216
Stevan Bošnjak OPUS I

Stevan Bošnjak OPUS

  • Upload
    dusan

  • View
    512

  • Download
    4

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Stevan Bošnjak OPUS

Stevan Bošnjak

OPUS

I

Page 2: Stevan Bošnjak OPUS

POSLANICE PITAGORI

II

Page 3: Stevan Bošnjak OPUS

va poslanica u najopštijem smislu može da se nazove učenjem o vremenu, o najkraćim vremenskim delićima, o vremenskim

tačkama, o sublimiranim sastojcima svesti, ili učenje o minima partes. Međutim, pre nego što pređem na istorijsko razmatranje problema kakav je vreme, hoću da kažem šta ustvari predstavlja osnov, ljudski osnov, zbog čega dolazi uopšte do razmišljanja o vremenu.

O

Ljudski osnov da razmišljamo o vremenu predstavlja njegova prolaznost, zapravo naše postojanje u tom vremenu, nestajanje i na kraju potpuni nestanak, potpuno utrnuće ili smrt. I celokupan život čovekov, pojedinačan, i celokupne civilizacije, u suštini počivaju na jednom pitanju: ima li postojanje, i naše – pojedinačno, i postojanje civilizacije, neki smisao? I implicitan odgovor i vera da smisao postoji. Da nema te vere i te nade da smisao postoji, civilizacija bi se razvijala u nekom sasvim drugačijem pravcu, te bi postala autična, zatvorena civilizacija pred kojom ne bi bilo budućnosti.

Da li mi možemo reći da je posle 2500–3000 godina civilizacije, filozofije, razvoja nauke, postojanja magije, religije, introspektivne i joga tehnike, meditacija, kontemplacije, pokušaja da se produži život, dosegne večnost, uđe u večno sada, zaustave procesi koji vode ka neumitnom kraju, došlo do ozbiljnijeg pomaka u produženju života, zaustavljanju vremena, ili nije? Odgovor je da 2500 godina posle Bude, Mahavire, Zaratustre, 2000 godina posle Hrista, posle 2500 godina razvoja filozofije, nauke, religije, umetnosti, civilizacije, i dalje postoje i smrt i bolest i starost. Ni na jedno ključno pitanje nije dat odgovor.

Pokušava se sad sa genetikom, sa genetskim inženjeringom koji se pridružuje ovoj velikoj trci sa vremenom koju su započeli mislioci, mudraci, a pre svih Buda i Mahaviro. Međutim, ni na jedno od ključnih pitanja nije dat odgovor.

Opšta je ljudska nemoć pred stvarnošću, pred bolešću možda nešto manja, a pred smrću apsolutna. Gde je put? Ima li ga? Da li ga je uopšte moguće zamisliti ili nije? Gde je ključ? Da li uopšte postoji? To su neka pitanja zbog kojih se razmišlja o vremenu.

Jasno i duboko učenje o vremenu dala je za razliku od zapadne filozofije, istočna, posebno škola Vaišešika i Budizam i, to u oba svoja kola, (Tera Vadi i Mahajani). Dakle i u Hinajani i u Mahajani. Tako nauk Budin, Abidam govori o trenutnosti svakog egzistencijalnog sklopa i u vezi sa tim o atomskim strukturama objektivnog sveta. Objektivni svet, predstavlja ono što nije, to je negativna definicija. Objektivni svet počiva na nečem što se

3

Page 4: Stevan Bošnjak OPUS

zove Sada, a pošto Sada ne postoji onda je i objektivni svet nepostojeći. Škola Vaišešike smatra da nema razlike između vremenskog atoma i pro-stornog atoma. Ona naziva ceo taj kompleks anuom.

Kod Đaina se atomi poistovećuju sa prostornim tačkama. Oni kažu da u vremenskoj jedinici koja odgovara blesku munje ukupan broj titraja u ato-mu iznosi 176.470.000.000 jedinica, a da istoj vremenskoj jedinici odgovara frekvenca od tri biliona titraja u subliminarnoj podlozi svesti. Da trajanje svakog titraja ustvari predstavlja novo formiranje i raspad celine, a da mi od toga primećujemo samo velike rezultate. To znači da se tokom vremena bleska munje koji smo videli da je infinitezimalan, dakle, tokom vremena bleska munje celina se raspada i nanovo formira tri biliona puta.

Prema nebudističkim proračunavanjima, atom vremena iznosi 540.670.000 deo trenutka. Mi vidimo da u Indijskoj filozofiji (za razliku od zapadne koja vreme tumači jednoslojno, dakle, postoji prošlost, postoji sadašnjost i postoji budućnost, i strelica vremena je uvek okrenuta od prošlosti preko sadašnjosti ka budućnosti, vreme je ireverzibilno ili nepovratno) postoje procesi reverzije, odnosno procesi vraćanja u vremenu.

Zapadna misao nikako ne može da se iznese sa objektivnošću vremena, jer kao što sam rekao, „sada“ koje je jedinica sadašnjosti, ima nultu dimen-ziju, ono je zapravo vremenska tačka, „sada“ ne postoji. Kako na osnovu vremenskih tačaka, nultih dimenzija koje zovemo sada, izgraditi jednu liniju kakvo je vreme? Kako je moguće da od Ničega nastaje Nešto?

Zapadna filozofija nema odgovor na to. Iako su se vremenom bavili i Aristotel i Njutn i Bergson i Hajdeger i Huserl i Ajnštajn. Ajnštajn je postulirao kontinuum prostor – vreme, koji su ranije bili odvojeni u zapadnoj misli. On je to učinio u XX veku, a već sam pomenuo da je 2500 godina pre Ajnštajna, u školi Vaišešika i u Budizmu, atom najmanji deo prostora i vremena; to znači da vreme i prostor idu spareni, neodvojivi. Predstava materijalnog atoma redovno je vezana za njegovu predstavu u vremenu. Vreme i prostor su atomske strukture i nerazlučivi su. Prostor i vreme su jedna dimenzija. Istočna dimenzija ne razmišlja samo o beskrajno malim, infinitezimalnim vrednostima vremena. Ona je recimo postulirala i jedan pojam ogromnog kosmičkog vremena – kalpe.

To je kosmička mera vremena od nastanka jednog svemirskog sistema svetova do njegove propasti. Deli se na noć i dan Brame, i kalpa dan i noć Bramin, odnosno 24 sata života Brame, iznose naših 8.640.000.000 godina.

4

Page 5: Stevan Bošnjak OPUS

Šta reći na osnovu ovih razmatranja o sadašnjosti sa tačke gledišta istočnjaka mada se u XX veku njemu pridružuje i zapadni način razmatranja vremena. Sadašnjost je vremenski period, trenutak koji se označuje prilogom sada. Rigorozno gledano sadašnjost bi bila adimenzionalna; granica, adimenzionalna granica između prošlosti (onog što više nije) i budućnosti (onog što još nije), granica između dve negativne solucije. Sadašnjost u zapadnoj misli nikada nije mišljena kao vremenska tačka nego kao protežnost, duža ili kraća linija vremena čije su granice elastične, određene trajanjem nekog izričitog ili implicitno intendiranog odsečka doživljavanja, akcija ili zbivanja.

Dakle, ta doživljajna ili psihološka sadašnjost nošena jedinstvenošću doživljaja celine, geštalta, zahvata uvek donekle u prošlost kao perzistencija i u budućnost kao anticipaciju, ali gledano sa filozofske tačke gledišta odgovor tu nije zadovoljavajući jer sadašnjost ima nultu dimenziju, ona je istinski adimenzionalna, fizikalno gledano adimen-zionalna. Psihološki gledano, ona ima neku vrstu emocionalne, motivacione dimenzije. Ali objektivno sadašnjost ima nultu dimenziju, i postavlja se iznova problem kako je moguće od Ničega napraviti Nešto tj. od sadašnjosti napraviti vreme.

U Tera Vadi, budističkom nauku starešina, rekao sam da je osnovni princip abidama, analitičko učenje o trenutnosti i sintetičnosti, odnosno sintetičkom stavu svih pojava u neprekidnom toku svesti koji oni zovu bavanga sota ili bavanga struja. Dakle, ne postoji nijedan jedini moment u bavanga soti, odnosno u tom neprekinutom toku svesti koji je autonoman, koji je individualan; on je u struji vremena i ta nadindividualnost ustvari predstavlja osnovu učenja nauka o starešinama.

Da se vratimo infinitezimalnim vrednostima vremena. Ista abidama budistička definiše moment svesti kao kšanu. Kšana, dakle, moment svesti traje najduže 1/75 s, to je jedinica svesti. Dakle, hoće da kaže da ne postoji ništa što je uočeno kao bilo koji svesni bljesak a da je manje od 1/75 s. Ja bih ovde hteo da naznačim jednu vrlo značajnu misao Budizma, čiji se koren nalazi u sledećem Budinom iskazu:

„I u tom istom telu nalazi se put za nadilaženje sveta“.

Buda hoće da kaže: 1) odgovor na razrešenje večnosti je u životu; 2) da odgovor za razrešenje večnosti nije u metafizici; odgovor je dakle u fizi-kalnom, biološkom i psihološkom domenu i pojedinca, i svih pojedinaca na planeti, svih ljudi, celokupnog čovečanstva; 3) odgovor je u realnim ži-votnim situacijama, brojevima, udarcima srca, broju uzdaha, izdaha, broju

5

Page 6: Stevan Bošnjak OPUS

nukleotida u genomu, broju misli u sekundi, broju svesnih procesa (videli smo već učenje o kšani gde je jedinica svesti tačno definisana); na kraju 4) da nema odgovora koji pronađe pojedinac a da ne važi za sve; ako po-jedinac otkrije spas za sebe, on će taj spas moći da prenese na druge ljude i na celokupno čovečanstvo.

Slično budističkom mišljenju o vremenu ima Đainizam. Moguće je čak i da je Buda bio đainiski raskolnik, pa je otuda uzeo određene pojmove o vremenu, ali to ni na koji način ne umanjuje njegovu veličanstvenu tvorevinu, naročito abidamu koja predstavlja sigurno najumnije, najdublje i najsnažnije znanje o vremenu. Po Đainima svaka jedinica vremena je specifična i zauzima jednu prostornu jedinicu. Vreme ili kala je, kao i prostor, supstancija. Obeležja supstancije su: nastanak, trajanje i prestanak trajanja, takođe i ono što ima modalitete i kvalitete.

Obe te definicije važe i za vreme. Po Đainima vreme je supstancija koju proizvode nebeska tela svojim kretanjem. Vjasa kaže o vremenu ovo: „Upravo kao što je atom najmanja granica materije, tako je trenutak ili kšana najmanja granica vremena ili vreme potrebno da jedan atom u pokretu ostavi jednu tačku i dosegne sledeću. Ceo svet se menja u svakom pojedinom trenutku“. Dubinu ovakvih misli zapadna filozofija je dosegla tek u XX veku, a naročito preko Teorije relativiteta, odnosno naučnih uvida Alberta Ajnštajna.

Katavatu kaže: „Sve pojavne stvari traju koliko jedna pomisao“, dakle, vraća se na Budin nauk o kšani tj. da svaka stvar može da traje 1/75 s.

Đaini, psihičke monade, kao i fizičke atome tretiraju kao pojave koje mogu da postoje u stanju infinitezimalnih komprimiranih energija velike potencije. Šta je to nego današnje naukovanje Kvantne mehanike, zapadne fizike o stanjima koncentrisanih energija, o subvakumskim domenima, o poljima, o tome da je masa u suštini koncentrisana energija.

Dakle, ja ću još jednom ponoviti đainističku definiciju jer je od fundamentalnog značaja: psihičke monade, što će reći psihički atomi, kao i fizički atomi mogu postojati u stanju infinitezimalnih, komprimiranih energija velike potencije.

Na osnovu ovoga možemo da shvatimo koja je ključna misao koja je izuzetno značajna za istočnu filozofiju. To je čovek, tačka u kojoj se seku različita stanja stvarnosti i da niko nije bolje od Bude kroz 4 antinomije čistog uma postavio suštastvena i konačna pitanja, i to 2400 godina pre Imanuela Kanta.

6

Page 7: Stevan Bošnjak OPUS

Evo četiri antinomije Budine: Da li je svet večan u vremenskoj dimenziji? Da li je svet beskrajan u prostornoj dimenziji? Da li je duša isto što i telo ili je različita od njega? Da li čovek koji je dosegao istinu, Buda Tatagato, postoji posle smrti ili ne postoji?

Da bi odgovorio na četvrtu antinomiju, Buda je uronio u probuđenje, dosegao stanje nirvane. Nirvana je stanje u kome konkretno vreme nestaje u večnom, vreme prestaje da postoji, samim tim i da teče, vreme se dokida, stupa se u prostore večnog sada i tako se nadilazi prolaznost i smrt. Nirvana je po Budinom učenju večno sada.

Na osnovu ovoga šta možemo zaključiti o samom životu, o smislu života? Moguće da je ontološki smisao i svrha svakog pojedinca i svakog živog bi-ća upravo taj da svojim naporima kroz evoluciju, kroz vreme, kroz istoriju, omogući kontrolu života nad vremenom, zauzdavanje protoka reke vremena i ulazak u večno sada. Poetski, moguće je zamisliti sva živa bića od nastanka evolucije kao blokove, koji se ugrađuju u džinovsku branu života koja će jednog dana u nekom dalekom, nemerljivom vremenu, eonima ispred nas, zaustaviti reku vremena, zauzdati je. Zauzdavanjem vremena ono će stati i sva živa bića ući će u večno sada. Ta poetska slika može da kaže upravo sledeće, da evolucija života ima smisao, i to mnogo dublji smisao nego što je sam život. Da je smisao života, zapravo, zauzdavanje, pa zaustavljanje vremena, izbavljenje, ulazak u večno sada, u večnu sadašnjicu.

Ontološke implikacije ovakvog razmatranja su sasvim jasne; jer šta da razmišljamo i kako da razmišljamo o prostoru? On je tu, on je topos – me-sto, bez njega jednostavno nema postojanja, on je jasan po sebi i nekoristan za dalja traganja sem u naučnom smislu, ali govorim o krajnjim, eshatološkim traganjima. Isto je sa materijom i kretanjem, oni su sui generis povezani.

Međutim, vreme u toj velikoj četvorki: materija, prostor, kretanje i vreme, je ključ, sa vremenom se nešto može učiniti. Iz prethodnog izlaganja je ja-sno da je dovoljno da se sada, sadašnjost, fizikalizuje, da postane realna i eto večnosti ili skoro večnosti, eto kontrole vremena, eto zaustavljenog toka vremena u sada. Ako je sadašnji tok vremena reka, onda će zaustavljeno vreme i večno sada biti najpribližnije, napravimo takvu analogiju, ve-likom akumulacionom jezeru kog je zaustavila brana života slagana milijarde godina.

I na kraju ovog dela razmatranja treba postaviti nekoliko pitanja. Da li o spasenju razmišlja sekvoja ili žbun, trava ili ružina latica, da li o spasenju

7

Page 8: Stevan Bošnjak OPUS

razmišlja vilin konjic ili šimpanza, konj ili slon, tigar ili delfin? Ne. Niko. O spasenju, životu, o smrti, o trajanju, o nestanku, prolaznosti i večnosti razmišlja samo čovek. I zato je on posebna vrednost života na planeti. On nije jedan od… On je iznad svih.

A ono što ga čini da bude iznad je svest. I na kraju, zar nije vreme da se postavi jedno i ontološko i svrhovito i estetičko pitanje? Da li se prolaznost i smrt pobeđuju lepotom ili verom ili mudrošću ili znanjem? Dakle, kojim od sistema misli, koji nosi ove vrednosti? Da li umetnošću, da li religijom, da li filozofijom, da li naukom?

Ja sam intuitivno usmeren da verujem da samo kombinacija nauke i filozofije, dakle mudrosti znanja može dovesti do rešenja. Lepota i umetnost, vera i religija, mogu pomagati u tom procesu. Međutim, ključ ako postoji i brava za taj ključ, biće nađeni u domenu mudrosti i znanja, u domenu nauke i filozofije. U nekom možda bliskom, možda dalekom vremenu, ali sigurno će biti nađeni.

Razmatrajući dalje ovu problematiku, minima partes, problem ifinitezimalnih vrednosti vremena, odajući dužno poštovanje prethodnicima, nastavio sam sa daljim istraživanjima i rešio da definišem distinkcije između psihičkog sada, koje je dimenziono, i filozofskog i fizikalnog sada, koje je bezdimenzionalno. Psihičko sada sam definisao kao najmanji interval u kom se dešava najmanji psihički doživljaj, odnosno neka vrsta psihičkog kvanta i zaključio sam da to mogu biti npr. akcioni potencijal, najniži pražni tonovi u muzici; kvant opaženog pokreta, opažanje sličica na tahitoskopu, opažanje broja slova pri čitanju: što znači da je fizička draž ušla u psihičku matricu i da je u određenom intervalu privedena svesti.

O ovom problemu psihičkog kvanta, govorio je Bekeši u Teoriji detekcije signala, pa je došao do pojma da je jedan nervni kvant ustvari jedan nerv. Međutim, šta bi bila filozofska osnova ovog pojma, ove razlike između psihološkog; sada i filozofskog ili realnog sada, između dimenzionog i adi-menzionog? Ako pođemo od ključnog filozofskog i naučnog postulata, ex nihilo nihilo, da niizčega ništa, kako onda može da važi stav na kome počiva celokupna geometrija, fizika, nauka pa i filozofsko poimanje materijalizma u celini.

Dakle, kako može da važi stav da se iz nečega kao što je tačka, a tačka je po definiciji ono što nema delove, što je bezdimenzionalno ili tačnije nultih dimenzija, kako može dakle iz toga, tačke, da se izgradi sve što je dimenzionalno? Linija sa jednom dimenzijom, površina sa dve dimenzije,

8

Page 9: Stevan Bošnjak OPUS

objekti, tela od tri dimenzije, dakle ceo prostor i fizički univerzum, kako ni iz čega nešto? Kako iz tačke svet?

Analogno ovome u drugom ontološkom supstratu sveta je vreme. Kako se ono pak gradi? Šta bi bila analogija u vremenu, tački, prostoru? Ništa drugo do vremenski moment sadašnjice koji znamo kao sada, kao kvant vremena koji jasno definišemo kao sada, kao sad. Da li sada ima dimen-zije? Nema. Dakle, sada, je tačka vremena, i baš kao što tačka gradi prostor tako i Sada gradi vreme.

Međutim, činjenica je da mi sada opažamo, što će reći da ono jeste neki interval, odnosno psihički interval. Dakle, za razliku od bezdimenzionalnog sada, mora postojati i neko dimenzionalno sada, koje se zove psihološko sada i koje je kako sam malopre rekao interval svesnog percepta.

Psihološko sada je dakle, najmanji interval kojim se privodi svesti spoljašnji ili unutrašnji sadržaj i postaje prepoznatljiv kao sadašnji objektivni momenat. Iz ovog proističe čitav niz implikacija. Jedan od njih je da ma koliko mali deo vremena zamislio, ma koliko infinitezimalni deo vremena u njemu egzistira celokupan prostorni i fizikalni univerzum. Bilo da se radi o psihičkom sada, bilo da se radi o bezdimenzionalnom sada. U svakom odsečku infinitezimalnog vremena egzistira celokupan svemir i fizički i psihički.

