StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - iZvjEštaj Za 20 0

�StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - iZvjEštaj Za 20�0. godinU

2 StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - iZvjEštaj Za 20�0. godinU

StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - izvještaj za 20�0. godinu

nakladnikFederalno ministarstvo okoliša i turizma

glavni i odgovorni urednikprof.dr.sc. nevenko Herceg

Zamjenik glavnog i odgovornog urednikamr.sc. Mehmed cero

Uređivački odbor:akademik Sulejman redžić, prof.dr.sc. tarik kupusović, prof.dr.sc. nevenko Herceg,prof.dr.sc. aco knežević, mr.sc. Mehmed cero, Fethi Silajdžić, tomislav lukić i Martin tais

lektura, korektura i grafičko oblikovanjeBosna-S consulting, Sarajevo

tisakFraM Ziral, Mostar

naklada�.000 primjeraka

ciP - katalogizacija u publikacijinacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo502.�(497.6)(047)

Stanje okoliša Federacije BiH - Sarajevo: Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 20�0.[glavni i odgovorni urednik nevenko Herceg]88 str. : ilustr. ; 29 cm

iSBn 978-9958-9089-6-5coBiSS.BH-id �7837062

3StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - iZvjEštaj Za 20�0. godinU

StanjE okolišaFEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE



SadrŽaj

Sadržaj

PREDGOVOR.............................................................................................................................. 7

1UVOD........................................................................................................................................ 9 1.1Svrhaizvještajaostanjuokoliša............................................................................................... 11 1.2Primijenjenametodologijaidostupnostpodataka.................................................................... 11 1.3Indikatorskipristup.................................................................................................................... 11 1.4 Akteri praćenja i ocjene stanja okoliša...................................................................................... 12 1.5 Proces izrade izvještaja............................................................................................................ 12 1.6 Akcioni plan................................................................................................................... 13

2.INSTITUCIONALNIIZAKONSKIOKVIRSEKTORAOKOLIŠAUFBiH............................... 17 2.1 Institucionalni aspekt................................................................................................................ 19 2.2Pravniaspekt............................................................................................................................ 20 3.INDIKATORI............................................................................................................................. 23 3.1Okolinskiindikatoriuoblastiprirode......................................................................................... 25 3.2Okolinskiindikatoriuoblastivoda............................................................................................. 35 3.2.1Kvalitetvoda............................................................................................................. 36 2.2.2Zaštitavoda.............................................................................................................. 37 2.2.3Zaštitaodvoda......................................................................................................... 38 3.3Okolinskiindikatoriuoblastizemljišta...................................................................................... 38 3.3.1Strukturazemljišta.................................................................................................... 39 3.3.2Korištenjezemljišta................................................................................................... 42 3.3.3Zaštitazemljišta........................................................................................................ 42 3.4Okolinskiindikatoriuoblastienergije....................................................................................... 47 3.5Okolinskiindikatoriuoblastizaštitezraka................................................................................ 52 3.5.1Emisijeuzrak........................................................................................................... 52 3.5.2Kvalitetzraka............................................................................................................ 54 3.5.3Monitoring................................................................................................................. 56 3.6Okolinskiindikatoriuoblastiupravljanjaotpadom.................................................................... 58 3.6.1Generatoriotpada..................................................................................................... 58 3.6.2Komunalniotpad....................................................................................................... 62 3.6.3Industrijskiotpad....................................................................................................... 63 3.6.4Medicinskiotpad....................................................................................................... 66 3.6.5Otpadizpoljoprivredeišumarstva........................................................................... 67

4.STANJEOKOLIŠAUFBiH.............................................................................................. 73 4.1Priroda...................................................................................................................................... 76 4.2Vode......................................................................................................................................... 76


SadrŽaj

4.3Zemljište.................................................................................................................................... 76 4.4Ambijentalnizrak....................................................................................................................... 78 4.5 Upravljanje otpadom................................................................................................................. 79

5.AKCIONIPLANZAŠTITEOKOLIŠA....................................................................................... 83 5.1Federalnastrategijazaštiteokoliša-opštidio..................................................................... 85 5.1.1 Pregled aktivnosti iz Akcionog plana koje su započete............................................. 85 5.1.2PrijedlogprioritetnihaktivnostiizAkcionogplanazanarednetrigodine................... 85 5.2Zaštitaprirode................................................................................................................ 85 5.2.1PregledaktivnostiizAkcionogplanakojesuzavršene........................................ 85 5.2.2 Pregled aktivnosti iz Akcionog plana koje su započete........................................ 85 5.2.3PrijedlogprioritetnihaktivnostiizAkcionogplanazanarednetrigodine................. 85 5.3Zaštitazraka.................................................................................................................. 86 5.3.1Pregledaktivnostiakcionogplanastrategijekojesuutoku.................................. 86 5.3.2Planiraneaktivnostizanarednetrigodine........................................................... 86 5.4Upravljanjeotpadom....................................................................................................... 86 5.4.1PregledaktivnostiizAkcionogplanakojesuzavršene......................................... 86 5.4.2 Pregled aktivnosti iz Akcionog plana koje su započete........................................ 86 5.4.3PrijedlogprioritetnihaktivnostiizAkcionogplanazanarednetrigodine................. 87


Globalna kriza okoliša jasno upozorava kako je, ukoliko ne dođe do zaokreta u našem ponašanju, trenutni razvoj civilizacije praktično neodrživ. Veliki broj neželjenih promjena u okolišu rezultat je posljedica akumuliranog pritiska velikog broja procesa koji izmiču našoj pozornosti i postaju gotovo prihvaćeni dio ljudske svakodnevnice. Pozitivno zakonodavstvo u oblasti zaštite okoliša te svakim danom sve veća razina institucionalne svijesti o potrebi sustavnog pristupanja problematici zaštite okoliša, rezultirali su tijekom 2009. godine izradom Prijedloga Federalne strategije zaštite okoliša s Akcijskim planom te njezinim usvajanjem od strane Doma naroda Parlamenta F BiH čime su se stekli i formalno-pravni uvjeti za njezinu implementaciju.

Budući da se kreiranje okolišne politike temelji na raspoloživosti podataka o stanju okoliša, koji čine temelj za određivanje prioriteta u okolišnom sektoru, logično se kao sljedeći korak nametnula potreba izrade Izvješća o stanju okoliša u Federaciji BiH. Imajući u vidu da je izvješće temeljeno na indikatorskom pristupu, ono predstavlja “nulto stanje” čime Federalno ministarstvo okoliša i turizma stvara uvjete za daljnje praćenje učinkovitosti primijenjenih mjera politike zaštite okoliša. Slijedom toga, Izvješće o stanju okoliša važan je alat u planiranju politike zaštite okoliša, ali i pokazatelj nužnosti ugradnje obveze zaštite okoliša u sve razvojne i strateške dokumente drugih sektora. Integracija zaštite okoliša u sektorske politike istovremeno je i jedan od instrumenata, ali i temeljnih načela i ciljeva suvremene prakse zaštite okoliša i održivog razvoja. U tom smislu, ovaj dokument je tek inicijalni materijal koji će, kroz dijalog i sudjelovanje svih za ovu problematiku značajnih aktera, jasnije definirati načine u kojima će se okvirno događati budući razvoj, ali i prioritetne mjere koje se moraju poduzeti s ciljem zaštite svih sastavnica okoliša. Publiciranjem ovog izvješća želimo prezentirati podatke o ocjeni stanja okoliša u Federaciji BiH s ciljem da se osigura veće participiranje i uključivanje znanstvene, stručne i najšire javnosti u procese rješavanja problematike okoliša odnosno da se odgovornost i dužnost brige o okolišu prenese na sve koji utječu na okoliš, od zakonodavne preko izvršne vlasti na svim razinama do gospodarskih subjekata i pojedinca. Razvijanje svijesti o okolišu dugoročno je neupitno temeljni cilj i mjera zaštite okoliša te se i ovim izvješćem javnost nastoji dodatno senzibilizirati za probleme okoliša, informirati o trenutnom stanju i važnosti poduzimanja mjera zaštite okoliša.

Glavni i odgovorni urednik

PrEdgovor



�.

Uvod

�0 StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - iZvjEštaj Za 20�0. godinU

��StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - iZvjEštaj Za 20�0. godinU

Uvod

Zakon o zaštiti okoliša F BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 33/03 i 38/09) temeljni je

zakonski akt koji određuje i utvrđuje ciljeve, načela, mjere, odgovornosti, dokumente, financiranje i nadzor zaštite okoliša na prostoru Federacije BiH. Članom 22 spomenutog zakona propisana je obveza Federalnog ministarstva okoliša i turizma na uspostavljanju sistema informiranja o okolišu te omogućavanja monitoringa stanja okoliša. S druge strane, povećana razina institucionalne svijesti o potrebi sustavnog pristupa problematici zaštite okoliša te činjenica da će u procesu našeg približavanja i pristupanja Europskoj uniji okoliš nužno postati jednim od prioritetnih područja, doprinijela je intenziviranju aktivnosti izrade takvog dokumenta kojim će obraditi niz sektora i tematskih područja koja predstavljaju pokretače, pritiske i utjecaje na okoliš kako bi se utvrdilo stanje komponenti okoliša i ocijenila provedba politike zaštite okoliša. Takav dokument predstavlja Izvještaj o stanju okoliša koje daje ocjenu ukupnog stanja okoliša te procjenu efikasnosti primijenjenih mjera zaštite okoliša te je, uz Federalnu strategiju zaštite okoliša s Akcionim planom, jedan od temeljnih dokumenta zaštite okoliša u Federaciji BiH. Također, ono predstavlja prvo u nizu izvještaja o stanju okoliša koje je Federalno ministarstvo okoliša i turizma dužno periodično objavljivati u okviru svojih obveza na uspostavljanju sustava informiranja o okolišu kao i obveza u cilju međunarodne razmjene okolišnih podataka.

�.� SvrHa iZvjEštaja o StanjU okoliša

Svrha izrade Izvještaja o stanju okoliša je dvojaka; s jedne strane ono na jednom mjestu objedinjava, analizira i strukturirano prezentira podatke i ocjenu stanja okoliša, a s druge strane služi kao logično polazište za daljnje planiranje i provedbu mjera zaštite okoliša na području Federacije BiH. Ovdje publicirani Izvještaj o stanju okoliša Federacije BiH predstavlja pregled stanja pojedinih okolišnih komponenti te pregled stanja institucionalnog i zakonodavnog okvira sektora zaštite okoliša u Federaciji BiH. Koristeći rezultate analiza, procjena i proračuna okolišnih indikatora provedenih u proteklom razdoblju, Izvještaj donosi pregled stanja u 2010. godini.

�.2 PriMijEnjEna MEtodologija i doStUPnoSt Podataka

Primijenjena metodologija izrade Izvještaja prvenstveno je određena karakteristikama problematike kojom se bavi (zaštita okoliša), razinom uspostavljenosti sistema zaštite okoliša i njegovom dvojakom zadaćom – s jedne strane objedinjavanja, analiziranja i strukturiranog prezentiranja podataka i ocjene stanja okoliša, a s druge strane pružanja logičnog polazišta za daljnje planiranje i provedbu mjera zaštite okoliša na području Federacije BiH. Sadržaj Izvještaja strukturiran je prema tzv. DPSIR modelu čija se ideja svodi na vrlo jednostavan model: pokretači uzrokuju pritiske koji se odražavaju na stanje okoliša, što ima izravan utjecaj na ekološki sistem i cijeli lanac neizravnih uticaja. Svi ti negativni uticaji isprovociraju odgovore društva, koje nizom odgovarajućih mjera djeluje na sve karike tog lanca. Izvještaj je strukturiran na način da s jedne strane daje prikaz uzroka i počinitelja te posljedica onečišćenja, a s druge strane analizira mjere i instrumente zaštite od onečišćenja. Kvaliteta ovog izvještaja u izravnoj je vezi s kvalitetom dostupnih podataka i informacija. S jedne strane u određenim područjima mjerenja se sistematski provode te se podaci prikupljaju tokom godina, dok s druge strane dio potrebnih podataka vezanih za, u prvom redu sektorske pritiske dosada, nije bio prepoznat kao bitan za problematiku zaštite okoliša te se ti podatci uopće nisu prikupljali i obrađivali. Glavni problemi u prikupljanju i vrjednovanju podataka korištenih u ovom izvještaju su rascjepkanost podataka po različitim izvorima, izostanak sistematskih mjerenja i nepostojanje svih potrebnih podataka.

�.3 indikatorSki PriStUP

Izvještaj o stanju okoliša F BiH uvodi indikatorski pristup u određivanju trenutnog stanja okoliša s ciljem jednostavnije razmjene informacija i njihovog korištenja u cjelokupnom procesu planiranja i razvoja sektora okoliša s ciljem unaprjeđenja stanja okoliša u F BiH. Indikatori (pokazatelji) su reprezentativne vrijednosti nekog promatranog slučaja i oni na određeni način kvantificiraju informacije o okolišu.


Uvod

Dakle, cilj indikatorskog pristupa je kvantificiranje fizičkih pokazatelja stanja okoliša te osiguranje efikasne poredbe vrijednosti indikatora iz različitih ciklusa procesa razvoja sektora okoliša. S obzirom da je ovaj izvještaj utemeljen na indikatorskom pristupu, on predstavlja “nulto stanje” na temelju kojeg će se u sljedećim razdobljima pratiti i ocjenjivati napredak u području zaštite okoliša. Okolišni indikatori u F BiH odnose se samo na fizičke komponente okoliša te ne obuhvaćaju pokazatelje koji bi odredili trenutno stanje institucionalnog, zakonodavnog i ekonomskog okvira sektora okoliša, što Izvještaj tretira kao posebnu cjelinu. Za prikaz u Izvještaju odabrani su pokazatelji na temelju dostupnosti, važnosti za ocjenu stanja i uvrštenosti u listu temeljnih pokazatelja EEA�, tzv. core-list2. Jedan dio indikatora je preuzet iz CSI liste indikatora definirane od strane EEA, s ciljem usklađivanja formata podataka sa zahtjevima međunarodne razmjene podataka, dok je ostatak indikatora definiran da prikaže specifične okolišne parametre u F BiH.

Za potrebe određivanja stanja okoliša u prvom ciklusu razvoja sektora okoliša u F BiH definirana je lista od 80 okolišnih indikatora, i to prema sljedećim fizičkim komponentama okoliša:

• Priroda, četrnaest (14) indikatora;• Vode, devet (9)indikatora;• Zemljište, šesnaest (16) indikatora;• Energija, devet (9) indikatora;• Zrak, deset (10) indikatora; i• Upravljanje otpadom, dvadeset dva (22) indikatora.

Ovako odabrani indikatori zapravo su trenutno dostupni pokazatelji bitni za temeljne okolišne probleme - biološku raznolikost, kvalitet vode, zemljišta, onečišćenje zraka i oštećenje ozonskog omotača, otpad i dr.

�.4 aktEri PraĆEnja i ocjEnE Stanja okoliša

Trajna i efikasna komunikacija, saradnja i usklađenost među različitim akterima, segmentima i procesima zaštite okoliša spada među temeljne i neophodne aktivnosti uspostavljanja kvalitetnog sistema zaštite okoliša. Sadržaj ovog izvještaja zahtijevao je da se ono izradi kroz izraženo participativni proces odnosno proces koji na što kvalitetniji

� Europska agencija za okoliš 2 cSi - core set indicators

način uključuje sve značajne aktere zaštite okoliša. Time je i povećana vjerovatnost da će izvještaj sadržavati realan pregled i ocjenu stanja okoliša iz kojeg će proizići najbolje mjere zaštite okoliša na području Federacije BiH. Na tom tragu, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je 30.11.2009. godine Zaključak broj 932/2009, kojim zadužuje Federalno ministarstvo okoliša i turizma da uredi i publicira integralni Izvještaj o stanju okoliša za Federaciju BiH. U Zaključku se naglašava kako je potrebno intenzivirati aktivnosti oko upravljanja okolišnim podacima i informacijama, vršiti obradu okolišnih sektorskih indikatora i izradu periodičnih izvještaja o stanju okoliša u Federaciji BiH. Navedenim zaključkom, Federalno ministarstvo okoliša i turizma zaduženo je za upravljanje ovim aktivnostima te poduzimanje odgovarajućih aktivnosti oko uspostave Federalnog zavoda za zaštitu prirode i Agencije za zaštitu okoliša. Prema istom Zaključku, do uspostave navedenih institucija, okolišnim podacima upravljat će Federalno ministarstvo okoliša i turizma, a sve referentne institucije za pojedine komponente okoliša (Federalni hidrometeorološki zavod; Federalni agropedološki zavod; Agencija za vodno područje rijeke Save; Agencija za vodno područje Jadranskog mora; Federalni geološki zavod; Federalni zavod za statistiku i Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove) u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša imaju obvezu slanja pouzdanih, pravovremenih i točnih podataka i informacija iz svoje nadležnosti prema Federalnom ministarstvu okoliša i turizma.

�.5 ProcES iZradE iZvjEštaja

Izradu Izvještaja3 o stanju okoliša F BiH provelo je Federalno ministarstvo okoliša i turizma u okviru aktivnosti na izradi Federalne strategije zaštite okoliša čija se jedna od komponenti odnosila na utvrđivanje trenutnog stanja okoliša u Federaciji Bosne i Hercegovine. Konačnim usvajanjem Prijedloga Federalne strategije zaštite okoliša na 26. sjednici Doma naroda Parlamenta F BiH, održanoj 26.10.2009. godine, stekli su se i formalni uvjeti za njenu implementaciju. Sastavni dijelovi Federalne strategije zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: Federalna strategija) su:

• Federalna strategija zaštite prirode;• Federalna strategija zaštite zraka;• Federalna strategija upravljanja otpadom;

3 Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u EU; direkcija za Evrop-ske integracije

�3StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - iZvjEštaj Za 20�0. godinU

Uvod

• Federalna strategija upravljanja vodama, koja se radi posebno.

Imajući u vidu da je ovaj strateški dokument izrađen uz podršku svih relevantnih zainteresiranih strana, kako na razini Federacije BiH, tako i subordinirano prema županijama/kantonima to bi trebalo umnogome olakšati njegovu integraciju u druge sektorske strategije, kao i kasniju implementaciju, uz sljedeće smjernice:

• Kako smanjiti korištenje, spriječiti opterećivanje i zagađivanje okoliša, spriječiti narušavanja, kao i poboljšati obnovu oštećenog okoliša;

• Kako zaštiti ljudsko zdravlje i poboljšati uvjete okoliša za kvalitetan život;

• Kako očuvati i zaštiti prirodne resurse, racionalno ih koristiti i primijeniti način upravljanja kojim se osigurava obnova resursa;

• Kako uskladiti druge interese sa zahtjevima za zaštitu okoliša;

• Kako sudjelovati u međunarodnoj saradnji u oblasti okoliša;

• Kako dobiti inicijativu javnosti i pokrenuti sudjelovanje javnosti u aktivnostima koje imaju za cilj zaštitu okoliša;

• Kako koordinirati privredne aktivnosti te integrirati socijalni i ekonomski razvoj u skladu sa zahtjevima zaštite okoliša;

• Kako uspostaviti i razviti institucije za zaštitu i očuvanje okoliša.

Izvještaj o stanju okoliša F BiH izrađen je na temelju detaljne analize koristeći metodologiju preporučenu od strane EEA, koja primjenjuje DPSIR pristup u procesu planiranja sektora okoliša te temeljito obrađuje relevantnu problematiku. DPSIR pristup osigurava efikasan proces planiranja sektora okoliša na način da se razvoj sektora planira na cikličnoj osnovi, gdje svaki od narednih ciklusa započinje mnogo kvalitetnijim parametrima stanja okoliša od onih s početka prethodnog ciklusa. Dokument Izvještaja o stanju okoliša izrađuje se za svaki od ciklusa s ciljem određivanja stanja okoliša za dati ciklus, a to su ujedno i referentne vrijednosti indikatora okoliša za naredni ciklusa, čiji je zadatak u procesu razvoja sektora okoliša kvalitativno popraviti referentne indikatore. Također, ovaj pristup odabran je iz razloga kompatibilnosti informacija namijenjenih međunarodnoj razmjeni podataka, koja prvenstveno ide preko EEA. S druge strane, proces

izrade Izvještaja o stanju okoliša proveden je poštujući principe sudjelovanja svih interesnih skupina sektora okoliša. Primijenjeni intersektorski pristup i sudjelovanje relevantnih institucija iz svih segmenata okoliša osigurali su korištenje najaktuelnijih dostupnih informacija i podataka u procesu razvoja sektora okoliša. Zbog nepostojanja jedinstvenog intersektorskog informacijskog sistema, koji bi u svakom trenutku bio u mogućnosti dostaviti tražene informacije, do podataka se moralo doći primjenom različitih procjena, pretpostavki i analiza. Svakako, najprecizniji podaci mogli bi se dobiti obradom rezultata konstantnog monitoringa svih segmenata okoliša. Međutim, uspostava jednog takvog sveobuhvatnog sistema monitoringa okoliša veoma je zahtjevan zadatak, a to će biti jedan od prioritetnih ciljeva u narednom razdoblju. S obzirom da su u procesu izrade Izvještaja primijećene određene poteškoće kod dostavljanja potrebitih podataka i informacija o okolišu, jedan od primarnih zadataka budućeg jedinstvenog sistema informiranja o okolišu u F BiH je uspostava sistema obaveza i odgovornosti za dostavljanje podataka o okolišu među relevantnim federalnim tijelima nadležnim za pojedine okolišne komponente.

�.6 akcioni Plan

Federalna strategija zaštite okoliša sa svojim Akcionim planom pravi funkcionalnu vezu sa odgovarajućim državnim institucijama Bosne i Hercegovine kroz mjere koje država treba poduzeti s ciljem razvoja politike okoliša i bržeg napretka ka punopravnom članstvu u EU. Te mjere su slijedeće :

• Uspostaviti odgovarajuće kapacitete na razini države (posebno s ciljem realizacije međunarodnih ugovora o okolišu) i donijeti potrebne zakone na razini države;

• Pristup i provođenju Protokola iz Kyota, Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, čime će se omogućiti strano ulaganje u povećanje energetske efikasnosti, odnosno korištenje obnovljivih izvora energije;

• Pojačati kapacitete za okoliš u entitetskim ministarstvima, posebno inspekcijske službe;

• Izvršiti opću implementaciju standarda i kriterija okoliša na temelju strategije “dobrovoljno polučlanstvo”, u prvoj fazi, a kasnije kao kandidata za članstvo i u konačnici punopravnog člana Europske unije, što bi bio optimalan temelj razvoja institucionalnih odnosa, ne samo u sektoru okoliša;


Uvod

• Izvršiti prethodne pravne i ekonomske analize kako bi se pristupilo konvencijama i protokolima kojima BiH nije pristupila, te regulirati njihovu implementaciju na relaciji država – entiteti/županije-kantoni;

• Raditi na formiranju okolišno odgovornog tržišta u BiH (slanje signala akterima u gospodarstvu da je potrebno da se ponašaju okolišno prihvatljivo; uvođenje državnih programa te okolišnih i ekonomskih poticaja);

• Pri realizaciji ovih koraka treba imati na umu da se navedene aktivnosti ne mogu obaviti isključivo unutar sektora okoliša, već integralno sa svim ostalim sektorima.

Akcioni plan Federalne strategije, napravljen je kao tabelarni prikaz za sve komponente okoliša koje tretira Federalna strategija (zrak; zemljište; priroda i otpad) kroz pravni i institucionalni okvir, uz ekonomske instrumente zaštite okoliša, sa sistematiziranim naslovima mjera, uz planirani rok izvršenja, s odgovornim institucijama za izvršenje, kao i procijenjeni potrebni iznos sredstava i izvor iz kojeg pojedinačni projekti i aktivnosti trebaju biti financirani. S obzirom na dugotrajnu proceduru usvajanja Federalne strategije, određene aktivnosti iz Akcionog plana morale su biti započete, a neke su već i završene. Izvještaj o stanju okoliša daje presjek stanja realizacije Akcionog plana za sve pojedinačne komponente do sada, uz odgovarajuće selektiranje prioriteta za moguću realizaciju, uzimajući u obzir realnu raspoloživost financijskih sredstava i institucionalnih kapaciteta, za naredne tri godine (2010.-2012.) za koje se radi i DOB. Osim sredstava koja se planiraju u Proračunu Federacije BiH, za implementaciju Akcionog plana neophodno je pokrenuti rad Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i izvršiti nadogradnju njegovih ekonomskih instrumenata u skladu sa Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH’, broj 33/03).




2.

inStitUcionalni i ZakonSki okvir SEktora okoliša U FBiH




2.� inStitUcionalni aSPEkt

Okolinska administracija u FBiH ima izrazito fragmentiranu i složenu institucionalnu strukturu

(tri administrativna nivoa – Federacija, kantoni i općine). U takvoj situaciji, nepostojanje snažne vertikalne i horizontalne koordinacije dovelo je do toga da je upravljanje okolišem u FBiH u značajnoj mjeri neefikasno i neekonomično, iako su nadležnosti i funkcije u Federaciji, kao cjelini, adekvatno definirane. Naime, okolinske administracije na svim nivoima (federalna, kantonalna i općinska), imaju zakonima definirane mandate kojima se uređuju njihove nadležnosti i funkcije. Međutim, glavni razlog postojanja praznina, preklapanja i dupliciranja nadležnosti i funkcija među ovim nivoima okolinske administracije leži u nepostojanju institucionaliziranih kanala vertikalne konsultacije i mehanizama koordinacije. Ovakvi uvjeti složene administracije zahtijevaju krajnju preciznost sa aspekta zakonodavstva, provođenja i kontrole. Vertikalna koordinacija u FBiH je, sa aspekta ocjene strategijskih procjena okoliša radi zauzimanja stavova i davanja mišljenja, predviđena kroz Zakon o zaštiti okoliša iz 2003. god. Vlada FBiH je u oktobru 2006. god. donijela rješenje o imenovanju članova Savjetodavnog vijeća za okoliš, u cilju pružanja naučne i stručne podrške Federalnom ministarstvu okoliša i turizma i Vladi FBiH za oblast okoliša. Savjetodavno vijeće čini 13 članova, od čega deset članova predlažu nadležna kantonalna ministarstva za zaštitu okoliša iz naučnih krugova, organizacija i ustanova koje zastupaju stručne i ekonomske interese, a preostala tri člana predlažu FMOiT-a, ANU BiH-e i REC-BiH-e. Pored resornih ministarstava, koja se bave segmentima okoliša, na Federalnom nivou postoje javne stručne institucije koje se bave problematikom okoliša, bilo da su u sastavu resornih ministarstava ili pod direktnom nadležnošću Vlade FBiH, čije su nadležnosti i funkcije također definirane zakonima. Uočeno je da stručna institucija koja se bavi prirodom nije uspostavljena.

Postojeće institucije:

obavljaju stručne poslove u različitim segmentima okoliša (Federalni zavod za agropedologiju, Federalni

•

zavod za geologiju, Federalna uprava za geodetske i imovinske - pravne poslove, Agencija za vodno podučje rijeke Save, Agencija za vodno područje Jadranskog mora, Federalni hidrometeorološki zavod BiH, Federalni zavod za statistiku); vrše nadzor i kontrolu nad aktivnostima koje utječu na stanje okoliša (Federalna uprava za inspekcijske poslove); iniciraju, planiraju i izvršavaju aktivnosti kojima se štite ljudi, materijalna dobra i okoliš od prirodnih katastrofa, urgentnih/akcidentnih situacija i nesreća većih razmjera (Federalna uprava civilne zaštite).

Međutim, mehanizmi koji osiguravaju razmjenu podataka i informacija, međusobnu koordinaciju i konsultacije između ovih institucija i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, kao i ostalih resornih ministarstava koji se bave segmentima okoliša, nisu adekvatni. Zbog ovoga je u velikoj mjeri umanjena efikasnost tj. mogućnost kvalitetnih rezultata rada na upravljanju okolišem u FBiH. Također, formalni institucionalni oblici saradnje među sektorima, koji se bave problematikom okoliša, ne postoje, što često dovodi do konflikta interesa među sektorima koji imaju utjecaja na prirodne resurse.

ako generalno postoje institucionalni elementi adekvatne okolinske administracije, ustanovljeno je da je zaštita i upravljanje okolišem kao administrativni posao relativno mlad u FBiH i da ne postoji dovoljan broj adekvatno obučenog stručnog kadra za upravljanje okolišem. Ovakva situacija dovodi do značajnog jaza između zakonski definiranih funkcija (tj. administrativnih zadataka koji se trebaju obaviti) i funkcija koje se zapravo sprovode.

Problematika ljudskih resursa u sektoru okoliša svodi se na nekoliko ključnih aspekata:

mali broj stručnjaka za bilo koju oblast okoliša (otpad, emisije u zrak, buka, nuklearno zračenje, itd); nedostatak stručnih lica i obim posla na svim administrativnim nivoima prevazilazi postojeće

•

•

•

•

•



kapacitete; stručnjaci rade više različitih poslova;neusklađenost planiranih i popunjenih radnih mjesta.

Prema podacima navedenim u okviru projekta «Funkcionalni pregled sektora okoliša u Bosni i Hercegovini» (2005.god), BiH na 100.000 stanovnika ima 0.08 službenika u sektoru okoliša. Usporedba sa nekim evropskim zemljama pokazala je sljedeće odnose u broju službenika u sektoru okoliša na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou.

Broj službenika u sektoru okoliša na državnom nivou:

državni nivo Broj službenika / �00.000 stanovnika BiH 0,08njemačka 2,39Finska �7,98švicarska 4, 90

tabela �: Broj službenika u sektoru okoliša na državnom nivou

Entitetski nivo Broj službenika / �00.000 stanovnika FBiH �,75rS �,69njemačka (Saksonija) 20

tabela 2: Broj službenika u sektoru okoliša na entitetskom nivou

kantonalni nivo Broj službenika / �00.000 stanovnika Sarajevo 2tuzla �,76Zenica - doboj �,75rP chemnitz – njemačka �8,75vogtlandkreis - njemačka �5,38appentzell auss. - švicarska 26,42luzern - švicarska 20

tabela 3: Broj službenika u sektoru okoliša na kantonalnom nivou

Na osnovu navedenih podataka, zaključeno je da neke ev-ropske zemlje (Njemačka, Finska i Švicarska) u poređenju sa BiH imaju:

25 – 200 puta više osoblja na državnom nivou,oko 12 puta više osoblja na entitetskom nivou,oko 8 – 18 puta više osoblja na kantonalnom nivou.

