21
Razlike između standardnih i latinoameričkih plesova Za razliku od standardnih plesova, latinskoamerički plesovi, kao i njihova muzika, žele nešto ispričati. Za LA plesove je specifičan rad kukovima koje rotiramo oko svoje osi u nazad, te rad lopatica. Značajna je razlika između ST i LA i u tehnici izvođenja koraka. Za razliku od standardnih plesova, gdje u koraku naprijed idemo preko pete, u LA plesovima u korak naprijed idemo sa savijenim koljenima preko prstiju na puno stopalo. U standardnim plesovima stopala su paralelna, a položaj stopala u latinoameričkim plesovima je 5 do 13 sati („V“ položaj). Standardni plesovi zahtijevaju tzv. zatvoreno plesno držanje te zajedničko gibanje plesača i plesačice "kao da su jedno“.dok je kod latinoameričkih plesova otvoreno plesno držanje.Također je drugačija i odjeća. Latinoamerički plesovi Samba Samba je zbirno ime više plesnih formi, koje su crni robovi sa sobom prenosili iz svoje domovine Konga, Sudana i Angole tijekom proteklih stoljeća u novu zemlju, Brazil. U to vrijeme ovaj ples je bio jako popularan, a nosio je ime “semba”, što označava tipično gibanje kukova. Kod bantu naroda ekstazni ples je bio središte i osnovna karakteristika vjerskih (kultnih) proslava. Ova afrička plesna kultura se raširila i na obalama Brazila, a ples su udomili i Rio, Sao Paolo, Pernambuco, Bahia i Maranhao. Pored tog plesnog izraza, popularan je bio i ples u krugu. U središtu kruga je plesao jedan plesač ili par. Ove plesove Brazilci su nazivali Batuque, Lundu ili Samba, a označavali su gibanje, odnosno proslave. Najpopularniji ples po krugu bio je “samba de moro”, što možemo smatrati prethodnikom moderne sambe. Glazba Sambe proizlazi iz vjerske (kultne) glazbe drevne Afrike. Glavni

Standardni Plesovi i Latinoamerički Plesovi

Embed Size (px)

DESCRIPTION

j

Citation preview

Razlike izmeu standardnih i latinoamerikih plesovaZa razliku od standardnih plesova, latinskoameriki plesovi, kao i njihova muzika, ele neto ispriati. Za LA plesove je specifian rad kukovima koje rotiramo oko svoje osi u nazad, te rad lopatica.Znaajna je razlika izmeu ST i LA i u tehnici izvoenja koraka. Za razliku od standardnih plesova, gdje u koraku naprijed idemo preko pete, u LA plesovima u korak naprijed idemo sa savijenim koljenima preko prstiju na puno stopalo. U standardnim plesovima stopala su paralelna, a poloaj stopala u latinoamerikim plesovima je 5 do 13 sati (V poloaj).Standardni plesovi zahtijevaju tzv. zatvoreno plesno dranje te zajedniko gibanje plesaa i plesaice "kao da su jedno.dok je kod latinoamerikih plesova otvoreno plesno dranje.Takoer je drugaija i odjea.

Latinoameriki plesoviSamba

Samba je zbirno ime vie plesnih formi, koje su crni robovi sa sobom prenosili iz svoje domovine Konga, Sudana i Angole tijekom proteklih stoljea u novu zemlju, Brazil. U to vrijeme ovaj ples je bio jako popularan, a nosio je ime semba, to oznaava tipino gibanje kukova. Kod bantu naroda ekstazni ples je bio sredite i osnovna karakteristika vjerskih (kultnih) proslava. Ova afrika plesna kultura se rairila i na obalama Brazila, a ples su udomili i Rio, Sao Paolo, Pernambuco, Bahia i Maranhao.

Pored tog plesnog izraza, popularan je bio i ples u krugu. U sreditu kruga je plesao jedan plesa ili par. Ove plesove Brazilci su nazivali Batuque, Lundu ili Samba, a oznaavali su gibanje, odnosno proslave. Najpopularniji ples po krugu bio je samba de moro, to moemo smatrati prethodnikom moderne sambe. Glazba Sambe proizlazi iz vjerske (kultne) glazbe drevne Afrike. Glavni instrumenti (bubnjevi, zvona) su uglavnom afrikog podrijetla. Brza, ivahna glazba poticala je plesno gibanje. Tijekom plesa parovi obraaju panju ne samo na gibanje unaprijed po prostoru, nego i na oivljavanje takozvanog Bounce-gibanja. Ovo gibanje nastaje savijanjem glenjeva i koljena.

