GODINA XLI. BOžIć 2014 BROJ 3

Sretan Božić i blagoslovljena

Nova 2015.

Bog nas po Mariji s Isusom iznenađuje

Dragi štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske, bez otpora dopustimo ovoga Božića da

nam Marija pomogne, da nas Bog iznenadi, da mu budemo vjerni sva-koga dana te da ga ovih božićnih dana posebno slavimo i zahvaljuje-mo mu jer nam je u novorođenom Sinu Isusu po Mariji poslao Spa-sitelja. Bog nas iznenađuje! Bog i u ovim kriznim vremenima od nas traži vjernost. Bog je naša snaga!

Marija, kao ponizno i slabo stvorenje poput nas, bila je izabrana za Božju Majku, Majku svojega Stvoritelja. Gledajući Mariju, ovih božićnih dana pokušajmo otkriti na koji nas način Bog po Njoj iznenađuje. Bog od nas traži vjernost, Bog je naša snaga. Bog nas iznenađuje, k a o u s l u č a j u M a r i j i n a Navještenja. Anđeo Gabrijel iznenađuje ju radosnom viješću o začeću i rođenju Božjega Sina. Taj ju je Božji zahtjev zbunio. Marija u svom tom iznenađenju i zatečenosti pristaje na volju Božju i kaže „fiat michi“ − neka mi bude. Od toga trenutka njezin se život u potpunosti mijenja. Ona postaje službenica Gospodnja.

Po Mariji Bog nas iznenađuje; očituje se upravo u siromaštvu, u slabosti, u poniznosti, i daruje nam svoju ljubav koja nas spašava, ozdravlja i daje nam snagu. Jedino što od nas traži jest da nasljedujemo Njegovu riječ i da se pouzdajemo u Njega, da vršimo Njegovu svetu volju.

Iskustvo Djevice Marije, koja pred anđelovim navještenjem ne skriva svoje čuđenje zbog toga što je Bog, kako bi postao čovjekom, izabrao upravo nju, jednostavnu djevojku iz Nazareta koja nije učinila ništa izvanredno, nego se jednostavno pouzdaje u Gospodina, treba nam svima biti primjer.

Bog nas uvijek iznenađuje, raskida naše sheme, stavlja u krizu naše planove i govori nam: pouzdaj se u mene, ne boj se, dopusti da te iznenadim, iziđi iz sebe i slijedi me ovoga i svakoga Božića.

Dragi Gospini štovatelji, dopuštamo li i mi da nas Bog iznenadi, kao što je učinila Marija, ili se zatvaramo u svoje sigurnosti, u materijalne, i n t e l e k t u a l n e , i d e o l o š k e sigurnosti, u sigurnost svojih nacrta? Dopuštamo li uistinu da ovoga Božića Bog uđe u naš život? Kako Mu odgovaramo? Bog nas iznenađuje svojom ljubavlju po Mariji u svom novorođenom Sinu Isusu. Zato od nas, kao što je to tražio i od Marije po anđelovu navještenju, traži vjernost u nasljedovanju Njega, i da ustrajemo u vjeri.

GLASNIK “GOSPA SINJSKA” Glasilo Svetišta i Župe Gospe Sinjske Izlazi povremeno dozvolom crkvenih i redov-ničkih poglavaraIZDAVAČ Franjevački samostan Sinj Fratarski prolaz 4 21 230 Sinj Hrvatska Tel. 021/707 010 ili 825 019 Fax: 021/ 707 020 e-mail: gospa.sinjska.svetiste@gmail.comGLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Fra Petar KlapežUREDNIŠTVO fra Ante Bilokapić, fra Gabrijel Jurišić, fra Petar Klapež, fra Antonijo Mravak i fra Blaž ToplakNASLOVNICA –LOGO Ivan GrgatLEKTOR: Anita GrčićFOTO: AB SinjSLIKA NA NASLOVNOJ STRANICI Rodio se Isus mali, Božić u Sinju 2013.SLIKA NA ZADNJOJ STRANICI Hodočašće lovaca Gospi Sinjskoj 2014. (Š. Strikoman)TISAK: Jafra - print d.o.o., SolinŽiro račun: FRANJEVAČKA PROVINCIJA PRESVETOG OTKUPITELJA - samostan Sinj 2330003-1100061215 Splitska Banka – SinjDevizni račun: 34400-620-21-7031-1035142 Splitska Banka –Sinj Cijena 10 kn

SadržajBog nas po Mariji s Isusom iznenađuje ...........2Dođi, Gospodine! .............................................4Ići ususret Novorođenome ...............................4Poruka pape Franje za Godinu posv. života .....6Biskupi o predsjedničkim izborima 2014. .......7Presjednički izbori važni za Hrvatsku ..............8Kakvog predsjednika/cu trebaju Hrvati? .........9Čudotvorna Gospa Sinjska i „Alka“ ..............11Franjevci u Hrvatskoj i Cetinskoj krajini .......14Slavlje Velike Gospe u Sinju 2014. ................18Adventska rekolekcija svećenika ...................22Sinj: 6. festival „Klape Gospi Sinjskoj“ ........24Bajagić: Proslava sv. Nikole ..........................26Duhovna obnova u Svetištu Gospe Sinjske ...26Misa za pobijene fratre u Cetinskom kraju ....26Husina jama ...................................................27Sinj: Hodočašće Rame i Imotske krajine .......28„Zlatna krunica Gospe Sinjske“ .....................28Sinj: Hodočašće Bogu posvećenih osoba ......29Sinj - adventski posjet župana samostanu ......30Hodočašće vjernika Makarskoga dekanata ....30Gospa Sinjska s alkarima u Zagrebu ..............32Hodočašće Splitsko-dubrovačkog FSR-a ......34FRAMA Gospe Sinjske u Vukovaru ..............35Zrno vjere plodom rodi ..................................36Sinj - predstavljanje knjiga ...........................37Gospa Sinjska u Chicagu i Australiji .......38, 39Hodočašće lovaca Gospi Sinjskoj ..................40Fond Gospe Sinjske .......................................41Proslava dana Gimnazije i Sjemeništa ...........42Djeca otvorila novu liturgijsku godinu ..........44Zlatni pir Jerka i Anđe Budimir .....................45Blagoslov obitelji ...........................................46

2

3001715. 2015

.

Koliko smo se puta oduševili nekim pothvatom, nekom obvezom, ali poslije smo pred prvim problemima odustali. To se, nažalost, događa i u važnim odlukama, poput one o braku. Teško je biti ustrajan, vjeran donesenim odlukama i preuzetim obvezama. Često je lako reći ‘da’, ali poslije se ne uspijeva ponoviti to ‘da’ svakoga dana. Ne uspijevamo biti vjerni do kraja, poput Marije i njezina fiat michi. Marija je više puta Bogu rekla ‘da’, u radosnim trenucima kao i u žalosnima. Bili su to brojni ‘da’ koji su svoj vrhunac imali pod Križem. Upitajmo se ovoga Božića: Jesmo li kršćani s vremena na vrijeme ili smo kršćani stalno?

Papa Franjo kao Kristov namjesnik neumorno nas opominje: „Kultura privremenosti, kultura relativnoga ulazi i u življenje vjere! Bog od nas traži da mu budemo vjerni svakoga dana, u svakodnevnim zbivanjima.“

Iako Mu ponekad nismo vjerni, On je uvijek vjeran i po svojemu se milosrđu ne umara pružiti nam ruku kako bi nas ponovno podignuo, ohrabrio da nastavimo put, da se vratimo Njemu i iznesemo mu svoje slabosti kako bi nam dao svoju snagu.

Naš istinski i konačni kršćanski put uvijek je s Gospodinom, i u svojim slabostima i sa svojim grijesima.

Papa Franjo nas potiče: „Nikada ne valja ići putem privremenosti. Taj put ubija. Vjera je konačna vjernost poput one Marijine. Bog nas iznenađuje, traži od nas vjernost, i Bog je naša svakidašnja snaga i neizmjerna vrijednost. Bog u Isusu novorođenom je naš put, naša istina i naš život...“

Zato Bogu moramo biti posebno zahvalni. Marija je nakon Navještenja uputila Bogu riječi hvale. Sve je Božji dar. On je naša snaga.

Dragi Gospini štovatelji, ovoga Božića posebno se upitajmo koliko puta u obitelji kažemo hvala. To je jedna od ključnih riječi u zajedničkom životu. ‘Smijem li’, ‘Oprosti’, ‘Hvala’ − ako se u obitelji izgovaraju te tri riječi, obitelj napreduje. Koliko puta kažemo hvala nekomu tko nam pomaže, tko nam je blizu, tko nas prati u životu? Često sve to podrazumijevamo, smatramo unaprijed jasnim. A tto se događa i s Bogom. Lako je otići Gospodinu tražiti Ga nešto, ali ići mu zahvaliti… Ah, to mi danas ne ide i to najčešće odgađam!

I ovoga Božića poput Marije izvršimo čin predanja novorođenom Bogu Isusu. I ovoga Božića povjerimo se našoj nebeskoj Majci, Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, i poput nje budimo Bogu zahvalni na svim milostima koje od Boga primamo. Zahvalni

Bogu posebno budimo za sve milosti koje su se tijekom 300 godina našega Svetišta dogodile, kao i za one koje se još uvijek pred njezinom Slikom u našemu Svetištu događaju.

Zato zajedno sa svim Štovateljima Čudotvorne Gospe Sinjske ovoga Božića kličem:

Blažena Djevice Marijo, Čudotvorna Gospe Sinjska, obnovljenom zahvalnošću za tvoju majčinsku nazočnost tijekom 300 godina našega Svetišta ujedinjujemo svoj glas s glasovima svih naraštaja koji te zovu blaženom. Čuvaj naš život u svojim rukama. Pouči nas svojoj ljubavi posebne naklonosti prema malenima i siromašnima, isključenima i onima koji trpe, prema grešnicima i izgubljenima u srcu. Sve nas stavi pod svoju zaštitu i sve predaj svojemu ljubljenom Sinu, našemu Gospodinu Isusu!

Tim mislima svim Štovateljima Čudotvorne Gospe Sinjske i svim ljudima dobre volje želim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2015. godinu!

Fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Svetišta

3

Dođi, Gospodine!Dok se došašće primiče kra-

ju, svakoga jutra na zorni-ci zajedno molimo: Dođi,

Gospodine Isuse! A ja u dnu duše dodajem: Dođi, Isuse, ne boj se… u vremena kad se svi bojimo, ti koji si toliko hrabar da postaneš čovjekom, pa dođi kako si nam obećao! Vraćajući se jutrom sa zornice, gledam kako ljudi trče za svojim poslom, svatko na svoju stranu. Večeras će u kuću donijeti bor i ukrase, čak će napraviti jaslice pod borom, činit će se da se spremaju proslaviti tvoj rođendan, ali tebe se neće spomenuti! Pripremit će poklone, ali ne i za tebe, ni za tvoju majku Mariju i poočima Josipa!

Gledam kako se po dućanima slažu hrpe svakovr-snih stvari, potrebnih i suvišnih, na koje ćemo potrošiti silu novaca. U kuće ćemo svoje primiti goste, dočekati

rodbinu i pozvati prijatelje, ali ako nam vrata ostanu zatvorena za siromahe, za nepoznatu trudnicu i čovjeka koji je ostao bez posla, dok nebo bude slavilo i anđeli pjevali, mi ćemo zapaliti naša umjetna svjetla i umišljati kako smo napravili nebo na zemlji, a zapravo smo i sebe i zemlju osiromašili, sakrivši iskonsko nebo od svojih očiju i od srca svoje djece, raspalivši naše bučne razglase da ne čujemo odjek neba.

Pa ipak, dođi, Gospodine Isuse, svrati k nama! Dođi i protresi nas, istresi iz nas svu nakupljenu prašinu i prljavštinu, svu samodostatnost i zaokupljenost sami-ma sobom, sve naše iluzije i sva bježanja od istine i odgovornosti, od tvojega dozivanja. Znamo, Gospodine Isuse, da ti sam biraš gdje ćeš svratiti, pa te molimo da se nađemo tamo gdje ti dolaziš, makar tamo našli samo sirotinju, one s ruba društva, beznačajne. Daj

Ići ususret Novorođenome

Božić nije sjećanje nego blagdan rođenja Boga, svake godine drukčiji, neponovljiv i nov. Upravo je to muka i križ s Božićem te istodobno bogat-

stvo slavlja počovječenja Boga. Rođenje Isusa Krista jest početak posebne povijesti odnosa između Boga i čovjeka. Ta se poruka ne mijenja, ne mijenja se ni naša aktualizacija toga događaja, ona se jednostavno treba svake godine iznova ispisati, proživjeti. Zašto? Zato jer se mi mijenjamo, mi koji smo pozvani i koji želimo sva-ke godine autentično slaviti ovo slavlje. Kad bi rođenje Isusa Krista bilo slavlje sjećanja, onda bismo na Božić imali komemoraciju života i djela Isusa iz Nazareta. Ali Božić i ove godine jest i biti će samo onda ako nije ponavljanje nego novi pokušaj uprisutnjenja Boga u mom sasvim osobnom životu.

Kako pak doći do božićne radosti, kako ostvariti osobni Božić u vjerničkom zajedništvu i solidarnom življenju u svijetu? Je li to stvar nivoa duhovnosti ili čak neke intelektualne kondicije? U svakom slučaju mnogi ljudi imaju poteškoća veseliti se samo zato jer je dan Božića. Toliko smo zaokupljeni sami sobom da nam je jedva moguće upustiti se u slavlje. To po sebi nije ništa dramatično, jer sam blagdan ne može po nekom automatizmu u nama stvoriti radost. Neprimjereno je stvarati neku „umjetnu radost“. Ali prihvatiti nam je da se u nama neprestano bore raspoloženja radosti i tuge, ushit i potištenost.

Pretjerana zabrinutost usredotočuje nas na poimanje života kao isključivo rješavanje poteškoća. Istinska slav-lja nipošto nisu pozivi na bijeg od stvarnosti života, pa tako i njegovih poteškoća. Slaviti slavlje nije zatvaranje očiju pred životnim tegobama. Slaviti blagdane svoje vjere znači ponovno, iz drugoga kuta, pokušati sagledati vlastite životne poteškoće i stvarati novi odnos prema svome životu i svijetu uopće. Stoga nas svetkovine naše vjere potiču na trenutak ostaviti brige i probleme sa strane. Bez sumnje, poteškoće i potištenosti dio su našega života, ali nisu čitav naš život. Naglašenije tražiti pozitivno u našim životima gotovo da je preduvjet za slaviti blagdane. Tada ćemo vrlo brzo osjetiti kako se budi i povećava dobro i radost u nama. Ići ususret Novo-rođenom Spasitelju odnosno stupanjem pred lice Božje relativiziramo svoj život i proširujemo svoje perspekti-ve, bez da time ignoriramo osobne tegobe ili probleme ovoga svijeta. Nema pogodnog i nepogodnog vremena za slavljenje blagdana Božića. Jer kad bismo čekali da sve bude u redu, jedva kad bismo mogli slaviti Božić. Dakle, Božić uvijek dolazi u pravo vrijeme.

Božićna radost nije i ne može biti isključivo privatni pothvat. Sami se ne možemo veseliti. Slavlje Božjeg počovječenja traži drugoga, treba zajedništvo. Skupa se veseliti znači uvećati i osmisliti božićno slavlje. Bitan oblik radosti, podijeljenog veselja, jest upravo riječ. Osobna riječ i riječ navještenja Radosne vijesti. A

4

3001715. 2015

.

nam hrabrosti da se usudimo prići bliže, kako bismo čuli glas s neba, prepoznali znakove milosti i odazvali se pozivu: dođite i vidite! A ako se tada odnekud pojave i neki nama nepoznati mudraci, daj nam hrabrosti da ti se zajedno s njima ponizno poklonimo i da uz njihove dragocjene darove stavimo i naše, posebno one za koje nitko ne zna, a koje smo ovoga došašća potiho spremali u nadi da će ti biti mili.

Dođi, Gospodine Isuse! Vidiš kako i današnji vladari, koji misle da njihova moć doseže do kraja svijeta, opet posežu za silom i pokušavaju te ukloniti s lica zemlje. Preimenovali su tvoj rođendan u bezimeni blagdan, zajedništvo obitelji u trgovačku pomamu, sveto slavlje u ludovanje. Dok te s nestrpljenjem i radošću očekuje-mo, priznajemo da nas je strah Herodā koji te i danas progone, ubijajući po zakonu milijune nerođenih, a tolike milijune izgladnjelih i bolesnih osuđuju na smrt uništavajući hranu i trošeći na oružje. Makar znaš što te čeka u Betlehemu, i u progonstvu u Egipat, i u skromnoj nazaretskoj kućici, pa kasnije sve do križa, ipak, Bože

naš, dođi, jer ako nam ti ne dođeš, ostat ćemo jadni, pusti i prazni. A kada ti dođeš, sići će nebeska radost na ovu zemlju, radost anđela među ljude, među sva stvorenja i u svu prirodu. Tvoj je dolazak ključ povijesti i vrata u život, tvoj dolazak vraća osmijeh djetetu i nadu poniže-nomu, siromašnomu i potlačenomu.

Znam da ćeš, Gospodine Isuse, sigurno doći k najmanjima koji ne će dobiti nikakvoga poklona! Ti sigurno dolaziš u štalu bez ognjišta, pod krov koji prokišnjava, stižeš u podrume i garaže pretvorene u podstanarska skloništa, na bolničke odjele, u sirotišta i staračke domove, među odbačene i zaboravljene! Pa ipak, Isuse, oprosti što ću te, ovako naivan, opet zamoliti (odgovorit ćeš mi da si već puno puta uzalud pokušavao) da još jednom pokucaš na vrata moćnih, koji se boje tvoje ime izgovoriti (čini im se kao da će se opeći), pa da ti ovogodišnji rođendan bude osobito sretan! Tebi, Isuse, i svim tvojim prijateljima, sretan Božić, tvoj rođendan!

Don Ante Mateljan

te riječi, i sama Riječ, prije ili kasnije postaju pjesma, podijeljena radost i slavlje zajedništva. Božićni ugođaj se može organizirati ali stvarna božićna radost je na-dasve osobna pustolovina. Prihvaćanjem i susretanjem sebe počinjemo se osposobljavati u otkrivanju stvarnih razloga svoje sreće i vjerničkog ispunjenja. Promjenom sebe, obnovom odnosa prema temeljima vlastita življe-nja, činimo onaj korak kojim iz svakodnevice kročimo u blagdan, pa tako i u slavlje Božića.

Ivan Krstitelj nas upozorava da nam je „pripraviti put Gospodinu“. Osloboditi nam je dakle, mjesta za Božićno novorođenče u nama i našem svakodnevnom (ne samo predbožićnom!) životu. Stoga nam je odgovoriti na pitanje: koga zapravo očekujemo za Božić? Možda nas božićna koreografija, božićne pjesme i pokloni uvode u božićno raspoloženje, no, to još ne znači da se događa Božić, moj osobni blagdan Božića.

Kod prvog slavlja Božića neposredni sudionici su bili iznenađeni Božićem, nisu se pripremali za slavlje, ali su itekako bili otvoreni za dolazak Boga. Upravo iz držanja pastira možemo naučiti što je potrebno da bi se dogodio blagdan Božića. Prije svega potrebna nam je čežnja za Spasiteljem. Pastiri su bili ispunjeni čežnjom za Mesijom, računali su s njegovim dolaskom. Po isključivo ljudskoj logici ne bi se nikada u mrkloj noći uputili slijediti znakove dolaska Boga. Čežnja za Bogom učinila ih je odvažnima upustiti se na put do Spasitelja, iako je razum govorio da je to nemoguće. Te prve poklonike i slavljenike Božića resio je smisao za neznatno, neugledno i siromašno – poznavanje upravo tog primarnog načina Božjeg djelovanja u svijetu otvo-rio ih je za „bogoprimljivost“. Takvo držanje otvaralo

je pastire za život koji je računao s Bogom. Računati s Bogom znači imati povjerenje u Boga, znači da je i nemoguće moguće.

I mi smo pozvani poput pastira pitati se što je s našom čežnjom za Bogom. Računamo li s Bogom, nadamo li se još nečemu od Boga i s Bogom? Ili je Bog samo dežurni za ispunjenje naših interesa? Još načelnije pitano: Gdje i kada zapravo još trebam Boga? Tražim li ga da zauzme mjesto za stolom moga života? Ili je On ipak onaj koji kvari moje raspoloženje zbog moralne prezahtjevnosti, zbog previsoke letvice kriterija življenja?

Zasigurno pripravljanje puta Božiću do naših srca i našega života, nipošto ne znači da će time biti riješeni svi naši životni problemi. Isto tako u rješavanju životnih poteškoća nije nam ostaviti Boga po strani. Uključivati Boga u naš život ne znači nepotrebno ga uznemirivati. Nema primjerenih ili neprimjerenih situacija, osoba, prostora ili vremena za Boga.

Mi vjerujemo da je Bog svugdje prisutan. Ali Bog, Božić stanuje samo ondje gdje mu mi dozvolimo. Na nama je da mu oslobodimo prostor i mjesto, da svrati i do nas, ne samo na Božić! Da bi nam se dogodio taj susret, susret s Božićem, potrebno je ne samo otvoriti se ili izići iz sebe. Još više od toga tražiti nam je Boga. Nije to igra s nekim nebeskim skrivačem nego je to nadasve prepoznavanje Božje prisutnosti. A Božić, Bog duboko je skriven u nama i traži da bude otkriven. Uputiti nam se je tražiti Boga kako bismo prihvatili i pronašli sebe i drugoga.

Frano Prcela, O.P.

5

Poruka pape Franje za početak Godine posvećenoga života

Na prvu nedjelju došašća, 30. studenoga 2014., u Va-tikanu je otvorena Godina

posvećenoga života. Euharistijskim slavljem u Bazilici sv. Petra predsje-dao je kardinal João Braz de Aviz, prefekt Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apo-stolskoga života. Koncelebrirali su kardinali, nad/biskupi i preko 200 prezbitera. Iz Generalne kurije Reda Manje braće bili su: fra Mi-chael Perry, generalni ministar, fra Ernest Karol Siekierka, generalni definitor za slavensko područje, fra Vidal Rodríguez, generalni tajnik za formaciju i studije i dr. Od naših je bio fra Šimun Markulin.

Na početku euharistijskoga slavlja nadbiskup José Rodríguez Carballo (OFM), tajnik Kongrega-cije, pročitao je poruku pape Franje, koji je na apostolskom putovanju u Turskoj:

Draga braćo i sestre posvećenoga života!

S velikom radošću obraćam vam se povodom euharistijskoga slav-lja za početak Godine posvećeno-ga života. Žarko sam želio osobno biti među vama, kao što sam i bio planirao, no Božja volja odlučila je drugačije.

Proglašenjem Godine posveće-noga života, pedeset godina nakon objave saborskoga dekreta „Perfectae caritatis“ o obnovi redovničkoga ži-vota, prvenstveno sam želio predsta-viti cijeloj Crkvi ljepotu i dragocje-nost ovakvoga oblika nasljedovanja

Lk 10,42), neumorni ste graditelji bratskoga zajedništva, svjedočeći evanđeoski zakon uzajamne ljubavi među sobom, a potom prema svim ljudima, osobito najsiromašnijima. Svjedočite kako univerzalno brat-stvo nije kakva utopija, nego Isusova želja za čitavo čovječanstvo.

Drage osobe posvećenoga života, hvala vam što ste došli ovdje obi-lježiti početak Godine posvećenoga života. Posebno zahvaljujem kardi-nalu Joãou Brazu de Avizu, prefektu Kongregacije za ustanove posveće-noga života i družbe apostolskoga života, koji u moje ime predsjeda euharistijom. Želim zahvaliti i mons. Joséu Carballu i svim djelatnicima Kongregacije koji predano rade na svim predviđenim događanjima za ovu godinu.

Dok povjeravam Djevici Mariji – ljubljenoj Očevoj kćeri, koju je Duh Sveti obdario milosnim darovima i koja je vaš uzor – Godinu posveće-noga života, pratim vas u svojoj mo-litvi i svima nazočnima udjeljujem svoj apostolski blagoslov.

Okupljeni vjernici s radošću su primili Papine riječi. Propovijed je izrekao kardinal Aviz.

Uoči otvaranja Godine posveće-noga života mons. Carballo predvo-dio je u subotu, 29. studenoga 2014., bdijenje u Bazilici Marije Velike u Rimu. Tom prigodom papa Franjo poslao je videoporuku svim nazoč-nima u Bazilici, a preko njih i svim posvećenim osobama u svijetu.

IKA

Krista, koji predstavljate svi vi koji ste odlučili sve ostaviti kako bi po evanđeoskim savjetima izbliza na-sljedovali Krista. U mnogim inici-jativama koje će se odvijati ovdje u Rimu, kao i u ostatku svijeta, vaše sjajno svjedočanstvo života bit će po-stavljeno poput svijeće na svijećnjak da obasja i ugrije cijeli narod Božji. I vama ovdje nazočnima ponavljam poziv koji sam uputio vrhovnim po-glavarima prije godinu dana: probu-dite svijet, osvjetljujući ga svojim proročkim svjedočanstvom!

