nažalost, i vlast i oporba u Gradu pušu u isti rog pa se nemamo komu obratiti za pomoć. Dubravka Šuica otišla je s vlasti plačući vjerojatno i zbog projekta golfskog terena koji je sad preuzeo Andro Vlahušić.Luko Paskojević: Gore je krško zemljište i sva voda s Bosanke izvire ispod – na Pločama, Zlatnom potoku i dalje. Nakon svakog od požara koji se događao gore, prva kiša bi odnijela pepeo u te prolaze i zatvorila ih pa su nastale poplave a upravo na tom dijelu planirano je postavljanje dalekovoda tako da i to može postati atrakcija ovog projekta. Poplavljena polja i dalekovod su nešto što je zanimljivo zajedno. Ilar Paskojević: Građevinske čestice se nalaze samo na području na kojem tvrtka Razvoj Golf ima kontrolu, a to ipak nije od javnog interesa. Parcele kojima smo mi vlasnici ostavljaju se kao zelene površine i na njima se predviđa gradnja cesti i vodospremi pa moram reći kako se golferi nisu pokazali kao naši partneri i tražimo od Grada da nas uključi u izradu ovog UPU-a u kojem niti jedna naša primjedba nije uvažena. Do naših čestica nije ostavljen niti put.

Marija Kojaković,predsjednica DAD-a

Kako nam se ovo uopće dogodilo? Od 2006. godine uporno pišemo prijedloge, primjedbe i mišljenja na UPU i stalno ističemo kako je javni urbanistički natječaj za plato Srđ jedino dobro rješenje. Upozoravali smo na netransparentnost donošenja prostornih planova, a dok Split, Zagreb i Rijeka raspisuju javne natječaje za određenje prostora i to im je nešto najnormalnije kod nas se sve nastavlja po istom scenariju – prostori od javnog interesa i dalje se rade bez javnih natječaja. Neki naši urbanistički planovi su samo za jednokratnu upotrebu, a posebna stvar su GPU i PUP koji su napravljeni netransparentno i treba ih trenutno staviti van snage. Nered u politici i zakonima može se dovesti u red, ali nered u prostoru ostaje zauvijek. Projekt golfa na Srđu je samo paravan za izgradnju velikog stambenog naselja od 269 vila i 1.600 apartmana čija je ukupna površina tolika da je to ekvivalent 5.600 stanova veličine 60 kvadrata. Zanimljivo je pogledati i raspršenost vila. Između njih ima mjesta za još ih barem toliko koje bi se trebale graditi u slijedećoj fazi. Isto tako, radi našeg Zakona o igralištima za golf dozvoljeno je etažiranje zgrada što se nigdje drugdje ne može i opet pogoduje investitoru. Jedino rješenje je prekid procedure ovog UPU-a i promjena planova višeg reda, a za PPU iz 2007. smo i zatražili ocjenu ustavnosti. Za ovaj

S R Ð J E N A Š 21

projekt prvo treba biti defi niran javni interes uz nezavisnu stručnu kontrolu, a tek onda pristupiti njegovom donošenju

Dinko Ivičević-Bakulić

Izlaganje je počeo pitanjem tvrtki Urbos je li moguće bilo napraviti više ležajeva. Kada je dobio odgovor da nije bilo moguće nastavio je sa svojim izlaganjem. Po čijem ste nagovoru i po kojoj savjesti ovaj projekt maksimalizirali? S ovim planom investitor će zavladati s 51% prostora Dubrovnika i ja njemu ništa ne zamjeram jer je on ipak investitor i brani svoje interese. Mene zabrinjavaju ljudi koji su izabrani da štite javni interes. Oni mogu reći kako su sve naslijedili i kako su nemoćni, ali pitanje je kuda će oni dalje krenuti. Čudi me da Grad, županija i Župa dubrovačka ne vide svoje interese i ne brane ih nego pogoduju investitoru.

Ivan Gundulić

O lijepa, o draga, o slatka slobodo, Dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do, Uzroče istini od naše sve slave, Uresu jedini od ove Dubrave. Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi Ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!

Branimir DurdovHrvatsko slovo, 5. studenoga 2010.