Danas, Samba gospodari u brazilskom glazbenom ivotu. Svake godine u ast svjetski poznatom karnevalu u Riu, raaju se nove Samba melodije. Nama je na ovim prostorima odlazak na Karneval skupa zabava, ali atmosfera u Riu je neopisiva. Naalost, ovakva manifestacija ima i svoju tamnu stranu. Kada povorka od vie stotina tisua ljudi krene ni kamen na kamenu ne ostaje; dogaa se da ljudi jednostavno budu pregaeni.

Godine 1910. iz Brazila u Europu stigao je ples pod imenom maxixe, koji je plesni par vrlo tijesano pripijao, ali ples nije imao veeg uspjeha. U natjecateljskim krugovima ovaj brazilski ples ponovno se pojavljuje 1924. i 25. godine pod imenom Samba. Samba je tek iza II. svjetskog rata uvrtena na stalni repertoar plesnih orkestara. Jedan jako pojednostavljen oblik sambe 1948-49. godine postaje vrlo popularan.

Samba je izborila svoje mjesto na plesnom parketu svojom lakoom i bezbrinou. Plesai se jednom vrstom valovitog gibanja u tijelu kreu po dvorani, a ono proizlazi iz gibanja zdjelice. U europsku formu sambe udomaili su se i elementi gibanja podrijetlom iz Afrike.

Karakteristike

Karakter: ivahna, ugodnaGibanje: cik-cak smjerovi,paradiranje i kruenje u prostoru ili na mjestuTakt: 2/4Tempo: 50 taktova/min.Naglasak: na drugom udarcuDizanje i sputanje: Samba bounce akcijaDinamika: teina; sada i odjednom; fleksibilno

Interpretacija

Tipina Samba bounce akcija postie se savijanjem i ispruanjem koljena i glenja potporne noge. Svako savijanje i ispruanje traje po 1/2 udarca. Stupanj koritenja bounce-a nije isti u svakoj figuri; neke figure imaju malo, a neke uope nemaju tu akciju.

Samba gibanje trebalo bi prikazati paradiranjem po krugu u prostoru uz pokazivanje publici, ponekad bez gibanja po prostoru, ostajui na jednom mjestu.

Cha-cha-cha

Cha-cha-cha je ples koji proiruje obitelj latinsko-amerikih sportskih plesova. Taj ples se uvrtava meu najnovije pojave u razvoju afro-kubanske glazbe, isto kao i mambo, prvotno je postojala samo glazbena forma. Umjetno stvoren ples, varijanta Rumbe i Mamba. Relativno brz, plee se na malom prostoru, izriito pun ideja i zaigran ples. Kreator cha-cha-cha glazbe je jedan glazbenik iz Havanne, Enrique Jorrin, koji je 1953. godine razvio sporiji mambo-cha-cha-cha iz prebrzo odsviranog mamba, ali nije stekao pravu slavu tim pokuajem. Mjesto roenja Cha-Cha-Cha je Palladium na Brodwayu u New York-u. Samo ime Cha-Cha-Cha moe se smatrati ritmikim dijelom glazbe, to glazbenici razumljivo i jasno izraavaju, a plesai interpretiraju kroz tri mala koraka.

Chass-i su slijed od tri koraka, koje pleemo u osnovnoj formi cha-cha-cha. Moramo obratiti panju, da irina koraka ne prelazi irinu naih kukova. Chass moemo plesati s okretom ili bez, naprijed, natrag, na stranu ili na mjestu. Kao rezultat prijenosa teine na ispruenu nogu nastaje gibanje kukova za vrijeme plesa. Vano je, da se svjesno ne radi umjetni zamah kukova, nije elegantno. Prirodno gibanje kukova nikad ne izgleda pretjerano. Kubanska glazba, odnosno ples prvo je osvojio Sjevernu Ameriku, gdje je od 1954. godine postao najomiljenijim plesom. Isto tako i Europa je bila otvorena prema plesovima i glazbi latinsko-amerikog porijekla, i vrlo brzo u vie zemalja Cha-Cha-Cha je postao vrlo popularan (npr. u Njemakoj, 1957. Gerd i Traute Hadrich prvi puta su prikazali ples na kongresu Drutva plesnih uitelja Njemake). Svojim istim, jasnim ritmom te veselim figurama, mnogobrojnim varijacijama ovaj ples se brzo probio. Karakteristika mu je, da se skoro svaka njegova osnovna figura moe prenijeti u rumbu. Naravno, mora se paziti, da interpretacija prenesenih figura uvijek bude u skladu s karakterom plesa. Tijekom plesa, plesni parovi se osjeaju slobodnim, karakterizira ih dobro raspoloenje i meusobna oaranost. Samouvjereni, malo se poigravaju s partnerom, a istovremeno i s gledateljima.

Cha-Cha-Cha je kao i svi ostali latinsko-ameriki plesovi 1961. godine uvrten u natjecateljske plesove. Od onda je meu omiljenijim natjecateljskim latinsko-amerikim plesovima. Glazba je brza, dadrska, temperamentna i isprekidana. Zanimljivo je da se Cha-Cha-Cha moe plesati i na disco i pop glazbu.