I sada dolazimo do jednog paradoksa. Pošto ceo Svemir postoji i u najmanjim vremenskim intervalima, minima partes, pa i onom bezdimen-zionalnom, onda se nameće jedan logičan zaključak, da svemir ne postoji. I celu tu igru da iz ničega ipak nešto a da iz nešto ipak ništa, možemo svrstati u tri stava:

1. Sve što jeste, biva, postoji; jeste, biva i postoji u sada, u sadašnjosti.

2. Kako Sada nema dimenzije ono nije, ne biva, ne postoji.

3. Kako sve što jeste, biva i postoji – jeste, biva i postoji u nečem što nije, ne biva i ne postoji, onda ništa nije, ne biva i ne postoji. Odnosno sve što biva, postoji, nije, ne biva i ne postoji.

Kako mi možemo definisati ili suočiti psihičko ili psihološko sada sa realnim, istinitim, bezdimenzionalnim sada?

Psihičko sada nije ništa drugo do kvant vremena, dakle, najmanji mogući deo vremena koji je uopšte funkcionalan, bilo sa stanovišta univerzuma, dakle, suodnosa sa fizičkim konstantama, bilo kao posledica toga sa mogućnostima čulne percepcije i mentalne obrade spoljašnje ili unutrašnje,

9

Page 10: Stevan Bošnjak OPUS

dakle, introspektivne informacije. Kvant vremena psihološkog sada je moguće izvesti samo iz suodnosa, iz sučeljenja sa ključnim kosmološkim konstantama među kojima su: Plankova brzina svjetlosti, Avogardov broj i neke druge.

Pokušajmo, dakle, sada da napravimo rezolutne distinkcije između psihološkog sada kao dimenzionalng i realnog ili filozofskog sada kao adi-menzionog.

Prvo, psihološko sada ima jednu vremensku dimenziju tj. trajnost ma koliko mala ona bila i uz nju sparene tri prostorne.

Drugo, filozofsko ili realno sada je bezdimenzionalno i ne poseduje ni prostornu ni temporalnu dimenziju.

Treće, prošlost kao vid postojanja je definisana unutar memorije u supstrativnim – kortikalnim strukturama.

Četvrto, budućnost je definisana kao stepen očekivanja u tranzitivnim kortikalnim strukturama.

Peto, psihološko sada se definiše kao realni kapacitet konduktivnosti nervnih impulsa, odnosno broj reakcija na spoljašnje, unutrašnje, čulne, emocione, motivacione i predstavne momente.

I šesto, možemo zaključiti da se život prosečnog pojedinca u proseku sastoji od oko 30.000.000.000 psiholoških sada, što će reći da psihološko sada po mojoj proceni iznosi upravo onoliko koliko iznosi konduktivnost nervnih impulsa, odnosno provodljivost nervnih impulsa, a to je otprilike 1/10 s. Ako prosečan životni vek traje 3.000.000.000 s, onda psihološko sada u svakoj s ima 10, dakle 30.000.000.000 psiholoških sada.

Šta možemo dati kao opšti zaključak? Kao jednu vrstu Vremenske Aksiomatike?

To bi bilo da, kao prvo, definišemo tačku: tačka je ono što nema delove niti dimenzije, odnosno tačka je ono što ima nulte dimenzije. Drugo, ta-čka je ono što izgrađuje prostor. Treće, tačka kretanjem izgrađuje jednu, dve, tri dimenzije, dakle prostor. Četvrto, da je sada momenat sadašnjosti, ono što nema delove, odnosno ima nulte dimenzije baš kao i tačka. Peto, da Sada kretanjem gradi vreme, dakle jednu dimenziju. Šesto, da se Sada može definisati kao vremenska tačka. Sedmo, da tačka i Sada kretanjem grade i prostor i vreme Univerzuma. I osmo, kao neka vrsta implikacije, može se reći da ako su tačka i sada bezdimenzionalni, (uslovno ih možemo nazvati Ništa), dakle, da oni kretanjem grade Nešto.

10

Page 11: Stevan Bošnjak OPUS

Odnosno, šta bi bio analogon tome: da nešto (prostor, vreme) kome se oduzme kretanje, proizvešće Ništa, svešće se opet na bezdimenzione tvo-revine ili vrednosti.

Znači, možemo napraviti sledeće parove analogija: tačka plus kretanje jednako prostor, prostor manje kretanje jednako tačka, dakle, bezdimenziono plus kretanje jednako dimenziono, dimenziono manje kretanje jednako bezdimenziono.

Analogon u vremenu je ovome novi par: Sada plus kretanje jednako vreme, vreme manje kretanje jednako Sada.

Možemo dakle, zaključiti da je zaustavljeno vreme sadašnjost, stalno zaustavljeno vreme je večna sadašnjost, večno Sada.

Šta je smrt? Smrt je zaustavljeno vreme.

Dakle, smrt je večno Sada. I odavde ide ona poslednja implikacija koju možemo poetskim rečnikom izraziti, jer očito da o tom stanju, o toj po-slednjoj sekundi života mi nemamo racionalne uvide, moguće da uz religiju, nauku i filozofiju, najbolji uvid može da da nekakav poetski iskaz.

Ja ovde ne dajem poetski iskaz, ali ću u formi poetskog razmišljanja ustvari doneti zaključak o smrti, odnosno o poslednjoj sekundi kao vratni-cama ulaska u večno sada. Smrtnik ostaje u večnosti, a napolju život nastavlja ustaljeno; prošlost – sadašnjost – budućnost, prošlost – sadašnjost – budućnost, prošlost – sadašnjost – budućnost. Izlaženje iz kruga vremena i prolaznosti dešava se u zadnjem momentu ovog postojanja na-zvanog život.

Sa stanovišta živih vreme nastavlja da teče. Zapravo, otišli su oni koji su živi, a ostali su oni koji to više nisu. Sa stanovišta umrlog vreme je stalo. Čim je stalo, onda je ono u sadašnjosti, u momentu smrti. Taj momenat smrti je zaustavljen i to je večno sada. Ulaz u večno sada je moguć jedino činom umiranja, izlaskom iz toka vremena.

Možemo dakle, prihvatiti jednu jednostavnu analogiju. Kao što tačka kretanjem gradi prostor i tela, tako i sada kretanjem gradi vreme, a tačka i sada kretanjem grade fizički – spoljašni i psihički – unutrašnji univerzum.

Prestankom kretanja sav prostor postaje ponovo tačka, i nultih je dimenzija. A vreme postaje večno sada bez kretanja i pokreta. Živ čovek je analogon tački i „sada“ koji se kreću. Umrli je to isto samo bez kretanja, u večnom je sada i dovoljni su mu tačka i njena bezdimenzionalnost da u njoj večno postoji.

11

Page 12: Stevan Bošnjak OPUS

Kretanje je ključ ovostranog i onostranog. Ovostrano se kreće i prolazno je; Onostrano se ne kreće i večno je.

Kad umiruće nestane sa horizonta životnog događanja, za njega se otvore beskrajni krajolici večne Arkadije. Ono što je za našu prolaznost ovde tren, tamo tren večno traje i ime mu je večnost. Sekundi spolja ime je prolaznost. Sekundi iznutra ime je večnost. Sekunde ovde, sekunde tamo, o razlike između ništavila privremenosti i večitog postojanja.

Ovim iskazom o odnosu života i smrti kao posledicama odnosa bezdimenzionalnog, dimenzionog i kretanja odnosno ne kretanja, kao posledicom protoka odnosno zaustavljanja vremena, kao posledicom stvaranja dimenzija od nečeg bezdimenzionalnog, kao posledicom odnosa između sada koje nije a stvara sve što jeste, pa je samim tim krajnje nerealno, i onoga što zovemo smrt a što se definiše kroz ono što jeste a da je prethodno bilo da nije, ja ću i završiti ovu studiju.

Jedino što želim još da pomenem je ovo: u toku cele evolucije do danas, pa možda i mnogo vremena od danas, ulazak u večno sada biće moguć jedino putem umiranja, ali doći će daleki neki eon, neki novi duhovni Odisej, koji će videti druge zvezde na nebu i koji će posejati po tom nebu zvezde iz svog uma.

Neko ko će tim činom obogotvoriti i sebe i celokupno čovečanstvo, i tada, tog dalekog eona, jedino put u večno sada neće biti čin umiranja već čin večnog življenja.

12

Page 13: Stevan Bošnjak OPUS

ili poslanica o psiholemama i psihologiji DNK

Psiholema prva

NK je neka vrsta biološkog i psihološkog loza sa 3.000.000.000. mesta na kojima se izmenjuju samo 4 broja. Svaki pojedinac koji je

ikada živeo, koji je živ i koji će ikada živeti samo je konkretno, pojedinačno izvlačenje jedne od 3.000.000.000. faktorijel mogućih kombinacija. To znači, da se od postanka čovečanstva ostvaruje program fenomenalizacije jedne jedine ćelije (jajne ćelije i spermatozoida sjedinjenih u humani genom). Broj pojavnih mogućnosti te ćelije je 3.000.000.000. faktorijel, praktično je beskonačan.

D

Psiholema druga

Iz psiholeme prve sledi da svaki pojedinačni genetski paket koga zovemo jedinkom, pojedincem, individuom, osobom, u sebi sadrži sve genetske pa-kete celokupnog dotadašnjeg čovečanstva, asimptotski opadajući ka 0, binarno idući unazad genetskom linijom. Ako pojedinca označimo sa 20=1, oca i majku sa 21= 2, dede i babe sa 22=4, onda će % genetskog učešća srazmerno opadati od 20=100%, ka 21=50%+50%, ka 22=25%·4 itd.

Na primer, u svakog je danas postojećeg pojedinca u zadnjih 100 godina, ugrađeno po 14 genetskih paketa (otac i majka, dede i babe, pradede i prababe). Otuda sledi, da su u nama, u svakom od nas, svi ikada živeli ljudi i sva ikad postojala bića. Celokupna je dosadašnja i buduća evolucija čovečanstva i života planete smeštena u tih 3.000.000.000. faktorijel mogućih kombinacija humanog genoma. Kroz tu prizmu gledano postaju razumljivi i Frojdovi stavovi o podsvesnom i snagama Ida, Jungovi arhetipovi kao svojevrsna paleopsihička genetika i Šardenov teleologizam.

Psiholema treća

DNK čoveka možemo da shvatimo kao Rubikovu kocku sastavljenu od 3.000.000.000. kockica u 4 boje. Ima 3.000.000.000. faktorijel mogućnosti da se svaki put ta kocka sastavi na različit način. Svaki okret – jedna generacija. Svaki taj način, njegova fenomenalizacija je rođenje ljudskog bića. Svi smo mi učesnici i zameci jednog teleološkog programa na čijem je vrhu eone iznad nas, ono što neodređenim imenom zovemo Bog.

13

Page 14: Stevan Bošnjak OPUS

Psiholema četvrta

Ili psiholema Paskalovog trougla (binarnog stabla)1, kaže da je Sn jednako 2n, formula po kojoj se vrši genetsko nasleđivanje. Treba za n dati vred-nosti od 0, 1, 2, 3... n, gde n predstavlja broj generacija. Jedna pak, generacija do predaje genetskog paketa traje prosečno 25 do 30 godina, tako da je moguće utvrditi koliki je broj genetskih paketa smešten u svakog danas postojećeg pojedinca. Od kulta Piromasa2 do današnjeg dana to je oko 450 generacija, pa je S=2450.

Ovo se slaže sa Dobžanskim koji kaže:

„Na Tantalove muke stavlja nas pitanje koje se samo od sebe nameće: Gde je, kada i od koga nastao savremeni čovek? Poreklo homo sapiensa ostaje zagonetka. On je morao nastati u nekoj zemlji u kojoj fosili nisu otkriveni. Pre otprilike 30000–40000 godina, neandertalsku rasu u Evropi, prilično naglo, zamenili su ljudi, čija je struktura kostiju bila kao i naša. Ovi ljudi upali su u Evropu s nekog drugog mesta, s nekog drugog kontinenta jer im je kultura bila sasvim drugačija od neandertalske… Sem toga ni izdaleka nisu bili fizički isti…“

Gizeler, Hauel i Kolbert početak savremenog čovečanstva stavljaju na 10000 godina pre Hrista, što se poklapa sa Herodotovim stavom da je pre njega bilo 346 generacija kulta Piromasa. Ovde se više izvora u procenama skoro preklapa iako između Dobžanskog, Gizelera i Kolberta s jedne stra-ne i Herodota s druge zjapi provalija od 2500 godina.

Ovo znači da je u svakoga od nas sada živih, smešteno 450 generacija genetskih paketa naših predaka. Sam broj tih paketa lako je izračunati iz gornje formule.

Psiholema peta

Hromozomi svih živih bića sastavljeni su od apsolutno istog biološkog materijala (4 vrste nukleoproteina). Razlika je samo u kvantitetu: genetski kod virusa sadrži nekoliko stotina nukleotida, bakterije nekoliko hiljada, biljke stitina hiljada, čoveka 3.000.000.000. Genetski kodovi svih živih bića su podskupovi skupa genetskog koda čoveka, tj. on ih sve sadrži. Zbog ogromnih mogućnosti tog koda, on sadrži kodove ne samo svih živih bića, već i svih koja su u evoluciji ikada postojala.

To znači da se određenim tehnološkim manipulacijama (genetskim inženjeringom koji nam je za sada nedostupan) iz DNK čoveka može izvući DNK svakog živog bića i vrste, kao i svih vrsta i živih bića koja su postojala na ovoj planeti od nastanka života do danas.

14

Page 15: Stevan Bošnjak OPUS

Kad neko pomisli da je to nemoguće, i da stvaranje Himera3 u budućnosti nema smisla i da nije moguće, neka se seti Paskalovog trougla i neka krene od sebe nadole u vreme, pretke i evoluciju; s druge strane, neka se seti da je broj mogućih kombinacija, stvaranja pojedinaca 3.000.000.000. fakto-rijel, pa i da 1.000.000.000. svemira napunimo dupke pojedincima, to ni za milijarditi deo nebi iscrplo ovaj gornji broj, tj. moguće darove ljudskog genoma. Potrebno je samo dosledno silaziti niz binarno stablo na čijem je vrhu pojedinac.

Psiholema šesta

Iz psiholeme pete sledi da pojedinac nije samo rekapitulacija evolucije čovečanstva i celokupnog života planete, on u sebi i sadrži celokupnu evo-luciju. On i jeste celokupno čovečanstvo i evolucija. Što će reći, da je u nekim pogodbenim uslovima moguće zamisliti, da jedan jedini pojedinac, uz određeno stanje tehnologije, iz jedne jedine ćelije vlastiitog tela može izvesti celokupnu evoluciju i svet, sa za to pogodnim životnim uslovima, naseliti živim bićima stvorenim iz njegovog genoma.

Otuda nije nemoguće biblijsko tvrđenje da je Bog stvorio čoveka na svoju sliku i priliku. Bila mu je za to potrebna samo jedna ćelija vlastitog tela. Sasvim je svejedno da li je potom iz rebra muškarca stvorio ženu ili iz bedra žene muškarca. Bitno je da je to uz određene tehnološke postupke bilo moguće. Biblijska je egzegeza bliska genetskoj gnozi.

Odavde proističe apsolutno značenje i vrednost ljudskog života i života svih bića. Jasno je sada đainsko načelo ahimse, načelo apsolutne svetosti svih živih bića, jer je svako živo biće neka vrsta holograma, zgusnutka dotadašnje evolucije, a s druge strane ono je i rezervoar iz kog je moguće, određenim postupcima, vaspostaviti prethodne epizode (unazad u vremenu). Što će reći da je humani genom i svaki pojedinac kao njegovo konkretno ostvarenje ne samo biće sadašnjosti već i hodajući vremeplov.

Evolucija bi, ovako gledano imala svoju arhivu i berzu. Berza bi bila trenutno stanje i sva živa bića u tom stanju, a arhiva ono što rogobatno zovemo smrt. Smrt bi bila ustvari odlazak u arhivu, sa uvek postojećim procentom mogućnosti, da se u budućnosti ta arhiva otvori (ne samo i jedino u formi Strašnog Suda na kraju sveta).

Psiholema sedma

Govori, da jedna ista ćelija ljudskog genoma sadrži 3.000.000.000. nukleotidnih parova, da se kroz vreme, kroz evoluciju isprobava na 3.000.000.000. faktorijel mogućih načina, da je svaki pojedinac

15

Page 16: Stevan Bošnjak OPUS

zgusnutak cele evolucije, da je u svakom pojedincu zabeležena celokupna dotadašnja evolucija zato što je svaki pojedinac konkretno ostvarenje jed-nog od 3.000.000.000. faktorijel načina, da iz DNK svakog pojedinca može da se stvori čovečanstvo i rekapitulira dotadašnja evolucija (dakle, to nije samo privilegija fetusa već i svakog rođenog čoveka) da je pojedinac izvor i uvir života i celokupne evolucije.

I ne samo to: u DNK svakog pojedinca smešten je:

a) njegov lični, aktuelni genetski paket;

b) genetski paketi svih predaka koji su do njegove pojave na pozornici sveta i života prenosili taj isti genetski paket (jedan te isti genetski pa-ket se pronosi kroz čovečanstvo od postanka, pojedinci su samo uvek kuriri, prenosioci tog jednog dragocenog paketa zvanog humani ge-nom). To bi uz njegov lični, bio paket predaka (paket prošlosti čo-večanstva);

c) i genetski paketi svih živih bića koja su ikada postojala na planeti. Odavde sledi da iz čovekovog DNK, iz svakog od nas, može da na-stane celokupan život. Nisu nestali dinosaurusi (oni su i bukvalno sačuvani u našim genima).

Čovek je neka vrsta Boga u pokušaju. Ljudska bića možemo zamisliti kao neku vrstu biblioteke sa dva odseka: kortikalnim i genetskim. Ova prva služi stvaranju lične istorije pojedinca i njegove neponovljivosti u odnosu na sve druge individue i nju najbolje karakteriše ono što nazivamo pamće-njem i sećanjem. Ova druga genetska, sadrži sve faze individualnog i nadindividualnog života (života vrste) i svih oblika života koji su ikada postojali na planeti, počev od koacervata do čoveka.

Čovekov genom je evolutivno najsloženiji i on predstavlja rezervoar celokupne dosadašnje evolucije. Ta biblioteka planetarnog života zvana humani genom, sadrži 3.000.000.000. knjiga kojima je uz to, moguće i menjati mesta, čime se menja i sadržaj tih knjiga. Neke od tih knjiga odnose se samo na datog pojedinca, neke pak na ono što je vrsno, neke u prašnjavim delovima biblioteke govore o dinosaurusima itd. Ništa nije nestalo, smrt nije večito brisanje, sve je moguće vaspostaviti. Ko zna kad! Ko zna gde! Ali znamo kako.

Psiholema osma

Svekoliko je čovečanstvo od početka do kraja fenomenalizovanje jednog jedinog DNK. Od početka do kraja sveta svetom kruži jedan jedini ge-netski paket sa bezbroj prenosilaca koje zovemo individuama,

16

Page 17: Stevan Bošnjak OPUS

pojedincima. U svakog je pojedinca ugrađeno celokupno pomrlo čovečanstvo, u njemu su svi preci i praoci, svi ikada živeli ljidi. Svako od nas je samo vrh ledenog brega koji će nužno jednoga dana potonuti ispod nivoa mora i pridružiti se onima iz arhive kojih više nema a čiji su genetski paketi čvrsto ugrađeni u nas. Zato su ubijanja i ratovi besmisleni i nedozvoljivi, to mora postati politički imperativ istorije koja dolazi.

