Chita(m)

1

BU&CW

Chita(m)

2

Stephen King Stephen King, jedan od najpopularnijih pisaca svijeta, rodio se 1947. u Portlandu,

BU&CW

Maine, a kolovao se na University of Maine u Oronou. U slavuje uzletio ve nakon pojave svog prvog romana, Carrie, a potom su uslijedili i Vidovitost (The Shining) i Misery, na temelju kojih su napravljeni vrlo uspjeni filmovi. Stephen King danas ivi sa svojom enom, romansijerkom Tabithom King, i troje djece u Bangoru, Maine.

exponto@hotmail.seDraft

exponto@hotmail.seDraft

Chita(m)

3

BU&CW

Chita(m)

4

BU&CW

Chita(m)

5

1

Otkako sam poeo priu o Johnu Coffeyju imao sam mnogo glatkih startova, ali sam juer morao kurblati. Vjerujem da je to zato to sam dospio do Delacroixova pogubljenja, a dio moje svijesti nije nipoto elio da to ponovno oivljavam. Bila je to runa smrt, uasna smrt, a dogodila se zato to Percy Wetmore, mladi momak koji se volio eljati, nije trpio da mu se netko smije pa bio to i proelavi mali Francuz koji nee doekati drugi Boi.

Magija je opasna.

U solariju ima uvijek svjeega cvijea, ali sam juer u podne njuio samo prodorni smrad pokojnikova skuhanog mesa. Zvuk motorne kosilice na travnjaku ispod pozora zamijenio je uplji plink-plink kapanja vode to se cijedila kroz zakrivljeni svod tunela. Putovanje je ve poelo. Ja sam se ve vratio u 1932., duom i mislima, ako ve ne tijelom.

Iziao sam kroz kuhinju, gdje su ve poinjale pripreme za veeru.

BU&CW

Gospodin H. G. Wells jednom je zgodom napisao roman o ovjeku koji je izumio vremenski stroj, a ja sam otkrio da sam, piui ove uspomene, i sam stvorio takvu spravu. Za razliku od Wellsove, ona moe putovati samo u prolost zapravo samo do 1932. kad sam bio stametar u bloku E Dravne kaznionice Cold Mountain ali je ona, usprkos tome, upravo sablasno efikasna. Taj me vremenski stroj unekoliko podsjea na stari Ford koji sam u to doba vozio; znao si uvijek da e na kraju ipak krenuti, ali nikad nisi bio siguran hoe li motor moi upaliti kljuem ili e morati izai i kurblati da ti ruka otpadne.

Meutim, kao i kod svih prljavih poslova, najtee je ba krenuti. Motoru je svejedno jeste li okrenuli klju ili ste morali kurblati; kad ga jednom pokrenete, on e voziti podjednako glatko i ovako i onako. Tako je to juer bilo i sa mnom. Isprva su mi rijei dolazile u malim krhotinama reenica, potom u itavim reenicama, i na kraju u bujici. Otkrio sam da je pisanje poseban i prilino uasavajui nain prisjeanja u njemu je tolika totalnost da izgleda skoro kao silovanje. Moda tako mislim samo zato to sam jako ostario (a to je neto to mi se, gdjekad mi se ini, zbiva iza lea), ali u to ba nisam siguran. Ja vjerujem da olovka, udruena s uspomenama, stvara nekakvu praktinu magiju, a magija je opasna. Kao ovjek koji je poznavao Johna Coffeyja i vidio to taj moe uiniti i mievima i ljudima ini mi se da imam sve kvalifikacije za takvu tvrdnju.

No bilo kako bilo, juer sam pisao itav dan, i rijei su iz mene naprosto tekle, i solarij je ovog velianstvenog doma za starije osobe najednom nestao, i na njegovu se mjestu stvorilo spremite na kraju Zelene milje gdje je toliko problematine djece zadnji put sjelo na stolicu, na dnu stepenica to su vodile do tunela ispod ceste. Bilo je to mjesto na kojem smo se Dean i Harry i Brutalni i ja suprotstavili Percyju Wetmoru nad Delacroixovim zadimljenim tijelom, i prisilili Percyja da se ponovno zakune da e zatraiti premjetaj u dravni zavod za mentalno zdravlje Briar Ridge.

Preskoio sam ruak, pisao do otprilike etiri sata, a kad sam napokon odloio olovku, ve me zaboljela ruka. Polako sam krenuo do kraja hodnika na katu. Tamo je prozor to gleda na parkiralite namjetenika. Brad Dolan, bolniar koji me podsjea na Percyja onaj koga tako silno zanima kamo ja to idem i to radim na svojim etnjama vozi stari Chevrolet s naljepnicom na kojoj pie VIDIO SAM BOCA I ZOVE SE NEWT. Auta vie nije bilo; Bradova je smjena bila gotova, i sad se odvezao do auto-kampa koji zove svojim domom. Ve ga vidim u Airstreamovoj prikolici s Hustlerovom duplericom selotejpom privrenom na zid i s limenkama piva Dixie po kutovima.

Chita(m)

6

to to imate u torbi, gospodine Edgecombe? upitao je Norton. Prazna boca, odgovorio sam. Tu sam u umi otkrio Izvor vjene mladosti. Svakog

popodneva uronim bocu i natoim si malo. Pijem prije spavanja. Velim vam, prava stvar. Moda vas i pomlauje, odgovorio je George, onaj drugi kuhar, ali vam se na licu ne

vidi ni govno.

Te sam se veeri poteno najeo, gledao malo televiziju i rano poao u postelju. Mnogo bih se puta nou znao probuditi i oduljati dolje u TV-sobu, pa gledati stare filmove na Amerikom filmskom kanalu. Ali ne i sino; sino sam zaspao kao kamen, i nisam sanjao nijedan od snova koji su me progonili sve otkako sam se upustio u tu malu knjievnu pustolovinu. Svo me to pisanje zacijelo silno iscrpilo; znate, nisam vie mlad kao nekad.

Paul? Okrenuo sam se tako brzo da sam skoro pao. Bila je to moja prijateljica Elaine

Connelly. Oi su joj se rairile i pruila je ruke kao da me eli uhvatiti. Srea njezina to sam uspio vratiti ravnoteu; njen artritis je prava strahota, i da sam joj pao u ruke vjerojatno bih je slomio kao suhu granu. Kad ovjek prijee u tu udnu zemlju to lei iza osamdesetog roendana, romantika ne umire, ali zato mora zaboraviti sva sranja u stilu Prohujalo s vihorom.

Oprosti, rekla je. Nisam te htjela uplaiti. Sve u redu, odgovorio sam i slabano joj se nasmijeio. Bolje je da me budi tako

nego da me polije hladnom vodom. Trebao bih ti platiti da mi to ini svakog jutra. Gleda je li tu i njegov auto? Dolanov? Muljanje nije imao nikakvog smisla, i zato sam samo kimnuo glavom. Volio bih biti siguran da je u zapadnom krilu. elio bih malo brisnuti, ali ne bih volio

da me vidi. Ona se nasmijeila bila je to utvara vragolastog drakavog smijeka kojim se smijeila

kao djevojka. Taj gad voli u sve gurati nos, ha? Da. Ali ga nema ni u zapadnom krilu. Ja sam ve bila na doruku, knjavalico, i zato ti mogu

BU&CW

Na ovo smo svi prasnuli u smijeh, pa sam iziao. Otkrio sam da pogledom traim Dolana unato tome to mu vie nije bilo automobila, rekao sebi koliko sam blesav jer sam ga pustio da mi se toliko usadi u glavu, pa preao preko igralita za kriket. Iza njega je upavi humak, oznaka na kraju igralita za golf, a koji izgleda toliko ljepe u reklamnim brourama Georgia Pinesa. Iza njega je opet staza koja vijuga u umarak istono od starakoga doma. Kraj staze su dvije stare upe, koje danas ne slue ba niemu. Uao sam u drugu od njih, koja stoji kraj visokog kamenog zida podignutog izmeu zemljita Georgia Pines i Georgia Highwayja 47, i u njoj se zadrao krae vrijeme.

Kad sam se probudio i shvatio da je mrljica sunca koja se obino pojavi na podu u est ujutro prevalila itav put do mog kreveta, hitro sam se ubacio u papue, toliko uspanien da sam jedva i opazio artritini bol koji mi je planuo u kukovima, koljenima i glenjevima. Obukao sam se to sam bre mogao, pa pourio hodnikom do prozora to gleda na namjeteniko parkiralite, sve u nadi da e mjesto na kojem Dolan parkira svoj stari Chevrolet jo biti prazno. On ponekad zna zakasniti i itavih pola sata...

Ali nisam bio te sree. Automobil je ve bio tu, i presijavao se hrom na jutarnjem suncu. Zato to je gospodin Brad Dolan ovih dana imao razloga dolaziti na vrijeme? Da. Stari Paulie Edgecombe rano ujutro odlazi nekamo, starom se Paulieu neto mota po glavi, i gospodin Brad Dolan kani otkriti to je to. to ti to radi tamo, Paulie? Daj mi reci. Sva je zgoda da me ve trai. Bilo bi mi najpametnije ostati tu gdje jesam... samo to ne mogu.

Chita(m)

7

rei gdje je, zato to sam pronjukala. On je u kuhinji. Pogledao sam je oajnim pogledom. Znao sam da je Dolan radoznao, ali ne i da je

toliko. Moe li odgoditi jutarnju etnju? upitala je Elaine. Razmislio sam o tome. Mislim da bih mogao, ali... Ali ne bi smio. Ne. Ne bih smio. Sad e me upitati, pomislio sam, kamo to idem, i to je to u toj umi tako strano vano. Ali nije. Umjesto toga mi se ponovno nasmijeila na taj svoj vragolasti nain. Taj je

smijeak bio tako udan i tako apsolutno prekrasan na tom izmuenom i izmodenom licu. Poznaje li gospodina Howlanda? upitala me. Naravno, odgovorio sam, iako ga nisam esto viao; on je bio u zapadnom krilu, to je

u Georgia Pinesu skoro susjedna zemlja. Zato? Zna li zato je on tako poseban? Odmahnuo sam glavom. Gospodin Howell je jedan od samo petorice preostalih pitomaca u Georgia Pinesu,

Djedovska klauzula, pomislio sam. I koje je mjesto za nju primjerenije od starakog doma?

Pruila je ruku u dep plavo-bijelo isprugane haljine i djelomice izvukla dva predmeta: cigarete i snopi papirnatih ibica.

Koje dijete nee dobro biti, zapjevuila je smijenim, iskrivljenim glasom, dobiti e ibama po riti.

Elaine, to... Otprati svoju staru dolje, rekla je i vratila cigarete i ibice u dep i vornatim me

prstima uhvatila pod ruku. Krenuli smo natrag hodnikom. Dok smo tako ili, odluio sam se predati i sve dati njoj u ruke. Bila je stara i lomna, ali ne i glupa.

Dok smo silazili, hodajui vrlo paljivo, kao stakleni relikti, Elaine je rekla: Priekaj tu na dnu stepenica. Ja idem u zapadno krilo, do zahoda u hodniku. Zna na

koji mislim? Da, odgovorio sam. Onaj kraj kupalita. Ali zato? Nisam zapalila ve petnaest godina, odgovorila je ona, ali mi se jutros ba pui. Ne

znam koliko u puta morati puhnuti da ukljuim detektor dima, ali umirem od radoznalosti.

Volim te, Ellie, rekao sam. O, velike rijei, odgovorila je, ali mi je bilo jasno da joj je drago. A to emo s Chuckom Howellom? upitao sam. Da on ne bi imao problema? Ne, zato to je u TV-sobi, gdje s jo dvadesetoricom gleda Dobro jutro, Amerika. A ja

u ispariti im detektor dima ukljui alarme u zapadnom krilu.

BU&CW

rekla je Elaine i nasmijeila se ire no ikad, koji ima pravo puiti. To je zato to je on ovamo doao prije nego to su se promijenila pravila.

Pogledao sam je dok se u meni budilo divljenje, i pomislio koliko me podsjea na moju pokojnu enu Jan bi vjerojatno uinila savreno isto. Elaine mi je uzvratila pogled i opet mi se nasmijeila onim sonim vragolastim smijekom. Obgrlio sam joj dlanom iju, privukao joj lice i lagano je poljubio u usta.

Chita(m)

8

Samo nemoj pasti i ubiti se, enska. Nikad si ne bih oprostio ako bi... O, daj ne gnjavi, odgovorila je i ovaj je put ona poljubila mene. Ljubav u ruevinama.

To vjerojatno nekima od vas zvui smijeno a ostalima groteskno, ali da ti neto kaem, prijatelju: I svakakva je ljubav bolja nego nikakva.

Gledao sam je kako odlazi, korakom sporim i ukoenim (ali je ila sa tapom samo u vlane dane, i samo ako ju je strano boljelo; bio je to njezin mali danak tatini), i poekao. Prolo je pet minuta, pa deset, i kad sam ve poeo pomiljati da je izgubila hrabrost ili da se u detektoru dima istroila baterija, u zapadnom je krilu proradio protupoarni alarm i zabrenao silnom zvonjavom.