...U cijeloj priči je strateška točka lokalna zajednica Bosanka na Srđu koju treba ohrabriti. Recimo joj da nije sama. Jer, ako se dopusti i tolerira legalna pljačka u Dubrovniku, to će izazvati domino-efekt u čitavoj Hrvatskoj. Najveći problem je u tome da se cijeli projekt mimo načela transparentnosti odvijao godinama u tajnosti. Izgleda da mu je bivša gradonačelnica godinama kumovala. Istina, sadašnji gradonačenik je obećao građanima referendum prije izbora. No, sada je okrenuo ploču iz samo njemu znanih razloga. Sukladno tome, ne pozivamo na nasilni revolt, na građanski neposluh svakako da. Jer, jači je Gandhi od Molotova! Dok u Francuskoj gore auta i ulice, neka u Hrvatskoj gore srca za Dubrovnik. Danas je grad u opasnosti jednako kao 1991. Budući da je Dubrovnik ne samo hrvatska ljepotica, nego i biser cijelog čovječanstva treba mu cijela domaća i svjetska kulturna javnost pomoći da se ne ponovi tužan primjer devastacije španjolske obale. Sada će se pokazati tko su njegovi istinski prijatelji a tko fi nancijsko-ekonomsko-politički uzurpatori!

.... Palače Zahe Hadid u obliku tostera, pegle i vagi-ne povješane o sljeme brda s najljepšim pogledom na Mediteranu doista kao da su izašle iz svijeta muš-kih fantazija: Možemo ih zamisliti kao dio remakea Hitchcockovog Sjever-sjeverozapada, mogu zami-sliti Rogera Moora kao Bonda kako s jedne od tih terasa pijucka dry martini s maslinom i gleda Du-brovnik dok mu se oko vrata vješa Bond-djevojka. Obišao je Bond u svojih trideset avantura čudo ta-kvih lokacija od Brazla do Jamajke i Kualalumpura, skakao po krovovima od Istanbula do Karlovyh Vary, a uvijek bi se tu u drugom planu našlo i pone-što domorodaca – nikad u važnim ulogama, uvijek u sporednim – koji će Velikom Bijelom Gospodaru donijeti ručnik ugrijan na pari, smiješati koktel i oplijeviti vrt. To je svijet u kojem živi James Bond, svijet u kojem u drugom planu uvijek iz kadra vire neki domorodački vrtlari i batleri. I to je svijet za koji su pravljene vile Zahe Hadid. S jednom razli-kom: što smo ti domoroci sada – mi. Niz neobavezujućih, ofrljih crteža, londonske tren-dseterske arhitektice pojavio se u javnosti ovog tjedna i odmah izazvao dva oprečna tipa reakcija. U nas, u jadnoj, provincijski iskompleksiranoj zemlji-ci, sama zamisao da bi nas velika arhitektica mogla poškropiti trunkom svoje pažnje izazvala je istog časa provincijski ushit. Na nekoliko stranih arhitek-tonskih portala koje sam preletio ovih dana, baš i nije tako. Tamo je set futurističkih krokija iz teke slavne Londončanke dočekan s prilično podsmije-ha, a najviše podsmijeha izazvalo je arhitektičino tumačenje kako vile odgovaraju na poticaj lokalnog prostora jer – su oblika školjke! Meni neznani ko-mentatori, sve anglosaksonskih imena, krvi su se napili slavnoj arhitektici i njenom kolonijalnom ud-varanju lokalnoj sredini, udvaranju koje je utoliko licemjerno što se Hadidine vile u sredinu ne namje-ravaju uklopiti. One sredinu namjeravaju pretvoriti u svoj scenografski bonus track. Dok pišem ovaj tekst, vraćam se Londončankinim crtežima. Gledam njene kuće u obliku zgniječena lista ili vulve, promatram te neobavezujuće fantazi-je i primjećujem nešto što mi je u svemu tome mož-da najodvratnije.Dubrovnik, jedan stoljetni grad, grad svoje mi-tologije, svojih dunda, brijača, kafetijera, oriđi-nala, svojih pisaca i čudaka – ukratko, Grad op-stoji ovdje kao dekorativi ures koji viri iz kadra kao ljupki dodatak veduti. Cijeli jedan grad, je-dan vagon umreženih memorija, tu je gotovo na-lik ženskom brošu – nenametljivi, skupi akcent. Ali, te kuće su tu i jesu zbog tog uresa, one jesu zamišljene baš tu i zamišljene tako skupima zato što ne gledaju na Komin na Neretvi, ili Knin, ili Karlobag nego gledaju na Dubrovnik. Prema planu investitora na Srđu, u okolici novog golf terena trebalo bi uz dva hotela biti čak četiri stotine (!) vila. Pošto Srđ nije kordiljeri, očito ne mogu sve biti na brdskom hrptu i ne mogu sve gle-dati na Stari Grad. Ali, i investitori na Srđu, kao sva-ki dobri trgovci, reklamiraju svoj projekt tako da su ga slikali iz najboljeg ugla. Nisu na internet stavili 400 zgurenih vila na sjevernoj strani, naguranih u umjetni zabranjeni grad engleskih vikendaša. Nisu slikali usku cesticu koja taj megalopolis penzionera

