Ivana Jurčić STARI VRTOVI STAROGA GRADA NA OTOKU HVARU

Stari Grad je smješten na dnu zaljeva dugog 5 milja, uz najveće plodno polje na dalmatinskim otocima. Stari grad je najveće naselje na otoku Hvaru. Poseban procvat doživljava u renesansi. Grade se kuće s vrtovima. Najpoznatiji je vrt uz Tvrdalj Petra Hektorovića. On je, uz Lucićev u Hvaru, priznat u svjetskoj literaturi. Hanibal Lucić je u Starome Gradu imao kuću s velikim vrtom. Vrt ljekarnika Franje Gariboldija je, uz Hektorovićev, najsačuvaniji. Treba još spomenuti: Bučić, Fazanić Scuteri i dr. te klaustar i vrt Dominikanskog samostana. Na planu iz 1834. g., između crkvi Sv. Stjepana i Sv. Ivana ucrtan je maštoviti vrt. U dnu zaljeva je javni vrt Vorba, kojega je obnovio Petar Biancini. On je uredio i vrt uz kuću svoje obitelji te perivoj Jurjevac. U 19. st. su uz zapadnu obalu građene kuće s velikim vrtovima. Najznačajniji je don Šime Ljubića. Još vrijedi spomenuti vrt „žardin“ s početka 20. st.

Uvod

Stari Grad se smjestio na sjevernoj strani otoka Hvara– na kraju zaljeva dugačkog 5 milja, a na početku najvećeg plodnog polja na jadranskim otocima. Kad su ga Grci 384. g. pr. K. osnovali, nazvali su ga Faros. Oni su načinili parcelaciju Polja koja se sačuvala sve do danas.

Slika 1 – Smještaj Starog Grada između zaljeva i Polja (preuzeto Gamulin, M., dj.n. bilj. 7)

Zaljev je davao sigurnost brodovima koji su plovili po dalekim morima, a tu su

zimovali, dok je plodno polje omogućilo snažan razvitak poljoprivrede. I s mora i s kopna u grad je dotjecalo obilje.

Nakon Grka, u 3. stoljeću pr. K. dolaze Rimljani koji su ga prvo razorili pa onda sagradili novi grad s brojnim vilama, kako onim urbanima, tako i onima koje su se nalazile u polju – vilae rusticae, a uz njih su vjerojatno bili i vrtovi. U dugom periodu mira grad se ponovno snažno razvija.

U srednjovjekovnom vrenju naroda stižu Slaveni, mijenjaju se vlasti sve dok 1278. godine otok nije voljom stanovnika predan Mlečanima. Oni grade Novi Hvar kao upravno

790

središte, ali je Stari Hvar i dalje najveći i najugodniji za život te plemstvo, mada zbog učestvovanja u upravljanja veći dio godine mora tamo provoditi, i dalje radi vođenja posjeda, ali i ugodnijeg života živi u Starom Hvaru. Vrijeme je renesanse, grade se mnoge zgrade s vrtovima koje su i stambene i gospodarske, ali i ljetnikovci.

Nakon toga opet slijede krize, pučki ustanak (1510.-1514.) te turske navale 1539. i 1578.(1) Ruše, pale i ubijaju. Preživjeli bježe, ali se vraćaju i obnavljaju. Privlačnost života u Starom Gradu je velika. A uz ugodan život uvijek idu i vrtovi.

Pojava i razvitak vrtova

Budući da su Rimljani dugo živjeli u Hvaru te gradu i kućama dali oblik ostavili su trag i u vrtovima. Sastavni dijelovi rimske kuće bili su nenatkriveni atrij i peristil. Atrij je u početku imao impluvium (bazen za sakupljanje kišnice s krova). Kasnije nakon što su uređeni vodovodi i on kao i peristil postaje vrt.(2)

Taj tip gradnje obiteljskih kuća sačuvao se u svjetskoj arhitekturi sve do danas i naziva se atrijska kuća. Istina, nakon Rimljana dolaze novi primitivni narodi, ali nisu baš sve uništili. Vinko Pribojević još 1525. spominje ostatke palača i hramova. Ne spominje baš jasno Stari Grad, ali spominje samostan sv. Petra Mučenika, a on se nalazi u Starom Gradu.(3) Opisuje dominikanski samostan u Hvaru, jer je u njemu održao taj slavni govor, i njegove prostrane vrtove (4) pa se sa sigurnošću može zaključiti da su se nalazili i uz ovaj jer je to isto vrijeme i isti red.