Edgecombe! prohripao je Kent Avery, jednom rukom oslonjen na hodalicu, dok je drugom opsesivno kroz pidamu natezao prepone. Stvarna uzbuna ili opet lana? to ti veli?

Vrag bi ga znao, odgovorio sam. Ba su u tom trenutku prokaskala tri bolniara, sva trojica na putu prema zapadnom

krilu, pa doviknula svijetu skupljenom oko vrata TV-sobe da izae van i prieka da proe opasnost. Trei je u nizu bio Brad Dolan. U prolasku me nije ak ni pogledao, i ta me injenica beskrajno razveselila. Dok sam nastavio silaziti prema kuhinji, pomislio sam kako bi ekipa sastavljena od Elaine Connelly i Paula Edgecombea bila dorasla itavom tucetu Bradova Dolana, sve kad bi se u to ubacilo i pola tuceta Percyja Wetmora da se napuni mjera.

Kuhari su u kuhinji nastavili s pripremanjem doruka, ne obraajui ni najmanje zanimanje na zavijanje poarnih sirena.

Ovaj, gospodine Edgecombe, rekao je George. ini mi se da vas je neto traio Brad Dolan. Upravo ste se mimoili.

Sretnog li mene, pomislio sam. A glasno sam rekao da u se s njim uti kasnije. Onda sam upitao je li iza doruka moda ostalo malo tosta.

Naravno, odgovorio je Norton, ali je ve tvrd kao kamen. Jutros ste zakasnili. Jesam, suglasio sam se, ali sam gladan. ekajte minutu, napravit u vam novi i vru, rekao je George i dohvatio kriku kruha. Ma pustite, bit e dobro i ovako, rekao sam kad mi je pruio dvije krie (sa zbunjenim

Ali bilo je tu i jo neto. Neto u vezi s Coffeyjevim rukama i mojom cipelom.

BU&CW

Smjesta sam krenuo prema kuhinji, ali polako nije bilo razloga za urbu dok jo nisam bio siguran da mi se Dolan maknuo s puta. Iz TV-sobe (koja se ovdje zove Zabavni centar; mislim, to je groteskno) izletjela je bulumenta staroga svijeta, veinom jo u kunim ogrtaima, da vidi to se to zbiva. Meu njima je bio i Chuck Howell, i bilo mi je drago to to vidim.

Tog sam jutra razgovarao s Halom Mooresom, i on mi je ispriao kako Melinda zbog tumora na mozgu dobiva napade psovanja i prostaenja... koje je moja ena kasnije nazvala (ne ba sasvim sigurna da je to ba to) Touretteovim sindromom. Drhtanje njegova glasa, udrueno sa sjeanjem na to kako je John Coffey izlijeio i moju upalu mokranih putova i prebijenu kimu Delacroixova mia-mezimca, na kraju me gurnulo preko one crte to dijeli pomisao da emo neto uiniti od stvarnog injenja.

Kad sam se naao pred kuhinjskim vratima, hitro sam zamiljenim pogledom potraio Dolana, pa kad nisam opazio nita to bi me moglo uplaiti, pourio preko igralita za kriket i golf, vaui usput komadi tosta. Kad sam se naao u zaklonu ume malo sam usporio, i dok sam iao stazom, otkrio sam kako mi se misli vraaju u prvi dan nakon jezivog pogubljenja Eduarda Delacroixa.

izrazom na licu zapravo su ga na licu imala obojica), nakon ega sam pourio kroz vrata, osjeajui se kao nekad, kao djeak, kad bih brisnuo iz kole i poao na pecanje s izgnjeenim ostacima umotanim u masni papir zataknut pod koulju.

Chita(m)

9

I to ako ubije jo nekoga? Ne bih volio izgubiti posao, i ne bih volio zavriti u zatvoru kod kue me ekaju gladna usta ene i djece ali sve bi mi to bilo mnogo, mnogo drae nego da na savjesti imam jo jednu mrtvu djevojicu.

Uslijedila je tiina, i svi su me pogledali, ekajui da vide kako u na to odgovoriti. Shvaao sam da e se, izreknem li to mi je bilo na vrh jezika, sve izmijeniti; povlaenje iza toga vie ne bi bilo mogue.

Samo to ono za mene ve nije bilo. Otvorio sam usta i rekao:

BU&CW

I tako sam pozvao ljude s kojima sam radio, ljude kojima sam godinama povjeravao svoj ivot Deana Stantona, Harryja Terwilligera, Brutusa Howella. Oni su dan poslije Delacroixova pogubljenja doli k meni na ruak, i dok sam im izlagao svoj plan, barem su me sasluali. Svi su oni, naravno, znali da je Coffey izlijeio mia; Brutalnije to ak i vidio vlastitim oima. I zato oni, kad sam izjavio kako vjerujem da bi se moglo dogoditi jo jedno udo ako Johna Coffeya odvezemo do Melinde Moores, nisu smjesta prasnuli u smijeh. Ali je zato Dean Stanton postavio najmunije pitanje: to ako nam John Coffey pobjegne dok ga budemo vodili na tu terensku operaciju?

Chita(m)

10

2 To se nee dogoditi. Kako, za ime Boje, u to moe biti tako siguran? Nisam mu odgovorio. Zapravo nisam znao kako da ponem. Znao sam da e se i o tome

povesti rije, naravno da sam to znao, no ipak nisam znao kako da im ponem priu o onome to znam. A onda mi je pomogao Brutalni.

Ti, Paul, ne misli da je on to uinio? Pogledao me s nevjericom. Ti misli da je taj veliki bilmez nevin.

Sasvim sam siguran da je tako, odgovorio sam ja. A kako to, za ime Isusovo, moe biti? Zbog dvije stvari, odgovorio sam. Jedna je od njih moja cipela. Tvoja cipela? uskliknuo je Brutalni. Kakve veze ima tvoja cipela s time je li John

Coffey ubio te dvije djevojice?

Zakimali su glavama. Uzeo ju je u krilo i prebacio krajeve, ali je onda zapeo. Rekao je kako je sasvim siguran

da mu je netko pokazao kako se to radi dok je jo bio mali moda otac, a moda i koji mamin prijatelj nakon to je tata otiao ali je zaboravio u emu je tos.

Ja sam na strani Brutalnog ja i dalje ne vidim kakve veze ima ta cipela s pitanjem je li Coffey ubio Detterickove blizanke, rekao je Dean.

Zato sam im ponovno ispriao priu o otmici i umorstvu sve ono to sam proitao onog vrelog dana u knjinici dok me je palilo u preponama a Gibbons hrkao u kutu, kao i sve ono to mi je onaj reporter Hammersmith kasnije ispriao.

Kasnije, kad su sustigli Coffeyja, erifov zamjenik koji je predvodio potjeru a zvao se Rob McGee opazio je u depu na prsima Coffeyjeva kombinezona nekakvu kvrgu.

McGee je u prvi mah pomislio da bi to mogao biti pitolj. Coffey je rekao da mu je to ruak, i pokazalo se da je ba tako dva sendvia i kiseli, umotani u novine i zavezani mesarskom uzicom. Coffey se nije sjeao tko mu je to dao, nego samo da je to bila neka ena u kecelji.

Sendvii i kiseli, ali ne i kobasice, rekao je Brutalni. Ne i kobasice, suglasio sam se. Naravno da ne, rekao je Dean. Zato to ih je dao psu. Mislim, to je rekao i tuitelj na sudu, suglasio sam se, ali ako je Coffey razmotao

ruak i dao psu kobasice, kako je opet mogao zavezati zamotak mesarskom uzicom? Ne znam

BU&CW

Sino sam skinuo cipelu i dao mu je, odgovorio sam. Mislim, poslije pogubljenja, kad su se stvari opet malo slegle. Gurnuo sam mu je kroz reetke, i on ju je dohvatio onim svojim velikim akama. Rekao sam mu neka je zavee. elio sam biti siguran, zato to problematina djeca obino nose samo papue iako ovjek koji se stvarno eli ubiti to moe uiniti i bez povezica. To nam je svima jako dobro poznato.

Pas Detterickovih kao ujedalac i nije bio ba neki, ali je zato kao lajavac bio prva liga, rekao sam. ovjek koji je oteo djevojice uutkao ga je kobasicama. Kod svake bi se sljedee, pretpostavljam, primakao jo malo, i dok je psina derala posljednju, ispruio je ruku, uhvatio je za glavu i zakrenuo. Prebio joj vrat.

Chita(m)

11

je li za to uope imao prilike, ali ostavimo to zasad po strani. Taj ovjek ne zna zavezati ni najobiniju manicu.

Uslijedio je trenutak zgromljene utnje, koju je na koncu prekinuo Brutalni. Svetog ti govneta, rekao je tihim glasom. Kako da to nitko nije iznio na suenju? Nitko o tome nije ni mislio, rekao sam i otkrio da opet razmiljam o Hammersmithu,

Ali ti jesi, rekao je Harry. K vragu, deki, mi ovdje sjedimo s gospodinom Sherlockom Holmesom. Glas mu je zvuio i kao da se zeza i kao da je pun strahopotovanja.

O, daj okreni plou, rekao sam. Ni ja to ne bih pomislio da nisam ono to je onaj dan rekao zamjeniku McGeeju spojio s onim to je rekao nakon to mi je izlijeio upalu, i to je rekao nakon to je izlijeio onog mia.

to? upitao je Dean. Kad sam uao u njegovu eliju, osjeao sam se kao hipnotiziran. Mislim da ne bih

mogao prestati initi to to mi veli sve da sam i pokuao. Ovo mi se ba ne svia, rekao je Harry i nervozno se promekoljio u stolici. Upitao sam ga to eli, a on je rekao: Samo pomoi. Toga se sjeam sasvim jasno. A

kad je to bilo gotovo, i kad mi je bilo bolje, on je to znao. Pomogao, rekao je. Pomogao sam vam, zar ne?

Brutalni je zakimao glavom. Ba kao to je bilo i s miom. Ti si rekao: Pomogao si mu, a Coffey je ponovio kao

papagaj: Pomogao sam Delovu miu. I tada si shvatio? Tada, zar ne?

Ali je tad ve bio prekasno, promrmljao je Brutalni. Da. Dok im je on zapravo htio rei da ih je pronaao, pokuao ih izlijeiti vratiti u

ivot ali da u tome nije uspio. Jer su ve preduboko utonule u smrt. Paul, ti u to vjeruje? upitao je Dean. Ti u to iskreno, doboga iskreno vjeruje?

Isuse, rekao je Dean. Isuse Kriste blaeni. Tvoja je cipela jedno, rekao je Harry. A to je drugo?

BU&CW

onom reporteru Hammersmithu koji je bio na koledu u Bowling Greenu, Hammersmithu koji je sebe volio smatrati prosvijeenim, Hammersmithu koji mi je rekao da su psi mjeanci i crnci u neemu isti, da te i jedni i drugi mogu najednom ugristi, a ni zbog kakvog razloga. Samo to ih je on i dalje zvao vaim crncima, kao da su oni jo uvijek u neijem... ali ne njegovom vlasnitvu. Ne, ne njegovom. Nikad njegovom. A u to je doba Jug bio pun Hammersmitha. Nitko zapravo nije ni bio opremljen da o tome misli, iz ega ne izuzimam ni Coffeyjeva odvjetnika.

Da, mislim da je tako. Sjeam se to je rekao McGeeu kad ga je McGee upitao to se dogodilo. A toga ima u svakoj prii o ubojicama, skoro svakoj. To je bilo jae od mene, gazda. Pokuao sam to ispraviti, ali je ve bilo prekasno. Kad ovjek govori tako, a u rukama dri dvije mrtve djevojice, bijele i plave, a on je velik kao kua, onda nije nikakvo udo da su ga shvatili krivo. Oni su to to je izgovorio doveli u sklad s onim to su vidjeli, a oni su vidjeli da je on crnac. Oni su mislili da on to priznaje zloin, da govori kako je osjetio kompulzivnu potrebu da otme te djevojice, siluje ih i ubije. Da se onda osvijestio i pokuao stati...

Jo sam jednom ispitao srce svoje, najdublje to sam mogao, pa kimnuo glavom. Ne samo da sam to znao sada, nego je u meni oduvijek bio jedan intuitivni dio koji je znao da u itavoj toj prii s Johnom Coffeyjem od poetka neto ne tima, da se tu neto ne slae jo od onog trenutka kad je Percy stigao u blok vukui Coffeyja za miicu i dreljei se Mrtvac hoda! koliko ga grlo nosi. Ja sam se s njim rukovao, zar ne? Jo se nikad nisam rukovao s ikim tko je doao na Zelenu milju, ali sam se s njim rukovao.

Chita(m)

12

Malo prije nego to je potjera pronala Coffeyja i djevojice, ljudi su izali iz ume kraj june obale rijeke

Trapingus. Tu su nali krpicu ugaene trave, puno krvi i ostatke spavaice Core Detterick. Tu su se psi malo smeli. Veina je eljela poi na jugoistok, nizvodno obalom. Ali su dva od njih rakunari eljela poi uzvodno. Pse je vodio Bobo Marchant, i kad je rakunarima dao da onjue spavaicu, i oni su krenuli za ostalima.