Kako ćete ostvariti ovaj poziv, ne samo u godini koja vam je po-svećena, nego uvijek? Dajem vam tri smjernice.

Budite radosni! Pokažite svima da nasljedovanje Krista i življenje njegova Evanđelja ispunja vaše srce radošću. Podijelite ovu radost s oni-ma koji su vam blizu, kako bi tolike osobe i same osjetile želju da vam se priključe u prekrasnom i uzbud-ljivom evanđeoskom izazovu.

Budite hrabri! Tko se osjeti vo-ljen od Gospodina, znat će mu se i povjeriti. Tako su činili vaši uteme-ljitelji i utemeljiteljice, otkrivajući nove putove služenja Kraljevstvu Božjem. Snagom Duha Svetoga – koja je uz vas – idite među svijet i pokažite moć Evanđelja, koje i da-nas čini čudesa i može dati odgovor na sva ljudska pitanja.

Budite žene i muškarci zajedniš-tva! Ukorijenjeni u osobno zajed-ništvo s Bogom, kojeg ste izabrali kao bolji dio svojega života (usp.

6

3001715. 2015

.

Poruka biskupa Hrvatske za predsjedničke izbore 2014.

Draga braćo i sestre!1. Povodom izbora za predsjednika/predsjednicu

Republike Hrvatske, koji će se održati 28. prosinca ove godine, mi – katolički biskupi – želimo s vama, članovima Božjega naroda, ali i sa svim ljudima dobre volje, podijeliti svoja promišljanja te vas pozvati da, dajući savjesno i odgovorno svoj glas, osobno preuzmete odgovornost za općedruštveni boljitak i daljnji razvoj demokracije u hrvatskome društvu.

Naime, političko djelovanje, kao oblik neposredne skrbi za zajedničko dobro, časno je i prijeko potrebno služenje u zajednici, jer ljudsko društvo ne može biti dobro uređeno ni plodno, ako u njemu nije prisutna za-konita vlast, koja osigurava red i pridonosi, u dovoljnoj mjeri, ostvarenju općega dobra (usp. Katekizam Kato-ličke Crkve, br. 1897.).

U tome smislu, dajući svoj glas osobi koja, po vašem uvjerenju, svojim životom i javnim djelovanjem najviše utjelovljuje mudrost, razboritost i odlučnost u vođenju državničkih poslova, ne samo da ostvarujemo Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno biračko pravo nego, kao građani i vjernici, izražavamo i svoju ljubav koju gaji-mo prema Domovini. Istovremeno, ispunjavajući svoju građansku i vjerničku dužnost, izražavamo i zahvalnost svim prethodnim naraštajima koji su nam svojim živo-tom i žrtvom omogućili da uživamo blagodati nacionalne suverenosti u ozračju istinske slobode.

2. U želji da pripomognemo u donošenju što odgo-vornije i razboritije odluke, želimo skrenuti pozornost na neke važne vidove današnjih društvenih, kulturalnih i političkih prilika hrvatskoga društva te na taj način izraziti i svoja očekivanja od budućega predsjednika, odnosno buduće predsjednice Republike Hrvatske. U duhu biblijske mudrosti koja ističe kako onaj “tko vlada ljudima pravedno i tko vlada u strahu Božjem, taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce” (2 Sam 23,3), predsjednik/predsjednica države već bi po odgovornosti službe koju obnaša trebao/la biti moralni autoritet i savjest društva.

U okolnostima teške gospodarske krize, a koja za posljedicu ima sve veće osiromašenje puka i socijalno raslojavanje hrvatskih građana, za očekivati je od pred-sjednika/predsjednice Republike da se svojim autorite-tom snažno zauzme za pronalaženje izlaza iz gospodar-skih poteškoća u koje svakodnevno sve dublje tonemo. Stoga smo uvjerenja da predsjednik/predsjednica države, kao ona/j koji/a “predstavlja i zastupa Republiku Hrvat-sku u zemlji i inozemstvu” (Ustav Republike Hrvatske,

čl. 93.), treba ojačati diplomaciju, naročito gospodarsku te tako pripomoći sveukupnom oporavku našega društva.

Zato se nadamo, da će se budući predsjednik/pred-sjednica, na čelu države koja je članica Europske unije, pridružiti pozivu pape Franje, upućenomu nedavno za posjeta Europskomu parlamentu u Strasbourgu, te biti osoba koja će svojim primjerom prednjačiti u zauzima-nju za prava obespravljenih, osobito siromašnih, upo-zoravati na nužnost promjene mentaliteta, odbacujući funkcionalističke i privatističke modele koji neizbježno vode u “kulturu odbacivanja”, te snažnije zahtijevati uspostavu pravednije raspodjele dobara i osiguravanje dostojanstvenoga rada, jer bez socijalne osjetljivosti nema ni razvoja društva u cjelini.

3. Upravo na tragu spomenutoga govora, u kojem je Sveti Otac naglasio kako je došao trenutak za zajedničku izgradnju Europe koja se ne vrti oko ekonomije, nego oko svetosti ljudskoga života, odnosno oko neotuđivih vrednota; Europe koja je nositeljica znanosti, umjetnosti, ljudskih vrednota, ali i vjere; Europe koja gleda na čovje-ka, koja ga brani i štiti, osobito obitelj, temeljnu stanicu i dragocjeni element svakoga društva, pozvani smo kao vjernici poduprijeti programe onih predsjedničkih kandidata koji se zauzimaju za promicanje dostojanstva žene, za zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene te promiču kulturu života.

Od državnoga poglavara također se očekuje da po-štuje vjersku slobodu, slobodni izbor vjerskog odgoja i pravo na priziv savjesti protiv nepravednih građanskih zakona koji prisiljavaju ljude da djeluju protivno zahtje-vima moralnoga reda, temeljnih prava osoba i naučava-nja evanđelja, budući da je to potvrda demokratičnosti i poštivanja pluralnosti nekoga društva.

4. U svjetlu sve naglašenijih ideoloških prijepora u Republici Hrvatskoj koji ozbiljno narušavaju kulturu dijaloga, očekujemo od predsjednika/predsjednice Re-publike da nedvosmisleno osudi sve zločine (usp. Rezo-lucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1096/1996 i 1481/2006), bez razlike kada i u ime koje ideologije

7

su počinjeni, jer je to nužan preduvjet za uspostavljanje društvenoga mira i nacionalnoga jedinstva. U tome smislu, od iznimne je važnosti da se predsjednik/pred-sjednica Republike zalaže i za iznošenje cjelovite istine o Domovinskome ratu te gaji poštovanje prema svim hrvatskim braniteljima zauzimajući se za ostvarivanje njihovih pravednih zahtjeva.

Predsjednik/predsjednica, kao “prvi čovjek hrvatske države”, pozvan/a je voljeti svoj narod, pružati primjer zdravoga domoljublja, poštujući simbole i znakovlje hr-vatskoga nacionalnog identiteta i sprječavati rasprodaju nacionalnoga bogatstva. Na međunarodnoj se razini tre-ba zauzimati i boriti se za interese svih hrvatskih građana i njihove države, a Hrvate koji žive u drugim državama doživljavati kao važan čimbenik u ostvarivanju dobrih međunarodnih odnosa te se zauzimati za njihova poli-tička i kulturalna prava.

5. Iako je kriza zahvatila velik broj građana Repu-blike Hrvatske te se osjeća stanovita ravnodušnost i napast malodušja, ne smijemo se prepustiti dojmu da se ništa ne može učiniti ni promijeniti. Podsjećamo sto-ga, kako je neizlazak na izbore također određeni oblik glasovanja, jer tada drugima prepuštamo da odlučuju u naše ime, pri čemu svi neizbježno trpimo posljedice tih odluka. Pozivamo vas stoga da se dobro informirate o programima predsjedničkih kandidata i da se ne odri-čete svoga prava da na izborima aktivno suodlučujete i

o svojoj budućnosti. Dajući glas određenoj osobi vi joj izražavate povjerenje i na stanovit ju način ovlašćujete da vas zastupa tijekom sljedećih pet godina.

Apeliramo i na predsjedničke kandidate da u predi-zbornoj kampanji sačuvaju osobno dostojanstvo i čast, jer izbjegavajući neprimjereno i nekorektno postupanje prema političkim protivnicima na najbolji način očituju svoju prikladnost za obnašanje te odgovorne državničke službe. Isto tako upućujemo poziv sredstvima društve-noga komuniciranja da, osim što se od njih očekuje da svoje poslanje u predizbornoj utrci ispune s visokim standardima profesionalnosti, također poštuju blagdan-ske dane i na taj način očituju visoku razinu tolerantnosti i demokratičnosti.

S dubokim pouzdanjem u Božje čovjekoljublje i njegovu bezgraničnu ljubav koju nam očituje upravo u božićnim danima, pozivamo vas da nam se pridružite u molitvi za slogu i napredak naše Domovine i pre-poručimo ju zagovoru One koju vjekovima nazivamo Advocata Croatiae, Odvjetnicom Hrvatske, da bismo mogli što odgovornije i savjesnije pristupiti predstojećim predsjedničkim izborima.

Vaši biskupi

Zagreb, 10. prosinca 2014.

IKA

Presjednički izbori važni za Hrvatsku

Pred nama su dani vječne Božićne radosti i dani izbora za predsjednika države, što je podudarnost, žurim reći na početku, koja se mogla izbjeći. Da je

bilo volje i vjerničke solidarnosti! Da se Crkvu slušalo, da se vjeri htjelo izaći u susret, ma zapravo, samo da se imalo minimalne istinske ljudske uviđavnosti, kad već nije bilo iskrenih vjerskih osjećaja, mi bi za Božić božićevali, a ne bismo se bavili izborima i golom poli-tikom! Naime, Crkva je i nakon zadnjih izbora tražila i predlagala da se za Božićne dane izbori ne raspisuju, jer se tako krade komad božićnog ugođaja. Ne samo ugođaja, krade se od božićnog misterija, krade se dio božićne kontemplacije, trga nas se, odvlači od jaslica! A tada nam je samo tamo mjesto! I tada nas i duša samo tamo vodi! U riječ, oni koji u božićne dane raspisuju izbore miljama su daleko od jaslica i Božića! Ali, to smo u ovih par godina naučili, zar ne?

Dakle, kad nam već guraju olovku u ruke baš tih dana, valja nam izaći na birališta i reći što mislimo o vlasti. Valja to napraviti i stoga jer na našim pro-storima puna i prava demokracija još nije zaživjela i jedini dan, jedini tren kad smo svi isti i kad možemo mijenjati budućnost, to je dan izbora. Ne izaći na izbore znači oduzeti samom sebi mogućnost da sli-jedeće četiri godine bilo što odgovorno promijeni-mo u politici i na vlasti. A politika je danas nažalost sve i svugdje! Dakle, onaj kome je danas dobro, tko je zadovoljan, dobro zarađuje, te je svojom situacijom, svojim primanjima, svojim statusom u društvu i stanjem hrvatske države zadovoljan, taj ne će puno dvojiti niti kod predsjedničkih, niti kod parlamentarnih izbora. Taj će zaokružiti postojeće stanje i postojeće političare jer je njemu osobno s ovom vlašću dobro krenulo. Od takvih tražiti da razumiju da je njegovo dobro i njegov dobar položaj u društvo miljama daleko od općeg dobra, posao je koji nema smisla! No, kako je bitno veći broj onih

8

3001715. 2015

.

koji zadovoljni nisu i žude za promjenama, ali još uvijek dvoje koga zaokružiti, njima je mislimo, moguće savjetom pomoći. Svima koji su uistinu ne-zadovoljni i uistinu žele promjene, njima je moguće pomoći! U slučaju predsjedničkih izbora mogu se realno odlučiti samo između dva kandidata: Kolinde Grabar Kitarović ili Milana Kujunđića.

Tko uistinu želi promjene taj će se zacijelo ru-kovoditi ovom računicom: glasati ću za onoga tko realno može pobijediti, promijeniti sadašnju vlast,a to razmišljanje mi se čini najboljim, najmudrijim, najpametnijim! A, sve analize do sada, i prave i na-mještene, sve barem generalno pokazuju da jedino Kolinda Grabari Kitarović može pobijediti aktualnog predsjednika! I zato je ta odluka prevažna, odluka koja daje glavni odgovor na glavno pitanje: tko ga može pobijediti! Jer, s Josipovićem smo dobili re-giju umjesto Unije, s njim smo se osramotili o lex Perković kao nikada, On baš ništa nije poduzeo da se

zaustavi gospodarska propast. Sada pak u ustavnim promjenama aktualni predsjednik traži pravo veta na odluke parlamenta, što bi mu dalo kompletnu vlast u zemlji, a Sabor pretvorilo u nevažnu brbljaonicu. Tko ne želi Europu nego prostor bivše Jugoslavije kao okvir gdje se Hrvatska smješta, taj ne će tražiti promjene! Njemu je lako glasovati!

Oni drugi će možda dvojiti: Kolinda ili Milan. No, glasovati za promjene koje nisu realne, glasova-ti za nekoga tko realno ne može pobijediti, to znači glas baciti u bunar! To pak znači de facto pomoći aktualnom predsjedniku da ostane na vlasti! Pitate me, je li Kolinda idealan izbor? Ne znam da li je ona idealan izbor. Znam samo da bih mirno spavao da je ona na Pantovčaku, znam samo da ona jedina može pobijediti aktualnoga crvenog predsjednika. Meni je to za moj izbor, dosta! A vama?

Tihomir Dujmović

Kakvog predsjednika/cu trebaju Hrvati?

Ovogodišnji Božićni i novogodišnji blagdani bit će, pored obiteljskih susreta, vjerničkog okup-ljanja u crkvama, molitve i veselja, obilježeni

nesumnjivo i važnim političkim događajem, izborom predsjednika Republike Hrvatske 28. prosinca, a najvje-rojtnije i 11. siječnja slijedeće godine, kada je predviđen drugi krug u slučaju da prvi krug ne izbaci ime pobjed-nika. Po nekim teorijama i tumačenjima predsjednik države i nije neka važna funkcija, jer su mu ovlasti ograničene i to djelomice više manje na vanjsku politiku i sigurnosne službe, dok se u najvažnijim, gospodar-sko-socijalnim pitanjima, njega ništa i ne pita. Sukladno takvim razmišljanjima mnogi su skloni mijenjati način izbora, koje bi izabralo neko drugo predstavničko tijelo, Sabor proširen predstavnicima važnih društvenih insti-tucija Akademije, Matice hrvatske, vjerskih zajednica …, slično nešto kako se to prakticira, primjerice, u Njemačkoj ili Italiji.

Ipak, predsjednik ima određenu simboličku važnost koja se ne smije podcjenjivati, a ovisno o svom osobnom autoritetu može presudno utjecati na opći politički smjer. To je tim važnije što se Hrvatska kao država i Hrvati kao narod još uvijek traže u nekom, još jednom, povijesnom raspuću, progonjeni demonima prošlosti, opterećeni

starim vezama, sjećanjima i sentimentima, formalno u euroatlantskim integracijama, u kojima još uvijek tra-žimo svoje pravo i stvarno mjesto. Ne ćemo, dakako, spominjati imena, nije ni prilično na ovome mjestu, a i metodološki je tako bolje, pa možda bi i svaki birač trebao tako postupiti. Treba, naime, stvoriti poželjan model, pa tek onda potražiti osobu koja tom modelu najviše odgovara. Doduše, puno je lakše kazati kakvog predsjednika ne bismo željeli, nego kakvog bismo želje-li. U prvom je pitanju, naime, moguća personalizacija, a u drugom preostaje tek idealizacija.

Glavni problem hrvatskog društva, osim ekonomske krize, reći će bez dvoumljenja većina mogućih ispitanika nekoga mogućeg istraživanja, jest ideološka podjela i to ona koja svoje korijene vuče još iz Drugoga svjetskog rata. Ta je podjela devedesetih bila prevladana pod vanj-skom opasnošću i jedinstvo se, kao što smo se nedavno osvjedočili, opet lako uspostavlja čim se ta opasnost pojavi za lošeg grmljavinskoga vremena, u obliku nekog recidiva. Nažalost, podjelama su doprinosili posljednjih petnaestak godina ponajviše baš ljudi s vrha svojim svr-stavanjem uz jednu stranu, svojim isključivim i tenden-cioznim tumačenjem povijesti, opravdavanjem zločina koje je jedna strana počinila, optužbama na račun cijelog

9

naroda, podcjenjivanjem Domovinskog rata i branitelja. Dakle, najviše nam treba imati na čelu države osobu koja je u stanju izdići se iznad toga, biti otvorena prema či-njenicama, razumjeti sve strane u građanskim sukobima iz prošlosti, okrenuti se budućnosti. U novije vrijeme na djelu su i druge vrste podjela poput ove krajnje ne-potrebne i umjetno inducirane na sjever i jug, ali i one koje nije teško riješiti u okviru liberalno-kapitalističkog sustava za koji smo se opredijelili, a to je podjela na odveć bogate i odveć siromašne. U odnosu na to posljed-nje predsjednik/ica bi morao/la ponuditi takav koncept razvoja koji se ne će temeljiti na krupnim kapitalistima, trgovcima, bankarima i varalicama, nego na širokom krugu malih poduzetnika i obiteljskom gospodarstvu, uz visok stupanj solidarnosti i zaštite radničkih prava.

Bez obzira na članstvo u raznim europskim i svjet-skim institucijama, uz određene ohrabrujuće iznimke, hrvatski predstavnici se drže uglavnom rezervirano kao drugorazredni reprezentanti drugorazredne zemlje, uvijek spremni na slušanje i popuštanje. Voljeli bismo tamo za tim okruglim stolovima i u velikim blještavim dvoranama vidjeti samosvjesnog predsjednika/icu koji/a se ne će sramiti svoje zemlje i svoga jezika, koji/a će htjeti i znati zastupati interese naroda i zemlje u čije ime nastupa i koji/a će biti primjer cijeloj diplomaciji. Kompleks manje vrijednosti je jedan od većih mental-nih problema nacije, što je vjerojatno rezultat dijelom

objektivne političke snage i utjecaja, ali još više povije-snog naslijeđa i polukolonijalne ovisnosti. Naši su poli-tički prvaci nerijetko djelovali kao postavljeni guverneri stranih država, a ne kao izabrani zastupnici nacije.

Jugokomunizam je definitivno teška trauma na ko-lektivnoj svijesti naroda i čovjek koji se nađe na čelu države morao bi uvažavati tu svijest i okaniti se poku-šaja obnavljanja propale zajednice i njegovanja nekih naročitih odnosa, naročitog prijateljstva i zajedništva u formi «regiona», «naših prostora» i sl., kao da nismo susjedi i nekim drugim još važnijim zemljama i regija-ma i kao da nismo dijelom europske zajednice država, a sve opet po tuđim zamislima i nagovorima. Podrška istočnim susjedima na njihovu putu prema Europskoj uniji morala bi biti uvjetovana ispunjavanjem «dugova» iz prošlosti i rješavanjem nekih još otvorenih pitanja. Poklisarima u stranim zemljama ne bi smjeli više biti ljudi iz jugoslavenske diplomacije koji, primjerice, drže Titove slike u svojim uredima.

Predsjednik/ica države ne može kazati kako su neke strateške odluke koje se tiču gospodarenja nacionalnim bogatstvima, prirodnih i energetskim resursa, granica na moru i na kopnu i slično nešto što se njega ne tiče i čime se nije dužan baviti. Naprotiv, on je prvi čovjek koji će stati u obranu nacionalnog integriteta te gospodarskoga i političkog suvereniteta.

Za hrvatsko stoljećima otvoreno nacionalno pitanje ne može se reći kako je riješeno, unatoč ostvarenoj državnoj neovisnosti dok god su Hrvati u Bosni i Her-cegovini izvrgnuti diskriminaciji i sustavnom nestajanju. Zadnjih smo godina počesto slušali kako je to problem druge države i kako se Hrvatska ne bi smjela miješati u to. Ali ne, to je i ustavno i geopolitičko i povijesno pa i moralno pitanje od prvorazrednog značenja. Hrvatska u liku svoga Predsjednika/ice mora jasno bez suvišnog taktiziranja u dogovoru s tamošnjim Hrvatima jasno kazati što traži i što očekuje prije nego BiH dođe na prag EU. A najmanje što se može tražiti jest ravnoprav-na federalna jedinica u sklopu federacije triju naroda. I velika tema hrvatskog iseljeništva također je posljednjih godina zaboravljena, kao što je izgleda ostala pomalo po strani i u dosadašnjem dijelu kampanje. Zastupljenost iseljenika u političkom i gospodarskom života nakon velikih najava i očekivanja nije niti simbolična i nipošto ne odgovara realnoj potencijalnoj važnosti ovoga dijela naroda niti onome što je on dao u održanju političke svijesti i borbi za slobodu.

Na kraju, ali ne manje važno, Hrvatskoj ne treba predsjednik koji će slijediti pomodarske, pseudoliberal-ne, eksluzivističke, svjetske trendove kad su u pitanju određena moralna načela poput braka, obitelji, pobačaja, itd. Treba joj predsjednik koji je ukorijenjen, a što ne znači zatvoren, u tradiciji, u povijesti vlastitoga naroda i u kršćanskom vrijednostima.

Josip Jović

Kip DomovineU katedralu jedne teške noći, uđoh tiho i priđoh do oltara, sa zvonika jecahu zvona stara.

Htio sam duši molitvom pomoći kad tamo pri tamnom visokom odru, jedna žena gledaše u daljinu.

Tri su joj boje ovile haljinu, prepoznah crvenu, bijelu i modru, i reče mi tiho: moli se, sinko, nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti...

A. G. Matoš

10

3001715. 2015

.

Čudotvorna Gospa Sinjska i „Alka“Uvodna napomena

Danas će mnogi ljudi ponosno reći da su grad Sinj i Cetinjska krajina najviše poznati u domovini i u inozemstvu po Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i

viteškoj igri „Alki“. Današnji naraštaj rođenih Sinjana i još više doseljenika, koji već dugo žive u gradu, imaju osobitu povlasticu i rijetku sreću da žive u „Godini velikoga jubileja Čudotvorne Gospe Sinjske“, koja je svečano otvorena na blagdan Velike Gospe ove godine.

Već se više godina iznose razni prijedlozi da bi se taj veliki jubilej mogao dolično obilježiti i proslaviti. No, da bi se moglo dostojno proslaviti taj jubilej, treba se sjetiti povijesnih događaja i vjerodostojnih svjedočanstava. Mnogi su, naime, znanstvenici i povjesničari osvijetlili razna pitanja. Stoga ćemo nastojati ukratko prikazati re-zultate njihovih istraživanja, da bismo najprije upoznali i onda prihvatili povijesnu istinu. Gospodin Isus davno reče: „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32).

Čudotvorna Gospa Sinjska

1. Od Rame do SinjaPoslije 150 godina robovanja turskim silnicima

(1536.-1686.) Cetinskoj krajini sinulo je sunce slobode,

odnosno oslobođena je od turskoga zuluma. Odjednom je postala dio Mletačke Republike. Krajina je oslobo-đena, ali je u njoj bilo vrlo malo stanovnika. Stoga su mletačke vlasti omogućile da iz Rame fratri dovedu u Cetinu oko 5.000 ljudi.

Kad su odlučili napustiti Ramu, fra Stipan Matić, gvardijan, zapalio je samostan, da ga Turci ne bi koristili. Ponijeli su sa sobom što su mogli. To i danas svjedoče neke inkunabule i pozlaćeni kalež. No, najveće blago bila je Slika Majke od milosti, koju su i u Rami štovali kao čudotvornu (fra Ivan Mialjić).

U novoj postojbini prilike su bile vrlo teške. Ni fra-tri nisu imali krova nad glavom, pa su se neko vrijeme zadržali u Dugopolju, gdje i nas postoji lokalitet nazvan „Rama“. Kratko su bili na Klisu, zatim u Splitu u nekada benediktinskom samostanu Sv. Stjepana pod borovima (Sustipan), dok se nisu preko Pojišana jedni smjestili na Dobromu (danas samostan Gospe od Zdravlja), a drugi se poslije tri godine vratili u Sinj.

Kad se je u Splitu doznalo za „čudotvornu sliku“, fratri su je „sakrili“ u kući Jure Bubičića u Velom Varošu. Čim su od mletačke vlasti dobili malu džamiju (na da-našnjem groblju), odlučili su Sliku donijeti u Sinj. Jedne je noći (vjerojatno 1792.) fra Ante Pletikosić uzeo Sliku Majke od Milosti i sam, bosonog, zaputio se u Sinj. Fra Ante je cijelu noć hodočasteći i moleći probdio noseći sv. Sliku. Kad je u zoru stigao na Radošić, fratri su s pukom Božjim u svečanoj procesiji donijeli sv. Sliku do crkvice sv. Frane. To je bila prva i najstarija procesija sa Slikom, najdulja (Split-Radošić), brojčano najmanja (sam fra Ante do Radošića, a onda fratri i narod). „Tute je kršćani još i od drugi mista počeše osobito štovat i u njiovi potriba k njoj se uticat… i Bog po njoj veća čudesa i veće milosti činjaše i podilivaše“ - svjedoči fra Petar Filipović u „Raspisanju“. Dakle, javno štovanje, čudesa i milosti!