Samostan, a posebno crkva stradali su u turskim napadima. Crkva je nanovo sagrađena u 19. stoljeću.(5) Iz vremena gradnje ostao je klaustar i ostaci nedovršenog trijema(6) na južnoj strani: osmerokutni kameni stupovi spojeni lukovima. Uz istočnu i zapadnu stranu uski vitki stupovi od bijelog bračkog kamena iz vremena obnove crkve. Oko klaustra popločenje od koso popločenih fino obrađenih ploča. U sredini vrt.

Slika 2 – Klaustar dominikanskog samostana, razglednica, snimio Pavel Jaroszevski

791

Na južnom zidu je izlaz u korisni dio vrta. Tu se nalazi, paralelno sa samostanom, niz kamenih stupova, koji su s druge strane bili učvršćeni u zid i udubljeni na vrhu da bi mogli nositi grede odrine, a ispod se blagovalo i odmaralo na otvorenom.

Slika 3 – Stupovi odrine u vrtu dominikanskog samostana

Ispred crkve je veliki obzidani prostor zasađen lipama na koji vodi široko kameno stubište, a služi za sakupljanje vjernika prije i poslije obredâ. S te terase otvara se pogled na okolicu.

Sjeverozapadnim uglom terasa se dotiče jugoistočnog ugla vrta ljetnikovca zvanog Tvrdalj renesansnog pjesnika Petra Hektorovića, najznačajnijeg vrta u gradu, a i jednog od najznačajnijih u Hrvatskoj.

Slika 4 – Tvrdalj na katastarskom planu Starog Grada iz 1834. godine

Mada je vrt danas jako zapušten, ipak ga i domaći i strani autori spominju kao poseban doprinos vrtnoj umjetnosti.(7) Originalna zamisao i rješenje, a dobrim dijelom i izvedba velikog renesansnog pjesnika. Za ono što nije stigao dovršiti oporučno je ostavio točne upute svojim nasljednicima kako da to učine.

Tvrdalj se smjestio pri dnu Starogradskog zaljeva. Tu se nalazio rukavac usmjeren prema jugu i uz njega ostaci stare utvrde po kojoj je i posjed dobio ime Tvrdalj. U 15. stoljeću

792

postaje vlasništvo obitelji Hektorović. Petrov otac umire 1514. godine i tada Petar otkupom okolnih parcela zaokružuje tvrdaljski posjed i počinje ga uređivati kao pravi ljetnikovac. Izgradio je prizemlje sa središnjom kulom-vidikovcem. Uredio je ribnjak koji je ispod vidikovca kanalom spojen s morem. Hektorović navodi nekoliko izvora vode, ali suvremena istraživanja pokazuju da je kaptirao jedan i doveo slatku vodu do ribnjaka. (8)

Nakon turske navale, 1539. Hektorović je izbjegao u Istru i Veneciju. Vrativši se u Stari Grad, u strahu od ponovne navale Turaka utvrđuje Tvrdalj. U jugozapadnom dijelu gradi utvrdu (kaštel), u jugoistočnom kuću za putnike i siromahe, a ribnjak i vrt uz njega ograđuje obrambenim zidom. Veliki dio vrta izvan utvrde ogradio je zidom od lomljenog kamena. Dio uz dvorac služio je za odmor i ugodu. Hektorović svoj vrt lijepo naziva „gizdavi perivoj“. Prof. Čavić poetično navodi: „Ulazeći u Ribnjak susrećemo se sa sukusom Hektorovićeva duha. Ovdje je Hektorović stvoritelj svega samo u malom. Ribnjak je stan za ribe, ciple i jegulje, bića vode, nad njim je mala kula, golubinjak i repčar, stan za golubove i vrapce, bića neba, a do njega gizdavi perivoj, sa cvijećem i drvećem, stan za bića zemlje.“. (9)

Oduševljen svojim perivojem u Ribanju navodi i biljke koje je tamo zasadio: čeprise (čempres, Cupressus sempervirens L.), bazde (bazga, Sambucus nigra L.), bus (šimšir, Buxus sempervirens L.), tamariš (Tamarix gallica Poir.), kapare (Capparis spinosa L.), žafrane (šafran, Crocus sativus L.), smokve indiane (indijska smokva, Opuntia indica L. Mill), jelsamine (jasmin, Jasminum officinale L. /R.Br.), žilje (ljiljan, Lilium candidum L.), ružmarin (Rosmarinus officinale L.) te oleandere (Nerium oleander L.) (10) koje mu je zajedno sa čempresima poslao don Mavro Vetranović. Još je uzgajao voćke, a u korisnom dijelu vrta artičoke i kupine, što navodi u oporuci, te dud. (11)

Još u Ribanju posebno spominje odrinu s vitkim klesanim kamenim stupovima obraslu vinovom lozom te stol na čijoj su površini uklesani motivi loze s grožđem (danas je ploča uzidana u zid kuće).