Zato su Đaini u pravu i načelo ahimse da je život svetinja. Zato je svaki pojedinac odgovoran za smrt svih drugih ljudi i bića, jer ubistvom poje-dinca i jedinke doslovno se ubija evolucija i njeni tokovi u oba smera, urušava zlatna staza kojom duh ide ka osvajanju večnosti i ruši zgrada života tako dragocena i retka u ovom tamnom, ledenom i bezdušnom svemiru.

1. Danas na planeti zemlji živi 6.000.000.000. vrhova Paskalovih trouglova (pojedinaca), od kojih svaki u zadnjih 450 generacija ima 2.450 predaka.

2. Herodot je prilikom svog puta u Egipat oko 450 g. p.n.e. razgovarao sa 346-im Piromasom ili Prvosveštenikom, čiji se kult prenosio sa oca na sina (ili usvojenče) od vremena prvog Piromasa što je iznosilo oko 10000 godina pre Herodota.

3. Fantastična neman, genetska kombinacija više živih bića. Himera je rezultanta tri sveta: životinjskog, ljudskog i božanskog.

17

Page 18: Stevan Bošnjak OPUS

ili poslanica o Informaciji kao ontološkoj kategoriji

1. Uz masu, prostor, vreme, kretanje i naboj, informacija je osnovna ontološka kategorija.

2. Nosilac jedinične informacije je kvant dejstva.

3. Kvant dejstva (h) je elementarna informacija (I), koja se kreće brzinom svetlosti (c) po jedinici vremena (t).

4. Odavde sledi: ; za sledi

Ovo se može napisati kao pošto .

5. Dimenziona analiza, u CGS sistemu, pridodaje informaciji sledeće vrednosti:

pošto

zamenom dobijamo:

6. Uočavamo da je informacija upravno proporcionalna talasnoj dužini a obrnuto proporcionalna frekvenciji

za

za

za

za

7. Pošto moždani talasi pripadaju najnižim frekvencama elektromagnetnog spektra (od 0 do 50 Hz), zaključujemo da se psihički procesi mogu javiti i razvijati samo na niskim frekvencama, malim energijama i velikim talasnim dužinama.

8. Odnos između informacije i mase je sledeći:

iz sledi niz jednakosti:

19

Page 19: Stevan Bošnjak OPUS

. Odavde dobijamo i .

Informacija je, dakle, obrnuto srazmerna frekvenci a upravno srazmerna talasnoj dužini, dok je masa obrnuto srazmerna talasnoj dužini a upravno srazmerna frekvenciji.

9. Informacija, masa i energija za jediničnu frekvencu ( ) imaju sledeće vrednosti:

10. Iz tačke 8. zaključujemo da singularitet ima nultu informaciju, dok beskonačno trajan i beskonačno rasprostrt Univerzum ima i beskonačno ve-liku količinu informacije.

11. Formula * predstavlja spojnicu fizikalnog i psihološkog univerzuma.

Kroz tu kapiju svet duha ulazi u svet materije i svet materije u psihološki univerzum.

Nema drugog prolaza.

12. Iz gornjih formula lako je naći količinu informacija celokupnog elektromagnetnog spektra:

Tako kosmički zraci sa najvećom frekvencom

(1026–1029 Hz) imaju najmanju informaciju ().

*

kTmchIcE 22

20

Page 20: Stevan Bošnjak OPUS

Moždani talasi, u elektromagnetskom spektru, imaju najmanju frekvencu (), a najveću informaciju ( ).

13. Moždani talasi nulte frekvence imaju beskonačno veliku informaciju.

14. Ni jedan živi um ne može imati nultu frekvencu moždanih talasa.

15. Moždani talas nulte frekvence označava smrt individue.

Smrt je dakle, put u beskonačno veliku informaciju (u skladu sa tim i u beskonačan prostor i beskonačno vreme).

16. Informacija je neuništiva, ona samo menja oblike postojanja.

17. Ovo upućuje na potpunu povezanost elektromagnetskog zračenja univerzuma sa fenomenima života*) i smrti**), sa psihičkim procesima, kao vidom energetskih procesa i zračenja univerzuma, niskih frekvenci i malih energija.

* Život je frekvenca različita od nule (0,1–50 Hz) i može se nazvati kinetičkom informacijom.

Smrt je frekvenca jednaka nuli i može se nazvati potencijalnom informaciom, odnosno poljem potencijalne informacije.

Odavde proističe da je ukupna informacija jednaka zbiru kinetičke i potencijalne, odnosno da ukupna informacija (polje informacije) sadrži u sebi sveukupnu informaciju umova kako živih tako i umrlih bića.** Ukoliko ne postoji frekvencija moždanih talasa identična (jednaka) 0, onda ne postoji ni smrt (u smislu današnjeg razumevanja tog fenomena).

U tom slučaju bi smrt bila samo neka vrsta ulaska u drugi domen (ili dimenziju) postojanja, na frenvencama nemerljivo bliskim nuli (infinitezimalno malim), frekvencama neopažljivim i nemerljivim kla-sičnim mernim instrumentima. Ja bih, tako, na primer, vizuelno per-cipiran nulti moždani talas na EEG (koji označava smrt individue) stavio pod optički mikroskop, zatim pod elektronski…

Možda bi se percipirani ravan (nulti) moždani talas pod optičkim mikroskopom izlomio, možda bi se ravan talas ovog potonjeg pak izlomio pod elektronskim itd.

21

Page 21: Stevan Bošnjak OPUS

ili poslanica o moždanim talasima i informaciji

1. Moždani talasi su zračenje elektromagnetske prirode.

2. Mozak je generator moždanih talasa, odnosno atomi koji sačinjavaju moždane ćelije.

3. Jedini način na koji se psihički procesi mogu povezati sa fizičkim svetom je detekcija moždanih talasa.

4. Moždani talasi i psihički procesi su ekvivalentni.

5. Moždani talasi su most između psihičkog i fizičkog sveta.

6. Iz formule za informaciju vidimo da je u trenutku smrti frekvenca moždanih talasa jednaka 0, talasna dužina je beskonačna a takođe je beskonačno velika i informacija i vreme.

To znači da se smrću ulazi u polje beskonačno velike informacije, beskonačnog trajanja i beskonačne prostornosti.

7. Misli nastaju kao proizvod kvantnih procesa na atomskom nivou.

8. Mišljenje je suma pojedinačnih misli.

9. U mozgu istovremeno ne mogu postojati dva identična moždana talasa, niti dve identične misli.

10. Najniži energetski nivo mozga je koma, tj. frekvenca bliska 0.

11. Psihološki horizont događaja počinje kod umirućeg na frekvencama ispod 1/2 Hz i sve do frekvence od 0 Hz (smrti) mogući su relativistički i kvantnomehanički efekti.

12. Izgleda kao da se smrću izlazi iz singulariteta (individualnosti) koju predstavlja pojedinačni život i ulazi u nadindividualno, transcendirajuće polje beskonačne informacije.

13. Pojedinačni život je psiho-fizički singularitet.

Smrt oslobađa okova singularnosti i gravitacionog kolapsa, koji se na nultoj frekvenci potpuno ukida.

14. Ukupnu unutrašnju moždanu energiju, čijom deblokadom nastaju svi psihički procesi i celokupna moždana aktivnost označavamo sa:

gde je ukupna unutrašnja moždana energija, je vezana, kinetička-tranzitivna moždana energija koja se pojavljuje na višim frekvencama, iz-

23

Page 22: Stevan Bošnjak OPUS

nad 7 Hz i predstavlja svesnu moždanu aktivnost, je slobodna, potencijalna-supstantivna ili stacionarna moždana energija koja se javlja na nižim frekvencama, ispod 7 Hz i predstavlja stanja transa, meditativne zadubljenosti, predsvesna stanja i nesvesna stanja, uključiv spavanje i snove. Ispod 1/2 Hz do 0 Hz je zona psihičke ergosfere (od psihičkog horizonta događaja koji počinje na oko 1/2 Hz, do psihičkog singulariteta koji je drugo ime za smrt a završava se sa 0 Hz).

Ova se deblokira procesom buđenja i povećanja moždane aktivnosti, zbog priliva spoljašnje energije preko čula (apsorpcija i zatim emisija u vi-du moždane i psihičke aktivnosti).

15. Ovo pokazuje da je poreklo misli na najdubljem materijalnom nivou i da je izvor misli atom, a da je mišljenje suma pojedinačnih misli, baš kao što je i korteks suma pojedinačnih atoma, odnosno neurona.

16. Misao je jedinica mišljenja.

17. Brzina misli ljudskog mozga prema brzini nervnih impulsa odnosi se kao brzina elektrona prema brzini ljudskog tela (makrobrzini), tj.

*

Taj odnos je reda 1 prema 1.000.000, tj. brzina misli kao elektromagnetskog zračenja je oko 1.000.000. puta veća od brzine nervnih impulsa, a takođe je i brzina kojom elektron orbitira oko jezgra oko 1.000.000. puta veća od brzine kretanja ljudskog tela. Zanimljiva analogija.

18. Svi procesi u Univerzumu, odnosno svi energetski procesi, uključiv i psihičke (kao vid energetskih procesa), nastaju na račun demasifikacije.

19. Uzrok svim procesima u Svemiru, uključiv i psihičke su neprekidne i spontane transformacije u atomima i demasifikacija atoma pri svakoj trans-formaciji u vidu zračenja jediničnih talasnih paketa (a kao posledica spontanog pada elektrona sa orbita više na orbite nižih energija. Višak, odnosno ta razlika u energiji je izračeni talasni paket).

20. Atom zrači prosečno 108 talasnih paketa u s, tj. jedan talasni paket za 10-8 s. Odavde je moguće izračunati kolika je demasifikacija kortikalnog područja mozga potrebna za održavanje svih psihičkih procesa i moždane aktivnosti tokom života pojedinca.

* Vμ – brzina misli (Vμ= c = λν), Vni – brzina nervnih impulsa, – brzina orbitiranja elektrona, VT – brzina ljudskog tela

24

Page 23: Stevan Bošnjak OPUS

Račun pokazuje da demasifikacija jednog milionitog dela g kortikalne moždane mase daje gorivo za sve psihičke procese i ukupnu moždanu ak-tivnost tokom života pojedinca.

Kako telo sadrži prosečno 1029 atoma, kako telo sadrži oko 1014 ćelija, to znači da svaka ćelija u telu, uključiv i moždane sadrži oko 1015 atoma. Po-što korteks sadrži oko 10.000.000.000 ćelija, znači da sadrži ukupno oko 1025 atoma.

Pošto atom po s izrači 108 talasnih paketa, to znači da korteks po s izrači 1033 talasnih paketa. Kako život pojedinca traje reda 109 s, to korteks tokom trajanja života izrači 1042 talasnih paketa.

Energija vezana za jedan talasni paket, ili energija jednog talasnog paketa je

za prosečnu frekvencu moždanih talasa od 10 Hz.

Ukupna izračena kortikalna energija, tokom trajanja života je

Masa vezana za ovu energiju dobija se iz i iznosi

21.To znači da možemo izračunati demasifikaciju i stvorenu toplotnu energiju (i energiju uopšte), svake psihičke delatnosti, uključiv i fenomen psihičke toplote (thummo).

Objektivno tumačenje ovoga može da počiva samo na tome, da je psihičkim radom došlo do stvaranja toplotne energije na račun telesne i moždane demasifikacije. Logični su i shodno tome mogući i obratni procesi – procesi remasifikacije, tj. transformacije psihičke energije u masu.

25

Page 24: Stevan Bošnjak OPUS

ili poslanica o Opažajno-pojmovnoj mapi prostornih dimenzija

I Termini:

pds – prostor dimenzioni svet

n – broj dimenzija prostora

grs – geometrija realnog sveta

o – objekt-telo

pd – prostor-dimenzija

pdk – prostor-dimenziona kocka

II Postulati:

P1. Broj koordinata potrebnih za potpuno određivanje položaja svake tačke prostora, određuje broj dimenzija dotičnog prostora.

P2. Broj merenja koji je potreban da bi se odredio položaj neke tačke jednak je broju dimenzija dotičnog prostora.

P3. Opažajno-kognitivna mapa pd operiše Univerzumom u kom postoje: objekti, relacije među objektima i operacije nad objektima u okviru uspo-stavljenih relacija među objektima. Objekti, relacije i operacije u Univerzumu mogu biti materijalne prirode ali i proizvodi duha i mislene delatnosti.

P4. U psihološkom univerzumu, prostorne dimenzije su Euklidskog karaktera. Rimanovi i Lobačevskog prostori se tretiraju kao psihološke činjenice niske korelacije sa opažajno-kognitivnim prostorom. Euklidski prostor visoko korelira sa opažajno-kognitivnim (pojmovnim) prostorom.

P5. Psihološko poreklo pojma prostora je mentalna embriologija koja počinje sa grs (geometrijom realnog sveta, 3 pds), a razvija se tumačenjem prostora viših redova apstraktnosti, koji izrastaju iz grs, odnosno 3 pds.

P6. Postoji visoka korelacija između opažajnog 3 pds i pojmovnog prostora, s tim da je pojmovni prostor obuhvatniji, tj. 3 pds je sadržan u pojmovnom (pojmovni prostor uvodi relacije, operacije, transformacije nad objektima kako opažajnog tako i neopažajnog prostora, odnosno kako geometrije realnog sveta, tako i mentalne geometrije).

27

Page 25: Stevan Bošnjak OPUS

III Definicije:

1. opšte definicije

Iz svake površine n pds moguće je stvoriti (n−1) pds.

Iz svake linije n pds moguće je stvoriti (n−2) pds.

Iz svake tačke n pds moguće je stvoriti (n−3) pds.

ili

(n−1) pds je površina n pds

(n−1) pds je linija (n+1) pds

(n−1) pds je tačka (n+2) pds

odnosno

n pds je površina (n+1) pds

n pds je linija (n+2) pds

n pds je tačka (n+3) pds

Uopštavanjem ovog pravila na pozitivne i negativne prostorne dimenzije dobijamo sledeće relacije:

(−n) pds je površina (−n+1) pds

(−n) pds je linija (−n+2) pds

(−n) pds je tačka (−n+3) pds

n pds je površina (n+1) pds

n pds je linija (n+2) pds

n pds je tačka (n+3) pds

2. pojedinačne definicije

6 pds je površina 7 pds, linija 8 pds, tačka 9 pds

5 pds je površina 6 pds, linija 7 pds, tačka 8 pds

4 pds je površina 5 pds, linija 6 pds, tačka 7 pds

3 pds je površina 4 pds, linija 5 pds, tačka 6 pds

2 pds je površina 3 pds, linija 4 pds, tačka 5 pds

1 pds je površina 2 pds, linija 3 pds, tačka 4 pds

28

Page 26: Stevan Bošnjak OPUS

0 pds je površina 1 pds, linija 2 pds, tačka 3 pds

−1 pds je površina 0 pds, linija 1 pds, tačka 2 pds

−2 pds je površina −1 pds, linija 0 pds, tačka 1 pds

−3 pds je površina −2 pds, linija −1 pds, tačka 0 pds

−4 pds je površina −3 pds, linija −2 pds, tačka −1 pds

−5 pds je površina −4 pds, linija −3 pds, tačka −2 pds

−6 pds je površina −5 pds, linija −4 pds, tačka −3 pds

IV generalizacija

Nad svakom površinom 4 pdk moguće je podići 3 pdk, nad svakom linijom 5 pdk moguće je podići 3 pdk, nad svakom tačkom 6 pdk (prostor-dimenzione kocke) moguće je podići 3 pdk (znači bezbroj)

ili

3 pdk je površina 4 pdk, linija 5 pdk, tačka 6 pdk, odnosno 6 pdk sadrži beskonačno mnogo 3 pdk.

Može se zaključiti da je, iz svake tačke 6 pds (prostor-dimenzionog sveta) moguće izgraditi 3 pds i objekte 3 pds.

Iz jedne tačke 5 pds moguće je izgraditi 2 pds.

Iz jedne tačke 4 pds moguće je stvoriti 1 pds.

Iz jedne tačke 3 pds moguće je stvoriti 0 pds.

Isto je da iz

tačke 6 pds sledi 3 pds

linije 6 pds sledi 4 pds

površine 6 pds sledi 5 pds, itd.

Zaključak

Celokupan naš Euklidski Univerzum je tačka jednog 6-dimenzionog Univerzuma, ovaj pak, tačka jednog 9-dimenzionog i tako ad infinitum.

29

Page 27: Stevan Bošnjak OPUS

ili poslanica o Svemiru kao intervalu

Mogući su sledeći oblici Svemira kao intervala:

I

Svemir je zatvoreni interval i u Prostoru i u Vremenu.

Ima početak i kraj – konačan je.

Ima donju granicu kao početak i gornju granicu kao kraj

gde je (b−a) dužina intervala, odnosno trajanja, odnosno rasprostrtosti Svemira.

Drugim rečima, x pripada zatvorenom intervalu i predstavlja svaki element svemira od a do b.

II

Svemir je otvoreni interval, odnosno ne sadrži ni donju, ni gornju granicu.

Takođe ne sadrži ni levu ni desnu granicu, tj. nema ni početak ni kraj, odnosno poseduje beskonačnu prostornost (protežnost) i večan je u vre-menu.

III

Svemir je poluotvoreni interval otvoren zdesna, odnosno poluzatvoreni interval zatvoren s leva, tj. ima početak ali nema kraj.

Svemir u ovom slučaju ima donju, levu granicu, ali nema gornju (desnu).

Ima konačnu prošlost ali beskonačnu budućnost.

Ima levu granicu prostorne protežnosti ali je beskonačno protežan s desna.

Ovakav je Svemir večan u budućnosti (ka budućnosti), odnosno on je jednom u prošlosti nastao ali nikada neće nestati.

IV

Svemir je poluotvoreni interval otvoren s leva, odnosno poluzatvoren interval zatvoren s desna.

Nema početak ali ima kraj.

Sadrži gornju, desnu granicu, ali nema levu (donju).

31

Page 28: Stevan Bošnjak OPUS

Ima beskonačnu prošlost ali konačnu budućnost.

Nikada nije nastao ali će jednom nestati u konačnoj budućnosti.

V

Dozvoljene su sve kombinacije u okviru gornje četiri antinomije, npr:

– da je Svemir konačan i s leva i s desna u vremenu a takođe i u prostoru

– da je konačan i s leva i s desna u prostoru ali da je beskonačan u vremenu

– da je otvoren s leva a zatvoren s desna u prostoru a otvoren s desna a zatvoren s leva u vremenu

– da postoje prostorno vremenske kongruencije

– da postoje prostorno vremenske inverzije

– da postoje prostorno vremenske ekvivalencije itd.

Sa četiri osnovna tipa intervala (Svemira kao intervala) moguće je sačiniti kompletnu domensku strukturu kako fizikalnu, tako i matematičko-logi-čku a i psihološku.

