Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Diplomski studij Suvremeno stanovanje

SEMINARSKI RAD Standard stanovanja i održivo građenje

(Povratak otPOSanih)

student: Bojan Radošević

mentorica: prof.dr.sc. Alenka Delić Ak.god. 2011./12.

2

Sadržaj 1. Uvod – postojeće stanje i ciljevi …………………………………………………… 3 2. Prostorno-funkcionalni elementi ………………………………………………….. 3 3. Ekološko-energetski i tehnološki elementi ………………………………………... 4 4. Sociološko-psihološki elementi …………………………………………………….. 6 5. Ekonomski elementi ………………………………………………………………... 7 6. Zaključak …………………………………………………………………………… 7 7. Literatura …………………………………………………………………………… 8

3

1. Uvod – postojeće stanje i ciljevi Suvremena stambena izgradnja obilježena je nizom negativnih karakteristika; 'slobodno' tržište određuju što će se i kako graditi, a sama arhitektura određena je logikom kapitala. Minimalizacija ulaganja i maksimalizacija profita dovode do lošije kvalitete stanovanja jer 'poduzetnicima' je potrebna brza i što veća zarada, bez obzira na sve funkcionalne i bio-tehnološke standarde izgradnje koji im nisu u interesu. Upravo im ovakvo deregulirano tržište divljeg kapitalizma najviše i odgovara. Uz lošiju kvalitetu dolaze i nepristupačne cijene, a uvjeti održivog građenja se poštuju u minimalnim količinama, koliko je potrebno za dobivanje dozvola. Uz sve to, nova izgradnja potiče svojevrsnu izolaciju ljudi; nehumani okoliši i urbanistička uređenja stambenih zgrada ubijaju osnovne oblike socijalizacije. U ovakvim uvjetima potrebna je nova državna strategija razvoja stambenog standarda. Kroz kvalitetne primjere trebalo bi moderirati pravila nekog budućeg POS-a. Cjelokupni program promatrao bi se kroz četiri aspekta: prostorno-funkcionalni, ekološko-energetski i tehnološki, sociološko-psihološki, te ekonomski.

2. Prostorno-funkcionalni elementi U novije vrijeme postojala su tri socijalna programa u Hrvatskoj. Program Društveno usmjerene stanogradnje (DUSI) započeo je 70-ih godina i obuhvaćao je pravila o standardima za stan, zgradu i naselje. Zadana površina dnevnog boravka kao centralne prostorije stana varirala je od 16 m² do 25 m², ovisno o broju korisnika. I ostale prostorije, spavaonice (13-14 m² za dvije, tj. 7-9 m² za jednu osobu), blagovaonica (4-10 m²), kuhinja (2-8 m²), kupaonica (4.5 m²), WC (1.2-1.8 m²), izba (2-4 m²) i komunikacije (2-12 m²) bile su detaljno određene uvjetima koje su trebale zadovoljiti; pravilna ventilacija, adekvatno osunčanje, funkcionalno korištenje prostora. Nakon toga, 90-ih godina se zbog ratnih razaranja i velikog broja prognanika pokrenuo Program zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata. Standard je bio manji nego u DUSI-ju jer se težilo za što bržim zbrinjavanjem izbjeglica. Od 2001. do 2004. godine radilo se po Programu društveno poticane stanogradnje (POS), sličnog standarda kao i DUSI, u nekim pogledima sa malo manjim dimenzijama prostorija. Zajedničko svima trima je da su poticani od države, ali nisu imali zakonsku snagu, već se više mogu promatrati kao smjernice koje ovise o dobroj volji investitora hoće li ih uzeti u obzir ili ne. Tokom 2003. i 2004. godine izvedeno je 50-ak zgrada

Sl.1. (lijevo) POS Krapinske Toplice (I.Letilović, M.Vlahović) i Sl.2. (desno) POS Cres (I.Ergić, V.Milutin, V.Ilić)