Fra Pavao Vučković s drugim fratrima i narodom započeo je 1699. gradnju Crkve. Bio je to veliki i teški pothvat. Crkva je konačno sagrađena 1714. godine.

2. Junačka obranaU novoj godini (1715.) buknuo je rat između Turaka

i Mlečana. Mustafa-paša ̕Čelić 23. srpnja preko Prologa spustio se je s 50.000 vojnika u Sinjsko polje. Dio je voj-ske poslao na Vrliku, dugi na Otok, a glavnina je udarila na Sinj. Sinjski providur Zorzi Balbi, vojnički i civilni zapovjednik, naredio je da se svi povuku u Tvrđavu. Fratri su u posebnom kovčegu donijeli Sliku Majke od milosti i izložili ju u Crkvi sv. Mihovila. Iz samostana su došli u Tvrđavu: fra Pavao Vučković, fra Luka Batarelo,

11

fra Stipan Batarelo Bošnjak, fra Nikola Brčić, fra Mate Budimir, fra Ilija Ećimović i fra Bernardin Gornizai.

Turci su na prijevaru zauzeli Vrliku s fra Stipanom Gvozdanovićem, župnikom. U Otoku su poginuli gotovo svi branitelji (140) na čelu sa župnikom fra Stipanom Vučemilovićem, za koje „Dnevnik“ svjedoči da su „žrtva dušmanskoga bijesa i mučenici vjere“. Mržnja i krvoloč-nost Turaka se najbolje vidi u strašnom zločinu: uhvatili su Martina Brčića i živu mu sadrli kožu. Izdahnuo je u strašnim mukama. Mrtvo tijelo Otočani su donijeli u Tvrđavu i Z. Balbi ga je dao dostojno pokopati.

Kad su Turci došli u Sinju do Crkve, opljačkali su ju i spalili, a i sve kuće u Sinju i okolici. Zatražili su od posade da preda Grad. To je don Ivan Filipović Grčić uime posade odlučno odbio. Tada su počeli snažno uda-rati topovima po bedemima i više puta u jurišu pokušali osvojiti. Kad su bedemi bili gotovo razrušeni, 14. kolo-voza u ranu zoru neprijatelji su svim snagama žestoko navalili uvjereni da će zauzeti Grad. Dok je junačka posada (700 vojnika) hrabro odbijala neprijateljske na-srtaje, svi su drugi pred Slikom Majke od Milosti molili i plačući vapili za nebesku pomoć. Neimenovani časnik potanko je sve opisao u svom „Dnevniku“ i naglasio da je „junačku posadu krijepila božanska pomoć“.

General Emo svjedoči: „...Redovnici u Tvrđavi naj-većom brižljivošću nastojahu o duhovnoj službi okolo ginućih od topova i ranjenih od pušaka i drugog oružja, ne prestajuć hrabriti borioce na obranu Grada, osobito starješina fra Pavao Vučković s ostalimi oci lativši se mača, izgledom i glasom sokoliše vojnike na obranu…“

Branitelji su očekivali da će Turci sutradan, 15. kolo-voza, na sam blagdan Velike Gospe, opet snažno jurišati na Grad. Časnik bilježi: „…Kad je svićao dan naše Za-štitnice na nebo uznesene… (Mustafa-paša) diže svoje topove i vrati se sa svom vojskom u Livno…“ Dakle, časnik koji je i sam u obrani sudjelovao i sve to doživio tvrdi da je „posadu kripila božanska pomoć“ i da je „na dan naše Zaštitnice na nebo uznesene (na Veliku Gos-pu)“ turska sila odustala od opsade i povukla se. Tim je zapisom časnik potvrdio čvrstu vjeru u direktnu pomoć Nebeske Majke Marije.

Poginulo preko deset tisuća Turaka, a od branite-lja: pukovnik Sentiler, ing. D’Andres, poručnik Šurić,

kapelan fra Stipan Batarelo i 35 vojnika, a ranjeni su: providur Z. Balbi, nekoliko časnika i 46 vojnika. Fra Nikolu Brčića Turci su uhvatili, mučili i ubili.

Na kraju izvješća časnik spominje poimenice, osim Mustafe-paše, još i osmoricu turskih visokih vojničkih dužnosnika (pašâ i alajbegova).

3. Pobjeda je dar NebaSvi u Gradu noć provedoše u strahu, jer su slušali

viku i buku neprijateljskih vojnika i bojali se novoga juriša. Jedni su se pripremali da ujutro vojnički spre-mno dočekaju novi napad, a drugi, predvođeni svojim svećenicima, „probdiše svu noć u crkvi sv. Mihovila i prid oltarom sv. Barbare, na kom biše Slika Gospe od Milosti, plačem i suzam prošahu milost da ih ne pusti u ruke neprijatelja…“ („Raspisanje“).

Kad je svanuo dan 15. kolovoza 1715. godine, blag-dan Velike Gospe, providur Z. Balbi, branitelji, fratri i narod ostadoše zapanjeni i kao izvan sebe, kad vidješe da pod Sinjem nema niti jednoga živog neprijatelja, niti jednoga Turčina, da svugdje okolo leži više tisuća mrtvih tijela neprijateljskih vojnika, da je pašin čador prazan, da su ostale velike količine: slame, živežnih namirnica, oružja, strjeljiva i drugoga raznovrsnog materijala. Nisu mogli vjerovati da je ta velika turska sila tako iznenada i neočekivano odustala od opsjedanja…

„Turci počeše bižat…i osta ovi Grad oslobođen…Da je to bilo njezino dobiće, sumnje ne ima.“ Poslije su od zarobljenih vojnika doznali da su „Turci gledali svaku noć u vrime opsidnuća odit po zidu Grada jednu Ženu u velikoj svitlosti“ („Raspisanje“).

Pobožni narod s fratrima i drugim svećenicima bio je uvjeren da je pobjeda nad nadmoćnim neprijateljem dar Neba, tj. da je Bogorodica Marija, koju su danju i noću plačući molili pred njezinom Slikom, darovala pobjedu napaćenom narodu u Sinju, cijeloj Dalmaciji, drugim dijelovima domovine Hrvatske, pa i šire.

Vojnički i civilni zapovjednik Grada, providur Zorzi Blabi bio je uvjeren da je obrana Sinja i bijeg neprijatelja Božji dar, po zagovoru Nebeske Majke Marije. Stoga je u procesiji sa Slikom Majke od Milosti s časnicima i vojnicima išao kao pobožni hodočasnik i sudjelovao u sv. Misi Zahvalnici za darovanu pobjedu.

O tom danu (15. VIII. 1715.) fra Stjepan Zlatović piše: „Na dan Velike Gospe videć iz Tvrđave, da neima nijednoga Turčina u Cetini, u žaru bogoljubne harnosti franovci narediše veličajno obašašće (procesiju) sa sve-tom Slikom okolo varoša i grada. Svi vojnici, časnici i branitelji pod oružjem, s bubnji i barjaci pratili su svetač-ni obhod neizrečenim veseljem, radosti i bogoljubstvom, te povratiše svetu Sliku u grad.“

Istoga je dana Z. Balbi predložio da svaki časnik, kad dobije prvu plaću, ako hoće, dade svoj prilog. On će poslati dva časnika u Mletke i oni će dati kovati zlat-nu krunu, kojom će okruniti Sliku Majke od Milosti. To će biti vidljivi i „zlatni“ znak njihove zahvalnosti

12

3001715. 2015

.

za darovanu pobjedu. Skupljeno je 80 zlatnih cekina. Zlatna je kruna skovana i Gospina Slika okrunjena 22. IX. sljedeće godine (1716.).

Zlatna kruna na Gospinoj Slici i danas, poslije tri stoljeća, resi Gospinu glavu i svjedoči o Gospinoj milo-snoj pomoći i velikoj zahvalnosti providura Z. Balbija, časnika i vojnika, junačkih sinjskih branitelja.

Časnik, kojemu ne znamo ime i koji je pisao „Dnev-nik opsade“ (na talijanskom jeziku), zapisao je da „ju-načku posadu krijepila božanska pomoć“ i na „dan naše Zaštitnice na nebo uznesene (neprijatelj) tiše i tiše diže svoje topove i vrati se sa svom vojskom u Livno, a mi ostadosmo oslobođeni od opsade… Neprijatelj izgubi više od deset tisuća ljudi, između kojih vrlo mnoge visoke časnike.“

Stjepan Cupilli, nadbiskup splitski, zaputio se je u Sinj, ali nije mogao dalje od Dicma. Kad je vidio kako je vrlo teška situacija, iz Dicma je 9. VIII. uputio papi Kle-mentu XI. pismo u kojemu uz ostalo piše: „Po milosrđu Gospodnjem nismo uništeni od turskih napadaja…Sveti Oče, pruži vjernim kršćanima svoju pomoć… novcem i ljudstvom…“ U drugom pismu (8. IX.) piše papi da će mnogi ljudi „morati umrijeti od gladi“ i stoga moli da što prije pošalje žita i novaca. O događajima oko Sinja papu je pismom (12. VIII.) obavijestio i Josip Conven-tati, dubrovački biskup.

Inače je nadbiskup splitski odmah 16. VIII. održao u Splitu svečanu procesiju sa Slikom Gospe od Pojišana do katedrale, u kojoj je slavljena sv. Misa s „Te Deum“. S brodova su mornari topovskom paljbom pozdravili Gospu. Ta se zahvalna procesija održava svake godine sve do danas. Nadbiskup je sutradan (17. VIII.) pošao u Sinj i 18. VIII. s posadom i narodom također slavio svečanu sv. Misu zahvalnicu.

General Anđelo Emo, providur-guverner Dalmacije i Albanije, u Proglasu narodu piše da je „Bog počeo dokazivati svoju svetu zaštitu ovoj pokrajini (Dalmaciji) oslobodivši prošle noći, na dan Uznesenja Djevice, ve-oma važnu tvrđavu Sinj“. Sam je pod Klisom skupljao vojsku da bi pomogao obrani Sinja. Providur na kraju Proglasa piše da „treba zahvaliti Božjoj snazi koja je ojačala naše branitelje da spase Pokrajinu“. Ujedno je naredio da se u svim mjestima služe sv. Mise zahvalnice. Odmah je pisao Vladi i Senatu u Mletke, izvijestio o pobjedi, izrazio žaljenje za poginulima i pohvalio bra-nitelje, a neke istakao poimenice (Filipovića, Grabovca, Lovrića i druge).

4. Odjek pobjede pod SinjemVijest o pobjedi pod Sinjem brzo se širila po Mletač-

koj Dalmaciji, turskoj Bosni i Banskoj Hrvatskoj, Beču i cijeloj Austrijskoj carevini. Odjeknula je i cijelom Europom, jer je ta pobjeda konačno zaustavila i zauvijek otjerala turske prodore i vlast nad hrvatskom obalom Jadrana i prijetnje Zapadnoj Europi.

Nikola Bijanković, makarski biskup, toliko je bio oduševljen pobjedom pod Sinjem da je sagradio u Bre-lima, u predjelu Soline, Crkvu (duga 10 i široka 6 m s dvije kapele i zvonikom). Posvetio ju je „Gospi od pobjede“, a neki su je nazvali „Gospa od slavodobića“, tj. Gospa koja je slavodobitno otjerala Turke i obdarila svoje štovatelje slobodom i mirom. Crkva u Brelima je, koliko je poznato, jedina crkva na svijetu, koja je sagra-đena u čast Gospe, pobjednice pod Sinjem (kapelica je sagrađeno preko 30).

Fra Filip Grabovac pjeva:

Ne obrani sila od junaka, nit dopade pomoć od Mletaka, već u Gradu bijaše Prilika koja čini čuda privelika, naše Gospe, Majke od milosti, neba, zemlje, velike svitlosti… Pogiboše pomamljeni Turci, Sinj grad osta u hrvatskoj ruci… Fala tebi i tovojemu Sinu. Silu razbi i osta u Sinju.“

(„Cvit razgovora“, 1747.).

„…Turci pobigoše (od Sinja) obnoć brez obzira. Zašto tako hoti Blažena Divica Marija, koja dade Hr-vaćanom snagu da grada Turkom ne dadoše…“ piše u svomu “Ljetopisu“ fra Nikola Lašvanin (+1750.).

Fra andrija Kačić Miošić pjeva:

„Obrani ga Marija Divica kojano je Snjska Pomoćnica… Polušajte velikih čudesa, što će sada pasti iz nebesa. Na Turčina dođe srdobolja, teška bolest, velika nevolja…

A uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne…

Što pogibe, što bolest umori, Gospe Sinjska posve ih obori. Zahvaljute, od Sinja junaci, brez prestanka Isusovoj Majci, Kojano vas od Turak’ obrani. I da ste mi zdravo, Cetinjani!“

(„Razgovor ugodni“, 1756.)

Generala Anđela Ema, providura Zorzija Balbija, „Dnevnik“ neimenovanog časnika i fra Petra Filipovića „Raspisanje“ (1757.) već smo nekoliko puta naveli.

(Nastavak slijedi)

Fra Gabrijel Jurišić

13

Franjevci u Hrvatskoj 1. Sv. Franjo u Hrvatskoj

Mladi Franjo Bernardone, tražeći smisao života, došao je na sretnu misao da svoj život svaki dan mora živjeti tako da u njemu Kristo-

vo Evanđelje mora imati glavnu riječ. Bolje rečeno, Evanđelje za njega nije ništa drugo doli potpuno na-sljedovanje Krista u zajedništvu s Crkvom. Vjernost Evanđelju i Crkvi za Franju jest temelj života i rada zajednice koju je zamislio i osnovao. U ime Crkve papa Honorije III. odobrio je Pravilo Manje braće u Rimu 29. studenoga 1223. godine. I prije toga događaja, a još više poslije, Franjo i njegovi sljedbenici putuju europskim

prostorima propovijedajući svojim jednostavnim živo-tom i živom riječju Radosnu vijest Evanđelja.

U Hrvatskoj su se franjevci nastanili još za života sv. Franje. U većini slučajeva sve izgleda kao u bajci. No, povijesna je činjenica da je sv. Franjo s nekoliko fratara krenuo u Svetu Zemlju, a prispjeli su u sasvim drugu, u Hrvatsku, jer je veliko nevrijeme prisililo brod da se skloni u neku luku na našoj obali (fra Toma Čelanski piše „ventis contrariis flantibus“).1

Bilo je to 1212. godine.Ništa neobično ni čudno kad su u pitanju Božje na-

misli. U knjizi proroka Izaije Bog sam poručuje: „Moje misli nisu vaše misli i putovi moji nisu vaši putovi“ (Iz 55,6-9). Dakle, Božja je Providnost dovela Franju u Hr-vatsku. No, teško je na temelju povijesnih vrela ustvrditi u kojemu je dijelu naše obale to bilo, jer Čelanski ne zapisa točan podatak u kojemu se mjestu to zbilo.2

Fra Toma zapisa kako se Franjo zadržao neko vri-jeme, možda mjesec-dva, a onda se gotovo neopaženo ukrcao na brod koji je trebao zaploviti u talijansku luku Anconu, te doslovno nastavlja: „Tada se tu stvori netko noseći sa sobom svake hrane, zovne sebi nekoga bogo-bojaznoga čovjeka s broda i reče mu: ‘Uzmi sve ovo sa sobom pa ćeš onim siromasima, što su skriveni u brodu, pošteno davati kad im zatreba!’“3 Fra Karlo Jurišić za-pisa: „Divna hrvatska duša! Tek što je u svojoj sredini vidjela Božjega siromaha, Franju iz Asiza, odmah ga obasiplje najvećim simpatijama i daje mu hrane za put. Koja plemenitost, koje poštovanje, koja ljubav!“4 I fra Karlo nastavlja: „U tom nepoznatom čovjeku s hrvatske obale progovorila je nepatvorena hrvatska i slavenska duša, kao da je znala što će Franjina braća kroz stoljeća biti hrvatskom narodu!“5

1 Tom ČELANSKI, Životopis i čudesa sv. Franje Asiškog (prev. D. Damjanović), Zagreb 1977., str. 29, br. 55.2 Vijeće franjevačkih zajednica, koje okuplja sve članove Prvoga, Drugoga i Trećega franjevačkog reda (i svih družba samostanskih i svjetovnih) u Hrvatskoj i BiH organiziralo je Međunarodni simpozij „Početci franjevaštva u Hrvata“ u povodu 8oo. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsku obalu. Simpozij je održan u Splitu i Zadru, 1.− 2. listopada 2012. godine. Na simpoziju je sudjelovalo 20 znanstvenika iz Hr-vatske, BiH, Slovenije i Italije. Uskoro izlazi iz tiska Zbornik s predavanjima s toga simpozija.3 Karlo JURIŠIĆ, Dolazak sv. Franje Asiškoga u Hrvatsku, Franjo među Hrvatima, Zbornik radova franjevačkih za-jednica u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga (1226.−1976.), Zagreb 1976., str.138−139.4 Isto.5 Isto.

Mir i ljubav BožićaZnajte, moji ljubljeni, da ništa mi ne možete dati što već nemam, i što god od vas tražim za vas to tražim.

Na Badnjak vidjeh prozor i svijeću, i poziv vaš putniku na pomirenje. Ja sam gospodin, koji kuca i ulazi na otvorena vrata. Iz blažene obitelji ja dolazim k vama, sa svijećama: svjetlosti, života i nadanja, kao pozvan gost u nježnosti, pomirenju, ljubavi i predanju.

I zato kažem Vam, i blagoslov dajem, Vi ljubljeni, što duše svoje posvećujete mojoj ljubavi, što primiste ruke djeci svijeta iz jaslica vama pružene, hvaleći i slaveći moje ime. Vi ste jedno sa mnom, u vjekove.

Danas vas nalazim u miru i raskajanju, danas vam objavljujem novi život, i vraćam vas božićnom izvoru nade i vjere. Zato, dišite snagom moje radosti, djeco vjere, djeco Duha Svetoga, koji ste se mojem vječnom svjetlu vratili.

Ivan Dragičević

14

3001715. 2015

.

2. Franjevci u HrvatskojDolaskom u naše krajeve franjevci preuzimaju ulogu

starih hrvatskih benediktinaca, a u najtežim časovima povijesti čuvali su i sačuvali, uz podršku vjernoga puka, vjeru i ognjišta od Drave do Jadrana. Nepobitna je či-njenica da u vrevi previranja Srednjega vijeka, ubrzo poslije prvoga Franjina dolaska (tradicija bilježi tri), u našim krajevima uz pomoć hrvatskih velikaša njegovi sljedbenici osnivaju prve samostane još za Franjina života. Kako je u to vrijeme Hrvatska u zajednici s Ugarskom (personalna unija), novoosnovani samostani pripadali su Ugarskoj provinciji. Kako se Red sve više širio brojem članova koje je franjevački život privlačio, a ujedno se osjećala i sve veća potreba u borbi protiv raznih krivovjerja i zastranjenja, već u razdoblju između 1232. i 1235. god. uspostavljena je Dalmatinska provin-cija. Nekoliko godina poslije, tj. 1239., na generalnom kapitulu u Rimu od dalmatinskih i istarskih samostana uspostavljene su Slavenska ili Hrvatska provincija, koja se sastojala od 4 kustodije, Dubrovačke, Splitske, Rapske i Istarske, a samostani u sjevernoj Hrvatskoj pripali su Ugarskoj provinciji. Jedno stoljeće poslije u bespućima bosanskih vrleti sve je veći broj franjevaca iz raznih europskih provincija, koje papa Bonifacije VIII. u njihovu radu utvrđuje 1339./40. ustanovljenjem Bosanske vikarije. U Bosni je sve više i više maha među franjevcima preuzimao opservantski način života koji je ostavio velik trag na području od Slovenije do Bugarske.

U strogosti opsluživanja Evanđelja sigurno je veliku ulogu odigrao sv. Jakov Markijski. Iako su u početku franjevci većinom bili stranci, s vremenom bilo je sve više i više domaćih sinova koji su i u Bosni i u Hrvatskoj puno bolje poznavali mentalitet i ćud domaćega svijeta. Stoga su puno lakše i uspješnije djelovali u širenju evan-đeoske riječi, ali jednako tako i protiv raznih krivovjerja i zastranjenja (hereza i shizme).

Uz Prvi franjevački red (fratre) u hrvatskim zemljama već u XIII. stoljeću susrećemo i Drugi franjevački red, a to su sestre klarise. Uz njih se u isto vrijeme spominje i Treći franjevački red. Premda će Prvi franjevački red tijekom povijesnoga hoda doživjeti unutarnje podjele na nekoliko ogranaka (opservante, konventualce i ka-pucine), njihovo plodno djelovanje time nije bilo ni najmanje umanjeno u našim krajevima. Zasluge franje-vaca tijekom stoljeća na svim područjima religioznoga,

kulturnoga i socijalnoga života među Hrvatima teško su iskazive.6

Danas su franjevci i franjevke svih triju redova i druž-ba skupno brojniji od svih ostalih redova i družba koji djeluju među Hrvatima. Prvi franjevački red podijeljen je u pet provincija ili pokrajina (OFM): 1. Provincija sv. Križa Bosna Srebrena sa sjedištem u Sarajevu; 2. Provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (Zadar); 3. Provincija Presvetoga Otkupitelja (Split); 4. Hrvatska provincija sv. Ćirila i Metoda (Zagreb) i 5. Provincija Uznesenja Marijina u Hercegovini (Mostar). Ostale grane Franjevačkoga reda imaju u našim krajevima po jednu provinciju: 6. Hrvatska provincija sv. Jeroni-ma franjevaca konventualaca (OFMConv., Zagreb); 7. Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića (OFMCap., Zagreb) i 8. Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima (TOR. Zagreb).

Drugi franjevački red ili sestre klarise imaju samo-stane u Splitu, Zagrebu, Brestovskom i Požegi.

Treći franjevački red prvotno je osnovan za vjernike, muškarce i žene, koji žive u raznim staležima i zvanjima. To je današnji Franjevački svjetovni red. S vremenom neki su vjernici željeli živjeti pravim samostanskim ži-votom, ali po Pravilu Trećega reda. To je već spomenuta Provincija franjevaca glagoljaša.

Franjevačke trećoredske ženske družbe mogu se podijeliti na domaće, odnosno one

koje su osnovane u Hrvatskoj, tj. autohtone, i strane, koje su osnovane u drugim zemljama.

6 Vicko KAPITANOVIĆ, Franjevci među Hrvatima, Suvre-mena katolička enciklopedija (priredili: Michael Glazier i Monika K. Helvig), Laus, Split 1998., 296−297.

i Cetinskoj krajini

15

Domaće: 1. Sestre franjevke od Bezgrješne (Šibenik); 2. Sestre franjevke od Bezgrješnog Začeća (Dubrovnik); 3. Kćeri milosrđa III. reda sv. Franje (Blato na Korčuli).

Strane: 4. Milosrdne sestre sv. Križa (Đakovo); 5.−7. Školske sestre franjevke Krista

Kralja podijeljene su u tri provincije: Provincija Pre-svetoga Srca Isusova (Split), Provincija Svete Obitelji (Mostar) i Bosansko-hrvatska provincija Prečistoga Srca Marijina (Sarajevo). 8.− 9. Franjevke Bezgrješnoga začeća (Cetinje); 10. Franjevke misionarke iz Asiza (Za-greb) i 11. Svjetovni institut Krista Kralja sa sjedištem u Zagrebu. Treći svjetovni red uglavnom je organiziran prema provincijama muških redova.7

3. Franjevci u Cetinskoj krajiniDokumentirana prisutnost franjevaca u Cetinskoj

krajini vezana je uz bulu pape Inocenta VI. napisanu 30. travnja 1357. u Avignonu, koja je ubrzo stigla do Ivana Nelipčića. Time je bio otvoren put dolasku franjevaca u Cetinsku županiju. Dolasku franjevaca sigurno je pri-donio sukob između kralja i obitelji Nelepčića. Sukob između kralja Ludovika I. i Nelepčića okončan je dava-njem novih posjeda u Cetinskoj županiji za izgubljene utvrde, točnije Knin i Bihać. Naime, Vladislava, udovica Ivana Nelepčića, 1345. godine s malodobnim sinom morala je prisegnuti na vjernost Ludoviku Anžuvincu, a time mu je prepustila svu svoju očevinu desno od rijeke Krke. Kralj zauzvrat daje Sinj i Cetinsku županiju.