Piše: Jurica Pavičić

SEBIČNA LJEPOTA ZAHE HADID

povezuje s već ionako pretrpanim gradom, zaguše-nom cavtatskom plažom, manjkavim parkinzima. Nisu spomenuli struju koja u Dubrovniku svaki čas nestaje i kruzere koji su ga ionako pretvorili u ljetni purgatorij. U tu gužvu oni će ubaciti novih nekoliko tisuća postelja, cijeli jedan grad koji će piškiti, kaki-ti, voziti se autom, raubati iscrpljenu komunalu, ali neće plaćati smještaj u hotelu, neće jesti u restorani-ma i neće kupovati plavu dubrovačku brokulu na tržnici pod Đivom Gundulićem. To je podijela uloga kakvu podrazumijeva Srđ i Zaha Hadid: Dubrovni-ku je tu posao samo biti scenografi ja, a Dubrovčani-ma zalijevati tuđe vrtove. I zato je ova slika koju su ovog tjedna objavile novine laž. Laž je jer je na njoj nema stražnje sobe, nema domorodaca, kao što nema ni žičanih ograda oko vila, visokih kapija, nat-pisa «NE PRILAZI PRIVATNO» i oštrih pasa. Nema onoga što je srž cijele laži oko Srđa, a to je činjenica da će taj prostor za nas biti zabranjen. Hrbat o kojem je riječ zaista je divan. On kao malo koje mjesto u Hrvatskoj jasno povezuje dva svijeta, dvije istine o nama kao zemlji. S jedne strane je tu azur mora, skladni barkoni grad, s druge goli, gor-štački kamenjar, trebinjska šuma i balkanske gudure u kojima bi se i sad moglo snimati Winnetua. To je Srđ, jedna od rijetkih točaka gdje se vidljivim, pro-čišćenim nitima spaja tu veliku kontradikciju koja se zove istočni Jadran. Taj hrbat doista je tako lijep i poseban, da bih ja da sam na mjestu Šuice ili Vla-hušića s njim zamislio nebrojene planove. Mogu ga zamisliti kao šetnicu, naliko onoj kakvu su Splićani 1920. napravili na Marjanu. Mogu zamisliti vidi-kovce, biciklističke staze, sportske terene, dječje ljujačke. Mogu zamisliti restorane otvorene za sve. Mogu čak zamisliti i golf, ali doista golf, a ne golf kao smicalicu i krinku za apartmanizaciju. Mogu, dakle, tu visoravan zamisliti kao nešto što bi ople-menilo jedan grad, služilo i Dubrovčanima i njiho-vim STVARNIM turistima, dakle, turistima koji su platili smještaj, objeduju u restoranima, pomiješani su sa domaćima i žive kulturu zemlje koju su došli upoznati. Ako Hadid ima pravo sanjati, onda, imam i ja – i ovo je moj «san o Srđu». Taj bi san i te kako trebao arhitekta da ga osmisli, uobliči i dizajnira. Ali, ako se nećemo baviti snovima, ako se držimo tvrdog gliba realiteta i ako je sudbina sljemena Srđa da bude bogataška okućnica iza visoke ograde, onda mi ne treba Zaha Hadid i ne trebaju nam arhitekti. Ako je sudbina Jadrana da ga se isparcelira i razbije na apartmanske enklave, zato su mi sasvim dovoljni Jure i Mate koji će mi lipo nalit taracu, posaližat dvor, izlit u šalungu verandu s plitkim cementnim lukovima i sastavit ogradicu od lažnih baroknih stu-pića kupljenih u bloketari. Umjesto Zahe Hadid, onda mogu kuću napraviti sam, i ostaviti armature da vire za jedan dan, kad bude para za idući kat. Jer, između onoga što rade takvi domaći «arhitekti» i onog što je napravila Zaha Hadid, u tom slučaju nema nikakve suštinske razlike, ni sociološke, ni ekonomske, tek možda estetske. To Hadidino je – kao, ljepše. Ali – i ta ljepota je u tom slučaju lažna. Ona je kao šarenilo koje vas privlači otrovnoj gljivi, kao ljepuškaste latici na biljci mesožderki. To je lje-pota koja je duboko odurna, jer je neetična, sebična i kolonijalna.