Saradnja i koordinacija između Federacije BiH i Republike Srpske, vezana za problematiku okoliša u BiH, ostvarena je uspostavljanjem Međuentitetskog tijela za okoliš. Ovo

••

•••

tijelo sastoji se od osam članova, od kojih su četiri člana imenovana od strane Vlade FBiH, te četiri člana od strane Vlade RS. Međuentitetsko tijelo se bavi svim pitanjima iz oblasti okoliša koja zahtijevaju usaglašen pristup entiteta. Prilikom planiranju projekta, ovo tijelo je dužno osigura-ti da se u obzir uzmu interesi oba entiteta, naročito u sit-uaciji kada se radi o koliziji u korištenju prirodnih resursa i okoline na području koje presijeca međuentitetska lini-ja. Također, Međuentitetsko tijelo se bavi i pitanjima koja su prenesena u njegovu nadležnost od strane entiteta, a naročito: međunarodnim sporazumima i programima iz oblasti okoliša; saradnjom sa međunarodnim organizaci-jama i drugim zemljama, koordiniranjem implementacije i donošenja zakona i drugih propisa; koordiniranjem moni-toringa provedbe standarda i procedura za okoliš; davan-jem preporuka za uspostavljanje usaglašenih standarda kvaliteta okoliša na nivou entiteta; koordiniranjem entitet-skih akcionih planova i drugih programa i planova iz ob-lasti okoliša; koordiniranjem monitoringa i sistema za in-formisanje, te prikupljanjem i razmjenom informacija.

2.2 Pravni aSPEkt

Analiza zakonodavstva iz oblasti okoliša ukazala je na ne-dostatak velikog broja akata. Npr. u skladu sa Okvirnim zakonom o zaštiti okoliša Federacije BiH, predviđeno je donošenje 23 podzakonska akta, od kojih je do sada done-seno samo 6, uprkos činjenici da su rokovi za donošenje is-tih davno prošli. Osim što veliki broj akata još nije done-sen, problem je također i u tome što oni koji su doneseni nisu usklađeni sa standardima i propisima Evropske uni-je, a također postoji i neusaglašenost između zakona koji su doneseni na različitim nivoima vlasti. Iako se u BiH primjenjuje princip da zakoni doneseni na nižim nivoima vlasti moraju biti u skladu sa zakonom donesenim na višem nivou, ipak je došlo do određenih različitosti u zakonima na kantonalnom nivou, jer su neki od njih doneseni prije nego što je Zakon o zaštiti okoliša FBiH stupio na snagu, što uzrokuje nastajanje određenih konflikata prilikom im-plementacije ovih zakona.

Jedan od dodatnih problema jeste nepostojanje Prostornog plana Federacije BiH. Ovaj plan predstavlja krovni strateški dokument na osnovu kojeg će se definirati korištenje pros-tora i izrađivati razvojni planovi, koji će između ostalog definirati objekte i područja prirodnog naslijeđa, te ciljeve prostornog razvoja, zaštitu, korištenje i namjenu zemljišta. Uz Prostorni plan Federacije BiH potrebno je donijeti i kan-

2�StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - iZvjEštaj Za 20�0. godinU


tonalne i općinske prostorne planove za koje je potrebno da budu usaglašeni sa Prostornim planom FBiH. Poznato je da su aktivnosti na izradi ovog Plana već u toku.

Problemi također postoje i u oblasti koncesija. Parlament Federacije BiH usvojio je 2002. godine Zakon o koncesija-ma („Službene novine FBiH“ br. 40/02 i 61/06). Osim ovog zakona, postoje i kantonalni zakoni koji reguliraju dodje-lu koncesija za predmete koji nisu u nadležnosti FBiH. U praksi se pokazalo da se vrlo često izvrši dodjela koncesije, a da se nakon toga, u postupku izdavanja dokumenata za građenje, ispostavi da gradnja nije moguća. U skladu s tim, utvrđeno je da je nedostatak propisa/zakona o koncesija-ma u tome što nigdje ne obavezuje koncesora da prije nego pokrene postupak za dodjelu koncesije utvrdi mogućnosti za gradnju. Osim toga, u zakon treba ugraditi odredbu da Komisija prilikom donošenja odluke o studiji ekonomske opravdanosti uzme u obzir i da li se projekt uklapa u pros-torni plan, pored svih ostalih pobrojanih zahtjeva. Na taj način bi se izbjegla mogućnost dodjele koncesije na pros-toru na kojem nije dozvoljena gradnja. Pored navedenog tu je i problem izostanka integracije okolinske politike u os-tale sektore, kao i nedostatak međusektorske saradnje pri-likom izrade propisa.

Kad su u pitanju međunarodne obaveze neophodno je is-punjavanje obaveza po pitanju izvještavanja, imenovanja nacionalnih focal point-a i praćenja stanja/monitoringa. U toku implementacije Projekta „Funkcionalni pregled javne administracije u sektoru voda i okoliša“ utvrđen je osnovni nedostatak koji se ogleda u nemogućnost administracije da nadgleda i upravlja multilateralnim okolinskim sporazu-mima.



3.

indikatori



indikatori

Indikatori praćenja stanja okoliša u Federaciji BiH su izrađeni prema DPSIR analizi. DPSIR je opći okvir

za organizaciju podataka o stanju okoliša u okolinskim komponentama priroda, voda, zemljište, zrak i upravljanje otpadom. Međutim, ideja za ovaj okvir ipak je izvorno bila izvedena iz socijalnih studija, pa tek onda šire primijenjena, posebice za organiziranje sistema indikatora u kontekstu zaštite okoliša i kasnije održivog razvoja.

DPSIR okvir pretpostavlja odnos uzrok-efekt između međusobno povezanih komponenti društvenih, ekonomskih i okolinskih sistema, i to:

Pokretačkih snaga ekoloških promjena - ekonomskih sektora i ljudskih aktivnosti (Drivers);Pritisaka na okoliš u vidu emisija i otpada (Pressures); Stanja okoliša – fizičkog, hemijskog, biološkog (State); Utjecaja na stanovništvo, privredu, ekosisteme (Impacts);Odgovora društva, prioriteta, ciljanih postavki, pokazatelja (Response).

Slika �: dPSir metoda

U procjeni stanja okoliša indikatori okoliša su vrlo važni pokazatelji. Dobivaju se iz određenog uzorka koji opisuje stanje okoliša, njegov utjecaj na ljudska bića, ekosistem, pritisak tog uzorka na okoliš, osnovne pokretačke

•

•••

•

mehanizme negativnih utjecaja (npr. u poljoprivredi, upravljanju otpadom, upravljanju vodama itd), kao i odgovore društva na negativne utjecaje toga uzorka. Pokazatelji su efikasan oblik za praćenje promjena te ostvarenje ciljeva sektorskih politika ili strategija. Oni pomažu boljem razumijevanju složenih ekoloških problema te daju kvantitativnu informaciju na jednostavan i jasan način.

Na temelju DPSIR okvira temelji se i standardna tipologija pokazatelja Evropske agencije za okoliš (EEA), koja je razvila tzv. CORE set indikatore. Glavna svrha CORE set indikatora je osiguranje praktične i stabilne baze za izvještaje prema EEA, te unaprjeđivanje kvalitete i geografske pokrivenosti protoka podataka.

Tamo gdje ovi indikatori nisu pružali kompletnu sliku stanja predloženi su indikatori karakteristični za situaciju u kojoj se nalazi okoliš u FBiH. U Izvještaju o stanju okoliša FBiH, dokumentu koji predstavlja prvu fazu Strategije upravljanja otpadom u kontekstu DPSIR analize kao indikatori uzeti su:

Indikator D – indikator okolnosti (driving forces);Indikator P – indikator pritisaka na okoliš (pressures);Indikator S – indikator stanja okoliša (state of environment);Indikator I – indikator utjecaja (impacts);Indikator R – indikator odgovora društva (response).

Stanje okoliša FBiH je utvrđeno na osnovu identificirane liste okolinskih indikatora, te proračunu vrijednosti indikatora. Lista korištenih indikatora u oblasti upravljanja otpadom je prikazana prema komponentama.

•••

••


indikatori

3.� okolišni indikatori U oBlaSti PrirodE

Priroda [tip indikatora]

Prirodno okruženje

Biodiverzitet

geološka raznolikost

Prirodno naslijeđe

konverzija staništa

konverzija primarnih ekosistema [P]

konverzija sekundarnih staništa [P]

Prekomjerna eksploatacija resursa

Zagađenje

Utjecaj klimatskih promjena na prirodu

invazivne vrste

Stanje javne svijesti

identifikacija (rangiranje) ekosistema sa visokim vrijednostima bioraznolikosti

opis posebno vrijednih područja

tabela 4: lista okolišnih indikatora stanja prirode u FBiH

Federacija Bosne i Hercegovine, koja zauzima površinu od 26.110. km², predstavlja jedinstvenu prostorno-vre-mensku cjelinu, sa visokim stepenom biološke, geološke i hidrološko-ekološke raznolikosti, kako na prostoru za-padnog Balkana, tako i na području čitave Evrope. Razvoj i postojanje velikog broja fitocenoza, zoocenoza i antro-pocenoza koje su u neprestanoj interakciji sa abiotičkim komponentama (klima, geološka podloga) za posljedicu su imali nastanak osobito bogatog biosa na ovom području. Prema stepenu raznolikosti vrsta, koja se ogleda kroz di-verzitet biljaka, životinja, gljiva, lišajeva, i određenih skupi-na prokariota, FBiH se nalazi u samom vrhu u Evropi.

Biodiverzitet

Imajući u vidu interakciju svih faktora biotopa i biocenoze ovog prostora, sa sigurnošću se može reći da je na ovom dijelu Bosne i Hercegovine sadržano i više od 90% od uku-pnog broja utvrđenih vrsta.

Kao osnovni faktori diverziteta Federacije Bosne i Hercegovine mogu se navesti:

diverzitet terestričnih staništa kroz: prisustvo stijena različite geološke starosti, raznolikost matičnog supstrata, tipova zemljišta, unikatnih i raznovrsnih formi reljefa, te diverzitet klimatskih uvjeta;diverzitet vodenih staništa kroz: bogatu i raznovrsnu hidrološku mrežu (planinska jezera, izvori, planinski potoci, rječice, rijeke, ponornice, bare, močvare, podzemne vode, termalni izvori, bočatne vode i more);dugotrajni procesi antropogeneze;raznoliki procesi etnogeneze.

Ekološka heterogenost prostora Federacije Bosne i Hercegovine (geomorfološka i hidrološka raznolikost, specifična geološka prošlost i diverzitet ekoklima) uvjetovala je visok stepen endemičnosti živog svijeta na ovom području. Ovu endemičnost čini preko 450 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka, nekoliko stotina beskičmenjaka (naročito insekata), 12 vrsta riba, 2 vrste vodozemaca, 4 vrste gmizavaca, te nekoliko vrsta ptica i sisara. Na malom geografskom prostoru egzistira više razvojnih endemičnih centara, u kojima se i danas odvijaju procesi nastajanja novih vrsta. Već spomenuti centri razvoja glacijalne flore i faune, dokazi su procesa koji su se dešavali nakon ledenog doba na Balkanskom poluotoku. Izražen diverzitet insekta, predstavnika ihtiofaune i sisara, čini faunu FBiH prepoznatljivom u evropskim razmjerima, a prema nekim skupinama (pećinski organizmi i ribe u

•

•

••

grupa organizama Broj vrsta

alge ��00

mahovine 500

papratnjače 70

sjemenače 4�00

ribe više od �00

vodozemaci 20

gmizavaci 35

ptice 320

sisari 80

beskičmenjaci oko �0 000

gljive oko �400

lišajevi oko 300

prokariota više hiljada nedovoljno poznatih

tabela 5: Pregled procijenjenog biodiverziteta u FBiH


indikatori

kraškim ponornicama i podzemnim objektima- pećinama) jedinstvenu za čitav svijet.

Geološka raznolikost

Osim specijske, diverzitet Federacije BiH se odlikuje i izuzetno visokim stepenom pejzažne raznolikosti u koju su integrirani i svi oblici geološke i biološke različitosti u najširem smislu. Idući od nivoa mora do najviših planina mogu se razlikovati:

Mediteranski pejzaži,Submediteranski pejzaži,Mediteransko-montani pejzaži,Oromediteranski pejzaži.

Idući od najnižih dijelova Bosanske Posavine (100 m n.v) pa do najviših vrhova planina (Čvrsnica, Vranica, Bjelašnica) kao rezultanta specifičnih uvjeta staništa razvijeni su:

Peripanonski pejzaži,Panonski pejzaži,Brdski pejzaži,Gorski pejzaži,Planinski pejzaži.

Svaki od pejzaža diferencira se na više ekosistema (šume, livade, kamenjari, šibljaci, te ekosistemi obradivih i naseljenih površina). Poseban pečat unikatnosti prostoru Federacije daju i specifični pejzaži, karakteristični za ukupni diverzitet Federacije, a to su:

Visokoplaninski pejzaži sa dominacijom ekosistema planinskih livada ili rudina, planinskih točila ili sipara, pukotina stijena, bazifilnih treseta, te pretplaninskih ekosistema klekovine bora, bukve, munike, smrče i jele. Raznoliki i polidominantni pejzaži u refugijumima Bosne i Hercegovine:

pejzaži reliktnih borovih šuma na dolomitima i ofiolitskoj zoni sa ekosistemima ilirskog bora, munike;pejzaži reliktno-refugijalnih ekosistema u kanjonima i klisurama Une, Sane, Neretve, Bosne i Drine (gdje je sadržan najveći diverzitet ekosistema, zajednica, staništa, vrsta, te geoloških formi).

••••

•••••

•

•

•

•

Močvarni pejzaži (Hutovo Blato, Buško Blato, planinska jezera Kupreške visoravni, Bjelašnice, Prenja, Čvrsnice, Šatora, te močvarna planinska područja u obliku ostrva (Vranica, Zvijezda).Složeni ekosistemi kraških polja i polja u kršu (Grahovsko, Livanjsko, Glamočko, Kupreško, Šuićko, Grudsko, Posuško, Dugo polje, Mostarsko Blato, Ljubuško, Stolačko i zapadni dio Popovog polja sa hidrogeološko-morfološkim fenomenom – pećinom Vjetrenicom)

Na osnovu procjene stanja, ističu se sljedeće karakteristike pejzažne i biološke raznolikosti u FBiH:

visok stepen genetičke, specijske i ekosistemske raznolikosti;visok stepen očuvanosti cjelina pejzažne raznolikosti od evropskog i globalnog značaja; značajan stepen promjena, u odnosu na distribuciju i sastav klimatogenih ekosistema;izražen trend gubitka biološke i pejzažne raznolikosti, uvjetovan širokim spektrom antropogenih faktora.

Prirodno nasljeđe

Prirodno nasljeđe su dijelovi prirodnog okoliša u Federaciji BiH, izdvojeni i zaštićeni posebnim zakonskim aktima kao dobra sa identificiranim visokim vrijednostima bio i geodiverziteta. Ukupna površina pod zaštićenim područjima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine nije u skladu sa prirodnim potencijalima i identificiranim prirodnim vrijednostima i generalno je vrlo niska. Najveći dio postojećih zaštićenih područja u Federaciji BiH je još uvijek reguliran Zakonom SR BiH o zaštiti prirodnog i kulturno-historijskog nasljeđa iz 1985. godine. Neophodno je istaknuti da zaštićena područja koje tretira spomenuti Zakon, danas ne uživaju odgovarajući stepen zaštite i ne stoje pod adekvatnom brigom i zaštitom društva. Spomenuta područja su velikim dijelom napadnuta neadekvatnim „razvojnim“ akcijama, te nije rijetkost da se u ovim, zakonom štićenim dijelovima teritorija, otvaraju kamenolomi (posebno u reliktno-refugijalnim pejzažima), vrše sječe (u rezervatima), planiraju i grade različiti energetski (velike i mini hidrocentrale), komunikacijski (sve vrste putne i komunikacione mreže), privredni i drugi objekti infrastrukture.

•

•

•

•

•

•


indikatori

Strogi prirodni rezervatPrašuma Žuća ribnica

Prašuma Plješivica

Upravljani prirodni rezervati šumsko područje Masna luka na Čvrsnici

Specijalni rezervati

geološkiPećina vjetrenica u Zavali Pećina Hrustovača kod Sanskog Mosta

Bijambarska pećina

botaničkitresetno područje na Zvijezdi kod vareša dolomitno područje vrtaljica kod konjica

tresetište Đilda na Zvijezdi Mediteranetum na kleku

ornitološki Hutovo Blato kod Čapljine

rezervati prirodnih predjela

kanjon neretve od jablanice do drežnice vrelo Bune u Blagaju

kanjon rakitnice Predjel Bašajkovac kod livna

kanjon vrbasa kod jajca Predjel kruščica kod viteza

klisura Ujča kod kladnja Predjel tisivac kod Busovače

klisura Čude kod olova Predjel Bistričak kod Zenice

klisura Miljacke kod kozje Ćuprije

Spomenici prirode

geološkiSedreno područje oko vodopada kravice Sedreno područje u Martin-Brodu

Sedreno područje oko vodopada u jajcu

geomorfološki

Prokoško jezero vrelo vrioštice u vitini Pećina Breteljivići kod kladnja

Blidinje jezero kameni svod na Miljacki kod Sarajeva Pećina kod Martin Broda

šatorsko jezero kazani kod trnova Međugorska pećina na šator pl.

Boračko jezero Hajdučka vrata na Čvrsnici Đuričina pećina kod ilijaša

Blatačko jezero na Bjelašnici vodopad kravice Pećina pod vrtoč pl. (Fojnica)Ždrimačka jezera kod gornjeg vakufa vodopad kočuša kod ljubuškog Pećina Brazilovka kod livna

jezero krenice kod gruda vodopad šištice ispod Boračkog j. oberske pećine kod kreševa

Paučko jezero kod kladnja vodopad Skakavac kod Sarajeva veliki Ponor oklop kod kreševaizvori: rijeke dabra kod S. Mosta dva vodopada na Plačkovcu (travnik) Mali oklop kod kreševa

crni izvor kod Martin Broda vodopad Blihe kod S. Mosta Pećina ševrljica kod Blagaja

rijeke Žuče kod kaknja vodopadi na Bregavi u Stocu Pećina vrelo kod Živinica

Mliništak kod jablanice vodopadi Bučine kod ljubuškog Pećina duman u livnu

rijeke klokot kod Bihaća Srednji Buk kod Martin Broda Mračna pećina kod livna

rijeke Stavnje kod vareša vodopad očevje kod vareša Pećina tomornjača kod Stoca

duman u livnu vodopadi na kozici kod Fojnice Pećina Hardomilje kod ljubuškog

rijeke Sturbe kod livna veliki slap kod Martin Broda Pećina vrbine kod gruda

rijeke krušnice kod B. krupe štrbački Buk kod Martn Broda Pećina vrpeć kod konjica

rijeke Bregave kod Stoca Pećina dusina kod Fojnice Pravčeva pećina kod lištice

vrelo tihaljine kod ljubuškog vilinska pećina na Sebešiću Bezdan na šator planini

vrelo Bunice kod Mostara dabarska pećina kod S. Mosta Mijatova pećina kod duvna

vrelo lištice

paleontološkigornja Bijambarska pećina

Zelena pećina iznad Blagaja

tabela 6: lista zaštićenih područja prema Zakonu o prirodnom i kulturno-historijskom nasljeđu Sr BiH


indikatori

Postojeći društveni trendovi, koji često ignoriraju neprincipijelne strane tranzicijskih procesa, uveliko potpomažu propadanje prirodnog naslijeđa Federacije BiH. Poslijeratni Zakon o zaštiti prirode, postavljen na principima Direktive o staništima (EU HABITATS DIRECTIVE (92/43/EEC) i Direktive o pticama (Council Directive 79/409/EEC), propisuje sljedeće kategorije zaštite (usklađene sa kategorizacijom zaštićenih područja prema IUCN):

Zaštićeno područje prirode (Ia, Ib i IV kategorija IUCN-a);Nacionalni park (II kategorija IUCN-a);Spomenik prirode (III kategorija IUCN-a);Zaštićeni pejzaž (V kategorija IUCN-a).

Međutim, kako je nadležnost za uspostavu zaštićenih područja podijeljena između federalnog i kantonalnih nivoa (prema visini kategorije), tako je i implementacija i prohodnost Zakona znatno oslabljena. Neophodno je istaknuti da u Federaciji BiH nisu uspostavljeni ekonomski instrumenti i mobilizirani finansijski tokovi koji bi omogućili efikasnu zaštitu prirodno vrijednih područja. S druge strane, upravljanje prirodnim dobrima nije razvijeno niti u svijesti, niti u praksi kao efikasna i održiva mogućnost sticanja profita.

Istovremeno, značajan stepen ugroženosti biološke i pejzažne raznolikosti ogleda se kroz identificirane:

kritično ugrožene vrste/staništa/ekosisteme/pejzaže od lokalne, regionalne i globalne važnosti;staništa i ekosisteme sa velikim brojem endemičnih i reliktnih ili ugroženih vrsta ili sa visokom stopom bogatstva biološke raznolikosti;ekosisteme sa značajnom ekonomskom i ekološkom vrijednošću;pejzaže sa značajnom biološkom i kulturnom raznolikošću.

Prema kriterijima IUCN-a (International Union for Conservation of Nature), procjenjuje se da je preko 600 taxona viših biljaka sa različitim stepenom ugroženosti, 250 vrsta kičmenjaka (ribe, vodozemci, gmizavci, ptice i sisari), desetine vrsta beskičmenjaka, te 50 vrsta gljiva i lišajeva. U upravljanju biodiverzitetom Federacije Bosne i Hercegovine posebno mjesto zaslužuju prioriteti dugoročne zaštite, a to su:

•

•••

•

•

•

•

Diverzitet endemičnih reliktnih vrsta, vrsta ugroženih na nacionalnom, evropskom i globalnom nivou; privredno važnih vrsta i autohtonih genetičkih resursa;Bogatstvo kanjona i klisura kao razvojnih centara flore, faune i vegetacije; te refugijuma biodiverziteta tercijarne starosti;Diverzitet staništa izvan uobičajenog područja rasprostranjenja i prirodno rijetkih staništa (tresetišta, slatine, planinski izvori, morske hridine, manje močvare, male pećine itd);Diverzitet kraških ekosistema kao najvećih prirodnih fenomena (kraška polja, ponornice, pećine, krš);Diverzitet visokoplaninskih ekosistema - ostrva očuvane glacijalne flore i faune;Diverzitet ekosistema provincije reliktnih borovih šuma na različitim geološkim supstratima (krečnjaci, dolomiti, ofioliti, travetini i sl).

Konverzija

Konverzija predstavlja proces degradacije staništa, pri čemu sa višeg stepena organizacije i integracije se prelazi u staništa karakteristična za niže oblike organizacije. Ovo je rezultat djelovanja jednog ili više ekoloških faktora, a može biti antropogene prirode, rezultat prirodne katastrofe (požari, poplave, odroni) ili rezultat dugotrajnog procesa regresivne sukcesije biocenoza. Konverzija je u pravilu nepovoljan proces za autohtoni biodiverzitet.

Stanje bio i geodiverziteta na području Federacije BiH koje nastaje kao posljedica konverzije staništa ogleda se kroz skalu promjena strukture biocenoza i ekosistema do potpunog gubitka ekosistema na određenom prostoru i u određenom vremenu. U posebno nepovoljnom stanju su: šumski ekosistemi, planinski vodeni ekosistemi, osjetljiva kraška područja, kraška polja, te močvarni ekosistemi, a posebno kanjoni i klisure rijeka, u kojima su inače identificirani i svi centri razvoja endema i reliktno-refugijalnih zajednica. Posebnu opasnost za budućnost prirode Federacije Bosne i Hercegovine čine često neprincipijelni i stručno nedovoljno utemeljeni poduhvati u kreiranju novih obrazaca energetskog sistema, urbanog razvoja, te korištenja mineralnih i fosilnih resursa. Poseban problem čini dio prirode sadržan u mediteranskom pojasu Bosne i Hercegovine, prostoru koji je danas pod izuzetno visokim pritiskom neplanske izgradnje, eksploatacije marinskih resursa, te planirane izgradnje infrastrukture, koja bi trajno degradirala nesumnjive prirodne vrijednosti

•

•

•

•

•

•


indikatori

ovog dijela Federacije.

Utjecaji datog stanja bio i geodiverziteta Federacije BiH danas se očituju kroz fizičko smanjenje površina pod primarnim i sekundarnim terestričnim ekosistemima, odnosno homogenizaciju biodiverziteta u vodenim ekosistemima.

Kako je već navedeno u planskoj dokumentaciji Federacija BiH raspolaže setom okolinskih zakona koji predstavljaju osnovu za pozitivan odnos i odgovor društva na date pritiske, stanje i utjecaje. Međutim, dalja instrumentalizacija odgovora društva mora ići u pravcu izgradnje sistema monitoringa (I) i sistema zaštite (II) bio i geodiverziteta.

Konverzija primarnih šumskih staništa uvjetovana je na prostoru Federacije sljedećim aktivnostima: intenzivna, prekomjerna i neselektivna sječa šuma, naročito na senzitivnoj geološkoj podlozi (dolomiti, peridotiti, amfiboliti itd); neuravnotežena izgradnja putnih komunikacija, šumskih puteva, energetskih postrojenja („male“ protočne elektrane), turističke infrastrukture, eksploatacija mineralnih resursa itd.

Slika 2: konverzija primarnih šumskih ekosistema

Konverzija visokoplaninskih staništa uvjetovana je sljedećim faktorima: prekomjerna i intenzivna ispaša primarnih rudina, eolska i hidroerozija planinskih staništa, topljenje snježanika, kaptiranje planinskih izvorišta, neplanska izgradnja infrastrukture, neuravnoteženi turizam.

Slika 3: konverzija slatkovodnih i marinskih ekosistema

Konverzija slatkovodnih staništa uvjetovana je sljedećim faktorima: podizanje brana i uspostava vještačkih hidroakumulacija, neplanska izgradnja u priobalnom pojasu, neuravnotežena izgradnja putnih komunikacija, kamenoloma, eksploatacija šljunka, neplanska i ekološki prihvatljiva izgradnja tzv. malih protočnih elektrana, degradacija i devastacija priobalnog zaštitnog šumskog pojasa, kaptiranje izvorišta, prevođenje vodotoka u druge slivove, presijecanje vodenih žila, prekomjerna upotreba vode u svrhe melioracija, rekreacije.

65

50

90

65

55

75

55

50

40

75

75

45

65

25

30

Garizi

Mediteranske kamenjare

Mediteranske livade

Submediteranski šibljaci

Submediteranske kamenjare

M. stijene i šipari

Mezof. dolinske livade

Termof. brdske livade

Kontinentalne kamenjare

Vlaž. livade

Mo varne treseti

Gorske livade

Rudine

Stijene i šipari

Refugijumi stijene

Slika 4: konverzija nešumskih ekosistema

90

85

90

70

70

50

60

75

45

75

85

80

85

85

85

esvina

Termof. hrastovi

Crni grab

Kitnjak, obi ni grab

Bukva

Bukva i jela

Smr a, bijeli bor

Crni bor, munika

Pan. omorika

Plem. liš ari

Meki liš ari

Lužnjak

Kesten

Breza, jasika

Krivulj

50

60

70

65

95

90

60

90

90

85

90

85

100

85

46

45

More

Morske hridine

Delta

Hutovo blato

Buško blato

Barda a

Una

Vrbas

Bosna

Drina

Sava sa pritokama

Neretva

Trebišnjica

Sliv Cetine

Plivska jezera

Planinska jezera


indikatori

Konverzija marinskih staništa uvjetovana je sljedećim faktorima, prisutnim u FBiH: degradacija, devastacija i destrukcija priobalnog pojasa uslijed neplanske izgradnje eksploatacije mineralnih resursa i putnih komunikacija; neplanska i prekomjerna akvakultura, neplansko podizanje prekomorske infrastrukture.

Konverzija močvarnih nešumskih ekosistema uvjetovana je sljedećim faktorima, prisutnim u FBiH: isušivanje, prekomjerna eksploatacija fertilnog sloja zemljišta (humus, treset), namjerno izazvani požari u bazifilnim tresetištima.

Konverzija sekundarnih šumskih ekosistema uvjetovana je sljedećim faktorima, prisutnim u FBiH: neuravnotežena i nekontrolirana sječa, sušenje stabala uslijed nedovoljno stručne introdukcije kultivara, nedovoljno stručno zasađivanje.

Konverzija livadskih ekosistema uvjetovana je sljedećim faktorima, prisutnim u FBiH: prekomjerna ispaša, oranje, kopanje i slični agrikulturni zahvati, prirodna progradacija uslijed neodržavanja (odsustvo košenja).

Konverzija refugijalno-reliktnih staništa uvjetovana je sljedećim faktorima, prisutnim u FBiH: izgrađene brane i hidroakumulacije, planiranje novih hidroakumulacija (Neretva, Sana, Bosna), prekomjerno otvaranje kamenoloma, prekomjerna eksploatacija šljunka.

Eksploatacija resursa

Prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa podrazumijeva njihovo korištenje od strane čovjeka u tolikoj mjeri koja onemogućava njihovo prirodno obnavljanje (obnovljivi nebiološki resursi) i narušava bitne faze u periodu njihove reprodukcije (obnovljivi biološki resursi). Kad su u pitanju neobnovljivi resursi, prekomjerna eksploataciji podrazumijeva njihovu upotrebu u onoj mjeri koja dovodi do tolikog iscrpljivanja osnovnog resursa da dolazi do naglašenih ambijentalnih promjena.

Faktori prekomjerne eksploatacije su:

Otvaranje kamenoloma sa visokom učestalošću na jedinicu površine, u geološkim područjima koja čine unikatna i veoma vrijedna staništa (saharoidni dolomiti, ofiolitske stijene, kanjoni, sedrene naslage, visokovrijedne ambijentalne cjeline, termomineralne zone itd);Naglašena eksploatacija vodenih resursa (uključujući sve tipove vodnih staništa) u energetske svrhe, melioracije i snabdijevanja, a naročito podzemnih depoa voda;Nekontrolirana i intenzivna upotreba ljekovitih jestivih i vitaminskih biljaka iz prirode u herbalnom sektoru;Nekontrolirani i ilegalni lov i ribolov i sakupljanje divljih životinja (puževi, reptili, amfibi, ribe i ptice);Ilegalna trgovina rijetkim, zaštićenim i unikatnim

•

•

•

•

•

Slika 5: Mapa kamenoloma na području FBiH


indikatori

genofondom, te geološkom raznolikošću (stalaktiti, stalagmiti, šljunak, pijesak).

Pritisci koji se javljaju kroz prekomjernu eksploataciju bioloških i geoloških resursa se očituju kroz:

Smanjenje površina pod vrijednim šumskim resursima;Smanjenje biomase ljekovitih, aromatičnih i vitaminoznih vrsta;Smanjenje populacija reptila, amfiba, riba i ptica;Povećan broj rudnika i kamenoloma (karta 1);Smanjenje kvaliteta prirodne baštine.