U Srednjem vijeku svojom su pojavom franjevci bili novi povjetarac u krilu Katoličke crkve, a ujedno i društvena snaga itekako potrebna mladom Nelepčiću u njegovoj novoj Cetinskoj županiji. Istodobno, franjevci su bili prvi redovnici koji su se trajnije naselili u cetin-skom kraju. Posljednji su redovnici u cetinskom kraju bili benediktinci, koji su u doba narodnih vladara imali opatiju sv. Mihovila na današnjem lokalitetu Meljača u susjednim Brnazama.8

Nije isključeno da su franjevci i prije gore navede-noga dolaska zalazili u prostor oko Cetine na putu u Bosnu i Ugarsku. Cetinska krajina i put preko Vagnja na putu iz Splita ili Dalmacije u Bosnu bio je vrlo važan prometni pravac. Da je to tako, svjedoči i nastojanje u posljednje vrijeme kojim se želi oživjeti prometnica Sinj−Livno preko Vagnja, koja je u naše dane asfaltirana. Povezivanje toga dijela Bosne sa Splitom kao prirodnom izvozno-uvoznom lukom uvijek je bilo i političko pita-nje, pa su ga antihrvatske vlasti onemogućavale.

7 Kratku povijest pojedinih provincija v. u: Franjo među Hrvatima, str. 142−194, statistike, v. Vijesti Hrvatske konfe-rencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, XLI/2013, 2, 23−28.8 Ivan BOTICA, Franjevački samostan i crkva Sv. Marije u podgrađu Cetini pod Sinjem, Povijesni prilozi, Zagreb, XXIX (2010), br. 38, str. 18.

Nepobitna je povijesna činjenica koja nas upozorava na prisutnost franjevaca u srednjovjekovnoj Cetini i nji-hov samostan koji je bio smješten podno južnih zidina grada Vsinja (Sinja). U povijesnim izvorima nalaze se različite potvrde i privilegiji kojima su cetinski knezovi Nalepičići (kasnije Talovci) obdarivali samostan i fra-tre koji su djelovali u cetinskom kraju i u širem zaleđu Dalmacije. Ono što je osobito karakteriziralo djelovanje franjevaca u svijetu, a jednako tako i u našim krajevima od samih početaka Reda, jest štovanje Blažene Djevice Marije. Nerijetko su crkve i samostani bili posvećeni Gospi. Vođeni tom činjenicom stariji povjesničari, kao fra Jeronim Filipović, fra Stjepan Zlatović, fra Stanko Petrov, bili su uvjereni da je štovanje Gospino u crkvi Sv. Marije pod zidinama Sinja u Cetini bilo posebno te su u svojim razmišljanjima išli toliko daleko da su povezivali današnju Gospinu sliku u Sinju s tim vre-menima. Naime, prema njihovim razmišljanjima nakon pada Sinja pod Osmanlije, fratri su skinuli sliku s oltara i s ostalim crkvenim stvarima ponijeli je sa sobom u Ramu. Možda je to u prijelomim vremenima Srednjega i Novoga vijeka bilo i prihvatljivo, no danas se to ne može tvrditi. Naime, povjesničari umjetnosti smještaju sliku Čudotvorne Gospe Sinjske u razdoblje Novoga vijeka, svakako poslije 15. stoljeća.

Važnost samostana i crkve Sv. Marije pod Vsinjem (Sinjem) proizlazi, između ostaloga, iz činjenice da su se mnoge presude donosile u crkvi ili pred crkvom, a na njih nisu mogli utjecati tadašnji velikaši. Tako, npr., u sporu između splitskih trgovaca i kaštelana Sinja, Čačvine i Bistrice 1371. spor rješava cetinski knez pred crkvom Manje braće u mjestu Cetini. Nešto slično zabi-lježeno je god. 1378. u sporu između Margarete, udovice Ivana Nelepčića, i potkaštelana Ivana Dminojevića, a spor se rješavao na zbornom mjestu u podgrađu Cetini, tj. pred crkvom Male braće pod zidinama Sinja.9

Prema sačuvanim dokumentima samostan je imao neke radionice za vlastito uzdržavanje, a s vremenom dobio je i pisarsku prostoriju jer je dosta sačuvanih isprava potpisano „u samostanu Male braće u Cetini pod Sinjem“. Vjerojatno se s vremenom Cetina pod Sinjem do dolaska Osmanlija razvijala kao trgovačka varoš, dijelom zahvaljujući samostanu, crkvi i franjevcima pod zidinama Cetine.10

Prema povijesnim izvorima polovicom 15. stoljeća, a za vrijeme vladavine Talovaca, uz postojeću crkvu gradi se kapela sv. Katarine, koja je kasnije proširena u crkvu sv. Katarine. Ta je crkva 1450. godine dobila od pape Nikole V. bulu da njezini hodočasnici i dobročinitelji mogu dobiti potpuni oprost grijeha ako je pohode i udije-le milodar o blagdanu sv. Katarine.11 Treba pretpostaviti da braća Talovci nisu željeli zaostajati za prijašnjim gospodarima, a ujedno željeli su pokazati stanovništvu

9 I. BOTICA, n.d., str. 15.10 Isto, 18.11 Isto, 12.

16

3001715. 2015

.

i franjevcima da njihova darežljivost ne će zaostajati za prijašnjim gospodarima toga kraja.

Kad je i Cetina opustošena krajem 15. stoljeća, papa Inocent III. udijelio je 23. travnja 1492. oprost grijeha svima koji na Duhove pohode „Crkvu Sv. Marije izvan zidina grada Vsinja u splitskoj biskupiji i dadnu milodar za njezin popravak i za popravak utvrde Nutjak.”12 Uz franjevce, prema sačuvanim dokumentima, u Sinju je uz franjevačku crkvu i samostan postojala i župna crkva sv. Petra, jer papa piše franjevcima da ne smiju ometati rad župnika u Cetini. Uz spominjanje još jednoga sakralnog objekta važna je činjenica da je do dolaska Osmanlija u Cetini živa i glagoljaška djelatnost. U „Glagoljskom olipskom zborniku”, od 1476. do 1860. godine, između ostaloga navodi se da je Juraj Cetinjanin, pop glagoljaš iz Cetine, prestravljen osmanskom pljačkom i paležom, pobjegao zajedno s pukom na otok Olib.13

U samostanu sv. Marije pod Sinjem do polovice 15. stoljeća susreću se franjevci konventualskoga i opser-vantskoga načina života. Svakako poslije 1430. cetinski samostan opredjeljuje se za opservantizam (ogranak Franjevačkoga reda koji je i danas u sinjskom samosta-nu). Tome je doprinosila činjenica da je Vikarija Bosna Srebrena sve više postajala opservantskom, u prvom redu zalaganjem fra Jakova Markijskoga, koji je kasnije proglašen svecem. Oni koji nisu prihvaćali opservantski način života (npr. fra Dominik iz 1438. godine) zajedno s istomišljenicima napuštaju cetinski samostan i odlaze u frankopanski Senj.

Iako do danas ostaje nerazjašnjeno pitanje samostana sv. Marije kao središta Cetinske kustodije, neupitna je činjenica da je samostan u 14. i osobito u 15. stoljeću igrao veliku ulogu u vjerskom i društvenom životu cetinskoga kraja.

Bosanska vikarija, u kojoj djeluje Cetinska kustodija, proživljava početkom 16. stoljeća teške trenutke koje prate osmanska osvajanja, a među njima i grada Sinja (1521.). Rezultat pada većine dalmatinskoga zaleđa u osmanske ruke dovodi do gašenja velikoga broja sa-mostana Cetinske kustodije, a među njima i samostana sv. Marije pod Sinjem. U vihoru i metežu novonastalih prilika, koje su često pratili teški osmanski zulumi, cetinski franjevci po svemu sudeći napuštaju svoj samo-stan s posljednjim cetinskim braniteljima i spuštaju se u samostane prema moru. Često su to bili stari napušteni augustinski samostani. U neke se smještaju, ali osnivaju i neke nove. Jedan dio franjevaca ostaje vezan uz priobalje Dalmacije, pa i na otocima, kao Sumartin i Sućuraj, a drugi dio odlazi dalje prema podvelebitskom primorju. U nekim od tih samostana, npr. na Trsatu, sačuvani su do-kumenti koji svjedoče o dolasku franjevaca iz Cetine.14

12 Isto, 15.13 Isto, 16.14 Josip Ante SOLDO, Zlato na grudima Majke. Kratka po-vijest 300 godina štovanja Gospe Sinjske, Sinj 1987., str. 13.

Zašto su ugašeni mnogi samostani, kao i cetinski, za razliku od samostana u Bosni? Može se pretpostaviti da je narod pobjegao u strahu za vjeru i život, a drugi se nisu doseljavali u znatnijem broju na opustošena ognjišta. U popisima Bosanskoga i Kliškoga sandžaka polovicom 16. stoljeća spominje se i sinjska varoš kao mjesto bez stalno nastanjenoga stanovništva.

U 16. i 17. stoljeću gotovo se zameo trag nekadaš-njega samostana i crkve. U vremenu oslobodilačkih ratova potkraj 17. i početkom 18. stoljeća mletački dokumenti, tj. katastarska mapa iz 1709., bilježi ucrtan položaj „Stara crkva“ (Chiesa Vecchia). Šest godina poslije ne nalazimo više ubikacija s ucrtanim polo-žajem stare crkve i samostana. Prema svemu sudeći riječ je o lokalitetu koji je danas u Sinju poznat kao „Kula“, koja se nalazi zapadno od sinjske Tvrđave. Za preciznije lociranje staroga samostana sv. Marije pod Sinjem potrebna su detaljnija arheološka istraživanja koja bi vjerojatno dala točniju lokaciju nekadašnjega samostana.

U razdoblju 16. i 17. Stoljeća, u vrijeme osmanske okupacije Dalmacije i zaleđa, franjevci pastoriziraju katolički puk uglavnom iz samostana koji su preživjeli brojna osmanska razaranja. S novim pokretom oslobo-đenja naših krajeva potkraj 17. i početkom 18. stoljeća franjevci i puk koji se s njima doseljava obnavljaju za-mrli život, vjeru i ognjišta u Cetinskoj krajini. Vjerskom ozračju i slavljenju dotada ramske Majke od Milosti osobiti značaj dat će slavna pobjeda 1715. u obrani grada Sinja. Od tada malo po malo, zaslugom franjevaca, sve se više širi štovanje Majke Božje Marije pod nazivom Čudotvorne Gospe Sinjske.

Treba naglasiti da novine i drugi mediji u pripremi za proslavu tristote obljetnice slavne pobjede pod zidi-nama Sinja spominju samo „300 godina Sinjske Alke“. Neosporna je činjenica da se prvi dokumentirani napisi o sinjskoj Alki nalaze dosta kasnije od 1715. godine. Sve što se od te godine zbivalo manje-više zbivalo se za svetkovinu Marijina uznesenja na nebo, koju naš narod naziva „Velika Gospa“ i koji Ramsku Majku prozva „Čudotvorna Gospa Sinjska“. Nije čudo da današnje lijevo orijentirane strukture hrvatske vlasti izbjegavaju bilo kakav spomen koji te slavne događaje veže uz Gospinu pomoć i milosnu obranu Sinja s malim brojem vojnika, već je daleko čudnije što neki članovi Alkar-skoga društva i drugih gradskih institucija izbjegavaju spomenuti pomoć naše Gospe. Treba se zapitati u čijem je to interesu i po čijem nalogu. Istina se nikada ne može sakriti i umanjiti jer se više od 13 stoljeća hrvatski puk diljem lijepe naše Domovine i diljem svijeta utječe Bo-gorodici Mariji, a na poseban način u Sinju u posljednjih tri stotine godina.

„Sapienti sat − Mudrome dosta!“

Bijeli Hrvat

17

Slavlje Velike Gospe u Sinju 2014.

Slavljenje zvona i sviranje fanfara u 9.30 sati ozna-čilo je skidanje Slike Gospe Sinjske i slavlje svet-kovine Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo

- Velike Gospe u Sinju 15. kolovoza 2014. godine pod motom “Čuvaj naše obitelji, Marijo mati, mole te tvoji vjerni Hrvati!”

Hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Her-cegovine te mnogi koji se nalaze na odmoru u Hrvatskoj došli su Sinj na proslavu Velike Gospe. Već od 3.00 sata oko 40 svećenika bilo je hodočasnicima na raspolaganju za sakrament pomirenja. Slavlje svetih misa započelo je u 4.00 sata.

Sliku Gospe Sinjske u procesiji kroz grad Sinj nosili su: bogoslovi, alkari, alkarski momci, predstavnici hr-vatske vojske, redovnice, predstavnici MUP-a, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbari, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje i druge crkvene i civilne udruge.

Za vrijeme procesije razmišljanja su čitali fra Stipe Šušnjara, gđa Helena Balajić i Mislav Cvitković. Tek-stove za razmišljanja za vrijeme procesije na temu o obitelji priredio je fra Stipe Šušnjara.

Zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić pratio je pjevanjem procesiju i euharistij-sko slavlje u kojem su služili ministranti i franjevački bogoslovi.

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Marin Ba-rišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolita. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijan i upravitelj svetišta Gospe Sinjske fra Petar Klapež, župnik Gospe Sinjske fra Ante Bilokapić, dekani Cetinskog i Kliškog dekanata i još 23 svećenika. Na slavlju su sudjelovali gradonačelnik Sinja Ivica Glavan, župan Zlatko Ževrnja, gradonačelnici i načelnici gradova i općina, alkari i alkarski momci, kao i drugi ugledni gosti iz kulture, sporta i politike.

Na kraju slavlja župnik fra Ante Bilokapić je pročitao obavijesti o daljnjoj proslavi Gospe Sinjske, a gvardijan fra Petar Klapež je zahvalio svima koji su sudjelovali i doprinijeli u proslavi Gospe Sinjske. Slavlje je završilo blagoslovom o. Nadbiskupa i himnom “Lijepa naša”.

Misu bdijenja u četvrtak, 14. kolovoza 2014., predvo-dio je mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki. Večernje euharistijsko slavlje na svetkovinu Velike Gos-pe u 18.00 sati predvodio je fra Joško Kodžoman, pro-vincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

18

3001715. 2015

.

Propovijed mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskog

1. Sve vas danas okupljene oko Majke Marije u našem svetištu Gospe Sinjske srdačno pozdravljam, draga braćo i sestre! Pozdravljam revne čuvare Gospina svetišta, braću franjevce, oca provincijala, gvardijana, župnika, ispovjednike, dekana i braću svećenike u kon-celebraciji. Pozdravljam alkare i tebe, vjerni puče Božji grada Sinja, hodočasnike Cetinske krajine i sve vas sa svih strane Hrvatske i Bosne i Hercegovine i šire. Po-zdrav svima vama koji nas pratite putem radio-valova. Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo dušom i tijelom plod je ostvarenja Kristova otajstva uskrsnuća. Marija je potpuno i sudbinski povezana sa svojim Sinom, pobjednikom grijeha i smrti. Kristovo uskrsnuće i Marijino uznesenje je stvarnost koja zahvaća nas i određuje budućnost života i povijesti.

S ovogodišnjom proslavom Gospe Sinjske ulazimo u jubilarnu godinu, 300-te obljetnice čudesnoga oslo-bođenja grada Sinja i Cetinske krajine od Turaka. S po-vjerenjem u Boga svojom vjernošću i junaštvom vjerni puk uz Gospin zagovor uspio se 1715. godine othrvati i obraniti grad i teritorij od turskog zuluma. Istu sigur-nost i zaštitu Gospe doživjeli su naši branitelji i 1991. u navali na Hrvatsku i oslobađanju gradova i teritorija od zadnjeg agresora. Pobožnost Gospi, a tako i viteška igra Alka, postadoše znak vjernosti Bogu i ljubavi prema svojoj domovini.

2. Braćo i sestre, jesmo li i koliko smo mi po ljubavi i vjernosti danas prepoznatljivi? Turci i zadnji agresor su se povukli. Ostadosmo mi svoji na svome. Ali nismo li mi zamijenili neprijatelje, postali sami sebi opasnost, i to veća od one koja je ugrožavala gradove i teritorija, neprijatelji koji ugrožavamo sami život? Odakle i od koga nam toliki porazi i gubitci? Gubitak radnih mjesta i primanja; zatvaranje i gašenje poduzeća; odlazak – gu-bitak mladih koji u drugim sredinama traže budućnost; podjele i gubitak zajedništva, solidarnosti, osjećaja za

potrebne i opće dobro. Plod te ugroženosti je i opća osmrtnica koju čitamo u godišnjoj statistici rođenih i umrlih, vjenčanih i rastavljenih. Sve manje je skloplje-nih brakova u poželjnoj dobi, a sve više onih koji to odlažu za vrijeme kada je teško ili više nemoguće imati potomstvo. Djecu zapravo rađaju i odgajaju roditelji koji su bliži dobi djeda i bake jer majke imaju Elizabetine godine u kojima je moguće jedno ili nijedno dijete. A da ne spominjemo samce, svojevrsnu kategoriju mladih umirovljenika. Zar sami sebi postadosmo gori od Turaka i onih agresora iz 1991.?! Oni ugroziše teritorij, a mi – izgleda – život.

3. Sjetimo se samo nedavne poplave koja je pogodila našu domovinu i susjedne zemlje. Moglo se je nekako nositi s podzemnim vodama, ali kad je puk’o obrambeni nasip, posljedice su bile razorne i dugo će se osjećati na terenu razrušenih domova i ugroženih polja. Dakako, po-stoje podzemne vode, pojedinac može pogriješiti. Grješ-ni smo, slabi i ograničeni. Ali kako i zašto nam se događa raskvašenost i rastakanje gospodarskog, socijalnog, a osobito etičkog i zakonodavnog nasipa, koji bi trebali štititi, braniti, promovirati, a ne potapati život, osobito u svome izvoru i temelju: u braku i obitelji. Jasno, zakoni su potrebni, ali nisu dovoljni. Ako nema univerzalnih vrjednota, već od vremena do vremena tko dođe na vlast odlučuje po svom ideološkom opredjeljenju što je dobro, istinito i pravedno, kuda idemo? Gdje ćemo završiti, ako se zakon temelji na moći, a ne na istini?

4. Današnja misna čitanja, na svoj način, spominju i uključuju rađanje i život, brak i obitelj, pohod Marije bračnom paru Elizabeti i Zahariji koji se raduju dugo očekivanom potomstvu. Knjiga Otkrivenja govori o Zmaju koji ugrožava roditelje i želi uništiti dijete. Zmaj se pojavljuje u raznim oblicima od faraona, Heroda do novijih zagovornika kulture smrti. Sveti Pavao u Poslanici Korinćanima govori nam o novom rađanju u punini života. Poznato vam je da se o braku i obitelji priprema i opća biskupska sinoda Katoličke Crkve. Stoga razmišljajući o braku i obitelji, s osobitom pa-žnjom želim danas pozdraviti sve vas, poštovani bračni drugovi, saveznici života, svjedoci povjerenja i vjernosti, kao i sve vas, dragi zaručnici, ljubitelji života i proroci nade. Ne znam koliko smo svjesni stanja u društvu, ali poplava koja ugrožava moralne i duhovne vrijednosti trebala bi nas ujediniti, solidarizirati poput nedavne prirodne nepogode. Ne možemo biti i ostati pasivni promatrači porasta vodostaja, rastakanja i probijanja obrambenih nasipa života, braka i obitelji. Ne znam koliko smo svjesni složenosti stanja jer se redovito sve svodi na krizu materijalnih sredstava. Već duže nas prati gospodarska kriza. A kada bi se iz nje i izišlo, opasnost bi bila još uvijek na djelu. Slikovito to opisa jedan filozof (S. Kierkegaard) uspoređujući društvo s brodom na moru: Kormilo broda je u rukama kuhara.

19

S komande broda preko razglasa ne govori se više gdje smo, kuda idemo i kamo plovimo, već se govori samo o jelovniku, što ćemo sutra jesti. Taj mentalitet zahvaća i nas jer svi smo na istom brodu. Vjerujem da ne želimo zaboraviti ljepotu putovanja, prijateljstvo, radost, nadu, smisao i cilj života. Uza sve različitosti, ono bitno nam je zajedničko. A što je to? Osvijetlimo to slikom jednoga mislioca (Voltaire): Uđite u londonsku burzu, kaže on. Tu se židov, musliman, kršćanin međusobno odnose i tretiraju kao da su iste religije, a nazivaju nevjernicima samo one koji čine bankrot. Doista, kad se radi o životu, zaštiti i dostojanstvu osobe, obrani i promociji temelja života, to jest braka i obitelji, svi bismo bez obzira na vjeru i svjetonazor trebali biti na strani života. Nevjernik bi bio samo onaj koji ugrožava i čini da život bankrotira.

5. Obrana braka i obitelji od opasnih bujica trebala bi nas sve uznemiriti i ujediniti, i vjernike i sve građane. Kao vjernici i građani ne možemo biti pasivni. Vrata Crkve koja vode i dodiruju trg naše stvarnosti ne smiju biti zakrakunata, već otvoren prag – put koji vodi sve do periferije kamo nas učestalo poziva papa Franjo. Crkva ne može govoriti o Bogu, a ignorirati čovjeka, niti govoriti o čovjeku, a zaboraviti Boga. Mudro bi bilo za sve razine društveno-kulturnog života i hrvat-skog društva čuti poruku Biblije, glas Crkve koja ima svoje tisućljetno iskustvo života, iskustvo mudrosti i

svjedočanstvo humanosti, nadu proroštva, koja je uza sve ljudske ograničenosti i grješnosti uvijek bila uza svoj narod. Pored svih predrasuda i ignoriranja, Crkva ne želi i ne će, ne može i ne smije, tražiti rastavu od Kristova evanđelja niti rastavu od svoga naroda. Crkva želi ostati vjerna Kristu i odgovorna za čovjeka i društvo.

Svjesni smo da stav nas kršćana i određenog mentali-teta u našem društvu ne će uvijek biti svima prihvatljiv, ali razgovarati treba uvijek. Pa i s onima koji misle da istina ugrožava razmišljanje, da je istina teret puta, a ne zvijezda vodilja naše misli i djelovanja. Zato za nas vjernike vrijedi ona Kristova: „Istina će vas oslobodi-ti.“ Istina ima svoju normativnu i odgojnu dimenziju. S pravom Benedikt XVI. reče: „Etičnost je intimna strukturalna duša znanstvenosti-legalnosti i volja koja je poslušna istini.“ Bez obzira na sve auktoritete koji se kite znanstvenošću do kulta ličnosti, istina je da muško i žensko rađaju novi život. Da su bila dva Adama i dvije Eve, ne bi nas bilo, bila bi dva groba i kraj života, a ze-maljski vrt postao bi šikara i prostor zmija. Jasno, svaki čovjek ima svoje neotuđivo dostojanstvo, vrijedan je poštovanja i pravne zaštite ali ne degradirajmo svetinju prirode i njezina Stvoritelja.

6. Ipak, uza sve poteškoće nekih problematičnih zakona po svom naravnom i narodnom dobru, opravdan je optimizam i nada za naš narod i društvo. Tako, uz određeni postotak rastavljenih, u Hrvatskoj velika većina ostaje u svom bračnom zajedništvu. Isto tako, najveći postotak djece rađa se u braku. Vrijednost braka i obitelji na prvom je mjestu među našim mladima koji su tjele-sno i duhovno još uvijek zdravi. Budućnost hrvatskoga društva, što mnogi predviđaju, jest zdrava, prirodna hrana, a još važnije prirodno zdravi brak i obitelj. Dragi bračni drugovi i zaručnici, vaše dijete je i vama i društvu znak budućnosti i nade. Vi ste branitelji života u našim gradovima i na našem teritoriju. Svetinju svoga braka i obitelji potrebno je zaštititi od nevidljivih podzemnih voda i braniti od izvanjskih poplava. U tome vam i vaša djeca pomažu, ne samo svojim riječima „tata“, „mama“, već vas njihovi osjećaji i pogledi upućuju na vaše za-jedništvo. Djeci ne pomaže provalija rastava, već most i put zajedništva oca i majke. Svaka rastava je svojevrsna raspodjela i rasprodaja najvećeg blaga braka, obitelji, djece. U rastavi djeca postaju izbjeglice-prognanici iz doma zajedništva tate i mame. Živu čovjeku se svašta može dogoditi, i mnogo je problema i izazova, i sami ste, poštovana braćo i sestre, toga svjesni. Nisu problemi nenormalni, već je nenormalno ako se postavimo neod-govorno prema sebi i prema drugome u svojim životnim poteškoćama. I kad pomislite da je sve propalo, da je nemoguće išta učiniti i promijeniti, sjetite se da uvijek postoji ona „nemoguća“ Božja mogućnost. Nikada ni-smo na kraju. Ljubav je ocean, a ne žmul. Svetinju svoga braka potrebno je hraniti pažnjom, uvažavanjem, među-sobnim razgovorom, a osobito molitvom, razgovorom

20

3001715. 2015

.

s Bogom, izvorom ljubavi. Bez molitve čovjek je osa-mljen, nemoćan, udaljen. Molitva nas otvara, povezuje, ohrabruje, stvara zajedništvo, blizinu, pripadnost. Reče Marta Isusu: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ Da se molilo, osobno, jedno za drugo i zajedno, toliki brakovi ne bi umrli i danas bi bili živi. Suprugo, ne zaboravi svakodnevno moliti za svoga supruga. Supruže, moliš li za svoju ženu? Poštovani zaručnici i mladenci, ne gradite svoj dom bez molitve. Pomozimo im u tome da ne ostanu sami.