Subota, 12. veljače 2011., Jutarnji List; Magazin

S R Ð J E N A Š22

Piše: Mato Tolj

Na tvrđavi Imperial, ponosu naše borbe za nezavisnost, simbolu obrane Dubrov-nika, jednog sparnog rujanskog jutra 2011., investitor Golf parka na Srđu i ujedno počasni konzul Republike Hrvat-ske u Izraelu, gospodin Paaron Vrankel u pratnji svoje dražesne supruge Maje Uri-nar dočekivao je uzvanike koji su oznoje-ni, nakon teškog penjanja padinama Srđa, stizali na vrh obnovljene još ljepše i stari-je tvrđave. Došao je konačno dan otvore-nja Golf parka i trenutak kad će se javnost upoznati s tim građevinskim čudom koje je u potpunoj tajnosti nastalo u samo par mjeseci koliko je prošlo od trenutka kada su dubrovački gradski vjećnici podigli ruke u vis.Organizatori ovog dugo očekivanog iven-ta osmislili su svaki i najmanji detalj pro-grama kako bi bili sigurni da će uzvanici-ma ovaj povijesni dan ostati u trajnom sjećanju. Za početak su zamolili sve uglednike da se, odjeveni u prikladne golf kompletiće, tek otvorenim Križnim pu-tem, uspnu na Srđ kako bi osjetili svu gol-gotu koju je prošao investitor i njegovi najbliži suradnici u nastojanjima da neu-kom i nezahvalnom dubrovačkom puku izgrade ovaj Golf Park s pratećim gradom. Golf opravice, dizajnirane posebno za ovu priliku, osmislio je najpoznatiji izrael -ski modni kreator marokanskih korijena Alber Elbaz iz prestižne francuske modne kuće Lanvin. Okupilo se tako elitno društvo investitora, visokih političara, bankara, gospodarstve-nika, poznatih svjetskih arhitekata, mana-gera, vlasnika medija, uglednih estradnih dama, bjelosvjetskog jet-seta, čuvenih gol-fera i najviših crkvenih velikodostojnika, kako bi s uzvišene pozicije prisustvovali otvorenju. Najzaslužnijim nižerangiranim trudbeni-cima, koji su od početka vjerovali u ovaj projekt i koji su uložili svu svoju poni-znost da do realizacije istog dođe; izrađi-vačima planova iz Urbosa, PR znalcima, gradskim i županijskim činovnicima, turi-stičkim radnicima, novinarima, djelatnici-ma u kulturi, vaterpolistima, građevinari-ma i jedinom dvojcu lokalnih arhitekata koji su se usudili hrabro podržati gradnju na Srđu, gospodi Pepu Mutijeru i Bobimi-ru Vraniću, kao i predstavniku sveučilišta Georgeu Oratoviću, koji je čak i travu jeo zauzimajući se za viziju gazde Paarona, organiziran je prijevoz žičarom, a u unu-trašnjosti tvrđave, u muzeju Domovin-skog rata i suvremene povijesti, priređena je za njih okrepljujuća zakuska. Na plaz-ma ekranima mogli su pratiti dolazak elit-nih gostiju na taracu tvrđave. Urednici najstarijeg dubrovačkog tjednika i njenom najodanijem novinaru Mauswicki nije se sviđao takav protokol, a boravak u unu-trašnjosti tvrđave probudio je tešku klau-strofobiju od koje su oboje patili. Smatra-li su da im je zbog neupitnih zasluga za realizaciju ovog projekta mjesto na taraci, ali nisu se usudili glasno protestirati već su se uzajamno tješili neumjerenim kon-zumiranjem ponuđenih sortnih vina. Pri-družio im se direktor Svesezonskih igara i stručnjak za virtualnu povijest, koji im je učeno objašnjavao kako, eto, nije sve iz-gubljeno i da njihovo vrijeme tek dolazi te da je velika čast u ovome svečanome tre-nutku biti makar i u utrobi tvrđave. I stra-teg kampanje Razvitka Golf, PR znalac Prešimir Mačak, koji je u posljednji tren