4

po POS-ovom standardu. Među njima se mogu istaknuti POS-ovi u Krapinskim Toplicama i Cresu. Zgradu u Krapinskim Toplicama (Sl.1.) projektirale su Iva Letilović i Morana Vlahović. Poštujući parametre Programa, zgrada je projektirana kao niz obiteljskih kuća (svaki stan ima svoj ulaz preko galerije) povezan u višestambenu zgradu. Oblikovanje zgrade poštivalo je genius loci i lokalnu arhitekturu. Stambeno naselje Brajdi na Cresu (Sl.2.) djelo je Ivane Ergić, Vesne Milutin i Vanje Ilić. U stanove se pristupa sa stubišta (dva stana na stubište), a u prizemlju su smješteni javni sadržaji koji se isprepliću sa prodorima malih trgova u volumen zgrade. Oblikovanje se zasniva na mediteranskim principima otvorenih prostora. Uz postavljanje osnovnih projektantskih pravila (kojih se treba pridržavati), bitan je element i fleksibilnost stanova. Bilo da je riječ o apsolutnoj ili relativnoj fleksibilnosti, stan mora moći odgovoriti na promjene tokom vremena. Iako je teško bilo što predvidjeti, projektant mora uzeti u obzir mijene unutar obitelji i društva. Što više varijacija predvidi i omogući, to će zadovoljiti veći broj korisnika. Jedan od primjera fleksibilnosti je stambeni blok Nikole Bašića na Bilom Brigu u Zadru iz 80-ih godina (Sl.3.). Sa ulazom preko terase, tlocrtno je omogućio relativnu fleksibilnost na površini jednog stana sa izmjenama dnevnih i spavaćih dijelova ili njihovim razdvajanjem na više jedinica. Kod projektiranja fleksibilnih stanova najviše u obzir treba uzeti konstrukciju i raspone.

3. Ekološko-energetski i tehnološki elementi Svaka bi stambena jedinica morala biti ekološki održiva i energetski samodostatna. U današnjem svijetu pogođenom početnim utjecajima klimatskih promjena potreba za energijom je sve veća, a potreba za njenim očuvanjem još više. Ova se tema može gledati

Sl.3. Stambeni blok Bili Brig u Zadru arhitekta Nikole Bašića, primjer fleksibilnih stambenih jedinica

5

kroz dva aspekta, smanjenje potrebne energije i postizanje energetske autonomije. Potrebe za energijom će se smanjiti postavom kvalitetne termoizolacije i ostakljenja (preporučljiva upotreba ekoloških materijala, slame, ovčje vune, lana, zemlje), upotrebom prirodne ventilacije, ali najvažnije od svega, pametnim i racionalnim projektiranjem i oblikovanjem zgrade od početka projekta (orijentacija, oblik, postava u prostoru i uvažavanje kvalitetnih mikroklimatskih uvjeta). Kako bi se ostvarila energetska autonomija potrebna je instalacija malih energetskih postrojenja koja bi trebala koristiti obnovljive izvore energije (što opet ovisi o geografskoj lokaciji). Korištenje solarne energije može biti pasivno (oblikovanjem zgrade i orijentacijom povećavaju se toplinski dobici, ali i smanjuje pregrijavanje) i aktivno (solarni paneli za grijanje i fotonaponske ćelije za proizvodnju električne energije). Energija vjetra najbolje se koristi upotrebom vjetrenjača sa vertikalnom osi, ali i one sa horizontalnom danas proizvode manje buke te se lako instaliraju. Geotermalna energija ima malu iskoristivost za proizvodnju struje, ali zato 70-80% iskoristivosti za grijanje vode. Reciklažom i razvrstanjem otpada može se koristiti i energija biomase. S obzirom da se sa navedenim izvorima energije može višestruko premašiti potreba za njom, pomoću gorivih ćelija električna energija se pohranjuje kao kemijska i po potrebi regenerira ponovo u struju. Dva su strana primjera; prvi je socijalno stanovanje u Beaufort Courtu, Lillie Road, Fulham koje sadrži dvije komponente; prvo, izgradnja zadovoljava niskoenergetske propise (velike debljine izolacije, prirodna ventilacija sa juga i ventiliranje kupaonica i kuhinja radi kontrole vlažnosti, niska upotreba energije, maksimalno korištenje prirodnog osvjetljenja, povoljna mikroklima sa sadnjom drveća, te zeleni krovovi), te drugo, izgradnja je montažna sa prefabriciranim elementima. Projektanti su Feilden Clegg Bradley Architects (Sl.4.). Drugi projekt je niz kuća u Hockertonu, Nottinghamshire, arhitekata Roberta i Brende Vale. Niz prizemnica sa sjeverne je strane nasut zemljanim nasipom dok je jug potpuno ostakljen i otvoren prema van. Time se čuva toplina (sjever) odnosno dobiva (jug). Uz oblikovanje i orijentaciju kuća, energetskoj učinkovitosti pridonose i trostruko izolirajući prozori te 30 cm termoizolacije. Skuplja se kišnica za piće, a otpadna se voda djelomično reciklira, dok dio, pročišćen, odlazi u obližnje jezero. Cjelokupna potreba za strujom zadovoljena je pomoću vjetrenjača i fotonaponskih ćelija na krovu. Osim što je autonomno u pogledu energije i vode, također je samostalno kad je riječ o hrani; stanovnici sami proizvode organsku hranu. U usporedbi sa konvencionalnom kućom ovdje se uštedi 90% energije (Sl.5.).