Pošto Svemir transcendira saznajne procese, to je moguća i peta antinomija van mogućnosti poimanja (našeg) uma, ali su takođe mogući i obratni procesi u kojima je moguć proces transcedencije Svemira (našim) umom, tj. da mentalni Svemir (svemiri) transcendiraju fizikalni, odnosno da je jedna kategorija većeg Opsega a manje Dubine (Svemir), dok je druga manjeg Opsega a veće Dubine, tako da su istovremeno i manje i veće jedna u odnosu na drugu.

Tako Svemir sadrži Um, ali i Um sadrži Svemir, odnosno Svemir je u Umu (kao model, kao predstava i sl.), a Um je nesporno u Svemiru kao geome-triji realnog sveta (Euklidskom prostoru).

Postoji, dakle, komplementarnost Svemira i Uma, tj. svakom Svemiru pripada proističući Um, odnosno iz svakog Uma proističe odgovarajući Svemir.

32

Page 29: Stevan Bošnjak OPUS

ili poslanica o Koeficijentima transformacije

1. Iz jednačine za energiju

vidimo da se izdvajaju dve fundamentalne skupine ontoloških entiteta koje čine fizikalni univerzum:

Datosti ili promenljive ili kategorije, i

Takvosti ili zakoni ili konstante.

Fundamentalne kosmološke datosti su masa, frekvenca (vreme), prostor, kretanje (brzina) i toplota (temperatura), koje se redom beleže sa: m,v(t), r, ν, T.

Fundamentalne kosmološke takvosti ili konstante su: brzina svetlosti, kvant dejstva, elementarni naboj, gravitaciona konstanta i Bolcmanova konstanta, koje se redom beleže sa: c, h, g, γ, k i imaju u ovom Svemiru zadatu vrednost koja je takva i samo takva i zato ih nazivamo takvostima.

Ovo znači da će svi kosmosi uvek imati iste Datosti ili kategorije ili promenljive, ali uvek različite Takvosti ili konstante ili zakone.

Konstante su diferentia specifica različitih univerzuma i u ovom, našem javljaju se upravo sa takvim i samo takvim brojnim vrednostima koje ovde navodim

Pored fizikalnih postoje i matematičke, transcedentalne konstante, kao broj π, imaginarni broj ( ), broj e i mnogi drugi koji uređuju naš Univerzum. Sve su to Takvosti nad Datostima. To znači da svaki kosmos ima neponovljive, samo jednom, za taj kosmos, i ni jedan drugi, važeće Takvosti i večne za sve kosmose iste Datosti.

2. U ovom univerzumu sve Takvosti i Datosti podležu kategorisanju u:

– objekte,

33

Page 30: Stevan Bošnjak OPUS

– operacije nad objektima,

– relacije među objektima.

3. Postoji bezbroj objekata, bilo fizikalne, bilo simboličke (psihološke) prirode.

Postoji samo jedna relacija među objektima, relacija jednakosti.

Postoje samo dve operacije nad objektima u okviru relacije jednakosti, operacije deljenja i množenja.

Postoje koeficijenti transformacije koji su količnici objekata u relaciji jednakosti ( ).

Postoji onoliko koeficijenata transformacije koliko je objekata, znači besnonačno mnogo.

Postoje dakle, u svetu objekti, relacija jednakosti među objektima, operacije množenja i deljenja nad objektima u relaciji jednakosti i koeficijent trans-formacije kao količnici dva (ili više) objekta u relaciji jednakosti.

Primeri:

1.1.

1.2.

1.3.

1.4.

1.5.

1.6.

1.7.

1.8.

1.9.

34

Page 31: Stevan Bošnjak OPUS

1.10.

1.11.

4. Npr: , ali i

gde

5. Ovo važi za sve relacije i objekte ovog svemira (za kategorije ili datosti; za takvosti; za fizikalne ili psihološke objekte, svejedno).

Odnos dva objekta (sam odnos) opozita ili ne, svejedno, je relacija (odnos) jednakosti.

Tako, kažem da je crno u jednakom odnosu sa belim, kao što je i belo u jednakom odnosu sa crnim (čim su u odnosu).

Različitosti objekata univerzuma su nižeg, (fenomenološkog) nivoa – različitosti su fenomeni.

Na najdubljem nivou objekti su jednaki.

Na primer, reći: zeleno jednako konj, deluje na prvi pogled besmisleno, ali na najdubljem nivou i zeleno i konj se, u krajnjem, svode na kvantnome-haničke principe i relacije.

I zeleno i konj su produkti nekog tipa frekvence, ili pojednostavljeno, i konj i zeleno su produkt atomske delatnosti.

Zato je fundamentalna kategorijalna relacija ovog svemira, jednakost, a sve pojavne različitosti od nje nastaju.

Tako:

crno jednako belo

ili

toplo jednako hladno

ili

svetlo jednako tamno

ili

35

Page 32: Stevan Bošnjak OPUS

život jednako smrt i obrnuto,

za postojanje nekog koeficijenta transformacije koji je ništa drugo do sam odnos ovih opozita. Kad dve različitosti dovedemo u vezu sigurno ćemo naći ono što im je zajedničko, i na kraju, i jednakost iz koje su obe proistekle.

36

Page 33: Stevan Bošnjak OPUS

REČNIK UZ PITAGORINE POSLANICE

I – informacija

h – Plankova konstanta

c – brzina svetlosti ,m – masa

t – vreme ,ν – frekvenca ( )

E – energija ,V – brzina

λ – talasna dužina ,ε – energija jednog talasnog paketa ( )

∞ – beskonačno

cgs – centimetargramsekund

tp – talasni paket

Hz – herc

ΣI – suma informacije

kI – kinetička informacija

pI – potencijalna informacija

ρ – koeficijent transformacije

r – poluprečnik

K – Kelvin (stepen Kelvina)

C – Kulon

esj – elektrostatičke jedinice

i – imaginaran broj ( )

e = 2.7182818284590452353…, osnova prirodnih logaritama

π = 3.1415926535897932384…

37

Page 34: Stevan Bošnjak OPUS

POSLANICA ANAKSAGORI ILI MERA SVETA

39

Page 35: Stevan Bošnjak OPUS

/Frekvencija. Boja. Zvuk. Baze DNK. Zvezdani spektar. Atomski spektar. Orbite elektrona u atomu. Periodni sistem elemenata. Moždani talasi. Brojevi. Slova. Znaci. Heksagrami/

*

uština ovog razmišljanja je u tome da se kao osnova svih domena i sistema sveta, fizikalnih, fizioloških i psiholoških, uzima frekvencija.S

Frekvencija je podloga na kojoj izrasta celokupni Univerzum, zapravo Univerzum jeste frekvencija. Između ta dva postoji relacija ekvivalentno-sti.

Blaža verzija ovog iskaza kaže da je Univerzum fenomenalizovanje frekvencije.

Sve domene možemo ukrštati po tom objektivnom principu frekventne zasnovanosti.

Tako je moguće objektivizirati sinestetske efekte, slušati boje, čuti muziku objektivnog orbitiranja planeta, gledati slike Bodlerove poezije…

Sve domene sveta možemo shvatiti kao skupove između kojih je moguće uspostavljati veze i korespodencije i vršiti uzajamna preslikavanja. Ovo nam biva jasno kad pojam skupa vežemo za ideju bilo koje kolekcije istih ili različitih objekata, materijalnih ili duhovnih, svejedno.

Nas ovde prevashodno interesuju binarne relacije među elementima različitih skupova u korespodenciji, odnosno osnova koja je u biti celokupne raznolikosti relacija raznolikih skupova ovog Univerzuma.

Ovde nećemo govoriti o oblicima preslikavanja i vrstama binarnih relacija, već samo o svesti da ta preslikavanja i te relacije među skupovima važe i postoje kao i među elementima tih skupova, dakle, kako između skupova tako i između elemenata datih skupova.

Kao suštastvene ili fundamentalne skupove ovog sveta uzimamo sledeće skupove: skup elemenata periodnog sistema, skup elektronskih putanja, skup baza genetskog koda, skup moždanih talasa, skup zvukova odnosno frekvenci koje čuje ljudsko uvo, skup boja solarnog spektra, odnosno jednu od oktava – vidljivu elektromagnetnog zračenja, skup fizikalnih konstanti, skup konstituenti fizikalnog sveta, skup dimenzija prostora, takođe mogu se uzeti u obzir skupovi brojeva, slova, znakova, heksagrama, kvantifikatora i slično i na zajedničkom njihovom sadržiocu, frekvenciji, graditi uzajamnosti, preslikavanja i korespodencije.

41

Page 36: Stevan Bošnjak OPUS

Pod preslikavanjem ovde podrazumevamo korespodenciju između elemenata različitih skupova ili takvih skupova ucelo. Tako na primer, zavisno od energetske vrednosti odnosno od frekventne veličine mi možemo objektivno obojiti i dati odgovarajuci zvuk svakoj elektronskoj orbiti, pa možemo slušati uranovu simfoniju ili srebrnu sonatu na primer.

To je otvaranje potpuno novog sveta u kome će postojati neiscrpna prepletenost nauke i umetnosti. Ovde treba uzeti u obzir da je gornjim principom moguće ispitivati i moždane talase.

Tako je moguće povezati atomsku težinu sa frekvencom, tonovima, genetskim kodom i bojama u sunčevom spektru. Princip je da veće ato-mske težine podrazumevaju veću frekvencu, tj. da atomska težina pravilno raste sa porastom frekvence, odnosno da veće atomske težine podrazumevaju i više tonove i oktave kao i pomeranje ka plavom spektru i manjim talasnim dužinama.

Baš kao što se i prava priroda periodnog sistema elemenata svodi na svojstva elektronskih putanja u atomu, na isti način je moguće reći da se atomska pak svojstva svode na razlike u frekventnom opsegu.

Ovo postaje jasno ako se setimo postulata o stacionarnim stanjima atoma tj. da postoje stabilne putanje orbitiranja elektrona u atomu na kojima elektron ne zrači energiju u vidu svetlosnih kvanata ili fotona, kao i drugi postulat da se energija iz atoma zrači samo pri spontanom padu elektrona sa putanje više na putanju niže energije, tj. bliže jezgru atoma.

Pri ovom skoku sa putanje više energije na putanju niže energije atom izrači energiju u vidu kvanta svetlosti ili fotona. Ovo je osnova sunčevog spektra, sve boje koje mi opažamo su zračenja iz atoma koja nastaju na malopre opisani način. Ovaj princip važi kako za elektronske orbite, odnosno atome, tako i za zvezde, galaksije i kosmos ucelo.

Na ovome počiva i objašnjenje prirodnih konstituenti Svemira tj. periodnog sistema elemenata, da postoji kvantovanje elektronskih stanja iz čega proističe zaključak da u atomu postoje zatvoreni elektronski slojevi tj. orbite, takođe i da je osnovno stanje svakog atoma stanje sa najmanjom energijom, odnosno da elektroni teže da zauzmu najniže energetske nivoe odnosno putanje na kojima ne zrače energiju.

Svaki debalans u strukturi elektronskog sloja nastaje kada priliv spoljašnje energije van atoma pomeri elektrone sa putanja nižih energetskih nivoa na putanje više energentske vrednosti a kad posle stomilionitog dela s elektron zbog dejstva privlačne električne sile jezgra,

42

Page 37: Stevan Bošnjak OPUS

spontano padne na putanju niže energetske vrednosti, tad i dođe do os-lobađanja viška energije u vidu kvanata vidljive svetlosti, odnosno fotona.

Zahvaljujući ovome mi vidimo procese u svemiru, kao i one za koje smo mi Svemir, a što je još važnije to nam omogućava sve moguće korespo-dencije između svih skupova Univerzuma i stvaranje svih veza između tih skupova i elemenata svih skupova.

To je objektivan princip kog ograničava samo naše trenutno neznanje ili znanje.

U atomu ima 7 glavnih elektronskih orbita koje se označavaju slovima K L M N O P Q.

Putanja najbliža jezgru je putanja sa najnižim energetskim statusom, samim tim i najmanjom frekvencom. Analogno ovome ako putanji K pri-dodamo boju iz sunčevog spektra biće to duboka crvena, a sa druge strane ton koji će je pratiti biće ton sa najnižom frekvencom, odnosno bas.

L putanja će korespondirati narandžastu boju, putanja M žutu, putanja N zelenu, putanja O plavu, putanja P modru a poslednja putanja Q ljubičastu boju.

Ovaj princip važi i za zvezdani spektar, jer je on proizvod dejstva atoma i atomskih polja u njega ugrađenih.

Isti princip automatski važi i za elemente periode jer sa povećanjem frekvence raste i atomska težina u periodnom sistemu elemenata.

Tako možemo reći da se skup prirodnih elemenata sastoji od 92 elementa, da se skup boja sunčevog spektra sastoji od spektra 6 osnovnih boja i hiljada međuboja koje opaža ljudsko oko, da se skup tonova sastoji od 8 oktava, svaka sa po 12 tonova sa frekventnim rasponom od 16 do 20.000 Hz koje može da registruje ljudsko čulo sluha, da se skup baza genetskog koda sastoji od 4 elementa, da se skup putanja kojima orbitiraju elektroni oko jezgra sastoji od 7 glavnih putanja i nekoliko desetina podputanja, da se skup moždanih talasa sastoji od 4 elementa ili moždana ritma raspona od 0,1 do 50 Hz, da se skup elektromagnetskog zračenja sastoji od kvadriliona elemenata počev od zračenja bliskonultih frekvenci, kakvo je stanje kome u moždanim talasima do frekvencija od kvintiliona Hz kakvo je gama zračenje ili kosmički zraci, da se skup elementarnih čestica konstituenti sveta, sastoji od 12 elemenata odnosno 6 kvarkova i 6 leptona, da se skup sila sastoji od 4 osnovne sile, gravitacione, slabe, jake i elektromagnetne i takođe 12 elementarnih čestica, 3 intermedijarna bo-zona, fotona i 8 gluona, da se skup dimenzija sastoji od ogromnog,

43

Page 38: Stevan Bošnjak OPUS

praktično beskonačnog broja elemenata, jasno je da su podskup ovog skupa 3 prostorne dimenzije, da se skup JI KING sastoji od 64 elementa koji se nazivaju heksagramima, da se skup azbuke ili abecede sastoji od tridesetak elemenata koji se nazivaju slovima, da se skup brojeva sastoji od ograničenog ili bezbroja elemenata i da je sve te skupove zahvaljujuci modernim tehnologijama, tj. kompjuterima sada moguće dovoditi u vezu baš kao i sve druge skupove za koje sada i neznamo da postoje, a koje će u nekoj budućnosti nova znanja iznedriti.

Sada možemo postaviti sledeće postulate:

POSTULAT PRVI

Sve objektivne i subjektivne sisteme, domene i stanja sveta, sva fizikalna, fiziološka i psihološka stanja sveta moguće je povezati jednim fundamen-talnim objektivizirajućim zajedničkim svojstvom, odnosno frekvecijom.

POSTULAT DRUGI

Uzročnik psihičkih doživljaja i stanja, je frekvencija svih postojećih fizikalnih polja

atomskih i kvantnih/subatomskih i subkvantnih/

molekularnih

neuralnih

kortikalnih

planetarnih, zvedanih, galaktičkih, metagalaktičkih, kvantnih grana, multiverza ...

ZAKLJUČAK

Na osnovu prethodna dva postulata može se reći da je moguće prelaziti iz sistema u sistem, iz skupa u skup i da u tome nema nikakvih ograničenja, sem ograničenja naših mentalnih mogućnosti. Odnosno da je na nekom od domena Sveta, bilo koji svetski skup logički ekvivalentan bilo kom dru-gom skupu, pa na najnižem domenu organizacije materije svi raznoliki skupovi Sveta postaju uzajamni logički ekvivalenti. Taj najniži nivo koji omogućuje uzajamnu logičku ekvivalentnost svih svetskih skupova je frekvencija.

44

Page 39: Stevan Bošnjak OPUS

INTERREGNUM

Realno je ostvariva Pitagorina zamisao da se može čuti objektivna muzika orbitiranja planeta i zvezda, da se iz tonova i muzike stvaraju slike i obrat-no. Zamislimo samo kakva je simfonija koju stvara slika Beli Anđeo... Iz poezije prelazićemo u svet boja i muzike i obratno.

Slušaćemo uranovu simfoniju i orbitiranje velikog broja elektrona po putanjama tog malog sveta, kao i bezbroja drugih, baš kao i onih, koji ih nemerljivo nadrastaju, a ipak su svi i Zajedno i Jedno u nečem što nazivamo Univerzumom.

Dakle, svi su svetovi povezani zajedničkom niti, frekvencijom. Ovaj koncept spaja umetnost sa naukom, nauku sa muzikom, muziku sa slikarstvom, misli i snove sa slikama i tonovima etc. etc. etc. Slična je stvar i kad kažemo da su masa, prostor i vreme vid Informacije. Sve/Svet/, povezano je informacionim poljem. Ni jedan sistem niti jedan oblik ljudskog duha i delatnosti, ni jedan deo svemira nije van ovoga.

Ovo je princip koji važi od atoma do kraja Univerzuma.

Ovo je princip totalne sinteze nauke i umetnosti a u širem smislu i svekolikih produkata ljudskog uma kakav je, na primer, religija.

Tako ako izvršimo komparativnu analizu moždanih talasa i povežemo ih sa spektrom boja i zvucima, odnosno tonovima koje čuje ljudsko uvo, us-tanovićemo da, po ovom objektivnom principu na kom počivaju sva stanja sveta, bila ona fizikalna ili psihološka, kažemo da DELTA talasima najniže frekvencije, a koji se pojavljuju u dubokom snu bez snova u komi i nekim patološkim stanjima, treba pridodati zvuk basa i tamno crvenu boju.

TETA talasima, koji se javljaju pri stanju snevanja i meditacije treba pridodati skup žute boje u solarnom spektru, kao i tonove baritona.

ALFA talasima, koji nastaju u budnom neaktivnom stanju pri zatvorenim očima, treba pridodati tonove više od baritona do tenora i zelenu gamu spektra.

BETA talasi su talasi najviše frekvencije u budnom stanju i karakteristični su za intenzivni umni rad, stres, napetost, pažnju i njima treba pridodati visoke i najviše tonove u spektru koje čuje ljudsko uvo, a takođe i boje u sunčevom spektru u plavoj i ljubičastoj gami.

U drugom skupu, skupu akustičkih frekvenci tonovi koje registruje ljudsko uvo dele se u grupe od po 12 tonova koji čine jednu oktavu. U

45

Page 40: Stevan Bošnjak OPUS

notnom sistemu oktave su označene sa C D E F G A H i to su osnovni tonovi, a povišeni tonovi su označeni sa CIS DIS FIS GIS AS.

Svaki ton u susednoj oktavi ima dvostruko veću frekvencu, odnosno upola manju frekvencu od tona u susednoj nižoj oktavi. Postoji 8 oktava i u svakoj oktavi kako rekosmo po 12 tonova i polutonova.

Odavde možemo zaključiti da oktavama i tonovima sa nižom frekvencom odgovaraju i adekvatni sistemi iz drugih oblasti sveta.

Na primer, ako korespondiramo spektar boja sa oktavama i tonovima, onda će prvoj oktavi u spektru odgovarati crvena boja i na primer najniža or-bitalna putanja elektrona ili boja zvezde sa najnižom temperaturom površine.