Stanje biološke i geološke raznolikosti uvjetovano prekomjernom eksploatacijom resursa se karakterizira, prije svega, promjenom strukture ekosistema i promjenama općeg stanja ekosistema što za posljedicu, koju čovjek danas lahko osjeća u okolišu FBiH, ima gubitak ekosistemskih servisa (regulaciju kvaliteta zraka, regulaciju kvaliteta vodnog režima, regulaciju kvaliteta klimatskih uvjeta itd). Prekomjernom eksploatacijom bioloških resursa dolazi do fragmentacije staništa, što ima mnogostruke posljedice, kako po resurse koji se iskorištavaju, tako i po sve vrste organizama koje su vezane za dato stanište. Prekomjerna i neplanska eksploatacija mineralnih resursa, pored posljedica po biološku raznolikost i ireverzibilna oštećenja litosfere, ima vrlo jako djelovanje na ambijentalne i pejzažne vrijednosti prostora, čime se umanjuju mogućnosti za razvoj drugih privrednih grana društva. Federacija BiH raspolaže osnovnim zakonskim aktima koji reguliraju korištenje prirodnih resursa. Međutim, dati zakoni nisu u korespondenciji sa Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o zaštiti okoliša.

Zagađenost

Zagađenost je stanje koje uvjetuje značajne promjene u prostornoj i vremenskoj organizaciji ekosistema životne sredine. U zavisnosti od prirode i intenziteta, te mjesta nastanka, uvjetuje stanovite promjene u kvantitativno-kvalitativnim determinantama svih tipova staništa, što uzrokuje značajne promjene u strukturi biodiverziteta i prirodnog naslijeđa. Uz to određeni oblici zagađenja atmosfere, uvjetuju destrukciju površinskog sloja geološke raznolikosti, te mijenjaju kvalitet i upotrebnu vrijednost zraka, smanjujući adaptivne vrijednosti mnogih predstavnika biodiverziteta sa užom ekološkom valencom. Zagađenje pedosfere dovodi do značajnih promjena u

••

•••

sastavu edafona (živog svijeta zemljišta), te kroz oštećenje rizosfere dovodi do značajnih promjena, pa i nestajanja biljaka, te brojnih životinja. U vodenim ekosistemima, zagađenje uvjetujući promjene pH vrijednosti i povećavajući stopu eutrofikacije, bitno utiče na promjenu kvaliteta staništa, te sastava organizama u ekološkim formama bentosa, planktona i nektona. Zagađenje u području ekumene se krajnje nepovoljno odražava na kvalitet života i ekološki produktivitet stanovništva, domaćih životinja i biljnih genetičkih resursa kroz smanjenje prinosa od 30 do 50 %. Zagađenje uvjetuje i pad imunih sposobnosti kod biljaka, životinja i čovjeka, čime nastaju i široki spektri raznih oboljenja, kao što su mikoze, bakterioze i viroze.

Zagađenost komponenti životne sredine rezultira promjenom uvjeta staništa, te u krajnjoj liniji gubitkom određenih tipova staništa. Zagađenost je jedan od osnovnih pokretača promjena na nivou specijskog diverziteta. S obzirom na činjenicu da svaku vrstu karakterizira definirana ekološka valenca u odnosu na spektar ekoloških uvjeta (svaka vrsta je prilagođena na život u određenim uvjetima), sama promjena uvjeta onemogućava dalji opstanak ili čak i potpuni gubitak vrste. Nadalje, odsustvom vrsta sa određenih staništa vidno se mijenja sastav biocenoza, što rezultira degradacijom i promjenom tipa ekosistema. U posebnoj opasnosti od zagađenja se nalaze endemične i rijetke biljne, životinjske, te vrste gljiva i lišajeva, koje su prilagođene na vrlo mala odstupanja u spektru ekoloških uvjeta. Utjecaji zagađenja na biološku raznolikost su direktni (na određene vrste i ekosisteme) i indirektni (kroz lančano zagađenje pojedinih sfera života, ili kroz interakcije vrsta u ekosistemima). Kako je već naglašeno, u setu okolinskih zakona kojima raspolaže FBiH, pojedini zakoni reguliraju pitanje zagađenja okoliša. Kao i kod drugih pokretača promjena, mora se istaknuti slabo sinhronizirana implementacija zakona iz seta.

Utjecaj klimatskih promjena na prirodu

Jedan od važnih abiotičkih komponenti ekosistema je i klima, čija promjena na lokalnom nivou predstavlja rezultat značajne izmijenjenosti osnovnih parametara klime na globalnom nivou. Ove promjene su uvjetovane kako različitim utjecajima sa planete Zemlje, tako i određenim utjecajima iz kosmosa. Praćene su pojavom temperaturnih i padavinskih ekstrema i neravnomjernom distribucijom. Kao osnovni indikator tih promjena javlja se globalno otopljavanje, koje se već odražava i na stanje biodiverziteta


indikatori

FBiH. Ova promjena je naročito uočljiva u pojasu planinskih ekosistema, gdje žive tzv. kriofilni organizmi (uz snježnike). Uz to, proces će dovesti do pomjeranja granica postojećih šumskih ekosistema na vertikalnom profilu, pri čemu će doći u pitanje sadašnji ekosistemi šuma smrče, jele, bijelog bora, klekovine bora i svih frigorifilnih vrsta i tipova zajednica. Vrlo ozbiljne promjene će se desiti i u smanjenju izvora slatkih voda, te vrlo značajnim gubicima biodiverziteta.

Pritisci nastali klimatskim promjenama se očituju kroz promjene uvjeta staništa, koji vodi gubitku diverziteta vrsta i ekosistema karakterističnim za data staništa. Utjecaj klimatskih promjena u ovoj regiji (Jugoistočnoj Evropi), a time i BiH/ FBiH, je još u ranoj fazi. Trendovi povećanja temperature, povećavanja pritiska na vodene resurse, povećanje frekvence loših vremenskih prilika i poplava, povećanja erozija i šumskih požara će se nastaviti. Stanje bio i geodiverziteta u uvjetima klimatskih promjena na području Federacije BiH već karakterizira povećan broj ugroženih populacija, vrsta i ekosistema. Utjecaj na biodiverzitet je potvrđen analizama vođenim od strane naučnika i eksperata iz regije. To se prvenstveno odnosi na vrste i ekosisteme visokoplaninskih područja. Jedan od odgovora društva na globalne klimatske promjene, jeste i usvajanje Okvirnog akcionog plana za prilagođavanje klimatskim promjenama za Jugoistočnu Evropu. Ovaj akcioni plan je usvojen od strane pet ministara zaštite okoliša (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Srbija, Crna Gora). Na konferenciji održanoj 14.11.2008. u Sarajevu, iskazan je interes učesnika za regionalnu saradnju u borbi protiv klimatskih promjena. Kako je problem klimatskih promjena globalnog karaktera, regionalna saradnja je neophodna. Pored toga, Bosna i Hercegovina ima obavezu implementacije Okvirne konvencije o klimatskim promjenama (Rio de Janeiro 1992) čime je stvorena i obaveza Federacije BiH da slijedi principe i implementira ciljeve Konvencije.

Invazivne vrste

Invazivne vrste predstavljaju organizme koji posjeduju sposobnost distribucije i širenja svog staništa i areala na druge teritorije, uslijed visokog fiziološkog, a naročito ekološkog reproduktiviteta. Kako postižu visoku produkciju i brojnost za veoma kratak vremenski period, brzo osvajaju nova staništa i tako potiskuju ili ometaju prirodni rast i razvoj, te reprodukciju organizama drugih

područja, odnosno autohtonog genofonda. S obzirom na sve razvijenije oblike komunikacije među ljudima, za veoma kratko vrijeme mogu dospjeti i sa veoma velikih udaljenosti (Amerika, Azija, Afrika). Danas neke od ovih vrsta predstavljaju i veliku opasnost za biodiverzitet kako kopnenih tako i vodenih ekosistema. Osnovni razlozi širenju invazivnih vrsta su, uz klimatske promjene (koje im najčešće pogoduju) nedovoljna kontrola unosa sjemena, biljnog i životinjskog živog materijala, različitih prerađevina, kao i sve veća otvorenost zemlje, te njena relativno mala površina. Ovom faktoru treba dodati i genetički modificirane organizme, te genetički modificiranu hranu, koji će sigurno imati vrlo ozbiljne pa i nesagledive posljedice po svijet naročito osjetljivog autohtonog biodiverziteta.

Pritisci nastali širenjem invazivnih vrsta. U uvjetima širenja invazivnih vrsta dolazi do fizičkog smanjenja obima staništa autohtonih vrsta biljaka, životinja i gljiva.

Stanje bio i geodiverziteta u uvjetima širenja invazivnih vrsta. Širenje invazivnih vrsta ugrožava kako staništa, tako i populacije, vrste i čitave ekosisteme. Posebnu važnost ima širenje invazivnih vrsta u urbanim i agroekosistemima, gdje smanjuju kvalitet života, odnosno ugrožavaju autohtoni agrobiodiverzitet.

Utjecaji invazivnih vrsta na autohtonu floru, faunu i fungije nisu dovoljno istraženi i poznati, izuzev opće priznatog smanjenja staništa. Međutim, pojedine invazivne vrste, kao što je Ambrosia spp. imaju dokazana alergena dejstva, te na taj način znatno utječu na kvalitet življenja.

Postojeći odgovori društva. Do danas ne postoji definiran okvir odgovora društva na prisustvo i širenje invazivnih vrsta u Federaciji BiH.

Stanje javne svijesti

Javna svijest je rezultat interaktivnog odnosa niza različitih faktora: od političkih, ekonomskih, društvenih, kulturoloških, i mnogih drugih faktora. Rezultat ove interakcije jeste formiranje određenog stava prema životnom okruženju i manifestacijama u njemu. Na formiranje odgovarajuće javne svijesti bitno utiče i javno informiranje, odgovarajuća spoznaja, kao i sklop psihosomatskih determinanti. Postojeća javna svijest u FBiH nije na zadovoljavajućem nivou. Posebna odgovornost


indikatori

leži na medijskim kućama (radio, televizija i elektronski mediji), ali i na većoj angažiranosti vladajućih struktura. Sa posebnim interesom je potrebno pratiti nevladin sektor, naročito organizacije i društva, koje se direktno ili indirektno bave zaštitom okoliša, sa ciljem jačanja javne svijesti u društvu. Do sada nije načinjen i definiran okvir za razvoj javne ekološke svijesti u Federaciji BiH.

Identifikacija (rangiranje) ekosistema sa visokim vrijednostima bioraznolikosti

Poseban pečat unikatnosti prostoru Federacije daju i specifični pejzaži koji su karakteristični za ukupni diverzitet Federacije, a to su:

Visokoplaninski pejzaži sa dominacijom ekosistema planinskih livada ili rudina, planinskih točila ili sipara, pukotina stijena, bazifilnih treseta, te pretplaninskih ekosistema klekovine bora, bukve, munike, smrče i jele.Raznoliki i polidominantni pejzaži u refugijumima Bosne i Hercegovine:

pejzaži reliktnih borovih šuma na dolomitima i ofiolitskoj zoni sa ekosistemima ilirskog bora i munike; pejzaži reliktno-refugijalnih ekosistema u kanjonima i klisurama Une, Sane, Neretve, Bosne i Drine, (u kojima je sadržan najveći diverzitet ekosistema, zajednica, staništa, vrsta, te geoloških formi).

Močvarni pejzaži (Hutovo Blato, Buško Blato, planinska jezera Kupreške visoravni, Bjelašnice, Prenja, Čvrsnice, Šatora, te močvarna planinska područja u obliku ostrva (Vranica, Zvijezda).Složeni ekosistemi kraških polja (Grahovsko, Livanjsko, Glamočko, Kupreško, Šuićko, Grudsko, Posuško, Dugo polje, Mostarsko Blato, Ljubuško, Stolačko i zapadni dio Popovog polja sa hidrogeološko-morfološkim fenomenom – pećinom Vjetrenicom).

Opis posebno vrijednih područja

Visokoplaninska područja. Visoku specifičnost prostoru FBiH daju ekosistemi planinskih pejzaža sa značajnim diverzitetom bioloških formi i tipova staništa. Na području Federacije BiH ovi pejzaži i ekosistemi zauzimaju pretplaninski i planinski pojas visokih masiva. Reljef staništa je dinamičan. Vrlo raznoliki i biološki značajni ekosistemi se nalaze na strmim padinama, u planinskim

•

•

•

•

•

•

vrtačama, depresijama, na točilima, sa karbonatnom i silikatnom geološkom podlogom i plićim humusno-akumulativnim tlima. Klimu karakteriziraju veće količine snježnih padavina, jaki planinski vjetrovi i izraženi temperaturni ekstremi. U planinskim depresijama, u kojima se na nekim mjestima snijeg zadržava i tokom čitave godine vlada izmijenjena nivalna ekoklima. Uprkos sličnim ekološkim uvjetima, većina masiva u FBiH se odlikuje specifičnostima i unikatnošću živog svijeta. Svaki od masiva je nastao kroz vlastite obrasce razvoja i oblikovanja, te posebne puteve naseljavanja živog svijeta. Raznolikost procesa nastanka je rezultirala visokim stepenom endemičnosti i reliktnosti svakog od planinskih masiva na području FBiH.

Područja reliktno-refugijalnih ekosistema. Posebno vrijedne dijelove okoliša FBiH čine refugijalno-reliktna staništa, koja su nastajala kroz dugotrajne procese oblikovanja zemljine kore, geogeneze, stvaranja klime i živog svijeta. To su staništa, koja su pretrpjela najmanje promjene od predglacijalnog do postglacijalnog perioda, što je rezultiralo očuvanjem vrlo starih vrsta f lore, faune i specifičnih tipova ekosistema. Naime, na ovim staništima su zastupljene mnoge tercijerne vrste biljaka i životinja koje su uspjele preživjeti i drastične promjene klime u toku posljednjeg glacijala. Ovakvi tipovi staništa, na kojima žive brojne tercijerno-reliktne vrste biljaka i životinja su od najvećeg značaja za biodiverzitet FBiH, a time i globalni biodiverzitet. Pozicija tercijernih reliktnih ekosistema u FBiH povezana je prvenstveno sa kanjonima, klisurama i strmim padinama planina, kao i u slivovima rijeka: Une, Bosne, Drine i Neretve.

Močvarna područja.

Močvare i vodenjare danas čine najugroženije ekosisteme u FBiH. Močvarna područja su staništa rijetkih biljnih, te različitih vrsta iz skupina ptica, gmizavaca, vodozemaca i riba. U svjetskim i evropskim konzervacijskim akcijama, ova staništa sa navedenim skupinama organizama imaju prioritet. Zbog ograničenosti hidromorfnih zemljišta na prostoru FBiH, te njihove stalne melioracije i isušivanja, močvarna staništa pa i čitavi ekosistemi su zastupljeni na relativno malim površinama. Na području FBiH, močvarna staništa često imaju lokalni karakter koji je uvjetovan specifičnim orografsko-edafskim prilikama. Močvarna staništa se nalaze na vododrživoj geološkoj podlozi, različitim sedimentima i hidromorfnim dubokim tlima.


indikatori

U sastav močvarnih pejzaža ulazi veći broj ekosistema sa visokim pejzažnim vrijednostima koje čitavim ravničarskim prostorima daju posebna ekološka i biogeografska obilježja. Ovi ekosistemi obuhvataju i područja uz veće vodotoke (Una, Bosna, Drina, Neretva) na kojima su razvijene higrofilne zajednice šuma i šibljaka vrba, joha, rakite i ive. Idući uz vertikalni profil planina u FBIH, susreću se i posebni tipovi vlažnih staništa oko planinskih izvora i potoka, a na pojedinim mjestima i ekosistemi tresetišta (cretova). Posebno značajno močvarno područje, sa internacionalno priznatom važnošću je Hutovo Blato, koje se nalazi na ušću rijeke Neretve. Hutovo Blato je uvršteno na listu Internacionalno važnih područja za migratorne vrste ptica, a lokalnom legislativom je zaštićeno u kategoriji parka prirode. Pored ovog vrijednog prostora, neophodno je spomenuti da su plavljena područja kraških polja, sa prisutnim vodenim bazenima, veoma važni dijelovi ruta migratornih vrsta ptica Evrope. U strateškim ciljevima očuvanja biodiverziteta FBiH, neophodne su mjere i ciljevi kojima će biti štićena staništa ovih vrsta.

Područja kraških polja. Kraške tvorevine na području FBiH su specifični fenomeni koji ukazuju na obrasce razvoja Zemljine kore, hidrološke mreže, te biološke i ekološke raznolikosti. Krš u širem smislu podrazumijeva kamenu pustoš ili vrlet, a u užem smislu reljef sa pretežno podzemnom cirkulacijom u topivim stijenama (krečnjak, dolomit, sedra). Krš nastaje otapanjem vapnenca vodom koja u sebi ima CO2, pri čemu se CaCO3 pretvara u, u vodi topivi Ca(CO3)2. Korozijom se pukotine u vapnencu proširuju i međusobno spajaju u mrežu podzemnih šupljina i kanala, koji dopiru do velikih dubina i ispod morskog nivoa. Duž većih pukotina u kršu su formirane uvale. Polja, najveće zaravni sa ravnim naplavnim dnom, pretežno nastaju na dodiru krečnjaka i nepropusnih stijena. Ponornice su vodeni tokovi koji sa površine poniru kroz kraške pukotine ili ponore, gdje se nastavlja njihov podzemni tok. Ekološki i biološki najinteresantniji kraški fenomeni su kraška polja, formirana kroz specifične puteve orogeneze, geogeneze i hidrogeneze u klimatski raznolikim uvjetima. Kraška polja daju ekološkom diverzitetu na području FBiH specifičnost visokog nivoa. S obzirom na ekoklimatske karakteristike, kraška polja Bosne i Hercegovine se diferenciraju na skupine:

Kraška polja zapadne Bosne (Glamočko, Livanjsko, Kupreško, Duvanjsko i Šuićko polje);Kraška polja zapadne Hercegovine (Posuško, Grudsko);

•

•

Kraška polja donje zapadne Hercegovine (Lištićko, Ljubuško i Mostarsko Blato);Donja kraška polja istočne Hercegovine (Buško Blato i Popovo polje).

Neophodno je istaknuti da se svi tipovi posebno vrijednih područja u Federaciji BiH danas nalaze pod izuzetno jakim antropogenim pritiscima.

3.2 okolišni indikatori U oBlaSti voda

voda [tip indikatora]

korištenje voda

korištenje vode za vodosnabdijevanje [P]

korištenje voda za navodnjavanje [P]

korištenje voda za industriju [P]

Zaštita voda

odvodnja i tretmanotpadnih voda domaćinstava i industrije [r]

Emisije organske materije [P]

kvalitet površinskih voda [S]

kvalitet podzemnih voda [S]

kvalitet vode za piće [S]

Zaštita od voda

Područje pod prijetnjom poplava [S]

tabela 7: lista okolišnih indikatora stanja voda u FBiH

Zakonom o vodama FBiH (Službene novine Federacije BiH, broj 70/06) utvrđeno je da Strategija upravljanja vo-dama čini sastavni dio Federalne strategije zaštite okoliša. Za izradu spomenute Strategije je nadležno Federalno min-istarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Stoga su Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Federalno ministarstvo okoliša i turizma, koordinirano u svojim programima rada za 2006. godinu predvidjeli izradu strategija iz svoje nadležnosti i pristupili aktivnostima pripreme pojedinih komponenti Strategije. Za potrebe Federalne strategije zaštite okoliša obrađeni su pojedini indikatori stanja voda, da bi se stanje okoliša mog-lo sagledati cjelovito i prepoznati interakcija između pojed-inih komponenti. Federalna Strategija upravljanja vodama iz 2009. godine detaljno obrađuje ovu tematiku.

•

•


indikatori

3.2.� kvalitet voda

Korištenje vode za vodosnabdijevanje

Trenutno ne postoji katastar o korištenju vode koji bi mogao dati jasnu sliku o stvarnim količinama vode koja se zahvata za različite namjene i korisnike. U strukturi izvorišta vode za vodosnabdijevanje dominantna je uloga podzemnih voda (preko 50%). Statistički godišnjaci FBiH pružaju po-datke samo o zahvaćenim količinama putem javnih sistema za vodosnabdijevanje3�. Na osnovu dostupnih podataka za-hvata se oko 270 l/st/dan, uključujući i gubitke koji se kreću oko 50%. Dakle, prosječna potrošnja u vidu isporučene količine vode je oko 135 l/st/dan. Oko 70% isporučenih količina iz ovih sistema otpada na domaćinstva.

Osnovni razlozi za poteškoće u funkcioniranju vodovodnih preduzeća su visoki fizički gubici u sistemima koji u nekim

4 izvještaji koji se dostavljaju Zavodu za statisku FBiH se djelimično za-snivaju na evidenciji i dokumentaciji, a djelimično i na procjeni.

slučajevima dostižu i 80%, nizak stepen naplate (ispod 50%) i niske tarife, kao i njihova organizaciona rascjepkanost na općinskom nivou. Spomenute poteškoće rezultiraju lošim finansijskim pokazateljima. Sadašnji sistem upravljanja vodovodnim preduzećima odvraća strane ulagače koji smatraju da su neoperativni rizici preveliki, posebno sa aspekta propisa. Ne postoji sistematsko praćenja kvaliteta vode za piće i provedbe standarda, osim u pojedinim većim općinskim vodovodima.

Korištenje voda za navodnjavanje

Ne postoje tačni podaci o navodnjavanim površinama. Procijenjeno je da se na vodnom području Jadranskog mora trenutno navodnjava oko 7000 ha. Sa pretpostavkom o prosječnoj potrošnji vode oko 3000 m3/ha/god potrošnja se kreće oko 146 l/st/dan.

Slika 6: Uređaji za tretman otpadnih voda u FBiH


indikatori

Korištenje voda za industriju

Prema statističkom godišnjaku, isporučene količine putem javnih sistema za vodosnabdijevanje za druge djelatnosti su oko 30% od ukupne isporučene vode. S obzirom da se veći industrijski objekti najčešće snabdijevaju iz sopstvenih izvorišta, ovi podaci se ne mogu uzeti kao mjerodavni za procjenu količina vode koju koristi industrija.

3.2.2 Zaštita voda

Odvodnja i tretman otpadnih voda domaćinstava i in-dustrije

Tačni podaci o pokrivenosti domaćinstava kanalizacion-im sistemima ne postoje. Također, u slučajevima većih općinskih centra obodna naselja su najčešće bez kanal-izacione mreže. Do sada je izgrađeno 5 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, dok se otpadne vode ostalih naselja direktno ispuštaju u otvorene vodotoke. Spomenu-ta postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda se nalaze u Gradačcu, Srebreniku, Ljubuškom, Grudama i Neumu.

Prema dokumentu “National Diagnostic Analysis BiH” (NDA BiH) iz 2003. godine, procijenjene količine otpad-nih voda od domaćinstava iznose oko 0.65 m3/s. Statistički godišnjak FBiH daje podatak za cijelu FBiH koji iznosi 1,7 m3/s, sa tim da se ovaj podatak ne smatra reprezentativn-im.

Emisije organske materije

S obzirom na stanje tretmana otpadnih voda u FBiH, nije realistično očekivati smanjenja u ispuštanju organskih

Slika 7: Emisije organske materije u vode (t/god)

supstanci i nutrijenata u skorije vrijeme. Kako bi se procijenila emisija organskih materija u vode, korišten je teoretski model IMPRESS vodiča Okvirne direktive o vodama, koji je upoređen sa podacima NDA BiH za vodno područje Jadranskog mora. Dobivene procjene se mogu smatrati reprezentativnim. Za vodno područje Save godišnja produkcija je oko 40.000 BPK (t/god), 15.000 N (t/god) i 2.000 P (t/god) od stanovništva, stočarstva i poljoprivrede. Za vodno područje Jadranskog mora vrijednosti su 8.000 BPK(t/god), 4.000 N(t/god) i 450 P(t/god).

Ovaj pritisak korespondira sa indikatorima stanja CSI 020 koji opisuje koncentraciju nutrijenata, CSI 019 (tvari u rijekama koje troše kisik) i drugim izračunatim koji nisu na listi CSI.

Kvalitet površinskih voda

Kvalitet površinskih vodotoka za koje postoje podaci i gdje su klase, odnosno granične vrijednosti, definirane propisima bivše SFRJ (Sl. list 6/78 i 8/78), u većini slučajeva odgovara propisanim vrijednostima. Najlošije stanje je na rijeci Bosni u vodnom području Save. Ovo se posebno odnosi na rijeku Spreču i podatke na mjernoj stanici Bosna kod Doboja. U zadnjih nekoliko godina počinju se obnavljati i uspostavljati nove stanice za monitoring kvaliteta i količine voda. Osim Agencija za vodna područja rijeke Save i Jadranskog mora, monitoring nad površinskim vodama provode Federalni hidrometeorološki zavod i Javna elektroprivredna preduzeća. Za uspostavu monitoringa na način koji je predviđen Zakonom o vodama neophodno je donijeti propise o jedinstvenom sadržaju i metodologiji izrade baze podataka zaštite voda područja riječnog sliva, posebno o gustoći lokacija za monitoring, učestalosti i

40000

15000

2000

8000

4000

450

Biološka potrošnja kisika (BPK)

Nitrati

Fosfati

Vodno podru je sliva rijeke Save Vodno podru je sliva Jadranskog mora


indikatori

metodologiji uzrokovanja, listi obaveznih parametara, metodama analize i algoritmima procjene, te listi pogona koji su obavezni da sami provode monitoring ili da na drugi način osiguraju podatke vezane za zaštitu voda.

Kvalitet podzemnih voda

Ne postoji sistematsko praćenje kvaliteta podzemnih voda u FBiH i ne postoje podaci o kvalitetu. Zakonom je predviđena izrada programa monitoringa i uspostava stanica za praćenje stanja podzemnih voda, hemijskog i kvantitativnog.

Kvalitet vode za piće

Kvalitet vode za piće se sistematski ne provjerava. Samo u većim vodovodima vrše se interne kontrole kvaliteta vode za piće. Zakonom o vodama FBiH propisana je obaveza stalnog i sistematskog pregleda vode od strane ovlaštenih laboratorija. Uvjete koje treba ispunjavati voda koja se koristi za piće propisuje Federalni ministar nadležan za zdravstvo.

3.2.3 Zaštita od voda

Izgrađenost zaštitnih objekata

Tehnički dio sistema za odbranu od poplava , koji je egzistirao i funkcionirao prije rata u BiH, se sastojao od velikog broja zaštitnih objekata i nasipa uz rijeku Savu i Neretvu, te njihove pritoke u ukupnoj dužini od 350 km. Sistem se sastojao od: (i) obodnih kanala dužine oko 170 km; (ii) 25 izgrađenih crpnih stanica za zaštitu od unutrašnjih voda ukupnog kapaciteta 120 m3/s; (iii) reguliranih vodotoka dužine oko 76 km; (iv) 55 km izgrađenih obaloutvrda; (v) 3,8 km tunela sa dvije kule zatvaračnice za odvod voda iz plavljenih kraških polja; (vi) 28 vodnih akumulacija zapremine 3,6 milijardi m3; i (vii) niza drugih zaštitnih objekata kao što su uređene bujice, male akumulacije i dr.

Trenutno stanje zaštitnih objekata je loše, kako zbog ratnih oštećenja i dugogodišnjeg minimalnog održavanja uslijed nedostatka sredstava i miniranosti pojedinih objekata. To se posebno odnosi na naselja uz rijeku Savu. U slučaju pojave poplava na ovom području izazvanih velikim vodama rjeđeg ranga, posljedice bi bile nesagledive. Poduzete su određene mjere na unapređenju stanja ovih objekata, ali još uvijek

se ne može smatrati zadovoljavajućim. Stanje ni u ostalim dijelovima zemlje nije mnogo bolje, o čemu govore poplave na području Tuzlanskog kantona koje su se dogodile u junu 2001. godine. Tada je pričinjena velika materijalna šteta na poljoprivrednim usjevima i stambenim i infrastrukturnim objektima. Poplavnim valom u Tuzlanskom kantonu također je uzrokovano erodiranje obradivog zemljišta i pojava većih klizišta.

Područje pod prijetnjom poplava

Procjenjuje se da je trenutno u vodnom području Save oko 21.500 ha pod prijetnjom od poplava velikih voda ranga pojave 1/100 godina, a u vodnom području Jadranskog mora oko 20.600 ha.

3.3 okolišni indikatori U oBlaSti ZEMljišta

ZEMljištE [tip indikatora]

Struktura ukupnog zemljišta [S]

Struktura urbaniziranog zemljišta [S]

korištenje zemljišta

Promjena namjene [P]

godišnji prosjek pretvaranja poljoprivred-nog zemljišta [S]

razvijenost sistema monitoringa korištenja zemljišta [r]

Zaštita zemljišta

Emisije u zemljište [P]

antropogena i specijalna degradacija zemljišta [P]

osjetljivost zemljišta [P]

kiselost zemljišta [S]

kontaminacija teškim metalima i ostalim hemijskim agensima [S]

Zdravstveno stanje zemljišta [S]

Fizički gubitak zemljišta [S]

Zbijenost zemljišta [S]

Struktura prema bonitetnim klasama [S]

razvijenost monitoringa kvaliteta zemljišta [r]

certificirane šume – FSc [r]

tabela 8: lista okolišnih indikatora stanja zemljišta u FBiH


indikatori

3.3.� Struktura zemljišta

Struktura ukupnog zemljišta

Za održivo upravljanje zemljišnim resursima bitni su podaci o trenutnom korištenju zemljišta. Prema zvaničnim statističkim podacima Federalnog zavoda za statistiku5,1 FBiH raspolaže sa 1.140.000 ha ukupnih poljoprivrednih površina. Od toga iznosa obradivo zemljište zauzima 719.000 ha (63%), pašnjaci 419.000 ha (36,8%), te barsko i ostalo 2.000 ha (0,2%).

Od navedenih 719.000 ha obradivog zemljišta, oko 411.000 ha (57,2%) otpada na oranice, oko 42.000 ha (5,8%) na voćnjake, 4.000 ha (0,6 %) na vinograde, te 262.000 ha (36,4%) na prirodne livade. U FBiH se nalazi 0,40 ha/st ukupnog poljoprivrednog zemljišta, dok je obradivog zemljišta dosta manje i iznosi 0,25 ha/st.