PAARON VRTI ĐE BURGIJA NEĆE

izgubio mjesto na taraci zbog loše organi-zacije i prezentacije projekta Golf Parka na Festi sv. Vlaha u Kaliforniji, ponižen, odsutan i sam sa suicidalnim mislima, sta-jao je pokraj vitrine s trofejnim oružjem iz Domovinskog rata.Stanovnici Bosanke kojima je za vrijeme ceremonije otvorenja bilo strogo zabra-njeno kretanje i u krugu sela, okupljeni su u seoskoj gostionici gdje je i za njih osi-guran direktni prijenos s tarace Imperiala. Ovakav režim vrijedio je samo za dan otvorenja, a inače su se mještani mogli slobodno kretati unutar kruga sela. Nai-me, svako ulaženje u tampon zonu koja je mjesto odvajala od područja Golf Parka, luksuznih vila i hotela stanovnicima je onemogućeno nizom sigurnosnih mjera.Posramljenim običnim građanima Du-brovnika omogućeno je da se okupe pod-no tvrđave kako bi izrazili kajanje gospo-dinu Paaronu zbog nepovjerenja u dobro-bit i javnu korist od ovog velebnog pro-jekta. Poput molitve zvučalo je mrmljanje skrušene gomile, a gazda Paaron s vrha tvrđave dijelio je oprost. Nakon poklona gospodinu, omađijani zelenom bojom travnjaka koji se pružao u nedogled i arhi-tekturom kakvu još nisu vidjeli, građani, sretni što su bar na trenutak bili dijelom ove svečanosti, poslušno su u koloni kre-nuli u smjeru Brgata. Njihove male vlažne izbice u slamovima čiji se skup nazivao gradom, nakon svega viđenog, činile su im se još čemernije, kao i sami njihovi ži-voti. Još bjednije osjećali su se oni na čelu kolone koji su umislili da su imućni i da su njihove kuće vile, jer njihov imetak bio je tako mizeran prema bogastvu kojeg su na trenutak imali priliku vidjeti toga kob-noga jutra, a njihove su kuće prema vilama u Golf parku izgledale kao potleušice.

zelene krastače, glavate želve, gušterice, kornjače, ježevi, pantagane, šišmiši, ko-marci, leptiri, kune, lasice, lisice, sove ušare i buljine, jarebice kamenjarke, tetri-jebi, crne žune, vrane, legnji, šljuke, sla-vuji, sivi sokoli i svi psi iz Utočišta za napuštene životinje na Žarkovici. I oni ri-jetki stanovnici, koji već prije nisu napu-stili Grad, otišli su. Ljudi su, usprkos opa-snosti i «divljim» životinjama, dolazili u zidine samo da bi otvorili suvenirnice za dolaska kruzera. Naime, turisti su i dalje dolazili u sve većem broju kako bi vidjeli nadaleko poznati Grad kojim su zavladale životinje. Dubrovnik se tako konačno iz-borio za prepoznatljiv turistički brand tzv. avanturističko-kulturni elitističko-masovni turizam. I to je velikim dijelom bila zasluga Razvitka Golf.Ali, vratimo se na taracu tvrđave.Kad se silueta i posljednjeg građanina iz tužne, ali ponosne kolone izgubila iz vida, otvorenje je moglo započeti. Predvođeni Severinom koju je na gitari pratio odabranik njenog srca, poznat kao kralj bakra i jedan od najbogatijih sta-novnika Balkana, Premijerka i članovi Vlade, Predsjednik, budući Premijer i bu-dući članovi Vlade, bivša Gradonačelni-ca, Gradonačelnik, Župan, odabrani sa-borski zastupnici, gospođa Urinar Vran-kel, njen najdraži plastični kirurg Siniša Dramčić, Beljko Butelija i drugi uvaženi domaći gosti, s dlanovima odlučno polo-ženima na srce, zapjevali su neslužbenu himnu tvrtke Razvitak Golf, «Raste trava zelena». Za to su se vrijeme gospodin Paaron Vrankel i Precjednik Hrvatske u doživot-noj mirovini suznih očiju prisjećali onog sudbonosnog leta privatnim Paaronovim