Drugoj oktavi odgovaraće oranž spektar, trećoj žuti, četvrtoj žutozeleni, petoj zeleni, šestoj plavi, sedmoj modri i osmoj ljubičasti.

Sve bijekcije u okviru svih svetskih skupova su po ovom principu dozvoljive.

Svet i nije ništa drugo do sistem skupova u međusobnim vezama gde je moguće elemente nekih skupova dovoditi u vezu sa elementima drugih sku-pova ili sve elemente svih skupova u vezu sa svim ostalima.

Ovo govori da je svet jedna mreža u kojoj su elementi čvorovi a veze među njima, relacije i operacije, tkanje.

Ovo je pregrub iskaz jer je to suptilnije od najtananije paučine, suptilnije od daha po hladnom zimskom danu.

Suptilnije, jer je svet sve to ujedno, i čvor i veza i pojam i stvar i koncept.

Svet je i skup i objekt i relacija među skupovima i objektima.

Vezivno tkivo takvog sveta je frekvenca.

Ona se ne javlja samo u skupovima i podskupovima sveta.

Ne javlja se samo u svetskim elementima kakvi su na primer atomi ili paketi zračne energije, ona se javlja u ovom Univerzumu skroz na skroz.

Javlja se u svim oblicima zračenja i energija.

Javlja se u materiji, masi, konceptima vremena i kretanja.

Frekvenca je konac koji prošiva tkivo Univerzuma i zato je ona glavni operator koji dovodi u vezu sve sisteme sveta.

Sve je povezano sa svim. Atomi sa Univerzumom, Duše sa Zvezdama…

46

Page 41: Stevan Bošnjak OPUS

Nema sada kraja uzajamnim vezama raznoraznih sistema.

Odsad pa do kraja sveta, možemo ih povezivati do mile volje, bila to igra, čista radost, ili najozbiljnija stvar naših umova, svejedno.

PRILOG

Elektromagnetni talasi izazivaju osete samo na području talasnih dužina između 4.000 i 8.000 angstrema. Tačnije, vrednosti za najvažnijih 8 Fraunhoferovih linija u spektru od A preko B C D E F G do H, jesu od 4.968 angstrema u ljubičastom do 7.608 angstrema u tamno crvenom delu spektra, ultravioletnu i infracrvenu svetlost, odnosno zračenje, ne vidimo.

Titraji vazduha pobuđuju osete samo u frekvencijskom opsegu izmedju 16 i 20.000 Hz,, infrazvukove i ultrazvukove ne čujemo.

Moždani talasi su dokaz neprekidne električne aktivnosti mozga. Promene u statusu te električne aktivnosti, koja pripada spektru elektromagnetnog zra-čenja, zovemo moždanim talasima.

Moždani talasi ljudskog mozga imaju frekvenciju od 0,1 do 50 Hz u s, ekstremno i više.

Moždani talasi su prema frekventnom opsegu svrstani u 4 grupe: Delta talase frekvence od 0,1 do 0,5 Hz, koji se javljaju u dubokom snu bez snova, komi i predsmrtnim stanjima, Teta talase frekvence od 0,5 do 7 Hz koji se, kod odraslih javljaju u stanjima duboke unutrašnje slobode, medi-tativnim stanjima i spavanju sa snovima, ponekad i pri stresovima i senzornim deprivacijama, Alfa talasi frekfencije od 7 do 14 Hz koji se javljaju kod čoveka koji je budan ali miran, relaksiran, zatvorenih očiju, bez intelektualne aktivnosti i usmeravanja pažnje, Beta talasi skup od 3 grupe zračenja, takozvanih sporih beta, beta i brzih beta frekventnog opsega 14 do 50 Hz, a koji se javljaju pri umnom radu, opažanju, usmeravanju pažnje, bojazni, strahu, anksioznosti i uopšte pojačanoj men-talnoj aktivnosti bilo kog nivoa.

*

Sinesteziju još zovemo i saosetom, tj. pojavom mešanja osećaja različitih čulnih modaliteta, pri čemu stimulacija jednog čula izaziva čulni osećaj u ne-kom drugom čulnom organu koji nije stimulisan.

Poznato je da neki pojedinci ako im se tonovima stimuliše čulo sluha opažaju boje ili imaju intenzivnu percepciju mirisa.

47

Page 42: Stevan Bošnjak OPUS

Ovde su sva ukrštanja moguća ali su dominantna dva Sinopsija ili obojeno slušanje i Fonopsija ili tonsko viđenje. Delimično su proučavane i sinestezije vida i ukusa, vida i mirisa, sluha i ukusa i druga čulna ukrštanja.

Važno je istaći da se pri tretiranju skupova iz različitih oblasti na osnovu objektivnog uticaja frekvencije radi o pseudosinestetskim efektima, znači moguća je korelacija u okviru sinestetskih efekata, ali dok se objektivno ne potvrdi, tretiramo je kao pseudokorelaciju.

*

Za status orbita elektrona ključna su dva Borova postulata, koji se ovako mogu iskazati /Postulat prvi: Elektron se može kretati oko jezgra atoma sa-mo u određenim kvantnim putanjama u kojima njegovim kretanjem ne nastaje emisija energije. Postulat drugi: Atom može zračiti energiju i to u obliku svetlosnog kvanta, odnosno fotona, samo pri spontanom skoku elektrona iz neke više kvantne putanje u nižu.

Za naše razmatranje je bilo važno znati i Moslijev zakon koji kaže da je talasna dužina obrnuto srazmerna kvadratu rednog broja elementa, odnosno da je frekvencija upravno srazmerna kvadratu rednog broja elementa /Periode/.

*

Baze genetskog koda su svrstane u dve grupe: Piramidine i Purine. Purini su Adenin atomske težine 51 i Guanin atomske težine 52. Piramidini su Citozin atomske težine 28, Timin atomske težine 30 i Uracil atomske težine 27. Ovo uporediti sa Moslijevim zakonom o kvadratu rasta frekvence sa rastom atomske težine elemenata u Periodi.

*

Zvezdani spektar je optički spektar, odnosno vidljiva svetlost različite frekvence koja stiže sa površine zvezda. Razlikujemo tri tipa spektra: Ne-prekidni od crvene boje preko narandžaste, žute, zelene, plave, modre do ljubičaste, Emisioni spektar i Apsorpcioni.

Ovi spektri su naši prozori u Svemir, a nastaju kao produkt zračenja različitih frekvencija pa samim tim i odgovarajućih energija, koje naše oko percipira kao odgovarajuću boju u optičkom spektru.

Niz optičkih spektara zvezda nastaje zbog neprekidnih promena u tem-peraturi površine zvezda i označava se sledećim slovima O, B, A, F, G, K,

48

Page 43: Stevan Bošnjak OPUS

M od najsjajnijih odnosno najtoplijih do hladnih sa najmanjom energijom, odnosno najvećom talasnom dužinom u crvenom zračenju.

Svako slovo označava celu spektralnu klasu. Svaka spektralna klasa podeljena je u potklase koje se obeležavaju brojevima od 0 do 9. Iz prethodnog razmatranja uočava se formalna a i suštinska bliskost skupova elektronskih orbita u atomu i spektralnih klasa zvezda. Opravdano je oba skupa dovoditi u bijekciju, baš kao i njihove elemente, a takođe je opravdana i bijekcijska generalizacija sa skupa na skup, skup tonova na primer.

Odavde proističe opravdanost Pitagorinog zaključka o Muzici Sfera, Planeta, Galaksije, Univerzuma, Zevsovog Ognjišta…

*

Skupovi Genetski kod i Ji king, ukazuju na mogućnost zanimljivih bijekcija, odnosno korespodencija. Oba se skupa sastoje od po 64 elementa, dakle jednaki su. Skup GK sastoji se od 64 amino kiseline, odnosno 64 tripleta baza, skup JK sastoji se od 64 heksagrama.

Preslikavanjem je moguće dovoditi elemente oba skupa u odnos jednoznačne korespodencije, odnosno u bijekciju oba skupa, tako da svakom elementu jednog skupa odgovara 1 i samo 1 element drugog skupa.

Plodne korespodencije bi mogle nastati između skupova kvantne hromodinamike i skupa heksagrama, baš kao i između skupova elementarnih čestica i skupa heksagrama. Iz ovih područja bi se mogla vršiti generalizacija daljih preslikavanja.

Suštinski aspekt ovih korespodencija je stav da je skup simbola i trigrama, skup modela ili šifara, odnosno kalupa, praslika, prema kojima se odvija stva-ranje fizikalnog Univerzuma.

Tako korespodencije skupova elementarnih čestica i skupa heksagrama mogu ići u sledećem smeru: Skup elementarnih čestica Univerzuma ko-respondira sa skupom Yin i Yang simbola Taoa.

Dakle, prva korespodencija je Univerzum-Tao.

Druga korespodencija je u sledećem: Dve skupine čestica čine Svetski skup čestica i to čestice Konstituente i čestice nosioci Međudelovanja. Česti-cama konstituentama sveta korespodentan je teški Yin, a česticama nosiocima međudelovanja, korespodentan je laki Yang.

49

Page 44: Stevan Bošnjak OPUS

Treća korespodencija govori da su 2 skupine čestica u okviru konstituenti, tj. Leptoni i Kvarkovi, a takođe su dve skupine čestica u okviru skupa no-silaca međudelovanja, tj. čestice sa dejstvom na beskonačnu daljinu i čestice sa lokalizovanim dejstvom. Ovim skupovima korespondirali bi u okviru skupa Yin, veliki Yin i mali Yin, sa odgovarajućom simbolikom, kao i veliki Yang i mali Yang sa takođe odgovarajućom simboličkom aparatu-rom.

Četvrta korespodencija bi proistekla iz daljeg formiranja dijadnih podskupova unutar skupova višeg reda, pa se tako skup Leptona sastoji od 2 grupe čestica, tj. pravih leptona (kakvi su elektron, mion i tau) i grupe neutrina [elektronskog, mionskog i tau]; takođe grupu kvarkova čine dve familije teški (u, c, t) i laki (d, s, b) kvarkovi.

Kod skupa čestica delovanja na beskonačne daljine imamo 2 podskupa, podskup Gravitona (gravitacija) i podskup fotona (elektromagnetna sila), kod skupa nosilaca lokalizovanog međudelovanja, takođe imamo dva podskupa, tj. podskup Gluona (jaka sila), kao i podskup intermedijarnih Bozona (nosioci slabog međudejstva). Njima korespondiraju skupovi lakih i teških trigrama u skupu Y King sa odgovarajućom simbolikom.

Grananje korespodencija u ovom pravcu može dovesti do plodnih uzajamnih prožimanja.

Četvrti stepen korespodencije kaže da u skupu Y King (Tao), 8 Trigrama svojim kombinacijama daju Univerzum od 64 Heksagrama, a takođe u skupu Svetskih čestica i polja sila (Kosmos), osam Entiteta (pravi leptoni, neutrini, teški kvarkovi, laki kvarkovi, gluoni, foton, graviton, intermedijarni bozoni), svojim kombinacijama daju skup elemenata koji zovemo elementarnim česticama. Prema gornjoj korespodenciji taj svetski skup bi trebalo da sadrži 64 elementarne čestice.

Tako, ako uzmemo kao logičke ekvivalente (sinonime), pojmove Tao i Kosmos (svetski skup čestica), onda su takođe i logički ekvivalenti pojmovi Yin i čestice Konstituente, kao i Yang i čestice međudejstva (sile), takođe su logički ekvivalenti i pojmovi, Veliki Yin i Mali Yin sa Kvarkovima i Leptonima, kao i Veliki Yang i Mali Yang sa među-dejstvima Beskonačnog i Lokalnog dometa.

Dalja analogija dovodi do logičke ekvivalencije između Trigrama i Teških i Lakih Kvarkova, Pravih Leptona i Neutrina, kao i Gravitona, Fotona, Gluona i Intermedijarnih vektorskih Bozona. Osam Trigrama je logički ekvivalent sa 8 fundamentalnih grupa čestica. Kombinacijom ovih Trigrama moguće je dobiti sve svetske elementarne situacije u obliku 64

50

Page 45: Stevan Bošnjak OPUS

Heksagrama, a logički ekvivalent ovome je da je kombinacijom 8 fundamentalnih grupa čestica moguće dobiti 64 elementarne čestice fizikalnog Univerzuma.

Principi na osnovu kojih se čestice mogu uređivati su: prema masi, naboju, spinu, trajanju, dejstvu, kategorijalnosti, mestu dejstva, simetriji i interak-tivnosti.

Prema masi; postoje čestice sa masom i nulte mase, prema naboju; čestice sa nabojem ili bez naboja, prema spinu; sa polubrojnim i celobrojnim spi-nom, prema životu; večne i kratkoživuće, prema dejstvu; na one koje deluju lokalizovano i one čije je dejstvo beskonačnog dometa, prema ka-tegorijalnosti; na konstituente sveta i prenosnice sile, prema dejstvu; na čestice univerzalne (kao gravitacija) i lokalizovano (sve ostale), prema mestu; na one koje deluju na orbiti (kao elektroni) i jezgru (hadroni).

Korespodencije je moguće usmeravati i u simboličkom pravcu pojmova otvaranja i zatvaranja, tj. pobuđenog, odnosno nepobuđenog stanja atoma, pri čemu na primer spontani pad elektrona sa sedme na prvu orbitu prelazi tačno 6 energetskih promena, simbolički izraženo 1 Heksagram.

Ovo je bitno znati da bi se izgradio konsekventan sistem sinonimije, odnosno logičke ekvivalencije među različitim skupovima Sveta, odnosno kako bi se ti skupovi doveli u uzajamnu vezu i u krajnjem sveli na zajednički najmanji sadržalac.

*

Pojam skupa smo prethodno već vezali za ideju kolekcije različitih objekata, gde smo za svaki objekt koji obrazuje skup rekli da je element tog skupa.

Skupovi mogu biti ograničeni i beskonačni, zavisno od broja elemenata koje sadrže.

Za nas su u prethodnom razmatranju najbitnije bile binarne relacije između skupova i elemenata koji pripadaju skupovima, kao i pojam preslikavanja, koji podrazumeva dovođenje u vezu elemenata jednog sa elementima drugog skupa.

Ova preslikavanja smo definisali kao Sirjektivna, Injektivna i Bijektivna. Na ova poslednja smo i obratili pažnju. Tako stvorene korespodencije, na osnovu bijektivnih preslikavanja, imenuju se kao biunivokne korespodencije.

*

51

Page 46: Stevan Bošnjak OPUS

Iz opsega akustičkih frekvenci koje percipira čovek, neke frekvence su, prema psihološkom doživljavanju, odabrane da čine muzičke tonove (har-monični zvukovi). Ovako odabrani tonovi su podeljeni u grupe od po 12 tonova koji čine jednu oktavu. Poznato je da su u notnom sistemu tonovi jedne oktave označeni sa C, Cis, D, Dis, E, F, Fis, G, Gis, A, As, H. Tonovi označeni sa C, D, E, F, G, A, H su osnovni tonovi, a Cis, Dis, Fis, Gis, As su povišeni tonovi. Svaki ton u susednoj višoj oktavi ima dva puta veću frekvencu, ili, dva puta manju u susednoj nižoj oktavi.

Ukupno postoji 8 oktava (koje se dogovorno obično označavaju brojevima od 0 do 7).

Tako ton C u prvoj oktavi ima frekvencu od 65 Hz a u najvišoj, sedmoj ton od 4.186 Hz. Ton H (poslednji u oktavi) ima frekvencu od 62 Hz u nultoj oktavi a 7.902 u najvišoj sedmoj oktavi. Tako se između spektra tonova u oktavama i spektra boja u elektromagnetnom zračenju može us-postaviti korespodencija, odnosno bijekcija, prethodno razjašnjena.

*

Iz prethodnih razmatranja proističe zaključak da je krajnja saznajna suština u tome, da se sve različitosti Univerzuma svedu na Sinonimnost, odnosno da se dokaže, da su sve različitosti Univerzuma (Fenomeni), samo Logički ekvivalenti.

Na ljudskom je, dakle, duhu da Svet-Stvarnost, naseljava Idejama. Ideje su stanovnici Sveta, ekvivalentnog stanovnicima ovog trodimenzionog, kog telesno naseljavamo. Tako je u biti ljudskog umovanja dragocena dvojnost, jer ljudski je duh ravnopravni stanovnik oba sveta, jednog u kom je prolazan i drugog u kom je večan.

PS.

Pretpostavljamo da je BOG Enohu po njegovom odlasku na Nebo, rekao dve stvari:

tekst boo

52

Page 47: Stevan Bošnjak OPUS

Znaš Enoše zašto vi ljudi ne vidite zakrivljenost sveta na kom živite… Zato što ste Mali… Da ste visoki kao Sinajska Gora i još mnogo viši, okruglina planete bi za vas bila opažena činjenica, baš kao što je i bakteriji, zbog njene malecnosti, bilijarska lopta beskrajan,ravan svet…

I…

b. Enoše, ja sam tvoj BOG a Enoh mom BOGU.

53

Page 48: Stevan Bošnjak OPUS

POSLANICE ISAKU ASIMOVU I KARLU SAGANU

55

Page 49: Stevan Bošnjak OPUS

ostoji takav skup koji zovemo Genetski kod. Taj skup označimo velikim X. Postoji takav skup koji zovemo Yi-king. Taj skup označimo

velikim Y. Skupovi X i Y su skupovi sa ograničenim brojem elemenata. Skupovi X i Y su skupovi sa jednakim brojem elemenata. Skupovi X i Y sadrže po 64 elementa. Elementi skupa X su amino kiseline. Elementi skupa Y su heksagrami. Preslikavanjem dovodimo u vezu elemente skupova X i Y. U skupu Y pažnju obraćamo na elemente (heksagrame) koji imaju jednak broj punih i jednak broj prekinutih linija (3 + 3). Takvih elemenata (heksagrama) ima 20. Ovakav podskup od 20 elemenata, unutar skupa od 64 elementa, nazivamo uravnoteženim, zbog jednakog broja punih i prekinutih linija, u okviru svakog elementa tog podskupa (samo 20 hek-sagrama od ukupno 64 je uravnoteženo, tj. ima isti broj Jin i Jang linija).

P

Pune linije su Jang. Prekinute linije su Jin. Preslikavanjem skupa X na skup Y dovodimo u vezu elemente skupa Y (heksagrame) sa odgovarajućim ele-mentima skupa X (amino kiselinama).

Skup uravnoteženih heksagrama pišemo ovako

Y = 11, 54, 60, 41, 55, 63, 22, 17, 21, 42, 32, 48, 18, 47, 64, 59, 31, 56, 53, 12 .

Ovom skupu korespondira skup u X koji čini 20 amino kiselina. Taj skup pišemo ovako

X = UCG, UAG, UGC, UGA, CUG, CCC, CCA, CAC, CAA, CGU, AUG, ACC, ACA, AAC, AAA, AGU, GUC, GUA, GCU, GAU.

Množenjem skupova X ´ Y dobija se sledeći proizvod (protobion)

Y ´ X = 11, UCG, 54, UAG, 60, UGC, 41, UGA, 55, CUG, 63, CCC, 22, CCA, 17, CAC, 21, CAA, 42, CGU, 32, AUG, 48, ACC, 18, ACA, 47, AAC, 64, AAA, 59, AGU, 31, GUC, 56, GUA, 53, GCU, 12, GAU .