To znai da su se rakunari smeli? upitao je Brutalni. Oko usana mu je zaigrao udan, muni smjei. Oni ba, strogo govorei, i nisu stvoreni za tragae, pa su se malo zbunili, ne znajui to im je posao.

Da. Nita nisam shvatio, rekao je Dean. Rakunari su zaboravili to im je to Bobo stavio pod nos da ih pokrene, rekao je

Brutalni. U trenutku kad su izbili na obalu, rakunari su traili ubojicu a ne djevojice. to nije bio problem sve dok su ubojica i djevojice bili zajedno, ali...

U Deanovim je oima poelo svanjivati. Kod Harryja se osvit ve dogodio.

On farmi Detterickovih nikad nije priao blie od june obale Trapingusa, eto to ja o tome mislim. Deset kilometara, moda i vie. On se naprosto klatario, vjerojatno je mislio otii do pruge i uhvatiti teretni vlak koji e ga odvesti nekamo drugamo kad jednom siu s papuice, obino im se dugo vie ne da skoiti kad je na sjeveru zauo nekakvo komeanje.

Ubojicu? upitao je Brutalni. Ubojicu. Moda ih je ve silovao, ili je Coffey uo ba to. U svakom sluaju, krvava je

mrlja na travi oznaila mjesto gdje je ubojica dovrio posao; tresnuo im je glave, bacio ih i dao petama vjetra.

Vjetra prema sjeverozapadu, rekao je Brutalni. U smjeru u kojem su htjeli krenuti rakunari.

Zato nije ostao tamo gdje ih je naao? upitao je Brutalni. Zato ih je odnio na jug, rijenom obalom? Moe li i to nekako objasniti?

Kladim se da je ostao skamenjen, isprva, odgovorio sam. A na suenju su stalno govorili o velikoj ugaenoj povrini, o tome kako je sva trava upravo zdrobljena. A John Coffey je krupan ovjek.

John Coffey je krupan u piku materinu, rekao je Harry, no pritom jako snizio glas da ga moja ena, ako sluajno slua, ne uje da psuje.

Kad je vidio da mu naum ne polazi od ruke, moda ga je uhvatila panika. Ili je moda pomislio da je ubojica jo u blizini, u umi uzvodno, i da ga gleda. Coffey je, znate, velik, ali ne ba junaina. Harry, sjea se kako nas je pitao ostavljamo li poslije lijeganja upaljeno svjetlo?

Aha. Sjeam se da sam pomislio kako je to smijeno, kad je tako velik. Harry je bio oito potresen i u dubokim mislima.

BU&CW

Kad malo razmislim o tome, rekao sam, pitam se kako je itko, pa ak i porota koja je taj zloin eljela prikaiti crnom lutalici, i u jednom trenutku mogla pomisliti da je John Coffey ovjek koga trae. Ve i sama ideja da utia psa hranom, i onda mu zakrene vrat, daleko nadilazi Coffeyjeve sposobnosti.

Tako je. John Coffey prolazi kroz umarak joha malo jugoistonije od mjesta na kojem su djevojice ostavljene, vjerojatno privuen bukom, i nalazi njihova tijela. Jedna je od njih moda jo iva; mogue je da su bile i obadvije, iako ne jo dugo. No to John Coffey nije mogao znati, to je sigurno. On zna samo da u rukama ima iscjeliteljsku mo, pa je pokuava primijeniti na oru i Kathe Detterick. Kad u tome ne uspijeva, on se slama, pa plae i histerizira. I u tom ga stanju i nalaze.

Chita(m)

13

Dobro, ako on nije ubio djevojice, tko jest? upitao je Dean. Zavrtio sam glavom. Netko drugi. Najvjerojatnije netko bijel. Dravni se odvjetnik bio uhvatio injenice da

je onako velikog psa, kao to je Detterickov, mogao ubiti samo snaan ovjek, ali... To je sranje, progunao je Brutalni. I malo jaa dvanaestogodinja curica moe

prebiti iju velikom psu, samo ako ga iznenadi i zna kako da ga uhvati. Ako to nije uinio Coffey, onda je to mogao uiniti bilo tko drugi... mislim, svatko. To vjerojatno neemo nikada doznati.

A ja sam odgovorio: Ukoliko to ne uini ponovno. Neemo znati ak ni tada, ako to uini dolje u Texasu ili ak prijeko u Californiji,

rekao je Harry. Brutalni se zavalio, zavrtio ake u oi kao umorno dijete, pa pustio da mu opet padnu u

krilo.

Sjeate se kako je pruao ruke prema onom miu? upitao je Brutalni. Dajte mi ga, gospodine Edgecombe! Dok jo nije kasno, rekao je. Dok jo nije kasno.

Sjeam se. Brutalni se zamislio, pa kimnuo glavom. Ja sam za. I meni je slabo zbog Coffeyja, ali mislim da bih isto volio vidjeti to e se

dogoditi kad je dotakne. Vjerojatno nita, ali moda... Ja isto sumnjam da emo tog velikog tupavca ikad i izvui iz zatvora, rekao je Harry,

pa uzdahnuo i kimnuo glavom. Ali ba me boli kita. Na mene moe raunati. I na mene, rekao je Dean. Tko ostaje u zatvoru, Paul? Hoemo li izvlaiti slamke? Ne, gospodine, odgovorio sam. Nema slamki. Ti ostaje. Samo tako? Vraga crnoga! odgovorio je Dean, povrijeen i ljut. Obrisao je naoale i

onda ih poeo srdito glaati o koulju. Kakva su to ciganska posla?

Jo uvijek mi se ne svia, rekao je Dean, ali je bilo jasno da pristaje, pa svialo se to njemu ili ne. Uvjerila ga je pomisao na klince. I to treba biti ve noas? Sigurni ste?

BU&CW

Ovo je nona mora, rekao je. Pred nama je ovjek koji je moda nevin koji je vjerojatno nevin a ipak e se proetati Zelenom miljom, to je sigurno kao to je sigurno da je Bog napravio visoka stabla i male ribe. I to bismo mi trebali poduzeti? Ako ponemo srati o ljekovitom prstu, svima e otpasti guzica od smijeha, a on e opet zavriti na prilici.

O tome emo brinuti kasnije, odgovorio sam zato to nisam imao ni najblaeg pojma kako da mu odgovorim. A u ovom je trenutku glavno pitanje to da uinimo ili ne uinimo da pomognemo Melly. Kad svaki dan ekanja ne bi smanjivao njezine izglede, rekao bih da malo stanemo i uzmemo si nekoliko dana za razmiljanje.

Onakva kakva se rade ako ti djeca jo idu u kolu, rekao je Brutalni. Harry i ja smo neenje. Paul je oenjen, ali su mu djeca odrasla i ve grizu vlastitim zubima. Ovo tu je ista luda maistika parada; mislim da je skoro pisano da e nas uhvatiti. Pogledao me je trezvenim pogledom. Jedno ipak nisi spomenuo, Paul. Ako ga i uspijemo izvui iz buksare, no ako Coffeyjevi iscjeliteljski prsti zakau, onda e nas otkucati sam Hal Moores, to ti je kao amen. Pruio mi je priliku da mu na to odgovorim, moda i da ga pokuam pobiti, ali ja to nisam mogao i zato sam zadrao jezik za zubima. Brutalni se ponovno okrenuo Deanu i nastavio. Nemoj me krivo shvatiti, vjerojatno bi onda i ti ostao bez posla, ali bi se ako se stvari zakuhaju, bar mogao izvui od zatvora. Percy e misliti da je to nekakva psina; ako ti bude deuran, reci da si i ti mislio isto, i da ti mi nikad nismo rekli drugo.

Chita(m)

14

Ako to uope mislimo izvesti, onda nam je bolje da to uinimo to prije, odgovorio je Harry. Budem li o tome puno razmiljao, mogao bih izgubiti ivce.

konjska doza viskija ali, s obzirom na okolnosti, mislim da to ne bi bila ba jako dobra ideja. Sad je Janice pogledala mene. Na ustima joj je bio smijeak, u oima zabrinutost. Paul, u to to uvlai deke? Ali prije nego to sam mogao i smisliti to da joj

odgovorim, ona je podigla ruku i rekla: Nije vano, drae mi je da ne znam.

BU&CW

Ma bar da mi prepustite stacionar, rekao je Dean. Da napravim bar to, ha? Samo ukoliko to moe izvesti tako da te ne uhvate, rekao je Brutalni. Deana je to oito uvrijedilo, pa sam ga potapao po ramenu. im ti pone smjena, to moe prije... u redu? Dogovoreno. U tom je asu moja ena, kao na dani znak, gurnula glavu kroz vrata. Tko je za jo malo ledenog aja? upitala je vedrim glasom. Ti, Brutus? Ne, hvala, odgovorio je on. U ovom bih asu najvie volio da me zdrma jedna

Chita(m)

15

3 Kasnije, dugo nakon to su ostali otili i dok sam se odijevao za posao, ona me uhvatila

za miicu, naglo me okrenula i pogledala u oi sa silnom estinom. Melinda? upitala je. Kimnuo sam glavom. Moe li joj ime pomoi, Paul? Mislim, stvarno pomoi ili su to samo puste elje

zbog onog to si sino vidio?

Mislim da joj je to moda zadnja preostala ansa, odgovorio sam napokon. Onda je iskoristi, odgovorila je dok je zakapala moj novi krzneni kaput. On je bio u

ormaru jo od mog roendana na poetku rujna, ali sam ga sad obukao moda tek trei ili etvrti put. Onda je iskoristi.

I onda me skoro izgurala kroz vrata.

BU&CW

Pomislio sam na Coffeyjeve oi, Coffeyjeve ruke, i o tome kako sam, kad me je pozvao, krenuo prema njemu kao hipnotiziran. Zamislio sam ga kako prua ruke prema slomljenom, umiruem tijelu gospodina Jinglesa. Dok jo nije kasno, bio je rekao. I pomislio sam na ono crno to se kovitlalo i pobijelilo i nestalo.

Chita(m)

16

4

Brutalni je u blok doao u etvrt do sedam, a Dean u deset do. Upitao sam Deana bi li otiao do stacionara da vidi imaju li termofor za moja nesretna kria koja sam, bojim se, jutros nategnuo dok smo odnosili Delacroixovo tijelo dolje u tunel. Dean je odgovorio da e mi to rado uiniti. Mislim da mi je poelio ak i namignuti, ali se svladao.

Harry se pojavio u tri do sedam. Kamionet? upitao sam. Gdje smo rekli. Dosad sve po planu. Potom je uslijedio kratak odrezak vremena kad smo svi stajali za

Zezao me starter, rekao je. Morao sam kurblati. Au, rekao je Harry. Siroto dijete. Trebao si ostati kod kue i popraviti to sranje, rekao je Brutalni umiljatim glasom.

Zato, deki, da si napree svoju njenu ruicu?

Dean se vratio i lagano mi kimnuo glavom. Percy, rekoh, sad lijepo otii u spremite i obrii pod. I stepenice do tunela. Onda

moe napisati izvjetaj o onome sino. To se zove kreativan posao, zamijetio je Brutalni pa zataknuo paleve za pojas i

zagledao se u strop. Smijeni ste kao fukanje u crkvi, rekao je Percy, ali je to bio i kraj njegove pobune.

Nije nam ak ni ukazao na oitu injenicu da su taj pod danas ve dvaput prali. Mislim da je to bilo zato to se htio maknuti od nas.

Ja sam preletio izvjetaj prethodne smjene, pa kad u njemu nisam vidio nita to bi me

BU&CW

Svoju sam smjenu te na mnogo naina najudnije noi itavog svog ivota preuzeo u est i dvadeset. inilo mi se da jo njuim zaostali slabani smrad spaljenog mesa u zraku. To je zacijelo bila iluzija jer su vanjska vrata, kako u zatvorskom bloku tako i u spremitu, itav dana bila otvorena, a prethodne su dvije smjene satima ribale i strugale ali mi zbog toga nos ipak nije prestao dojavljivati to isto, i ne vjerujem da bih mogao ruati ak i da se nisam nasmrt preplaio veeri to je jo leala preda mnom.

stolom deurnog, pili kavu i trudili se da ne govorimo o onom to smo svi mislili i emu smo se svi nadali: da e Percy zakasniti, da moda uope nee ni doi. S obzirom na neprijateljske prikaze svog voenja pogubljenja, to se inilo bar moguim.

Pa ipak, Percy se zacijelo bio pretplatio na onaj stari aksiom da se na konja koji te je zbacio mora smjesta opet popeti, jer evo ti njega kako u sedam i est minuta prolazi kroz vrata, uparaen u modru uniformu, dok mu je o jednom boku pitolj a na drugom orahova palica zataknuta u one njegove smijene, rukom raene korice. Procvikao je radnu karticu pa nas sve redom oprezno pogledao (osim, naravno, Deana, koji se jo nije vratio iz stacionara).