melodije. Jednu od najmoćnijih žena na svijetu, arhitekticu Hahu Nazid, koja je inspirirana oblikom stijena i školjki pro-jektirala spektakularne vile na najatrak-tivnijim parcelama Golf Parka, atmosfera je podsjetila na dane djetinjstva u rodnom Iraku i lagana joj se jeza uvukla pod kožu. Mirnoću joj je vraćala samo pomisao na honorar koji je dobila za projekt spome-nutih vila.Istovremeno, kod najudaljenije, osamnae-ste, rupe specijalci su lako savladali šači-cu demonstranata, zaostalih neprijatelja svega progresa, te ih odveli na tajnu loka-ciju kako bi ih, iako to nisu zaslužili, sa-čuvali od pravednog gnjeva poštene inte-ligencije i građana čiju su budućnost po-kušali uništiti protiveći se najvećoj privat-noj investiciji u našoj novijoj i povijesti uopće Već ranije, u travnju iste godine, zabranjen je rad svih udruga koje su udru-žene u zločinačku organizaciju radile na ugrozi ovoga velebnoga projekta. Zabra-njen je tako rad Društva arhitekata Du-brovnika, takozvane građanske inicijative vulgarnog naziva Srđ je naš, Ekoomblića, kao i svaki individualni građanski otpor i razmišljanje koje nije bilo na tragu veliča-nja Golf Parka. Nekolicina najzagriže -nijih aktivista privedeni su i zadržani na psihijatrijskom odjelu dubrovačke bolni-ce, a liječnici su izvijestili o pojavi novog patološkog oblika opsesivne paranoje od koje su patili svi pripadnici navedene grupe. Udruge branitelja Domovinskog rata nisu zabranjene. Naprotiv, zbog potencijalne opasnosti da se nostalgično udruže protiv okupacije Srđa, lokalna zajednica i investi-tor uložili su ne mali kapital u osnivanje više desetina novih udruga, kao i u zajed-ničku zadrugu proizvođača braniteljskih suvenira, a uz to je Gradonačelnik obećao da će zadruga dobiti i prodajni štand na atraktivnoj lokaciji u blizini žičare. Nakon što je kralj bakra odsvirao i po-sljednji ton i dok je Srđem još odzvanjala jeka Severininoga glasa uslijedili su go-vori. Premijerka je započela govor smjelom tvrdnjom da je Golf Park sam raj na ze-mlji, demantirajući tako mišljenje Pape Benedikta XVI., znanog i kao Zeleni Papa zbog ekološke osviještenosti i promicanja održive energije, koji je ustvrdio da Raj nije materijalno mjesto već unutarnji pro-stor bez vremena i dimenzija. Gospođa Jadre, vječito opsjednuta temom pastira i ovaca, nastavila je govoriti u reli-gioznom zanosu: «Jednostavno, mi Hrvati bojimo se budućnosti. Mnogi se ne usude vjerovati da je čovjekovo spasenje u bu-dućnosti, u progresu. U stalnom strahu držimo se za skute prošlosti. Mi moramo vjerovati u ljude koji nose progres. Kad ovce čuju pastirov glas, slijede ga, ne boje se, upućuju se za njim bez diskusije, zato što su sigurne kad su s njim. Za vrijeme dok je citirala Bibliju: Na po-ljanama zelenim on mi daje odmora, na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja, utjeha su meni, jedna zraka sunca pala je na njene grudi, a broš u obliku Hr-vatske s 89 zelenih Swarovski kristala na mjestima budućih Golf Republika zasjao je hipnotizirajući sve prisutne. Zahvalju-jući toj nebeskoj potpori Premijerka je