Karakteristike

Karakter: drzak, ivahan, strastvenGibanje: stacionarno, par se giba u suprotne i u iste smjeroveTakt: 4/4Tempo: 30 taktova/min.Naglasak: na prvom udarcuDizanje i sputanje: nemaDinamika: odmjereni pokreti, odjednom, teko direktan i slobodna gibanja

Interpretacija

Tipina Samba bounce akcija postie se savijanjem i ispruanjem koljena i glenja potporne noge. Svako savijanje i ispruanje traje po 1/2 udarca. Stupanj koritenja bounce-a nije isti u svakoj figuri; neke figure imaju malo, a neke uope nemaju tu akciju.

U ovom plesu naglasak je na nogama i stopalima. Koreografija ne bi smjela dozvoliti previe prostornog gibanja. Velika panja se mora posvetiti usklaenosti ritma i pokreta.

Rumba

Rumba je inae zbirno ime vie kubanskih parovnih plesova. Rije Rumba je ve odavno poznata, znai blagdan ili ples. Tijekom plesa mijeaju se lirini s erotinim elementima, a to se glazbe tie, bogata je afro-kubanskim ritmovima. Iz ovih ritmova razvile su se dvije vrste plesova: Habanera u XIX. te Modern Rumba u XX. stoljeu, koje su u bliskom meusobnom srodstvu. Glazba se svira ili sporo, kao to je u Europi kasnije popularna Rumba-Bolero; ili u brem tempu, kao u Rumbi-Guaracha i kubanskoj rumbi.

Rumba je u Europu stigla 1930. godine preko New Yorka. Prvi Rumba-hit bio je The peanut wendor, koji je osvojio cijeli svijet. Prve koreografije izradili su Englezi, a zatim su ih preuzeli i Francuzi i Nijemci. Izmeu 1931. i 1933. godine Rumba se nije ba probila, jer je veina nije znala plesati. Najee su plesali foxtrott korake dodajui im gibanje kukova. Novi zalet je dobila nakon 1945. godine zahvaljujui Francuzima. Zajedno s njima rumbom su se bavili i Englezi. Tijekom dva Rumba-rata (1956-58 i 1961-63) raspravljali su o standardizaciji tehnike rumbe. Sueljavali su se tzv. Cuban style, kojeg je izvjesni Francuz, Pierre, razvio iz mamba u Engleskoj, i Square Rumba, spori Rumba-Bolero, kojeg je razvio Lucien David u Francuskoj. Rumba-rat je zavrio tako, da je meunarodni odbor odluio, da se Rumba moe graditi na dva osnovna koraka. Na kraju se proirio Cuban Style s obzirom, da su se skoro svi parovi koristili ovim stilom. Dananje plesne kole se isto koriste ovim stilom.

Ovaj ples karakterizira erotska igra, vrue ljubavno natjecanje. U puno figura pokazuje se umjetnost enskog zavoenja. U meusobnoj konverzaciji ene i mukarca, ena se dvoumi izmeu predanosti i odbijanja, a mukarac izmeu privlaenja i neovisnosti. Izraz toga postie se sa snanim gibanjem kukova i zdjelice. U opisima iz XIX. stoljea, rumbu prikazuju, kao strastven, zavodljiv ples u kojem se ena trudi zavesti mukarca izazovnim gibanjem kukova. Gibanje kukova je tipian element Rumbe, koje nastaje prijenosom teine na ispruenu nogu, ali pri tome je bitno, da ne stvaramo umjetno gibanje kukova to nikako nije elegantno. Prirodno gibanje kukova nee se nikada doimati pretjeranim. U interesu kreiranja estetskog i lijepog plesa u rumbu su unijeti razliiti jazz elementi.

Od 1964. godine Rumba je priznata, kao natjecateljski ples i od tada je neizostavni program latinsko-amerikih plesova.

Karakteristike

Karakter: erotina, osjeajna i strastvenaGibanje: stacionarno, prostorno, klizanje, teno s naglascimaTakt: 4/4Tempo: 27 taktova/min.Naglasak: na etvrtom udarcuDizanje i sputanje: nemaDinamika: teko, ritmiki pokreti, koraci su jaki i direktni

Interpretacija

Naglasak je na gibanju tijela, akciji kukova, koje nastaje kontroliranim prenoenjem teine s jedne na drugu nogu. Svaki pokret traje 1/2 udarca, a akcija tijela pojavljuje se u drugoj polovici udarca.

Veliku panju treba posvetiti dinamici i usklaenosti ritma i pokreta, da bi proizveli kontinuirano gibanje s potrebnim kontrastima i osjeajnou. Tijelo nikada ne prestaje mijenjati svoj oblik. Pokreti rukama proizlaze iz sredita tijela i rezultat su gibanja tijela!