A, to biste vi voljeli, je l da? Percy se prezrivo nacerio, ali mislim da ga je ipak umirila srazmjerna blagost odgovora Brutalnog. To je bilo dobro. Jer emo se nekoliko iduih sati morati malo poigrati s njim ne ba jako dumanski, ali bogami niti ba jako prijateljski. Nakon onog sino, njemu je zacijelo bilo sumnjivo sve to je imalo makar i malo topline. Neemo ga zatei sputenih gaa, u to smo bili sigurni, ali ih, budemo li na pravi nain igrali igru, nee ba sasvim ni podii. U svemu je bila bitna brzina ali je podjednako bilo vano bar meni da pritom nitko ne strada. Pa ak ni Percy Wetmore.

Chita(m)

17

se ticalo, proetao sam se do Whartonove elije. Sjedio je na krevetu; koljena je bio privukao do brade i obgrlio noge, pa me pogledao s bistrim, neprijateljskim smijekom.

Vidi, tko nam to ide, veliki ef, rekao je. U prirodnoj veliini i dvaput toliko ruan. Izgleda mi sretno kao svinja do pupka u vlastitom dreku, gazda Edgecombe. Sigurno ti je ena pred polazak malo pomuzla pimpaa, ha?

Kako ivot, Kid? upitao sam ravnoduno, i na to mu se lice stvarno razvedrilo. Pustio je noge, uspravio se i protegnuo. Smijeak mu se rairio i iz njega je nestalo bar malo neprijateljstva.

Mislim, k vragu! rekao je. Jednom da mi zna ime! to je to s tobom, gazda Edgecombe? Da nisi bolestan, ili koji ti je vrag?

Ne, nisam bolestan. Ali sam bio bolestan, no za to se pobrinuo John Coffey. Njegove ruke vie ne znaju kako se vezuju cipele, ako su ikad i znale, ali su zato znale druge trikove. O, da, i jo kako.

Dragi moj, odgovorio sam mu, ako eli biti Billy the Kid a ne Divlji Bill, i za to me zabolje.

No daj, Kid, u izvjetaju pie da si je dobio u pet i pedeset. Mesna truca s umakom, graak, pire. Nee me samo tako preveslati.

On se iroko nasmijao pa opet sjeo na krevet. Onda ukljui radio. Taj je radio izgovorio onako kako su se ljudi tada zezali, vie

kao radijo. udno je ega se sve ovjek sjea iz trenutaka kad su mu ivci bili tako napeti da su skoro svirali.

Brutalni je provjerio vrata disciplinske sobe, pa se vratio Miljom. U prolazu je bacio pogled na Coffeyja, a onda je Coffey rekao neto udno;

BU&CW

On se na ovo vidljivo napuhao, kao one gnusne ribe iz junoamerikih rijeka koje te mogu nasmrt izbosti bodljama na leima i bokovima. Za svog ivota na Milji imao sam ve posla s kojekakvim opasnim tipovima, ali ih je bilo zaista jako malo odbojnijih od Williama Whartona, koji je sebe smatrao velikim odmetnikom, ali ija su se junatva u zatvoru svodila uglavnom na pianje i pljuvanje kroz reetke. Mi mu sve do sada nismo iskazali svoje strahopotovanje, na koje je on, po vlastitom uvjerenju, polagao pravo, ali sam elio da ba veeras bude obradiv. Ako mu zbog toga bude trebalo prati guzicu djejim sapunom, ni toga se neu libiti. Bosnaunited.net

Ja sam po toliko toga slian Kidu, i ako si pametan, onda to vidi i sam, rekao je Wharton. Nisam ovamo dospio zbog krae bombona. Gordo, kao ovjek koga su primili u Brigadu junaka francuske Legije stranaca, a ne kao seronja kome su zakljuali guzicu na sedamdeset dugih koraka od elektrine stolice. Gdje je moja veera?

Moda kasnije, veliki deko, odgovorio sam. Odstupio sam od njegove elije i pogledao niz hodnik. Brutalni se ve odetao do njegova kraja, i tu provjerio jesu li vrata disciplinske sobe zakljuana jedanput a ne dvaput. Znao sam da jesu, jer sam to ve provjerio i sam. Kasnije emo ta vrata morati otvoriti najveom moguom brzinom. Tad nee biti vremena da iz nje vadimo svu tu tavansku kramu to se skupljala ve godinama; sve smo to ve bili izvadili, sortirali i spremili na drugo mjesto nedugo nakon to se Wharton pridruio naem veselom drutvu. Vjerovali smo da e se soba s mekim zidovima esto upotrebljavati, i to bar dok se Billy the Kid ne proee Miljom.

John Coffey, koji bi u to vrijeme ve leao, lica okrenuta zidu i njiui dugakim, debelim nogama ovjeenim preko ruba kreveta, sad je prekrienih ruku sjedio na rubu leaja i promatrao Brutalnog kao da je sasvim budan i sasvim prisutan to njemu uope nije bilo svojstveno. A ni iz oiju mu se nisu cijedile suze.

Chita(m)

18

Naravno. Ba bih se volio provozati. Bilo je to kao da Brutalnom na neto odgovara. Pogled Brutalnog susreo se s mojim. On zna, skoro sam ga uo kako govori. On to po

neemu zna. Ja sam samo slegnuo ramenima i rairio ruke, kao da velim: Naravno da zna.

BU&CW

Chita(m)

19

5 Stari su Tu-Tu i njegova kolica zadnju nonu turu u bloku E imali oko etvrt do devet.

Nakupovali smo toliko tih njegovih sranja da se nasmijeio od pohlepe. Recite, deki, jeste vidjeli mia? upitao je.

Odmahnuli smo glavom. Moda ga je vidio lijepi deko, rekao je Tu-Tu i pokazao glavom prema spremitu,

gdje je Percy ili prao pod, ili pisao izvjetaj, ili eprkao po guzici. to te briga? Kako god okrene, nisu tvoja posla, rekao je Brutalni. Pokreni kotae,

Tu. Tu si nam ve sve zasmrdio. Tu se nasmijeio onim svojih neobinim, neugodnim smijekom, krezub i potunjen, pa

se dao na njukanje zraka. Ne smrdim vam to ja, rekao je. To vam Del veli zbogom.

Nakon to je Tu otiao, vrijeme se rasteglo, i sat kao da je puzao. Jedan smo i pol sat imali ukljuen radio, i Wharton je revao od smijeha na Freda Allena i Allenovu aleju, iako ne dajem ni crnoga vraga da je razumio i pola tosova. John Coffey je sjedio na kraju leaja, preklopljenih ruku, a oi su mu rijetko silazile s ovjeka za stolom. Viao sam ve ljude gdje tako sjede na autobusnom kolodvoru ekajui da ih pozovu u njihovo vozilo.

Oko etvrt do jedanaest iz spremita je doao Percy i pruio mi izvjetaj, pedantno napisan olovkom. Mrvice od gumice leale su posvuda po papiru u ljepljivim mrljama. Vidio je kako preko njih prelazim palcem, pa je urno rekao:

To je samo prva verzija. To u poslije prepisati. to ti misli? A ja sam pomislio da je to najodvratnije svinjsko pranje od svega to sam proitao

otkako sam ispao iz mamice. A rekao sam mu da je to u redu, i on je zadovoljno otiao.

Kad je ve bilo deset do dvanaest, ja to vie nisam mogao izdrati, pa sam Deanu lagano kimnuo glavom. On je uao u moj ured s bocom R. C. Cole kupljene od Tutua, i nakon minutu-dvije se i vratio. Kola je sad bila u limenoj alici, kakvu zatvorenik nije mogao potrgati i potom njom zaklati nekoga ili sebe.

Odnio sam je do Whartonove elije. Wharton je leao na krevetu. Nije masturbirao ne jo ali mu se u gaicama diglo rebarce, pa bi ga svako malo krepko zveknuo, kao drogirani basist po posebno debeloj ici E.

BU&CW

Zacerekao se pa odgurao kolica kroz vrata na vjebalite. I tako ih je nastavio gurati jo deset godina, jo dugo nakon mog odlaska k vragu, dugo nakon to je otiao i sam Cold Mountain gurati i prodavati okoladne tortice i slatku sodu straarima i zatvorenicima koji su si to mogli priutiti. Ponekad ga jo i danas ujem u snu, kako vie da se pee, da se peee, eto peen puran.

Dean i Harry su igrali kribid, govorili preglasno, i preesto se natezali oko bodova, i svakih pet sekundi pogledavali na puzave kazaljke sata. U posljednjoj su partiji te noi plou obili ne dvaput, nego triput. U zraku se osjeala takva napetost da se mogao mijesiti kao glina, a od svih je ljudi, po svemu sudei, nisu osjeali samo Percy i Divlji Bili.

Uzeo sam je i osvrnuo se oko sebe. U mene su gledali i Harry, i Dean i Brutalni. A gledao me je, kad smo ve kod toga, i John Coffey. Ali ne i Percy. Percy se vratio u spremite, gdje se bar ove noi vjerojatno osjeao nekako ugodnije. Brzo sam je njunuo, i ona nije mirisala ni po emu osim po R.C. koli, koja je u to doba mirisala udno ali ugodno po cimetu.

Chita(m)

20

Kid, rekoh. Skini se, odgovorio je on. U redu, suglasio sam se. Donio sam ti malo kole zato to si se itavo vee ponaao

kao ljudsko bie to je za tebe skoro rekord ali je moda bolje da je sam popijem.

Daj mi to, bilmezu, rekao je Wharton. Izgovorio je to kao da je on silni pan, a ja samo jedan od mnogih bijednih kmetov. Daj to Kidu.

Veeras, meutim, Wharton nije bio zainteresiran ni za grabljenje ni za davljenje. Zgrabio je limenu alicu, strusio kolu u tri duga gutljaja, pa se gromoglasno podrignuo.

Sjajno! rekao je. Ispruio sam ruku. alicu. On ju je na trenutak zadrao, izazivajui me oima. to ako ne? Slegnuo sam ramenima. Onda ulazimo da je uzmemo. Onda ide u onu sobicu. I onda ti je to zadnja R. C.

Ukoliko je, naravno, ne posluuju dolje u paklu. Smijeak mu se izgubio. Zna da ne volim viceve o paklu, pederino. Gurnuo je alicu kroz reetke. Na.

Uzmi. I uzeo sam je. A iza mene, Percy je rekao: A za koga vraga takvom blesotupu daje kolu? Zato to je u nju udrobljeno toliko droge iz stacionara da e se izvrnuti na etrdeset

osam sati, a da nije nita ni osjetio, pomislio sam. Zato to Paul, rekao je Brutalni, ne krtari milosrem; ono iz njega sipi kao blaga

kiica s nebesa. Ha? upitao je Percy i namrtio se. to znai da ima meko srce. Uvijek ga je imao i uvijek e ga imati. Percy, hoe igrati

lude osmice? Percy je prezrivo otfrknuo. Poslije ribe i usidjelice, to je najgluplja igra na karte to su je ikad izmislili. Ba zato sam i mislio da bi volio baciti koju partiju, rekao je Brutalni i medeno se

nasmijeio. Blago vama kad imate pameti kao govana, rekao je Percy i mrgodno se povukao u

BU&CW

Pruio sam mu je s vanjske strane reetaka, i pustio ga da je dohvati kroz njih. Uiniti obratno recept je za grdnu nevolju, kao to e vam rei svaki dugogodinji zatvorski uvar. Mi o tome mislimo ak i kad ne mislimo da o tome mislimo onako kao to znamo da ne smijemo dopustiti zatvorenicima da nam se obraaju imenom, onako kao to znamo da brzo zveckanje kljueva znai frku u bloku, zato to je to zvuk to ga proizvode uvari u trku, a uvari nikad ne tre ukoliko se nije zakuhala nekakva nevolja. Sve su to stvari koje Percyju Wetmoru nee nikad ui u glupu glavu.

Kao da elim napraviti ba to, podigao sam alicu do usta alicu istuenu uzdu i poprijeko mnogim lupanjima o mnoge zatvorske reetke. Wharton je skoio s kreveta kao munja, to me nije iznenadilo ba nimalo. To i nije bio nikakav ba jako riskantan blef, jer su mnogi teki robijai doivotnjaci, silovatelji kao i ljudi u adresaru Stare Iskrilice bili prave svinje na slatko i slatkie, i ovaj nije bio iznimka.

Chita(m)

21

moj ured. Nije mi se ba svidjela misao da e taj mali takor parkirati dupe za mojim stolom, ali sam zadrao jezik za zubima.

Isusek, rekao je Brutalni, od Billy the Kida do Willie Plaljivka za manje od sat vremena. Pitam se koliko mu je tih morfijskih pilula Dean stavio u tonik.

Dovoljno, odgovorio sam. I glas mi je malo zadrhtao. Ne znam je li to uo i Brutalni, ali ja sigurno jesam. Idemo. Daj da to obavimo.

A neemo priekati da na ljepotan otplovi? Ve je otplovio, Brutalni. Samo je toliko smlavljen da ne moe ni zatvoriti oi. Ti si ef. Pogledom je potraio Harryja, no Harry je ve bio tu. Dean je sjedio ravno

kao metla za stolom deurnog, i premetao karte tako estoko i urno da me udi kako mu se nisu zapalile, i pri svakom bi proputanju karata kroz prste pogledavao nalijevo, prema mom uredu. Drei na oku Percyja.