1471050

0

719000

419000

2000

1140000ostale vrstezemljištapoloprivrednepovršineobradivo

Slika 8: Poljoprivredno zemljište u FBiH (ha)

411000

420004000

262000

oranice

vo njaci

vinogradi

livade

Slika 9: obradivo poljoprivredno zemljište u FBiH (ha)

5 Statistički godišnjak 2006. za FBiH

Podatak od 0,17 ha oranične površine po jednom stanovniku predstavlja kritičnu granicu po međunarodnim mjerilima neophodnu za prehranu stanovništva. Ovaj odnos će se stalno smanjivati prvenstveno rastom populacije. Opisana situacija nameće potrebu da se poljoprivredno zemljište koristi maksimalno racionalno i strogo namjenski u skladu sa zakonskim okvirima. Strukturu korištenja zemljišta potrebno je pratiti u skladu sa međunarodnim standardima kako bi podaci bili uporedivi. U tu svrhu potrebno je imati podatke o strukturi zemljišta prema tipu pokrivača u skladu sa Corine Land Cover podjeli. Za sada ovi podaci za FBiH nisu dostupni u cijelosti i moguće je dati samo grubu procjenu i to za četiri tipa pokrivača. Grupe procjene postoje i za cjelokupnu BiH.

0,40

0,25

0,17

Poljoprivredno zemljište

Obradivo zemljište

Oranice

Poljoprivredno zemljište Obradivo zemljište Oranice

Slika �0: raspoloživost zemljišta u FBiH (ha/stanovnik)

Urbanizovanepovršine

1%

Pod usjevima24%

Pašnjaci9%

Šume64%

Ostalo2%

Slika ��: Struktura zemljišta FBiH

Očite razlike u podacima prema različitim izvorima ukazuju na nepouzdanost i nedostatak podataka koji trebaju biti prikupljeni na adekvatan način i uz internacionalno prihvaćenu metodologiju praćenja.


indikatori

Struktura urbaniziranog zemljišta

Na osnovu dostupnih planskih podataka, 7% ukupnog zemljišta namijenjeno je za urbani i ruralni razvoj. Za eksploataciona polja i radne zone, te saobraćajnice i energetsku infrastrukturu namijenjeno je po 2% od ukupne površine zemljišta.

kategorija km2 %

Ukupno FBiH 26��0,5 �00,0

Urbani i ruralni razvoj �830 7,0

Eksploataciona polja i radne zone 520 2,0

Saobraćajnice i energetika 520 2,0

tabela 9: Struktura urbaniziranog zemljišta FBiH

Slika �2: Struktura korištenja zemljišta u BiH (izvor: Fao (gcP/BiH/002/ita), Mart 2002)

3.3.2 korištenje zemljišta

Promjena namjene

20%

40%

25%

15% Naselja

Infrastruktura

Eksploatacijamineralnih sirovina

Ostalo

Slika �3: Udio pojedinih aktivnosti u predviđenoj

�0-godišnjoj promjeni namjene korištenja zemljišta u FBiH


indikatori

Najznačajniji pritisak na zemljište i strukturu njegovog korištenja uzrokovan je potrebama društveno-ekonomskog razvoja. Uslijed porasta populacije, promjene u životnim navikama stanovništva, porasta kupovne moći i ekonomskog razvoja povećavaju se potrebe za promjenom namjene zemljišta. Stoga se struktura zemljišta, u skladu sa spomenutim kategorijama, u određenoj mjeri mijenja na uštrb poljoprivrednog i šumskog zemljišta, odnosno na uštrb visokovrijednih kategorija koje omogućavaju vitalne ekološke funkcije tla.

Praćenje promjene namjene korištenja zemljišta predstavlja „rano upozorenje“ u smislu (ne) ugroženosti kvaliteta okoliša i potencijalnih opasnosti za biodiverzitet i ljudsko zdravlje. Stoga je EEA u listu ključnih okolinskih indikatora uključila “CSI 014 Land take” koji prati kategorije zemljišta koje nestaju i površinu zemljišta u hektarima koje biva ustupljeno za druge namjene (industrija, rudnici, urbanizirana područja i sl). Ovim se indikatorom također utvrđuju djelatnosti koje imaju najviše zahtjeve prema zemljištu. U Evropi se potrebe za zemljištem većinom osiguravaju iz kategorije obradivog zemljišta, te 48,4% ukupnog zemljišta kome je promijenjena namjena potiče od obradivog zemljišta. U FBiH nema podataka o površinama zemljišta sa promijenjenom namjenom jer ne postoji integralna evidencija i/ili podaci sa nižih nivoa vlasti nisu dostupni. Kanton Sarajevo može biti izvrstan primjer; za period od 20 godina, prostorni plan Kantona Sarajevo 2003–2023. predviđa povećanje učešća građevinskog zemljišta sa 14,6% na 20,28% prvenstveno na račun poljoprivrednog zemljišta koje smanjuje učešće sa 36,9% na 28,7%.

Kao dovoljno dobra procjena mogu poslužiti podaci iz Prostornog plana BiH za period 1981 – 2000. Na osnovu ovih podataka moguće je dati okvirnu procjenu o površini zemljišta potrebnoj za pojedine djelatnosti u periodu od 10 godina. U skladu sa tim, infrastruktura se javlja kao „najveći potrošač zemljišta“. S obzirom na ratna i poratna događanja za pretpostaviti je da je učešće naselja koja uključuju i industrijske zone nešto više, a infrastruktura ima nešto manje procentualno učešće.

Za planiranje i zaštitu zemljišta neophodno je utvrditi najugroženija područja, tj. prostore sa najznačajnijim promjenama. Kao najadekvatnija metoda za praćenje spomenutih promjena smatraju se satelitski snimci, što trenutno nije moguće uraditi za BiH.

Slika �4: Urbana područja BiH – centri sa najviše zahtjeva za promjenom namjene korištenja zemljišta

Najugroženije zone u FBiH su urbani industrijski centri, sa tim da šire područje Mostara i Neuma predstavlja zone u kojima se dešavaju značajne promjene namjene korištenja zemljišta. Treba naglasiti da se velike promjene dešavaju i u zonama s manjom gustoćom naseljenosti tj. u ruralnim područjima u kojima je izražena gradnja sportsko-rekreativnih centara kao što su Vlašić, Igman-Bjelašnica, Kupres i sl.

Godišnji prosjek pretvaranja poljoprivrednog zemljišta

Kao što je već ranije naglašeno poljoprivredno zemljište, a posebno obradivo zemljište je dragocjen resurs u FBiH i približava se granici neophodnoj za prehranu po međunarodnim mjerilima stanovništva. Stoga je izuzetno važno pratiti nivo gubljenja poljoprivrednog zemljišta na godišnjem nivou. Na osnovu ekspertskih ocjena, godišnje u FBiH izgubi/promijeni namjenu oko 0,101% poljoprivrednog zemljišta. Iako Zakon o poljoprivrednom zemljištu FBiH nameće obavezu nadležnih kantonalnih ministarstava da vode evidenciju o promjeni namjene korištenja poljoprivrednog zemljišta, takvi podaci nisu na raspolaganju. Neki od kantona uopće ne raspolažu evidencijom ili odbijaju da ustupe podatke o promjeni korištenja namjene poljoprivrednog zemljišta.

Razvijenost sistema monitoringa korištenja zemljišta

Da bi bilo moguće održivo upravljati vrijednim i


indikatori

ograničenim resursom kao što je zemljište, u FBiH neophodno je izgraditi efikasan i integriran sistem načina korištenja zemljišta, kao i praćenje unapređenja područja koja mogu imati negativan utjecaj na kvalitet okoliša i/ili zdravlje ljudi. Novim Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta FBiH, predviđa se uspostava integralnog sistema praćenja koji podrazumijeva prikupljanje podataka i evidenciju svih promjena u prostoru. Međutim, još uvijek ne postoje podzakonski akti kojim bi se uredila ova oblast, osiguralo kontinuirano javno finansiranje i razvila adekvatna uporediva metodologija za prikupljanje podataka na svim nivoima. S druge strane, postoje poželjni zakonski propisi koji obavezuju nadležne da vode evidenciju o promjeni namjene korištenja poljoprivrednog zemljišta, ali ti propisi se ne poštuju u svim kantonima. Stoga, integralna evidencija o korištenju zemljišta i kategorizaciji zemljišta ne postoji. Iako postoje određeni pomaci u uspostavi GIS koji je dio svakodnevnih aktivnosti Federalnog a za agropedologiju i poboljšanja u uređenju katastra, integrirani sistem monitoringa zemljišta ne postoji, odnosno njegova izgradnja je u početnoj fazi.

Prema mišljenju određenog broja eksperata6,1 obezvrjeđivanje zemljišta zbog neadekvatnog funkcioniranja tržišta nekretninama/zemljištem72je stvorilo percepciju o zemljištu kao neograničenom resursu, što je uzrokovalo potpuno neodgovoran odnos prema zemljištu. Iz tog razloga je potrebno ukloniti barijere za uspostavu efikasnog tržišta zemljištem. Najznačajniji problem u ovom segmentu je neadekvatan katastar i zemljišne knjige koji čine proceduru provjere vlasništva veoma dugom, a u nekim općinama i veoma kompliciranom. Zakon o zemljišnim knjigama (Službene novine FBiH, broj 58/02) je uveo obavezu uvođenja elektronskog upisa i obrade podataka. Problem ostaje u općinama koje nemaju dovoljno budžetskih sredstava i/ili ostalih resursa da ispoštuju ove zakonske odredbe. Problemi u praćenju korištenja zemljišta se svode na slijedeće:

ne postoji precizna i vjerodostojna kategorizacija i inventarizacija zemljišta, koja bi bila praćena setom namjenskih tehničkih karata za FBiH;podaci o pretvorbi zemljišta neuredni;ne postoji evidencija o svim promjenama u prostoru;ne postoje satelitski snimci koji bi omogućili efikasnu

6 Bublin (2004): Pregled poslijeratne situacije zemljišnih resursa u BiH, Fao office u Sarajevu, Projekt gcP/BiH/002/ita.

7 cijena zemljišta nije pokazatelj njegove stvarne vrijednosti.

•

•••

identifikaciju nastalih promjena;katastri i zemljišne knjige nisu uredno vođene, katastar pašnjaka vode četiri kantona: Posavski (590 ha), Bosansko-podrinjski (25 ha), Srednjobosanski (21,38 ha) i Herceg-bosanski (68 ha)83;evidencija o neobrađenom poljoprivrednom zemljištu se vodi samo u nekim kantonima.

3.3.3 Zaštita zemljišta

Kada govorimo o zaštiti zemljišta onda svakako najznačajniji izvor pritiska na kvalitet zemljišta, odnosno kapacitet zemljišta da osigura i fizičke i ekološke funkcije neophodne za održivi razvoj, su različite emisije koje idu direktno ili indirektno u zemljište, zatim različite vrste antropogene degradacije tla i osjetljivost zemljišta, koja proističe iz prirodnih karakteristika područja FBiH. Da bi se planirala adekvatna zaštita zemljišta neophodno je raspolagati podacima tj. indikatorima koji ukazuju gdje može doći do problema koji mogu ugroziti kako kvalitet života ljudi, tako i prirodna staništa za veliki broj osjetljivih biljnih i životinjskih vrsta.

Emisije u zemljište

Sve što je rečeno o zagađenju vode, zraka i o odlaganju otpada trebalo bi biti ponovljeno u ovom pasusu. Sve spomenute emisije direktno ili indirektno, potpuno ili djelimično dospijevaju u zemljište, što onda može biti izvor rizika za zdravlje ljudi i opstanak biljnih i životinjskih vrsta. Trenutno je o svim emisijama malo raspoloživih podataka i teško je ocijeniti koliki je stvarno pritisak na zemljište. Tako je poznato da je emisija olova 15 t godišnje (10% dolazi iz ložišta). Ove emisije iz zraka će biti sve značajniji faktor pritiska kako se bude razvijala industrija i mreža saobraćajnica. Međutim, odlaganje otpada je trenutno najznačajniji faktor pritiska i rizika. Godišnje se stvara 1,5 miliona t otpada što predstavlja 15% godišnje proizvodnje, a 10% otpada čini opasni otpad. Zabrinjava što se organizirano prikuplja samo 40% otpada na 56 sanitarnih odlagališta i što ne postoji svijest u domaćinstvima da je potrebno sortirati otpad. Zabrinjava i činjenica da 90% industrijskog otpada nije adekvatno odloženo kao ni 77% medicinskog otpada. Dodatno zabrinjava nepostojanje podataka o skladištima nafte i naftnih derivata niti izvještaja o stanju istih. Drugim riječima, generalno se može reći da trenutno

8 FMPvš (2007): Studija o stanju poljoprivrednog zemljišta, draft ver-zija.

•

•


indikatori

nema dovoljno podataka da se precizno definiraju područja i nivoi rizika za prirodne habitate i zdravlje ljudi.

Antropogena i specijalna degradacija zemljišta

Značajan rizik i izvor rizika za zdravlje ljudi i prirodne resurse, kao i za prirodna staništa čine površine koje su već na određeni način degradirane, odnosno koje su već zagađene. Prema indikatorima EEA (CSI 015 Progres in management of contaminated sites9)4 prati se samo koliko određena zemlja napreduje u uklanjanju i/ili smanjenju nivoa rizika baš ovakvih područja. To obavezuje sve zemlje članice da identificiraju sva ovakva područja i da naprave procjenu nivoa rizika po okoliš i zdravlje ljudi i plan stavljanja pod kontrolu tog rizika i/ili njegovo uklanjanje u potpunosti. Upravo se onda taj plan prati. Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta (Službene novine FBiH, broj 4/06) predviđa vođenje evidencije o svim pa i ovakvim promjenama u prostoru, ali ne predviđa vođenje registra (katastra) ovakvih područja. Generalno rečeno ne postoji pouzdan i dokumetovan izvor podataka koji bi omogućio identifikaciju ovako degradiranih područja i procjenu nivoa rizika po okoliš. Međutim, prema predratnim podacima na nivou BiH bilo je 20.000 ha tehnogene pustinje (0,5% teritorije BiH). Treba naglasiti da se odlaganje razbacanog otpada vrši u ruralnim oblastima, što značajno ugrožava i mogućnost generiranja dohotka, a posebno u vanpoljoprivrednim djelatnostima, kao što je turizam. Osim toga, minska polja koja zauzimaju 4% teritorije FBiH predstavljaju stalni rizik po kvalitet okoliša i mogućnost generisanja dohotka. Miniranost terena će još dugo predstavljati stvarnu opasnost za ljude i sprečavat će razvoj u nekim područjima.

Osjetljivost zemljišta

Upravo prirodne karakteristike tla u cijeloj BiH, a time i u FBiH, definiraju ovaj resurs kao izrazito osjetljiv medij kojim se mora veoma pažljivo raspolagati, te se o njemu mora planski i sistematski voditi briga. Činjenice da 84,2% teritorija ima nagib veći od 13%, te da je 40% zemljišta pliće od 30 cm, dok 17% zemljišta su vrlo plitka tla, ukazuju da se najveći dio teritorija može svrstati u kategoriju osjetljivih tala koji zahtijevaju dodatnu brigu i posebne načine upravljanja i primjenu posebnih proizvodnih praksi. U tom smislu zabrinjava činjenica da ne postoji karta visoko senzitivnih područja, kao ni ovom problemu prilagođene

9 Za više informacije vidjeti http://themes.eea.europa.eu/iMS/cSi

agrookolinske politike (programi). Trenutno se mali dio budžeta za podršku poljoprivredi odvaja za poticanje održivih poljoprivrednih proizvodnji, a u okviru ruralnog razvoja – ne fokusira problem zemljišta.


indikatori

Slika �5: topografija BiH

Kiselost zemljišta

Kisela reakcija zemljišta može biti prirodna ili antropogeno indukovana osobina zemljišta. U BiH oko 43% svih zemljišta ima kiselu reakciju. Generalno, osnovni uzrok antropogenog zakiseljavanja tla su neadekvatne poljoprivredne prakse, ali i „kisele kiše“, te zagađeni vodotoci. Međutim, treba istaći da nedostaju podaci koji bi poslužili za preciznu identifikaciju ugroženih područja. Postoje samo neki predratni podaci koji ukazuju na utjecaj neadekvatnih poljoprivrednih praksi. Prema podacima Federalnog zavoda za agropedologiju zakiseljavanje poljoprivrednog zemljišta uslijed intenzivne gnojidbe u posljednjih 30 godina predratnog perioda (1956-1991) se kretao od 0,5 do 1,5 pH jedinica, što znači da je na pojedinim zemljištima u BiH na poljoprivrednim dobrima (državne farme) zbog upotrebe N:P:K gnojiva u prosjeku pH sa 6,0 znala opasti na 5,5 pH u H2O. Ovim procesima je bilo zahvaćeno oko 65.000 ha uglavnom ravničarskog i brdskog područja. Za privatna poljoprivredna gazdinstva kojih je znatno više

nemamo podatke. Osim neadekvatne poljoprivredne prakse zakiseljavanju tla doprinosi i neadekvatno upravljanje šumama i šumskim zemljištem. Ne postoje oficijelni podaci koji ukazuju na veličinu problema, ali sama činjenica da je jedan od bitnih problema bh šumarstva nelegalna sječa, ukazuje da se šumama ne upravlja na adekvatan način. Pravi odgovor je svakako propagiranje održivih praksi u poljoprivredi i šumarstvu. Za sada u FBiH ne postoje jasno definirani agrookolinski programi, kao dio cjelokupnih politika podrške poljoprivredi. Međutim, stanje se donekle popravlja jer se od ove godine podržava i integralna i organska poljoprivredna proizvodnja.

Kontaminacija teškim metalima i ostalim hemijskim agensima

Veoma je teško govoriti o nivou kontaminiranosti teškim metalima i drugim hemijskim agensima. Istraživanja o zagađenosti tla su vršena veoma sporadično, tako da raspolažemo nekim podacima koja su rezultat istraživanja


indikatori

provedenog od strane Federalnog zavoda za agropedologiju 1998, 1999, 2000. i 2005. godine. S toga je moguće predstaviti slijedeće podatke koji mogu poslužiti kao indikacija o nivo zagađenosti tla teškim metalima. Učešće zemljišta sa srednjim i visokim nivoom sadržaja teških metala s tim da Co i Cd se ne pojavljuju kao bitni zagađivači (drugi postotak predstavlja postotak zemljišta koja imaju visok nivo zagađenja):

Sarajevski kanton – Pb (37%, 13%), Cu (88%, 2%), Zn (90%, 0), Mn (72%, 1%),Unsko-sanski kanton – Pb (22%, 2%), Cu (62%, 0%), Zn (68%, 0%), Mn (83%, 5%),Tuzlanski kanton– Pb (11%, 0%), Cu (60%, 1%), Zn (54%, 0%), Mn (67%, 3%),Srednjobosanski kanton – Pb (0%), Cu (88%, 2%), Zn (78%, 0%), Mn (56%, 44%).

Osim ovih podataka kao indikacija mogu poslužiti predratni podaci (Kubat 1987), pregledna karta oreola prirodne i vještačke zagađenosti – Polje Velika Kladuša (Ba i Pb), Polje Otoka B. Krupa (Pb i Cu i Ag), Tri polja Bihać (Al, Fe, Ti, Si i Ga), Čemernica (Al i Fe, Si, Mn), Bugojno-Prozor (Ba, Hg, Sb, Pb, As), Kreševo- Fojnica (Pb, Sb, Hg, Ba, F, As i U), Borovnica-Vareš-Čevljanovići-Srednje (Pb, Sb, Hg, Ba, Zn, Cd), Olovo (Pb), Tuzla (Cl i Na), Goražde – Čajniče (Sb, Hg, Pb i Ba).

Zbog nedostatka sistemskog istraživanja i praćenja nema podataka o zagađenosti tla radionukleoidima, organskim polutantima i NOx jedinjenjima. Dostupni su samo podaci Federalnog zavoda za agropedologiju koji su pratili zagađenje uz ceste od regionalnog značaja M5, M16, M17, M18 u periodu 2004 – 2006.god. i nije konstatovan povišen sadržaj zagađivača.

Dakle, zbog nedostatka podataka nije moguće dati procjenu stvarnog stanja zagađenosti tla u BiH po oba ova osnova, ali je moguće reći da su rizična područja veliki urbani i industrijski centri, te područja preko kojih prolaze zračne struje koje nose zagađenje velikih zagađivača npr. TU Ugljevik.

Zdravstveno stanje zemljišta

Podataka o zdravstvenom stanju zemljišta nema, međutim sva područja gdje se javljaju bolesti ovaca kao što su šepavost i bruceloza su područja koja su rizična. To se prvenstveno

•

•

•

•

misli na područja oko Travnika (Vranica i Vlašić), područja oko Konjica i oko Sarajeva. Rizična područja se nalaze i u velikim urbanim centrima i to većinom na nezaštićenim zemljanim igralištima za djecu, jer ne postoji adekvatna regulativa vezana za držanje domaćih životinja i kućnih ljubimaca.

Fizički gubitak zemljišta

Prema dostupnim podacima Federalnog zavoda za agropedologiju procjenjuje se da se prosječno godišnje gubi 3.000 ha zemljišta u BiH. Na slijedećem grafu su prikazani uzroci gubitka zemljišta u BiH. Treba naglasiti da sistematsko praćenje fizičkog gubitka tla ne postoji i zbog toga ne postoje pouzdani podaci o tome. Postojeća procjena je dovoljno zabrinjavajuća i svakako zove na akciju svih kako bi se ovaj dragocjeni resurs što bolje zaštitio.

Slika �6: Fizički gubitak zemljišta u FBiH (ha) (izvor: Federalni zavod za agropedologiju)

Zbijenost zemljišta

Ne postoje podaci koji bi nam omogućili ocjenu stanja po pitanju zbijenosti zemljišta. Neadekvatna poljoprivredna praksa dovodi do zbijanja zemljišta što ima negativne posljedice po plodnost zemljišta i ugrožava život vrsta koje nastanjuju zemljište, te na taj način ima negativne efekte po kvalitet života ljudi i biodiverzitet u cjelosti.

900

300

600

300

300

300

300

Površinski kopovi

Deponije

Naselja

Vodne akumulacije

Saobra ajnice

Industrijski objekti

Erozije, klizišta i dr.


indikatori

Struktura prema bonitetnim klasama

Kvalitetna vrijednost zemljišta definirana je njegovim bonitetom gdje se najvrjednija i najkvalitetnija zemljišta svrstavaju u I kategoriju, a ona najlošija u VIII kategoriju. Bonitetnu kategoriju u BiH uglavnom definiraju nagib, dubina, struktura, tekstura, humoznost, reakcija, vodopropusnost, skeletnost (kamenitost), broj vegetacionih dana, nadmorska visina i sl. Podaci o strukturi zemljišta su predratni i odnose se na cjelokupnu BiH jer nakon rata nije uspostavljen sistematski monitoring kvaliteta zemljišta u FBiH.

Slika �7: Struktura zemljišta FBiH prema bonitetnim kategorijama (izvor: Federalni zavod za agropedologiju)

Kao što se sa predhodne ilustracije vidi visokokvalitetnog zemljišta u BiH ima veoma malo svega oko 14%, dok su najviše zastupljena zemljišta umjerenog kvaliteta, koja čine zemljišta od IV do VI kategorije sa oko 67%. Zbog toga zakon o poljoprivrednom zemljištu nalaže da se zemljište od I-VI katastarske, odnosno bonitetne klase može koristiti isključivo kao poljoprivredno zemljište i samo se izuzetno kada ne postoje druge mogućnosti može koristiti za druge namjene. Plan prostornog uređenja definira načine korištenja svih zemljišnih površina. Međutim, pošto ne postoje mehanizmi koji bi osigurali primjenu ove obaveze, propis se u ovom dijelu ne poštuje i za očekivati je da je u poratnom periodu smanjena količina poljoprivrednog zemljišta I do IV klase, ali nije moguće ocijeniti u kojoj mjeri.

Razvijenost monitoringa kvaliteta zemljišta

Iako u dva zakona (Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o prostornom planu i korištenju zemljišta FBiH) postoji zakonsko uporište za formiranje integriranog sistema monitoringa zemljišta (što uključuje i monitoring

kvaliteta zemljišta i svaku promjenu u prostoru) do danas nisu razvijene institucije koje bi bile nadležne za njegovu uspostavu. Federalni zavod za agropedologiju je dobio odgovarajuće ingerencije u tom smislu koje nisu dovoljne da bi se formirao ovako kompleksan zemljišni informacioni sistem. Tako se može dati ocjena da je razvoj monitoring sistema na samom početku i da je osnovna kočnica njegovog daljeg i ubrzanog razvoja nepostojanje institucionalnih rješenja na nivou FBiH. Važno je istaći da nedostaju:

Karte upotrebne vrijednosti zemljišta sa svim pratećim analitičkim dokumentima i tematskim kartama. Kantoni imaju obavezu (članom 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu) izraditi i finansirati date karte što nije učinjeno u svim kantonima (Unsko-sanski, Tuzlanski, Sarajevski, Srednjobosanski, Bosansko-podrinjski i Posavski kanton su ispunili datu obavezu);Ne postoje određene tematske karte koje čine podlogu za sve planove i programe zaštite zemljišta;Ne postoji registar kontaminiranih područja i njihova inventarizacija;Ne postoji klasifikacija kontaminiranih područja prema nivou rizika;Nema podataka o stvarnoj kontaminaciji zemljišta;Nema monitoringa zakonskih obaveza (rekultivacija i sl).

Certificirane šume – FSC

Način upravljanja i način korištenja šuma uveliko doprinosi kvalitetu tla. Zbog toga je veoma važno da se šumskim resursima upravlja na održiv način. Certifikacija šuma je jedan od načina da se osigura održivo upravljanje šumama.

•

•

•

•

••

3% 3%

8%

18%

16%

32%

8%

12%I kategorija

II kategorija

III kategorija

IV kategorija

V kategorija

VI kategorija

VII kategorija

VIII kategorija


indikatori

3.4 okolišni indikatori U oBlaSti EnErgijE

EnErgija [tip indikatora]

Ukupna (domaća) proizvodnja energije u FBiH [S]

Finalna potrošnja energije po sektorima cSi 027 [S]

Ukupna energijska intenzivnost u BiH cSi 028 [r]

Ukupna potrošnja primarne energije po vrsti energenta u BiH cSi 029 [S]

Potrošnja obnovljive energije u BiH cSi 030 [r]

Električna energija iz obnovljivih izvora u BiH cSi 03� [r]

velika ložišta [P]

Mala ložišta [P]

Broj registriranih motornih vozila [P]

tabela �0: lista okolišnih indikatora stanja energetskog

sektora u FBiH

Ukupna (domaća) proizvodnja energije u FBiH

U energetskoj bilansi FBiH proizvodnja se prvenstveno odnosi na domaće energetske resurse - ugalj i hidroenergiju. Ugalj se najvećim dijelom transformira u električnu energiju i u odnosu na vodne snage u ukupnoj proizvodnji električne energije u FBiH participira u približnom omjeru 2:1 (termoelektrane : hidroelektrane).

Ugalj (mrki i lignit) se proizvodi u deset rudnika na teritoriji FBiH (Kakanj, Zenica, Breza, Bila, Gračanica, Kreka, Đurđevik, Banovići, Tušnica i Kamengrad) za potrebe proizvodnje električne energije i toplote, industrije i široke potrošnje.

Električna energija se proizvodi iz domaćeg uglja u dvije termoelektrane (Kakanj i Tuzla), a iz hidroresursa u osam hidroelektrana (Rama, Jablanica, Grabovica, Salakovac, Mostar, Čapljina, Jajce 1 i 2), kao i u izvjesnom broju hidroelektrana male snage. U termoelektranama se primjenom kogenerativnih sistema proizvode i toplotna energija i tehnološka para.

Tečna goriva i gas se uvoze iz inostranstva. Tečna goriva najveću primjenu imaju u saobraćaju.

Energija iz obnovljivih izvora, izuzimajući hidroenergiju, još uvijek nije zastupljena u energetskoj bilansi FBiH jer objektivno i ne participira u značajnijoj mjeri u energetici FBiH. Po pitanju podataka o ogrjevnom drvetu, ne raspolaže se sa dovoljno pouzdanim podacima pa i pored pretpostavke da se radi o relevantnom udjelu u ukupnoj proizvodnji primarne energije u FBiH (pretpostavka 5 do 8 %) ovaj segment ostaje još uvijek neobrađen energijskom bilansom.

Finalna potrošnja energije po sektorima CSI 027 - BiH

Finalna potrošnja energije obuhvata energiju isporučenu potrošačima za sve energijske potrebe i svim sektorima izuzev sektora energetike.

736

721

1508

Industrija

Transport

Ostalo

Slika �8: Finalna potrošnja energije po sektorima u 2004. god. u BiH (ktoe) (izvor: international Energy agency)


indikatori

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

INDEKS Ukupna potrošnjaenergije (1998=100) 100 102,1 110,8 107,5 116,5 116,9 109,9

INDEKS GDP (1998=100) 100 120,5 128,7 137,4 152,7 161,3 192,2

INDEKS energijske intenzivnosti(1998=100) 100 84,8 86,1 78,3 76,3 72,5 57,2

Energijska intenzivnost BiH1998 2004. godina

1098,5

931,1 945,6859,6 837,7 795,9

628

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Energijskaintenzivnost (toe/1990MECU)

42844376

47474606

4990 5007

4707

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Ukupnapotrošnja energije (ktoe)

Ukupna energijska intenzivnost u BIH CSI 028 [R]

Ukupna energijska intenzivnost je određena kao odnos ukupne potrošnje primarne energije i GDP-a za određenu kalendarsku godinu.

Slika �9: Potrošnja primarne energije, gdP, energijska intenzivnost za BiH za period �998 – 2004. godina (izvor: cEtEor d.o.o. Sarajevo)

Ukupna potrošnja primarne energije po vrsti energenta CSI 029 - BiH

Ukupna potrošnja energije računa se kao suma ukupne potrošnje energije iz čvrstog, tečnog i gasovitog goriva kao i obnovljivih izvora energije. Ovaj podatak se daje za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Relativni udio pojedine vrste goriva određen je kao odnos ukupne potrošnje specifičnog energenta i ukupne potrošnje energije, za određenu godinu. Podaci za ukupnu potrošnju energije po vrsti energenta za period od 1998. do 2004. godine su dati u slijedećoj ilustraciji.

2445 23942822 2671

3124 30492495

1109 11341008 1008

1059 1134

1210

176 176277 277

152 152278554 672

640 650655 672

724

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Ugalj Te nagoriva Prirodnigas Obnovljivi izvorienergije

Slika 20: Ukupna potrošnja primarne energije u BiH (ktoe) (izvor: cEtEor d.o.o. Sarajevo)


indikatori

Potrošnja obnovljive energije u BIH - CSI 030 [R]

Potrošnja obnovljive energije je odnos između potrošnje one energije koja se dobiva iz obnovljivih izvora i ukupne potrošnje energije za određenu godinu i predstavlja učešće obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji. Prikaz je dat na donjoj ilustraciji.

Električna energija iz obnovljivih izvora u BiH CSI 031 [R]

Indikator “obnovljiva el. energija” je odnos između električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i ukupne potrošnje električne energije.