7. Dopustite mi da vam prepričam jedan dijalog. Htio bih da progovore sami bračni drugovi. Pred kratko vri-jeme dođe k meni jedan bračni par, obitelj s više djece. Počeli su govoriti jer su pretpostavili da bi ih mogao saslušati. „Naš Sabor je“, poče suprug, „predstavnik naroda. Trebao bi biti prosjek, ako ne primjer natalite-ta-budućnosti Hrvatske. No, stvarnost je posve drukčija. Ispod je prosjeka. Glede nataliteta primjer je nacionalne ugroženosti. Govoreći ekonomskim rječnikom jednog poduzeća, išao bi u stečaj, a oni u mirovinu. K tomu, digli su ruke na brak-obitelj jer je njihovim glasovanjem puk’o nasip obrane braka i obitelji.“ Malo je podigao glas i nastavio: „A svi oni i njihove stranke obećavali su, a mi se ponadali, da će zaštititi obitelji s više djece jer je to u interesu i društva u cjelini. Ali kako će oni misliti na nas, na brojne obitelji, oni za koje osobno to nije problem? Kako to da u Hrvatskoj resor obitelji ne može biti povjeren ministru ocu ili ministrici majci s više djece?“ Slušao sam ga i potvrđivao kimajući glavom, a ovo što slijedi slušao bez riječi. S jedne strane bilo mi je neugodno, a s druge strane drago da je i to dotaknuo. Govorio je mirnim glasom, a sada ga je povisio. I su-pruzi je to bilo neugodno, pa ga je preduhitrila osjetivši da nije dobro da suprug tako dalje nastavi. Kritički je dotaknuo i svoju Crkvu. Nije to bio napad, već iskren prigovor meni nadbiskupu, svećenicima, redovnicima, redovnicama. „Kao što nas ovi u Sabora ne razumiju, bojim se“, reče, „da nas ni naša Crkva, ljudi u Crkvi, ne razumiju i ne prihvaćaju u našim potrebama.“ Njegova supruga je nastavila ali s mirnijem tonom. „Ne želimo mi“, reče, „vidjeti svoju Crkvu svedenu samo na soci-jalnu dimenziju jer je to prije svega uloga društva. Ne živi čovjek samo o kruhu. Od svoje Crkve očekujemo veće bogatstvo: navještaj i svjedočenje Radosne vijesti, duhovne i moralne poticaje, razloge nade, razgovor i sa-vjete, duhovno vodstvo i pomoć u odgoju. Jasno, Crkva sve to čini, ali moglo bi se više i bolje.“ Htjedoh im reći: Baš vam hvala, za ovakvo razmišljanje, ali nisam znao koliko ću im biti uvjerljiv, pa sam ih samo u šutnji gle-dao. A suprug nastavi: „Oprostite na ovoj našoj slobodi i ljutnji. Znate, sami smo i svugdje nas gledaju čudno: u društvu, medijima, na radnom mjestu kojega bih mogao uskoro izgubiti. Supruga i ja promatramo našu djecu i primjećujemo da i oni trpe određeni prezir, sažaljenje, i to od kulture i društva koje izumire. Ponekada se i

sami pitamo jesmo li barem u svojoj župnoj zajednici, u svojoj crkvi doma.“ Ipak, na kraju smo se razumjeli da uza sve poteškoće, krize, izazove, ne bismo smjeli dopustiti da nam pokradu ili da izgubimo nadu. Samo zajedno je moguće ići danas naprijed.

8. Draga braćo i sestre, kao što rekoh, ohrabruje nas činjenica da naši mladi na prvo mjesto stavljaju vrjed-notu braka i obitelji. Iako je manje rođenih, sve više raste broj bračnih drugova s više djece. Uspoređujući naše društvo s drugim sredinama, u Hrvatskoj je vrlo visok postotak onih koji se ipak ne rastavljaju, kao i nizak broj djece koja se rađaju izvan braka. Razboritost nam govori da Hrvatska ima mogućnost zdrave ekološ-ke hrane i budućnost braka i životvorne obitelji. Samo naša nerazboritost može to ugroziti. Kako reče mudri Salamon: „Pomolih se i razbor dobih.“ (Mudr 7,7) A narod koji se Bogu moli i Gospu časti živi u uskrsnoj nadi jer iz svih poteškoća i kriza izlazi jači, mudriji i otvoren budućnosti.

Stoga i početak ove jubilarne godine ne želimo vidjeti samo kao spomen na slavnu prošlost, već prije svega želimo vidjeti kao vrijeme usmjerenja i puta budućnosti. Htjeli bismo prepoznati sebe i druge u identitetu prija-telja, promicatelja i ljubitelja života u duhu današnjega slavlja Velike Gospe.

9. Poštovana braćo i sestre, svi bračni drugovi i bu-dući mladenci! Neka vaša svadba bračnog i obiteljskog zajedništva bude sakramenat, put, istina i život one konačne gozbe na kraju našeg zemaljskog hodočašća: svadbene gozbe Zaručnika, Jaganjca Božjega i Crkve, Njegove zaručnice.

U naše molitve uključimo i sve obitelji nemirnih po-dručja i ratnih stanja, osobito u Siriji i sjevernom Iraku, Ukrajini i nekim afričkim zemljama. Najčešće se radi o braći i sestrama istoga tijela i duše, članovima Crkve Božje. Ne smijemo ih zaboraviti jer oni proživljavaju još gore strahote od onih koje smo mi nedavno doživje-li. Moleći za svoju obitelj, ne zaboravimo ovu braću i sestre, njihove obitelji.

Majko Marijo, dušom i tijelom na nebo uznesena, svojom prisutnošću na svadbi u Kani Galilejskoj bla-goslovila si zajedništvo duše i tijela onih mladenaca i pratila njihove materijalne i duhovne potrebe. Majko naša, blagoslovi sve bračne drugove, sve mladence i njihovo bračno zajedništvo. Neka ustraju u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Daj da budu izvor života. Učini ih znakom nade i ohrabrenja na putu života hrvatskog naroda i naše Crkve da svi mi u Uznesenju tvome, Gospe Sinjska, prepoznamo i svoje uznesenje. Po istom Kristu, Gospodinu našem.

Fra Frano Doljanin

21

Adventska ReKOleKCIJA svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije

U Svetištu Gospe Sinjske održana je 3. prosinca 2014. adventska rekolekcija za svećenike s područja Splitsko-ma-

karske nadbiskupije kako bi se pripremili na veliko slavlje blagdana Božića i istodobno produbili i ojačali vjeru u Kristov budući do-lazak u slavi, kao i njegovu trajnu prisutnost u svojoj Crkvi kao što je Isus i obećao.

Program rekolekcije, na kojoj se okupilo oko 140 svećenika i redovnika iz gotovo svih dekanata i župa Nadbiskupije, započeo je u 9.30 po-korničkim bogoslužjem koje je predvodio fra Domagoj Runje. Za razmišljanje fra Domagoj je prikazao tri slike grijeha i tri slike Božjega praštanja, jer se Bog brine za čovjeka. Fra Domagoj koristio je starozavjetne slike Adama i Eve, Kaina i Abela te sliku potopa. Nakon svakoga čovjekova grijeha Bog oprašta i daje čovjeku blagoslov za novi početak jer ga želi spasiti. Liturgijsko pjevanje predvodio je fra Jure Župić.

Svečano misno slavlje predslavio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, a u koncelebraciji bili su provincijal fra Joško Kodžoman, generalni vikar mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Nedjeljko Ante Ančić, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, sinjski župnik fra Ante Bilokapić i ostali svećenici. Na početku euhari-stijskoga slavlja nadbiskup Barišić pozdravio je o. Pro-vincijala, generalnoga i pastoralnoga vikara te dekane i župnike, braću svećenike, redovnike i vjernike koji su se okupili u Svetištu Gospe Sinjske, a zatim naglasio kako mu je „radost da su svi zajedno u marijanskom svetištu u adventu jer u pripremi za blagdan Božića Majka Marija uči nas kako susresti Gospodina koji dolazi.“

U prigodnoj propovijedi o. Nadbiskup je, tumačeći svetopisamski tekst, na početku rekao kako „Isus dođe na goru i kao da ponese sa sobom sve ono što ga okružuje – hrome, slijepe, gluhe, kljaste…“ Hromost označava čovjeka koji ne može do svoga doma. Kljast je onaj tko je zatvoren u svoju sebičnost, gluh je onaj koji ne čuje riječ Božju, a slijep je onaj koji ne vidi bližnjega brata. Osvrćući se na te riječi, naglasio je kako bi se mogle primijeniti riječi iz Svetoga pisma ‘usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; uši imaju, a ne čuju’. Potom je nadbiskup Barišić naglasio kako Gospodin dolazi jer želi dati toplinu i svjetlo ovoj našoj stvarnosti. Štoviše, Isus uključuje i svoje učenike u tu stvarnost jer preko njih želi podijeliti ljubav i samilost narodu. Isus

zahvaljuje, blagoslivlja i daje učenicima da budu protočnici do potreba naroda. Isus je uvjerio učenike da sedam kruhova može uisti-nu biti mnogo. O. nadbiskup zatim je istakao kako sedam kruhova u našem životu može predstavljati „mrvice“ koje će se umnožiti i učiniti čudo. U tom je smislu naveo sljede-će „mrvice“: zornice, priprava za vjeronauk, vrijeme u ispovjedaonici, misa i propovijed, krštenje i drugi sakramenti…Te iste mrvice

treba donijeti i u obitelji i u njezin svakodnevni život. „Svećenik, ono što ima, to daje“, rekao je nadbiskup, „a Bog će to umnožiti.“ „Taj je kruh potreban svakom čovjek, pa i onom koji ima i u izobilju, da se ne bi na putu urušio ili klonuo ili da ne bi postao indiferentan. Na tom zajedničkom putu neka nam pomogne Majka Marija koja je otvorila svoj život riječi Božjoj, ona nam je primjer priprave za blagdan Božića“, završio je nadbiskup Barišić.

Za vrijeme kratkoga odmora svećenici su u kloštru samostana mogli preuzeti materijale za Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati na Trsatu 19. travnja 2015. na temu „Obitelj – nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske“.

Radni dio susreta održan je u dvorani Gospe Sinj-ske, gdje je programom moderirao prof. dr. sc. don Nedjeljko Ante Ančić. Prvo predavanje održala je prof. dr. Elza jurun na temu „Katolička obitelj slavi Božić. Razmišljanja o pripremama, očekivanjima i otajstvu Blagdana“. Prof. Jurun na početku predavanja rekla je kako „od postanka čovječanstva Bog traži kao temeljnu pripravu za otajstvo utjelovljenja ‘da’ jedne žene. U današnje je vrijeme vrlo često to iznimno teško i traži potpuno predanje Božjoj providnosti – jer jedna žena nema muža, druga nema posao, treća ga ima pa će je poslodavac otpustiti kad dozna da je trudna, četvrtoj će to isto napraviti bešćutni najmodavac … i mogli bismo dugo nabrajati uzroke, ali ostaje činjenica da se danas mladi supružnici sve teže odlučuju i na brak i na djecu.“ Zatim je ukratko na primjeru obitelji Isusa, Marije i Josipa naglasila kako je „obitelj temelj društva i Crkve.“ Zbog te činjenice prof. Jurun pozvala je sve prisutne da se svi zajedno zapitaju „što je svatko od nas i što smo mi kao crkvena zajednica u ovoj Godini braka i obitelji napravili da naše mlade žene lakše kažu Bogu ‘da’, da naši zaručnici postanu svjesni što je sakrament

22

3001715. 2015

.

braka, da se ozbiljno pripreme na radosti i odgovornosti zajedničkoga života, da svakodnevno mole i nedjeljom slave euharistiju …jednom riječju, da njihova obitelj bude zaista Crkva u malom.“ Obraćajući se svećenicima, naglasila je kako je potrebno uz graditeljski rad, rad u župnom uredu, uz sav pastoralni rad uključivati sve više vjernike laike i predložila nekoliko drugih inicijativa na dobrobit cijele Nadbiskupije u svezi permanentnoga obrazovanja za obiteljski život. Prof. Jurun zaključila je kako „jedino zajedničkim apostolatom svećenika i brač-nih parova u okvirima crkvene organizacije moguće je uspješno provoditi pastoral braka i obitelji kao preduvjet istinskoga crkvenog i društvenog Božića.“

Sinjski gvardijan fra Petar Klapež održao je preda-vanje na temu “Gospa Sinjska (1715. − 2015.) Kratak presjek povijesti i program proslave velike obljetnice“. Fra Petar je na početku podsjetio kako su ovogodišnjim slav-ljem Velike Gospe otvorili vrata tristote obljetnice od čudesne Gospine pobjede nad Turcima, koja se dogodila davne 1715. godine ovdje u Sinju, a koju ćemo proslaviti na nacionalnoj razini iduće 2015. godine. Stoga svaki jubilej u sebi nosi tri bitne stvarnosti u ljudskom životu, a to su: ponos, odgovornost i zahvalnost.

I. Ponos: Svi mi koji smo rodom u ovom dijelu lijepe naše Domovine, Cetinskoga kraja i Splitsko-makarske nadbiskupije, posebno smo ponosni što nam je sam Bog podario našu nebesku Majku, koju u našoj Nadbisku-piji posebno častimo pod nazivom Čudotvorna Gospa Sinjska. Već trista godina Sinj i Cetinski kraj ponose se tim Božjim darom diljem cijeloga svijeta. Slika Gospe Sinske najprije se slavila u Rami pod nazivom Gospa od Milosti. Godine 1687. fratri ramskoga samostana s vjer-nim pukom bježe pred turskim osvajačem i nastanjuju se u plodni cetinski kraj te u Sinju grade novi samostan i crkvu. Već 1715. ogromna turska vojska, oko 50 000 vojnika, osvaja Cetinsku krajinu i Sinj, no u noći uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 15.

kolovoza 1715., Gospa se pojavljuje na zidinama grada Sinja. Uplašena turska vojska, vidjevši bijelu Gospođu na zidinama grada Sinja te noći, bezglavo bježi i već u podne na taj dan više niti jednoga turskog vojnika nije bilo u Cetinskom kraju i nikad se više nisu vratili. Od te čudesne Gospine pobjede pod Sinjem slika Majke od Milosti časti se pod nazivom Čudotvorna Gospa Sinjska.

II. Odgovornost: Fratri sinjskoga samostana s našim nadbiskupom i provincijalom, kao i braća iz cijele naše Provincije pa i mnogi štovatelji Gospe Sinjske iz domovi-ne i inozemstva, već nekoliko godina razmišljaju o pred-stojećem velikom 300. jubileju i predlažu što bi trebalo poduzeti i posebno ostvariti. Na tu nakanu organiziran je i ovaj adventski susret. Fra Petar je zatim ukratko progo-vorio o sljedećim temama: a) dosadašnje djelovanje, b) predradnje koje su već obavljene za predstojeću obljetni-cu, c) duhovni prijedlozi i sadržaji i d) materijalni poslovi.

III. Zahvalnost: Fra Petar je zahvalio nadbiskupu Barišiću, provincijalu Kodžomanu te svim svećenicima koji na bilo koji način doprinose promicanju duhovnih vrijednosti u najvećemu marijanskom svetištu naše Nadbiskupije u Sinju. Kao zahvalu za sve učinjeno fra Petar je naveo nekoliko prijedloga: „Basilica minor“; Zlatna krunica Gospe Sinjske; Postaje križnoga puta; Crkva na Gradu; Stara zgrada Franjevačke gimnazije.

U povodu Nedjelje Caritasa prisutnima se kratko obratio ravnatelj Caritasa Splitsko-makarske nadbi-skupije g. Slavko jerončić, koji je zahvalio svima za doprinose Caritasu, najavio karitativne božićne akcije, kao i druge aktivnosti koje se planiraju.

Mons. Miroslav Vidović, generalni vikar, dao je važnije obavijesti iz Ordinarijata, a zaključne misli i preporuke nadbiskup Marin Barišić. Susret svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije završio je zajedničkim objedom.

Fra Frano Doljanin

23

Okrunjena Djevo božanske ljepote, Čudotvorna Gospe Sinjska,

usmjeri nas putem Božje volje. Neka nas prati tvoj zagovor i tvoj dragi i blagi pogled s tvoje svete Slike uvijek. Hvala ti, Gospe Sinjska.

Fond Gospe Sinjske iz kojeg se pomažu studenti slabijeg materijalnog stanja.

U pozdravnom govoru gvardijan fra Petar Klapež je istaknuo: Ako bi netko želio izdvojiti najmedite-ranskiji, najdalmatinskiji, od svih hrvatskih glazbenih fenomena, zacijelo bi se odlučio za klapsko pjevanje koje predstavlja idealan spoj tradicijskog i popularnog s pozitivnom težnjom širenja izvan granica Dalmacije, i izvan zamišljenih mediteranskih granica. Večeras ima-mo 14. probranih klapa koje nam dolaze iz svih krajeva Lijepe naše, koji su utkali sebe u hrvatsku klapsku pjesmu. Diljem cijele Hrvatske održava se veliki broj klapski festivala, ali jedino je ovaj festival posvećen našoj nebeskoj Majci.

Proglašavam šesti festival „Klape Gospi Sinjskoj“ dvije tisuće i četrnaeste otvorenim! Hvala Vam!

Na Festivalu su nastupile slijedeće klape:Klapa PODVORJE - PREJASNA KRALJICE (obr.

Rajmir Kraljević)Klapa ĆUVITE - ZDRAVA BUDI, O MARIJO (obr.

Tomislav Veršić)

U petak, 1. kolovoza 2014. u 21.00 sat, u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju započeo je 6. festival duhovno-marijanske pjesme ‘Klape

Gospi Sinjskoj’ na kojem je sudjelovalo 11 klapa: Pod-vorje, Ćuvite, Mriža, Luna, Praska, Štorija, Skradinke, Munita, Oštro, Neverin i Versi. Festival su organizirali Udruga Klape Gospi Sinjskoj, Odbor za proslavu 300. obljetnice čudesne obrane Sinja i Samostan Čudotvorne Gospe Sinjske. Pokrovitelj Festivala je Hrvatski sabor, a supokrovitelji su Ministarstvo kulture RH, Županija Splitsko-dalmatinska i Grad Sinj. Umjetnički ravnatelj Festivala je Mojimir Čačija, a voditeljica programa je bila gđa Lejdi Oreb. Festival su snimali Hrvatski radio i HR Split koji će naknadno objaviti snimku Festivala.

Godine 2015. bit će 300. obljetnica čudesnog doga-đaja iz povijesti Hrvata – obrane drevnog grada Sinja. U spomen sedmodnevne opsade ovoga grada 1715.g., 2009. je osmišljen Festival marijansko-duhovne klap-ske pjesme, ispunjen zvucima novoskladanih kao i već poznatih ili tradicionalnih pjesama. Ovo je ljeto Gos-podnje posvećeno pjesmama stvaranim iz srdaca puka hrvatskog. I ovaj 6. Festival - humanitarne je naravi – za

Sinj: Održan 6. festival „Klape Gospi Sinjskoj“

24

3001715. 2015

.

Sinj: Održan 6. festival „Klape Gospi Sinjskoj“Klapa MRIŽA - O, ZVIJEZDO MORA (obr. fra Stipica

Grgat)Klapa LUNA - ČUJ NAS MAJKO - (obr. Mile Čačija

Čaja)Klapa PRASKA - TEBE, MAJKU BOŽJU HVALIMO

(obr. Blaženko Juračić)Klapa ŠTORIJA - O, MARIJO MILA (obr. Jurica

Karuza)Klapa SKRADINKE - MAJKO, DJEVO TI JEDINA

(obr. Ivo Mikuličin)Klapa MUNITA - ZDRAVO, MORSKA ZVIZDO MILA

(obr. Joško Ćaleta)Klapa OŠTRO - O, DIVO SLAVNA (obr. Krešimir

Magdić)Klapa NEVERIN - BLAŽENOJ DIVICI MARIJI (obr.

Duško Tambača)Klapa VERSI - LIJEPA SI, LIJEPA (obr. Živko Ključe)KLAPA SLAVIĆ, grupa studenata Katoličkoga bogos-

lovnog fakulteta u Zagrebu, nakon službenog dijela izvela je nekoliko klapskih pjesama dok je ocjenji-vački sud donosio odluke o dodjeli nagrada. U me-đuvremenu je i prof. Jakov Dukić izveo kratki recital.

Ocjenjivački sud: Bojan Pogrmilović (predsjednik), Inga Romac Šarić, Petar Bavčević, Pjer, prof. Vladan Vuletin i Mojimir Čačija.

Nagrada Festivala bila je STATUA GOSPE SINJSKE (brončana, srebrena i zlatna) – djelo akademskog kipara Josipa Marinovića koju je darovala obitelj g. Nikole Golomejića iz Kistanja.

Nagrade Stručnoga ocjenjivačkog suda:BRONČANU STATUU uručio je Nikola Golomejić

klapi Neverin,SREBRNU STATUU uručio je predsjednik Stručnog

ocjenjivačkog suda Bojan Pogrmilović klapi Munita,ZLATNU STATUU uručio je župan Splitsko-dalmatin-

ske županije Zlatko Ževrnja klapi Versi.Za najbolju obradu nagradu je primio Krešimir Magdić,

a uručio mu je umjetnički ravnatelj Festivala Mojimir Čačija.

Nagradu publike dobila je klapa Luna za pjesmu 'Čuj nas Majko', a nagradu je uručio gvardijan fra Petar Klapež. Na kraju je još jednom izvedena nagrađena skladba publike 'Čuj nas Majko' koju je izvela klapa Luna. Voditeljica cjelovečernjeg programa bila je gospodična Lejdi Oreb, voditeljica duhovnog pro-grama HRT-a

Fra Frano Doljanin

25

Bajagić: Proslava sv. NikoleU nedjelju, 7. prosinca 2014.,

župna zajednica Sv. Nikole biskupa, Bajagić-Obrovac

Sinjski, svečano je proslavila Dan Župe. Misno slavlje predvodio je fra Josip Gotovac, ekonom Provincije Presvetog Otkupitelja Split, uz kon-celebraciju župnika fra Ivana Do-tura. Slavlje je započelo svečanom procesijom oko župne crkve.

Proslavu svetkovine posebno je uzveličao Mješoviti župni zbor Župe sv. Nikole pod vodstvom s. Vjere Gulić. Poslije svete mise djeca su sa s. Vjerom izvela prigodni igrokaz i izmamila veliki pljesak svih prisut-nih u crkvi, a župnik fra Ivan za svu djecu je pripremio darove.

Sudionik

Duhovna obnova u Svetištu Gospe Sinjske

U okviru proslave velikoga jubileja 300. obljetnice čudesne obrane Sinja u Svetištu Gospe Sinjske, u četvrtak 2. listopada 2014., započela je du-

hovna obnova. Duhovna obnova održavat će se tijekom narednih devet mjeseci, svakoga prvog četvrtka u mjesecu. Na početku prvoga susreta s vjernicima voditelj duhovne obnove fra Ante Vučković zahvalio je subraći franjevcima što su mu dali pri-godu da se i on sam kao „dijete Sinja može spremiti sa štovateljima Čudo-tvorne Gospe Sinjske za tristotu obljet-nicu onoga neobičnog događaja koji je obilježio ovo vrijeme od trista godina i generacije ljudi koje su živjele tijekom toga vremena.“ Program duhovne ob-nove sastoji se od triju dijelova: Kate-heze, Euharistijskoga slavlja te molitve pred Presvetim oltarskim sakramentom.

Upravitelj Svetišta fra Petar Klapež zahvalio je fra Anti Vučkoviću što je prihvatio poziv da bude voditelj i ani-mator duhovne obnove u Svetištu Gospe Sinjske.

FAM

Prigodom 300. obljetnice Voditelj: fra Ante Vučković, prof. KBF Split

26

3001715. 2015

.

Misa za pobijene fratre u

Cetinskom krajuSamostan Gospe Sinjske u petak, 28. studenoga

2014., organizirao je Dan sjećanja na 20-oricu franjevaca koji su ubijeni u Cetinskom kraju u

Drugom svjetskom ratu i poraću od 1942. do 1948. godine. Misu zadušnicu za ubijene fratre predvodio je gvardijan fra Petar Klapež uz koncelebraciju desetori-ce svećenika, a kao đakon u misi je služio fra Kristian Šilić. „Mučeništva su to u kojima je zlo još jednom pokazalo svoje lice. Način na koji su ubijeni i mučeni svjedočanstva su o neshvatljivoj dubini zla koja se prije 70 godina sručila na Cetinski kraj i lijepu nam Domov-inu. Dok se prisjećamo naših fratara koji su od 1942. do 1948. godine bili pogubljeni vršeći svoje svećeničko i redovničko poslanje, u ovom misnom slavlju večeras, u našim molitvama pridružimo i sve drage nam pokojnike stradale u tim strašnim pokoljima“, naglasio je u propo-vijedi gvardijan fra Petar Klapež. Tijekom mise pjevao je Mješoviti župni zbor pod vodstvom fra Jure Župića i uz orguljsku pratnju s. Jelene Mijić.