Je li ve vrijeme? upitao je Harry. Njegovo je dugo, konjsko lice bilo vrlo blijedo nad modrom kouljom uniforme, no ipak je stvarao dojam odlunosti.

Da, odgovorio sam. Ako mislimo krenuti, onda je ve vrijeme.

Srea, rekao je Dean. Bio je blijed kao i Harry, i drao se jednako odluno.

to? upitao je i urno zatvorio knjigu. to hoete? Razgovarati s tobom, Percy, rekao sam, to je sve. Ali nam je on na licima proitao ne samo elju za razgovorom nego i jo svega vraga, pa

je poletio kao metak i pourio ne ba potrao, ali skoro prema otvorenim vratima spremita. Pomislio je da smo ga doli bar dobro ispljuskati, ako ne i ubiti boga u njemu.

Harry mu je presjekao put i zagradio vrata, s rukama prekrienim na prsima. Heeej! Percy se okrenuo prema meni, pun straha koji se trudio ne pokazati. to je sad

ovo? Nita ne pitaj, Percy, odgovorio sam ja. Mislio sam, kad jednom zaplovimo u tu

ludost, da u opet biti u redu mislim, vratiti se na normalu ali nije ispalo tako. Nisam mogao povjerovati da radim to to radim. Sve je to bilo kao ruan san. Stalno sam oekivao da e me ena probuditi i rei da jeim u snu. Bit e mnogo bolje za tebe da se naprosto prepusti.

to to Howell dri iza lea? upitao je Percy iskrzanim glasom, pa se okrenuo da malo bolje pogleda Brutalnog.

Nita, rekao je Brutalni. Mislim... ovo... Naglo je izvukao stezulju i zatresao njome kraj boka, kao matador crvenom krpom kad

BU&CW

Sat je nastavio puzati. Dvanaest i dvadeset, dvanaest i trideset. U dvanaest i etrdeset, John Coffey je ustao s kreveta i stao uz vrata elije, i onda se lagano uhvatio za reetke. Brutalni i ja smo otili do Whartonove elije i pogledali unutra. Oi su mu bile otvorene, ali su izgledale kao goleme staklene pekule. Jedna mu je ruka leala na prsima; druga je mlitavo visjela preko ruba kreveta, i zglobovima brisala pod.

Harry se prekriio i poljubio se u palac. A onda je otiao do disciplinske sobe, otkljuao je i vratio se sa stezuljom. Predao ju je Brutalnom. Potom smo sva trojica poli Zelenom miljom. Coffey je stajao na vratima elije; gledao nas je kako idemo, ali nije rekao ni rijei. Kad smo stigli do stola deurnog, Brutalni je stavio stezulju za lea, dovoljno iroka da je sasvim sakriju.

Percy je sjedio za mojim stolom, da, sjedio u mojoj stolici i mrtio se nad knjigom to ju je vukao sa sobom posljednjih nekoliko veeri ali nije to bila ni Argosy ni Stag nego Bolnika njega duevnih bolesnika. A po pokajnikom, zabrinutom pogledu koji nam je dobacio kad smo uli, ovjek bi pomislio da ita Posljednje dane Sodome i Gomore.

Chita(m)

22

izaziva bika da srne. Percy je razrogaio oi i skoio. Pomislio je potrati, ali ga je Harry zgrabio za lakte i

tako je sve i ostalo samo na skoku. Daj me pusti! zaurlao je Percy i pokuao se istrgnuti iz Harryjeva stiska. Ali se to nije

moglo dogoditi, jer je Harry bio tei od njega za preko etrdeset kila, a miii su mu bili kao u oraa i drvosjee, no Percy se toliko potrudio da ga je odvukao preko pola sobe i zguvao mi onaj runi zeleni tepih koji sam mislio zamijeniti. Na trenutak sam pomislio da e ak uspjeti osloboditi i jednu ruku panini strah ima silnu motivacijsku mo.

Daj se smiri, Percy, rekao sam. Tako e nam svima biti lake i... Daj, nemoj mi govoriti da se smirim, ti ignoramus! dreknuo je Percy pa zatrzao

ramenima i pokuao osloboditi ruke. Dajte me pustite! Svi vi! Ja poznajem ljude! Krupne zvijerke! Ako ne prestanete, ii ete sve do June Caroline po kupon za prosjaku orbu!

Jo je jednom pokuao skoiti, i zabio se gornjim dijelom bedra u moj stol. Knjiga koju je maloas itao, Bolnika njega duevnih bolesnika, na ovo je poskoila, pa je iz nje iskoila skrivena knjiica, ne vea od broure. Nije nikakvo udo to se Percy, kad smo uli, drao tako pokajniki. Nisu to, istina, bili ba Posljednji dani Sodome i

Gomore, ali je to zato bila jedna od onih knjiica koje povremeno dajemo zatvorenicima kad su posebno narajcani, a lijepo su se ponaali pa zasluuju nagradu. Mislim da sam je ve spomenuo bila je to knjiica sa stripom, u kojem je Oliva poastila sve osim onu Popajevu bebu.

Pomislio sam kako je to tuno da je Percy ba u mom uredu uivao takav ofucani porni, a Harry je koliko sam mogao vidjeti preko Percyjeva napetog ramena na nj reagirao s izrazom blagog gaenja, ali je zato Brutalni zaurlao od smijeha, i to je u Percyju ubilo svaku elju za borbom, bar na neko vrijeme.

O, Percy, rekao je on. to bi na ovo rekla tvoja mama? I jo gore, to bi na to rekao guverner?

Percyja je oblilo duboko rumenilo. Daj zaepi. I pusti moju majku na miru. Brutalni mi je dobacio stezulju i unio se Percyju u lice. Nema problema. A sad samo budi dobar pa isprui ruke. Percyju su zadrhtale usne, a oi su mu postale i preblistave. Shvatio sam da je na rubu

suza. Neu, rekao je djetinjim, drhtavim glasom. I ne moete me prisiliti. A onda je

podigao glas i zavritao u pomo. Harry se trznuo, a trznuo sam se i ja. Ako smo ikad zamalo digli ruke od svega, onda je to bilo tada. Moda bi se tako i dogodilo, da nije bilo Brutalnog. On nije oklijevao ni trenutka. Zakoraio je Percyju iza lea i naao se rame uz rame s Harryjem, koji je i dalje sapinjao Percyju ruke iza lea. Brutalni je ispruio ruke i uhvatio Percyja za ui.

Daj se prestani derati, rekao je Brutalni. Ukoliko ne eli da ti od uiju napravim najslavnije vreice za aj na svijetu.

Percy je prestao vritati u pomo i samo ostao stajati tako. Samo je drhtao i pogledavao na korice priproste knjiice sa stripovima, na kojima su bili prikazani Popaj i Oliva kako to ine na jedan kreativan nain za koji sam ve uo ali ga nisam nikad i iskuao.

Oooo, Popaj! pisalo je u oblaiu iznad Olivine glave. Ak-ak-ak-ak! pisalo je u oblaiu iznad Popajeve. No on je pritom i dalje puio lulu.

Isprui ruke, rekao je Brutalni, i daj da prestanemo s glupostima. Smjesta. Neu, odgovorio je Percy. Neu, i vi me ne moete prisiliti.

BU&CW

Chita(m)

23

Tu se ljuto vara, zna, rekao je Brutalni, pa potegao Percyju ui i zavrnuo ga kao dugme na elektrinoj penici. Penici koja ne pee kako se od nje oekuje. Percy je ispustio bijedni krik bola i iznenaenja, i dao bih mnogo da ga nisam morao uti. Jer to nije bio krik samo bola i iznenaenja, shvaate, nego i spoznaje. Percy je po prvi put u ivotu shvatio da se te strahote ne dogaaju samo drugim ljudima, onima koji nemaju sreu da su u rodu s guvernerom. Poelio sam rei Brutalnom da prestane, ali to, naravno, nisam mogao uiniti. Sve je ve otilo i predaleko. Mogao sam se samo podsjetiti kako je Percy priredio paklene muke samo zato to mu se Delacroix nasmijao. Ali me to prisjeanje ba nije jako utjeilo. Moda bi me i moglo, da sam bio pravljen vie na sliku i priliku Percyjevu.

Daj gurni ruke ovamo, ljubavi, rekao je Brutalni, ili e dobiti jo. Harry je ve pustio mladog gospodina Wetmora. Ovaj se rasplakao kao malo dijete, i

suze, koje su se dotad zadravale u oima, razlile su mu se niz lice. Percy je ispruio ruke ravno pred sebe, kao mjesear u filmskoj komediji. Ja sam mu nataknuo rukave stezulje dok bi rekao keks. Jedva sam mu je i navukao preko ramena, kad je Brutalni pustio Percyju ui i dohvatio remenje to je visilo s maneta luake koulje. Zavio mu je i zabacio ruke prema bokovima, tako da su mu ostale vrsto prekriene na prsima. Harry se u meuvremenu pobrinuo za lea i zakopao poprene kope. Od trenutka kad se Percy predao i ispruio ruke, itava pria nije potrajala ni deset sekundi.

Dobro, ljubavi, rekao je Brutalni. Naprijed mar. Ali on nije htio. Pogledao je Brutalnog, pa okrenuo uasnute, uplakane oi prema meni.

Ni rijei vie o svojim vezama, ili kako emo morati sve do June Caroline po besplatni ruak; to je ve davno bio proao.

Molim te, proaptao je hrapavim, vlanim glasom. Nemoj me staviti k njemu, Paul. I tada sam shvatio zato se tako uspaniio, zato se toliko otimao. Mislio je da emo ga

staviti u eliju s Divljim Billom Whartonom; i da e kazna za onu suhu spuvu biti suho guljenje kunog psihopata. Umjesto da ta spoznaja u meni pobudi samilost prema Percyju, osjetio sam gaenje i jo veu odlunost. On nas je, napokon, sudio prema sebi, prema onom kako bi se on ponio prema nama da je situacija obratna.

Ne Whartonu, Percy, rekao sam. Nego u disciplinsku sobu. Tu e provesti tri-etiri sata u tami i razmiljanju o tome to si uinio Delu. Vjerojatno je za tebe ve prekasno da shvati kako se ljudi trebaju ponaati ili bar tako misli Brutalni ali ja sam optimist. A sad pokret.

Nato je on i krenuo, mrmljajui ispod glasa kako emo zbog ovog poaliti, i to krvavo, samo neka se strpimo pa emo vidjeti, ali se sve u svemu drao mnogo samouvjerenije i kao da mu je laknulo.

Kad smo ga izgurali u hodnik, Dean nas je pogledao s takvim razrogaenim zaprepatenjem i rosnom nedunou da bih se bio i nasmijao da sve to nije bilo tako ozbiljno. Bolju sam glumu vidio i u nastupima amaterskih druina po hambarima Bogu iza nogu.

Mislim, niste li ipak malo pretjerali sa alom? upitao je Dean. Ti daj uti, ako samom sebi ne eli zlo, progunao je Brutalni. Bile su to reenice iz

scenarija to smo ga napisali za rukom, i ba su mi tako i zvuale, kao reenice iz unaprijed pripremljenog scenarija, ali je Percy bio tako uplaen i zbrkan da bi u sluaju da zagusti moda ipak mogle Deanu Stantonu spasiti posao. Ja osobno nisam mislio tako, ali je sve bilo mogue. Svaki put kad bih u to posumnjao, i tada i od tada, samo bih pomislio na Johna Coffeyja i Delacroixova mia.

Potjerali smo Percyja Zelenom miljom, i on se spoticao i zapuhano nas molio da usporimo, jer e pasti na nos. Wharton je bio na svom krevetu, ali smo proli prebrzo da vidim je li budan ili spava. John Coffey je stajao na vratima delije i sve to promatrao.

BU&CW

Chita(m)

24

Ti zao ovjek i zasluuje spreme te na mrano mjesto, rekao je, ali ja ne vjerujem da ga je Percy uo.

I onda smo uli u disciplinsku sobu. Percyju su obrazi bili crveni i mokri od suza, a oi su mu se okretale u dupljama, a razmaeni mu uvojci lupkali po elu. Harry je Percyju jednom rukom izvukao pitolj a drugom njegov dragocjeni orahov glavobojac.

Dobit e ih natrag, nita se ne boj, rekao je Harry. Glas mu je zazvuao malo zbunjeno.

Bilo bi mi drago da to i ja mogu rei o tvom poslu, odgovorio je Percy. Da to mogu rei svima vama. Niste mi to smjeli uiniti! Niste smjeli!

On se oito spremao nastaviti jo neko vrijeme u istom stilu, ali mi nismo imali vremena za njegove propovijedi. Ja sam u depu imao kolut izolir-banda, to je predak iz tridesetih godina dananjeg selotejpa. Percy ga je ugledao i ustuknuo. Brutalni ga je zgrabio iza lea i zagrlio ga, a ja sam mu pljesnuo vrpcu na usta i za svaki mu sluaj zakruio kolutom oko glave. Kad mu skinemo traku imat e nekoliko uperaka manje na glavi, a povrh toga i ozbiljno ispucale usne, ali me za to vie ba i nije bilo briga. Bio mi je pun nos i Percyja i Wetmora.