Sl.4. (lijevo) Institut za istraživanje okoliša Zuckermann, sveučilište East Anglia i Sl.5. (desno) Hockerton, Notthinghamshire

6

4. Sociološko-psihološki elementi Osnovni je cilj jačanje zajednice čime se jača i svijest o civilnom, odgovornom društvu. To se postiže edukacijom i naučenom kulturom stanovanja, a u tome pomaže socioprostorni pristup koji nije jedini, ali je u ovom slučaju najbitniji element. Fokus je na rješavanju problema zbog kojih je propala zajednica. Na bezličnost suvremenih stambenih zgrada treba odgovoriti identitetom, koji je uostalom i jedan odgovor na kritike modernizma. Monotonost stambenih naselja prekinuti hibridnošću, tj. postavljanjem javnih i ostalih sadržaja radi povećanja kvalitete stanovanja. Upravo bi naglasak trebao biti na javnim sadržajima, kao i na javnim prostorima gdje bi socijalizacija izbila otuđenje. Umjesto zatvaranja u stanove trebalo bi se otvarati prema javnom prostoru (Internet vs. Interplay) koji bi postupnom gradacijom iz javnog postao polujavni i time sigurniji, poput produženog dnevnog boravka privatnog prostora izbrisala bi se kruta granica unutra-van, javno-privatno. Time bi se osvijestilo stanovnike da je taj prostor njima zajednički i da je o njemu potrebno voditi brigu jer pripada svima njima. Još jedan faktor zbog kojeg je umrla zajednica, a izvan je arhitekture, je mobilnost. U današnjem globalnom selu gdje ništa nije daleko, ali niti blizu, teško je predvidjeti stabilnost zajednice. Sociopolis u Valenciji primjer je pokušaja socijalne integracije stanovnika. Projekt koji je u biti sačinjen od više manjih projekata više autora osim socijalne komponente obuhvaća ekološku (očuvanje 'huerta', srednjovjekovnih islamskih vrtova i polja te planiranje novih zelenih površina) i ekonomsku (socijalno stanovanje po pristupačnim cijenama). Počevši od 2003. godine 13 arhitekata i biroa projektiralo je pojedine dijelove, poput uvećanog Weisenhofsiedlunga, stvarajući prostor sa središnjim javnim sadržajima, školama, sportskim zonama, kulturnim centrima i centrima za mlade (Sl.6.).