FAM

F R A N J E VC I U C E T I N S KO M K R A J U ŽRT VE KOMUNISTIČKOG I FAŠISTIČKOG TERORA

(1942.-1948.)

FRA PETAR GLAVAŠ 1884. – 1945.

FRA PETAR PAVIŠA 1904. – 1943.

FRA METOD VEZILIĆ 1883. – 1944.

FRA STANKO BRADARIĆ 1905. – 1943.

FRA STANKO MILANOVIĆ LITRE

1911. – 1944.

FRA IVAN ROMAC 1900. – 1944.

FRA ANTE CVITANOVIĆ 1889. – 1944.

FRA JOZO OLUJIĆ 1888. – 1944.

FRA NIKOLA ŠABIĆ 1905. – 1945.

FRA KRSTO BAZO 1912. – 1944.

FRA RAFO KALINIĆ 1910. – 1943.

FRA JOZO POLJAK 1909. – 1946.

FRA RUDOLF VUČIĆ 1921. – 1945.

FRA JOZO BORKOVIĆ 1896. – 1942.

FRA MILAN LAPIĆ 1906. – 1943.

FRA ANTE ROMAC 1900. – 1944.

FRA BOŽO VUGDELIJA 1912. - 1945.

FRA LEONARDO BAJIĆ 1889. – 1948.

Sinjski fratri mucenici- plakat.indd 1 17.12.2010. 10:06:28

Husina jama

U organizaciji Franjevačkoga samostana Čudo-tvorne Gospe Sinjske u subotu, 6. rujna 2014. godine, kod Husine jame na Kamešnici slav-

ljena je sveta misa za sve nevine žrtve fašističkoga i komunističkoga terora, koje su ubijene i bačene u jamu tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Misno slavlje predvodio je mons. Tomislav Čubelić, katedralni župnik u Splitu, a u koncelebraciji sudjelovala su 23 svećenika Cetinskoga i Livanjskoga dekanata.

Na misnom slavlju sudjelovalo je oko 2000 ho-dočasnika, među kojima su bili dožupan Luka Brčić, izaslanstvo Grada Sinja predvođeno zamjenicom gra-donačelnika Kristinom Križanac, predstavnici Općine Livno, izaslanstvo Grada Trilja, koje su predvodili gra-donačelnik Ivan Šipić i njegov zamjenik Ivan Žolo, na-čelnik Otoka Branko Samardžić, načelnik Hrvaca Dinko Bošnjak i predsjednik Općinskoga Vijeća Ante Prolić, izaslanstvo Viteškoga alkarskog društva te predstavnici političkih stranaka, udruga proisteklih iz Domovinskoga rata i Drugoga svjetskog rata, te potomci nevinih žrtava.

Mješoviti zbor iz više župa Cetinske krajine pjevao je za vrijeme svete mise pod ravnanjem s. Vjere Gulić.

U propovijedi don Tomislav Čubelić je naglasio: “Re-žije smrti zločinačkih ideologija nisu htjele da se iz jame čuje glas, ime, prezime, istina i svjedočanstvo. Ubijeni su i bačeni u jamu samo zato jer su imali spremnost na žrtvu i jer im je ljubav prema domovini bila ispred sva-koga interesnog sadržaja. Zli ljudi čuvali su jame, zlo čuva ono što ugrabi. Nije dopušten pristup ovoj jami ni Bogu ni čovjeku, ni ocu ni majci, ni supruzi ni djeci, a zašto? Zato što je zlih ljudi strah da iznutra jame ne bu-kne istina, a da istina tih ljudi ne prozove režisere smrti!”

Fra Bože Norac Kljajo, pokretač i glavni organizator komemoracija na Husinoj jami, na kraju misnoga slavlja zahvalio je svima koji su na bilo koji način pripomogli u organizaciji ovoga slavlja. Molitvom odrješenja nad Husinom jamom završilo je spomen-slavlje, a vijence su položili izaslanstva Splitsko-dalmatinske županije, Hercegbosanske županije, gradova Sinja, Trilja i Livna te Općine Otok, Livno i Hrvace. Vijence su položili i izaslan-stvo Viteškoga alkarskog društva, sinjskoga i livanjskoga HDZ-a, članovi Nezavisne liste Mira Bulja, braniteljskih udruga iz Livna, Rujana i Otoka, kao i mještani Orguza te članovi obitelji nevinih žrtava bačenih u ovu jamu.

FAM

27

Hodočašće Rame i Imotske krajine

Dugogodišnja je tradicija da vjernici iz Rame i Imotske krajine hodočaste u Sinj na dan odr-žavanja Sinjske Alke. Tako su i ove godine u

nedjelju 3. kolovoza 2014. hodočasnici iz Rame i iz župa imotskoga samostanskog okružja pohodili svetište Čudotvorne Gospe Sinjske.

Za njih je u crkvi Gospe Sinjske u 10 sati slavljena sveta Misa, koju je predvodio fra Tomislav Brković, ramski gvardijan, uz koncelebraciju fra Kristiana Stipa-novića, imotskog gvardijana, i fra Ive Jelića, ramskog župnika. Pjevanje je predvodio župni zbor iz Runovića pod ravnanjem Maje Biočić.

Fra Tomislav je u propovijedi naglasio da uvijek bli-žnjima možemo nešto darovati ma kako to maleno bilo. Možemo pokloniti lijepu riječ, potruditi se biti prijatelji jedni drugima. Ali Isus traži i više od toga. Nije dovoljno ljudima s kojima se susrećemo uputiti samo duhovnu misao i nastaviti dalje, potrebno je im je darovati nešto od svoga života.

Hodočasnike je na početku misnog slavlja pozdravio sinjski gvardijan fra Petar Klapež, a na kraju slavlja po-svetnu molitvu Gospi Sinjskoj u ime svih hodočasnika izmolio je imotski gvardijan fra Kristian Stipanović.

Fra Kristian Stipanović

„Zlatna krunica Gospe Sinjske“U posljednje vrijeme rodila se izvrsna ideja da se

od zlatnih milodara brojnih vjernika i štovate-lja Čudotvorne Gospe Sinjske izradi krunica

od zlata, tj. „Zlatna krunica Gospe Sinjske“, koja će u prigodi velikoga jubileja pobjede kršćanske vojske nad osmanlijskim zavojevačima biti postavljena na vidnom mjestu njezina Svetišta. To će biti zahvalni dar ne samo za pobjedu prije 300 godina, nego i za pobjedu u proš-lom Domovinskom ratu, kad su naši hrabri branitelji, s krunicom oko vrata, išli braniti svoju vjeru, svoju obitelj i svoju Domovinu, a njihove su obitelji, posebno majke i žene, sestre i kćeri, stalno mislile na njih moleći Gospinu krunicu.

Zato se svaki dan u našoj crkvi u 17.30 sati moli Gospina krunica kao zahvala za sve hrvatske pobjede u prigodi velikoga jubileja 300. čudesne Gospine pobjede pod Sinjem.

Svim darovateljima zlata i novčanih priloga za izradu zlatne Krunice Gospe Sinjske od srca zahvaljujemo.

Za sve štovatelje Gospe Sinjske i dobročinitelje našega Svetišta svake subote na Gospinu oltaru u 8.30 sati slavimo svetu misu i molimo Gospinu krunicu.

Fra Petar Klapež, gvardijan

28

3001715. 2015

.

Hodočašće svećenika, redovnika i redovnica iz Cetinske krajine

U crkvi Gospe Sinjske u Sinju u srijedu, 6. kolovoza 2014. u 11.00 sati provincijal fra Joško Kodžoman pred-slavio je euharistijsko slavlje u kojem su sudjelovali 63 svećenika, 175 časnih sestara, bogoslovi i sjemeništarci, kandidatice i novakinje rodom iz Cetinske krajine. Na-kon okupljanja u 10.00 sati, slavlje je započelo proce-sijom u 11.00 sati iz samostanskog dvorišta.

Provincijal fra Joško Kodžoman, uvodeći u slavlje, pozdravio je sve okupljene i naglasio kako ovo hodo-čašće ima dvostruko značenje. Prvo, slijedimo primjer naših roditelja i rodbine koji hodočaste Gospi Sinjskoj, i drugo, ovo hodočašće ima i ljudsku dimenziju jer je prilika da se možemo vidjeti i porazgovarati. Zatim je pozvao sve prisutne da Čudotvornoj Gospi Sinjskoj

prikažu molitve koje nose u svojim srcima, molitve za svoje zajednice, za nadbiskupiju i osobne molitve.

Za vrijeme euharistijskog slavlje pjevanje su pred-vodile časne sestre, a za orguljama je svirala s. Mirta Škopljanac Mačina. Sinjski gvardijan fra Petar Klapež pri završetku slavlja pozdravio je sve svećenike, re-dovnike i redovnice te zahvalio Bogu i Gospi Sinjskoj na daru hodočašća. Sve sudionike susreta je pozvao na domjenak. Prije blagoslova i otpusta, gvardijan fra Petar Klapež predmolio je posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj. Nakon euharistijskog slavlja bilo je fotografiranje ispred kipa Gospe Sinjske u samostanskom dvorištu.

Fra Frano Doljanin

29

Sinj - adventski posjet župana franjevačkom samostanu

U prigodi nadolazećih božića-božićnih blagdana župan Zlatko Ževrnja posjetio je Samostan i Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske.

Nakon kratkog druženja s gvardijanom fra Petrom Klapežom i župnikom fra Antom Bilokapićem i ostalim svećenicima, župan Ževrnja posjetio je prostorije sinj-skog Caritasa. Tom prigodom uručio je ček u vrijednosti 10 tisuća kuna sinjskom gvardijanu, a sredstva su nami-jenjena korisnicima Fonda Čudotvorne Gospe Sinjske, koji skrbi za studente slabijeg imovinskog stanja. Ček

istog iznosa župan je uručio župniku za potrebe sinjskog Caritasa.

‘Ovo je trenutak za istaknuti osjećaj zahvalnosti gvardijanu i Samostanu što imaju jedan lijepi projekt, a to je skrb za studente slabijeg imovinskog stanja s pod-ručja Cetinske krajine. Zato u ime Županije zahvaljujem na toj brizi, a i mi svake godine dođemo s određenim novčanim prilogom. Isto tako zahvaljuemo na svemu što čini i Caritas Gospe sinjske’, istaknuo je župan Ževrnja, naglasivši kako Županija tijekom cijele godine na odre-đen način pomaže ovakve aktivnosti.

U ime Svetišta i cijelog osoblja na posjeti i donira-nim sredstvima Županu se zahvalio gvardijan fra Petar Klapež.

‘Zahvaljujem u ime svih siromašnih s područja Ce-tinskog kraja, kojima naš Samostan preko Caritasa izlazi u susret s pomoćima. Bez donacija koji naš Samostan dobija od različitih ustanova i institucija to ne bi mogli. Među prvima u takvoj pomoći je naša Županija i zato u ime svih od srca zahvaljuem na pomoći’, istaknuo je u svojoj zahvali sinjski gvardijan fra Petar Klapež.

Fra A. Mravak

Hodočašće vjernika Makarskoga dekanata Gospi Sinjskoj

Šabić), Podgora (don Milivoj Čalo), Drašnice i Igrane (fra Ante Buljan), Živogošće (fra Nediljko Knezović), Brist i Gradac, Baćina i Stablina (fra Pavao Norac Kevo).

Više od 800 hodočasnika u 13 autobusa, uz molitvu i pjesmu, stiglo je u Sinj. U svetištu pred slikom Gospe Sinjske zahvalili su Nebeskoj Majci za primljene milosti, izvršili svoje zavjete, preporučili sebe i svoje obitelji ljubavi svoje Majke i Zaštitnice. Svećenici su hodoča-snicima bili na raspolaganju za sakrament ispovijedi.

Svi su hodočasnici, sa svećenicima u ophodu i pje-vajući pjesme, ušli u crkvu. U ime svetišta pozdravio ih je fra Gabrijel Jurišić, koji je upoznao vjernike s divnom

Sinj, − Na kraju turističke sezone vjernici župa Makarskoga dekanata i ove su godine, 4. listopa-da, organizirali zajedničko hodočašće u svetište

Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju.Stoljećima su Primorci hodočastili svojoj Gospi po-

jedinačno, u manjim skupinama ili u organizaciji jedne ili više župa. U novije doba već se ustalilo da oko blag-dana Gospe od Ružarja hodočasti Makarski dekanat na čelu sa svojim župnicima: Brela (don Stjepan Lončar), Bast-Baška Voda (fra Petar Vrljičak i fra Stanko Milano-vić), Makarska: Sv. Marko (don Pavao Banić, dekan) i Kraljica mira (don Damir Vuletić), Tučepi (fra Nediljko

30

3001715. 2015

.

Gospinom pobjedom, kad je 1715. godine od silne turske vojske obranjen grad Sinj. Od te slavne pobjede vjer-nici su sve više hodočastili i štovali Čudotvornu Gospu Sinjsku. To je štovanje zapravo velika procesija, duga tri stoljeća, u kojoj je sudjelovalo stotine tisuća pobožnih hodočasnika. Ujedno je najavio da će se sljedeće godine, 2015., duhovnim i kulturnim programima slaviti 300. obljetnica veličanstvene Gospine pobjede.

Svi svećenici i hodočasnici sudjelovali su u koncele-briranoj misi, koju je predvodio i propovijedao don Da-mir. Istaknuo je da je zahvalnost Bogu i Gospi najljepši izraz vjerničke pobožnosti. Posebno je preporučio da treba moliti za kršćanske obitelji jer je obitelj osnovna jedinica ljudskoga društva, prvo i pravo odgajalište djece i mladeži, koji će uskoro biti zreli ljudi i graditelji boljega i sretnijega svijeta. Pjevanje je predvodio župski zbor iz Baške Vode. Okrijepljeni anđeoskim kruhom, posebnom zajedničkom molitvom posvetili su svoje obitelji Majci Crkve i Majci obitelji.

Mnogi su hodočasnici poslije zajedničkih liturgijskih obreda ostali pred Gospinim oltarom u molitvi i razma-tranju. Bio je to dragi susret s dobrim Bogom, Majkom Marijom, ali i s brojnom braćom i sestrama iz cijeloga Makarskog primorja.

Duhovno osnaženi i okrijepljeni u Gospinu svetištu, zajedno sa svojim svećenicima, posjetili su svetište Sv. Leopolda Mandića u Župi sv. Petra u Priku (Omiš).

Dio hodočasnika uspio je doći u franjevačku crkvu u Makarskoj, u kojoj su zajedno s franjevcima slavili obred Preminuća sv. oca Franje Asiškoga, osnivača Reda male braće.

Sudionik

Ka mater si meni bliskaSva su jutra meni draga. Unjima mi nova snaga. Ma najljepše jutro ono, Kad Gospino zvoni zvono

A njen žeženj kad zažeže S materom me čvršće veže... Vežu riči iz dubine zvona zvone ajmo sine priko rike nan Cetine!

Sinoć kad san tebi kreni, zapiva san – blago meni! Zasvitlilo cilo poje – zaigralo srce moje!

A to jutro prin veng svane, ja san Gospe tu sa strane.

I dok duša grišna grca, iz Tvojega oka vrca, ljubav posrid moga srca!

Ka mater si meni bliska, Čudotvorna Gospe Sinjska, pa ko tica tebi letin da me griješ plaštom svetim!

Samo Tvoje uvo čuje, mog života sve oluje! Bez Tebe je staza skliska Čudotvorna Gospe Sinjska!

A kad nadru teški mrazi, oči tvoje luč su stazi, jer s ka mater meni bliska Čudotvorna Gospe Sinjska!

Ante Nadomir Tadić Šutra

31

Povodom 300. obljetnice Gospa Sinjska s alkarima

u Zagrebu

UvodU svoje ime i u ime zagrebač-

koga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji je otputovao u Rim na 3. izvanrednu sinodu biskupa,

radosno pozdravljam sve vas, braćo i sestre, koji ste došli u ovu našu prvostolnicu na molitvu i slavlje Božje ljubavi, njegove prisutnosti u daru euharistije.

U misno slavlje ulazimo sa zahvalnošću, radošću i pouzdanjem. Sa zahvalnošću za prošlost, s radošću živ-ljenja sadašnjosti i s pouzdanjem za budućnost. Dolazi-mo poučeni Marijinim primjerom, jer je ona kao Gospo-dinova službenica upravo tako živjela: sa zahvalnošću, radošću i pouzdanjem – u svim životnim okolnostima.

Lijepo je vidjeti vas, alkare, članove Viteškoga al-karskog društva da niste zaboravili srž svoga postojanja i svoga djelovanja – vjeru i pouzdanje u Boga te zaštitu i zagovor Blažene Djevice Marije. Prigodom početka slavlja 300. obljetnice povezali ste svojim dolaskom Svetište Gospe Sinjske i zagrebačku prvostolnicu po-svećenu Gospi; okvir vašega današnjega puta mogao bi se ocrtati kao put od Marije k Mariji, čuvajući pogled prema vječnosti u ljepoti Marijina Uznesenja.

Današnje slavlje sadrži još jednu podudarnost, a to je slavlje spomendana sv. Franje Asiškoga. Zato mi je ovdje iznimno draga nazočnost otaca franjevaca: gvar-dijana i upravitelja svetišta Gospe Sinjske, fra Petra Klapeža i profesora fra Ante Crnčevića iz samostana Gospe Lurdske u Zagrebu. Pozdravljam i prof. don Josipa Dukića i don Stipu Ćipu Dukića.

Braća franjevci i sestre franjevke obogatili su i ople-menili su našu Crkvu i hrvatski narod svojom predano-šću i žrtvom tijekom osam stoljeća. Zahvaljujemo za te darove i molimo da i dalje budu poticaj svima nama da živimo Franjinu, to jest Kristovu jednostavnost i nena-vezanost na prolazno, poslušnost Božjoj riječi i njegovoj volji, osjetljivost prema stvorenomu svijetu i svim stvo-renjima kojima je Bog podario postojanje, spremnost na zajedništvo i služenje braći i sestrama, poniznost koja se pretvara u pjesmu radosti zbog Božje blizine.

Za sve što nije bilo očitovanje Božje ljubavi u naše-mu životu na početku ovoga slavlja iskreno se kajemo. Oprostimo jedni drugima i ispovjedimo pouzdanje u Božje milosrđe koje nas dovodi do oltara i već nas ovdje na zemlji okuplja na nebesku gozbu.

HomilijaLiturgijska čitanja: Gal 6, 14-18; Mt 11, 25-30Braćo i sestre!I. Vaš dolazak u Zagreb ostao bi nepotpun bez moli-

tve; ostao bi okrnjena smisla i upitnih motiva da u svome djelovanju nemate pogled usmjeren prema barjaku s Gospinim likom.

Sinjska alka može se pokušati svesti samo na igru, na zabavu kakve se danas proizvode iz dana u dan, u sve čudnijim i izazovnijim oblicima. No, Sinjska alka više je od igre kako ju danas poimamo. Ona pripada kulturi, ona je društveni obred koji u sebi uspijeva spojiti puno životnih sastavnica, jer nije okamenjena prošlost, niti je sadašnjost bez memorije, niti je isprazni govor o bu-dućemu, zatvorenost bez nade kakva se danas nadvila nad čovječanstvo.

I baš zato što je više od zabave; baš zato, jer u sebi čuva smisao koji nadilazi jedan naraštaj i prohtjeve pojedinaca, ona ima vrijednost koju narod pohranjuje u svoju riznicu, otvarajući tu škrinju svaki put kada prolazi kroz kušnje svojih zabluda.

To je razlog zašto su Sinjskom alkom željele gospoda-riti ideologije, pripitomiti ju političke opcije, prilagoditi svjetonazori, preoblikovati kulturalni pomaci, sa svojim interesima uskladiti silnici. To se događa u svakome vre-menu, od blažih oblika do grubih dokidanja nutarnjega smisla. A nutarnji smisao je duboko vjernički.

II. O Sinjskoj se alci može govoriti kao o natjecanju, a znamo da je više od natjecanja; može se govoriti kao o folkloru, a znamo da je više od folklora; kao o turističkoj atrakciji, ali je više od turizma…

Sinjska alka može djelovati poput predivne glaz-bene partiture, poput nota ispisanih na papiru, ali bez

Zagrebačka prvostolnica – blagdan sv. Franje Asiškoga, 4. listopada 2014.

32

3001715. 2015

.

instrumenata, bez zvuka, bez glasa, ako joj se oduzme njezino srce, a to je Sinjska Gospa. I najljepše odore, i topot konja, i zvuk udarca koplja u alku, i mačkule i trube, i kopljanici i momci, ostaju u tami, bez titraja radosti, bez daha slobode i ushita sreće, ako nju, Blaženu Djevicu i molitvu Njoj zaboravimo.

Ako je pak ona u središtu, ako pogled s trkališta ne previdi kapelicu iznad Sinja i ako su alkari u srce po-hranili Čudotvorni lik Majke, tada se odjednom uzdiže ljepota one nesebičnosti koja je pobijedila strah i nasilje; ono pouzdanje u kojemu je brat nosio brata, otac i majka tješili djecu, jedni drugima trčali u pomoć i znali da Bog svojih ne ostavlja.

Tada su pred nama istrošene ruke starica koje su vezle odore izgovarajući molitve; tada se osjeća dah domova koji su u siromaštvu znali od čega preživjeti; tada se vidi vrijednost obitelji; tada se dodiruje hrabrost koja nema izvor u ljudskoj snazi, nego je produžetak one ljubavi kakva je hrvatski narod podizala iz najtežih nevolja.

I danas je u mnogočemu tako. Sinjska alka okuplja ljude; vraća ih na bitno, zbližava i pokazuje snagu za-jedništva. Ali ona, Majka nebeska, ne smije biti zabo-ravljena. Ne smije prevladati ljudska samodopadnost, sebičnost i oholost. To su tri odlike koje su suprotne Marijinu stavu; to su obilježja koja vode u gubitništvo, a ne u pobjedu.

III. U današnjim čitanjima koja se lijepo odnose na život svetoga Franje dan nam je ispravan stav. Ističem dvije uporišne točke.

Najprije sveti Pavao piše: Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio, osim križem Gospodina našega Isusa Krista. To je nama kršćanima vodilja. Taj pomak je ključan, jer je prvi grijeh oholost.

Druga je uporišna točka Isusova riječ: Slavim te, Oče… što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Isus govori o 'mudrima i umnima', o onima koji su uvjereni da sve znaju, da im nitko nije potreban; oni su zapravo slika uznositosti i oholosti.

Naučeni smo na skeptike, ljude koji se ni u što ne žele upustiti srcem; poznati su nam oni koji uvijek stoje malo po strani, neuvučeni ni u što, bez oduševljenja i žara... Zar ne susrećemo tzv. intelektualce koji nisu ni vrući, ni hladni; koji braneći intelektualnu neutralnost zapravo brane svoj kukavičluk i ostaju izvan životnoga vihora Duha Svetoga i istine? I ne razumiju oduševljenje koji je nosio malene da čine velika djela. Takvi nisu u stanju niti će moći razumjeti uvijek novi govor Duha Svetoga.

IV. Onaj čovjek kojega Biblija zove malenim sposo-ban je radovati se radosti drugoga, sposoban je diviti se ljepoti svakidašnjih stvari; pronaći smiješak za tužne i ruku koja će pridići posrnule. To se ne može naučiti iz knjiga, niti se može glumiti. Na svakome je od nas da nastojimo biti takvi; smanjivati uznositost, jer drukčije ne ćemo biti sposobni razumjeti, odnosno primiti blago koje nam Bog nudi, a veće je od svega što su vidjeli i čuli prethodni naraštaji.

Maleni su i u našoj hrvatskoj povijesti postali veliki-ma; maleni koji su prepoznali vrijednosti ljubavi prema bližnjima i za njih se žrtvovali. Draga braćo i sestre, i ova prvostolnica, gdje god vam se oko zaustavi otkriva tu veličinu malenosti. Ovdje su prije svega sveci, ali i likovi ljudi iz naše prošlosti koji su nosili Kristovu malenost pred nasiljem velikih. Od blaženoga Augustina Kažotića, Priora vranskih, Tome Bakača, Zrinskih i Frankopana, bana Jelačića, do blaženoga Alojzija Stepinca komu je tako draga bila upravo Pavlova rečenica: Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio, osim križem Kristovim.

Ne zaboravite se pomoliti i za njegov zagovor, moleći zajedno s nama za što skorije njegovo proglašenje sve-tim, da bi još snažnije zasjao Crkvi i svijetu kao ponizni Božji službenik koga kao vjernici trebamo nasljedovati, a s kojim se kao narod trebamo ponositi.