Slika 5 – Ribnjak u Tvrdlju

Kada je prestala turska opasnost, Petrovi nasljednici ruše obrambeni zid prema voćnjaku pa vrt postaje cjelovit. Oko ribnjaka je podignut trijem sa sjenovitim svodom otvoren prema ribnjaku i vrtu, a na vrhu se nalazi terasa na koju se ulazi stubama iz vrta i s prvog kata kuće. Mada je Hektorović zadužio svoje nasljednik da čiste zaljev ispred

793

ljetnikovca, oni su se toga držali samo dok je bio pod mletačkom upravom – do propasti Mletačke države 1797. g., a nakon toga je pomalo zatrpavan, pa je danas pred Tvrdljem Trg. Vrt je također mijenjao izgled. Cijeli vrt je imao pad prema kući pa je u 19. stoljeću podignut potporni suhozid, a u južnom nižem dijelu bližem kući – staza, uz trijem ribnjaka odmorište, s obje strane po dužini kameni stupovi – nosači odrine te na sredini stari zdenac. (12)

Slika 6 – Vrt u Tvrdlju Tvrdalj je ponovno doživio procvat kada se u njemu 1814. g. nastanio Hektorovićev

nasljednik po ženskoj liniji – poznati znanstvenik Petar Niseto (1774.-1866.). On uređuje Tvrdalj, arhiv, knjižnicu i vrt. (13)

Posjećuju ga mnogi europski znanstvenici. Posjetila ga je i Ida von Düringsfeld i opisala taj susret, kuću, vrt i krajolik. Tom susretu je prisustvovao i don Šime Ljubić. (14) Nakon Niseta dolazi do diobe imanja pa vrt počinje propadati. Ipak, na fotografiji iz 1907. g. (15) vidi se nekoliko odrina te borovi. S obzirom da je u to vrijeme Petar Biancini podigao značajne vrtove u Starom Gradu, čini se da je uređivao i ovaj perivoj jer je u Perivoju Vorba zasadio borove, što u to vrijeme nije bilo uobičajeno.

Hektorović je svoj perivoj stvarao u vrijeme renesanse koju je dobro poznavao. Talijanski renesansni vrtovi imali su najčešće tri terase te se s gornje terase otvarao lijep pogled (belveder) na okolni krajolik.

Ovdje se ljetnikovac nalazio na dnu blagog obronka, koji nije bio dovoljno visok, te je Hektorović belveder smjestio na središnjoj kuli s koje se pogled otvarao na sve strane. Ribnjak su imali i dubrovački renesansni vrtovi, a sve ostalo je bila njegova originalna ideja. Danas je perivoj u jako lošem stanju. Naš najveći stručnjak za dubrovački renesansni vrt dr. Bruno Šišić ponudio je četiri različita rješenja za obnovu ovog perivoja od kojih prvo najviše odgovara prvotnom Hektorovićevu vrtu. (16)

794

Slika 7 – Projekt za obnovu vrta u Tvrdlju dr. Bruna Šišića, dj.n. bilj.12

U blizini ljetnikovca Petra Hektorovića nalazi se i gospodarski sklop te kuća s vrtom pjesnika Hanibala Lucića (danas u ulici Srinjo kola u području zvanom Biskupija).

Slika 8 – Dvorište s krunom bunara i pogled kroz vrata na Lucićev vrt Unutar nastambi nalazi se popločeno dvorište kojemu se s tri strane nalazila šetnica

nadsvođena odrinom. S unutrašnje strane bila je naslonjena na konzole u zidu, a s vanjske na kamene stupiće. S jugozapadne strane i danas je sačuvana kamena kruna bunara. Perivoj je smješten s južne strane prema poljima. Ograđen je visokim kamenim zidom, uz koji se s unutrašnje strane protezala kamena staza nadsvođena odrinom, obrubljena zidićem na kojem su se nalazili stupovi odrine koju su na zidu nosile konzole. Takvo rješenje nalazilo se i u mnogo poznatijem Lucićevu vrtu u Hvaru.