Panju treba posvetitii prezentaciji stopala, odnosno artikulaciji gibanja. Stopala su stalno u kontaktu s podom. Partner mora osjeajno voditi partnericu rukama i imati na umu ideju o njenom kretanju.

Passo Doble

Paso Doble je porijeklom panjolski ples, plee se uz glazbu panjolske koranice. U panjolskoj ples se sam po sebi ne prikazuje na plesnom podiju, a ako da, izvodi se u samostalnoj verziji na pozornici. Paso Doble je poznat ve od dvadesetih godina XX. stoljea, kada su zvali pantomimom koride (bikoborbe). Dananja forma je razvijena u Francuskoj, gdje su ga u poetku plesali baletni umjetnici, a tek kasnije se razvila show i natjecateljska varijanta.

Paso Doble prikazuje koridu u kojoj plesa preuzima ulogu toreadora, a plesaica crvenog plata. Plesa i plesaica se zajedno gibaju oko zamiljenog bika, tijekom ega izvode flamenko elemente i stilizirane figure, koje podsjeaju na borbu u areni.

Osnova plesa je Paso Doble (dvokorak), naglaeno postavljanje pete i jastuia stopala te ritmiki putujui koraci. Jedan od karakteristinih elementa je Appel, korak, koji se plee energino, na jednom mjestu na jastuiu stopala, blagim sputanjem koljena. Appel je esto uvodni korak mnogih figura.

Karakter Paso plesaa uveliko odreuje motiv koride. Od plesaa, kao matadoratoreadora oekuje seskoro pretjerani ponos, hrabra odlunost i elegancija, a od plesaice svjesna udaljenost, velika fleksibilnost i brzina sve, kao posljedica plesau preputene uloge voenja. Za ovaj ples je potrebna velika koncentracija, vatra i priguena samokontrola. Koraci se izvode zatezanjem cijele miine strukture. Samo se tako moe postii za ovaj ples karakteristino kratko, brzo gibanje te izvoenje kontroliranih poza. Potporna noga je uvijek blago savijena.

Od 1959. godine Paso Doble je uvrten u krug latinsko-amerikih natjecateljskih plesova, kao etvrti natjecateljski ples.

Glazba: dostojanstvena, poletna, energina, otra koranica, jasno strukturirana uvod, dva glavna dijela s tono odreenim vrhuncima (frazirana).

Karakteristike

Karakter: ponos i dostojanstvo, panjolski, s dodatkom Flamenko korakaGibanje: prostorno i progresivno, kruenje i koraanje, pokreti s platemTakt: 2/4Tempo: 62 taktova/min.Naglasak: lagani na prvom udarcuDizanje i sputanje: ima u nekim figuramaDinamika: koraanje (koranica) je vrsto i direktno

Interpretacija

Naglaava se stalno, trodimenzionalno mijenjanje oblika tijela, zainjen Flamenko pokretima uz koritenje ruke, laktova, zglobova i prstiju. Za kreiranje ispravne interpretacije dinamike, koriste se stopala, tonije pete. Karakteristine su linije: Spanish, Press line; dizanja i flamenko tepovi.

Jive

Jive je meunarodno priznato ime jednog plesa, koji ima vie vrsta, meusobno bliskih afro-amerikih predaka. lanovi ove obitelji su na poetku tridesetih godina XX. stoljea Lindy Hop, Blues i Swing. Ove plesove su pratili u etrdesetima hit plesovi tih vremena, kao to su Boogie-Woogie, Jitterbug i Beebop, a u pedesetima prikljuio im se i Rock and Roll. Karakteristika ovih plesnih formi je jo i u dananje vrijeme glazba, koja privlai na ples, koja je ritmikim naglaavanjem privlaila i privlai mlade i stare podjednako.

Ove plesove su razvijali i koreografijski dopunjavali u SAD-u udomaenim slobodnim stilovima, a u Europu su stigli zahvaljujui amerikim vojnicima. U plesu prevladava slobodan stil gibanja i akrobatski elementi, koji su u krugu mladih brzo postali popularni. Nakon rata, glavna glazbena smjernica postao je Boogie, ali su suci traili jednu umjereniju formu, da bi tu formu uklopili u plesne dvorane. Tako su engleski uitelji formirali koristei neto sporiju glazbu elegantni, ali ipak ivahni Jive. Ples je dosta vezan uz jedno mjesto, a koraci se sastoje u najveem dijelu od Rock i Chass elemenata. Jive je uoljivo ivahan, mlaahan, veseo, temperamentan, ritmiki ples u kojem plesni parovi svojim koracima istiu glazbeni naglasak.