Dobijeni protobion sačinjen je od 60 nukleotida

UCGUAGUGCUGACUGCCCCCACACCGUAUGACCACAAACAAAAGUGUCGUAGCUGAU,

molekulske težine 2.360, odnosno od 20 amino kiselina i piše se ovako:

ser.stop.cys.stop.leu.pro.pro.his.glyN.arg.met.thr.thr.aspN.lys.ser.val.val.ala.asp..

57

Page 50: Stevan Bošnjak OPUS

Zamenom Uracila sa Timinom, dobija se produkt koji se sastoji od 120 nukleotida, odnosno 40 amino kiselina, ukupne molekulske tezine 4.820, gde je laki lanac težak 2.396 a teški 2.424 i piše se ovako:

TCG AGC

TAG ATC

TGC ACG

TGA ACT

CTG GAC

CCC GGG

CCA GGT

CAC GTG

CAA GTT

CGT GCA

ATG TAC

ACC TGG

ACA TGT

AAC TTG

AAA TTT

AGT TCA

GTC CAG

GTA CAT

GCT CGA

GAT CTA

Prilog

Jang je po definiciji lak i neparan. Jin je po definiciji težak i paran. Jang korespondira Piramidine (neparan broj 3 i mala atomska težina: Uracil 27, Citozin 28, Timin 30). Jin korespondira Purine (paran broj 2 i velika atomska težina: Adenin 51, Guanin 52). U RNK (ribonukleinska kiselina), Jang korespondira Uracil i Citozin (veliki Jang korespondira Uracil, mali Jang korespondira Citozin). U DNK (dezoksiribonukleinska kiselina), Jang korespondira Citozin i Timin, tako da veliki Jang korespondira

58

Page 51: Stevan Bošnjak OPUS

Citozin, a mali Jang korespondira Timin. Veliki Jin korespondira Guanin, a mali Jin korespondira Adenin.

59

Page 52: Stevan Bošnjak OPUS

Termini

– poluprečnik atomskog jezgra.

– odnos snaga sila: Jaka

– elektromagnetna

– slaba

1 – gravitacija

– snaga Jake atomske sile u odnosu na Gravitaciju

1 – snaga Gravitacije u odnosu na Jaku atomsku silu

R cm – poluprečnik Vasione

– svetlosna godina

Postulati o opozitima

Prvi Postulat o Opozitima glasi: Jednakost proizvoda Opozita važi skroz naskroz.

Drugi postulat o Opozitima glasi: Proizvod Opozita je konstantan.

Definicije

Opoziti su krajnje suprotnosti.

Opoziti su obrnuto proporcionalni.

Primeri za filozofske opozite su: Biće i Nebiće, Ništa i Nešto, Pozitivno i Negativno, Maksimalno i Minimalno, Beskonačno i Konačno, Ograničeno i Neograničeno, Povratno i Nepovratno, Život i Smrt, Prošlost i Budućnost itd.

Primeri za fizikalne opozite su: Materija i Antimaterija, Čestica i Antičestica, Masa i Zračenje, Entropija i Entalpija, Kretanje i Mirovanje, itd.

Iz gornje definicije, a na osnovu prethodna dva Postulata o Opozitima, proističe stav da je proizvod mase i zračenja uvek konstantan.

Odnosno:

Pošto se masa može napisati kao , a talasna dužina kao

61

Page 53: Stevan Bošnjak OPUS

sledi da , odnosno proizvod mase i toj masi pripadajućeg talasa, ili proizvod talasa i tom talasu pripadajuće mase, uvek je konstantan i ta konstanta je: .

Sud

Prva ili Kategorijalna Premisa glasi:

Opozit ´ Opozit = Opozit ´ Opozit

Prvi izvod Prve ili Kategorijalne Premise glasi:

Maksimum ´ Minimum = Minimum ´ Maksimum

Druga ili Atributarna Premisa glasi:

Prostor ´ Sila = Prostor ´ Sila

Prvi izvod Druge ili Atributarne Premise glasi:

Najveći prostor ´ Najslabija sila = Najmanji prostor ´ Najjača sila

Zaključak: na osnovu gornje dve premise zaključujemo da će proizvod najvećeg fizičkog prostora i najslabije fizičke sile i proizvod najmanjeg fizičkog prostora i najjače fizičke sile biti jednaki.

Ovo dalje znači da je: proizvod poluprečnika atomskog jezgra i jake atomske sile, jednak proizvodu poluprečnika Vasione i gravitacione sile, odnosno proizvod najmanjeg fizičkog prostora i najjače fizičke sile, jednak je proizvodu najvećeg fizičkog prostora i najslabije fizičke sile.

Formula

Odavde lako možemo naći poluprečnik Vasione jer

Odavde sledi da je , odnosno , ili , a to je vrednost poluprečnika Vasione (R) reda svetlosnih godina (negde oko 11 milijardi svetlosnih godina).

Opšti zaključak

Iz Postulata o Opozitima proističe zaključak da, ukoliko postoji Singularitet, onda postoji i beskonačno veliki Kosmos.

Pošto bi Singularitet bio proizvod beskrajno malog /ili nultog/ prostora i beskonačno jake sile, a Kosmos pak, proizvod beskonačno velikog pro-

62

Page 54: Stevan Bošnjak OPUS

stora i beskrajno male (nulte) sile, odnosno formirali bi opozitnu jednakost:

nulti prostor ´ beskonačno velika sila = beskonačni prostor ´ nulta sila

Iz Postulata o Opozitima sledi takođe i da je proizvod minimalnog i maksimalnog prostora, takođe i minimalne i maksimalne sile konstantan:

Odavde sledi da:

Kako sila gravitacije nije beskonačno mala, to ni Kosmos nije beskonačno prostoran, a kako ni jaka atomska sila nije beskonačno velika, to ne po-stoji ni beskonačno mali prostor, odnosno Singularitet.

Oba koncepta (i Singularitet i beskrajno veliki Kosmos) su samo teorijski koncepti, fizikalno oni imaju granice, koje smo maločas naznačili i odredili.

Specifičan vid Opozita su i Život i Smrt i Prošlost i Budućnost, pa tako i za njih važe gornja načela, tj. proizvodi ovih opozita su konstantni, odnosno ti su opoziti obrnuto proporcionalni: rastom prošlosti opada budućnost i obratno.

63

Page 55: Stevan Bošnjak OPUS

POSLANICA KONSTANTINU CIOLKOVSKOM

64

Page 56: Stevan Bošnjak OPUS

(ili konverzija mase u talas-prostor u obrnuto i granice konverzije određene konstantom h/c)

*

1. Masa i talas (prostor) kao opoziti, su fundamentalni oblici Postojanja.

2. Proizvod opozita je konstantan.

3. Konverzija mase u talas i talasa u masu, vrši se preko opšte formule:

4. To je konverzija iz diskretnog u kontinualno i obratno. Data se masa transformiše u talas i talas u masu. Masa zaprema tačkasti deo prostora, talas se pak, proteže kroz ceo pripadajući prostor.

5. Pretpostavimo postojanje neke mase m1 na nekoj tački prostora (A) sa pripadajućim koordinatama ( ). Potrebno je da tu masu (m1) preba-cimo na tačku prostora (B); sa koordinatama ( ). Konvertovanjem (m1) u pripadajući talas (λ), po formuli λ1 = const.

U datom vremenu (t1), prelazi se sa tačkastog-korpuskularnog postojanja, na talasno-kontinualno, tako da se može reći da se posle konverzije masa (m1) nalazi u svakoj tački prostora između tačaka A( ) i B( ) u obliku talasa (λ1).

U datom vremenu (t2), u koordinatama ( ) vrši se konverzija talasa (λ1) u masu (m1), po formuli m1 = const.

Tako se talasni kontinuum pretvara u tačkasti diskontinuum, odnosno konvertuje u maseni oblik postojanja (m1).

6. Pod pretpostavkom da je (m1) vasionski brod onda je kroz dve konverzije moguće u momentu prelaziti ogromna kosmička rastojanja između bilo koje dve tačke prostora.

7. Približno ovako funkcionišu fotoni. Oni se kao čestice fenomenalizuju na lokacijama ( ) i ( ), a kao talasi su kontinualno rasprostrti preko celokupnog kosmičkog prostora između te dve lokacije. Na primer: ako je neka zvezda na lokaciji ( ) onda su naše oči u odnosu na tu zvezdu na lokaciji ( ) a fotoni u obliku talasa povezuju obe lokacije, dok su na samim lokacijama materijalizovani u korpuskularnom obliku.

8. Ovo znači da je konverzija talasa u pripadajuću masu i mase u pripadajući talas, moguća na celoj putanji, kao i na svakoj tački te putanje. Granice te konverzije određene su konstantom h/c.

65

Page 57: Stevan Bošnjak OPUS

66

Page 58: Stevan Bošnjak OPUS

POSLANICA LOBAČEVSKOM ILI OPOZITNI I NEOPOZITNI PAROVI ENTITETA FIZIKALNOG

UNIVERZUMA SA KOEFICIJENTIMA TRANSFORMACIJE I INVERZIJE

Definicije:

Entitet je ono što nije svodljivo na nešto jednostavnije.1. Fizikalni entiteti su: vreme, frekfencija kao inverzija vremena, prostor

i masa.2. Opozitni su oni parovi fizikalnih entiteta čiji je proizvod konstantan.3. Neopozitni su oni parovi fizikalnih entiteta čiji proizvod nije

konstantan.4. Ova poslanica delom počiva na prethodnih jedanaest poslanica,pa

je,da bi se ona potpuno razumela, potrebno proučiti i prethodne poslanice.

Legenda:

Masu obeležavamo malim mProstor obeležavamo malim lambda / λ /Vreme obeležavamo malim tFrekfenciju obeležavamo malim ni / ν /Odnos vremena i frekfencije je inverzan: t=1/νTakodje važi: mc²=hν , kao i: c= λν

*

Razmotrimo sada sledeće parove fizikalnih entiteta:vreme-masafrekfencija-masavreme-prostorfrekfencija-prostormasa-prostorvreme-frekfencija

67

Page 59: Stevan Bošnjak OPUS

Proizvod vremena i mase, daje dimenzionu konstantu:t • m= 1/ν • hν/c² = h/c² = const.

Proizvod frekfencije i mase, ne daje konstantu:1/t= νν • m= ν • hν/c²=h/λ²

Proizvod vremena i prostora: ne daje konstantut • λ= 1/ν • λ= λ/ν1/ν • λ= 1/ν • c/ν = c/ν²

Proizvod frekfencije i prostora, daje dimenzionu konstantu:ν • λ = c =const.

Proizvod mase i prostora, daje dimenzionu konstantu:m • λ= h/c= const.

Proizvod vremena i frekfencije, daje bezdimenzionu konstantu:t • ν= t • 1/t= 1= const.

Uočavamo da smo dobili niz od tri dimenzione i jedne bezdimenzione konstante: c, h/c, h/c², 1

Zaključujemo da postoje četiri opozitna i dva neopozitna para fizikalnih entiteta,Podsetimo se da su opozitni oni parovi čiji je proizvod konstantan, a da su neopozitni oni parovi čiji proizvod nije konstantan.

68

Page 60: Stevan Bošnjak OPUS

KOEFICIJENTI TRANSFORMACIJE

Prvi par koeficijenata transformacije je onaj kojim se masa transformiše u

prostor i prostor u masu.

Drugi par koeficijenata transformacije je onaj kojim se vreme transformiše u masu i masa u vreme.

Treći par koeficijenata transformacije je onaj kojim se prostor transformiše u vreme i vreme u prostor.

PRVI PAR

m=λ, za: m=ρλgde ρ=m/λ. Pošto je m=hν/c²ondaρ1=hν/c²λ. Ovo je koeficijent transformacije mase u prostor.Odgovaraju]i račun kaže da je koeficijent transformacije prostora u masu inverzan prethodnom i da glasi: ρ2=c²λ/hνOdavde sledi: ρ1 • ρ2=const.=1

DRUGI PAR

t = m, za t = r3m Sledi: r3 = t/mza m=h/c², dobijemo r3 = c²/h²Ovo je koeficijent transformacije vremena u masu.

69

Page 61: Stevan Bošnjak OPUS

Odgovarajući račun pokazaće da je koeficijent transformacije mase u vreme inverzan prethodnom: r4= h²/c²Njihov je proizvod konstantan: r3 · r4= const.=1

TREĆI PAR

l= t , za: l= r5tSledi da: r5 = l/t , [to znači da: r5=cOvo je koeficijent trensformacije prostora u vreme i zove se brzina svetlosti.Odgovarajući račun će pokazati da je koeficijent transformacije vremena u prostor inverzan prethodnom: r6 = 1/cNjihov je proizvod konstantan: r5 · r6= const.=1

FIZIČKE INVERZIJE I OČIGLEDNA PITANJA

*

Inverzija vremena je frekfencija i obratno

t • ν = t • 1/t = 1/ν • ν = const. = 1Inverzija sekunde je Hertz i obratno.

*Šta je inverzija prostora?λ• ? = λ• 1/λ = const. = 1Šta je inverzija santimetra?

*Šta je inverzija mase?m • ? = m • 1/m = const. = 1Šta je inverzija grama?

*

70

Page 62: Stevan Bošnjak OPUS

Svrha ovih očiglednih pitanja je u tome, da se pokaže da, sve inverzije u Svemiru / materija i antimaterija, gravitacija i antigravitacija, etc.etc./, potpadaju pod opšti Zakon o Opozitima / postuliran u 10.Poslanici-Karlu Saganu / I da u njemu traže krajnje odgovore. Ovde treba istaći da je pojam opozit kategorijalan, dok pojam iverzija to nije, tj. invezija je podskup skupa opozita /napr. Talas i čestica nisu inverzije,ali su opoziti, život i smrt nisu inverzije ali su opoziti, entropija i entalpija nisu inverzije ali su opoziti etc.etc./

Aneks: DIMENZIONI KONVERTORI

I / RečnikDimenzioni konvertor- transformator dimenzijaΩ- koeficijent konverzije dimenzija / koeficijent transformacije/D- dimenzija prostora: 0D,1D,2D,3D= tačka,linija,površina,telo

II / Fundamentalni dimenzioni konvertori0 = n za 0 = Ω . n gde: Ω = 0/n = 0

gde n = 0,1,2,3,…kn = 0za n = Ω . 0gde Ω = n/0 = ∞

Proizvod fundamentalnih dimenzionih konvertora daje Ontološku Jedinicu / ovde u smislu:

Jeste, Biva, Postoji = 0 . ∞

III / Specifični dimenzioni konvertori

0D = 1D / konverzija tačke u liniju/0D = 2D / konverzija tačke u površinu/0D = 3D / konverzija tačke u telo/za Ω = 0/1, 0/2, 0/3, sledi da: Ω = 0

71

Page 63: Stevan Bošnjak OPUS

*1D = 0D / konverzija linije u tačku/2D = 0D / konverzija površine u tačku/3D = 0D / konverzija tela u tačku/za Ω = 1/0, 2/0, 3/0, sledi da: Ω = ∞*1D = 2D / konverzija linije u površinu/1D = 3D / konverzija linije u objekt /2D = 1D / konverzija površine u liniju/2D = 3D / konverzija površine u telo-objekt/3D = 1D / konverzija tela u liniju/3D = 2D / konverzija tela-objekta u površinu/za: Ω = 1/2, 1/3, 2/1, 2/3, 3/1, 3/2

IV / Broj dimenzionih konvertoraPostoji ukupno osam dimenzionih konvertora:Ω = 0, 1/2, 1/3, 2/1, 2/3, 3/1, 3/2, ∞

V / Definicije-Beskonačnost pretvara/konvertuje/ jednodimenzioni svet-liniju u nul-dimenzioni svet-tačku.-Beskonačnost konvertuje dvodimenzioni svet-površinu u nul-dimenzioni svet-tačku.-Beskonačnost konvertuje trodimenzioni svet/ objekte, masu, tela, Kosmos/ u nul-dimenzioni svet-tačku.-Beskonačnost konvertuje Nešto/ 3D svet/, u Ništa/ 0D svet/.-Beskonačno rasprostrt Svemir ne poseduje ni jedno telo,ni jednu površinu,ni jednu liniju jer sva tela,sve površine i sve linije postaju tačke.U beskonačno rasprostrtom Svemiru nestaju Treća,Druga i Prva dimenzija. Takav Svemir je nul-dimenzion.

Kako u Ovom Svemiru postoje objekti-trodimenzioni svet,to je dokaz da Ovaj Svemir nije beskonačan.

Svemir je dakle, prostorno konacan.

72

Page 64: Stevan Bošnjak OPUS

ПОСЛАНИЦА ОРФЕЈУ∞

Кажем Ти Орфејуда ће на крају Света

сав материјални Универзум у тонове прећи

Музика ће Свет сменитиСав ће Свет Музика постати

kрешчендо материје која Новом Небу даје најбоље од себе

Каg нестајуиз Oвог Постојања

Каg песма постају својаНа обали мора

најлепше певају палме

Тако Свет одлази-тако се Свет рађаи Ти

Омфал, Уробор и Симорг узвишених метаморфоза

Из Свега Све и Све у Све

Из Ајнштајнове релације која веже масу и квадрат брзине светлости са Планковом константом и фрекфенцијом Мири материју, простор, кретање, време,

филозофе, научнике, вернике, уметникелепо, муgро, узвишено, тачно…

из те једначине као мале ноћне музике од бројева ко нота изаткане

помни и доброхотни посматрач уочиће да се сва маса Свемира

у фрекфенцију може преобразитиу тонове, у музику

Сав Свемир у песму своју

Етида Нашег Неба Пева: …gесет на пеgесет шест грама…

масу квантне гране што је Свемиром зовемо

250

Page 65: Stevan Bošnjak OPUS

Лак је, гле, као перо додир прстаИ ево преображаја:…gесет на сто три херца…

Прст божански ако је на харфи небескојИл на лири

Њему наличан

Две космичке Музике о којима Гандарве зборе вечност

из Приче ове истичу

Музика Ужасау којој Свемир сав

у један колосални урлик усисан буде

ил Музика Другау којој тон по тон лагодно нестаје

у опојној сонати доконог предвечерја Довољно времена Биће

да предмет сваки и сваки створ у песму потоне своју и сам песма да постане

Овај путову Златну Стазу

твоја је започела лира

Кажем ти Орфеју:Замисли бескрајна поља тонова

као поља лаванgе, јагоgа и менте као носталгију осамних обала у gубоку јесен

По њима пљуште елегичне кише Џона ЛенонаПаgа измаглица у мирисе зрелих шума

Певају осеке и плиме

Замисли све те фуге, ноктурна, ораторијумемисе и маgригале

сонате, елегије, канцоне и фантазијеузвишене корале, токате, кантате

преg Роgом из ког потичеш и ког си својом Песмом почео gа мењаш

На kрају Симфоније Златне СтазеИнструменти који Тонове створише

Постаће Тонови сами

251

Page 66: Stevan Bošnjak OPUS

Потомци БоговаПретци

252

Page 67: Stevan Bošnjak OPUS

POSLANICA HERAKLITU

ILI

O SUŠTINAMA

Masa i prostor su inverzije /vidi poslanicu Karlu Seganu/, a njihov proizvod je konstantan.