Odmaknuli smo se od njega. Stajao je u sredini prostorije, pod aruljom u ianom kavezu, odjeven u luaku koulju, a disao je kroz rairene nosnice i kroz vrpcu isputao prigueni mmmmh! mmmmh! Sve u svemu, izgledao je lui od ijednog zatvorenika to smo ga ikad ubuturili u tu sobu.

to bude tii, prije e van, rekao sam. Pokuaj to ne zaboraviti, Percy. A ako te pone muiti samoa, samo razmiljaj o Olivi, posavjetovao ga je Harry.

Ak-ak-ak-ak. Potom smo izali. Ja sam zatvorio vrata, a Brutalni ih je zakljuao. Dean je stajao malo

podalje na Milji, tono ispred Coffeyjeve elije. Ve je u gornju bravu stavio zajedniki klju. Nas etvorica samo smo se pogledali, no nitko nije prozborio ni rijei. Za to nije ni bilo potrebe. Pokrenuli smo maineriju; sad smo se jo mogli samo nadati da e poi svojim putem a ne negdje usput iskoiti iz tranica.

Johne, ti jo uvijek eli poi na taj izlet? upitao je Brutalni. Da, gospodine, odgovorio je Coffey. Mislim da da. Dobro, odgovorio je Dean. Okrenuo je klju u prvoj bravi, izvadio ga, pa ga gurnuo u

drugu. Johne, hoemo li te morati okovati? upitao sam. Coffey kao da se nad time malo zamislio. Moete ako hoete, rekao je napokon. Ali ne morate. Kimnuo sam Brutalnom, i on je otvorio vrata, pa se okrenuo Harryju, koji je drao

Percyjev .45 uperen manje-vie u Coffeyja dok je ovaj izlazio iz elije. Daj to Deanu, rekao sam. Harry je zamirkao kao ovjek koji se budi iz kratkoga drijema, opazio da su mu

Percyjev pitolj i palica jo u rukama, pa ih predao Deanu. Coffeyjevo se glomazno tijelo u meuvremenu nalo u hodniku, a elava mu se glava zamalo oeala o svjetlo u ianom kavezu na stropu. Dok je stajao tako, s rukama ispruenim prema naprijed i ramenima to su se koso sputala s obje strane bavastih prsa, jo me jednom podsjetio, kao prvi put kad sam ga ugledao, na golemog uhvaenog medvjeda.

Zakljuaj Percyjeve igrake u stol deurnog dok se ne vratimo, rekao sam. Ako se vratimo, dodao je Harry. Hou, rekao je Dean ne obazrijevi se na Harryja.

BU&CW

Chita(m)

25

A ako se netko pojavi vjerojatno nee nitko, ali ipak to e mu kazati? Da je Coffey oko ponoi postao nemiran, odgovorio je Dean. Izgledao je

pripremljeno kao student na zavrnom ispitu. Morali smo mu navui stezulju i sprtljati ga u disciplinsku sobu. Ako bude kakve bitke, mislit e da je to on. Podigao je bradu prema Johnu Coffeyju.

A to je s nama? upitao je Brutalni. Paul je u administraciji, pregledava Delov dosje i trai to su rekli svjedoci,

odgovorio je Dean. To je posebno vano sada, zato to je pogubljenje ispalo takav zajeb. Rekao je da e gore vjerojatno ostati sve do kraja smjene. Ti i Harry i Percy ste prijeko u praonici, i perete odjeu.

Mislim, tako je bar glasila slubena verzija. U skladitu bi se praonice ponekad nou kockali; drugi bi to put bio ajnc ili poker ili triktrak. No to god od toga bilo, uvijek bi se reklo da straari peru odjeu. Na tim bi drutvenim sijelima obino bilo i vercane cuge, a povremeno bi zakruila i travka. Valjda je tako bilo u svim zatvorima otkako je svijeta i vijeka. Kad itav ivot uva ljude iz gliba, teko se bar malo ne zamazati. No, u svakom je sluaju bilo malo vjerojatno da e netko poi provjeravati. Prema pranju odjee u Cold Mountainu svi su se odnosili s velikom diskrecijom.

Prosto kao pekmez, odgovorio sam, okrenuo se Coffeyju i pokrenuo ga. A ako se sve srui, Dean, onda ti ne zna nita ni o emu.

To je lako rei, ali... U tom je trenutku izmeu reetaka Whartonove elije izletjela koata ruka i uhvatila

Coffeyjevu gromadu od bicepsa. Svi smo samo zinuli. Wharton je trebao biti mrtav za svijet, skoro komatozan, pa ipak je stajao pred nama i ljuljao se na nogama kao grogirani boksa i mutavo se cerio.

Coffeyjeva je reakcija bila udna. On nije istrgnuo ruku, nego je samo dahnuo, srknuo zrak kroza zube kao ovjek koji je dotakao neto hladno i neugodno. Oi su mu se razrogaile i na trenutak je izgledao kao da on s onim tupanom nema ba nita, da se s njim nikad nije ni sreo, a kamoli da je s njim svakoga jutra ustajao i svake veeri lijegao. Izgledao je iv prisutan kao onda kad me je pozvao u svoju eliju da me dotakne. Ili da mi pomogne, izreeno Coffeyjskim jezikom. A tako je izgledao i u trenutku kad je pruio ruku prema miu. I sad mu se lice i po trei put osvijetlilo, kao da mu je netko najednom u mozgu ukljuio reflektor. Samo to je ovaj put bilo drukije. Ovaj je put bilo hladnije, i tad sam se prvi put upitao to bi se dogodilo da John Coffey najednom poandrca. Imali smo pitolje, i mogli smo u nj pucati, ali ga i stvarno oboriti nije bilo ba nimalo lako.

Sline sam misli proitao i na licu Brutalnog, ali se Wharton naprosto nastavio ceriti svojim drogiranim smijekom ovjeenih usana.

Kamo bi to ti? upitao je. A zazvualo je nekako kao kambitoti? Coffey je stajao nepomino, pa pogledao najprije u Whartona, potom u njegovu ruku, pa

opet u njegovo lice. Ja nisam mogao protumaiti taj izraz. Hou rei, na njemu sam vidio inteligenciju, ali je nisam mogao protumaiti. to se pak tie Whartona, on me nije brinuo ba nimalo. On se svega toga kasnije i tako nee sjeati: bio je poput pijanca koji jo hoda iako mu se smrailo.

Ti si zao ovjek, proaptao je Coffey, i ne mogu rei to sam zapravo uo u tom glasu bol ili bijes ili strah. Moda svo troje. Coffey je ponovno spustio pogled na ruku na svojoj miici, onako kako bi pogledao kukca koji ga je ugrizao ba opako, kad bi taj kukac imao pameti.

Tako je, crnjo, odgovorio je Wharton uz mutav, nabusit smijeak. Zao koliko voli.

BU&CW

Chita(m)

26

Najednom sam bio sasvim siguran da e se dogoditi neto strano, neto to e promijeniti planirani tok zbivanja u ovim sitnim satima, onako kao to katastrofalni potres zna promijeniti tok rijeke. To e se dogoditi, i nita to bismo uinili ja ili bilo tko od nas to ne moe sprijeiti.

A onda je Brutalni ispruio ruku, strgnuo Whartonove prste s Coffeyjeve miice, i tog je osjeaja nestalo. Bilo je to kao da se prekinuo neki potencijalno opasni strujni krug. Ve sam rekao da za svog mog bivanja u bloku E guvernerov telefon nije nikad zazvonio. To je istina, ali da se to dogodilo, vjerujem da bih pritom osjetio isto ono olakanje koje me je preplavilo kad je Brutalni skinuo Whartonu ruku s tog orijaa to se visio kraj mene. Coffeyjeve su oi smjesta potamnjele; bilo je to kao da mu je netko najednom ugasio onaj reflektor u glavi.

Daj lezi, Billy, rekao je Brutalni. Daj se malo odmori. Bila je to uobiajena mehanika fraza, ali mi, s obzirom na okolnosti, nije bilo krivo to ju je Brutalni izrekao.

Moda i hou, suglasio se Wharton. Otkoraio je, zanjihao se, skoro se prevalio, pa onda u zadnji as povratio ravnoteu. Huuu, tatice. itava se soba vrti. Kao da sam pio.

Krenuo je natrake prema svom krevetu, svo vrijeme ne skidajui s Coffeyja svoj mutavi pogled.

Crnje bi trebale imati posebnu elektrinu stolicu, izrazio je miljenje. A onda je stranjom stranom koljena udario u krevet i svalio se na nj. Prije nego to mu je glava i dotakla zatvorski jastuk ve je zahrkao, a pod prazninom njegovih oiju pojavile su se duboke modre sjene, a vrak mu je jezika ispao iz usta.

Isuse, kako je mogao ustati s toliko droge u sebi? proaptao je Dean. Nije ni vano, sad je ispao iz igre, odgovorio sam. Ako pone dolaziti k sebi, daj mu

jo jednu pilulu u ai vode. Ali samo jednu. Ne elimo da nam umre. To govori u svoje ime, progunao je Brutalni i uputio Whartonu prezriv pogled. Ali

takvog majmuna i tako ne moe ubiti drogom. Takvi na njoj bujaju. On je zao ovjek, rekao je Coffey, ali ovaj put tiim glasom, kao da vie nije sasvim

siguran to to govori niti to to znai. To je istina, odgovorio je Brutalni. Zbilja opak. Ali to sada nije problem, zato to

vie s njim neemo plesati tango. Ponovno smo poli, etvorica nas oko Coffeyja kao vjernici oko idola koji je zateturao u nekakvom poluivotu. Reci mi neto, John zna li kamo te to vodimo?

Da pomognem, odgovorio je on. Mislim... da pomognem... gospoi? Pogledao je Brutalnog sa zabrinutou i nadom.

Brutalni je kimnuo glavom. To je istina. Ali kako da to zna? Otkud zna? John Coffey je paljivo razmotrio to pitanje, pa zavrtio glavom. To ne znam, rekao je Brutalnom. Da velim istinu, gazda, ja ne znam skoro nita ni o

emu. Niti sam ikada znao. I time smo se morali zadovoljiti.

BU&CW

Chita(m)

27

6 Znao sam da vrataca izmeu ureda i stepenica to su se sputale u spremite nisu bila

izgraena za Coffeyja i njemu sline, ali sve dok nije stao pred njih i pogledao ih nekako zamiljeno, ja nisam ni shvatio koliki je tu nesrazmjer.

Harry se nasmijao, ali John kao da nije vidio nita smijeno u tome to krupan ovjek stoji pred uskim vratima. A nije, naravno, ni trebao; ak i da je bio za nekoliko stupnjeva bistriji nego to je bio, ak ni tada ne bi trebao. On je skoro itav ivot bio tako krupan, a ta su vrata bila samo dlaku ua od veine ostalih.

Coffey je sjeo pa se tako provukao kroz njih, a onda ponovno ustao i siao niza stube gdje ga je ve ekao Brutalni. I tu je zastao, i pogledao na drugi kraj prazne prostorije, prema podiju na kojem je ekala Stara Iskrilica, nijema i sablasna kao prijestolje u dvoru mrtvoga kralja. Na jednom je od stranjih stupica nekako uplje prpono visila kapa, vie nalik kapi dvorske lude negoli kraljevskoj kruni, neemu to bi nosila luda, ili time tresla da bi se njezina visokoroena publika slae smijala njezinim dosjetkama. Sjena stolice, izduena i pauinasta, uspinjala se zidom kao prijetnja. I da, inilo mi se da u zraku jo njuim spaljeno meso. Smrad je bio slabaan, ali jai od onog koji bi mogla stvoriti mata.

Harry se pognuo i proao kroz vrata, a za njim i ja. Nije mi se sviao sleen, razrogaen pogled to ga je John uputio Staroj Iskrilici. A jo mi se manje svidjelo ono to sam mu vidio na rukama kad sam mu priao: najeurenu kou.

Daj idemo, veliki deko, rekao sam. Uhvatio sam ga za zapee i pokuao povui prema vratima to su vodila prema tunelu. U prvi se as nije htio pomaknuti, pa sam s jednakim uspjehom mogao pokuavati iz zemlje golim rukama iupati kamenu gromadu.

Daj, idemo, John, moramo ii, ako nee da se etveropreg opet pretvori u bundevu, rekao je Harry i opet se nasmijao onim svojim nervoznim smijehom. Uhvatio je Johna za drugu ruku i povukao, ali John i opet nije elio poi. A onda je tihim i sanjivim glasom rekao neto. Nije to rekao meni, nije to rekao nikome od nas, pa ipak to nikad neu zaboraviti.