Jive je najivahniji ples meu latinsko-amerikim plesovima. Na natjecanjima, pa i u plesnim kolama uglavnom zaara mlade ljude. Godine 1968.godine uvrten je u krug latinsko-amerikih natjecateljskih plesova, kao peti natjecateljski ples.

Glazba: brza, poletna, temperamentna, oaravajua, bezbrina, vesela

Karakteristike

Karakter: ritmiki, kick-ovi i flick-oviGibanje: nije progresivno, od i do gibajueg centraTakt: 4/4Tempo: 44 taktova/min.Naglasak: na drugom i etvrtom udarcuDizanje i sputanje: nemaDinamika: odjednom, direktna i lagana gibanja

Interpretacija

Mijeaju se stilovi Jitterbuga i Boogie Woogia kick-ovi i flick-ovi te gibanje torza i kukova.

Standardni plesoviEngleski valcer

Engleski valcer svoje ime dobio je prema zemlji porijekla. Plesali su ga ve na svjetskom prvenstvu 1922. godine, ali samo ime koristi se tek od 1929. godine. Ples se poeo formirati od Boston-a i Slowfox-a. Prije je bio dosta progresivan ples zvali su ga dance of passing feet , ali tijekom vremena, zbog poveanog broja okreta na kraju takta poeo se koristiti prikljuak stopala. Struktura je dobila dijagonalni karakter, jer su se cijeli okreti inili prekompliciranim, i prilikom desnih i lijevih okreta napravljeno je samo 3/4 okreta. Ovu novu plesnu formu izradili su engleski uitelji plesa, kojeg je priznao i Imperial Society 1927. godine. Engleski valcer koji se plee na laganu, sentimentalnu glazbu zbog ritmikih pokreta, postao je najharmoninijim plesom u grupi standardnih plesova. Plesni karakter pokazuje se u sporim i ujednaenim njihanjima, prostorno progresivnim okretima, koji vladaju na plesnim podijima bez ikakvog loma u tijelu.

Engleski valcer se plee kao prvi ples na natjecanjima, mnogi ga nazivaju i kraljem, bolje reeno kraljicom plesova.

Karakteristike

Karakter: njihanje i tok, mekani i zaokrueni pokreti, sentimentalan i romantianGibanje: njihanje poput njihalaTakt: 3/4Tempo: 30 taktova/min.Naglasak: na prvom udarcuDizanje i sputanje: poetak dizanja na kraju 1, nastavak dizanja na 2 i 3, sputanje na kraju 3Dinamika: dobro izbalansiran tok, teina, vremensko-prostorno gibanje

Interpretacija

Na natjecateljskom nivou, akcija koja se prikazuje, zove se Waltz Pendulum Action, koja se moe usporediti s gibanjem jezika zvona. Valcer mora imati dobro njihanje prema dolje i gore, i to izbalansirano s potrebnim prostornim gibanjem.

Kao i u svim plesovima potporna noga je jako vana, a za valcer je presudanje trenutak, u kojem poinje dizanje s potporne noge. Sputanje na potpornu nogu zahtijeva za Engleski valcer tipinu tenziju i kontrolu u stopalima.

Tango

Tango je sastavni dio naina ivota naroda Argentine i njezinog glavnog grada, Buenos Aires-a, ali samo porijeklo je dosta upitno. Ime Tango moe se povezati s rijeju tambor (bubanj), koja podsjea na praznike juno-afrikih naroda popraenih glazbom bubnjeva. Na poetku XIX. stoljea, izraz se pojavio i na Kubi, u Urugvaju, Brazilu oznaavajui i solo i ples u paru.

Vaan utjecaj kako plesni, tako i glazbeni, na Tango su imalisu kubanska Habanera i argentinska Milonga. Modernizirani Tango je dobio ime Tango Argentino, koji se proirio uglavnom u lukim etvrtima Buenos Aires-a, i obalama La Plate. Ples je praen najee glazbom violine, gitare, flaute i klavira. Nakon 1870. godine ples je praen na bandoneonou, glazbalu importiranom iz Njemake to je kromatska tangoharmonika. U Tangu protkanom panjolsko-argentinskom tugom, pokazuju se suprotnosti muko-ensko, vrsto-mekano, grubo-sentimentalno. Na poetku XX. stoljea, Tango postaje drutvenim plesom u Argentini. Godine 1907. preao je u Europu i oarao Pariz, gdje se pojavljivao u panjolsko-argentinskim lokalima, te je prihvaen kao drutveni ples. Prvo natjecanje u Tangu organizirano je u Nizzi. Godine 1912. izbila je Tango-groznica diljem cijele Europe, ali su ga napadali zbog neukusnog stila. Naroito je crkva bila protiv, tako da su ga na due vrijeme zabranili. Ako su nekoga u to vrijeme uhvatili da plee Tango, jednostavno su ga uhitili i osudili. Nakon godina i godina, strogost je ublaena i Tango se ponovo vratio u plesni ivot.