Slika 2�: Potrošnja obnovljive energije u BiH u periodu �998-2004. (izvor: cEtEor doo Sarajevo)

Slika 22: Zastupljenost električne energije iz obnovljivih izvora u odnosu na ukupnu proizvodnju energije u BiH u periodu �998-2004. (izvor: cEtEor doo Sarajevo)


indikatori

Velika ložišta

Na području FBiH postoje dvije termoelektrane na ugalj:

Slika 23: tE u FBiH i rudnici iz kojih se snabdijevaju ugljem

TE Tuzla, sa ukupno instaliranom snagom od 715 MW i prosječnom godišnjom proizvodnjom od oko 3100 GWh, ima godišnju potrošnju uglja oko 3 miliona tona. Osnovna djelatnost TE Tuzla je proizvodnja električne energije za potrebe elektroenergetskog sistema (EES). U sklopu osnovne djelatnosti, pored električne energije kao primarnog proizvoda, proizvodi i isporučuje toplotnu energiju za sistem daljinskog grijanja gradova Tuzle i Lukavca i tehnološku paru za potrebe industrije. Također, kroz dodatnu djelatnost isporučuje i industrijsku vodu za

bližu okolinu. TE Tuzla za sagorijevanje koristi lignit i mrki ugalj iz Rudnika «Kreka» (Dubrave, Šikulje, Mramor i Bukinje) i Banovići na kotlovima 4-6, a na kotlu 7 mrki ugalj iz rudnika «Đurđevik» i «Banovići». Ova TE spaljuje i 100.000 t/a uglja iz rudnika Stanari.

TE Kakanj sa ukupno instaliranom snagom od 450 MW i prosječnom godišnjom proizvodnjom od oko 2300 GWh, ima godišnju potrošnju uglja od oko 1,5 miliona tona. Pored primarnog proizvoda električne energije, TE «Kakanj» proizvodi i isporučuje i toplotnu energiju za daljinsko grijanje grada Kaknja i dodatno isporučuje šljaku i pepeo Tvornici cementa Kakanj. TE «Kakanj» spaljuje mješavinu mrkih ugljeva iz rudnika Kakanj, Breza i Zenica, a u manjoj mjeri iz rudnika Gračanica, Bila i Livno.

Mala ložišta

Sa aspekta malih ložišta stanje u FBiH ima neodgovarajuće konstrukcije ložišta (sobne peći i kotlovi male snage su uglavnom pravljeni po zapadno-evropskim licencama, konstruirani za druge vrste uglja i nisu omogućavali efikasno i malozagađujuće sagorijevanje domaćih ugljeva). Imajući u vidu da je i najveći broj gradova u BiH smješten u kotlinama gdje su slabi uvjetiuvjet za ventilaciju (prirodno samočišćenje atmosfere), te da zagađenosti doprinose i veliki gubici energije u zgradama, situacija u BiH nije povoljna. Dobrim dijelom ugalj je izbačen iz upotrebe iz Sarajeva (uveden je kao energent zemni gas), a u mnogim drugim gradovima je dijelom zamijenjen skupom električnom energijom. U ruralnim sredinama se kao energent koristi

Slika 24: tE kakanj i tuzla


indikatori

Na osnovu dopuna i izmjena Zakona o saobraćaju, ukinuta je starosna granica uvoza putničkih vozila. Iako je rečeno da sva uvezena vozila moraju zadovoljavati ekološke standarde, na ovaj način neće doći do smanjenja utjecaja na kvalitet zraka. Na donjoj ilustraciji je dat broj registriranih motornih i putničkih vozila za period od 1999. do 2004. godine kao i broj putničkih vozila na 1000 stanovnika. Broj putničkih vozila na 1000 stanovnika u Hrvatskoj u 1998. godini iznosio je 198.

Potrošnja naftnih derivata u drumskom saobraćaju u FBiH u 2008. godini je iznosila 615.028,08 tona.

Slika 25: Broj registriranih motornih i putničkih vozila u FBiH (izvor: Federalni zavod za statistiku)

Posmatrajući i upoređujući podatke o registriranim motornim vozilima u BiH u 2008. god. (podatak dobiven od Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka) sa podacima dobivenim u periodu 2000 – 2008. god. (podaci dobiveni od nadležnih ministarstava unutrašnjih poslova) primjetan je značajan porast broja registriranih motornih vozila u 2008. godini i to za 17% u odnosu na 2004. godinu.

U periodu od 1999. do 2004. povećan je obim željezničkog transporta. Tako je broj prevezenih putnika porastao sa 182.000 u 1999. na 208.000 u 2004. što predstavlja povećanje od oko 15%. Obim teretnog željezničkog prijevoza u istom periodu je povećan sa 115 na 445 miliona tonskih kilometara što predstavlja povećanje od 287%.

drvo. Kako su zgrade izgrađene bez potrebne toplotne zaštite i koriste se peći sa niskim stepenom korisnosti i njima se nepažljivo rukuje, potrošnja drveta za ogrjev na selu je ekstremno visoka. U mnogim gradovima u BiH za uža područja grada je uvedeno centralno grijanje. Centralno grijanje ima brojne prednosti: domaćinstva se oslobađaju brige za nabavkom ogrjeva i održavanjem uređaja za loženje, a moguće je postići kvalitetnije sagorijevanje, tj. viši stepen korisnosti i manje zagađivanje zraka, emitovanje dimnih gasova iz jednog (visokog) dimnjaka. Činjenica je da su ovi sistemi u BiH dosta stari i nedovoljno održavani, a trenutni životni standard ne dozvoljava praćenje organizacionih i tehnoloških inovacija na ovom planu. Istovremeno pad životnog standarda u BiH za veliki broj domaćinstava, te povećanje cijene energenata, dovodi i do slabije naplate usluga grijanja i otežanog poslovanja preduzeća koja vrše snabdijevanje građana energijom. Izlaz iz ove situacije je samo u povećanju stepena korisnosti, kako konverzije goriva u toplotu, tako i korištenja goriva.

Veliki broj manjih preduzeća imaju vlastite industrijske energane. Povremena mjerenja su pokazala da one rade s niskim stepenom korisnosti (slabo održavanje, nema instrumenata za praćenje efikasnosti sagorijevanja). Posljedica toga je veći utrošak goriva nego što je potrebno, a srazmjerno tome i povećana emisija sumpordioksida, osim u Sarajevu, gdje se efikasnost sagorijevanja kontrolisala svake godine, počevši od 1972. godine. U drugim gradovima se kontrola ne vrši, iako iskustva Sarajeva pokazuju da troškovi kontrole (uključujući i plate inspektora) iznose samo 3% od postignute uštede u gorivu. U cijeloj BiH se pojavljuje specifičan problem centralnog grijanja. Ekonomska situacija građana je takva da nisu u mogućnosti da plaćaju usluge centralnog grijanja i žele da pređu na individualno grijanje, što bi moglo da prouzrokuje povećanje zagađivanja zraka.

Najveći utjecaj na okolinu ima drumski saobraćaj, a posebno prijevoz putničkim motornim vozilima (zbog male efikasnosti). Saobraćaj, osim u užim gradskim jezgrima, nije značajan zagađivač zraka u FBiH. Mreža puteva nije posebno razvijena, a tranzitni saobraćaj kroz FBiH gotovo i ne postoji. Brzina na putevima je relativno niska, tako da saobraćaj ne izaziva posebno visoke emisije azotnih oksida, dok su emisije CO značajne samo u centrima većih gradova, kao i tamo gdje magistralne saobraćajnice prolaze kroz naseljena mjesta.


indikatori

3.5 okolišni indikatori U oBlaSti ZaštitE Zraka

Zrak [tip indikatora]

Emisije u zrak

Emisija kiselih gasova (acidifirajuće sup-stance) u FBiH cSi 00� [P]

Emisija prekursora ozona cH4, co, nox i nMvoc u BiH cSi 002 [P]

Emisije primarnih čestica i sekundarnih prekursora čestica PM�0, So2, nox i nH3 - cSi 003 [P]

Emisija stakleničkih gasova cSi 0�0 [P]

kvalitet zraka

Proizvodnja i potrošnja spojeva koji oštećuju ozonski omotač [P]

kiselost (pH) padavina [S]

izloženost ekosistema acidifikaciji atmos-fere, eutrofikaciji i ozonu [S]

Prekoračenje graničnih vrijed. parametara kvaliteta zraka u urbanim područjima [S]

Sadržaj teških metala u ukupnim lebdećim česticama [S]

Monitoring

Pregled stanja monitoringa kvaliteta zraka [S]

tabela ��: lista okolišnih indikatora stanja zraka u FBiH

3.5.� Emisije u zrak

Emisija kiselih gasova (acidifirajuće supstance) u FBiH – CSI 001 [P]

Glavne ljudske djelatnosti koje prouzrokuju zakiseljavan-je i eutrofikaciju okoline su sagorijevanje fosilnih goriva i poljoprivredne aktivnosti koje za posljedicu imaju emisije sumpor dioksida (SO2), azotnih oksida (NOX) i amonijaka (NH3). Indikator koji prati trendove antropogenih emisija acidificirajućih gasova (CSI 001) od 1990. godine rangira svaku zagađujuću materiju prema njenom potencijalu za-kiseljavanja. Odgovarajući potencijali su NOX 0,02174, SO2 0,03125 i NH3 0,05882. CSI 001 kao i emisije pojedinih acidificirajućih gasova za FBiH date su na dijagramima. Emisije za 2004. godinu su procijenjene na osnovu poda-taka o proizvodnji, potrošnji i sastavu goriva, te mjerenja emisije zagađujućih materija, dobivenih od pojedinačnih izvora emisije u FBiH kao i na osnovu energetskog bilansa za 2004. godinu. Emisije za 1990. godinu su procjene na os-novu odgovarajućih emisija izračunatih za BiH.

Slika 26: Emisije zagađujućih materija

Iz gornje ilustracije se vidi da je indikator CSI 001 u 2004. godini u odnosu na 1990. opao za 31%. Smanjenje pojed-inih zagađujućih materija je gotovo proporcionalno. Os-novni uzrok ovakvog stanja je pad industrijske proizvodnje u odnosu na 1990.god. Najveći izvor emisija acidificirajućih gasova je proizvodnja energije.

Emisija prekursora ozona CH4, CO, NOx i NMVOC u BiH – CSI 002 [P]

100

63

213

134

1990 2004

Slika 27: Emisije prekursora troposferskog ozonau BiH (t ekv. nMvoc) (izvor: Federalni hidrometeorološki zavod)

Indikator kojim se karakterišu emisije prekursora ozona (CSI 002) uzima u obzir antropogene emisije azotnih ok-sida, ugljen monoksida, metana i nemetanskih volatilnih organskih spojeva, svaki rangiran po svom potencijalu za stvaranje troposferskog ozona. Izražava se u tonama ek-vivalentnog NMVOC. Faktori potencijala stvaranja tropos-ferskog ozona su: NOX 1,22, NMVOC 1, CO 0,11 i CH4 0,014. S obzirom da se ne raspolaže podacima za FBiH ovaj indikator je dat za BiH. Na donjoj ilustraciji dat je prikaz indikatora emisije prekursora ozona u BiH za 1990. i 2004.

330.000

230.000

57.000

40.000

20.000

14.000

1990

2004

SO2 (t/a) NOX (t/a) NH3 (t/a)

13.000

9.000

1990

2004

CSI 001 tona acid. ekv.


indikatori

godinu. Vidi se da je emisija prekursora ozona smanjena u 2004. godini u odnosu na 1990. i iznosi 63% od emisije u 1990. godini. Udio saobraćaja u emisijama je porastao sa 24% koliko je iznosio 1990. na 40% u 2004.god. Posljedica je, s jedne strane rasta intenziteta drumskog saobraćaja i s druge strane pada industrijske proizvodnje.

Emisije primarnih čestica i sekundarnih prekursora čestica PM10, SO2, NOX i NH3 - CSI 003 [P]

Slika 29: indikator cSi 003 i emisija čvrstih čestica u FBiH

Indikator kojim se karakterišu emisije prekursora ozona (CSI 003) uzima u obzir antropogene emisije čvrstih čestica manjih od 10 mikrometara (PM10), SO2, NOx i NH3. Pri-likom izračunavanja emisija pojedinih zagađujućih materi-ja se množi sa faktorom potencijala stvaranja čestica: PM10 1, NOX 0,88, SO2 0,54 i NH3 0,64. Indikator se izražava u tonama ekv. PM10.

Emisija ostalih zagađujućih materija potrebnih za izračunavanje ovog indikatora date su također u ilustraciji. Emisije za 2004. godinu su procijenjene na osnovu poda-taka o proizvodnji, potrošnji i sastavu goriva, te mjerenja emisije zagađujućih materija, dobivenih od pojedinačnih izvora emisije u FBiH.

Vidi se da je emisija čvrstih čestica u 2004. manja za 32% u odnosu na emisiju u 1990. godinu. Posljedica je to povećanja efikasnosti rada filtera čestica kod pojedinačnih izvora, koji predstavljaju glavni izvor emisije čvrstih čestica, kao i smanjenja industrijske proizvodnje.

Emisija stakleničkih gasova - CSI 010 [P]

Indikator emisije stakleničkih gasova (CSI 010) pokazuje trendove emisije antropogenih stakleničkih gasova i nji-hove ponore. Emisije se predstavljaju po tipu zagađujućih materija i njihovim potencijalima za globalno zatopljenje. Indikator također daje informacije o emisijama iz sektora: snabdijevanje energijom i upotreba (uključujući energetiku, fugitivne emisije, upotrebu energije u industriji i ostalim sektorima), transport, industrija (procesi), poljoprivreda, otpad i drugo (neenergetski), a izražava se u milionima tona CO2 ekvivalentno. Potencijali pojedinih stakleničkih gasova prema stvaranju efekta staklenika dati su u donjoj tabeli.

110.000

75.000350

240

0

100

200

300

400

500

600

700

0

20.000

40.000

60.000

80.000

100.000

120.000

140.000

1990 2004

vrste estice (t/god) CSI 003 (1000 tona ekv PM10)

54,0%

0,2%0,8%3,0%

40,0%

1,0% 1,0%

2004. god.

62,0%9,0%

2,0%

2,0%

24,0%

0,1% 0,9% 1990. god.

Proizvodnja energije

Ostali sektori (energija)

Industrija (energija)

Industrija (proces)

Saobra aj

Otpad

Poljoprivreda

Slika 28: Emisije prekursora ozona po sektorima u BiH za �990. i 2004. godinu (izvor:

Federalni hidrometeorološki zavod)


indikatori

Zagađujuća materija Potencijal globalnog zagrijavanja

co2 �

metan 2�

n2o 3�0

SF6 23900

tabela �2: Potencijal stvaranja efekta staklenika

Slika 30: Emisija stakleničkih gasova u BiH (milion t co2 ekv.) (iz-vor: Federalni hidrometeorološki zavod)

Emisija CO2 u BiH u 1990. godini iznosila je 24 milio-na tona, dok su procjene za 2004. godinu oko 14 miliona. Emisija CO2 za FBiH za 2004. godinu izračunata je na os-novu energijskog bilansa FBiH, tj. na osnovu potrošnje ug-lja, tečnog goriva i prirodnog gasa. Rezultati proračuna kao i potrošnja pojedinih goriva su dati u donjoj tabeli.

gorivo Potrošnja Emisija co2 �000t/a

Ugalj t/a 5.337.429 7.828

tečna goriva t/a 660.79� 2.�80

Prirodni gas mn3 �80.578 3�8

Ukupno �0.326

tabela �3: Emisija co2 u FBiH u 2004. godini

S obzirom da je BiH pristupila Protokolu iz Kyota kao zem-lja u razvoju, u prvom Kyoto periodu (od 2008. do 2012. godine) nema obavezu za utvrđivanje emisionih plafona stakleničkih gasova u odnosu na baznu godinu, ali može da omogući strankama Aneksa 1 Konvencije da dio svojih obaveza snižavanja emisije postignu kroz investicije u BiH.

Na osnovu raspoloživih podataka nije moguće procijeniti emisiju ostalih stakleničkih gasova navedenih u tabeli.

3.5.2 kvalitet zraka

Proizvodnja i potrošnja spojeva koji oštećuju ozonski omotač [P]

Indikator - proizvodnja i potrošnja spojeva koji oštećuju ozonski omotač kvantificira proizvodnju i potrošnju sup-stanci koje oštećuju ozonski omotač (ODS) u Evropi. ODS su postojane hemikalije koje sadrže hlor i/ili brom i oštećuju stratosferski ozonski omotač. Izražava se u milionima kg ODS-a po potencijalu oštećivanja ozona – Potrošnja (ODS tona) = Potrošnja (metričke tone) x faktor potencijala oštećivanja ozona. Podaci su dati za cijelu Bosnu i Herce-govinu jer se proizvodnja i potrošnja ODS-a prati samo na državnom nivou.

1990 2004

CH4EQ 2,8 2,3

N2OEQ 1,3 0,7

CO2 26,6 14,6

CO2+EQ 30,7 17,6

3

2

7

12

17

22

27

32

0

1

2

3

4

5

6

7

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

18000

20000

1981 1982 1983 1984 1985 1986 1987 1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001

Slika 3�: Emisija co2 iz termoenergetskih postrojenja u BiH u periodu od �98�. do 200�. (t) (izvor: Federalni hidrometeorološki zavod)


indikatori

Kiselost (pH) padavina [S]

Kiselost padavina se prati na automatskoj stanici za moni-toring kvaliteta zraka na Bjelavama u Sarajevu. Uočeno je postepeno povećavanje kiselosti padavina.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006

Stanica: Bjelave, SarajevoPeriod: 1996 2006. god.

Slika 33: Učestalost pojava kiselih padavina (Broj kiselih uzoraka)

(izvor: Federalni meteorološki zavod)

Kisele padavine se pojavljuju tijekom cijele godine, u ljetnom periodu registrirano je 5% i 6% kiselih padavina, a mjeseci sa najučestalijim pojavama kiselih padavina su decembar i februar sa 13%. Najveći broj pojava kiselih padavina može se objasniti već poznatom činjenicom daljinskog transporta.

Izloženost ekosistema acidifikaciji atmosfere, eutrofikaciji i ozonu [S]

Podaci o emisijama SOx i NOx i ambijentalnim koncentracijama O3 izmjerenim na pozadinskoj stanici – Ivan Sedlo između 8 i 20 sati dostavljaju se godišnje UNECE/EMEP-u i EU. EMEP/MSC-W koristi dobivene podatke za izračunavanje transporta spojeva azota i sumpora u atmosferi. Podaci o ozonu se na odgovarajući način interpoliraju.

Prekoračenje graničnih vrijednosti parametara kvaliteta zraka u urbanim područjima [S]

Ovaj indikator pokazuje udio urbanog stanovništva koje je potencijalno izloženo koncentracijama polutanata u ambijentalnom zraku višim od graničnih vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi. Razmatrano urbano stanovništvo je ukupan broj ljudi koji žive u gradovima sa najmanje jednom monitoring stanicom.

51.100

39.316

10.890

2.810,50

39.316

10.890

0

0

HCFC 22

CFC 12

CFC 11

Ugljik tetra klorid CCl4

CFC 114

Uvoz = Potrošnja (t/god.) Potrošnja (t ODS/god.)

0,025

1

6,840

0

0

0

0,02

0,603

0,684

Halon 1211

Halon 1301

Halon 2402

CFC 113

CFC 115

Metil kloroform – C2H3Cl3

Slika 32: Podaci o odS za 2005. godinu

Januar; 12%

Februar; 13%

Mart; 6%

April; 7%

Maj; 5%Jun;6%Jul; 6%

AUgust; 5%

Septembar;9%

Oktobar; 7%

Novembar;11%

Decembar;13%

Stanica: Bjelave, SarajevoPeriod: 1996 2006. godina

Slika 34: Procentualni udio kiselih padavina tijekom godine (izvor:

Federalni meteorološki zavod)


indikatori

So2

no

2

PM�0

ozo

n

Sarajevo Pozadinska stanica Bjelave

7 dana prekoračenja

26 µg/m3 nema podataka

nema podataka

tuzlaSkver - saobraćaj

52 dana prekoračenja (srednja vrijednost urbane i suburbane stanice)

35,5 µg/m3

nema podataka

nema podataka

Zenica – institut kemal kapetanović

25 dana prekoračenja

nema podataka

nema podataka

nema podataka

tabela �4: Prekoračenje graničnih vrijed. parametara kvalite-ta zraka u urbanim područjima, podaci za 2005. god. (izvor po-

dataka: Eionet - European Environment information and observa-tion network – izvještavanje BiH (http://eionet.europa.eu/))

Sadržaj teških metala u ukupnim lebdećim česticama [S]

U FBiH postoje podaci samo o sadržaju teških metala u ukupnim lebdećim česticama na tri lokacije u Zenici. Ovaj parametar je potrebno pratiti u industrijskim gradovima (Zenica, Tuzla, Lukavac, Maglaj).

3.5.3 Monitoring

Prema Federalnom pravilniku o monitoringu kvaliteta zraka (Sl.Novine FBiH 12/05) uspostava i izvođenje monitoringa zraka vrši se s ciljem:

Dobivanja indikatora kvaliteta zraka s obzirom na njegovo djelovanje na ljude, eko-sisteme i njihove dijelove, kao i izgrađena dobra, u cilju ocjene stanja i ocjene efekata mjera za ograničavanje ili sanaciju zagađivanja zraka;Dobivanja podataka u cilju udovoljavanja međunarodnim ugovorima kojima je Bosna i Hercegovina pristupila, a gdje se zahtijeva razmjena podataka o kvalitetu zraka i posrednih pokazatelja koji su u vezi s njim, kao i prekograničnom prijenosu zagađujućih materija.

Prema Pravilniku, institucija ovlaštena za vođenje sistema monitoringa u FBiH je Federalni hidrometeorološki zavod. Poslovi i zadaci Federalnog hidrometeorološkog zavoda su:

Uspostava, organiziranje i upravljanje sistemom monitoringa kvaliteta zraka u Federaciji Bosne

•

•

•

i Hercegovine, kao dijela monitoringa u Bosni i Hercegovini;Uspostava informacionog sistema kvaliteta zraka u cilju izvještavanja o rezultatima monitoringa u propisanim formatima.

Mreža monitoringa kvaliteta zraka, po ovom pravilniku, može biti:

federalna-entitetska (kao dio državne);kantonalna;gradska / općinska;operatora pogona i postrojenja (izvora zagađivanja); iposebnih područja.

Monitoring federalnog značaja vodi Federalni hidrometeorološki zavod.

Pregled stanja monitoringa kvaliteta zraka

Kvalitet zraka u FBiH se prati ostrvski, u pojedinim gradovima (u pet gradova) i različitim metodama. Podaci se u nekim slučajevima objavljuju, u nekim ne i to različitim metodama. Korištenje rezultata monitoringa u planiranju kvaliteta zraka je nerazvijeno. Prati se promjena kvaliteta zraka prouzrokovana emisijom iz stacionarnih postrojenja, dok nema praćenja promjene kvalitete zraka prouzrokovane iz mobilnih izvora. Do 2007. godine nije izvršena podjela nadležnosti za mrežu monitoringa kvaliteta zraka. Postoji jedna stanica za mjerenje fona (Ivan Sedlo), dok se prekogranični transport (unos i izvoz) ne prate.

Monotoring federalnog značaja vodi Federalni hidrometeorološki zavod koji vrši objedinjavanje i analiziranje prikupljenih podataka koji se odnose na zagađivanje zraka - emisija i stanje zagađenosti zraka - imisija, koje dobija direktno sa stanica na Ivan Sedlu i u Sarajevu. Federalni hidrometeorološki zavod se uključio i u međunarodnu razmjenu informacija o kvalitetu zraka sa Evropskom agencijom za okolinu. Ova aktivnost se više zasniva na ličnom entuzijazmu, nego na uspostavljenom sistemu jer je potrebno uspostaviti odgovarajući sistem. Krajem 2005. godine uspostavljena je automatska stanica za praćenje kvaliteta zraka na Meteorološkoj stanici Ivan Sedlo (za mjerenje fona), po programu EMEP-a. Taj program uključuje praćenje i procjenu prekograničnog prijenosa zagađujućih tvari u zraku na velike udaljenosti u Evropi.

•

•••••


indikatori

a) Mjerenje fona

Automatska stanica Ivan Sedlo (satni uzorci) Federalni hidrometeorološki zavod prati SO2, NO2, O3 i PM10.

b) Kvalitet zraka u urbano-industrijskim sredinama

Praćenje kvaliteta zraka se vrši na dvije vrste monitoring stanica koje rade na dva različita principa. Za mjerenje SO2

i čađi bazirane na smjernicama WHO koja je zasnovana na standardnoj britanskoj metodi, a druge automatske stanice za ½ satno uzorkovanje.

So2

no

2

no

no

x

co o3

PM�0

PM2,

5

So2/d

imSmjerniceWHo (24-satni uzorci)

Sarajevo xtuzla xMostar x

automatske stanice

Sarajevo x x x x x x xtuzla x x x x x

tabela �5: Pregled stanica za praćenjekvaliteta zraka u urbano-industrijskim sredinama

Sarajevo- Mreža Kantona Sarajevo sadrži pet stanica (standardna britanska metoda) i njome upravlja institucija ovlaštena od strane Kantonalnog ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Upravljanje mrežom se bazira na dugoročnom ugovoru sa Kantonalnim zavodom za javno zdravstvo. Kanton Sarajevo za potrebe praćenja kvaliteta zraka koristi podatke Federalnog hidrometeorološkog zavoda (meteorološka stanica Bjelave) za SO2 i dim, te meteorološke parametre.

Tuzla- Praćenje koncentracija sumpor dioksida i dima u zraku grada Tuzle, na meteorološkoj stanici, ponovo je počelo 2002. godine nakon prekida prouzrokovanog ratom. Od marta 2003. godine uspostavljen je i sistem za praćenje kvaliteta zraka na području Tuzlanskog kantona, kojim se vrši automatski monitoring kvaliteta zraka, koji obuhvatapet stacionarnih stanica i jednu mobilnu. Mrežom monitoring stanica upravlja Kanotnalno za prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Informacije se prezentiraju na internet stranici ovog Ministarstva koja se redovno ažurira. Na svih šest stanica se prate i meteorološki parametri.

Zenica- Monitoring kvaliteta zraka se vrši na samo jednoj lokaciji za SO2 i dim (metod WHO), za ukupnu prašinu i ukupni taložni prah, čime upravlja Metalurški institut ¨Kemal Kapetanović .̈ Ova monitoring stanica u okviru mreže instituta je većinom funkcionalna, ali informacije nisu dostupne institucijama niti javnosti. Može se zaključiti da efektivni monitoring kvaliteta zraka danas ne postoji u Zenici.

U donjoj tabeli dat je prikaz parametara koji se prate i kojom opremom u kantonima i općinama.

Broj stanica So

2

no

2

no

no

x

co o3

PM�0

PM2,

5

So2/d

im

Metod WHo –standardna britanska metoda (24-satni uzorci)

Sarajevo 4 xtuzla � xZenica � x

automatske stanice

Sarajevo � x x x x x x xtuzla 6 x x x x

tabela �6: oprema kojom se vrši monitoring u kantonima

Kakanj- U Kaknju postoji jedna automatska stanica u centru grada, čiji je vlasnik TE Kakanj, koja mjeri i meteorološke parametre i koja je umrežena sa još jednom meteorološkom stanicom. U donjoj tabeli su dati parametri koji se prate automatskom stanicom.

Broj stanica So

2

no

2

no

no

x

co o3

USČ

automatske stanice

kakanj � x x x x x x x

tabela �7: Parametri koji se prate na monitprimg stanici u kaknju

Po pitanju monitoringa biološkog zagađivanja zraka, dosa-da se pratilo biološko zagađivanje zraka polenom na Pri-rodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, ali s obzirom na trenutne probleme u finansiranju i održavanju ove stan-ice podaci se sistemski ne obrađuju.

Ciljevi i mjere koje je potrebno poduzeti

Prema analizama postojećeg stanja na sadašnjim lokaci-jama je potrebno izvršiti dopunu i poboljšanje monitoring sistema, kao i proširiti monitoring mrežu na ostale gradove. Poštujući trenutnu društvenu i ekonomsku situaciju, može


indikatori

se reći da je neophodno implementirati sistem monitoringa kvaliteta zraka u urbanim područjima koja imaju značajne industrijske aktivnosti i/ili broj stanovnika veći od 50.000. Po ovoj klasifikaciji potrebno je uspostaviti monitoring kvaliteta zraka u 11 gradova u FBiH. Posebno je pitanje tipa stanice / opreme: da li koristiti stanice sa polusatnim uzorkovanjem i automatskom hemijskom analizom (upute EU) ili stanice sa 24-satnim uzorkovanjem i analizom u laboratorijima (preporuka WHO).

Sistemi monitoringa kvaliteta zraka zahtijevaju uspostav-ljanje centara sa osobljem osposobljenim za upravljanje. Centri se moraju brinuti o:

Sakupljanju i obradi podataka;Objavljivanju podataka;Izdavanju periodičnih izvještaja; Izdavanju prijedloga za poboljšanja kvaliteta zraka; Održavanju mreže.

Zadatak Federalnog hidrometeorološkog zavoda je da us-postavi, organizira i upravlja sistemom monitoringa kval-iteta zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine. Iz tog razloga je potrebno uspostaviti povezanost svih centara sa FMZ, formirajući centar za praćenje, kojem će se slati podaci, te uspostaviti informacioni sistem kvaliteta zraka u cilju izvještavanja o rezultatima monitoringa u propisanim for-matima. Zadatak Federalnog hidrometeorološkog zavoda je da implementira QA/QC (Osiguranje kvaliteta i kontrola kvaliteta).

•••••

3.6 okolišni indikatori U oBlaSti UPravljanja otPadoM

otPad [tip indikatora]

komunalni otpad

izgrađenost regionalnih deponija (Posebno definiran indikator) [r]

generiranje i reciklaža ambalažnog otpada cSi 0�7 [P]

industrijski otpad

Proizvodnja industrijskog otpada [P]

opasni otpad iz industrije [P]

neopasni otpad iz industrije [P]

Stanje okoliša i posljedice [S] i [i]

Zbrinjavanje otpada iz industrije [r]

otpadna ulja (iz industrije i cjelokupnog transporta) Stare gume vozila (iz industrije i cjelokup-nog transporta) Stari akumulatori iz vozila (iz industrije i cjelokupnog transporta)

neupotrebljiva stara vozila

Elektronski i električni otpad

Medicinski otpad

Ukupna količina otpada iz zdravstvenih ustanova [P]

Proizvodnja opasnog medicinskog otpada [P]

Proizvodnja otpada iz veterinarskih ustanova [P]

Primjena pojedinačnih načina adekv. zbrin-javanja otpada iz zdr.i vet. ustanova [r]

otpad iz poljoprivrede i šumarstva

Produkcija otpada u poljoprivredi – biljna proizvodnja [P]

Produkcija otpada u poljoprivredi – stočarstvo [P]

Produkcija otpada u šumarstvu [P]

Površina pod organskom proizvodnjom [r]

Površina pod integralnom proizvodnjom [r]

tabela �8: lista okolišnih indikatora stanja sektora upravljanja otpadom u FBiH

3.6.� generatori otpada

Stanovništvo

Na području FBiH živi 2.327.466 stanovnika sa prosječnom gustoćom naseljenosti od 89,1 st/km2. Ovaj broj stanovnika se povremeno povećava, s obzirom da 520.747 stanovni-ka FBiH živi u inostranstvu. Kanton sa najvećim brojem stanovnika je Tuzlanski, gdje na površini od 2.649 km2 živi


indikatori

496.280 stanovnika.