Oni su jo tu. Dijelovi njih, jo su tu. I ujem ih kako vrite. Harry se prestao nervozno smijuljiti, i na licu mu je zaostao samo smijeak koji mu je

visio na ustima kao iskrivljena roleta na naputenoj kui. Brutalni me pogledao pogledom skoro uasnutim i odstupio od Johna Coffeyja. U manje od pet minuta, sad sam i drugi put osjetio da se itav pothvat naao na granici sloma. Sad sam ja uskoio u igru; kad je malo kasnije katastrofa zaprijetila i po trei put, red je bio na Harryja. Vjerujte mi, te smo noi svi dobili ansu.

Kliznuo sam izmeu Johna i stolice, i stao na prste da budem siguran da sam mu sasvim zagradio pogled. A onda sam mu pucnuo prstima pred oima, dvaput i otro.

Idemo! rekao sam. Hodaj! Rekao si da te ne trebamo okivati, sad to i dokai! Hodaj, veliki deko! Hodaj, Johne Coffeyju! Ovamo! Ova vrata!

Pogled mu se razbistrio. Da, gazda. I, hvala budi Bogu, krenuo. Gledaj u vrata, Johne Coffeyju, samo u vrata i ni u to drugo. Da, gazda. John je posluno upro pogled na vrata. Brutalni, rekao sam i pokazao prstom.

BU&CW

Chita(m)

28

On je pourio naprijed, pa zatresao kolut s kljuevima i pronaao pravi. Johnov je pogled i dalje bio zalijepljen za vrata tunela, dok je moj bio zalijepljen za Johna, ali sam kutkom oka vidio kako Harry baca nervozne poglede na stolicu, kao da je vidi prvi put u ivotu.

Oni su jo tu. Dijelovi njih, jo su tu. I ujem ih kako vrite. Ako je to istina, onda je Eduard Delacroix zacijelo vritao najdue i najglasnije od svih,

i bio sam sretan to ne ujem isto to i John Coffey. Brutalni je otvorio vrata. Krenuli smo niza stube s Coffeyjem na elu. Kad smo se nali

na dnu, on je turobno pogledao kroz tunel, s njegovim niskim svodom od opeke. Dok doe do drugoga kraja puknut e mu kria, osim...

Dogurao sam nosila na kotaima. Plahta na koju smo bili poloili Dela bila je ve skinuta (i vjerojatno spaljena), tako da su se vidjeli crni konati jastuii.

Penji se, rekao sam Johnu. On me pogledao s nevjericom, no ja sam ga obodrio naklonom glave. Tako e tebi biti lake, a nama nee biti tee.

U redu, gazda Edgecombe. Sjeo je, pa legao na lea, i pogledao nas svojim zabrinutim smeim oima. Njegove noge, obuvene u jeftine zatvorske papue, visile su skoro do poda. Brutalni je zaao izmeu njih i pogurao Johna Coffeyja kroz memljivi hodnik kao to je pogurao ve tolike. Jedina je razlika bila u tome to je sadanji putnik jo disao. Otprilike na pola puta negdje ispod ceste, gdje bismo zauli priguen bruj automobila u prolazu da ih je u to doba bilo John se poeo smijeiti. Mislim, rekao je, ovo je veselo. To mu nee biti ni na kraj pameti kad se sljedei put proveze kolicima; bila je to misao koja mi je proletjela kroz glavu. Ali zapravo, kad se sljedei put proveze kolicima, onda vie nee nita ni misliti ni osjeati. Ili moda hoe? Dijelovi njih, jo su bili tu, tako je rekao; i uo ih je kako vrite.

Dok sam tako hodao iza ostalih, njima nevidljiv, sav sam se stresao. Nadam se da nisi zaboravio Aladina, gazda Edgecombe, rekao je Brutalni kad smo

stigli do drugog kraja tunela. Nita ne brini, odgovorio sam ja. Aladin nije izgledao nita drukije od drugih

kljueva to sam ih tada nosio sa sobom a imao sam ih itav sveanj od najmanje dvije kile ali je to bio lopovski klju nad kljuevima, klju koji je otvarao sva vrata. U to je doba svakih pet blokova elija imalo svog Aladina, i svaki je od njih bio u rukama nadstraara tog bloka. Drugi su ga straari mogli posuditi, ali ga je samo strametar mogao uzeti bez reversa.

Na drugom su kraju tunela bila vrata od eljezne reetke. Ona su me oduvijek podsjeala na slike starih zamkova; shvaate, na dane iz davnina kad su vitezovi bili hrabri i vitetvo u punom cvatu. Samo to je Cold Mountain bio daleko i predaleko od Camelota. Iza tih vrata, niz se stepenica uspinjao do neupadljivih vrata, slinih onim nepropusnim na brodovima, na kojima je s vanjske strane pisalo ZABRANJEN PROLAZ i DRAVNA IMOVINA i ICA POD NAPONOM.

Ja sam otkljuao vrata, a Harry ih je povukao. Krenuli smo gore, opet s Johnom Coffeyjem na elu, skutrenih ramena i pognute glave. Kad smo se nali na vrhu, Harry ga je obiao (mada ne bez problema, iako je bio najmanji od nas trojice) i otkljuao nepropusna vrata. Bila su teka. Mogao ih je pomaknuti, ali ih nije mogao i podii.

Evo, gazda, rekao je John. Ponovno se probio na elo i pritom udarcem boka odbacio Harryja na zid i jednom rukom podigao vata. Pomislili biste da su napravljena od obojenog kartona a ne debelog elinog lima.

U lice nam je puhnuo hladan noni zrak, donesen vjetrom to se sputao s visokih planina, a koji e nam puhati sve do oujka ili travnja. S njim je doao i kovitlac mrtvoga lia, i John Coffey je jedan od njih uhvatio slobodnom rukom. Nikad neu zaboraviti kako ga je pogledao, ni kako ga je zguvao pod svojih irokim, lijepim nosom, da ispusti miris.

BU&CW

Chita(m)

29

Idemo, rekao je Brutalni. Idemo, naprijed mar. Ispentrali smo se. John je spustio kapak a Brutalni ga je zakljuao za ova nam vrata

nije trebao Aladin, ali nam je zato trebao da otkljuamo vrata u kavezu od stupova i ice to je okruivao kapak.

Ruke uz bokove, veliki mome, dok prolazi, promrmljao je Harry. Nemoj dirati icu, ako se ne eli opeci.

A onda smo ve bili na istini, i stajali na rubu ceste kao mali skup (vjerujem da smo izgledali kao tri sitna brijega u podnoju planine), i zurili preko zidova i svjetala i straarskih tornjeva kaznionice Cold Mountain. ak sam uspijevao i nejasno razabrati obrise uvara u jednom od tih tornjeva, i vidjeti kako pue u ruke, no to je potrajalo samo trenutak; prozori na tornju okrenuti cesti bili su mali i nevani. Pa ipak smo morali biti jako, jako tihi. Kad bi sad ipak naiao automobil, nali bismo se u grdnoj nevolji.

Idemo, proaptao sam. Ti vodi, Harry. Zagegali smo se cestom prema sjeveru u nizu, kao da pleemo kongu, s Harryjem na

elu, dok su za njim ili John Coffey, pa Brutalni, pa ja. Preli smo prvu uzvisinu i spustili se s druge strane, odakle smo od zatvora vidjeli samo. odsjaj u kronjama. A Harry nas je poveo i dalje.

Gdje si ga parkirao? upitao je Brutalni scenskim aptom, pa iz nosnica ispuhnuo bijeli oblak pare. U Baltimore?

Jo malo naprijed, odgovorio je Harry, a glas mu je bio nervozan i razdraljiv. Daj, Brutus, nee se upiati.

Ali bi Coffey, po onome to sam vidio, rado hodao i dok se ne digne sunce, a moda i dok se ne spusti. On se zagledao posvuda, i prenuo se ne od straha, nego od veselja, u to sam siguran kad je zahukala sova. Najednom sam pomislio, ako se boji mraka unutra, ovoga se vani ne boji ba nimalo. On je milovao no, trljao se o nju osjetilima, onako kao to mukarac trlja lice o obline i udubljenja eninih grudi.

Ovdje skreemo, promrmljao je Harry. Nadesno je skretao mali cestovni odvojak uzak, neasfaltiran, s korovom na sredinjem

hrptu. Krenuli smo njime i prevalili jo etiristo-petsto metara. Brutalni je ve ponovno poeo rogoboriti kad je Harry najednom stao, skrenuo na lijevu stranu oputine, pa poeo odmicati nabacane odlomljene borove grane. U igru su se odmah ubacili i John i Brutalni, i prije nego to sam im se stigao pridruiti, razotkrili ulubljenu njuku starog kamioneta Farmall, koji je zurio u nas farovima zatienim ianom mreicom, nalik oima kakvog velikog kukca.

Bio sam, znate, najoprezniji to mogu, rekao je Harry Brutalnom tankim, prijekornim glasom. Moda je sve to za tebe, Brutus Howell, samo jedan veliki vic, ali ja potjeem iz vrlo pobone obitelji, i imam roake koji liu oltare i tako su sveti da su krani prema njima lavovi, i kad bi me uhvatili da se igram s tako neim...

Sve u redu, odgovorio je Brutalni. Malo sam ivan, to je sve. I ja, odgovorio je Harry ukoeno. Sad samo da ta stara mrcina proradi... Obiao je nos kamiona, i dalje mrmljajui, a Brutalni mi je namignuo. to se Coffeyja

tie, mi smo prestali postojati. Glava mu je bila zabaena, i sad je pogledom pio zvijezde kojima je bilo zasijano nebo.

Ja u se, ako hoete, voziti straga s njim, ponudio se Brutalni. Iza nas je Farmallov starter nakratko zacvilio, oglasio se kao kakav stari pas koji se pokuava uspraviti u hladno zimsko jutro; a onda je motor eksplodirao u ivot. Harry mu je jednom dodao gasa, pa ga vratio u isprekidani ler. Nema potrebe da to inimo obojica.

Doi naprijed, rekao sam. Ti e se voziti s njim kad se budemo vraali. To jest, ako

BU&CW

Chita(m)

30

se ne vratimo zatvoreni u vlastitu maricu. Daj, ne govori tako, rekao je on, glasom kao da ga je to stvarno uznemirilo. Kao da je

sad prvi put shvatio kako bismo se mogli provesti da nas uhvate. Isusa ti, Paul! Idemo, rekoh. U kabinu. On je i uinio kako sam mu rekao. Ja sam zatrzao Johna Coffeyja za ruku sve dok mu

nisam na trenutak ponovno vratio panju na zemlju, a onda sam ga poveo do stranjeg dijela kamiona, koji je bio ograen letvama. Harry je preko motki prebacio ceradu, i to bi nam moglo pomoi ako naiemo na automobile i kamione koji idu u suprotnom smjeru. On, meutim, nije mogao uiniti ba nita u pogledu otvorene stranje strane.

Hopala, veliki djeae, rekao sam. Sad se idemo voziti? Tako je. Dobro. Coffey se nasmijeio. Bio je ljubak i mio, taj smijeak, moda i zato to ga

nisu zakomplicirale misli. Uspeo se otraga. Ja sam poao za njim, povukao se u dubinu teretnog prostora pa zalupao po krovu kabine. Harry je ubacio u prvu, i tako se kamion, tresui se i poskakujui, izvukao iz male sjenice u koju se bio sakrio.

John Coffey je stajao u raskoraku posred teretnog prostora, i glava mu je opet bila zabaena prema zvijezdama. iroko se smijeio, nimalo se ne obazirui na grane koje su ga ibale dok je Harry vozio kamionet prema cesti.

Vidi, gazda! uskliknuo je tihim, ushienim glasom, i pokazao u crnu no. To je Kaika, dama u stolici za ljuljanje!

Imao je pravo; i ja sam je vidio u stazi zvijezda izmeu mranih masa stabala u prolazu. Ali kad je spomenuo damu u stolici za ljuljanje, ja nisam pomislio na Kasiopeju, nego na Melindu Moores.

Vidim, John, rekao sam i povukao ga za ruku. Ali bi sad morao sjesti, moe? On je sjeo i naslonio se na kabinu, ni na trenutak ne skidajui pogled s nonog neba. Na

licu mu je bio izraz sublimne sree bez ijedne misli. Sa svakim je okretom Farmallovih elavih guma Zelena milja ostajala sve dalje iza nas, i naoko beskonani potok Coffeyjevih suza kao da se bar privremeno zaustavio.

BU&CW

Chita(m)

31

7 Do kue Hala Mooresa u Chimney Ridgeu bilo je etrdeset kilometara, i to je u sporom

i klimavom farmerskom kamionetu Harryja Terwilligera potrajalo preko jedan sat. Bila je to sablasna vonja, i makar mi se danas ini da mi se svaki njezin trenutak urezao u pamenje svaki okret, svaka grba, svako naginjanje, jezivi trenuci (dva po redu) kad smo se mimoili s kamionima koji su ili u suprotnom smjeru ne vjerujem da bih mogao makar i izdaleka opisati kako sam se osjeao dok sam tako sjedio straga s Johnom Coffeyjem, i dok smo obojica bili umotani kao Indijanci u stare deke koje je Harry obazrivo ponio.