V. I na kraju, braćo i sestre, jedan od uspjeha al-karske igre jest pogoditi cilj. Tomu pogotku puno toga prethodi. Nije dostatna samo vježba. U trku konjanika sažeto je puno osjećaja i puno života. Pogoditi cilj. To je metafora za naše vjerničke živote. Na grčkome se grijeh koristi pojam hamartia – promašiti meti, promašiti cilj. Grijeh je stranputica, otklon, onaj životni 'uništa' koji je uzrokovalo nešto što nas čini nesretnima. Da bismo bili radosni, da bismo živjeli ljepotu 'pogotka', pozvani smo na zahvalno prepoznavanje Boga u svome životu.

Pred nama je lik ludoga zaljubljenika u Boga – sve-toga Franje; nemirnoga tražitelja koji se znao radovati pronađenome, bez obzira kako maleno bilo; koga istočni kršćani nazivaju 'homoioteta' – 'najsličniji Kristu'.

To je i naš poziv, jer kada nam se čini da je životna alka premalena, da je svakidašnji trk prebrz i odveć ne-miran, da je buka oko nas prejaka, ne zaboravimo da na naš hod i ruke budno pazi naša Majka, Zaštitnica Sinja, Zagreba i Hrvatske. Ugradite u svoje pripreme molitvu, zvuk i tišinu koji su nosili Alku iz stoljeća u stoljeće, da biste jasnije čuli glas predaka i naraštaja koji dolaze.

Zagreb vam se danas raduje, a vas neka prati radost Gospodina koji nam je po Mariji otvorio slavu pobjede nad grijehom i smrću i darovao nebesku pobjedu.

Amen.

Msgr. Ivan Šaško

33

Hodočašće Splitsko-dubrovačkog FSR-a Gospi Sinjskoj

Članovi Splitsko-dubrovačkoga područnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) „Leopold Bog-dan Mandić“ hodočastili su, u prigodi 300. obljetnice čudesne obrane Sinja, Gospi Sinjskoj u Sinj u subotu 15. studenoga 2014. Na hodočašću u Sinju sudjelovalo je ukupno 198 članova Područnoga bratstva s duhovnim asistentima.

Poslije svete mise svi članovi Područnoga bratstva sa svojim duhovnim asistentima načinili su zajedničku fotografiju ispred spomenika Gospe Sinjske.

Poslije mise organiziran je obilazak samostanskoga muzeja, a nakon posjeta muzeja bio je ručak. Poslije ručka slijedila je pobožnost „Put križa“, koju su pred-vodili fra Antonio Mravak, župski vikar u Sinju, i fra Filip Budić, duhovni asistent i gvardijan u samostanu Gospe od Skalica u Omišu.

Na kraju križnoga puta, ispred crkvice Čudotvorne Gospe Sinjske na Tvrđavi, blagoslov s Kristovim križem podijelio je fra Filip Budić. Na kraju hodočašća i molitve križnoga puta Darijo Tolić, područni ministar, zahvalio je svim sudionicima jubilejskoga hodočašća, a fra Stipe Nimac, područni duhovni assistent, zahvalio je pojedinačno domaćinima, svim franjevcima samostana, župe i svetišta Gospe Sinjske.

Fra A. Mravak

Na početku susreta sve prisutne pozdravio je i zaželio im dobrodošlicu fra Petar Klapež, gvar-dijan i duhovni asistent OFS-a Gospe Sinjske.

Nakon domaćina fra Petra sve prisutne pozdravio je brat Darijo Tolić, područni ministar. Zahvalio je doma-ćinima, članovima mjesnoga bratstva Gospe Sinjske i sestri Mari Filipović, ministri, i fra Petru, gvardijanu i duhovnom asistentu. U ime Mjesnoga bratstva OFS-a Gospe Sinjske riječi pozdrava uputila je ministra Mara Filipović Grčić. U svom obraćanju upoznala je sve prisutne s povijesti i radom Mjesnoga bratstva OFS-a Gospe Sinjske.

Nakon upoznavanja i riječi pozdrava uslijedila je procesija i sveta misa. Misu je predslavio i propovijedao fra Stipe Nimac, područni duhovni asistent, a suslavite-lji bili su duhovni asistenti fra Petar Klapež, fra Jakov Udovičić i fra Filip Budić.

34

3001715. 2015

.

Franjevačka mladež Gospe Sinjske u Vukovaru

Franjevačka mladež Gospe Sinjske organizirala je hodočašće mladih iz Sinja i Cetinske krajine u Vukovar 18. studenoga 2014. Mnogima je to

bio prvi put da su posjetili Vukovar i da su sudjelovali u obilježavanju Vukovarske tragedije.

U ponedjeljak, 17. studenoga, u večernjim satima krenuli smo preko Bosne i Hercegovine za Vukovar. Ni dug put ni kiša nisu umanjili raspoloženje mladih jer su imali isti cilj: doći u Vukovar, pokloniti se i upa-liti svijeću svima koji su dali svoje živote za slobodnu Hrvatsku, sudjelovati u Koloni sjećanja i svetoj misi na Memorijalnom groblju za žrtve Domovinskoga rata.

Dolazimo pred vukovarsku bolnicu, mjesto odakle su branitelji i civili odvedeni u logor na Ovčari, a poslije strijeljani i bačeni u masovne grobnice u blizini Ovčare. Formiranjem kolone Sjećanja naviru misli na branitelje, djecu, starce i žene koji su prije 23 godine odvedeni u smrt. I vrijeme se smiruje, kiša prestaje a sunce pomalo izlazi iz oblaka. Među brojnim barjacima vidi se i barjak Frame Sinj, a u središtu lik Čudotvorne Gospe Sinjske.

U koloni susrećemo i brojne Vukovarce. U njihovim se riječima osjeća velika tuga. Ističu da je grad obnov-ljen, ali da su rane u njihovim srcima još prevelike.

Prolazimo i pokraj Vodotornja – simbola grada Vu-kovara. Podsjetnik je stradanja naroda ovoga grada u Domovinskom ratu od srpskoga agressora, ali i topništva koje je na vodotoranj ispalilo više od šest stotina granata. Dok se pomalo osjeća umor u nogama, budi se misao da je ovo najmanje što možemo učiniti za ljude koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Dolazimo na Memorijalno groblje žrtava iz Domo-vinskoga rata. Sudjelujemo u svetoj misi koju predvodi dubrovački biskup Mate Uzinić u zajedništvu s bisku-pima i svećenicima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Poslije mise odlazimo na Memorijalni trg. Naš pogled usmjeren je na 938 bijelih križeva prema broju ekshumi-ranih žrtva. Nakon molitve i zajedničkoga fotografiranja vraćamo se prema centru grada te odlazimo ka Križu na ušću rijeke Vuke u Dunav, koji je podignut 1998. godine u čast svim poginulim braniteljima, a na njemu se nalazi uklesani natpis na glagoljici: „Navik on živi ki zgine pošteno.“

Napuštamo ljepote Dunava i grada Vukovara te od-lazimo na Trpinjsku cestu – „groblje tenkova“ gdje su hrvatski branitelji pod vodstvom Blage Zadre uništili 30-ak tenkova i vozila JNA i četnika koji su napadali Vukovar. Nakon molitve pred bistom Blage Zadre za sve hrvatske branitelje posjetili smo Spomen-dom hrvatskih branitelja. Zajedničkim fotografiranjem na tenku, znaku sile koju su slomili hrvatski branitelji, završilo je naše hodočašće u Vukovaru. Umorni, ali i sretni što smo 18. studenoga mogli biti u Vukovaru, krenuli smo na put prema Sinju. Hvala dragom Bogu na ovom danu i svim ljudima koji su nam omogućili da budemo u gradu heroju − Vukovaru. Vukovar je dio nas, naše sjećanje i ponos.

Frama Gospe Sinjske

35

Zrno vjere plodom rodi

Nedjelja Zahvalnica u mjesecu Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje uzveličana je priredbom dječjega zbora na svetoj misi u 9

sati, koju je predvodio fra Antonio Mravak. Priredbu je, prema tekstualnom predlošku gospođe Ankice Svirač, izveo Dječji zbor Župe Gospe Sinjske pod ravnanjem fra Jure Župića i časne sestre Jelene Mijić. Gospođa Svirač razveselila je malene svojim dolaskom.

Na Oltaru su se vidjeli bogati jesenski plodovi. Li-kovi priče, jedan po jedan, tkali su važnu pouku. Prva je došla Zemlja, koju je predstavljala djevojčica s haljinom u zemljinim bojama stopljenima sa smeđom tkaninom na sceni. Ponosna Zemlja pohvalila se kako je upravo ona zaslužna za hranu ljudima. Njezine riječi Zbor je pratio prigodnom pjesmom, kao i govor svakoga pojedinog lika, slaveći Boga i zahvaljujući na plodovima zemlje. Novi lik na sceni, Sunce, pomalo se naljutilo – smatralo je kako ničega ne bi bilo bez njegove topline. Slično su

reagirali i kiša, pčelica i ratar. Ipak, sve ih je, na njihovo iznenađenje, ukorio mali anđeo koji im je pomogao da shvate kako su za plodove svi podjednako važni te kako je i sav taj trud uzaludan ako dragi Bog svima ne pomo-gne svojim blagoslovom. Anđeo je najavio djecu koja su u narodnim nošnjama donijela raznovrsne plodove bez kojih ljudi ne bi mogli opstati. Ipak – nedostajali su pšenica i grozd! Već su ih počeli optuživati za oholost što s njima ne sudjeluju u danima zahvalnosti. Za pšenicu su djeca rekla da se možda smatra otmjenijom od drugih zbog bjeline svoga brašna. Ta upravo ovdje, u Zagori, pšenični su kruh prozvali turta i jeli ga radije nego kolače. A grozd da se pretvorio u vino, opio i zaspao... Istina je bila daleko od toga! Klas je upravo pristizao u pratnji grozda. Objasnio im je kako je župniku ponestalo hostija, a grozd je poslužio pri pretvorbi vina u dragocje-nu Krv Kristovu. Anđeo je zaključio: svi su podjednako važni čovjeku za život, ali osim hrane za tijelo potrebna je i hrana za dušu. Da bismo u to zaista povjerovali, potrebno je dopustiti zrnu vjere da se u nama nastani i donese obilan plod!

Zajedništvo oko obiteljskoga stola i oko Svetoga stola održalo je generacije katoličkih obitelji. Čini se kako ta poticajna i važna istina sve češće pada u zaborav. Sinjski su mališani i njihovi roditelji danas mogli čuti toplu i vrijednu priču o tome kako zrno vjere plodom rodi. Plodovi koji znače život do našega stola stižu pola-ganim i tegobnim putem, a uzaludni su ako u njima nema ljubavi i Božjega blagoslova koji hrani čovjekovu dušu.

Danijela Mandac

36

3001715. 2015

.

Sinj - predstavljanje knjiga

“Hrvatska u raljama djece komunizma” Tihomira Dujmovića

U prepunoj dvorani sudionika Franjevačkoga samo-stana u Sinju u petak, 21. studenoga 2014., predstavlje-na je nova knjiga Tihomira Dujmovića: “Hrvatska u raljama djece komunizma”.

Promociju knjige vodio je prof. Marko Duvnjak, ravnatelj Opće gimnazije Dinka Šimunovića u Sinju. O knjizi su govorili Andrija Hebrang i sam autor knjige. Među gostima promocije bili su ugledni ljudi Cetinske krajine, a sve okupljene na promociji pozdravio je gvar-dijan fra Petar Klapež.

Nekoliko ulomaka iz Dujmovićeve knjige čitao je prof. Marko Duvnjak, a prvi govornik o knjizi bio je Andrija Hebrang, koji je rekao da je autor temi pristupio vrlo temeljito te pokazao izvrsno poznavanje činjenica kroz koje je stvorio mozaik situacije u kojoj se Hrvatska danas nalazi.

Tihomir Dujmović zahvalio je na koncu svim posjeti-teljima te istaknuo svoju vjeru u dolazak boljih vremena za Hrvate. Uputio je da se hrvatska svetinja ne smije dirati, prvenstveno branitelji i generali, nakon čega je prepuna dvorana zaorila dugim pljeskom.

Dujmović je dodao i da “Tuđmanova Hrvatska više ne postoji” te da su “komunisti preuzeli sve pozicije”, od pozicije medijskih urednika, političara, bankara pa sve do tajkuna. Nadalje, desnica je “ostala u zapećku” i stoga je “potrebna temeljna lustracija”.

“Politička podobnost je prošla svaku granicu, a Hr-vatska je danas podjeljenija nego 90-ih”, rekao je Duj-mović. Ukazao je na nesposobnost Vlade i napomenuo kako će Hrvatska “za pet godina biti običan zemljopisni pojam i ako dobiju još pet godina, upropastit će Hrvatsku do kraja”, zaključio je Dujmović.

Sudionik

Kao što rođenje djeteta donosi radost i veselje obi-telji, tako je pojavljivanje nove knjige doživljaj važan kulturni događaj i doživljaj. Da bi se neka knjiga pribli-žila javnosti i čitateljima, često se priređuju prezentacije ili predstvaljanja knjiga.

„Kraljica Hrvata“ dr. Velimira Deželića

U samostanskom klaustru u Sinju, 4. VIII. t. g. predstavljena je knjiga dr. Velimira Deželića Starijega, „KRALJICA HRVATA“, ponovljeno izadnje zbirke pjesama, izd. H. k. d. sv. Jeronima, Zagreb 2014.

„luč Hrvata“ Ante Nadomira Tadića Šutre

U samostanskoj „Dvorani Gospe Sinjske“ 5. XII. 2014. priređena je prezentacija knjige: Ante Nadomir Tadć Šutra, „LUČ HRVATA“, izd. Kninski muzej, Knin 2014, str. 223.

“Velika sinjska ljekaruša” Nikole Kujundžića

U Alkarskim dvorima 11. XII. 2014. prezentirana je nova knjiga: VELIKA SINJSKA LJEKARUŠA. Obrada, transliteracija i faksimil. Priredio Nikola Kujundžić, izd. Farmaceutsko-biokemijski fakultet et alii, Zagreb 2014, str. 756.

37

Gospa Sinjska u ChicaguTrista godina slavlja Gospine zaštite i pomoći u

Sinju, zagledanosti u sliku nepoznatog autora iz petnaestoga stoljeća, i stotinu i osam godina

molitve pred preslikanom slikom također nepoznatog autora koja se štuje među hrvatskim iseljenicima u Chi-cagu u SAD, znak je jedne ljubavi prema Bogu i Gospi. Fra Tomislav Dukić, predvodeći slavlje Velike Gospe u Chicagu 15. kolovoza 2014. naglasio je da nigdje ne piše tko su autori ovih slika, ali on zna sigurno, da ih je naslikala ljubav prema Majci Božjoj na nebo uznesenoj.

Ta se ljubav mogla osjetiti u pripremi ovogodišnjeg slavlja Velike Gospe u Chicagu, u svečanoj procesiji, u slavlju euharistije te u svekolikom druženju na narodnom veselju poslije sv. mise u ulici bl. Alojzija Stepinca ispred hrvatske crkve i župe Sv. Jeronima, koju predvodi fra Ivica Majstorović, hercegovački franjevac. Bilo je to jedno lijepo katoličko zajedništvo Hrvata, Talijana, Iraca, Meksikanaca, Vijetnamaca, Kineza i drugih katolika, a i nekatolika. Svi govore bolje engleski nego svoj materinski jezik, ali svugdje se ističe naziv ovoga slavlja samo na hrvatskom jeziku “Velika Gospa”. Svi su oni svojim odijelima, instrumentima, pjesmama, folklorom plesali uz novozavjetni kovčeg saveza, uz lik Majke od Milosti, Gospe Sinjske slaveći je najprije hodeći oko nje u procesiji ulicama Chicaga gdje su se izredala mnoga, neka od njih po stotinu godina stara, hrvatska kulturna i zavičajna društva Sinjana, Poljičana, Hrvatske žene, Napretka, predstavnici katoličkih škola u kojima se nalaze naturalizirani Amerikanci iz svih krajeva svijeta. Ulice su okićene hrvatskim i drugim zastavama, na prozorima, vratima i balkonima vise veće i manje slike Gospe Sinjske. Hrvatski iseljenici iz drugih američkih gradova također su se našli danas na ovom svehrvatskom i katoličkom slavlju Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, iz New Yorka, Los Angelesa a neki iz Kanade…Gotovo svi svećenici Hercegovačke franjevačke kustodije koji žive i rade u Americi na čelu s kustosom fra Jozom Grbešom bili su nazočni u koncelebraciji na sv. misi i na drugim točkama slavlja. Ovi su fratri ostavili duboki trag svoje prisutnosti na

ovom kraju svijeta među Hrvatima i drugim iseljenicima u vjeri, kulturi, običajima i društvenom životu naših iseljenika, a i u odnosu iseljeništva prema matičnoj državi Hrvatskoj. Sv. misi u prepunoj crkvi sv. Jeronima predsjedao je fra Tomislav Dukić. Govorio je u svojoj propovijedi o Gospi koju u litanijama zazivamo “Vrata nebeska”, jer je Bog njezinim uznesenjem na nebo pokazao našu buduću slavu, Hram Božji na nebu. Bog nam je pokazao cilj, da ne lutamo ovom zemljom, da kao putnici i pridošlice na svijetu idemo k svom konačnom cilju, a to je nebo, a ono je mjesto Božje prisutnosti. Radost je znak da smo postigli cilj. Susret Marije i Elizabete iz Evanđelja obilježen je velikom radošću koja je opisana riječima “klikće srce moje u Gospodinu”, jer “zaigra mi od radosti čedo u utrobi”. Propovjednik se upitao pred prisutnima, što mi to drugima donosimo kad im idemo u pohode? Kakve su to vijesti i kakve su to novosti kojima druge obasipljemo? Ako drugima nosimo Boga, možemo ih samo razveseliti, a ako im donosimo tračeve, laži, klevete, ogovaranja i natjecanja u materijalnim uspjesima, donijeli smo im žalost. Pogledajmo koliko nam je srce veselo ili tužno pa ćemo znati što ili koga nosimo u svojoj utrobi.

Nakon euharistijskog slavlja, slavlje se prenijelo na trgove i ulice pred crkvom, kao da ste na ulicama Sinja i njegova “derneka”, gdje se jelo, pilo, pjevalo i plesalo, igrala lutrija, susretalo s onima koje ste zadnji put davno vidjeli. Mladi i stari, djeca i odrasli u programu prilagođenom za svakoga mogli su sve do vatrometa do pred pola noći uživati u slavlju Velike Gospe u Chicagu. Hrvati iz Chicaga i drugi nazočni odlazili su kući pozdravljajući se, poput Izraelaca koji odlazeći s godišnjih hodočašća u Jeruzalemu, dovikuju jedni drugima “I dogodine u Jeruzalemu”. I dogodine Velika Gospa u Chicagu! To može samo jedna duga tradicija koja se neće i ne može nikada prekinuti.

Fra Tomislav Dukić

38

3001715. 2015

.

Čudotvorna Gospa Sinjska s Hrvatima u Australiji

Prigodom jubilarne „300. obljetnice čudesne Gospi-ne pobjede pod Sinjem nad Turcima 1715- 2015.“ među Hrvatima u Sydneyu, Melburnu i u cijeloj

Australiji rodila se ideja da i oni svojim molitvama i do-brim djelima sudjeluju u toj jubilarnoj proslavi. Hrvati iz Australije odlučili su prikupiti novčanu pomoć za izgradnju jedne postaje križnog puta, koji se podiže stazom Sinjske tvrđave od grada Sinja do mjesta gdje se uoči blagdana Velike Gospe 1715. godine ukazala Gospa Sinjska.

Puno nas znade da se Gospa ukazala na Sinjskoj tvrđavi u onom silnom napadu Turaka 1715. godine na Sinj i Cetinsku krajinu.

U pripremi te jubilarne proslave jedan od velikih projekta kao u spomen na taj događaj je i podizanje križ-nog puta na stazi Sinjske tvrđave. Uz pomoć različitih

darovatelja i štovatelja Gospe Sinjske na tom putu prema Starom gradu već je izgrađeno deset postaja križnog puta.

Na posebnoj sjednici Hrvata u Australiji - u organi-zaciji kluba Hrvata „Kralja Tomislava“ u Sidneyu kao i Hrvata u Melburnu odlučeno je da će Hrvati iz Australije prikupiti potrebna novčana sredstva za izgradnju jedne postaje Križnog puta na toj stazi.

Na sjednici je istaknuto kako bi taj pothvat Hrvata iz Australije bio još jedan znak u nizu njihovih dobrih dje-la koja su darovali svojoj domovini Hrvatskoj. Postaja križnog puta prema mjestu „čudesne pobjede Cetinjana nad osmanlijama pod Sinjem“ bit će na čast zahvalnosti našoj nebeskoj Majci Čudotvornoj Gospi Sinjskoj koja nas je pratila i još uvijek prati svojim moćnim zagovo-rom kod Boga, kako u našoj domovini Hrvatskoj, tako i ovdje u našoj drugoj domovini, Australiji.

Svim darovateljima diljem Australije koji su se svo-jim novčanim prilogom uključili u ovu hvale -vreijednu donaciju u ime gvardijana i upravitelja Svetišta Gospe Sinjske fra Petra Klapeža od srca se zahvaljujemo.

Nadajući da će dobrotom Hrvata iz Australije 8. postaja biti dovršena i postavljena do vanjske proslave na blagdan Velike Gospe 2015.

Svim štovateljima Čudotvorne Gospe Sinjske želimo sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2015. godinu

Tomislav Buljan, Sydney

Gospe SinjskaOpet slave zvona u svečanom zvuku Veselo se viju crkveni barjaci, Blagi danak svanu kršćanskomu puku Svijet se smješka čitav u sunčanoj zraci... Ovo dan je One koju svojom Dikom Zovu Sinj bijeli i Cetina ravna, Koju svojom Majkom i Gospom Velikom Čitav rod nam prozva još u doba davna! Gledam sliku Tvoju svu u suhu zlatu, Čujem kucaj zvonca sa srebren - okvira, Motrim Glavu svetu milo umiljatu.

Blag Ti Majčin pogled u srce me dira.. Iz te slike divne čitam ljubav Tvoju I svu nježnost zlatnu Srca Materina... Gospe Sinjska draga, gledni djecu svoju Kroz tu Sliku slavnu, iz rajskih visina! Gledaj, dobra Majko! K Tebi došli mi smo Noseć teško breme i briga i boli, Nevoljama mnogim okruženi svi smo...

Za milosnu pomoć sav Te narod moli: Blagoslovi, Majko, i pomozi, Blaga, Nas i naše sve nam, veliko i malo! Daj, uz pomoć Tvoju, Gospe Sinjska draga, Da bi trnje naše ružicama cvalo!”

Fra Stanko Petrov

39

Nacionalno hodočašće lovaca Gospi Sinjskoj

Povijesna proslava zaštitnika lovaca sv. Huberta u Sinju

Zajednička proslava zaštitnika lovaca, koju peti put na državnoj razini obilježava Hrvatski lovački savez, prvi je put održana u dalmaciji, u Svetištu Gospe Sinjske, gdje je hodočastilo više od 1000 lovaca iz 20 županijskih lovačkih saveza.

Zajednička HLS-ova proslava Svetoga Huberta, spo-men-dana zaštitnika lovaca, okupila je oko 1000 lovaca iz 20 županijskih lovačkih saveza. U svečanoj procesiji predvođenoj simbolima obraćenja svetoga Huberta, rogovljem jelena s križem te zastavama, lovci su prošli ulicama Sinja zaustavivši se kod spomenika poginulim braniteljima da bi odali počast preminulim i poginulim lovcima. U molitvi povorka je nastavila svoj put do Svetišta Gospe Sinjske, gdje su pod zaštitu nebeskoga zaštitnika stavili lovstvo, sebe i svoje obitelji.

Na svečanom prijemu u prostorijama Grada Sinja gradonačelnik Ivica Glavan sa suradnicima lovcima je izrazio srdačnu dobrodošlicu u ime građana Sinja te zahvalio na ukazanoj časti za domaćinstvo ove manife-stacije. Izrazio je želju da ovaj događaj u gradu alkara još dublje poveže u prijateljski odnos sve koji su se odazvali ovoj proslavi.