Godine 1920-21.godine Englezi su reformirali juno-ameriki Tango. Ovu pojednostavljenu verziju alinije ba prihvaena, ali je 1922. godine na Tango-konferenciji organiziranoj u Londonu, Tango ipak prilagoen engleskom stilu. Sentimentalni Tango Argentino zamijenjen je engleskim Tangom razliitog stila: trzaji (prvenstveno glavom), strastveni progresivni pokreti, nagla zakanjenja i jednoznano odvajanje figura.

Danas na natjecanjima imamo dvije vrste Tanga. Jedna vrsta Tanga je engleskog stila, koji se plee na natjecanjima standardnih plesova, a druga vrsta je Argentinski Tango, koji je na programu show plesova.

U natjecateljskom tangu nema dizanja niti sputanja. Progresivna gibanja poinju s iskorakom preko pete. Koljena su lagano skvrena cijelo vrijeme, noge se ne pruaju niti kod prikljuka. Stopala se postavljaju, a ne kliu po podu, gibaju se brzo, ali se ne smije dati dojam tvrdoe, krutosti. Jednostavni koraci naprijed i natrag, koji se mogu plesati i po blagoj krunici, daju osnovno kretanje Tanga.

Tango je drugi ples na natjecanjima, ali je prava iznimka zbog svojeg porijekla. Godine 1929.godine su standardizirali formu, koju i danas pleemo, a koja je od 1930. godine preuzeta i u Njemakoj.

Karakteristike

Karakter: vrst i uvjerljiv, bez njihanja, prostorno gibanje, staccato akcijaGibanje: elegantno, izmjena dinaminog gibanja i superiorne stanke, mira; fleksibilnost nalik na kretanje makeTakt: 2/4Tempo: 33 taktova/min.Naglasak: na prvom i treem udarcuDizanje i sputanje: nemaDinamika: dobro izbalansirana teina, vremensko-prostorno gibanje gibanje

Interpretacija

Tango ne smije izgledati mehaniki, trebao bi odavati dojam gibanja make ili tigra, a uz to u figurama se naglaava i panjolska arogancija. Nema dizanja i sputanja, osjea se stalna kontrola kroz unutarnji dio stopala.

Beki valcer

Istraujui korijen Bekog valcera, moemo se vratiti do XII.-XIII. stoljea, u vrijeme minnesangera. Porijeklo valcera moe se prepoznati u njemakom Springtanz-u, koji je, kao plesni dio neparnog ritma pratio uvodni ples parnog ritma.

Velika veina plesnih povjesniara valcer spaja sa starim Dreher-om ili Lander-om iz XVI. stoljea. U Njemakoj i Austriji ovaj ples narod je plesao bez metra plesa. Koristilo se 3/4 ili 3/8 kolo, u kojem su se parovi isprepleteno drali i plesali oko zamiljenog centra. Ovaj bioplesje bio je jako popularan.

Prema jednoj drugoj verziji preteu Bekog valcera trebamo traiti u tzv. Langaus-u, plesu u kojem su plesai morali preplesati jednu prilino dugaku dvoranu sa to manje okreta i koraka. Vlast je zabranila ovaj ples sve do XVIII. stoljea, jer je bilo zabranjeno vrtiti se, zavrtiti plesaicu, bacati ju u zrak.

Sama rije waltzen pojavila se oko 1750. godine u jednoj bekoj komediji. Te godine g. Johann Wolfgang von Goethe izvijestio je o iskustvima steenim o jednom njemakom plesu, a 1752. godine Carl von Zangen objavio je knjigu Etwas ber da Waltzen. Godine 1787.godine etiri osobesu koje su u Beu u operi Una cosa rara izvele prvi valcer privukle su panju. Valcer su uili i na Pruskom dvoru ve 1794. godine, ali kraljica ga je zabranila, jer joj se ples nije svidio. U Berlinu zabrana je vrijedila do 1918. godine, ali na mnchenskim zabavama valcer su ipak plesali. Pohod Bekog valcera zapoeo je nakon Bekog kongresa. Veliku ulogu su imali u tome i melodije valcera Lanner-a i dinastije Strauss.

Beki valcer, koji se sastoji od 6 koraka, bio je podijeljen na dva 3/4 takta za koje vrijeme se okretalo za puni krug, uz pomo tadanje baletne tehnike. Njemaka je bila sredite dogaaja vezanih uz Beki valcer sve do dvadesetih godina XX. stoljea, kada je bio potisnut gotovo cijelo jedno desetljee od strane ostalih, modernijih, dinaminijih plesova. Beki valcer nikad se nije udomaio u Engleskoj. Njihovo suprotstavljanje pokazuje i to, da je na natjecanjima u Engleskoj Beki valcer zadnji po redu plesanja, dok je u ostalim zemljama na treem mjestu.