Rast broja stanovnika u FBiH je u posljednje vrijeme u određenoj stagnaciji, što pokazuje trend promjene prirod-nog priraštaja stanovništva, koji je u konstantnom opadan-ju od 1991. godine. Sa godišnjim prirastom od 24.367 stanovnika te godine, danas se ova vrijednost kreće oko 3.000 st/god. prirasta. Posljedica ovako niskog prirodnog priraštaja je da se broj prisutnog stanovništva u FBiH već duži niz godina mnogo ne mijenja.

Industrija

Nivo industrijskih aktivnosti, izražen proizvodnim ka-pacitetom korišten je kao indikator okolnosti (driving force) koji za rezultat ima stvaranje otpada. U trenutnim uvjetima u Bosni i Hercegovini određene grane industrije dostižu više od 50% proizvodnje iz 1989. godine10,� dok veći broj industrijskih postrojenja radi sa 15-30% ugrađenih ka-paciteta ili predratne proizvodnje11.� U FBiH se trenutno vrši eksploatacija ruda u obimu od preko 6 miliona tona godišnje12,� što se najvećim dijelom odnosi na eksploataciju uglja. Kapacitet eksploatacije kuhinjske soli za upotrebu u prehrani i industrijskim aplikacijama iznosi oko 90.000 t/g13.� Godišnja proizvodnja električne energije u termoele-ktranama FBiH je oko 5.400 GWh, a u hidroelektranama oko 3.400 GWh. Najveći crnometalurški centar je Zenica, a

�0 “Proizvodnja važnijih industrijskih proizvoda”, �989.

�� “Enviromental Protection assesment report for industrial, Medical and other Hazardous Wastes in Bosnia and Hercegovina“, Bosna-S oil Services company, 2002.

�2 “Mjesečni statistički pregled FBiH”, Federalni zavod za statistiku, 2006.

�3 izvještaji koji se dostavljaju Zavodu za statisku FBiH se djelimično zasnivaju na evidenciji i dokumentaciji, a djelimično i na procjeni.

godišnja proizvodnja čelika iznosi oko 500.000 t. Kapacitet proizvodnje čeličnog i sivog liva je oko 25.000 t/g14.� Jedina značajna industrijska aktivnost u sektoru obojene metalur-gije je proizvodnja aluminija i legura u Mostaru, sa kapac-itetom oko 130.000 t/g. Godišnja proizvodnja građevinskog materijala iznosi: opeka 220.000 m3, asfaltna masa 350.000 tona15� i beton 250.000 tona16.� Ukupna godišnja proizvod-nja cementa je 1,2 miliona tona, kamena 1,5 miliona tona i gipsa 50.000 tona8. Pogoni bazne hemijske industrije su najvećim dijelom locirani u Tuzlanskoj regiji, prvenstveno sa proizvodnjom sode (180.000 t/g) i koksa (700.000 t/g). Od ostale hemijske i srodne industrije značajna je proiz-

�4 Podatak dobijen od Udruženja reciklaže

�5 “Mjesečni statistički pregled FBiH”, Federalni zavod za statistiku,

2006. �6 Bublin (2004): Pregled poslijeratne situacije zemljišnih resursa u BiH,

Fao ured u Sarajevu, Projekt gcP/BiH/002/ita

2768 2786 2801 2808 2801 2823 2832 2839 2844 2848 2845

2254

2346

22262276

2312 2307 2315 2321 2325 2328 2325

2000

2100

2200

2300

2400

2500

2600

2700

2800

2900

1991 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Stalno stanovništvo Prisutno stanovništvo

Slika 35: trend rasta broja stanovnika u FBiH (.000 stanovnika/god)

19,80%

4,70%

29,60%9,60%

16,90%

0,60%

13,80%

1,20% 0,80%

Zeni ko dobojski

Unsko sanski

Tuzlanski

Srednjo bosanski

Kanton sarajevo

Posavski

Hercegova ko neretvanski

Livanjski

Bosansko podrinjski

Slika 36: Učešće različitih kantona 2003 godine u fizičkom

obimuindustrijske proizvodnje u FBiH�7�

�7 Makroekonomski pokazatelji Federacije BiH i pojedinacnih kantona”

Federalni zavod za programiranje razvoja, 2004


indikatori

vodnja deterdženata i lijekova (kapaciteti: oko 10.500 tona deterdženata i sapuna i 180 tona lijekova). Godišnja proiz-vodnja papira u trenutnim uvjetima „neintegralne” proiz-vodnje iznosi oko 70.000 t, pri čemu se uskoro očekuje povratak na „integralnu” proizvodnju, kod koje se domaće drvo koristiti kao polazna sirovina. Proizvodnja kože izno-si oko 3.000 t/g.

U sektoru prehrambene industrije glavne aktivnosti su proizvodnja hljeba i peciva (ukupni obim proizvodnje: 140.000 t), proizvodnja mlijeka (ukupni obim proizvod-nje: 620.000hl) i mesnih proizvoda (ukupni kapacitet oko 10.000 t), te prerada voća i povrća (ukupni kapacitet: 10.000 t i 50.000 hl). U klaonicama se trenutno prerađuje oko 102.000 t sirovina.

Pod pojmom industrijski otpad razmotren je tehnološki, odnosno otpad koji nastaje kao direktna posljedica industrijskih proizvodnih procesa. Industrijske grane i pogoni koji prema količini i karakteristikama stvorenog otpada predstavljaju relativno najznačajnije proizvođače industrijskog otpada su:

JP Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZHB, (Hidroelektrane i Termoelektrane: Mostar, Tuzla, Kakanj, Čapljina, Jajce, itd) – prvenstveno otpadna šljaka i pepeo, otpadna turbinska i elektroinstalacijska ulja;Rudnici, prvenstveno rudnici uglja u tuzlanskom i srednjobosanskom bazenu – otpadna jalovina i otpadna maziva mehanizacije;Industrija crne metalurgije, prvenstveno Mittal Zenica - otpadna šljaka/ pepeo/kovarina, troska, otpadna prašina, opeka, zemlja, otpadna ulja i emulzije; Industrija obojene metalurgije, prvenstveno Alumij Mostar – otpadna šljaka, koksna prašina, željezo, opeka, anodni otpad, otpadna ulja;Livnice, prvenstveno u Tuzli, Ilijašu, Varešu i Visokom – otpadni pijesak;Ostala metaloprerađivačka industrija u Sarajevu, Hrasnici, Gradačcu, Travniku, Širokom Brijegu, Konjicu i Jajcu - otpadni metal, otpadna ulja i emulzije za obradu metala;Tvornice cementa u Kaknju i Lukavcu – otpadna ulja;Proizvodnja papira u Maglaju – ovaj pogon trenutno ne spada u glavne generatore otpada, ali se nakon povratka na integralni tip proizvodnje papira mogu očekivati znatne količine celuloznog otpada;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.8.

Hemijska industrija – tvornica koksa u Lukavcu i Fabrika sode Lukavac - otpadni CaCl2 i NaCl;Kožarska industrija, prvenstveno u Visokom – otpadna životinjska tkiva sa sadržajem štavila na bazi hromnih soli;Klaonice- otpadna životinjska tkiva;Primarna prerada drveta – otpadno drvo18;8

Građevinski sektor – različit otpadni građevinski materijal nastao kod rušenja starih i izgradnje novih objekata.

Poljoprivreda i šumarstvo

Poljoprivreda kao ljudska djelatnost zauzima značajno mjesto u općem razvoju društva. Niz aktivnosti u poljoprivredi i šumarstvu rezultiraju raznim oblicima utjecaja na okoliš. Proizvodnja bilja i stočarstvo su ključne aktivnosti u poljoprivredi tokom kojih dolazi do utjecaja kojima se treba posvetiti znatna pažnja u cilju smanjivanja štetnog djelovanja na okoliš.

Slika 37: Poljoprivredno zemljište u FBiH (ha)

Stočarstvo je jedna od grana poljoprivrede koja ima dobre prirodne uvjete za razvoj na području FBiH. Ovo se naročito odnosi na Sjeverozapadni region BiH za koji se procjenjuje da je trenutni broj stoke u ovom regionu oko 35% od prijeratnog stočnog fonda.

�8 iako otpadno drvo iz primarne prerade, kao i najveći dio građevinskog otpada, ne predstavlja opasni otpad, za odlaganje ovakvog otpada je potreban značajan prostor. U slučaju odlaganja velikih količina ovakvog otpada na relativno malim površinama, bez obzira na biorazgradivost ili inertnost otpadnog materijala, nije zane-marivo čisto fizičko opterećenje same lokacije i njenog okruženja.

9.

10.

11.12.13.

1471050

0

719000

419000

2000

1140000ostale vrste zemljišta

poloprivredne površine

obradivo

pašnja ko

barsko i ostalo


indikatori

U šumarstvu kao ljudskoj djelatnosti, aktivnosti na eksploataciji šume rezultiraju i nastankom određene vrste otpada. U FBiH je 858.263,1 ha zemljišta obraslo šumom. U 2006. godini ukupna količina bruto drvne mase u FBiH199 iznosila je 2.593.736 m3, dok je ostvarena proizvodnja šumskih drvnih sortimenata sveukupno bila 2.217.333 m3.

Zdravstvo

Okolinsko neadekvatno provođenje aktivnosti na zdravstvenoj zaštiti ljudi i životinja predstavlja vrlo ozbiljnu prepreku smanjivanju utjecaja na čovjekovu životnu sredinu. Obaveza je prvenstveno uspostaviti praćenje nastanka ove vrste otpada, te uvesti mehanizme za njegovo adekvatno zbrinjavanje.

�9 Podaci za 2006. godinu dobiveni iz Federalne uprave za šumarstvo

Slika 40: Broj zdravstvenih ustanova za suzbijanje, liječenje,

prevenciju i dijagnosticiranje bolesti kod ljudi na području FBiH

Prema podacima Službe za statistiku Zavoda za javno dravstvo Federacije BiH za 2005. godinu u FBiH postoje ukupno 253 zdravstvene ustanove za suzbijanje, liječenje, prevenciju i dijagnosticiranje bolesti kod ljudi i to 85 domova zdravlja, 23 bolničke ustanove, 125 apoteka i 20 zavoda.

60

23

5

Javne veterinarske stanice

Privatne veterinarske stanice

Veterinarski zavodi

Slika 4�: Broj veterinarskih zdravstvenih ustanova za suzbijanje, liječenje, prevenciju i dijagnosticiranje bolesti kod životinja na

području FBiH

Prema podacima Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva iz 2006. godine, u FBiH ima ukupno 88 veterinarskih ustanova za suzbijanje, liječenje, prevenciju i dijagnosticiranje bolesti kod životinja, i to 60 javnih veterinarskih stanica, 23 privatne veterinarske stanice i 5 veterinarskih zavoda (Veterinarski fakultet Sarajevo, Veterinarski zavod Mostar, Veterinarski zavod Tuzla, JP Kantonalna veterinarska stanica Sarajevo i Veterinarski zavod Zenica).

2311

2253

2066

2193

2003 2004 2005 2006

Slika 39: Proizvodnja šumskih sortimenata (.000 m3) u FBiH po

godinama

85

23

125

20

Domovi zdravlja

Bolni ke ustanove

Apoteke

Zavodi8%

7%

50%

15%

1%6%

5%

3%3% 2%

Unsko sanski

Posavski

Tuzlanski

Zeni ko dobojski

Bosanskopodrinjski

Srednjobosanski

Kanton Sarajevo

Hercegova ko neretvanski

Zapadno hercegova ki

Kanton 10

Slika 38: Učešće kantona u stočarskoj proizvodnji u FBiH prema ukupnom broju grla stoke i peradi


indikatori

3.6.2 Komunalni otpad

Komunalni čvrsti otpad sastoji se od kućnog i drugih sličnih vrsta otpada koje nastaju u industriji i uslužnim djelatnostima. Obično se komunalni otpad deponira na odlagalištima. U većini područja pokrivenim uslugama prikupljanja otpada, otpad se ne razdvaja jer su kapaciteti odvajanja i recikliranja u FBiH još uvijek nedovoljni.

Stepen pokrivenost uslugama (MCSD- 109- R)/ P - indikator stepena pokrivenosti uslugama prikupljanja otpada definirala je Mediteranska komisija za održivi razvoj (MCSD). Zbog izraženog problema nelegalnog odlaganja u zemljama u razvoju, kao i nerazvijenim područjima Evrope, uvedeno je praćenje ovog indikatora jer se smatra da je pokrivenost uslugama prikupljanja i odvoženja otpada elementarna civilizacijska tekovina, jednaka kao pristup vodosnabdijevanju i sistemima odvodnje otpadnih voda. Prema istraživanjima do izrade Strategije pokrivenost uslugama u FBiH značajno je varirala. Prosječna pokrivenost iznosi 70%.

Broj neuređenih i nelegalnih deponija (Posebno definiran indikator-S) - nizak stepen pokrivenosti uslugama prikupljanja rezultira velikim brojem nelegalnih odlagališta. Na teritoriji Federacije rasprostranjene su 1.893 lokacije nelegalnih odlagališta, različite površine, a koje zauzimaju ukupnu površinu od 974.221 m2. Prema podacima Federalne uprave civilne zaštite FBiH postoji 21 uređeno odlagalište, te 33 djelomično ili nikako uređena općinska odlagališta.

62

66

385

850

8

280

108

70

50

36

1. Unsko sanski

2. Posavski

3. Tuzlanski

4. Zeni ko dobojski

5. Bosansko podrinjski

6. Srednjobosanski

7. Hercegova ko neretvanski

8. Zapadno hercegova ki

9. Kanton Sarajevo

10. Livanjski

Slika 42 Broj registriranih nelegalnih deponija po kantonima FBiH

Općinska odlagališta su većinom otvorenog tipa i to su najčešće prostori nepripremljeni za tu namjenu i nemaju nikakve sisteme za zaštitu tla, vode i zraka. Kontrole procjednih voda i gasova nema gotovo ni na jednoj općinskoj deponiji. Povremeno se vrši zasipanje otpada inertnim materijalom pomoću manjih bagera.

Djelomično uređena su odlagališta općine Tešanj, Krupa (Krivodol) i Mostar (Uborak). Na tim odlagalištima urađen je djelomično multibarijerni sistem izolacije, sistem za prikupljanje i odvodnju procjednih voda, odlagališta su ograđena, i postoji uprava. Samo Kanton Sarajevo i Zeničko-dobojski kanton imaju izgrađenu sanitarnu deponiju. Na sanitarnoj deponiji Smiljevići (Kanton Sarajevo) uređaj za pročišćavanje otpadnih voda je u fazi pripreme za puštanje u pogon.

Na većini postojećih odlagališta se odlažu sve vrste opasnog i neopasnog otpada iz domaćinstava, uključujući i kabasti otpad, zatim građevinski otpad, otpad iz medicinskih ustanova, otpad čije je porijeklo iz industrijskih pogona, itd. Otpad animalnog porijekla se ili odlaže na općinske deponije ili na nelegalne deponije. Hitno treba početi sa izgradnjom regionalnih sanitarnih deponija, kako bi se moglo pristupiti sanaciji i zatvaranju općinskih odlagališta, ključno je zapažanje pri razmatranju ovog indikatora.

Produkcija komunalnog otpada (EEA-CSI 016-P) - Pouzdanih podataka o stvaranju komunalnog otpada u FBiH nema. Procjena stvaranja komunalnog otpada bazirana je na produkciji po stanovniku u ruralnim i urbanim područjima i prema njoj prosječna produkcija komunalnog otpada u FBiH iznosi 269 kg/stanovniku/ god, a varira od 211 u Zapadno-hercegovačkom do 386 u Sarajevskom kantonu.

Ovi podaci svrstavaju FBiH u rang zemalja Istočne Evrope čiji je prosjek 336 kg/st/god. za 2005. godinu. Poljska izvještava o produkciji od 260 kg/st/god, Češka Republika 280 kg/st/god, Slovačka 319 kg/st/god, a Slovenija 458 kg/st/god. To je znatno ispod produkcije zemalja Zapadne Evrope koja iznosi 580 kg/st/god. Nizak stepen produkcije otpada povezan je sa standardom stanovništva i niskim stepenom potrošnje. Za predviđanje najgoreg mogućeg scenarija za period do 2018. godine, kao osnova su uzeti podaci Kantona Sarajevo. Uz pretpostavku istog trenda rasta, kao u odnosu na 1990.godinu,dobiva se da će produkcija otpada na ovom području do 2017. godine iznositi 1,2 kg/st/dan.


indikatori

Generiranje i reciklaža ambalažnog otpada (EEA-CSI 017) - Pouzdanih statističkih podataka o nastanku ambalažnog otpada u FBiH, nema. Prema podacima iz bivše Jugoslavije (period prije 1990. godine), u gradovima sa preko 150.000 stanovnika nastajalo je 100 kg/st/god. Podatak da u urbanim područjima ima 34% ambalažnog otpada, za urbane dijelove grada Sarajeva daje količinu od 135 kg/st/ god, što nam daje razumno povećanje u odnosu na 1990. godinu, ako se uzme o obzir promjena potrošačkih navika. Glavni izvor staklene ambalaže su domaćinstva, ugostiteljski objekti, uredi i supermarketi. Procjenjuje se da u BiH nastaje 35,000 - 40,000 t od čega je približno 30%, iskoristivo. Ako promatramo samo teritorij FBiH, onda procjenjujemo da taj broj iznosi 60% od ukupne produkcije, odnosno 24000 t/god. Ovaj podatak se bazira na podatku Udruženja za reciklažu FBiH iz 1991. godine kada je produkcija staklene ambalaže iznosila 38,000 t/god u BiH. Sistem odvojenog odlaganja prikupljanja i prerade ambalažnog otpada u FBiH nije uspostavljen. Iskustvo postoji, ali je utemeljeno na projektima ograničenog teritorijalnog obuhvata. U razvoju ovog koncepta najviše su napredovali Sarajevo, Zenica, Bosanska Krupa, te Posušje.

Od ukupno proizvedene količine ambalažnog otpada sistemom odvojenog prikupljanja, prikupi se vrlo mala količina. Procjena stepena reciklaže u FBiH bazirana je na procjeni Udruženja za reciklažu FBiH, te podataka Vanjskotrgovinske komore o uvozu-izvozu ovih sirovina prema kojoj je procent prikupljenog papira oko 20-25%, plastike manje od 1%, aluminija veći od 60% i stakla manji od 1.5%.

3.6.3 industrijski otpad

Proizvodnja industrijskog otpada [P] - Godišnja proizvodnja (stvaranje) industrijskog otpada samo iz termoelektrana, procesa proizvodnje čelika i sode, kao generatora daleko najvećih količina otpada, je ukupno preko 1.85 miliona tona (šljake, pepela, te CaCl2 i NaCl iz proizvodnje sode). Procjene variraju između 1,85 i 2,35 miliona tona, prvenstveno zbog promjenljivog udjela nesagorivih materija u uglju koji spaljuju termoelektrane. Iako se ove vrste otpada prema Pravilniku o kategorijama sa listama ne smatraju opasnim, mogu zbog pH vrijednosti i promjenljivog sadržaja teških metala predstavljati znatno lokalno opterećenje u slučaju odlaganja na nezaštićeno tlo. Pored ovoga, u rudnicima uglja (kao daleko najvećim

230

225

255

260

215

210

280

210

400

212

1. Unsko sanski

2. Posavski

3. Tuzlanski

4. Zeni ko dobojski


6. Srednjobosanski



9. Kanton Sarajevo

10. Livanjski

Slika 43: Produkcija komunalnog otpada po kantonima FBiH

(kg/stanovnik/dan)

Izgrađenost regionalnih deponija (Posebno definiran indikator-R) - Strategijom gospodarenja otpadom, EU PHARE, koja nije formalno usvojena u FBiH, predložen je regionalni koncept gospodarenja komunalnim otpadom čime je, a kao način konačnog zbrinjavanja otpada, predviđena izgradnja regionalnih deponija. Operacionalizaciji ovog koncepta doprinio je kredit Svjetske Banke namijenjen izgradnji regionalnih deponija. Međutim, primjetno da se u dosadašnjoj praksi koncept regionalnog upravljanja otpadom, ne sagledava cjelovito, odnosno fokus je isključivo na izgradnji deponija.

Istraživanja o postignućima na primjeni koncepta regionalnog deponiranja pokazala su da su predložene lokacije za pet regionalnih deponija (Sarajevo, Zenica, Grude, Tuzla, Bihać), kojima gravitira ukupno 41 općina, odnosno 51,25%. Lokacije u Grudama, Tuzli i Bihaću nisu prihvaćene i postoji izražen NIMBY sindrom, odnosno značajan otpor stanovništva i lokalne administracije u neposrednoj blizini lokacije. Četiri općine su izrazile spremnost za međuopćinsko udruživanje i odlaganje na deponijima lociranim na teritoriji RS (Doboj i Bijeljina). Općine Bosansko -Podrinjskog kantona su potpisale međuopćinski sporazum sa općinama iz RS za odlaganje na regionalnoj deponiji u Goraždu (ukupno deset općina). Nakon izvršenog vrednovanja potencijalnih lokacija, za izgradnju regionalne deponije izabrana lokacija Trešnjica u blizini Goražda te se pristupilo izradi ostale potrebne dokumentacije. Inicijativa za rješavanje ove problematike pokrenuta je i na prostoru općina Grahovo, Livno i Glamoč. Ostale općine federacije njih 32 ili 40% ostale su neriješenog statusa.


indikatori

rudnicima) godišnje se izdvoji oko 250.000 do 300.000 t jalovine koja zbog svog sastava predstavlja svakako manje opterećenje za okoliš. U pogledu prostorne raspodjele, najveće količine industrijskog otpada nastaju u širem području Tuzle i Zenice.

Opasni otpad iz industrije [P] - Izuzimajući otpadna ulja, stare akumulatore i električni i elektronski otpad iz industrijskih aplikacija (procijenjene ukupne količine 3000-4000 t/god), specifični opasni otpad iz industrijskih aktivnosti nastaje u procijenjenim količinama od 2000 do 3000 t/god, od čega do 1000 t/god čine otpadni industrijski muljevi, a ostatak brojni, svakako znatno manji tokovi otpada kao npr. otpadni kiseli i bazni rastvori, otpadni aditivi, otpadni metali onečišćeni emulzijama za obradu metala. Iako je ovako promatran količinski udio opasnog otpada mali (> 0.5%), upravo taj opasni otpad u slučaju neadekvatnog zbrinjavanja može imati najnegativnije učinke po okoliš.

Slika 44: Površina pokrivena industrijskim otpadom u FBiH

(najopterećenija područja) - (ha)

Neopasni otpad iz industrije [P] – Uvjetovano ogromnim udjelom otpadne šljake i pepela iz velikih industrijskih peći i kotlova, jalovine, tehnološkog otpada iz industrije sode, ali i brojnih drugih materijala poput otpadnog pijeska iz livnica, otpadnog metala, itd. koji su prema Pravilniku o kategorijama sa listama FBiH svrstani kao neopasni otpad, najveći dio (preko 99%) ukupnog otpada iz industrije u trenutnim uvjetima predstavlja neopasni otpad.

Stanje okoliša i posljedice [Indikatori S i I] - Prema dosadašnjim saznanjima, najmanje 170 ha (1.700.000 m2)20� površine zemljišta je na području FBiH prekriveno akumuliranim neadekvatno odloženim industrijskim otpadom iz velikih industrijskih pogona, prije svega šljakom i pepelom iz velikih industrijskih kotlova.

Međutim, pokrivenost površina neadekvatno odloženim industrijskim otpadom se samo uvjetno može uzeti kao indikator stanja okoliša (indikator S), s obzirom da on odražava samo prostornu komponentu. Također, nije moguće uspostaviti kvalitetne indikatore rezultirajućih utjecaja na okoliš (indikator I), s obzirom da se pojedini utjecaji uzročno-posljedično ne mogu kvantificirati.

Zbrinjavanje otpada iz industrije [R] - Stvarni prirast godišnjih količina ukupnog otpada iz industrije ne može se pouzdano predvidjeti. Moguće je pretpostaviti da se primjenom principa prevencije (usklađivanje s BAT-ovi-ma, „zelena“ nabavka) može spriječiti proporcionalan rast količina otpada sa porastom obima industrijske proizvod-nje (trenutno se grubo može računati da je vrijednost ovog indikatora prevencije stvaranja otpada praktično jednaka nuli).

Zbog navedenog je u trenutnim uvjetima primjerenije foku-sirati se na adekvatno zbrinjavanje otpada koji se proizvede, kao glavnim indikatorom odgovora društva. Pored ovoga će sanacija postojećih neadekvatnih odlagališta otpada iz in-dustrije, izražena kao procent sanirane površine pod nead-ekvatno odloženim otpadom u odnosu na sadašnje stanje, biti korištena kao drugi indikator odgovora društva.

Prema raspoloživim informacijama o postupanju s industr-ijskim otpadom iz različitih izvora tek oko 10% ili manje od ukupne količine industrijskog otpada koji se stvara se adek-vatno zbrinjava tj. prvenstveno iskorištava kao sekundarna

20 Enviromental Protection assesment report for industrial, Medical and other Hazardous Wastes in Bosnia and Hercegovina“, Bosna-S oil Services company, 2002.

101

30

28

11

7,5

Tuzla

Kakanj

Zenica

Lukavac

Maglaj


indikatori

sirovina (zbrinjavanje dijela šljake i pepela iz TE –približno između 150.000 i 200.00021� tona), dok se oko 90%22� ili više neadekvatno odlaže na nezaštićeno tlo ili spaljuje pod neadekvatnim ili nekontroliranim uvjetima.

Podaci koje Federalno ministarstvo okoliša i turizma, kao i kantonalna ministarstva okoliša, u okviru postupka iz-davanja okolinskih dozvola za pojedine pogone i postroje-nja od industrijskih subjekata dobiju, predstavljat će osno-no-vu za uspostavu prve kvalitetne baze podataka (Registar zagađivača).

Otpadna ulja (iz industrije i cjelokupnog transporta) - U cijeloj BiH se godišnje ukupno troši oko 22.000 - 23.000 t maziva. Ovaj podatak obuhvata zbirnu potrošnju u svim vrstama industrijskih i aplikacija u sektoru transporta, te se može promatrati kao indikator D. Od ove količine približno 50% ili 11.000-11.500 t/god. moguće je prikupiti nakon upotrebe, dok se ostatak u toku eksploatacije nemi-novno gubi u okolišu uslijed isparavanja lakših frakcija, curenja, kapanja, itd. Na osnovu relativnog odnosa popu-lacije, broja vozila i aktivnosti industrije, procijenjeno je da se na području FBiH može prikupiti oko 6.600-7.500 tona otpadnih maziva. Ovako prikupljena otpadna maziva se uglavnom spaljuju na nepropisan način kao jeftino „al-ternativno gorivo“ u raznim sistemima grijanja23 . Mali dio industrije trenutno prikupljena otpadna ulja izvozi radi adekvatnog zbrinjavanja u inostranstvu, što je manje od 2% od ukupne količine prikupivih maziva), s obzirom da u zemlji trenutno nema okolinsko prihvatljivih rješenja za konačno zbrinjavanje.

Stare gume vozila (iz industrije i cjelokupnog transpor-ta) - Količina otpadnih guma koje nastaju u FBiH iznosi

2� Zasnovano na podacima od tE o količinama uglja koje se spale, prosječnom sadržaju nesagorivog ostatka u uglju, kao i podacima o stvarnoj upotrebi šljake/pepela u industriji cementa

22 Uslovljeno odnosom količina, tek oko �0% ili manje ukupnog indus-trijskog otpada biva upotrijebljeno za druge namjene, prije svega zbog upotrebe šljake i pepela iz tE kakanj u tvornici cementa kakanj (prema podacima iz tE kakanj i tvornice cementa kakanj). jedan od rijetkih dobrih primjera efikasnog zbrinjavanja vlastitog otpada je aluminij d.d.. koji prema podacima dostavljenim u okviru istraživanja za Strate-giju preko 70% stvorenog otpada (najvećim dijelom željezo, šljaka, pepeo, opeka, prašina i ulja – u ukupnoj godišnjoj količino od oko �0.000 t) preda firmama koje se bave reciklažom ili zbrinjavanjem, dok se za sekundarnu metaloprerađivačku industriju može reći da najveće količine (metalnog) otpada, prema procjenama Udruženja za reciklažu preko 90%, bivaju iskorištene kao sekundarne sirovine. Međutim, udio ovih količina otpada u ukupnom industrijskom otpadu je mali, pa stoga i relativno učešće (doprinos) u ukupno zbrinutom industrijskom otpa-

du. 23 Subjekti koji takvo sagorijevanje provode uglavnom nisu spremni o tome dostavljati podatke obzirom da bi ukidanjem takve prakse izgu-bili ekonomske povoljnosti upotrebe takvog jeftinog „alternativnog goriva“.

oko 4.500 t otpadnih guma vozila, od čega se najveći dio neadekvatno odlaže, spaljuje ili dugoročno skladišti. Ot-padne gume spadaju u neopasni otpad. Dio starih guma se reciklira tzv. protektiranjem, prema grubim procjenama, u količini do 5%24� od ukupne količine starih guma.

Stari akumulatori iz vozila (iz industrije i cjelokupnog transporta) - Na području FBiH godišnje nastane oko 3.900 t starih akumulatora. Prema podacima dobivenim direktno od glavnih prikupljača starih akumulatora, na području ci-jele FBiH se postiže godišnje prikupljanje najmanje 3000 t starih akumulatora. Zadnjih godina su, zbog nedostatka adekvatnih lokalnih kapaciteta, prikupljeni stari akumula-tori najvećim dijelom25� izvoženi radi reciklaže u inostran-stvo, prvenstveno Sloveniju. Akumulatori zbog sadržaja teških metala (olovo) i elektrolita (kiselina) spadaju u opas-ni otpad.