795

Slika 9 – Lucićev vrt na reanbuliranom planu Starog Grada iz 1881. godine Na reambuliranom planu Starog Grada iz 1881. god. vidi se da je vrt bio velik. Veći

istočni dio vrta bio je dvjema ukriženim stazama podijeljen na četiri polja s rondoom na križištu, a zapadni dvjema paralelnima na tri polja.(17)

U odnosu na Lucićev vrt u Hvaru, kojeg zajedno s Hektorovićevim spominju kao pjesnički, ovaj vrt je gotovo nepoznat.(18)

U istoj ulici (Srinjo kola 3) nalazi se kuća s vrtom ljekarnika Franje Gariboldija koji se početkom 16. stoljeća doselio iz Milana u Hvar, te je uz kuću u Hvaru imao i ljetnikovac u Visu.(19) Nad ulazom je obiteljski grb – tvrđava i nad njom četiri zvijezde. Do vrta se od ulice prolazi kroz kuću. Vrt je na padini nagnutoj prema kući. Ima oblik trokuta. S dvije strane je kućni zid, a s treće niski zid od lomljenog kamena.

Na kućnom zidu okrenutom prema vrtu koji je građen od lomljenog kamena prozori i vrata imaju okvire od bijelog klesanog kamena. Iznad prozora i vrata su lukovi od opeke. Na spojevima lukova i na vrhu zida uz kamenu terasu tri vrste konzola: kružno ispupčene, kružno udubljene te s kuglom. Nemaju udubljenje te se čini da su služile samo za ukras, a ne kao nosači za odrinu. Između vrata i prozora klesani kameni vodnjak natkriven kamenom pločom koja štiti od zatrpavanja smećem, a odvodi vodu s terase. Jedna konzola se nalazi na lijevom zidu iznad donje terase koja je uz kuću.

796

Slika 10 – Kućni zid s konzolama i vodnjakom Gariboldijeve kuće prema vrtu

Slika 11 – Gariboldijev vrt s kamenom klupom, stubištem i podnožjem stupa za odrinu

797

Uz nju nasuprot kući je prvi potporni zid i uz njega kamena klupa okrenuta prema kući. Na desnom uglu terase stablo naranče. Ovakva kamena klupa nalazi se i u vrtu franjevačkog samostana u Hvaru te samostana Male braće u Dubrovniku. Dalje kroz sredinu vrta vodi staza. U potpornim zidovima i na drugoj i trećoj terasi su kamene stube. S desne strane prvih stuba na ogradnom zidu je klesano postolje za odrinu s otvorom u sredini u kojeg je bio uložen stup za odrinu – za pretpostaviti je da se protezala kroz cijeli srednji, najveći dio vrta. Staza je obrubljena niskim zidićem. Danas se u tom dijelu uzgaja povrće pa je valjda i ranije bio korisni vrt.

Posljednji dio vrta ima oblik trokuta. Nisko drveće čini ugodnim boravak u hladovini. Možda je tako bilo od početka.

U Donjoj Koli nalazi se i kuća s grbom obitelji Fazanić. Uz nju je u 19. stoljeću sagradio kuću dugogodišnji gradonačelnik Skuteri te se kroz koju se ulazi u ostatak Fazanićeva vrta.(20) S popločenja uz kuću kroz ogradni zid vode vrata kroz koja se izlazilo u polja. Uz stari Fazanićev kućni zid kamene stube vode u ostatak nekad velikog vrta. Na zidu su otvori u kojima su se nalazili nosači odrine iznad staze uza zid. Vrt je potpuno zapušten.

Slika 12 – Zid s otvorima za grede odrine u Fazanićevu vrtu Petrić i Tudor navode (21) još neke gospodarsko ladanjske sklopove. Također u

Donjoj Koli nalazi se kuća obitelji Bučić. Ima visoku cisternu s obiteljskim grbom i godinom XDCCXXXIII. Iza nje je na visokoj terasi zapušteni vrt u koji se ne može ući, jer je zaključan (i prodan je strancima). Vrt Žuvetić je potpuno izgrađen. Nekadašnji ljetnikovac obitelji Dujmiceo, kasnije Galineo Bervaldi, danas pripada Društvu naša djeca iz Slavonskog Broda i zbog završetka sezone bio je zatvoren, ali ga i nema. Čudno je da je to bio ljetnikovac, jer se nalazi u dijelu grada nazvanom početkom 20. stoljeća Šiberija (Sibirija) jer je hladan, a okolo su skromne kuće iz 15. i 16. stoljeća. Vjerojatno dobro uređen gospodarsko stambeni sklop.