Sl.6. Sociopolis, djelo 13 različitih arhitekata i biroa, smješteno na rubu Valencije, među poljima i arapskim huertama

7

5. Ekonomski elementi Cijena stana može se kontrolirati načinom izgradnje. Više katova znači jeftiniju izvedbu, isto kao i veći broj stanova na stubišta. Zgrade sa plićom dubinom će koštati više, kao i niske zgrade sa galerijama. Postoji niz kriterija koji pokazuju odnos cijene izvedbe sa količinom određenih elemenata, a sve je to detaljno proučeno upravo u DUSI-ju, a kasnije preneseno u POS. Ali trošak stanovanja ne staje na cijeni izgradnje već i na trškovima korištenja. Tehnički dobro izvedene zgrade ne bi trebale imati problema sa popravcima, a upotrebom dobrih izolacijskih materijala izgradnja će možda poskupjeti, ali će se zato dugoročno isplatiti u manjim računima za grijanje i struju. Danas prosječna cijena izgradnje stana iznosi 700 €/m², a tržišna cijena stana 1900 €/m². POS je sa državnim subvencijama omogućavao prodaju stanova po cijeni od 640 €/m². Očito je potrebna državna regulacija kako bi se cijene stanova smanjile i postale dostupne građanima, a ekstraprofit spriječio. Dva su prijedloga budućeg financiranja. Država mora postati glavni investitor na području stambene izgradnje kojem će na prvom mjestu biti kvaliteta stanovanja, a cijene bi mogle biti poput POS-ovskih, dijelom subvencionirane od strane države. Drugi prijedlog bi bio izdvajanje kroz poreze u stambene fondove, praksa kakva je već postojala, koji bi se dodatno punili dijelom viška vrijednosti koji bi proizašao iz državne gospodarske proizvodnje, te tako financirala izgradnja stanova. Budući korisnici ne bi plaćali za stanove, te bi postali nosioci stambenog prava, dakle korisnici, a ne vlasnici. U slučaju da korisnik želi kupiti stan, trebalo bi se omogućiti kupnja uz izdavanje minimalnih, praktički beskamatnih, kredita.

6. Zaključak Cilj je pomoću ove četiri točke osmisliti i provesti plan izgradnje optimalnog suvremenog stanovanja, energetski samoodrživog i ekološki prihvatljivog, hibridnih funkcionalnih formi sa fleksibilnim stambenim jedinicama, u okolini koja će poticati obnovu osnovnih oblika zajednice te sa ekonomski prihvatljivim i pristupačnim cijenama. Logično je da se u praksi pojedine točke poništavaju, primjerice upotrebom kvalitetnih termoizolacijskih materijala povećava se cijena, a korištenjem prirodne ventilacije kao najpogodnije smanjuje se energetska učinkovitost. Bez obzira na sve, adekvatan stan je osnovno pravo svakog čovjeka, i svaka funkcionalna država bi trebala svojim građanima omogućiti kvalitetan stambeni prostor bez obzira na cijenu, sa naglaskom na ekološkoj komponenti i socioprostornom pristupu. Budući program stambene izgradnje trebao bi maksimalno pokušati povezati sve komponente. Sa zakonskom snagom trebao bi postati standard izgradnje, ali sa uvijek otvorenim mogućnostima poboljšanja pojedinih dijelova. Ne pogoršanja.

8

7. Literatura Galijašević, Teufik; Jošić, Mladen; Vlahović, Dragomir Maji, Zgrade društveno poticane stanogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb, 2006. Guallart, Vicente, Sociopolis: Project for a City of the Future, ACTAR, Beč, 2005. Knežević, Grozdan, Višestambene zgrade, Tehnička knjiga, Zagreb, 1986. Knežević, Grozdan; Kordiš, Ivo, Stambene i javne zgrade, Tehnička knjiga, Zagreb, 1972. Smith, Peter F., Architecture in a Climate of Change, Butterworth-Heinemann Ltd., Oxford, 2001.