Predsjednik Lovačkoga saveza Splitsko-dalmatinske županije Mladen Balić zahvalio je svima na dolasku, kao i gradonačelniku na domaćinskoj dobrodošlici i pomoći

u organizaciji. Predsjednik Hrvatskoga lovačkog saveza, Đuro Dečak, osvrnuo se na ovaj povijesni događaj:

„Peti put slavimo zajedničkom proslavom svoga zaštitnika, i to su događanja koja smještamo u katedrale i marijanska svetišta, a ovaj put slavimo Svetoga Huberta u Dalmaciji, u Sinju. Svim lovcima u Dalmaciji želim čestitati na napretku koji su ostvarili od rata do današnjih dana. Najviše lovačkih domova u tom razdoblju sagra-đeno je upravo na tlu Dalmacije. More novoga pogleda na organizacijski oblik lova napravljen je na području Dalmacije, u čemu prednjači upravo Lovački savez Splitsko-dalmatinske županije kao savez s najvećim brojem lovaca u Republici Hrvatskoj, što je dodatan razlog naše prisutnosti. Hrvatski lovački savez danas okuplja oko 65 000 lovaca i bilježi povećani interes za lovstvo te se nadam da ćemo dosegnuti prijeratnu brojku od 85 000 lovaca. Današnji događaj izraz je naše kul-ture koju njegujemo i želimo njegovati u nadolazećim vremenima.“

Pomoćnik ministra poljoprivrede Domagoj Križaj pozdravio je okupljene u ime ministra, u svoje ime i u ime svih djelatnika Uprave za lovstvo:

„Raduje me i čast mi je što sam ovdje gdje ćemo vidjeti kako lovci drže do lovačkih običaja i etike te sam siguran da će današnja proslava proteći u pravom lovačkom ozračju.“

Predsjednik Lovačkoga saveza Herceg-Bosne, Slav-ko Marin, predstavio je svoje suradnike koji su kao izaslanici zastupali sve regije na kojima djeluje Savez, koji okuplja 10 000 lovaca:

„Uvijek smo imali potporu u vama, na čemu vam zahvaljujem, a po ovom vašem primjeru nadam se da ćemo i mi u dogledno vrijeme moći organizirati ovakvu manifestaciju“, rekao je Marin.

Župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Ževrnja osvrnuo se na velik posao koji je napravljen u lovstvu u dobroj obostranoj suradnji Županije i lovaca te je danas lovstvo u toj županiji respektabilna djelatnost. Osvrnuo se i na devedesete, kada su lovci među prvima stali u obranu domovine. „To zajedništvo treba održati“, rekao je. „Lovstvo je danas daleko od onoga što je bilo, ono je gospodarska djelatnost od koje očekujemo dobre rezul-tate“, kazao je, te uz čestitku na ostvarenim rezultatima svim lovcima čestitao i njihov dan. Na prijemu su bili i predstavnici Policijske uprave splitsko-dalmatinske.

Nakon toga izaslanstva su položila vijence na spome-nik poginulim braniteljima. Uz lovačke zastave, zvuke

40

3001715. 2015

.

lovačkoga roga te molitvu, lovačka povorka ušla je u velebno Svetište. Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je, okružen lovačkim barjacima, fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Svetišta. Zastave su uz barjaktare bile svečano postrojene ispred slike Gospe Sinjske uz koju se vežu čudotvorne moći.

Ovo hodočašće ulazi u povijest Svetišta kao najve-će organizirano okupljanje lovaca vezano uz proslavu 300. godišnjice Svetišta koja se priprema za sljedeću godinu. Sinjska župa s 25 000 vjernika najveća je u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Pozivi na obraćenje i molitvu ostavljeni su u svim marijanskim svetištima kao posljedica Marijina ukazanja, a te odlike krase i ovaj kraj i Svetište Gospe Sinjske. U skrušenosti i molitvi na samom početku mise predsjednik Dečak zapalio je svijeću kao simbol vjere za sve preminule lovce.

Fra Petar se na početku propovijedi pomalo šaljivo, ali uz istinitu činjenicu, osvrnuo na tri posebnosti vezane uz ovaj događaj. Prva je ta što su se lovci u ovakvom broju organizirano okupili u Svetištu i time obilježili povijest proslave velike obljetnice, na čemu je zahvalio.

Kao drugu posebnost naveo je da nikad u toj crkvi nije bilo toliko zastava, a treća je posebnost, koju je rijetko doživjeti, toliki broj muškaraca u crkvi.

Na primjeru životopisa sveca Huberta, fra Petar go-vorio je o slavlju sveca četiri stoljeća od njegova života i prihvaćanju istine, koje se dogodilo nakon njegove ži-votne tragedije i odlaska na osamu u šumu, gdje spoznaje Boga. Taj susret s Bogom promijenio mu je život dajući mu nadu u život, koji je posvetio služenju drugome.

Nakon mise je predsjednik HLS-a Đuro Dečak Sveti-štu, kao uspomenu na ovaj veliki događaj, darovao sliku svetoga Huberta poznate akademske slikarice.

Na misnom slavlju pjevali su članovi lovačke kla-pe „Sveti Hubert“ na čelu sa sopranisticom Brankom Pleštinom, a dio mise animirali su lovački rogisti LS-a Dubrovačko-neretvanske županije.

Nakon okupljanja u Svetištu lovci su krenuli na zajedničku večeru u Dugopolje. Riječima dobrodošlice pozdravio ih je predsjednik LS-a Splitsko-dalmatin-ske županije Mladen Balić. U prigodnoj čestitarskoj atmosferi lovcima se obratio i župan Ževrnja, koji im je čestitao na uspjesima koji ih krase.

Predsjednik Dečak čestitao je svim lovcima Svetoga Huberta, domaćinima zahvalio na odličnoj organizaciji, a županu darovao knjigu „Lovstvo“. Svim lovcima za-želio je dobru kob u nadolazećoj sezoni lova.

Izaslanik ministra poljoprivrede Križaj u svoje je ime čestitao svim lovcima te prenio čestitku ministra. Pred-sjednik Lovačkoga društva „Sinj“ obratio se kolegama zahvalom na odluci što se ova manifestacija održala na području njegove udruge. Mladen Balić svim je uzvani-cima darovao reljef svetoga Huberta i knjigu „Lovstvo u Dalmaciji“.

Na početku ovoga svečanog događaja sudionici su zabilježeni na milenijskoj fotografiji Šime Strikomana.

Ivica Stanko

Fond Gospe SinjskeAkademska godina 2014./2015.

Na temelju odluke Vijeća Fonda Gospe Sinjske bio je raspisan natječaj za dodjelu financijske pomoći iz Fonda Gospe Sinjske studentima slabijega imovinskog stanja, koji nisu ostvarili pravo na državnu ili neku drugu stipendiju. Ukoliko se studentu naknadno odobri druga stipendija, dužan je o tome obavijestiti Vijeće Fonda Gospe Sinjske u roku od 15 dana.

Imena studenata kojima je odobrena pomoć iz Fonda Gospe Sinjske u akademskoj godini 2014./2015. bit će objavljena na našoj web stranici.

U ime Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske i u ime studenata koji primaju pomoć iz Fonda Gospe Sinjske svim darovateljima i donatorima Fonda iskreno zahvaljujemo!

Fra Petar Klapež

41

Proslava dana Gimnazije i Sjemeništa

Franjevačka klasična gimnazija s pravom javno-sti i Franjevačko sjemenište u Sinju na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije slave

svoj dan. Obilježili su ga u nedjelju 7. prosinca 2014. uoči dana svetkovine svečanom svetom misom i aka-demijom. U pozdravnom govoru gvardijan sinjskog svetišta fra Petar Klapež istaknuo je radost zbog proslave dana Gimnazije i Sjemeništa koja se ove godine odvija u Godini posvećenog života. Naime, papa Franje 30. studenoga, na prvu nedjelju došašća, otvorio je Godinu posvećenog života. Ravnatelj Gimnazije fra Josip Gr-bavac najavio je program održavanja proslave koji se sastoji od dva dijela – svečane svete mise i akademije u kojoj će biti izveden igrokaz Veronikin rubac.

Svečanu svetu misu predvodio je ravnatelj fra Josip Grbavac, a u koncelebraciji uz ravnatelja su bili ravnatelj Sjemeništa fra Ivan Udovičić, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, meštar novaka fra Jure Šimunović, đakon fra Kristijan Šilić, gimnazijski profesori te nekoliko sve-ćenika iz samostana. Sve misne dijelove, osim ulazne pjesme Padaj s neba i izlazne Zlatnih krila, uglazbio je za zbor i gimnazijski orkestar prof. fra Stipica Grgat. Misne dijelove pjevali su učenici gimnazije, solisti i mje-šoviti zbor uz pratnju s. Zorislave Radić na orguljama i gimnazijskog orkestra. Učenici i bogoslovi predmolili su i molitvu vjernika, a misna čitanja pročitale su profesori.

Na proslavi su sudjelovali i novaci s Visovca, bogoslovi, profesori i ostali djelatnici Gimnazije, učenici i njihovi roditelji te brojni štovatelji.

U prigodnoj propovijedi ravnatelj nas je uveo u am-bijent došašća. U mirnim zimskim danima u njedrima zemlje tiho i nečujno događa se čudo postanka: nečujno klijanje, nečujni nastanak života. Sve što će jednom procvjetati i nositi plodove, priprema se u zimskim da-nima strpljivog čekanja. Povijest cijelih naroda i nacija zapravo je samo jedno dugo čekanje: na slobodu, samo-stalnost, boljitak, materijalni i duhovni. Cijela povijest je ogromni krik, ogromna nada, ogromna čežnja. ogromno iščekivanje “Onoga koji treba doći”. Advent je vrijeme čekanja, vrijeme iskanja, predblagdansko vrijeme koje sjedinjuje čekanje i čežnju. To je vrijeme čežnje, a ne ispunjenja; vrijeme čekanja, a ne susreta, stanje neotku-pljenosti čovjeka, a ne slobode, krik za ispunjenjem, a ne usklik radosti. Advent je pravo stanje Crkve, čekanje je osnovno držanje vjere. Crkva svake godine želi u nama aktivirati to iščekivanje; da se ne bismo izgubili u nebitnom, površnom, u trci i rastresenosti. Radujte se, Gospodin je blizu!” Ovo “biti blizu” ne znači pr-venstveno blizinu u vremenskom smislu riječi. Došašće se ostvarilo po činjenici da nam je on blizu u Božiću. Božić je zadaća i zadatak: pustiti da se Isus rodi u nama. Zavaravamo se, i kao kršćanska zajednica, misleći kako

42

3001715. 2015

.

se trebamo prvotno baviti velikim pitanjima svijeta i nacije, kako trebamo služiti velikim ciljevima i visokim idealima, a pritom zaboravljamo na “male probleme malih ljudi”, izlažući se velikoj opasnosti da prespava-mo Kristov dolazak. Advent nije jednosmjerna ulica. To nije samo pogled u prošlost, na dolazak Gospodnji prije 2000 godina. Advent nam svraća pažnju i na ono što je pred nama, na ponovni dolazak Gospodnji, na njegov dolazak na kraju vremena. U posljednjoj biblijskoj knjizi Bog kaže za sebe: Ja sam onaj koji dolazi (Post, 1,8). Vrijeme došašća želi nas potaknuti, da u konkretnoj životnoj situaciji budemo spremni za Gospodina koji dolazi. Pritom najstarija molitva kršćanstva može postati i moja molitva: Maranatha – dođi Gospodine Isuse! Zavladat će vječni mir i vječna nježnost Božja, koju ni jedno stvorenje nije osjetilo kao Blažena Djevica Marija, koju častimo pod raznim imenima, od kojih je jedno od najljepših: Bezgrješna, pod čiju se zaštitu sklonila naša Franjevačka Gimnazija i Sjemenište u Sinju. Zato svake godine, kao i ove, uoči njezina blagdana Bezgrješnog začeća, priređujemo svečanu akademiju s kojom se želimo uključiti u veliku povorku Gospinih štovatelja iskazujući joj naše molitve, odanost i ljubav.

Nakon mise uslijedio je glazbeno-scenski program u kojem je izveden igrokaz Veronikin rubac. Tekst igro-kaza su priredili fra Ante Marić, hercegovački fratar, i fra Josip Grbavac, ravnatelj Gimnazije, a uvježbao ga s našim gimnazijalcima i gostima dugogodišnji prijatelj Gimnazije gospodin Rade Perković, bivši glumac i in-tendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Pjevne dijelove izabrao je i uvježbao prof. fra Stipica Grgat, koji i ravna Mješovitim zborom Franjevačke klasične

gimnazije. Na orguljama ih je pratila s. Zorislava Radić iz Splita. Zbor je postao dio glumačkog ansambla pred-stavljajući narod koji je iz Rame došao u Sinj noseći Gospinu sliku. Molitvom na usnama zboraši su dolazili i odlazili sa scene. Njišući se u ritmu melodije prikazali su koračanje naroda prema Gospinu utočištu, kroz pje-sme pružali ruke prema Gospinu oltaru, prateći recital klečali pred Slikom.

Radnja igrokaza smještena je u vrijeme neposredno nakon muke i smrti Isusa Krista na Kalvariji. Djevojka Veronika kojoj je na rupcu ostala Isusova vera icona i Šimun Cirenac koji je pomogao Isusu nositi križ uvode publiku u nastavak radnje. Za Isusove učenike to su bili bolni dani provedeni u molitvi, brizi i iščekivanju. Njihova nada u Isusov povratak postaje zbilja. Paralelno se prikazuje čudo koje Isus čini preko Veronikina rupca – ozdravljenje slijepe djevojčice Ester i svjedočenja uče-nika kako je Isus živ. U finalu igrokaza, kroz zahvalnu molitvu na koljenima pri kojoj se ukazuje Majka Božja, glumcima se ponovno pridružuje zbor. Njihove se mo-litve stapaju, čime se ujedinjuju prošlost i sadašnjost Crkve. Molitve prvih kršćana, kao i Sinjana u vrijeme turske okupacije uslišane su.

Na koncu dojmljive izvedbe, koju je gledateljstvo podarilo srdačnim i burnim pljeskom, svima koji su pri-donijeli ostvarenju ovoga vjersko-kulturnoga događaja zahvalio je ravnatelj fra Josip Grbavac, istaknuvši da priredbe ovakve vrste imaju za cilj da učenici njeguju osjećaj za sveto, liturgijsko, lijepo, skladno i plemenito, što se trajno gajilo u našoj Gimnaziji.

Antonija Čarić

43

Gospe Sinjska, Majko našaGospe Sinjska, Majko naša, kad će proći teška kriza ova? Molimo te, naša Gospe mila, izbavi nas iz ovoga sivila! Majko Rame, očuvaj nas od crvene aždaje jer tvom puku sve zlo naniše! Gospe Sinjska, prosvitli glavare da se više brinu za Hrvate. Gospe naša, pamet im prosvitli, sve ih snizi iz bogatog soja, nek’ ih pisma opomene moja! Ja sam starac, mnogo pamtim toga, tribali bi bojati se Boga. Bez obzira kako duša diše, o narodu staraj te se više! Narod vas je možda izabrao, povjerenje veliko vam dao, da radite mnogo bolje toga,

a da manje ide ispod stola! Malo vas je roda bogataša, ispalo je kako ‘ko se snaša! I sve naopako, ‘ko jamio više, sve će loše izać’ na vidilo. Kaži, Gospe, što je loše bilo! Dragi Bože, nemoćne zaštiti, sve do groba zahvalni će biti! Gospe Sinjska, Isusova mati, ima dice koja trpe danas! Pomogni im, Gospe naša mila, svi oni se tebi milo mole, tražeć’ Boga i tvojega Sina. Ti si naše dušmane potirala, hvala tebi, Sinjska zaštitnice, od stariji do rođene dice! Gospe Sinjska, naša mila nado, poštuje te i staro i mlado, jer si mnogo za Sinj učinila.

Slika tvoja zlatom se krunila, sliku tvoju svaki virnik ljubi, bez obzira odakle su ljudi! Hodočašća sve češće imade, bilo lito ili bila zima. A posebno, Gospe , tvojih dana narod stiže sa sviju strana. Stiže narod iz drugi država jer u svitu čuvena je slava. Stižu oni sa svih strana svita, da proslave tvoje svete dane! Pomogni im u zdravlju i srići, Gospe Sinjska, petnajest osmoga, daj nam snagu i ljubav od Sina, Gospe draga, ti pomogni svima! Da se zdravi svome domu vrate, dok Cetina prema moru vrije. Ti i nama prosti sve naše grije, sve molitve upućene Tebi! Gospe, hvala, dalje pisa ne bi!

Frano Janko Vukman

Djeca otvorila novu liturgijsku godinu

Kandidati za sakrament Prve svete pričesti u Župi Gospe Sinjske tijekom četiri tjedna priprema nestrpljivo su čekali Prvu nedjelju Došašća.

Tako su u nedjelju, 30. studenoga 2014., u crkvi Gospe Sinjske četiri prvopričesnice ozarena lica, obučene u ljubičaste plaštiće oslikane svijećama, koje su imale svoje ime: Radilica, Moliteljica, Dobročiniteljica, Raz-veseliteljica, svečano otvorile novu liturgijsku godinu. Cijeli recital popraćen je solo i zborskim pjevanjem članova Dječjega zbora, sa željom da Maleni Isus u božićnoj noći ispuni ljudska srca veseljem. Djecu su za ovu prigodu pripremali s. Jelena Mijić i fra Jure Župić.

Paula Šarić, 8. r.

44

3001715. 2015

.

Zlatni pir Jerka i Anđe Budimir

Dana 13. rujna 2014. u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske proslavili su pedesetu obljetnicu braka Jerko i Anđa Budimir. Na misi zahvalnici, koju

su predvodili fra Eugen Poljak i fra Pavao Vučković, Jerko i Anđa obnovili su svoja bračna obećanja ljubavi i vjernosti koja su izrekli u crkvi Sv. Filipa i Jakova u Potravlju 10. rujna 1964. godine pred župnikom fra Pavlom Matićem. Slavlje su uzveličali njihova tri sina, desetero unučadi i brojna rodbina i prijatelji. Nakon sv. mise slavlje se nastavilo za obiteljskim stolom.

Nakon vjenčanja živjeli su nekoliko godina u Malj-kovu. Izgradnjom brane Peruča i oni su, kao i mnoge druge obitelji, morali napustiti rodno mjesto i preseliti se u Čitluk. U međuvremenu je Jerko pošao u Njemač-ku zarađujući svagdanji kruh, dok je Anđa ostala doma i brinula se za djecu. Kada su djeca poodrasla, ona je

pošla k svome mužu, radeći u bolnici. Tamo su ostali sve do umirovljenja.

Kako sami priznaju, život im nije bio lagodan i bilo je dosta poteškoća. Uzajamna ljubav i poštovanje, a iznad svega vjera u Boga, pouzdanje u Božju providnost, redovito pohađanje sv. mise i molitva, posebno krunice, bila je snaga koja ih je nosila naprijed. Anđa je uvijek bila pobožna Bogorodici Mariji, koju posebno štuje kao svoju zaštitnicu Čudotvornu Gospu Sinjsku. Ona je i velika hodočasnica. Pohodila je sva veća svetišta u Europi. Gospi Lurdskoj hodočastila je jedanaest puta. Kuća im je puna svetih slika i molitvenika.

Nakon umirovljenja svoje staračke dane provode u Čitluku okruženi sinovima, nevjestama i unucima. Neka ih dobri Bog još dugo poživi u dobrom zdravlju!

Sudionik

45

Jesmo li potrebni mira, zdravlja, razumijevanja, ma-terijalnih dobara...? Dakako − reći ćete. Mnoge vjer-ničke obitelji u ovom vremenu oskudijevaju u mno-

go čemu i u velikoj su potrebi. Vidi li to Bog? Svakako! Nismo li mi možda zakazali prema Bogu? Previše smo okrenuti poslovima, brigama i nekim svojim rješenjima. Ponekad živimo kao da Boga nema ili kao da On nema veze s našim životima. Jednostavno nemamo vremena da zastanemo i okrenemo se u vjeri svome Gospodinu. Možda smo zanemarili molitvu i sv. misu i čudimo se da se to događa. Blagoslov obitelji želi vas podsjetiti na najvažnije u vjerničkom životu, a to su: vjera, obitelj, djeca, molitva, sv. misa, ispovijed…Blagoslov obitelji želi vam pomoći da hodite u vjeri putem Božjim. Tada dolazite u Božju blizinu i Božja pomoć i blagoslovi si-gurno neće izostati. U našim su rukama životi i obitelji: Hoćemo li dalje sami ili s vjerom? Odlučimo se živjeti u Božjoj blizini i snazi i naši će životi postati puniji, jer Gospodin ne zaboravlja one koji se Njemu utječu.

Blagoslov obiteljiKada moliti?

Često svećenici u razgovorima i ispovijedima znaju čuti pitanja treba li moliti kad osjećamo potrebu. Treba moliti i onda kad ništa ne osjećamo! Moliti treba uvijek, bez obzira na naša osjećanja. Bog vidi naš trud, naš napor i našu borbu i na taj način stječemo veću zaslugu kod Boga. Molitva je izraz ljubavi prema Bogu, a ljubav se dokazuje djelima i voljom. A kad uspijemo nadvla-dati poteškoće u molitvi, koje puno puta svatko od nas ima, onda tek vidimo kako je istinita ona divna izreka poznatoga duhovnog pisca o. Laplacea: “Cijena molitve je vrijeme!” To znači: koliko vremena žrtvuješ za moli-tvu, toliko ćeš od nje imati koristi, utjehe, radosti. Sveti Ignacije Loyolski rekao bi to na drugi način: “Bog se ne da natkriliti u velikodušnosti.” Znači, što više vremena Bogu posvetimo, On će nam još više uzvratiti!

Zato je kod blagoslova obitelji najvažnije da svi članovi obitelji sudjeljuju u zajedničkoj molitvi!

Fra A. Bilokapić

46

3001715. 2015

.

Božićni blagoslov obitelji župe Gospe SinjskeRaspored blagoslova obitelji 2014. / 2015.

Subota, 27. prosinca 2014. od 9 sati: ● Od Brnaškog groblja do pazara (gornja stra-

na) Put pazara i ul. Š. Milinovića; ● Od Brnaškog groblja do Elek.dal. (donja

strana)

Nedjelja, 28. prosinca 2014. – nema blagoslova - predsjednički izbori

Ponedjeljak, 29. prosinca 2014. od 9 sati: ● Bazana – sve zgrade; (prije podne) ● Tripalov voćnjak (sve zgrade); Put ferate;

(poslije podne)

Utorak, 30. prosinca 2014. od 9 sati: ● Luka; Put ruduše; Put Župića , Put Radošića

i 126. Domob.; Župići od vojarne – desna strana- lijeva strana;

● Kokoti; Luketić- Pavić; Trg Franje Tuđmana; Fratarski prolaz; Put aerodroma (od kolodvo-ra do aerodroma (poslije podne)

Srijeda, 31 prosinca 2014. od 9 sati: ● Trg K. Tomislava;A. Stepinca; Kvartiri; Bre-

govita; Put Petrovca; Put Međina; Vrcanov obor; Borićevac; Pelinovac; Ramska Miletin; Ćemer; Fra Ivana Markovića; Hrvoja V. Hrva-tinića; Domaldova; Grabovčev prolaz- Kne-žev prolaz; Ivana Frankopana - Šilanovac; Ivaniša Nelepića; Lovrića obor; Fra Andrije K. Miošića; Frane Bulića; Franjevačke gi-mnazije; Alkarsko trkalište; Put Pavića;

Petak, 2. siječnja 2015. od 9 sati: ● Solinska;Jadranska; Drniška; Ćosin potok;

Omiška;Imotska; Put Brižina –Suhač; ● Ruđera Boškovića; Oko i iznad Boke; Suhač;

Fra Filipa Grabovca (lijeva strana)

Subota, 3. Siječnja 2015. od 9 sati : ● Fra Filipa Grabovca (desna strana) Ivana

Meštrovića- Vukovići; Vlahe Bukovca; ● Jurja dalmatinca; Ćurlini; Karajkova lokva;

Put kuka;

Nedjelja 4. siječnja 2015. od 14 sati: ● Vrlička ulica (lijeva i desna strana) Jakino

guvno; Dinka Šimunovića; Litrin obor; ● Žrtava rata; Stjepana Gunjače; Vujanovićev

prolaz; Glavička ulica; Splitska ulica; Br-naška ul.

Ponedjeljak, 5. siječnja 2015. od 9 sati: ● Šetalište A. Stepinca; Žankova glavica; Ser-

dara Vučkovića; Kralja Zvonimira; ● Kneza Branimira; Zaječev prolaz; Dragašev

prolaz; Matićeva; Istarska ulica; ● Zgrade M. Buljca; Trg Gojka Šuška; Put

šumarije;

Utorak, 6. siječnja 2015. od 14 sati: ● Domovinskog rata (lijeva i desna strana);

Lubinov most zgrade - ostale kuće; ● Put medinjaka; Ivana Filipovića Grčića; Za-

grebačka i Ivana Gundulića;

Srijeda, 7. siječnja 2015. od 9 sati: ● Ante Srtarčevića; Brače Radić; Antuna Kon-

stantina Matasa; Vladimira Nazora; Brekin put; Odrna i put odrne; Put Šimaca; Brato-nova; Kneza Mislava;

Blagoslov obitelji u filijalama Župe Gospe Sinjske

Blagoslov u filijalama Župe Gospe Sinjske u Br-nazama, Glavicama, Čitluk-Jasensko, Karakašica, Lučane i Radošić odvijat će se po uhodanom raspo-redu u dogovoru sa svećenicima!

Čestit Božić i blagoslovljenu

Novu 2015. godinu želi vam

župsko osoblje!

47