Nakon renesanse nije bilo značajnih gradnji pa niti uređenja vrtova jer su nastala politički nemirna vremena.

Grad je doživio prosperitet kada je otok Hvar postao dio Kraljevine Dalmacije u okviru Austrougarske monarhije. Mnogi starograđani imali su trgovačke brodove, plovili su Sredozemljem, bili su bogati. Gradili su kuće uz Staru rivu, a na padini iza njih podizali

798

velike vrtove. Tu je i veličanstvena palača don Šime Ljubića, građena 1887. godine. Uz nju pa sve do ugla ulice nalazi se predvrt na podzidanim terasama. U njemu je smješten njegov mauzolej, zatim kameni stol i postolje za kip.

Slika 13 – Mauzolej don Šime Ljubića Uz mauzolej tamni čempresi ističu njegovu bjelinu i ljepotu. U predvrtu su još

oleandri i juka. Predvrt je od gornjeg vrta odvojen žbukanim zidom koji je bio pokriven kamenim pločama, a danas ih nema.

Cijeli gornji vrt ograđen je kamenom ogradom, a na kraju vrta prema Jurjevcu je gromača široka oko 1,5 m načinjena od viška kamena koji je uklonjen iz vrta. U njega se ulazi kamenim stubama kroz željezna vrata. Vrt je zapušten i zarastao u korov tako da se staze jedva naziru. One su pravocrtne i sijeku se pod pravim kutom. Uzdignute su iznad zemljišta i obrubljene kamenom. Visinske razlike svladane su podzidima koje idu uz rub poprečnih staza. U sredini vrta je cisterna usječena u kamen živac. Iznad nje su četiri kamena postolja nosila željeznu mrežu koja je bila učvršćena željeznim držačima. To je bila velika voliera za ptice gibeline.

Na zapadu se nalazi zid i u njemu stube koje su vodile u niži dio vrta. Danas se tu nalazi kuća. U tom dijelu je ostatak starog kamenog stupa. Na istoku, u nekada korisnom dijelu vrta, su dvije male kamene vrtlarske kuće. Tu se nekada nalazila i željezna odrina s kamenim postoljima. Na njoj se uzgajala vinova loza. Budući da je vrt u susjedstvu Biankinijeva perivoja, a na zidu palače Biankini nalazio se popis od tridesetak vrsta vinove loze; sigurno je i ova bila vrijedna. (22)

U tom dijelu vrta nalazi se jedna velika pinija (Pinus pinea L.), borovi (Pinus halepensis Mill. L.) čempresi (Cupressus sempervirens L.) i lovori (Laurus nobilis L.). Možda je i ovaj vrt, kao i Jurjevac, uredio Petar Biankini.

Iznad vrta don Šime Ljubića i drugih kapetanskih vrtova nalazi se veliki perivoj (1,71 ha) obitelji Biankini kojega je, kao i vrt uz palaču, uredio poznati vrtlarski stručnjak Petar Biankini, sin brodovlasnika Jurja.

799

Slika 14 – Plan vrta uz palaču Biankini, izradio Ivo Šimunović. Odvojena od perivoja nalazi se palača Biankini. Iza palače, ograđen visokim

zidovima, nalazi se vrt. Uz palaču nalazi se široko popločenje od opeke. Budući da je teren bio nagnut prema palači, poduprt je žbukanim podzidom. Stube koje vode u njega su od opeke. S desne strane uz ogradu nalazio se staklenik u kojem je Petar Biankini obavljao pokuse. Uz lijevi zid nalazila se odrina od koje je sačuvan samo jedan drveni stup. Vrt je oblikovan u klasicističkom slogu u obliku velikog ornamenta od šišanog šimšira, a uz njega okomito postavljeni crjepovi.

U sredini rondoa je kanarska palma (Phoenix canariensis Chabaud L.); desno veliki stogodišnji himalajski cedar (Cedrus deodara G. Don.).

Od palače Biankini do perivoja Jurjevac uz Hektorovićev perivoj uspinje se staza pokrivena valuticama, a na jednakim razmacima su okomito postavljene kamene ploče.

Na ulazu u perivoj su dva kamena stupa, na kojima su se nekada nalazile vaze, nose metalna vrata. Zelena su sa žutim ukrasima. Na vrhu im se nalazi slovo „B“, a ispod piše „Jurjevac“. Na lijevom stupu sa stražnje strane stoji „1840-1890“. Te godine Juraj Biankini i supruga slavili su zlatni pir. Značajno je da su perivoj uredili prije palače koja je sagrađena 1896. godine.