Bio je to prije svega osjeaj izgubljenosti onaj dubok i uasan bol to ga osjea dijete kad shvati da je otilo u krivom smjeru, da su sve oznake nepoznate, i on vie ne zna put kui. Bio sam u noi sa zatvorenikom i to ne bilo kakvim, nego takvim koji je suen i osuen zbog ubojstva dvije djevojice, osuen da umre zbog svog zloina.

Ako nas uhvate, moje uvjerenje da je nevin nee znaiti ba nita; tad bismo se i sami nali u zatvoru, a s nama vjerojatno i Dean Stanton. Ja sam bacio preko ramena sve to sam itav ivot radio i u to sam itav ivot vjerovao i to samo zbog jednog runog pogubljenja i zato to sam vjerovao da je taj prerasli bilmez to je sjedio do mene moda mogao jednoj eni izlijeiti inoperabilni tumor. Pa ipak, dok sam gledao Johna kako gleda zvijezde, sa zaprepatenjem sam shvatio da ja u to vie ne vjerujem, ako sam ikad stvarno i vjerovao; moja se upala mokranih putova sad inila dalekom i nevanom, ba kao to se takve bolne i opake stvari uvijek ine kad jednom prou (kad bi se ene zaista sjeale kako ih je boljelo kad su prvi put raale, rekla je jednom zgodom moja mati, nikad se ne bi odluile na drugo dijete). to se pak tie gospodina Jinglesa, nije li mogue, pa ak i vjerojatno, da nam se krivo uinilo da ga je Percy tako gadno ranio? Ili nas je moda taj John koji je zaista posjedovao nekakvu hipnotiku mo, bar to nije bilo sporno zapravo obmanuo, pa smo vidjeli neto to zapravo uope nismo vidjeli? A onda je tu ostajalo i pitanje Hala Mooresa. Onoga dana kad sam ga iznenadio u uredu, zatekao sam drhtavog, rasplakanog starca. Ali ja nisam mislio da je to bila ona najpravija strana naeg upravitelja. Pravi je upravitelj Moores bio ovjek koji je jednom zgodom slomio zapee vucibatini koja ga je htjela proburaziti; ovjek koji mi je ciniki tono ukazao da e se Delacroixov mozak skuhati bez obzira tko bude stajao pred ekipom za pogubljenje. Mislim li zaista da e Hal Moores krotko stupiti ustranu i pustiti nas da mu u kuu dovedemo osuenog djecoubojicu da poloi ruke na njegovu enu?

to smo se dalje vozili, moje su sumnje rasle sve vie, kao bolest opaka. Ja naprosto nisam shvaao zato sam uinio sve to to sam uinio, niti zato sam nagovarao druge da pou sa mnom na to aavo nono putovanje, kao to nisam vjerovao ni da imamo izgleda da emo se iz svega toga izvui anse su nam bile kao psu da doe u raj, kako su to govorili stari. Pa ipak ja nisam ni pokuao viknuti da prestanemo s tim, to sam moda mogao uiniti; sve dok se ne pojavimo pred Mooresovom kuom nee se dogoditi jo nita nepopravljivo. Pa ipak me neto a mislim da su to moda bili ba valovi oduevljenja to su se irili od orijaa to je sjedio do mene prijeilo da zalupam po krovu kabine i dreknem Harryju da se okrene i vrati nas u zatvor dok jo nije kasno.

Takvo je bilo moje stanje duha dok smo silazili s ceste na okruni put 5, a s njega na cestu za Chimney Ridge. Petnaestak minuta potom zvijezde su izbrisane obrisom krova, i shvatio sam da smo stigli.

Harry je prebacio iz tree u drugu (ja mislim da je za itavog putovanja samo jednom vozio u etvrtoj). Motor je poskoio i odaslao drhtaj kroz itav kamion, kao da se i sam zgrozio

BU&CW

Chita(m)

32

pred onim to je pred nama. Harry je skrenuo na Mooresovu poljunanu prilaznu stazu i parkirao gundravi kamion

iza upraviteljeva staloenog crnog Buicka. Ispred nas i malo desno stajala je kua, uredna kao ispeglana, u stilu koji se, mislim, zvao Cape Cod. Takva bi kua u naem brdskom kraju trebala moda izgledati pomalo neumjesno, ali nije. Mjesec se ve digao, i jutros mu je smijeak bio malo deblji, i u njegovu sam svjetlu vidio da je dvorite, uvijek tako dobro odravano, sad izgledalo zaputeno. Bilo je to najvie zbog nepograbljana lia. U normalnim bi okolnostima to bio Mellyn posao, ali Melly ove jeseni nije vie bila dorasla ni tome, kao to nikad vie nee ni vidjeti lie kako pada. I to je bila itava istina, a ja sam lud ako sam ikad pomislio da tu ita moe promijeniti taj idiot praznog pogleda.

Ali je moda jo bilo vremena da se spasimo. Ve sam se bio spremio ustati, i prebaeni mi je gunj spao s ramena. Povit u se, pokucati na vozaev prozor, rei Harryju da se nosimo do sto avola odavde...

John Coffey me uhvatio za podlakticu svojom silnom aetinom i povukao me natrag kao dojene.

Vidi, gazda, rekao je i pokazao prstom. Netko je ustao. Poao sam pogledom za njegovim prstom i osjetio kako mi tone ne samo eludac, nego

i srce. U jednom se od stranjih prozora pokazala iskra svjetla. Najvjerojatnije je to bila soba u kojoj je Melinda sad provodila svoje dane i noi; vie se nije mogla kretati stepenicama kao to nije mogla ni grabljati lie opalo poslije oluje.

Oni su, naravno, uli kamion prokleti Farmall Harryja Terwilligera, njegov motor koji je kruljio i prdio kroz dugu ispunu cijev neoptereenu frivolnou koja se zove priguiva. Osim toga, k vragu, Mooresovi tih dana zacijelo nisu spavali ba jako tvrdim snom.

Zatim se upalilo svjetlo i blie fasadi (u kuhinji), pa potom i u dnevnoj sobi iznad nje, pa u prednjem predsoblju, pa iznad nadstrenice. Gledao sam ta svjetla to su stupala prema meni, kao ovjek pred betonskim zidom dok pui zadnju cigaretu i gleda kako mu se strojevim korakom pribliava streljaki vod. Pa ipak, ni tada si nisam elio priznati da je za sve ve prekasno sve dok nejednolino sjeckanje Farmallova motora nije zamrlo u tiini, i vrata zacviljela i ljunak zakripao u trenutku kad su Harry i Brutalni izali iz kabine.

John je ve ustao i povukao me za sobom. U sumranom svjetlu lice mu je bilo ivo i oduevljeno. A zato i ne bi bilo? znam da sam pomislio. Zato ne bi bilo oduevljeno? Kad je lud.

Brutalni i Harry stajali su rame uz rame pred papuicom kamiona, kao djeca u oluji, i opazio sam da su obojica uplaena, zbunjena i muena istom nelagodom kao i ja. Od toga mi je postalo jo gore.

John je siao. Za njega je to bio vie korak nego skok. Ja sam poao za njim, ukoenih nogu i s bijednim osjeajem u dui. Da me nije uhvatio za miicu, bio bih se rasprostro po ljunku.

Mislim da smo se zeznuli, rekao je Brutalni siktavim sitnim glasom. Oi su mu bile jako razrogaene i jako pune straha. Kriste svemogui, Paule, gdje nam je bila pamet?

Sad je ve prekasno, rekao sam. Gurnuo sam Coffeyja u bok, i on se posluno maknuo i stao kraj Harryja. Ja sam uhvatio Brutalnog pod ruku kao da smo zaljubljeni par, i onda smo zajedno poli prema nadstrenici pod kojom se upalilo svjetlo. Priu prepusti meni. Jasno?

Da, odgovorio je Brutalni. U ovom trenutku od svega na svijetu jasno mi je samo to.

Ja sam bacio pogled preko ramena. Harry, ti ostani s njim kraj kamiona dok te ne pozovem. Ne elim da ga Moores vidi

BU&CW

Chita(m)

33

dok nisam spreman. Samo to to nikad neu biti, i to sam znao. Brutalni i ja smo upravo doli do dna stepenica kad su se ulazna vrata otvorila tako

silovito da je mesingani zvekir tucnuo o ploicu. Pred nama je stajao Hal Moores u plavim hlaama od pidame i atlet-majici, a elino mu je siva kosa stajala sve u busovima i upercima. On je u svojoj karijeri stekao tisue neprijatelja, i to je znao. U desnoj je ruci drao pitolj abnormalno duge cijevi, ne ba uperen u pod, onaj koji mu je uvijek stajao nad kaminom. Bio je to pitolj poznat pod imenom Ned Buntline Special, bio mu je jo djedov i u tom je trenutku (kad sam to opazio srce mi je napravilo jo jedan korak prema petama) bio sasvim napet.

Koga su to vrazi dotepli ovdje u vraja dva i pol u noi? upitao je. U glasu mu uope nije bilo straha. I bar na trenutak one je trenje u njemu nestalo. Ruka kojom je drao pitolj bila je vrsta kao stijena. Odgovorite ili... Cijev se pitolja poela dizati.

Stanite, upravnie! Brutalni je digao ruke i prema ovjeku s pitoljem okrenuo dlanove. Nikad mu jo glas nije zazvuao tako; inilo se kao da je drhtavica uspjela pobjei iz Mooresovih ruku i nai put do grla Brutusa Howella. To smo mi! To smo Paul i ja i... to smo mi!

Napravio je korak uza stube, tako da mu svjetlo to je dolazilo ispod nadstrenice sasvim padne na lice. Ja sam mu se pridruio. Pogled se Hala Mooresa poeo seliti izmeu nas, a njegova je ljutita odlunost ustupila mjesto zaprepatenju.

to vi tu radite? upitao je. Ne samo da je cik zore, nego ste jo i na dunosti. Znam da jeste, jer sam u radionici objesio raspored. I to onda, za ime... o, Isuse. Nije valjda trajk? Ili pobuna? Ponovno je pogledao as njega as mene, a pogled mu se izotrio. I tko je to jo kraj kamiona?

Priu prepusti meni. Tako sam bio rekao Brutalnom, ali vremena za priu i nije bilo, i ja nisam ni stigao otvoriti usta. Polazei tog popodneva na posao, paljivo sam isplanirao to u rei kad se naem pred njim, i mislio sam da to nee zvuati ba previe aavo. Ne ba normalno jer u svemu tome nije bilo ba nieg normalnog ali moda ipak ne toliko abnormalno da nas ne bi pustio kroz vrata i bar nam pruio ansu. Pruio ansu Johnu. Ali sad su se sve moje briljivo uvjebane rijei izgubile u gromoglasnoj zbrci. Misli i slike Del kako gori, mia kako umire, Tua koji se baca u krilu Stare Iskrilice i vriti da je peeni puran vrtjele su mi se po glavi kao pjeana pijavica. Ja vjerujem da na svijetu postoji dobro, i da svo ono na ovaj ili onaj nain potjee od Boga. Ali ja vjerujem da postoji i jedna druga sila, sila do zadnje dlake stvarna kao i Bog kome sam se molio itavog ivota koja se svjesno trudi da uniti sve nae potene namjere. Nije tu rije o Sotoni, ne mislim na Sotonu (iako vjerujem da je i on sasvim stvaran), nego o nekakvom demonu nesloge, spadalu i glupanu koji se smije od veselja kad se neki starac zapali dok pripaljuje lulu ili kad obljubljena bebica strpa u usta svoj prvi boini dar i ugui se. Imao sam mnogo godina da o tome razmiljam, itavim putem od Cold Mountaina do Georgia Pinesa, i danas vjerujem da je te noi ta sila na nas aktivno djelovala, da se kovitlala posvuda kao magla, pokuavajui udaljiti Johna Coffeyja od Melinde Moores.

Ravnatelju... Hal... ja... Nita to sam pokuao izgovoriti nije imalo nikakva smisla. On je ponovno podigao pitolj i uperio ga, i ne sluajui, izmeu Brutalnog i mene.

Njegove su se podlivene oi najednom sasvim razrogaile. I sad se pojavljuje Harry Terwilliger, koga manje-vie vue na veliki djeak, sa svojim irokim i blentavo oaravajuim smijekom.

Coffey, samo je dahnuo Moores. John Coffey. Uvukao je zrak i dreknuo glasom krhkim no jakim: Stoj! Stoj gdje jesi, ili pucam!

Odnekud iza njega zazvao je slabaan i kolebljiv enski glas: Hal? to to radi vani? I s kim to pria, kaj kurac kenja?

BU&CW

Chita(m)

34

On se na samo trenutak okrenuo u tom smjeru, lica smetena i oajna. Samo na trenutak, kao to rekoh, ali dovoljno da mu taj pitolj duge cijevi istrgnem iz ruke. Samo to nisam mogao ni podii ruke. Kao da mi je netko na njih privezao utege. U glavi mi je bilo samo kranje; kao u radiju za vrijeme elektrine oluje. Jedine emocije kojih se sjeam bile su strah i nekakav tupa zbunjenost zbog Hala.

Harry i John Coffey stigli su do dna stepenica. Moores