Odlazeći mahali su zelenim zastavicama dobivenim od tvrtke Razvitak Golf na vječni spomen na dan koji će trajno pro-mijeniti budućnost Dubrovnika. Stroga policijska pratnja nije im dozvolila da posljednji put sa Srđa pogledaju na Elafi te i napuštene zidine grada već su se kretali isključivo polu-javnom cestom kako slučajno ne bi uznemirili security luksuznih vila koje su se protezale hrba-tom brda.Za vrijeme građevinskih radova Razvitka Golf preplašene životinje spustile su se sa Srđa u grad tražeći novu hrid. Gradom za-raslim u bujnu mediteransku vegeta ci -ju zavladali su tako poskoci, bjelouške, pjegavi daždevnjaci, krastače Bufo bufo,

avionom iz Izraela za Hrvatsku bez kojeg ovog svečanog trenutka ne bi ni bilo. U jednom trenutku gospodin Paaron se uspr-kos suzama nasmijao, ali koji mu je vic Precjednik umirovljenik šapnuo i je li se radilo o vicu, nikada nećemo saznati. «Raste trava zelena» odabrana je za poče-tak ceremonije otvorenja i zbog toga što se vodilo računa da i gospodin Paaron, koji je zahvaljujući svojoj ljupkoj supruzi naučio par jednostavnih hrvatskih rječi (zemlja, zelena, ljubav, jedina itd.), može, ukoliko zaželi, pjevušiti dijelove teksta. Ugledni strani gosti koji nisu razumjeli poruku te pjesme, s neskrivenim prezirom promatrali su okupljenu kremu hrvatskog društva koja se predala izvođenju zanosne

S R Ð J E N A Š 23

odlučila efektno skratiti napisani govor i još se samo toplo zahvalila gospodinu Paro-nu i njegovoj poduzetnoj gospođi Maji Ruth na pozivu da prisustvuje otvorenju Golf Parka. Na kraju je izrazila žaljenje što gospodin Shimon Perez zbog bolesti nije u mogućnosti prisustvovati svečanosti.Nakon Premijerke, Gradonačelnik je u dvije rečenice, kako mu je već strogi pro-tokol naložio, sažeo svoj govor: «Našem prostoru porasla je cijena posljednjih go-dina, svaki metar vrijedi zlata, a mi pri-tom nemamo kapacitet za upravljanje ovim bremenitim, ali neprocjenjivim pro-storom. Stoga zahvaljujem gospodinu Pa-aronu što je preuzeo tu dužnost i pokazao nam kako od krša na kojemu su pasle mr-šave krave napraviti pravi turistički beš-kotin.»Jedre linđovke rumenih obraza ponudile su uzvanicima košer beškotine i vino s pa-dina Jaffe, a s najviše točke tvrđave klapa je zapjevala prigodnu pjesmu Croatio iz duše te ljubim.

Svake noći Boga za te molimpivajući kamenu i dračiCroatio ka mater te volimumorna si, samo mi ne plači

Sve ću pisme pokloniti tebisve djardine, neka mi te kiteCroatio iz duše te ljubimja te volim ka i mati dite

Još se sićam onih ričišto mi uvik priča ćaćanemoj sine nikud ićitvoj je kamen, maslina i drača

Nek te rani kora kruvakapja vina, zrno solinek ti kušin bude stinaal’ Hrvatsku sine voli

Pisme će ti pivati slavujisvirat’ će ti moje mandolinesvaku stopu ove zemlje ljubikad odrasteš voljeni moj sine