Ulaz u perivoj nalazi se točno nasuprot ulaza u Dominikansku crkvu. Cijeli perivoj ograđen je suhozidom, a na zapadnoj strani su još jedan ulaz (ostali ulazi su kasnije otvoreni). Od jednog i drugog ulaza vode široke ravne staze koje se sijeku. Uz stazu S-J su stogodišnji čempresi, a uz onu I-Z su mlađi i uz njih se nalaze kamena postolja nekadašnje odrine.

Desno od ulaza pravokutnik 10 x 20 m obrubljen šimširom i okomito položenim crijepom, kao i u vrtu palače Biankini. U sredini je rondo s nepravilno smještenom jukom (Yucca gloriosa L.). Budući da je smještena, može se pretpostaviti da je ostatak od većeg broja. Tu su i dva horizontalna čempresa (Cupressus sempervirens L. horizontalis).

Perivoj je blago nagnut te je u nepravilnim razmacima poduprt kamenim zidićima visine jedne stube. Dalje uz stazu koja vodi desno nalazi se kamenom obzidani veliki četvrtasti vidikovac s kojeg se otvara pogled na palaču Biankini, Dominikanski samostan, crkvu sv. Stjepana te na okolni krajolik.

800

Mada je perivoj bio privatni, bio je otvoren za građane, jer se zna da je u njemu 1920. god. održan sokolski slet. Danas je u Jurjevcu smješten auto-kamp i tako je zapušten da se jedva naziru ostaci.

Slika 15 – Ulaz u Jurjevac

Slika 16 – Palača Biankini i iza kuća stogodišnji čempresi Što se tiče sloga, radi se o kombinaciji slobodnog i geometrijskog sloga. Poznati

povjesničar vrtne umjetnosti Piere Grimal u djelu „L'art des jardins“ (23) tu pojavu u vrtnoj

801

umjetnosti XIX stoljeća naziva le style mixte (mješoviti slog). Drugi autori nazivaju ga i mediteranski jer je bio raširen na mediteranu. (24)

Dr. Bruno Šišić navodi da je bio zastupljen u nekoliko značajnih dubrovačkih vrtova XIX. stoljeća te u vrtu Đorđić-Mayneri na Lopudu. (25)

Slika 17 – Ograda uz vrt Bučić – stara i nova (danas ljetno kino) Valja još spomenuti ostatak vrta Bučić uz Staru rivu. Nalazio se na mjestu današnjeg

kina. Kuće uz rivu više nema, a na nekadašnjoj padini su potporni zidovi novijeg datuma. Ali zato je na gornjoj terasi ostatak prekrasne ograde od opeke sa stupovima od lomljenog kamena, od koga je i potporni zid, a umetci i kape su od vodoravno položene opeke, dok je završetak zida od okomite koso složene opeke. Takvih elemenata ima pet, dok je ostalo zamijenjeno suvremenom zidanom opekom. Ulaz u negdašnji vrt, danas kino, ima stari kameni okvir u čiji je nadvratak uklesan cvijet sa šest latica. Postoje još jedna drvena vrata koja su služila za prolaz vrtlara.

Slika 18 – Vrt između župne crkve i crkve sv. Slika 19 – Stara ograda sa ženskim Ivana na planu Starog Grada iz 1834. poprsjem iznad ulaznih vrata u nekadašnji vrt.

Na katastarskom planu Starog Grada iz 1834., između župne crkve i crkve sv. Ivana ucrtan je veliki neobični vrt na mjestu na kojem se nekad nalazilo župsko groblje. Bilo bi bilo

802

logično da je pripadalo župi, ali u katastarskoj knjizi je navedeno nekoliko vlasnika: za k.č. 3274 Ljubić Juraj i Ivan, za k.č. 3275 Ivan i Juraj Plančić, te Fanfogna i Matović, a za k.č. 3193 Jelčić Antun. (26)

Slog u kojem je rađen mogli bismo nazvati provincijskim romantizmom. Djeluje poput velikog ornamenta. U sredini se ističu dva velika slova CC s gornje strane; iz oba ta oblika vode staze koje se spajaju kod ulaznih vrata. Od desnog slova još jedna staza vodi do vrtlarske kućice u lijevom gornjem uglu koja i danas postoji. Južno ispod slova velika elipsa iz koje zrakasto vode četiri staze. Sačuvan je gotovo cijeli ogradni zid, stara ulazna vrata i nad njima žensko poprsje. Početkom 1911. god. tu je izgrađen veliki talijanski dječji vrtić pa je pred njim radi ulaza uklonjen dio kamenog zida.