Ovaj odnos definiše moja osnovna formula:m . p const. 2,202 . 10 -37c.g . h/c

/MASA /m const./p, za p 0,∞ m ∞,0/ PROSTOR / p const./m, za m 0,∞ p ∞, 0

U odnosu prema površini / n / inverzije su i dužina / a / i širina / b /, pa:a . b n

a n/b , b n/aza b 0, ∞ , a ∞, 0 i obratno

Primer za opkladu:

Kada bi Bog zgusnuo prostor zapremine, recimo hiljadu kubnih svetlosnih godina, najpraznijeg međugalaktičkog vakuuma / može i milijardu - za ljubitelje manje kritične gustine/, u opkladu da bi od tog prostora stvorio poveću Planetu.

Ako uradi suprotno, u opkladu da bi Bog od poveće Planete / ako je ravnomerno razredi na prostor zapremine hiljadu kubnih svetlosnih godina-ili milijardu!/ dobio najprazniji međugalaktički vakuum.

Ovo je namerna simplifikacija, čija je bit da pokaže da su prostor i masa dva vida iste stvarnosti, da su prostor i masa opoziti čiji je proizvod uvek konstantan.

253

Page 68: Stevan Bošnjak OPUS

ДИМЕНЗИОНЕ ДЕФИНИЦИЈЕ

1. Линија је коначна површина бесконачног обима.2. Линија није бесконачна површина бесконачног обима,али као

коначна површина бесконачног обима према бесконачној површини бесконачног обима има оgнос неоgређености.

3. Само се коначна површина може претворити у линију која је коначна површина бесконачног обима.

4. Оgнос бесконачне површине бесконачног обима и линије као коначне површине бесконачног обима-неоgређен је.

5. Дуж је сегмент/gео/ линије ограничен са оба краја.6. За gуж не важе ставови из тачака 1.2.3. и 4.7. Линија настаје или/и/ свођењем ширине на 0,или gужине на 0.

Услов је gа то свођење не буgе истовремено.У случају истовремености gобија се/настаје/ тачка.

8. Истовременим свођењем и gужине и ширине површине на нулу gобија се тачка.

9. Како тачка настаје истовременим свођењем ширине и gужине површине на нулу, то је тачка увек потенцијална /буgућа/ површина у обрнутом процесу-процесу gокиgања тачке истовременим настанком ширине и gужине. Исти логички процес важи и за оgнос тачке и запремине. Запремина би била експанзија/експлозија/ тачке а тачка би била имплозија запремине. Тачка настаје урушавањем запремине и свођењем свих њених gимензија на нулу. Обратно пак из тачке настаје запремина. Тачка у себи саgржи виртуалне gимензије које се сукцесивном или симултаном експанзијом остварују у облику линије,површине и/или/ запремине/тела/.

10. Тачка је ограничена површина нултог обима gок је линија ограничена површина неограниченог обима.

11. Свођењем ширине или gужине површине у разним временским интервалима на нулу gобија се линија.

12. Поновимо: Линија је ограничена површина неограниченог обима. Тачка је ограничена површина нултог обима. Оgнос између ограничене површине неограниченог обима који се зове линија и неограничене површине неограниченог обима/који се зове запремина ограниченог обима/је неоgређен.

13. Запремина постаје површина тако што јој висина постаје 0.14. Ограничена запремина нулте висине је неограничено велика

површина бесконачно великог обима.

254

Page 69: Stevan Bošnjak OPUS

15. Оgнос између неограничено велике запремине и ограничено велике запремине нулте висине а који се зове неограничено велика површина неограниченог обима, је суштински оgнос трансформације gимензија.

16. Свака ограничено велика запремина се може претворити у неограничено велику површину.

17. Свака ограничено велика површина може се претворити у неограничену линију.

18. Свака линија може се претворити у неограничен број тачака.

19. Да би се gимензије нижег реgа претвориле у gимензију вишег реgа потребно их је множити бесконачан број пута. Бесконачно много тачака gаје линију,бесконачно много линија gаје површину,бесконачно много површина gаје запремину. Да би се gимензија вишег реgа свела на gимензију нижег реgа потребно је свођење на нулу јеgне њене gимензије. Свођењем висине на нулу тело постаје површина,свођењем ширине/или gужине/површине на нулу,површина постаје линија,свођењем gужине линије на нулу линија постаје тачка. Истовременим свођењем ширине и gужине на нулу површина постаје тачка,а истовременим свођењем висине,ширине и gужине на нулу тело постаје тачка.Урушавањем/свођењем/ запремине/тела/у/на/0,по јеgној gимензионој оси,gобијамо површину,по gве-линију,по три-тачку и обратно-експанзијом тачке по јеgној gимензионој оси gобијамо линију,по gве-површину,по три-тело/запремину/.

20. Димензиони конвертори који претварају gимензије навише и наниже су: 0 и ∞

21. Дужина/а/ је инверзија ширине/б/ и обратно за коначну површину/п/

а . б па п/бб п/аза б 0 а ∞за б ∞ а 0 и обратно22. Површина/п/ је инверзија висине /х/ и обратно, за коначну

запремину/в/ п . х вп в/хх в/п

255

Page 70: Stevan Bošnjak OPUS

за х 0 п ∞за х ∞ п 0и обратно

23.Каgа су у питању бесконачна површина и бесконачна запремина,рачун је сложенији у оgносу на рачун за коначну површину и коначну запремину, пошто се увоgи и појам неоgређености/н/∞ .∞ ∞∞ .0 н0 .∞ нк .∞ ∞∞ .к ∞

У свему осталом важи иста логика gимензионог рачуна као и за коначне површине и коначне запремине.

DIMENZIONI RAČUN

d dimenzija

1. tačka . ∞ linija ili 0d . ∞ 1d2. linija . ∞ površina ili 1d . ∞ 2d3. površina . ∞ telo ili 2d . ∞ 3d

Odavde sledi da je:

4. ∞ linija/tačka, ili ∞1/0 5. tačka linija/∞ ili t 1/∞ 6. ∞ površina/linija ili ∞ 2d/1d

7. linija površina/∞ ili 1d 2d/∞8. ∞ telo/površina ili ∞ 3d/2d9. površina telo/∞ ili 2d 3d/∞

tačka 0 . 0 . 0linija 0 . 0 . 1površina 0 . 1 . 1zapremina 1 . 1 . 1

256

Page 71: Stevan Bošnjak OPUS

Jedan plastičan primer:

Zamislimo sada površinu od 1 hektar. Njene su dimenzije 100 puta 100 metara a obim 4 puta 100 tj. 400 metara.Taj hektar može imati i obim od 500 metara za širinu od 50 i dužinu od 200 metara.Isto može imati i obim od 2020metara za dužinu od 1000metara i širinu od 10.Isti je hektar i pri dužini od deset kilometara i širini od 1metar ali je tada obim 20002metra.I tako unedogled do beskonačno velike dužine a beskonačno male širine i beskonačno velikog obima.Na taj se način dobija od površine linija koja zato i jeste konačno velika površina beskonačno velikog obima.

Otuda ∞ . 0 linija /1d/ širina . dužina . visina 3d /telo/ širina . dužina . 0 2d /površina/dužina/ a //ili širina//b/ . 0 . 0 1d /linija/, ili: ∞ . 0 a . 0 . 00 . 0 . 0 0d /tačka/

0 . ∞ 1d /linija/linija . ∞ 2d /površina/površina . ∞ 3d /telo/

Drugi plastičan primer:

Evo primera kako tvarna/realna/ kosmička linija-struna,koja se pruža s kraja na kraj Univerzuma, nastaje od površine od 1m2:

Iz opšte formule: dužina . širina površinasledi: dužina kosmičke strune . X širine strune 1m2

15 milijardi svetlosnih godina dužine strune . X širine strune 1m2

257

Page 72: Stevan Bošnjak OPUS

X 1/15 mld sv. god, što je ujedno i širina kosmičke strune,odnosno struna koja se proteže s kraja na kraj univerzuma i dužine je 15 mld sv.god.je inverzne širine,odnosno 1/15 mld.sv.god.Ovo za površinu od 1m2

Dužina je inverzija širine i obratno za konstantnu površinu.

Debljina kosmičke strune dužine prečnika Univerzuma, za površinu od 1m2, je oko 10-34 cm., tj. 1o19 puta ima manji prečnik od elektrona /prečnik manji deset miliona biliona puta/.

PRILOZI

1. O opažajno-pojmovnoj mapi prostornih dimenzija

I Termini:

pds – prostor dimenzioni svet

n – broj dimenzija prostora

grs – geometrija realnog sveta

o – objekt-telo

pd – prostor-dimenzija

pdk – prostor-dimenziona kocka

II Postulati:

P1. Broj koordinata potrebnih za potpuno određivanje položaja svake tačke prostora, određuje broj dimenzija dotičnog prostora.

P2. Broj merenja koji je potreban da bi se odredio položaj neke tačke jednak je broju dimenzija dotičnog prostora.

P3. Opažajno-kognitivna mapa pd operiše Univerzumom u kom postoje: objekti, relacije među objektima i operacije nad objektima u okviru uspo-stavljenih relacija među objektima. Objekti, relacije i operacije u Univerzumu mogu biti materijalne prirode ali i proizvodi duha i mislene delatnosti.

258

Page 73: Stevan Bošnjak OPUS

P4. U psihološkom univerzumu, prostorne dimenzije su Euklidskog karaktera. Rimanovi i Lobačevskog prostori se tretiraju kao psihološke činjenice niske korelacije sa opažajno-kognitivnim prostorom. Euklidski prostor visoko korelira sa opažajno-kognitivnim (pojmovnim) prostorom.

P5. Psihološko poreklo pojma prostora je mentalna embriologija koja počinje sa grs (geometrijom realnog sveta, 3 pds), a razvija se tumačenjem prostora viših redova apstraktnosti, koji izrastaju iz grs, odnosno 3 pds.

P6. Postoji visoka korelacija između opažajnog 3 pds i pojmovnog prostora, s tim da je pojmovni prostor obuhvatniji, tj. 3 pds je sadržan u pojmovnom (pojmovni prostor uvodi relacije, operacije, transformacije nad objektima kako opažajnog tako i neopažajnog prostora, odnosno kako geometrije realnog sveta, tako i mentalne geometrije).

III Definicije:

1. opšte definicije

Iz svake površine n pds moguće je stvoriti (n−1) pds.

Iz svake linije n pds moguće je stvoriti (n−2) pds.

Iz svake tačke n pds moguće je stvoriti (n−3) pds.

ili

(n−1) pds je površina n pds

(n−1) pds je linija (n+1) pds

(n−1) pds je tačka (n+2) pds

odnosno

n pds je površina (n+1) pds

n pds je linija (n+2) pds

n pds je tačka (n+3) pds

Uopštavanjem ovog pravila na pozitivne i negativne prostorne dimenzije dobijamo sledeće relacije:

(−n) pds je površina (−n+1) pds

(−n) pds je linija (−n+2) pds

(−n) pds je tačka (−n+3) pds

259

Page 74: Stevan Bošnjak OPUS

n pds je površina (n+1) pds

n pds je linija (n+2) pds

n pds je tačka (n+3) pds

2. pojedinačne definicije

6 pds je površina 7 pds, linija 8 pds, tačka 9 pds

5 pds je površina 6 pds, linija 7 pds, tačka 8 pds

4 pds je površina 5 pds, linija 6 pds, tačka 7 pds

3 pds je površina 4 pds, linija 5 pds, tačka 6 pds

2 pds je površina 3 pds, linija 4 pds, tačka 5 pds

1 pds je površina 2 pds, linija 3 pds, tačka 4 pds

0 pds je površina 1 pds, linija 2 pds, tačka 3 pds

−1 pds je površina 0 pds, linija 1 pds, tačka 2 pds

−2 pds je površina −1 pds, linija 0 pds, tačka 1 pds

−3 pds je površina −2 pds, linija −1 pds, tačka 0 pds

−4 pds je površina −3 pds, linija −2 pds, tačka −1 pds

−5 pds je površina −4 pds, linija −3 pds, tačka −2 pds

−6 pds je površina −5 pds, linija −4 pds, tačka −3 pds

IV generalizacija

Nad svakom površinom 4 pdk moguće je podići 3 pdk, nad svakom linijom 5 pdk moguće je podići 3 pdk, nad svakom tačkom 6 pdk (prostor-dimenzione kocke) moguće je podići 3 pdk (znači bezbroj)

ili

3 pdk je površina 4 pdk, linija 5 pdk, tačka 6 pdk, odnosno 6 pdk sadrži beskonačno mnogo 3 pdk.

Može se zaključiti da je, iz svake tačke 6 pds (prostor-dimenzionog sveta) moguće izgraditi 3 pds i objekte 3 pds.

Iz jedne tačke 5 pds moguće je izgraditi 2 pds.

Iz jedne tačke 4 pds moguće je stvoriti 1 pds.

Iz jedne tačke 3 pds moguće je stvoriti 0 pds.

260

Page 75: Stevan Bošnjak OPUS

Isto je da iz

tačke 6 pds sledi 3 pds

linije 6 pds sledi 4 pds

površine 6 pds sledi 5 pds, itd.

Zaključak

Celokupan naš Euklidski Univerzum je tačka jednog 6-dimenzionog Univerzuma, ovaj pak, tačka jednog 9-dimenzionog i tako ad infinitum.

261

Page 76: Stevan Bošnjak OPUS

2. O koeficijentima transformacije

1. Iz jednačine za energiju

vidimo da se izdvajaju dve fundamentalne skupine ontoloških entiteta koje čine fizikalni univerzum:

Datosti ili promenljive ili kategorije, i

Takvosti ili zakoni ili konstante.

Fundamentalne kosmološke datosti su masa, frekvenca (vreme), prostor, kretanje (brzina) i toplota (temperatura), koje se redom beleže sa: m,v(t), r, ν, T.

Fundamentalne kosmološke takvosti ili konstante su: brzina svetlosti, kvant dejstva, elementarni naboj, gravitaciona konstanta i Bolcmanova konstanta, koje se redom beleže sa: c, h, g, γ, k i imaju u ovom Svemiru zadatu vrednost koja je takva i samo takva i zato ih nazivamo takvostima.

Ovo znači da će svi kosmosi uvek imati iste Datosti ili kategorije ili promenljive, ali uvek različite Takvosti ili konstante ili zakone.

Konstante su diferentia specifica različitih univerzuma i u ovom, našem javljaju se upravo sa takvim i samo takvim brojnim vrednostima koje ovde navodim

Pored fizikalnih postoje i matematičke, transcedentalne konstante, kao broj π, imaginarni broj ( ), broj e i mnogi drugi koji uređuju naš Univerzum. Sve su to Takvosti nad Datostima. To znači da svaki kosmos ima neponovljive, samo jednom, za taj kosmos, i ni jedan drugi, važeće Takvosti i večne za sve kosmose iste Datosti.

2. U ovom univerzumu sve Takvosti i Datosti podležu kategorisanju u:

– objekte,

263

Page 77: Stevan Bošnjak OPUS

– operacije nad objektima,

– relacije među objektima.

3. Postoji bezbroj objekata, bilo fizikalne, bilo simboličke (psihološke) prirode.

Postoji samo jedna relacija među objektima, relacija jednakosti.

Postoje samo dve operacije nad objektima u okviru relacije jednakosti, operacije deljenja i množenja.

Postoje koeficijenti transformacije koji su količnici objekata u relaciji jednakosti ( ).

Postoji onoliko koeficijenata transformacije koliko je objekata, znači besnonačno mnogo.

Postoje dakle, u svetu objekti, relacija jednakosti među objektima, operacije množenja i deljenja nad objektima u relaciji jednakosti i koeficijent trans-formacije kao količnici dva (ili više) objekta u relaciji jednakosti.

Primeri:

1.1.

1.2.

1.3.

1.4.

1.5.

1.6.

1.7.

1.8.

1.9.

264

Page 78: Stevan Bošnjak OPUS

1.10.

1.11.

4. Npr: , ali i

gde

5. Ovo važi za sve relacije i objekte ovog svemira (za kategorije ili datosti; za takvosti; za fizikalne ili psihološke objekte, svejedno).

Odnos dva objekta (sam odnos) opozita ili ne, svejedno, je relacija (odnos) jednakosti.

Tako, kažem da je crno u jednakom odnosu sa belim, kao što je i belo u jednakom odnosu sa crnim (čim su u odnosu).

Različitosti objekata univerzuma su nižeg, (fenomenološkog) nivoa – različitosti su fenomeni.

Na najdubljem nivou objekti su jednaki.

Na primer, reći: zeleno jednako konj, deluje na prvi pogled besmisleno, ali na najdubljem nivou i zeleno i konj se, u krajnjem, svode na kvantnome-haničke principe i relacije.

I zeleno i konj su produkti nekog tipa frekvence, ili pojednostavljeno, i konj i zeleno su produkt atomske delatnosti.

Zato je fundamentalna kategorijalna relacija ovog svemira, jednakost, a sve pojavne različitosti od nje nastaju.

Tako:

crno jednako belo

ili

toplo jednako hladno

ili

svetlo jednako tamno

ili

265

Page 79: Stevan Bošnjak OPUS

život jednako smrt i obrnuto,

za postojanje nekog koeficijenta transformacije koji je ništa drugo do sam odnos ovih opozita. Kad dve različitosti dovedemo u vezu sigurno ćemo naći ono što im je zajedničko, i na kraju, i jednakost iz koje su obe proistekle.

266

Page 80: Stevan Bošnjak OPUS

3. O inverzijama

Termini

– poluprečnik atomskog jezgra.

– odnos snaga sila: Jaka

– elektromagnetna

– slaba

1 – gravitacija

– snaga Jake atomske sile u odnosu na Gravitaciju

1 – snaga Gravitacije u odnosu na Jaku atomsku silu

R cm – poluprečnik Vasione

– svetlosna godina

Postulati o opozitima

Prvi Postulat o Opozitima glasi: Jednakost proizvoda Opozita važi skroz naskroz.

Drugi postulat o Opozitima glasi: Proizvod Opozita je konstantan.

Definicije

Opoziti su krajnje suprotnosti.

Opoziti su obrnuto proporcionalni.

Primeri za filozofske opozite su: Biće i Nebiće, Ništa i Nešto, Pozitivno i Negativno, Maksimalno i Minimalno, Beskonačno i Konačno, Ograničeno i Neograničeno, Povratno i Nepovratno, Život i Smrt, Prošlost i Budućnost itd.

Primeri za fizikalne opozite su: Materija i Antimaterija, Čestica i Antičestica, Masa i Zračenje, Entropija i Entalpija, Kretanje i Mirovanje, itd.

Iz gornje definicije, a na osnovu prethodna dva Postulata o Opozitima, proističe stav da je proizvod mase i zračenja uvek konstantan.

Odnosno:

267

Page 81: Stevan Bošnjak OPUS

Pošto se masa može napisati kao , a talasna dužina kao

sledi da , odnosno proizvod mase i toj masi pripadajućeg talasa, ili proizvod talasa i tom talasu pripadajuće mase, uvek je konstantan i ta konstanta je: .