Beki valcer je ponovno otkriven tijekom tridesetih XX. stoljea kao narodni ples, i to u Njemakoj i Austriji. Karl von Mirkowitsch, austrijski carski i kraljevski asnik i plesni uitelj, uveo je ponovno Beki valcer u krug drutvenih i natjecateljskih plesova. Ples se ispoljava kroz brze, ravnomjerne korake, koje popunjavaju cijeli prostor te kroz okrete. U glazbi sudjeluje puno gudakih instrumenata to se moe zahvaliti kralju valcera, Andr Rieu. Ova melodina glazba ponese svakog plesaa na ples.

Karakteristike

Karakter: rotirajui i njihajui prostorni pokretiGibanje: progresivno gibanjeTakt: 3/4Tempo: 60 taktova/min.Naglasak: na prvom udarcuDizanje i sputanje: nema dizanja iz stopala na unutarnjem dijelu krugaDinamika: tekue i prostorno gibanje

Interpretacija

Beki valcer je ples s progresivnim rotirajuim gibanjem i naglaskom na prvom udarcu. Partner ili partnerica je na unutarnjem dijelu kruga kada se kree unatrag, a izvedba tog dijela je jako vana, jer nepravilna izvedba dovodi do neravnotee para. Nema nagiba na prvom koraku!!! Krivi nagib moe blokirati tok i progresivnost gibanja. Isto tako, prikljuak noge na tri, ne smije biti vidljiv na gornjem dijelu tijela i glavi.

Slowfox

Porijeklo Slowfox-a moemo traiti u Onestep-u i Rag-u. Onestep je preao iz Sjeverne Amerike u Europu oko 1910. godine, a bio je ples, koji je liio na hodanje, koranicu, pojednostavljenog jednokoranog gibanja, bez Chass koraka, nepromjenjiva ritma. Ovaj ples su plesali na brzi 2/4 ritam naprijed, natrag ili ponekad na stranu, bez okreta, na prednjem dijelu stopala. Kao drutveni ples, zamijenio je Twostep (liio je na polku, ali bez poskoka). Onestep je prvenstveno doao do izraaja u Engleskoj, gdje je istisnuo valcer. to se tie popularnosti, ravnopravno se borio s Tangom, koji je ipak ostao specijalnost Francuza. Godine 1912.godine u Engleskoj se proirio Ragtime, prva moderna forma plesne glazbe. Kao posljedica te glazbe, iz Onestep-a se razvio Rag, koji se plesao na skvrenim koljenima, a u njegovom ritmu pojavilo se i sinkopiranje. Kako je vrijeme prolazilo glazbu Rag-a i Onestep-a poeli su svirati sporije, tako da su se i koraci plesa usporili. TakoBilo jebilo dovoljno vremena za uvoenje tzv. Chass koraka to je omoguilo razvitak Foxtrott-a.

Foxtrott se sastoji od sporih i brzih koraka uinjenih naprijed i natrag, obogaenih sa Chass-ima, a koji se po volji plesaa izmjenjuju. Engleski plesni uitelji su brzo ugradili svoj stil, i tako su ga dalje razvijali. Korake naprijed pokretali su preko pete i tako su dobili puno vei zalet tijekom plesa. Godine 1922.godine su utemeljili njegovu dananju formu, te se od 1924. godine Foxtrott razdvojio u dvije nove varijacije, a na temelju brzine sviranja glazbe: na tzv. Slow Foxtrott (Slowfox) i na bri Foxtrott, tzv. Quickstep.

Slowfox se temelji na dugakim, klizajuim, umjetniki oblikovanim pokretima pratei linearne smjerove. Koljena su blago ispruena, to ne znai da su zategnuta, nego su fleksibilna i pripravna za gibanje. U Slowfox-u su svi koraci skoro iste duljine, a tijelo je cijelo vrijeme u gibanju. Noge se gibaju kontinuirano, to naglaava hodanje karakter plesa. Tijekom plesanja akcija dizanja i sputanja nije jako naglaena, jer se mora dati dojam dugog, skoro ravnog valovitog gibanja. Gibanje tijela je kontinuirano i naizmjenino se zanjie jedna, pa druga strana tijela naprijed, to uzrokuje harmonino gibanje tijela. Slowfox je dosta zahtjevan ples, zato se u plesnim kolama ui tek kasnije, kod naprednijih parova.

Slowfox se pokazuje u irokoprostornom, kontinuirano progresivnom, valovito hodajuem gibanju. Karakteristini su dugi, rastegnuti koraci sa zamahom, otplesani s leernom elegancijom, a koje razbijaju brzi okreti i iznenaujue poze, to ini Slowfox jo arobnijim.