I onda stižemo u javni perivoj Vorba. Nalazi se u dnu zaljeva. Tu je nekad bilo plitko močvarno more i solane, a u zaljev su utjecali mnogobrojni potoci koji su tekli plodnim hvarskim poljem. Njihova voda i voda iz izvora kanalizirane su u kamena korita uz perivoj koji je dobio naziv po vrbama koje prirodno uspijevaju na vlažnom zemljištu. Na jugoistočnom ulazu u perivoj i danas se nalazi veliki kameni bunar zvan Varba, a spominje se u Hvarskom statutu iz 1331. god. (fons vocata Varba). (27)

Na planu Starog Grada iz 1834. god. vide se ti kanali i staza kroz sredinu i na početku perivoja. Na tom planu su ucrtani jablani koji uspijevaju na vlažnom zemljištu te omogućuju kasniju sadnju drugih biljnih vrsta. To se uistinu i dogodilo 1892. god. kada je posao oko uređenja i ovaj put povjeren velikom vrtlarskom stručnjaku Petru Biankiniju. (28) Načinjena su četiri kamena mosta i na jednom od njih uklesana je godina nastanka – 1892. Iz tog vremena ostali su alepski borovi (Pinus halepensis Mill.), juke (Yucca gloriosa L.) te kanarske palme (Phoenix canariensis Chabaud). S vremenom je perivoj bio zapušten te se danas obnavlja po projektu mr. sc. Dobrile Kraljić.

Slika 20 – Perivoj Vorba na katastarskom planu iz 1834.

803

Slika 21 – Perivoj Vorba danas. Početkom 20. stoljeća u Starom Gradu su uređena još dva značajnija vrta. Iza stare

škole je ljetnikovac obitelji Botteri sagrađen oko 1900. god. S prednje strane ograđen je ogradom od klesanog kamena s betonskim stupićima, a s

ostale tri strane su ogradni zidovi od lomljenog kamena. Ulazna vrata su metalna s monogramom P.B. učvršćena na kamene stupove koji nose betonske skulpture lavova. Kroz sredinu vodi kamenom popločena staza koja počinje stubištem uz koje su potporni zidovi. Uz stazu kameni zidići nose željeznu odrinu obraslu vinovom lozom i gospinom krunicom (Passiflora caerulea L.).

Slika 22 – Vrt i kuća Botteri, snimljeni 1910. (Foto Botteri)

804

Lijevo i desno od kućnih vrata nalaze se dvije kanarske palme, a treća je lijevo u vrtu. Lijevo i desno uz kuću popločeno dvorište natkriveno željeznom odrinom po kojoj se penje gospina krunica. Od predvrta dvorišta su odvojena jednakom ogradom kao što je ona na početku vrta. Na stupovima se nalaze betonske skulpture koje prikazuju četiri godišnja doba. Proizvodila ih je splitska radionica Bettizza(29) i bili su stavljeni u mnoge vrtove – npr. Gariboldijev vrt na Visu,(30) vrt palmi na Lokrumu (31), vrt Đorđić-Mayneri na Lopudu (32), te vrt Foretić u Korčuli.

Slika 23 – Skulpture dvojice dječaka koji predstavljaju proljeće i ljeto u Botterijevu vrtu I još jedan zanimljiv vrt nalazi se istočno od groblja, u polju zvanom Žardin, što na

francuskom znači vrt. Danas više nema ni kuće ni vrta, ali naziv govori da je to bio vrt. Udaljen od grada, među vinogradima, i danas ima bazen za kupanje u toplim mjesecima. Znači da je to bio pravi ladanjski vrt. Nastao je koncem 19. stoljeća. Pripadao je imućnoj građanskoj obitelji Bervaldi. Bazen ima oblik broda dužine 10,65 m, širine 6,25 m, a dubine 1,90 m, s ogradicom koja je zaštićivala kupaće od tuđih pogleda.(33) I u kontinentalnoj Hrvatskoj ljudi su provodili ljeta u vinogradima. Moda odlaska na more se tek kasnije uvriježila.

Zaključak

Provedena istraživanja pokazala su da je Stari Grad u vremenima kada je materijalno i kulturno procvao imao i uređene vrtove. Vjerojatno u doba dok su njime vladali Grci i Rimljani, a posve sigurno u doba renesanse. Najznačajniji od njih je vrt pjesnika Petra Hektrorovića.