Neupotrebljiva stara vozila - Na području FBiH trenutno ima ukupno najmanje 225.000 starih vozila ili 337.50026� tona ovog otpada, tj. vozila koja se isključuju iz upotrebe27� (in-dikator P). Trenutno se na brojnim lokacijama na otvorenom privremeno gomilaju takva vozila prikupljena unutar cijele BiH, međutim, ovo zasad nije moguće kvantificirati . U zem-lji trenutno nije u pogonu ni jedno postrojenje za obradu ne-upotrebljivih starih vozila rezanjem i separacijom pojedinih materijala. Prema iskustvenim podacima, sastav starih vozi-la je: 64% željezo, 6% aluminij, 9% plastični materijali, 2,9% gume, dok ostatak čine različiti drugi materijali. Neupotre-bljiva stara vozila spadaju u neopasni otpad, pod uvjetom da se sadržana ulja i druge tečnosti, filteri za ulje, akumulatori, zračni jastuci, komponente koje sadrže živu ili PCB i kočione obloge sa sadržajem azbesta prethodno odvoje.

Slika 45: količine ostalih vrsta otpada (FBiH)

24 cardS Waste recycling Pilot Project, 2004-2006. 25 Prema podacima iz vtk BiH, u 2006. godini je izvezeno 3656 t .

26 Pretpostavlja se da je prosječna težina vozila oko �.500 kg. 27 koristeći podatak da je od oko 450.000 registriranih vozila približno polovina starija od �5 godina, te pretpostavljajući da se između 60 i 80% ovakvih starih vozila, prosječne mase oko �,4 t, godišnje isključi iz upotrebe.

7500

4500

3900

8000

Otpadna maziva

Otpadne gume od vozila

Otpadni akumulatori

Otpadna elektroni ka i elektronskaoprema


indikatori

Slika 46: količine opasnog medicinskog otpada (t/god)

po kantonima

Proizvodnja otpada iz veterinarskih ustanova [P] - Godišnje u FBiH nastane 191,5 m3 otpada iz veterinarskih ustanova. Prema podacima iz literature otpad iz laboratorija ima specifičnu težinu od 0,1 t/m3, iz čega se može zaključiti da se u FBiH proizvede oko 20 t/g veterinarskog otpada.

Primjena pojedinačnih načina adekvatnog zbrinjavanja otpada iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova [R] - Skoro sve veće zdravstvene ustanove u FBiH imaju jednokomorne peći za spaljivanje (komunalnog) otpada koje neke od njih koriste za spaljivanje patološkog otpada na nekontroliran način. Ne vrši se monitoring emisija u zrak, a pećima najčešće rukuje nekvalificirano osoblje. Većina ovih peći ne zadovoljava tehničke specifikacije, pa su zbog toga neke i trajno stavljene van upotrebe.

Opća bolnica Sarajevo i Klinički centar Univerziteta u Sarajevu imaju i aparate za sterilizaciju i mljevenje oštrih predmeta. To zahtjeva i odvojeno prikupljanje ove vrste otpada koji se, nakon provedene procedure, opet miješa sa komunalnim otpadom. Ista situacija je i u veterinarskim zavodima u Bihaću i Zenici.

U FBiH postoji i dvokomorni incinerator za medicinski otpad kapaciteta 300 kg/dan koji je lociran na gradskoj deponiji Uborak u Mostaru i van funkcije je.

Trenutno 39% otpada proizvedenog u zdravstvenim ustanovama u Kantonu Sarajevo, ili cca. 180 t/god koji

Elektronski i električni otpad - Proizvodnja ove vrste otpada iznosi oko 4 kg/stanovnik godišnje, odnosno oko 16.000 t/god. na nivou cijele zemlje, od čega je:

4.000 tona kućne i kancelarijske električne i elektronske opreme (TV, kompjuteri, kancelarijske mašine, mobilni telefoni, itd);12.000 tona bijele tehnike.

Na nivou FBiH godišnje nastaje oko 5800 t električnog i elektronskog otpada iz domaćinstava, ne uključujuću ovu vrstu otpada iz administrativnih i drugih objekata. Uzimajući u obzir i ovu kategoriju, procjenjuje se da bi za područje FBiH odgovarala ukupna količina od oko 8.000 t/god. Pretpostavlja se da se zbrinjavanje svodi na rijetke pojedinačne inicijative koje obuhvaćaju manje od 5% stvorene količine ove vrste otpada. Električni ili elektronski otpad sa sadržajem PCB, HCFC, HFC, slobodnog azbesta ili drugih opasnih materija, smatra se opasnim.

3.6.4 Medicinski otpad

Ukupna količina otpada iz zdravstvenih ustanova [P] - U FBiH ne postoji registar količina otpada koji nastaje kod zaštite zdravlja ljudi i životinja. Prema procjenama prosječna proizvodnja ukupnog otpada iz zdravstvenih ustanova u FBiH je oko 2 kg/osobi/god. tako da se u zdravstvenim ustanovama u FBiH proizvede oko 5.000 tona otpada godišnje.

Od ukupnih količina otpada iz zdravstvenih ustanova jedino se 39% ukupnog otpada nastalog iz zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevo (oštri predmeti, 327 t/g) i 0,5% otpada nastalog u FBiH (farmaceutski otpad, 250 t/g) zbrinjava adekvatno iz čega slijedi da se 88% ovog otpada u FBiH neadekvatno zbrinjava.

Proizvodnja opasnog medicinskog otpada [P] - Udio opasnog medicinskog otpada u ukupnoj količini otpada iz zdravstvenih ustanova iznosi do 50%. Prosječna produkcija opasnog medicinskog otpada je u FBiH oko 1,1 kg/osobi/god. Koristeći ovu referentnu vrijednost može se zaključiti da se u zdravstvenim ustanovama u FBiH proizvede cca. 2.500 tona opasnog medicinskog otpada godišnje. Od ukupnih količina medicinskog opasnog otpada jedino se 39% ukupnog otpada nastalog iz zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevo (oštri predmeti, 327 t/g) i 0,5% otpada nastalog u FBiH (farmaceutski otpad, 250 t/g) zbrinjava adekvatno. Projicirano na nivo FBiH, možemo zaključiti da se 77% opasnog medicinskog otpada neadekvatno zbrinjava.

•

•

316

45

546

442

37

282

250

90

461

90

1. Unsko sanski

2. Posavski

3. Tuzlanski

4. Zeni ko dobojski


6. Srednjobosanski



9. Kanton Sarajevo

10. Livanjski


indikatori

otpada na oštre predmete se melje i sterilizira prije odlaganja sa komunalnim otpadom, što na nivou FBiH iznosi cca. 4% ukupnog otpada koji nastane u zdravstvenim ustanovama.

Konačno zbrinjavanje otpada iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova u FBiH se vrši metodom nesanitarnog odlaganja na gradska odlagališta zajedno sa komunalnim otpadom. Jedno se u Kantonu Sarajevo patološki medicinski otpad (posteljice, amputati i sl) prikuplja posebno i odlaže na gradsko groblje dok se ostali otpad iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova, zajedno sa komunalnim otpadom, odvozi na jedinu, potpuno sanitarnu deponiju u FBIH. To znači da se

18% otpada nastalog iz medicinskih ustanova i 12% otpada iz veterinarskih ustanova u FBiH zbrinjava odlaganjem na sanitarnu deponiju. Izuzetak ovom pravilu predstavlja farmaceutski otpad koji se u FBiH prikuplja posebno, stavlja u metalnu burad i inertizira zalijevanjem cementom ili izvozi na neškodljivo uništavanje.

Na osnovu broja veterinarski ustanova u Kantonu Sarajevo, te procjene količine otpada koja nastaje u njima i odlaže se na sanitarnu deponiju, može se zaključiti da se 88% otpada iz veterinarskih ustanova odloži na nesanitaran način na gradska odlagališta zajedno sa komunalnim otpadom.

3870; 78%

920; 18%

210; 4%

Nesanitarno zbrinuti otpad (t/god)

Sanitarno zbrinuti medicinski otpad iz Kantona Sarajevo (t/god)

Farmaceutski i medicinski otpad izvoz

460

440

Izvoz Austrija farmaceutski otpad

Izvoz Njema ka medicinski otpad

Izvoz inkapsuliranogmedicinskog i farmaceutskogotpada iz FBiHuperiodu2003 2006. god.

Slika 47: Prikaz načina zbrinjavanja medicinskog otpada u FBiH (t/god)

12000

70000

180

1230

Žetveni ostaci

Ubu ala silaža i sijeno

Otpadna ambalaža od pesticida

Ostala otpadna plastika i ambalaža

Slika 48: Produkcija otpada u poljoprivredi – biljna proizvodnja (t/god)


indikatori

Produkcija otpada u poljoprivredi – stočarstvo [P] - Aktivnosti u stočarstvu stvaraju velike količine otpadnih materija, koje je potrebno zbrinuti na okolinski prihvatljiv način. Na području FBiH najveće količine otpada nastalih na farmama i ribogojilištima nastaju u obliku otpadnih životinjskih tkiva; proizvedenog stajnjaka na farmama i otpada od uginule ribe. Procjenjuje se da se najviše količine otpada u stočarstvu generiraju u obliku stajnjaka na farmama. Procjene za FBiH se kreću do 4,6 miliona t/god proizvedenog stajnjaka.

S druge strane, imajući u vidu broj stoke na području FBiH, kao i iskustvenih procjena mortaliteta broja grla stoke na farmama, dolazi se do procjene da nastaje 4700 t/god otpadnog životinjskog tkiva. Godišnja količina uginule ribe u ribogojilištima se procjenjuje na 40 t/god.

Na osnovu raspoloživih podataka o ukupnom stočarskom fondu u FBiH i prosječnog mortaliteta za zdravu stoku, te uginulu uslijed raznih bolesti, može se doći do podatka o prosječnom ukupnom broju uginulih životinja tokom 2006. godine. Mortalitet pojedinih vrsta stoke i peradi se procjenjuje prema pretpostavkama da će uginuti oko 2% ukupnog fonda odraslih goveda oko 6% ukupnog fonda sitnih preživara (ovce, koze), uginut će oko 7% ukupnog fonda odraslih peradi i oko 4% ukupnog fonda odraslih svinja.

Procijenjeno je da se najveće količine otpadnih tkiva dobiju u proizvodnji goveda (1866 t/god) i ovaca (1625 t/god), dok se u uzgajanju koza dobije 135 t/god, svinja 377 t/god i peradi i koka 665 t/god. Prema dostupnim podacima o isplaćenim naknadama za štetu i evidenciji iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva-sektor veterinarstva, u 2006. godini od različitih oblika bolesti uginulo je 14 goveda, te 1603 ovce.

3.6.5 otpad iz poljoprivrede i šumarstva

Produkcija otpada u poljoprivredi – biljna proizvodnja [P] - Otpad nastao direktno iz biljne poljoprivredne proizvodnje može se svrstati u nekoliko tipova, a s obzirom na količine koje se generiraju. Značajne mogućnosti za adekvatno zbrinjavanje postoje za sljedeće tipove otpada, koji su identificirani kao najvažniji u biljnoj poljoprivrednoj proizvodnji, a to su otpad od žetvenih ostataka; otpad od ubuđale silaže i sijena; zatim otpadna biljna tkiva nastala uklanjanjem biljne mase sa međa, kanala, pored puteva, neobrađenih parcela, ekonomskih dvorišta i sl. (ambrozija i drugi korovi), otpadna ambalaža od pesticida, a koja sadrži opasne materije i ostala otpadna ambalaža i plastika.

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku28 za 2006.9 godinu imamo 33.493 ha požnjevenog žita (pšenica, raž, ječam, zob). Na osnovu poznatog podatka odnosa mase zrna i mase slame dolazi se do podatka o godišnjoj količini žetvenih ostataka od 12000 t. Također, približno 15% od ukupno proizvedene silaže i sijena ostane neiskorišteno, pa se procjenjuje da je u 2006. godini količina ubuđale silaže i sijena iznosila oko 70.000 t/god. Približno oko 500 t/god. otpadnih biljnih tkiva nastane uklanjanjem biljne mase sa međa, kanala, pored puteva, neobrađenih parcela, ekonomskih dvorišta i sl. (ambrozija i drugi korovi).

Prema dostupnim podacima sa graničnih prijelaza u BiH procjenjuje se da je godišnji uvoz pesticida u FBiH oko 1.200 t. Ako se pretpostavi da je udio ambalaže u ukupnoj bruto masi pakovanja pesticida nekih 15% dolazi se do količine od 180 t/god. otpadne ambalaže nastale od korištenja pesticida (sadrži opasne materije). Kada je riječ o ostaloj otpadnoj plastici i ambalaži, na osnovu dosadašnje prakse na poljoprivrednim dobrima, može se doći do procjene nastale količine ove vrste otpada od 1230 t/god.

28 http://www.fzs.ba/Podaci/poljoprivreda2006.htm

4700

40

Otpad od životinjkog tkiva

Otpad od uginule ribe

4550000Produkcija stajnjaka

Slika 49: Produkcija otpada u poljoprivredi – stočarstvo (t/god) [P]


indikatori

produkcijom otpada od iskorištavanja šuma. Količina bruto drvne mase i šumskih drvnih sortimenata realiziranih u 2006. godini (četinari i lišćari ukupno) iznosila je 2.593.736 m3, a ostvarena proizvodnja sortimenata (neto masa) iznosila je 2.217.333 m3.

Razlika između ukupne količina bruto drvne mase i ostvarene proizvodnje šumskih drvnih sortimenata u FBiH u 2006. godini iznosila je cca. 376.400 m3. Ovo je u osnovi biorazgradivi otpad od iskorištavanja šuma, koji je ustvari organska materija koja svojim daljim razlaganjem u najvećem broju slučajeva predstavlja osnovu za ishranu drugih segmenta ekosistema, te ostaje u šumi.

Površina pod organskom proizvodnjom [R] - Organska proizvodnja hrane temelji se na biološkoj kontroli i suzbijanju upotrebe bilo kakvih hemijskih sredstava. To znači zdrava zemlja, hemijski netretirano sjeme, te zabrana upotrebe bilo kakvih hemijskih sredstava za prskanje. Organska proizvodnja je u sebi inkorporirala sva moderna dostignuća, kako u području ishrane i hrane, tako i u onome što zovemo socijalna, društvena pravda, ili ono što zovemo demokracija.

Ako se uzme da je prosječna masa ovce 50 kg, a goveda 400 kg, onda se dobije podataka o ukupnoj produkciji životinjskog tkiva u količini od oko 86 t/god, a koje je nastalo uslijed raznih bolesti.

Kada je riječ o stajnjaku, njegova količina, kao i hemijski sastav može da varira u zavisnosti od broja i vrste životinje, starosti, svarljivosti obroka, sadržaja proteina i celuloze u obroku i sl. Ranije provedena istraživanja procijenjenu dnevne i godišnje količine stajnjaka za svaku vrstu životinja, a ti podaci korišteni su za proračun ukupne produkcije stajnjaka u FBiH u 2006. godini. Procijenjena je količina produciranog stajnjaka u FBiH, dok podaci o načinu njegovog sakupljanja, zbrinjavanja na samoj farmi, kao i moguće obrade izvan kruga njegovog nastanka trenutno nisu poznati. Najveći dio ovoga stajnjaka, tj. oko 80%, razbacuje se po obradivim površinama.

Produkcija otpada u šumarstvu [P] - Eksploatacija šumskih drvnih sortimenata, koja je doživjela nekontroliranu ekspanziju u danima tokom rata, a djelomično u blažem obliku nastavljena je i danas, što je rezultiralo većom

1.866

1.625

135

377

665

Goveda

Ovce

Koze

Svinje

Perad i koke nosilice

78,6%

7,9%

6,0%

1,7%0,7%

5,1%

Goveda

Ovce

Svinje

Konji

Koze

Peradi i koke nosilice

2953736

2217333

376400

Bruto drvna masa

Proizvodnja sortimenata

Otpad od iskorištavanja šuma

99,984%

0,016%

Obradivo zemljište bezorganske proizvodnje

Obradivo zemljište podorganskomproizvodnjom

Slika 52: Produkcija otpada iz šumarstva (m3/god)Slika 50: količine otpadnog životinjskog tkiva (mortalitet zdrave stoke) proizvedenog na godišnjem nivou (t/

god) prema vrsti stoke

Slika 5�: količine proizvedenog stajnjaka na godišnjem nivou (t/god) prema vrsti stoke

Slika 53: Površina pod organskom proizvodnjom


indikatori

Standardi za organsku proizvodnju u BiH su pripremljeni. Međutim, nepostojanje uređene pravne infrastrukture (zakonodavstvo, odgovarajuće subvencije), čini da se ova oblast proizvodnje razvija stihijski i nekoordinirano29.�0

Pod organskom proizvodnjom u FBiH30,�� u 2006. godine je 116 ha zemljišta (pri tom se misli na površine „organsko i u konverziji“). U odnosu na ukupno obradive površine u FBiH to iznosi 0,016 %.

Površina pod integralnom proizvodnjom [R] - Integralna proizvodnja voća je ekološki usmjeren postupak. U prvom planu je održavanje i zaštita prirodnih uvjeta, kao i proizvodnja voća sa visokom zdravstvenom vrijednošću. To iziskuje brižnu njegu zemljišta, održavanje i povećanje njegove plodnosti, jačanje otpornosti voćaka prema štetnim organizmima, te korištenje prirodnih ograničavajućih faktora za bolesti i štetočine. Primjena sredstava za zaštitu bilja se ograničava na što je moguće manju upotrebu. Pri tome se u prvom redu odabiru preparati koji najmanje moguće opterećuju zemljište, vodu i zrak. Hemijski regulatori rasta se ne smiju upotrebljavati za upravljanje rastom, te za poboljšanje boje, odnosno sjaja ploda.

Na osnovu podataka Udruženja poljoprivrednih proizvođača Integralne proizvodnje-Gradačac31,�2 u FBiH u 2006. godini površina pod integralnom proizvodnjom voća

29 Srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora u FBiH, 2006-20�0, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo, 2006. godina

30 prema podacima certifikacijskih kuća ok, krav i Eco cErt-a

3� Podaci dobiveni iz Udruženja poljoprivrednih proizvođača inte-gralne proizvodnje-gradačac, Ul. vi bataljon bb, gradačac,

Zemljište bezintegralne proizvodnje;

99,964%

Ukupno zemljište podintegralnom

proizvodnjom;0,036%

jabuka; 0,0202%

kruška; 0,0072%

šljiva; 0,0078%

jagoda; 0,0008%malina; 0,0002%

Slika 54: Površina pod integralnom proizvodnjom [r]

iznosila je 145 ha jabuke, kruške 52 ha, šljive 56 ha, jagode 5,5 ha i maline 1,4 ha, što sve zajedno iznosi 259,9 ha. Ako se uzme u obzir ukupno zemljište pod voćnjacima u FBiH, onda je pod integralnom proizvodnjom voća svega 0,62 %. U odnosu na ukupnu obradivu površinu u FBiH to je svega 0,04 % zemljišta pod integralnom proizvodnjom voća.




4.

StanjE okoliša U FBiH




4.� Priroda

Priroda Federacije Bosne i Hercegovine odlikuje se unikatnostima prostorne i vremenske organizacije,

te najvišim stepenom različitosti u svim segmentima, ne samo na prostoru zapadnog Balkana, već i Evrope u cijelosti. Naglašeni originalni obrasci razvoja i postojanja biološke, geološke i hidrološko-ekološke raznolikosti, kroz dugo geološko vrijeme, rezultirali su visoko vrijednim osobnostima prirode sadržanim i u prirodnom naslijeđu FBiH. Prema stepenu raznovrsnosti prirodnih vrijednosti i distribuciji naslijeđa, FBiH se nalazi u samom vrhu skale prostornih i okolinskih neponovljivosti.

Ekološka heterogenost prostora Federacije Bosne i Hercegovine, geomorfološka i hidrološka raznolikost, specifična geološka prošlost, te diverzitet ekoklime, uvjetovali su i posebno bogat živi svijet na našem teritoriju. Flora, fauna i fungia Federacije Bosne i Hercegovine ubraja se u najraznovrsnije u čitavoj Evropi, a visok stepen endemičnosti i reliktnosti daje joj značaj na nivou globalne biološke raznolikosti.

Na geografski malom prostoru, kao rijetko gdje u Evropi, egzistira više razvojnih endemnih centara, u kojima se i danas odvijaju procesi nastajanja novih vrsta. Posebnu specifičnost predstavljaju brojni kanjoni i klisure rijeka (kanjoni Une, Neretve, Drine, kanjoni i klisure pritoka u izvorišnom dijelu i gornjem toku Bosne).

Ispod najviših vrhova planina, u području cirkova, nalaze se i centri razvoja glacijalne flore i faune, kao osobiti dokazi procesa nakon ledenog doba na Balkanskom poluotoku. Preko 450 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka karakterizira se određenim stepenom endemičnosti, što f loru Federacije Bosne i Hercegovine čini jednom od posebnih i jedinstvenih u Evropi.

Izražen diverzitet insekata (naročito hidrofilnih), predstavnika ihtiofaune i sisara, čini faunu FBiH prepoznatljivom u evropskim razmjerima, a prema nekim skupinama (pećinski organizmi i ribe u kraškim ponornicama) osobitim i za čitav svijet.

Kao osnovni faktori diverziteta Federacije Bosne i Hercegovine mogu se navesti:

diverzitet terestričnih staništa kroz: prisustvo stijena različite geološke starosti, raznolikost matičnog supstrata, tipova zemljišta, unikatnih i raznovrsnih formi reljefa, te diverzitet klimatskih uvjeta;diverzitet vodenih staništa kroz: bogatu i raznovrsnu hidrološku mrežu (planinska jezera, izvori, planinski potoci, rječice, rijeke, ponornice, bare, močvare, podzemne vode, termalni izvori, bočatne vode i more);dugotrajni procesi antropogeneze;raznoliki procesi etnogeneze.

Živi svijet na različitim staništima FBiH danas tvori brojne zajednice i ekosisteme specifične samo za ovaj prostor; prostor Balkana, te Evrope. Tako možemo govoriti o visokom stepenu endemičnosti unutar biološkog, odnosno ekološkog diverziteta. Na osnovu procjene stanja, ističu se sljedeće karakteristike pejzažne i biološke raznolikosti u FBiH:

visok stepen genetičke, specijske i ekosistemske raznolikosti;visok stepen očuvanosti cjelina pejzažne raznolikosti od evropskog i globalnog značaja;značajan stepen promjena, u odnosu na distribuciju i sastav klimatogenih ekosistema;izražen trend gubitka biološke i pejzažne raznolikosti, uvjetovan širokim spektrom antropogenih faktora.

Istovremeno, značajan stepen ugroženosti biološke i pejzažne raznolikosti ogleda se kroz identificirane:

kritično ugrožene vrste/staništa/ekosisteme/pejzaže od lokalne, regionalne i globalne važnosti;staništa i ekosisteme sa velikim brojem endemičnih i reliktnih ili ugroženih vrsta ili sa visokom stopom bogatstva biološke raznolikosti;ekosisteme sa značajnom ekonomskom i ekološkom vrijednošću;pejzaže sa značajnom biološkom i kulturnom raznolikošću.

•

•

••

•

•

•

•

•

•

•

•



U upravljanju biodiverzitetom Federacije Bosne i Hercegovine posebno mjesto zaslužuju prioriteti dugoročne zaštite, a to su:

diverzitet endemičnih reliktnih vrsta, vrsta ugroženih na nacionalnom, evropskom i globalnom nivou; privredno važnih vrsta i autohtonih genetičkih resursa;bogatstvo kanjona i klisura kao razvojnih centara flore, faune i vegetacije, te refugijuma biodiverziteta tercijarne starosti;diverzitet staništa izvan uobičajenog područja rasprostranjenja i prirodno rijetkih staništa (tresetišta, slatine, planinski izvori, morske hridine, manje močvare, male pećine itd);diverzitet kraških ekosistema kao najvećih prirodnih fenomena (kraška polja, ponornice, pećine, krš);diverzitet visokoplaninskih ekosistema- ostrva očuvane glacijalne flore i faune;diverzitet ekosistema provincije reliktnih borovih šuma na različitim geološkim supstratima (krečnjaci, dolomiti, ofioliti, travetini i sl).

4.2 vode

Bosna i Hercegovina ima relativno raznoliku klimatsku sliku, gdje se na relativno maloj prostornoj udaljenosti vrlo brzo smjenjuju tri klime:

u Hercegovini modifikovana mediteranska (maritima);u centralnoj Bosni kontinentalno-planinska (alpska);u sjevernoj Bosni umjereno kontinentalna (srednjoevropska).

Prosječne padavine se kreću između 1000 i 1500 l/m2 u maritimnom pojasu, preko 1000-1200 l/m2 u centralnoj Bosni, do 700-800 l/m2 na sjeveru zemlje. Prosječna godišnja količina raspoložive vode je 36.4 km3, odnosno oko 10.000 m3 vode po stanovniku, što je značajna količina, ali nije ni prostorno ni vremenski ravnomjerno raspoređena. Najvodniji je sliv Neretve sa Trebišnjicom.

Indikator korištenja vodnih resursa (CSI 018) sračunat za vodna područja Jadranskog mora i sliva Save na području FBiH pokazuje da je značajna raspoloživost vode kao resursa i da se može koristiti mnogo intenzivnije. Smatra se (Alcamo et al., 2000) da u odnosu na utjecaj na vodne ekosisteme, indeks eksploatacije može ići i više od 40%. Sa druge strane, zahvaćene količine se neracionalno koriste, prvenstveno u segmentu vodosnabdijevanja, gdje se gubici

•

•

•

•

•

•

1.2.3.

u prosjeku kreću oko 50%.

Podaci o količinama vode za potrebe vodosnabdijevanja, koje isporučuju Javna komunalna preduzeća, baziraju se često na procjenama. Procjenjuje se da od ukupne isporučene količine, 70% otpada na domaćinstva. Veći industrijski objekti najčešće se snabdijevaju iz sopstvenih izvora.

Trenutno se navodnjava oko 7000 ha poljoprivrednog zemljišta (vodno područje Jadranskog mora), sa prosječnom potrošnjom oko 3000 m3/ha/god.

Generalno se može reći da je stanje kvaliteta površinskih voda nešto bolje u odnosu na period do 1992.god. To je isključivo zbog toga što su veliki industrijski pogoni prestali sa radom ili rade značajno manjim kapacitetima.

Stanje kvaliteta podzemnih voda se ne može trenutno ocijeniti jer ne postoje podaci.

Sistem zaštite od voda zahtijeva značajna sredstva u svim segmentima (sanacija oštećenja, redovno održavanje). Problem predstavljaju i potencijalno ugrožena, a trenutno nezaštićena područja, čak i urbane zone pojedinih općinskih centara.

4.3 Zemljište

Zemljišni prostor ili zemljište (Land, FAO-1975), obuhvata prostor koji uključuje: tlo, klimu, hidrologiju, geologiju, vegetaciju u opsegu koji utječe na mogućnost njegovog korištenja, te rezultate aktivnosti čovjeka, kao i društveno-ekonomske parametre. Drugim riječima, moderni koncept upravljanja zemljištem podcrtava da zemljište osim proizvodne ima i set drugih funkcija, koje su temelj uspostave uravnoteženog razvoja jedne zemlje. Te druge funkcije uključuju: ekološko-regulacijske (prijemnik, sakupljač i izmjenjivač različitih onečišćenja), klimatsko-regulacijske, ulogu “nositelja“ infrastrukture, funkciju pročistača vode, izvor genetskog bogatstva i zaštite biološke raznovrsnosti, zatim funkciju oblikovanja pejzaža, te funkciju tla kao historijskog medija. Imajući u vidu ovu multifunkcionalnost zemljišta FAO, Interdepartmental Working Group on Land Use Planning (1994), je predložila definiciju zemljišta koju treba imati na umu pri formiranju klasifikacije upotrebe zemljišta: “Zemljište je neodvojivi prostor zemljine površine koja povezuje sve atribute biosfere



neposredno iznad i ispod ove površine, uključujući klimu, zemljišne i geološke forme, hidrologiju (jezera, rijeke, životinjsku i biljnu populaciju, ljudska naselja i fizičke promjene nastale kao rezultat prošlih i sadašnjih aktivnosti (terase, objekti za čuvanje vode, drenaža, ceste zgrade i sl). Upravo ova definicija predstavlja polazište za ocjenu stanja ovog resursa u FBiH, kao i za prijedlog strategije njegove zaštite, odnosno gradnje sistema održivog upravljanja zemljištem.

Zemljište u BiH, a posebno u FBiH je veoma raznoliko, kako sa genetske, tako i sa ekološke tačke gledišta. Međutim, generalno rečeno, veoma malo je tla visoke bonitetne klase (oko 14% zemljišta od I do III bonitetne klase). Zato ne iznenađuje činjenica da je 40% zemljišta pliće od 30 cm, dok je 17% veoma plitkih zemljišta. Situaciju u pogledu kvaliteta, raspoloživosti i osjetljivosti dodatno usložnjava i činjenica da 84,2% teritorije ima nagib veći od 13%. Da bi upotpunili sliku o raspoloživosti i „ekonomskom i ekološkom kapacitetu“ zemljišta, treba istaći vrlo nisku raspoloživost oranica per capita od 0,17 ha što je veoma zabrinjavajuće. Sve ove prirodne karakteristike, kao i izražene potrebe ubrzanog ekonomskog razvoja, značajno ugrožavaju kvalitet i „ekonomsko-ekološki kapacitet“ zemljišta, ali i povećavaju rizik nestanka tla (postoji procjena da u BiH 3000 ha tla nestane godišnje). Sve ovo ukazuje da je tlo izuzetno osjetljiv resurs i da s njim treba raspolagati sa posebnom pažnjom.

S druge strane, trenutno stanje, gdje ne postoji osnovni plansko-analitički dokument-prostorni plan FBiH, gdje nadležnosti oko korištenja zemljišta i davanja prava korištenja nisu jasno definirane između različitih nivoa vlasti, kao i zastarjeli zakoni koji ne uvažavaju postojeću administrativnu organizaciju (Zakon o rudarstvu iz 1993. godine), zatim nepostojanje jasnih linija izvještavanja i vođenja dokumentacije (registri, katastri i sl) na različitim nivoima vlasti, ima za posljedicu „haos u prostoru“ koji ugrožava zemljište, a posebno poljoprivredno zemljište.

Iako impresivni brojem (15) postojeći legislativni akti samo parcijalno tretiraju problem integralnog upravljanja zemljištem, što principijelno doprinosi gore opisanom stanju. Ono što dodatno otežava situaciju je nepostojanje institucionalnog okvira (mehanizama) neophodnog za implementaciju ovih zakona. Tako, i Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o prostornom planiranju i korištenju prostora, predviđaju uspostavu integriranog

informacionog sistema o zemljištu, što pretpostavlja prethodno formiranje katastara (npr. pašnjaka), tehničkih karata i različitih registara (npr. zagađivača i sl). Međutim, ova zakonska obaveza je još uvijek „mrtvo slovo na papiru“ jer nije formirana institucija koja može izvršiti ovu obavezu, niti su planirana finansijska sredstva neophodna za izgradnju ovakvog informatičkog sistema.