U tom trenu na tvrđavu se laganim kora-kom popeo veliki ljubitelj klapske pjesme, bivši Premijer i austrijski uznik, kojega su upravo toga dana pustili na slobodu. Sre-ćom, organizator se pobrinuo da već u će-liji dobije golfersku odjeću kako se ne bi razlikovao od ostalih uzvanika. Njegovo zalaganje i zasluge za projekt na Srđu oslobodile su ga svake krivnje, a doku-menti o njegovom doprinosu projektu bili su ključni dokaz da je Domovini želio samo dobro.Premijerka je instiktivno i po navici stala iza dr. Ivice bivšega Premijera, a potom su joj se pridružili gospodin Seks, biša Gradonačelnica, svi Vladini ministri i ha-iku pjesnik Barbar Luka koji je od sreće podigao stisnute šake u zrak, otkrivši znojne pazuhe i poljubio doktora ravno u usta. Sad kada su svi zaslužni bili na broju, gospodin Paaron je mogao svečano otvo-riti Golf Park. Tajanstven kakav je već bio, ne skidajući sunčane naočale marke Style od 18 karatnog zlata s fi nim detalji-ma od bjelokosti, tiho je izgovorio samo tri riječi zemlja...jedina...ljubaf i kao da nazdravlja podigao čašu, što je bio znak početku veličanstvenog vatrometa. Nakon što se tutanj vatrometa stišao, gospođa Urinar Vrankel svojim je govorom ganula sve prisutne:«Današnji dan vrhunac je bogatog život-nog puta moga Paarona koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri dobrotvora pretva-rao pustinje u oaze blagostanja, kojemu zahvalnost duguju na sve četiri strane svi-jeta. Zli ljudi kleveću ga da je trgovac

...

Šta dalje bješe, kakav je kraj?

Pričaću i to, potanko, znaj.

Krvnika vuka, jadna mu majka

umlati brzo seljačka hajka.

Trapavog medu, oh, kuku, lele,

do same smrti izbole pčele.

I divlja svinja pade k’o kruška,

smače je zimus lovačka puška.

Po šumi danas, bez staze, puta

Ježurka Ježić lovi i luta.

Vještak i majstor u poslu svom,

radi i čuva rođeni dom.

oružjem, Bože oprosti, ali nitko i ništa ga nije moglo omesti u njegovoj humanoj misiji. Sjetite se samo kako je prošle godi-ne, umjesto posustalog Djeda Mraza, po-klonio dubrovačkoj djeci tri stotine pake-tića igračaka, bombona i lizalica, a kako je samo pomogao prodavačima auto-lako-va potaknuvši prodaju sprejeva. Moj dra-gi suprug za naše vjenčanje potrošio je dva milijuna eura, a današnja svečanost otvorenja ovog najzelenijeg golf parka na svijetu i pratećeg novog grada, stoji nešto više od četiri milijuna. Ta činjenica najbo-lje govori koliko ljubavi je uloženo u ovaj projekt. Želim se još zahvaliti gospođi Premijerki na njenim prijateljskim uvod-nim riječima, gospodinu Precjedniku Hr-vatske u doživotnoj mirovini koji nas je inspirirao i stalno hrabrio, a posebnu za-hvalnost dugujemo dr. Ivici koji je i svoju slobodu založio kako bi se ostvario naš san. Završit ću ovaj govor najdražom Pa-aronovom uzrečicom: Para vrti đe burgi-ja neće, te Vas pozvati da nam se pri-družite u obilasku Golf parka s pratećim gradom prema kojem su one napuštene

zarasle zidine u podnožju Srđa, onaj stari grad kojim ste se nekad toliko ponosili, obično kukavičje gnijezdo,.besadržajni skup uredno složenog kamenja». Gromo-glasni aplauz kojim su uzvanici višekrat-no prekidali govor potvrđivao je svaku izgovorenu riječ gospođe Urinar Vrankel koja nikada nije izgledala tako zanosno i sexy kao u trenutku kada je izgovorila za-vršne riječi govora.Podno tvrđave uzvanike su čekala elek-trična golf vozila. Uz zvuke fanfara kre-nuli su u cjelodnevni obilazak privatnog Paaronovog posjeda, od rupe do rupe.Sova huče na zvoniku Jezuitske crkve na-javljujući svoj noćni lov. U prostoru iz-među sna i jave čujem stihove Ježeve ku-ćice.

Izdavač: Građanska inicijativa Srđ je naš i Tiskanje ove publikacije omogućeno je temeljem fi nancijske potpore Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u skladu s Ugovorom Urbroj: 0758-0901 Klasa: 421-02/09-PP-4/16. Mišljenja izražena u ovoj publikaciji su mišljenja autora i ne izražavaju nužno stajalište Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva http://zaklada.civilnodrustvo.hr

O lijepa, o draga, o slatka slobodo, Dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do, Uzroče istini od naše sve slave, Uresu jedini od ove Dubrave. Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi Ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!