Kada je u 19. stoljeću došlo do ponovnog procvata, podignuti su i brojni dobro uređeni vrtovi u tzv. mješovitom slogu. U tome je veliki značaj imao poznati vrtlarski stručnjak –

805

domaći sin Petar Biankini. Danas su, osim javnog perivoja Vorbe i privatnog vrta Botteri, svi vrtovi žalosno zapušteni.

Povijesni vrtovi Starog Grada su dokaz vrijednih objekata krajobrazne arhitekture duž jadranskog pojasa u Hrvatskoj, a izvan velikih središta od renesanse do početka 20. stoljeća.

Bilješke i referencije

(1) Čavić, A.: Stari Grad, Povijesni vodič. Centar za kulturu Starog Grada, Stari grad, 2004., s. 9-13.

(2) Keller, H.: Kleine Geschichte der Gartenkunst. Paul Parey, Berlin, Hamburg, 1976, s. 27.

(3) Pribojević, V.: O podrijetlu i zgodama Slavena. JAZU, Zagreb, s. 200. (4) ibid. s. 204. (5) Čavić, A.: bilj. 1. s. 38. (6) ibid. s. 40. (7) Gamulin, M.: Tvrdalj Petra Hektorovića u Starom Gradu na Hvaru. Društvo

povjesničara umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb, 1988.; Düringsfeld, I. von: Aus Dalmatien. Prag, 1857.; Bowe, P.: Gardens in Central Europe. New York 1991.

(8) Bužanić, R.: Virtus et Genius na ribnjaku Hektorovićeva Tvrdlja. Kultura ladanja, Zbornik radova sa znanstvenih skupova „Dani Cvita Fiskovića“ održanih 2001. i 2002., s. 89.

(9) Čavić, A.: bilj. 1. s. 44. (10) Matković, P.: Značaj djela Petra Hektorovića za hortikulturu. Hortikultura,

god XXXV/VI, br. 3, Split, 1968., s. 69. (11) Gamulin, M.: bilj. 7, s. 65. (12) Šišić, B.: Prilog uređenja vrta uz dvorac hrvatskog pjesnika Petra Hektorovića

(1487.-1572.) u Starom Gradu na otoku Hvaru. Časopis za književnost i znanost, br. 2 dod. VII, Dubrovnik, 1996.

(13) Petrić, N.: Neki primjeri hvarskog ladanja u 19. st. Kultura ladanja, s. 243. (14) Düringsfeld, I.: bilj. 7, s. 119-123. (15) Palača Biankini. Muzej Starog Grada, Stari Grad, 2007. (16) Šišić, B.: bilj. 12, s. 219-224. (17) Tudor A.: Ljetnikovac Hanibala Lucića u Starom Gradu na Hvaru. Radovi

Instituta za povijest umjetnosti, god. 27, Zagreb, 2003. (18) Bowe, P.: bilj. 7, s. 185-186. (19) Čavić, A.: bilj. 1. s. 15. (20) Podatak Čavić, A., zahvaljujem. (21) Petrić N., Tudor A.: Ladanjska izgradnja prostora Hvarske komune. Prilozi

povijesti umjetnosti u Dalmaciji 37, 1997.-1998., s. 236-237. (22) Podatak usmeno Čavić A., zahvaljujem. (23) Grimald, P.: L'art de jardins. Paris, 1964., s. 104. (24) Šišić, B.: Povijesni karakter i obilježja perivoja Đorđić-Mayeri na otoku

Lopudu. Zbornik dubrovačkog primorja i otoka VI, Dubrovnik, 1997., s. 31. (25) ibid. (26) Izvadak iz prve službene katastarske izmjere KO Stari Grad načinjene 1834.,

Državni arhiv u Splitu, Arhiv mapa. (27) Čavić, A.: bilj. 1. s. 8 i 26. (28) Palača Biankini. Muzej Starog grada, Stari Grad, 2007.

806

807

(29) Singolo, R.: Oblikovna obilježja Marinkovićeva perivoja u gradu Visu. Diplomski rad na Agronomskom fakultetu, Zagreb, 1988., s. 55 i 58.

(30) ibid. s. 55-57. (31) Kapović, N.: Vrtovi u sklopu Maksimilijanova ljetnikovca na otoku Lokrumu.

Zbornik Kultura ladanja, Zagreb, 2006., s. 277. (32) Šišić, B.: bilj 24, s. 33. (33) Kovačić, J.: Miscellana iz hvarske baštine. Periodični izvještaj Centra za

kulturu baštine otoka Hvara, gr. 136, god. XXXIII, Hvar, 1999.