Posljedica gore navedenog stanja jeste nepostojanje pouzdanih podataka o zemljištu, njegovom kvalitetu, te promjenama tokom vremena. Pošto ne postoji sistemsko praćenje niti jedne kvantitativno/kvalitativne karakteristike zemljišta, ne iznenađuje nedostatak relevantnih i pouzdanih informacija o kontaminaciji zemljišta (teškim metalima, POP-s, i sl), kao ni karta najvažnijih oštećenja zemljišta, bez obzira na uzrok oštećenja. Drugim riječima, problem kontaminacije zemljišta nije sistematski istražen niti praćen, pa ne postoje osnovni preduvjeti za planiranje otklanjanja/minimiziranja negativnih efekata po ljudsko zdravlje i biodiverzitet. Ovo predstavlja stvarni problem, kako u smislu smanjenja „ekonomskog i okolinskog kapaciteta zemljišta”, tako i u smislu značajnog rizika za zdravlje populacije, a time posredno i za javne troškove vezane za smanjenu produktivnost stanovništva i troškove zdravstvene zaštite.

Visok nivo siromaštva i neformalne ekonomije čini dodatni pritisak na zemljište, odnosno dodatno ugrožava “ekonomsko-ekološki” kapacitet zemljišta. Ovaj pritisak se ogleda u prekomjernoj eksploataciji mineralnih sirovina, drveta i šumskih plodova, zatim u primjeni neodrživih proizvodnih praksi u šumarstvu i poljoprivredi. Posljedica ovakvih praksi je svakako pojava različitih vidova oštećenja zemljišta (npr. erozije, zbijanje zemljišta, smanjenje plodnosti i sl) što može za konačnu posljedicu imati i nestanak zemljišta. Drugim riječima, na ovaj način se oštećuje ne samo zemljište, već se ugrožava biodiverzitet i smanjuje kvalitet i ljepota pejzaža, što se negativno odražava na mogućnost diverzifikacije ekonomskih aktivnosti (prvenstveno se misli na različite oblike turizma i iskorištavanja šumskih plodova) i pokretanje proizvodnje sa višim stepenom dodatne vrijednosti. Ukratko, ovakve prakse značajno snižavaju “ekonomsko-ekološki” kapacitet tla i onemogućavaju razvoj ruralnih oblasti, a time i ugrožavaju stabilnost društveno-ekonomskog razvoja zemlje.Ulaganje u poboljšanje kvaliteta zemljišta postoji samo u nekim kantonima, a finansira se iz fonda formiranog od



taksi naplaćenih za prenamjenu korištenja poljoprivrednog zemljišta. Ovi fondovi se troše (nema podataka za sve kantone) prema programu koji svake godine donosi nadležno ministarstvo. Međutim, ti program su parcijalni i veoma često su kreirani na način da poboljšaju samo ekonomski kapacitet zemljišta (vezano za poljoprivrednu proizvodnju). Tako možemo reći da postoje parcijalni napori, ali ne postoji jedan generalni plan sistematskog otklanjanja problema i zaštite zemljišta na nivou FBiH, što značajno umanjuje efikasnost ulaganja u poboljšanje kvaliteta zemljišta. Drugim riječima, ne postoje ni početne forme sistemskih agrookolinskih programa, koji trebaju osigurati jačanje “ekonomsko-ekološkog” kapaciteta zemljišta, preko promocije i poticanja održivih tehnika korištenja mineralnih resursa, šume, šumskih plodova i poljoprivrednog zemljišta. Treba naglasiti da će uspostava ovih programa biti naša obaveza u toku procesa pridruživanja EU (ovo pitanje regulira uredba EC No 1698/2005).

Sve navedeno vodi ka zaključku da je zemljište u FBiH veoma osjetljiv resurs i da ukoliko želimo osigurati minimalne uvjete za uspostavljanje dugoročnog uravnoteženog društveno-ekonomskog razvoja, moramo uspostaviti integralni sistem upravljanja zemljištem (ISUZ). Taj zadatak neće biti ostvaren bez uključivanja civilnog društva, te jačanja kapaciteta lokalnih zajednica, čiji zadatak će biti kreiranje i implementacija projekata ruralnog razvoja u procesu pridruživanja EU. Iskustva Slovenije i drugih država koje su nedavno postale članice EU govore da niz (veliki dio) problema vezanih za kvalitet i zaštitu zemljišta može biti riješen kroz programe ruralnog i regionalnog razvoja. Međutim, za uspješno “povlačenje novca” iz ovih fondova neophodno je imati sposobnu lokalnu zajednicu, kao i administraciju, te planirati sufinansiranje takvih projekata. U tom smislu jačanje uloge i aktivnosti nevladinog sektora je od izuzetnog značaja.

4.4 ambijentalni zrak

Uprkos niskom stepenu industrijalizacije i urbanizacije, pitanje kvalitete zraka u BiH je u periodu 1970-1990. zauzimalo značajno mjesto u sveukupnoj okolinskoj problematici. U novonastaloj situaciji nakon rata, u kojoj su neka postrojenja prestala sa radom, neka promijenila vlasnika i doživjela tehnološku tranziciju, a nova postrojenja izgrađena u skladu sa okolinskim zakonodavstvom FBiH, problematika gubi na značaju.

Osnovni uzroci prekomjernog trenutnog zagađivanja zraka u FBiH su:

karakter industrije (bazna industrija);visoka energijska intenzivnost u industriji;visoki toplotni gubici u stambenom sektoru;neodgovarajuće konstrukcije ložišta, sobne peći i kotlovi male snage, uglavnom pravljeni po zapadno-evropskim licencama (konstruirani za druge vrste uglja), onemogućavaju efikasno i malozagađujuće sagorijevanje domaćeg uglja;nepostojanje usmjeravanja potrošnje uglja zavisno od kvaliteta uglja i lokalnih ekoloških uvjeta;nepostojanje oplemenjenog uglja ili pogodnih oblika biomase za potrebe malih ložišta;slabo održavanje energetskih i industrijskih postrojenja, posebno one opreme od koje zavisi emisija zagađujućih materija;neodgovarajući tretman problematike zagađivanja zraka kroz izradu prostornih i urbanističkih planova.

Ono što situaciju čini dramatičnijom je :

nepostojanje strateških opredjeljenja države vezano za usmjeravanje snabdijevanja energijom, posebno obnovljivim izvorima energije;nepostojanja bilo kakvih programa sanacije toplotnih gubitaka stambenog i poslovnog prostora;nedovoljna razvijenost sistema monitoringa kvaliteta zraka, kao alata u upravljanju kvalitetom zraka.

Instrumenti kao što su izrada studija utjecaja na okolinu, te planova aktivnosti definiranih Zakonom o zaštiti zraka, daju pozitivne rezultate. Osim toga, aktivan pristup obavezama koje slijede iz međunarodnih konvencija, te uključenje u međunarodne programe, posebno one koji se odnose na emisiju kiselih gasova (SO2 i NOX), dali bi dobre rezultate za paralelno smanjenje zagađenja zraka i poboljšanje ekonomske efikasnosti privređivanja.

Tehnologije (ne-energetskog zagađivanja) obično u jednoj državi imaju ispod 10% udjela u zagađivanju zraka. U FBiH je i ovaj vid zagađivanja bio vrlo izražen, a na prvom mjestu je crna metalurgija. ¨BH Steel Zenica¨ i ¨Ispak¨ koksna industrija su sada u procesu tehnološkog prestrukturiranja, procedura izdavanja okolinskih dozvola je u toku, te još nije poznato kakvu će emisiju imati nakon restrukturiranja. Papirna industrija u BiH ¨Natron Maglaj ,̈ kao značajan izvor zagađivanja zraka, je također u procesu tehnološkog

••••

•

•

•

•

•

•

•



restrukturiranja. Ova postrojenja emitiraju čitav niz različitih hemikalija (ugljikovodici, organski sumporni spojevi, volatilni organski spojevi i drugo). U tehnološka zagađivanja spada i proizvodnja cementa, ali tu su glavna zagađujuća materija čvrste čestice, čija se emisija lakše regulira nego emisija gasova iz tehnoloških postrojenja.

4.5 Upravljanje otpadom

Komunalni otpad. Godišnje se u FBiH po glavi stanovnika proizvede 270 kg otpada. Otpad se prikuplja neselektivno, pa se često u komunalnom otpadu nalaze i pojedine kategorije industrijskog, medicinskog i drugih vrsta otpada. Ukupno 40% prikupljenog otpada se odlaže na općinska nesanitarna odlagališta, kojih u FBiH ima 54. Ukupno 36% proizvedenog otpada se uopće ne zbrinjava od strane komunalnih poduzeća. U situaciji loše pokrivenosti uslugama prikupljanja otpada za očekivati je veliki broj neuređenih i nekontroliranih deponija. Na teritoriji Federacije nalazi se oko 2.000 lokacija takozvanih nekontroliranih (divljih) deponija na površini od 974.221 m2, izuzev u Sarajevskom kantonu i Kantonu 10, gdje ovakva odlagališta nisu uočena baš u svim općinama. U drugim kantonima ih ima svugdje, a najviše u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu. Odlaže se komunalni, industrijski i inertni otpad, te otpadi animalnog porijekla. Trenutno u FBiH postoji samo dvije sanitarne deponije, i to u Sarajevu i Zenici. Tri sanitarne deponije su u pripremi, dok 32 općine uopće nemaju riješen status i/ili potpisan međuopćinski sporazum za regionalno deponiranje.Osnovu za razvoj regionalnog upravljanja čine planovi upravljanja otpadom, koje su, u skladu sa Zakonom o

otpadu, trebali donijeti kantoni. Većina kantona nije donijela plan, niti propis kojim se definiraju uvjeti za planiranje upravljanja otpadom u općinama, kao i zadaci općina. Plan upravljanja otpadom krajem 2008. godine usvojio je jedino Zeničko-dobojski kanton, dok je Kanton Sarajevo, također 2008. godine, donio Plan upravljanja građevinskim otpadom. Za realizaciju koncepta regionalnog upravljanja otpadom, u svim svojim aspektima i nivoima, potrebno je jasno definirati realistične izvore finansiranja da bi koncept bio uspješno realiziran. Trenutni izvori (kredit Svjetske banke i budžetska sredstva pojedinih kantona) nisu dovoljni za potpunu realizaciju koncepta. Prihodi koji se ostvaruju iz jedinog ekonomskog instrumenta «Korisnička naknada za prikupljanje i odlaganje komunalnog otpada», čija stopa naplate varira 50-70%, su nedovoljni za “full cost recovery” (troškovi prikupljanja i odlaganja u potpunosti pokriveni od strane korisnika). Iz ostvarenih prihoda, čak i u slučaju 100% naplate, gotovo je nemoguće finansirati razvojne projekte koji potiču primjenu načela iz Zakona o otpadu: prevencije, odvojenog prikupljanja i reciklaže. U prilog tome govore i rezultati ostvareni na reciklaži ambalažnog otpada. Nije usvojen propis o sistemu naknada i depozita za ambalažni otpad. Nema EI koji promoviraju prevenciju stvaranja otpada i reciklažu, niti subvencija za investicije u postrojenja za reciklažu i u mrežu prikupljanja i transporta sirovina.

Industrijski otpad. Industrija u FBiH godišnje proizvede oko 2.4 miliona tona otpada od čega opasni otpad čini manje od 0,5% mase. Samo 10% nastalog industrijskog otpada je adekvatno zbrinuto, dok se ostatak neadekvatno odlaže na nezaštićeno tlo u ili van kruga industrijskih postrojenja,

Slika 55: regionalna sanitarna deponija Mošćanica (Zenica)



neadekvatno spaljuje, pa čak i prolijeva u vodotoke. Zbog raznolikosti prirode i sastava, utjecaji industrijskog otpada na okoliš su mnogobrojni i različiti. Industrijske grane i pogoni koji prema količini i karakteristikama stvorenog otpada predstavljaju najznačajnije generatore industrijskog otpada su: termoelektrane i hidroelektrane, rudnici, metalurška industrija, metaloprerađivačka industrija, dio bazne hemijske industrije i kožarska industrija. Procjenjuje se da je najmanje 170 ha površine nezaštićenog zemljišta na području FBiH prekriveno akumuliranim neadekvatno odloženim industrijskim otpadom iz velikih industrijskih pogona, prije svega šljakom i pepelom iz velikih kotlova. Pouzdani podaci o količinama i kategorijama otpada koje proizvode industrijski pogoni generalno nisu dostupni. Očekuje se da će ovi podaci biti dostupni nakon što za sve postojeće podložne industrijske pogone i postrojenja budu podneseni zahtjevi za odobravanje planova aktivnosti, odnosno zahtjevi za izdavanje okolinskih dozvola, u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša. U skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom FBiH (član 19 i 20), industrijski pogoni koji podliježu obavezi pribavljanja okolinske dozvole morat će izraditi Planove upravljanja otpadom i imenovati lice zaduženo za pitanja upravljanja otpadom.

Otpad iz poljoprivrede, šumarstva i stočarstva. Godišnje u FBIH nastane:

oko 12.000 t žetvenih ostataka, 70.000 t ubuđale silaže i sijena, 500 t/ god. otpadnih biljnih tkiva nastalih uklanjanjem biljne mase sa međa, kanala, pored puteva, neobrađenih parcela, ekonomskih dvorišta i sl. (ambrozija i drugi korovi), 180 t otpadne ambalaže od upotrebe pesticida (koja sadrži opasne materije), te 1.230 t/god. otpadne plastike i ambalaže (vreće od gnojiva, sjemena, ambalaža od sjemenskog materijala);oko 4.800 t/god. otpadnih životinjska tkiva (mortalitet zdrave stoke, te uginule uslijed zaraznih bolesti na nivou 2006. god.), oko 40 t/god. uginule ribe, te oko 4,6 miliona t/god. proizvedenog stajnjaka od kojeg u konačnici kao otpad završi oko 40 % tj. oko 1,85 miliona t/godišnje;oko 376.400 m3/god. otpada od iskorištavanja šuma, a koji je biorazgradiv i ostaje u šumi.

Upravljanje ovom vrstom otpada je na vrlo niskom nivou jer ne postoji primijenjen adekvatan sistem za zbrinjavanje otpada iz ovih djelatnosti, posebno za zbrinjavanje životinjskih tkiva koja predstavljaju kako okolinski tako i

•

•

•

zdravstveni problem. Zakonom o otpadu je previđeno da se u saradnji sa Federalnim ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donesu propisi o:

I posebnim zahtjevima za biorazgradive poljoprivredne otpade;uvjetima i zahtjevima za korištenje kanalizacionog mulja u poljoprivredi;uvjetima i zahtjevima za životinjski otpad;uvjetima i zahtjevima za ostatke i otpade nastale proizvodnjom i korištenjem hemikalija u poljoprivredi.

S obzirom na kritično stanje sa konačnim zbrinjavanjem otpada životinjskog porijekla, urgentno je potrebno rješavati ovaj problem na okolinsko i sanitarno prihvatljiv način.

Pravilnikom o životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima prirodnog porijekla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe (“Sl. novine FBiH”, broj:8/08) utvrđuju se vrste životinjskog otpada i drugih neopasnih materijala koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe, uvjeti pod kojima se mogu koristiti, metode zbrinjavanja i vrste životinjskog otpada i drugih materijala čija je upotreba u poljoprivredi zabranjena.

Medicinski otpad. Ukupna proizvodnja otpada iz zdravstvenih ustanova u FBiH iznosi 2,2 kg/osobi/god. ili cca. 5000 t/god. od čega je oko 50% opasni medicinski otpad. Ukupna proizvodnja otpada iz veterinarskih ustanova je 20 t/god. Otpad iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova se uglavnom prikuplja bez razdvajanja na izvoru, te se najčešće miješa sa komunalnim otpadom. U FBiH se odlaže na sanitarnu deponiju 18% otpada iz zdravstvenih ustanova i 12% otpada iz veterinarskih ustanova, 0,5 % otpada se inkapsulira i/ili izvozi na neškodljivo zbrinjavanje, dok se ostali nastali otpad odlaže neadekvatno i uglavnom zajedno sa komunalnim otpadom. Samo dvije zdravstvene i dvije veterinarske ustanove u FBiH imaju opremu za neškodljivo uništavanje dijela medicinskog otpada.

Pravilnikom o upravljanju medicinskim otpadom (“Sl. novine FBiH”, broj:77/08) uređuju se opći principi za upravljanje otpadom, planiranje upravljanja medicinskim otpadom utemeljenjem odbora za upravljanje otpadom, te prijenos medicinskog otpada na treće lice. Pravilnikom se također utemeljuje sistem planiranja tretmana medicinskog otpada i upravljanja medicinskim otpadom u

1.

2.

3.4.



cilju smanjenja rizika po zdravstvene radnike, radnike na upravljanju otpadom, širu javnost i okoliš.

Prema navodima Savjetodavnog vijeća za okoliš/ FMOIT, iz FBiH je posljednjih godina izvezeno čak oko 40.000 t opasnog otpada radi adekvatnog zbrinjavanja u drugim zemljama.



5.

akcioni Plan ZaštitE okoliša




Akcioni plan Federalne strategije je napravljen kao tabelarni prikaz za sve komponente okoliša koje tretira

Federalna strategija (zrak, zemljište, priroda i otpad ) kroz pravni i institucionalni okvir, uz ekonomske instrumente zaštite okoliša, sa sistematiziranim naslovima mjera, uz planirani rok izvršenja, sa odgovornim institucijama za izvršenje. Također je procijenjen potrebni iznos sredstava i izvor iz kojeg pojedinačni projekti i aktivnosti trebaju biti finansirani.

S obzirom na dugotrajnu proceduru usvajanja Federalne strategije, određene aktivnosti iz Akcionog plana su morale biti započete, a neke su već i završene.

U ovoj fazi važno je napraviti presjek stanja realizacije Akcionog plana za sve pojedinačne komponente do sada, uz odgovarajuće selektiranje prioriteta za moguću realizaciju, uzimajući u obzir realnu raspoloživost finansijskih sredstava i institucionalnih kapaciteta, za naredne tri godine (2010-2012) za koje se radi i Dokument okvirnog budžeta. Osim sredstava koja se planiraju u Budžetu Federacije BiH, za implementaciju Akcionog plana neophodno je pokrenuti rad Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i izvršiti nadogradnju njegovih ekonomskih instrumenata u skladu sa Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH (Sl. novine Federacije BiH br.33/03).

5.� FEdEralna StratEgija ZaštitE okoliša-oPĆi dio

5.�.� Pregled aktivnosti iz akcionog plana koje su započete

Izrada Zakona o okolišu na nivou Bosne i Hercegovine;Provedba Ugovora o uspostavi energetske zajednice;Stalne analize usklađenosti propisa sa EU acquis za okoliš;Izrada Zakona o zaštiti od buke;Pokretanje aktivnosti za ratifikaciju preostalih međunarodnih okolinskih konvencija i protokola;Izrada Zakona o rudarstvu;Izmjene i dopune Zakona o koncesijama.

•••

••

••

5.�.2 Prijedlog prioritetnih aktivnosti iz akcionog plana za naredne tri godine

Usvajanje strategije o približavanju zakonodavstvu EU iz područja zaštite okoliša;Usaglašavanje domaćih propisa (horizontalno i vertikalno).

5.2 Zaštita PrirodE

5.2.� Pregled aktivnosti iz akcionog plana koje su završene

Ratificiran Protokol o biološkoj sigurnosti („Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori“, br. 12/08);Ratificirana Konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa („Službeni glasnik BiH- Međunarodni ugovori“, br. 08/08);Ratificirana Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje f lore i faune („Službeni glasnik BiH-Međunarodni ugovori“, br.11/08);Donesen Zakon o genetički modificiranim organizmima („Službeni glasnik BiH“,br. 23/09).

5.2.2 Pregled aktivnosti iz akcionog plana koje su započete

Izrada novog Zakona o zaštiti prirode sa ciljem stvaranja pravnog osnova za provođenje mjera iz Strategije i usklađivanje sa propisima EU;Stalne analize usklađenosti važećeg Zakona o zaštiti prirode sa aquis za zaštitu prirode;Donošenje konkretnih planova upravljanja invazivnim vrstama za ambroziju (Ambrosia Artemisifolia).

5.2.3 Prijedlog prioritetnih aktivnosti iz akcionog plana za naredne tri godine

Usvajanje Zakona o zaštiti prirode i izrada i usvajanje provedbenih propisa;Usvajanje Uredbe za Program Natura 2000;Pokretanje inicijative za ratifikaciju Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja i Konvencije o

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

••



evropskim pejzažima;Uspostava federalne institucije nadležne za zaštitu prirode;Kategorizacija staništa i ekosistema;Izrada Flore Federacije BiH, Faune Federacije BiH i Fungije Federacije BiH;Izrada distribucijske mape ekosistema;Izrada Crvene knjige biljaka;Izrada Crvene knjige životinja;Izrada Crvene knjige gljiva;Izrada Crvene knjige životnih zajednica;Uspostava novih zaštićenih područja prema EU standardima i razvoj efektivne mreže zaštićenih područja sa ekološkim koridorima uz prethodnu naučnu evaluaciju prirodnih vrijednosti, te izrada planova za održivo upravljanje zaštićenim područjima;Izrada funkcionalne baze podataka o biološkoj i geološkoj raznolikosti kao i o drugim relevantnim atributima zaštićenih područja sa GIS mapama istih;Program Natura 2000 - zaštićena područja u Evropi;Inventarizacija i geografska interpretacija invazivnih vrsta sa uspostavom odgovarajućih baza podataka;Identifikacija i razvoj najprihvatljivije metodologije, te uspostava odgovarajućih institucija za provođenje monitoringa o stanju biološke i geološke raznolikosti;Revizija postojećeg stanja ranije zaštićenih područja.

5.3 Zaštita Zraka

5.3.� Pregled aktivnosti akcionog plana strategije koje su u toku

Isključivanje iz upotrebe supstanci koje ugrožavaju ozonski sloj;Izmjene i dopune Zakona o zaštiti zraka; Usvajanje novih i usklađivanje postojećih propisa sa propisima EU; Saradnja u okviru EMEP-a; Uspostava CDM (Mehanizam čistog razvoja) biroa za implementaciju Kyoto protokola i sistema korištenja CDM fleksibilnog mehanizma inostrane podrške za implementaciju projekata u Federaciji BiH ; Izrada nacionalnog izvještaja o emisiji gasova koji izazivaju efekt staklene bašte, identifikacija utjecaja i potrebnih mjera sanacije i adaptacije.

•

••

••••••

•

••

•

•

•

••

••

•

5.3.2 Planirane aktivnosti za naredne tri godine

Određivanje i osposobljavanje fokal pointa za Konvenciju o prekograničnom zagađivanju zraka na velikim udaljenostima-LRTAP konvencija;Pokretanje inicijative za ratifikaciju i implementaciju protokola o ograničenju emisije SO2 i NOx uz LRTAP konvenciju;Pristup ostalim protokolima uz LRTAP konvenciju;Izrada studije graničnih vrijednosti SO2 za termoelektrane na liniji emisionih plafona LRTAP konvencije, Direktive 2001/80/EC o ograničavanju emisija određenih zagađujućih materija, te Ugovora o energetskoj zajednici JI Evrope;Izmjene i dopune pravilnika o GVE iz postrojenja za sagorijevanje;Osnivanje savjetovališta za energiju;Uspostava federalne i kantonalnih mreža praćenja kvaliteta zraka;Uspostava sistema osiguranja kvaliteta mjerenja (QA/QC), prikupljanja podataka i njihove razmjene u okviru EEA;Izrada uputstva za izradu registra emisija u zrak;Uputstvo o primjeni registra emisija i atmosferskog modela u planiranju kvaliteta zraka u okviru prostornih/urbanističkih planova;Upravljanje hemikalijama kojima se može zagaditi zrak.

5.4 UPravljanjE otPadoM

5.4.� Pregled aktivnosti iz akcionog plana koje su završene

Usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom sa ciljem stvaranja pravnog osnova za provedbu mjera iz Strategije i korekcije definicija;Izrada i usvajanje tehničkih uputa o najboljim raspoloživim tehnikama za klaonice, industrije prerade mesa i ribe, ribogojilišta, te uzgoj krupne stoke i peradi u BiH.

5.4.2 Pregled aktivnosti iz akcionog plana koje su započete

Izrada podzakonskih akata za upravljanje: građevinskim otpadom, otpadnim baterijama i akumulatorima, električnim i elektroničkim otpadom, starim vozilima, starim gumama, opremom

•

•

••

•

••

•

••

•

•

•

•



sa sadržajem PCB i PCT, otpadnim azbestom i ambalažnim otpadom;Uspostaviti pravni okvir (zakon) o hemikalijama;Povećati broj stanovnika obuhvaćen organiziranim prikupljanjem otpada;Stvoriti uvjete za sanitarno odlaganje kapaciteta za najmanje pet godina (definirati regije, pripremiti studije izvodljivosti za regiju i regionalni centar za upravljanje otpadom, izraditi studije utjecaja na okoliš);Sanirati postojeće površine pod neadekvatno odloženim opasnim i neopasnim otpadom (ažurirati listu žarišta ‘’hot spots’’, okolinske dozvole, Studije izvodljivosti sanacije napuštenih odlagališta, sanaciju napuštenih odlagališta).

5.4.3 Prijedlog prioritetnih aktivnosti iz akcionog plana za naredne tri godine

Izraditi i usvojiti planove o upravljanju otpadom propisane Zakonom;Uspostaviti kapacitete za adekvatno zbrinjavanje opasnog otpada (Krovna studija izvodljivosti za utvrđivanje prihvatljivih alternativa zbrinjavanja pojedinih vrsta otpada, podržati tehničko unaprjeđenje postojećih kapaciteta za sagorijevanje);Uvesti sistem odvojenog prikupljanja biorazgradivog, neorganskog i otpada od opasnih materija i njihove ambalaže u poljoprivredi i šumarstvu;Provesti program obuke o pravilnom prikupljanju i odlaganju biorazgradivog otpada;Izraditi studiju izvodljivosti najprihvatljivijeg koncepta upravljanja otpadom životinjskog porijekla u BiH;Izgraditi regionalna sabirališta (6-8) za prihvat, hlađenje i skladištenje otpada životinjskog porijekla, te nabavka transportnih vozila za svako sabiralište;Kreirati i implementirati javnu kampanju za podizanje svijesti o načinima postupanja sa otpadom, promocija integriranog sistema upravljanja otpadom;Prikupiti i reciklirati otpad od ambalaže;Unaprijediti postojeće i uspostaviti nove kapacitete za povrat energije ili materijala;Uvesti efikasne mjere za smanjenje i sprečavanje odlaganja EEO kao nesortiranog otpada, uvođenjem shema povrata rabljene tehnike originalnom proizvođaču otpada;Pripremiti entitetski plan upravljanja biorazgradivim otpadom (koji će predvidjeti način uspostave sabirnih centara za kompostiranje biorazgradivog otpada, kao mogućnosti korištenja ovog otpada kao biogoriva);

••

•

•

•

•

•

•

•

•

•

••

•

•

Pripremiti standarde o najboljoj praksi korištenja biorazgradivog otpada;Stimulirati razvoj tržišta za ponovnu upotrebu i reciklažu organskog otpada;Regulirati odlaganje otpadnih pesticida i ostalih opasnih materija kroz princip odgovornosti;Organizirati programe jačanja kapaciteta za zakonodavce, donosioce odluka, kantonalne/općinske vlasti, direktore zdravstvenih i veterinarskih ustanova, radnike u zdravstvenim i veterinarskim ustanovama, te radnike komunalnih preduzeća koji rade na prikupljanju i odlaganju medicinskog otpada;Izraditi Studiju sa programom razvoja informacionog sistema o otpadu;Nabaviti opremu i izvršiti obuku zaposlenika.

Za provođenje Akcionog plana Federalne strategije za period od deset godina procijenjena su potrebna finansijska sredstava u iznosu od 295 miliona KM koje treba osigurati u budžetima Federacije BiH i kantona, putem Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH, iz sredstava Evropske unije (Instrumenti za predpristup-IPA), kredita i grantova.

Predviđeno je da Vlada Federacije BiH u Budžetu Federacije BiH osigura 5 miliona KM godišnje, kao i da Fond za zaštitu okoliša FBiH bude u potpunosti operativan.

Operativnost Fonda podrazumijeva njegovu uspostavu u smislu imenovanja novog Upravnog odbora i direktora Fonda, kao i odgovarajuću kadrovsku popunjenost, nabavku opreme i smještaj. Nadalje, osim postojećeg izvora sredstava kroz vodne naknade, koje se već prikupljaju u Fond u skladu sa Zakonom o vodama FBiH, potrebno je uspostaviti i razviti druge ekonomske instrumente na principima: zagađivač plaća, korisnik plaća i dodatne naknade koja će se plaćati pri registraciji motornih vozila, a sve u skladu sa Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša FBiH (Sl. novine FBiH br.33/03).

Ukoliko navedena sredstva ne budu raspoloživa, odnosno operativna, to će se direktno odraziti na realizaciju Akcionog plana Federalne strategije.

Da bi se ubuduće uspostavio konzistentan informacioni sistem za okoliš, kao preduvjet izrade cjelovitih izvještaja o stanju okoliša, baziran na pouzdanim i pravovremenim podacima i informacijama, potrebno je imati instituciju na nivou Federacije BiH koja će vršiti te poslove. Dosadašnja

•

•

•

•

•

•



koncepcija je bila usmjerena na uspostavu Agencije za okoliš BiH, koja bi integrirala podatke i informacije iz entitetskih referentnih centara, a od koje se najvjerovatnije mora odustati zbog najnovijeg političkog protivljenja Vlade Republike Srpske u vezi s tim.

Eventualna uspostava nove institucije tipa Agencije za okoliš na nivou Federacije BiH, bi zasigurno, zbog teške ekonomske situacije, imala ozbiljne prepreke, pa se treba bazirati na moguća rješenja u postojećim zakonskim i institucionalnim okvirima. Kao najpraktičnije i najefikasnije rješenje bi mogao biti Fond za zaštitu okoliša FBiH, koji bi uz odgovarajuće izmjene ili dopune Statuta mogao, preuzeti aktivnosti uspostave i održavanja informacionog sistema za okoliš i izrade periodičnih izvještaja o stanju okoliša. Ovo znači da bi sve federalne referentne institucije za pojedine komponente okoliša (Federalni hidrometeorološki zavod; Federalni zavod za agropedologiju; Agencije za vode-oba slivna područja; Federalni zavod za geologiju; Federalni zavod za statistiku; Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, budući Federalni zavod za zaštitu prirode i dr.), kako to propisuje Zakon o zaštiti okoliša, imale obavezu sređivanja i slanja pouzdanih, pravovremenih i tačnih podataka i informacija iz svoje nadležnosti prema Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH.

Documents

StanjE okoliša FEdEracijE BoSnE i HErcEgovinE - iZvjEštaj Za 20 0