Tijekom plesa, nogu jednostavno postavljamo tamo, gdje nae teite zahtjeva. Najtei je standardni ples, a uspjeh ovisi o tome, da ne djeluje dosadno. Ovo moe uspjeti samo onda, ako ga se plee jako intenzivno, i ako se glazbeno intenzivno interpretira. -Karl Breuer, viestruki svjetski prvak i trener.

Karakteristike

Karakter: ist i otmjenGibanje: kontinuirano, progresivno i prostorno gibanje, ravno, po tono usmjerenim linijamaTakt: 4/4Tempo: 30 taktova/min.Naglasak: na prvom i treem udarcuDizanje i sputanje: dizanje na kraju 1, gore na 2 i 3, sputanje na kraju 3Dinamika: tenost i prostorno gibanje

Interpretacija

Slowfox je ples s puno kontinuiranih koraka naprijed i natrag, na tono usmjerenim linijama. Kontinuirani i fluidni karakter Slowfox-a oteava izvedbu glatkog dizanja i sputanja. Vano je, da se apsorpcija teine tijela prvo odvija u koljenima, a tek nakon toga u stopalima. Rad stopala mora podravati tzv. Body swing (njihanje tijela) guranjem od potporne noge i povlaenjem prilikom prihvata teine na potpornoj nozi.

Quickstep

Porijeklo Quickstep-a moemo traiti u Onestep-u i Rag-u. Onestep, koji je preao iz Sjeverne Amerike u Europu oko 1910. godine, bio je ples, koji je liio na hodanje, koranicu, pojednostavljenog jednokoranog gibanja, bez Chass koraka, nepromjenjiva ritma. Ovaj ples su plesali na brzi 2/4 takt naprijed, natrag ili ponekad na stranu, bez okreta, na prednjem dijelu stopala. Kao drutveni ples, zamijenio je Twostep (liio je na polku, ali bez poskoka). Onestep je prvenstveno doao do izraaja u Engleskoj, gdje je istisnuo valcer. to se tie popularnosti, ravnopravno se borio s Tangom, koji je ipak ostao specijalnost Francuza. Godine 1912.godine u Engleskoj se proirio Ragtime, prva moderna forma plesne glazbe. Kao posljedica te glazbe, iz Onestep-a se razvio Rag, koji se plesao na skvrenim koljenima, a u njegovom ritmu pojavilo se i sinkopiranje. Kako je vrijeme prolazilo glazbu Rag-a i Onestep-a poeli su svirati sporije, tako da su se i koraci plesa usporili. TakoBilo jebilo dovoljno vremena za uvoenje tzv. Chass koraka to je omoguilo razvitak Foxtrott-a.

Foxtrott se sastoji od sporih i brzih koraka uinjenih naprijed i natrag, obogaenih sa Chass-ima, a koji se po volji plesaa izmjenjuju. Engleski plesni uitelji su brzo ugradili svoj stil, i tako su ga dalje razvijali. Korake naprijed pokretali su preko pete i tako su dobili puno vei zalet tijekom plesa. Godine 1922.godine su utemeljili njegovu dananju formu, te se od 1924. godine Foxtrott razdvojio u dvije nove varijacije, a na temelju brzine sviranja glazbe: na tzv. Slow Foxtrott (Slowfox) i na bri Foxtrott, tzv. Quickstep.

U poetku, Quickstep se zvao Quicktime Foxtrott i Charleston, koji je preuzeo Chass korake. Osnovno gibanje ine Chass-i, Lock Step-ovi i u razliitim pozicijama napravljeni koraci. Ples se oivljava kroz brze i kontrolirano kontinuirane tree korake, kroz dinamiku i tempo tih koraka, te stalnom izmjenom quick i slow koraka. Od plesaa se zahtijeva miran stav i dranje te ista tehnika stopala. Moemo rei, da je Quickstep najveseliji ples. Tome je doprinijela i injenica, da je nakon II. svjetskog rata proao kroz temeljitu promjenu stila: obogatio se malim, ritmikim poskocima.

Quickstep se plee kao peti ples na plesnim natjecanjima.

Karakteristike

Karakter: ivahan, brz, poletanGibanje: brzo gibanje, trik koraci, mjeavina poletnih i prizemljenih gibanjaTakt: 4/4Tempo: 50 taktova/min.Naglasak: na prvom i treem udarcuDizanje i sputanje: poetak dizanja na kraju 1, nastavak dizanja na 2 i 3, gore na 4, sputanje na kraju 4Dinamika: fluidnost, poletno i prizemljeno gibanje

Interpretacija

Prilikom brzog gibanja dvaju tijela mora postojati velika sinkronizacija, zajedniko razumijevanje u koritenju tenzija u nogama i zglobova. Da bi postigli pravu glazbenu interpretaciju vrijeme slow koraka se malo produi forsirajui potom otru akciju na quick koraku.