Sud

Prva ili Kategorijalna Premisa glasi:

Opozit ´ Opozit = Opozit ´ Opozit

Prvi izvod Prve ili Kategorijalne Premise glasi:

Maksimum ´ Minimum = Minimum ´ Maksimum

Druga ili Atributarna Premisa glasi:

Prostor ´ Sila = Prostor ´ Sila

Prvi izvod Druge ili Atributarne Premise glasi:

Najveći prostor ´ Najslabija sila = Najmanji prostor ´ Najjača sila

Zaključak: na osnovu gornje dve premise zaključujemo da će proizvod najvećeg fizičkog prostora i najslabije fizičke sile i proizvod najmanjeg fizičkog prostora i najjače fizičke sile biti jednaki.

Ovo dalje znači da je: proizvod poluprečnika atomskog jezgra i jake atomske sile, jednak proizvodu poluprečnika Vasione i gravitacione sile, odnosno proizvod najmanjeg fizičkog prostora i najjače fizičke sile, jednak je proizvodu najvećeg fizičkog prostora i najslabije fizičke sile.

Formula

Odavde lako možemo naći poluprečnik Vasione jer

Odavde sledi da je , odnosno , ili , a to je vrednost poluprečnika Vasione (R) reda svetlosnih godina (negde oko 11 milijardi svetlosnih godina).

Opšti zaključak

Iz Postulata o Opozitima proističe zaključak da, ukoliko postoji Singularitet, onda postoji i beskonačno veliki Kosmos.

268

Page 82: Stevan Bošnjak OPUS

Pošto bi Singularitet bio proizvod beskrajno malog /ili nultog/ prostora i beskonačno jake sile, a Kosmos pak, proizvod beskonačno velikog pro-stora i beskrajno male (nulte) sile, odnosno formirali bi opozitnu jednakost:

nulti prostor ´ beskonačno velika sila = beskonačni prostor ´ nulta sila

Iz Postulata o Opozitima sledi takođe i da je proizvod minimalnog i maksimalnog prostora, takođe i minimalne i maksimalne sile konstantan:

Odavde sledi da:

Kako sila gravitacije nije beskonačno mala, to ni Kosmos nije beskonačno prostoran, a kako ni jaka atomska sila nije beskonačno velika, to ne po-stoji ni beskonačno mali prostor, odnosno Singularitet.

Oba koncepta (i Singularitet i beskrajno veliki Kosmos) su samo teorijski koncepti, fizikalno oni imaju granice, koje smo maločas naznačili i odredili.

Specifičan vid Opozita su i Život i Smrt i Prošlost i Budućnost, pa tako i za njih važe gornja načela, tj. proizvodi ovih opozita su konstantni, odnosno ti su opoziti obrnuto proporcionalni: rastom prošlosti opada budućnost i obratno.

269

Page 83: Stevan Bošnjak OPUS

4. O opozitnim i neopozitnim parovima entiteta fizikalnog univerzuma sa koeficijentima transformacije i inverzije

Definicije:

Entitet je ono što nije svodljivo na nešto jednostavnije.5. Fizikalni entiteti su: vreme, frekfencija kao inverzija vremena, prostor

i masa.6. Opozitni su oni parovi fizikalnih entiteta čiji je proizvod konstantan.7. Neopozitni su oni parovi fizikalnih entiteta čiji proizvod nije

konstantan.8. Ova poslanica delom počiva na prethodnih jedanaest poslanica,pa

je,da bi se ona potpuno razumela, potrebno proučiti i prethodne poslanice.

Legenda:

Masu obeležavamo malim mProstor obeležavamo malim lambda / λ /Vreme obeležavamo malim tFrekfenciju obeležavamo malim ni / ν /Odnos vremena i frekfencije je inverzan: t=1/νTakodje važi: mc²=hν , kao i: c= λν

*

Razmotrimo sada sledeće parove fizikalnih entiteta:vreme-masafrekfencija-masavreme-prostorfrekfencija-prostormasa-prostorvreme-frekfencija

Proizvod vremena i mase, daje dimenzionu konstantu:t • m= 1/ν • hν/c² = h/c² = const.

270

Page 84: Stevan Bošnjak OPUS

Proizvod frekfencije i mase, ne daje konstantu:1/t= νν • m= ν • hν/c²=h/λ²

Proizvod vremena i prostora: ne daje konstantut • λ= 1/ν • λ= λ/ν1/ν • λ= 1/ν • c/ν = c/ν²

Proizvod frekfencije i prostora, daje dimenzionu konstantu:ν • λ = c =const.

Proizvod mase i prostora, daje dimenzionu konstantu:m • λ= h/c= const.

Proizvod vremena i frekfencije, daje bezdimenzionu konstantu:t • ν= t • 1/t= 1= const.

Uočavamo da smo dobili niz od tri dimenzione i jedne bezdimenzione konstante: c, h/c, h/c², 1

Zaključujemo da postoje četiri opozitna i dva neopozitna para fizikalnih entiteta,Podsetimo se da su opozitni oni parovi čiji je proizvod konstantan, a da su neopozitni oni parovi čiji proizvod nije konstantan.

271

Page 85: Stevan Bošnjak OPUS

KOEFICIJENTI TRANSFORMACIJE

Prvi par koeficijenata transformacije je onaj kojim se masa transformiše u

prostor i prostor u masu.

Drugi par koeficijenata transformacije je onaj kojim se vreme transformiše u masu i masa u vreme.

Treći par koeficijenata transformacije je onaj kojim se prostor transformiše u vreme i vreme u prostor.

PRVI PAR

m=λ, za: m=ρλgde ρ=m/λ. Pošto je m=hν/c²ondaρ1=hν/c²λ. Ovo je koeficijent transformacije mase u prostor.Odgovaraju]i račun kaže da je koeficijent transformacije prostora u masu inverzan prethodnom i da glasi: ρ2=c²λ/hνOdavde sledi: ρ1 • ρ2=const.=1

DRUGI PAR

t = m, za t = r3m Sledi: r3 = t/mza m=h/c², dobijemo r3 = c²/h²Ovo je koeficijent transformacije vremena u masu.

272

Page 86: Stevan Bošnjak OPUS

Odgovarajući račun pokazaće da je koeficijent transformacije mase u vreme inverzan prethodnom: r4= h²/c²Njihov je proizvod konstantan: r3 · r4= const.=1

TREĆI PAR

l= t , za: l= r5tSledi da: r5 = l/t , [to znači da: r5=cOvo je koeficijent trensformacije prostora u vreme i zove se brzina svetlosti.Odgovarajući račun će pokazati da je koeficijent transformacije vremena u prostor inverzan prethodnom: r6 = 1/cNjihov je proizvod konstantan: r5 · r6= const.=1

FIZIČKE INVERZIJE I OČIGLEDNA PITANJA

*

Inverzija vremena je frekfencija i obratno

t • ν = t • 1/t = 1/ν • ν = const. = 1Inverzija sekunde je Hertz i obratno.

*Šta je inverzija prostora?λ• ? = λ• 1/λ = const. = 1Šta je inverzija santimetra?

*Šta je inverzija mase?m • ? = m • 1/m = const. = 1Šta je inverzija grama?

*

273

Page 87: Stevan Bošnjak OPUS

Svrha ovih očiglednih pitanja je u tome, da se pokaže da, sve inverzije u Svemiru / materija i antimaterija, gravitacija i antigravitacija, etc.etc./, potpadaju pod opšti Zakon o Opozitima / postuliran u 10.Poslanici-Karlu Saganu / I da u njemu traže krajnje odgovore. Ovde treba istaći da je pojam opozit kategorijalan, dok pojam iverzija to nije, tj. invezija je podskup skupa opozita /napr. Talas i čestica nisu inverzije,ali su opoziti, život i smrt nisu inverzije ali su opoziti, entropija i entalpija nisu inverzije ali su opoziti etc.etc./

Aneks: DIMENZIONI KONVERTORI

I / RečnikDimenzioni konvertor- transformator dimenzijaΩ- koeficijent konverzije dimenzija / koeficijent transformacije/D- dimenzija prostora: 0D,1D,2D,3D= tačka,linija,površina,telo

II / Fundamentalni dimenzioni konvertori0 = n za 0 = Ω . n gde: Ω = 0/n = 0

gde n = 0,1,2,3,…kn = 0za n = Ω . 0gde Ω = n/0 = ∞

Proizvod fundamentalnih dimenzionih konvertora daje Ontološku Jedinicu / ovde u smislu:

Jeste, Biva, Postoji = 0 . ∞

III / Specifični dimenzioni konvertori

0D = 1D / konverzija tačke u liniju/0D = 2D / konverzija tačke u površinu/0D = 3D / konverzija tačke u telo/za Ω = 0/1, 0/2, 0/3, sledi da: Ω = 0

274

Page 88: Stevan Bošnjak OPUS

*1D = 0D / konverzija linije u tačku/2D = 0D / konverzija površine u tačku/3D = 0D / konverzija tela u tačku/za Ω = 1/0, 2/0, 3/0, sledi da: Ω = ∞*1D = 2D / konverzija linije u površinu/1D = 3D / konverzija linije u objekt /2D = 1D / konverzija površine u liniju/2D = 3D / konverzija površine u telo-objekt/3D = 1D / konverzija tela u liniju/3D = 2D / konverzija tela-objekta u površinu/za: Ω = 1/2, 1/3, 2/1, 2/3, 3/1, 3/2

IV / Broj dimenzionih konvertoraPostoji ukupno osam dimenzionih konvertora:Ω = 0, 1/2, 1/3, 2/1, 2/3, 3/1, 3/2, ∞

V / Definicije-Beskonačnost pretvara/konvertuje/ jednodimenzioni svet-liniju u nul-dimenzioni svet-tačku.-Beskonačnost konvertuje dvodimenzioni svet-površinu u nul-dimenzioni svet-tačku.-Beskonačnost konvertuje trodimenzioni svet/ objekte, masu, tela, Kosmos/ u nul-dimenzioni svet-tačku.-Beskonačnost konvertuje Nešto/ 3D svet/, u Ništa/ 0D svet/.-Beskonačno rasprostrt Svemir ne poseduje ni jedno telo,ni jednu površinu,ni jednu liniju jer sva tela,sve površine i sve linije postaju tačke.U beskonačno rasprostrtom Svemiru nestaju Treća,Druga i Prva dimenzija. Takav Svemir je nul-dimenzion.

Kako u Ovom Svemiru postoje objekti-trodimenzioni svet,to je dokaz da Ovaj Svemir nije beskonačan.Svemir je dakle, prostorno konacan.

275

Page 89: Stevan Bošnjak OPUS

POSLANICA DOSTOJEVSKOM

ili

TRAGAJUĆI ZA HADERAHOM

Kažem Ti Fjodore da je Haderah spasitelj, naroda, nacije, čovečanstva, spasilac duha i svesti vasione...spasilac planetarnog i vasionskog života, objedinitelj živog i neživog, obogotvoritelj, tvoritelj Zlatne Staze, veliki učitelj, probudjeni, prevodilac preko reke vremena, predvodnik dobra, vrhovni svetski sudija, katabaza božija i božji pomazanik, avatar božiji, pejgamber, vrhovni prorok, Čovek /zaključno sa Četvrtim. Peti, Šesti i poslednji-Sedmi Haderah mogu,ali i ne moraju biti ljudi - mogu pripadati ljudskom rodu, ili nekoj drugoj inteligencija svemira ili stvorenim bićima/.

Haderah je Fjodore i tirtikara, tatagata, sin božji,vrhovni mudrac, mesija, saošin, ujedinitelj Sveta, vrhovni vojskovođa i uzvišeni ratnik kakav bi Aleksandar, sakjamuni /utihli mudrac kad sve prođe i kad ispuni zemne zadatke/, velika duša sveta...

276

Page 90: Stevan Bošnjak OPUS

GAUSOVA KRIVA KAO HADERAHanski KLJUČ

To je Fjodore kriva distribucije kvantiteta od centralne tendencije levo i desno.

Po njoj se distribuira inteligencija ljudskog roda, baš kao i distribucija zvezda u galaksiji, baš kao i lideri čovečanstva.

Univerzalno je ona oruđe za upoređenje raznolikih fundamental-nih skupova.

Raspoređuje se od minus tri sigma, preko minus dva sigma i minus jedan sigma, do plus jedan sigma, preko plus dva sigma, do plus tri sigma.

Celokupno čovečanstvo se, na osnovu inteligencije, a što je nepromenljivo kao i genetski kod, deli na osam bioloških razreda:

1/ Od centralne tendencije do minus jedan sigma, kom pripada 34,13 posto celokupne populacije, su prosečno inteligentni do fiziološki tupi.

2/ Od minus jedan sigma do minus dva sigma, kom pripada 13,59 posto celokupne populacije, su moroni.

3/ Od minus dva sigma do minus tri sigma, kom pripada 2,15 posto celokupne populacije, su debili.

4/ Od minus tri sigma do kraja leve strane Gausove krive je 0,125 posto od celokupne populacije, su idioti.

5/ Od centralne tačke/tendencije/do plus jedan sigma, nalazi se 34,13 posto celokupne populacije i to su prosečno inteligentni do natprosečno inteligentni.

6/ Od plus jedan sigma do plus dva sigma, nalazi se 13,59 posto od ukupne populacije i to su izuzetno inteligentni.

277

Page 91: Stevan Bošnjak OPUS

7/ Od plus dva sigma do plus tri sigma, nalazi se 2,15 posto od celokupne populacije i to su genijalni.

8/ Od plus tri sigma do desnog kraja Gausove krive, nalazi se 0,125 posto od celokupne populacije /nadgenijalni/ i to je zona u kojoj se, Fjodore, traži Haderah.

Ovo je važilo oduvek, i kad je čovečanstvo brojalo šačicu individua, i kad je u srednjem veku posle epidemija kuge bilo svedeno na par stotina miliona jedinki, i kad je 1957. imalo 1,75 milijardi ljudi, i danas 2008. kad ima oko 7,2 milijarde članova, i u budućnosti, kad se broj pripadnika ljudskog roda bude merio bilionima /ali tad ćemo već zaposesti zvezde i druge planetarne sisteme, šireći se Galaksijom i Svemirom/.

Četvri će Haderah započeti tu fazu: ljudsku kolonizaciju Sunčevog sistema, Galaksije i Dubokog Svemira, vodeći čovečanstvo putem vrsnog uzdizanja, pantropije i teraformiranja. Za razliku od prethodna Tri Haderaha koji su Mesije pojedinačnih kultura, rasa i civilizacija / Buda, Isus, Muhamed/, četvrti će Haderah biti Planetarni objedinitelj celoku-pnog čovečanstva.

***

Ovaj raspon od minus tri sigma do plus tri sigma pokriva 99,75 procenata nekog skupa-populacije /zvezda u galaksiji, inteligencije ljud-skog roda, pojavljivanja, distribucije i nalaženja genetskih lidera čovečan-stva itd./. Van 99,750 posto koje pokriva raspon od minus tri sigma do plus tri sigma, nalazi se 0,250 posto, od kojih 0,125 posto pokrivaju krajnje retardirani /levo od minus tri sigma/ a na suprotnom kraju,desno od plus tri sigma nalazi se 0,125 posto nadgenijalnih.Kako je ovo jedina i sveobuhvatna disekcija ljudskog roda,prema snazi, kvalitetu i količini uma, svesti i inteligencije, a kako se četvrti Haderah jedino može pojaviti u ljudskom rodu, to Gausova kriva predviđa da se Haderah, po određenim pravilima, može tražiti, a kad se steknu uslovi i pojaviti, samo u zoni desno od plus tri sigma, odnosno u onih krajnjih 0,125 posto sa desne strane krivulje računajući od nulte-centralne tendencije.

278

Page 92: Stevan Bošnjak OPUS

GENETSKI LIDERI

DNK Vođe.

Vođa je, Fjodore, izvršni organ i koordinator grupe, planer, stvara-lac politike, spoljašnji predstavnik grupe, kontrolor unutrašnjih odnosa u grupi, izvor nagrade i kazni, arbitar-sudija i presudilac, primer za ugled, simbol grupe, zamena za ličnu odgovornost, ideolog grupe, očinska figura, žrtveni jarac kad ustreba /a što je tako često bivalo/, posrednik unutar grupe i predstavnik grupe prema spoljašnjem svetu.

Vođa mora biti opažan kao jedan od nas /presudan značaj identifikacije/, i, a što je izvor nerešivih problema za vođu, kao najbolji od nas, mora da odgovara očekivanjima sledbenika /tu pada njegovo uverenje da je vođstvo božanski status/.

Nas ovde interesuju genetske vođe/onih 0,125 posto/ rođenih da budu vođe najvišeg nivoa.

U odnosu na današnjih oko sedam milijardi ljudi to je oko 8,75 miliona vođa najvišeg nivoa/ ovde je potpuno nebitno da li će oni to i postati, bitno je da su oni po svim potrebnim karakteristikama-sposobnosti i inteligenciji, rođeni da budu vođe najvišeg nivoa/ vođe čovečanstva/.

Stepen daljeg napredovanja ljudskog roda upravo i zavisi od stepena korelacije između genetskih lidera i ključnih pozicija u politici, nauci, ekonomiji...u celokupnoj kulturi i civilizaciji. Što je ta korelacija veća, biće manja negativna selekcija i društvo će napredovati i obratno. Društva u kojima je negativna selekcija, tj. gde je Pozicija veća od Vođe, nazaduju, pošto je za napredovanje bilo kog tipa inteligencija presudan faktor i to što je Položaj viši, pozitivna korelacija između Položaja i ličnosti koja taj položaj zauzima je nužnija. Izbor istinskih / prirodnih/ lidera skroz naskroz - na svim nivoima:politika, ekonomija, nauka, kultura, mediji etc. je ključ daljeg opstanka i budućnosti čovečanstva, ne samo na opštinskom, gradskom, regionalnom, državnom, kontinentalnom, planetarnom već i na širem –vasionskom nivou.

Vođe se isključuju iz svih skupova sem onog u plus tri sigma i onih 0,125 posto do kraja desne strane Gausove krive.

279

Page 93: Stevan Bošnjak OPUS

Lideri čovečanstva dakle, traže se u 2,15 posto populacije /između plus dva sigma i plus tri sigma /i 0,125 izvan plus tri sigma do kraja skupa/.

To čini ukupno 2,275 procenata od ukupne populacije.

U ovom trenutku na oko sedam milijardi ljudi genetskih vođa ima oko 159 250 000. tj. 2,275 posto od ukupnog broja ljudi na planeti Zemlji 2008. godine.

Postoji 6 grupa vođa. Ukupna masa vođa je gornji broj /uslovno rečeno svi su oni sposobni da budu opštinske vođe, i to je prvi nivo izbora-prosejavanja Dalje piramidalno prosejavanje pokazuje da li su sposobni i za nešto više/. Vođe višeg nivoa-gradske vođe čine 2,275 posto od broja opštinskih i to je drugi nivo prosejavanja . Regionalne vođe čine 2,275 posto od broja gradskih i to je treći nivo prosejavanja, državnih vođa ima 2,275 posto od broja regionalnih i to je četvrti nivo prosejavanja. Kontinentalnih vođa ima 2,275 posto od broja državnih i to je peti nivo prosejavanja, a zona u kojoj se može pojaviti Haderah čini 2,275 posto od kontinentalnih vođa-to je zona svetskih-planetarnih vođa i poslednji-šesti nivo prosejavanja.

Ako je ukupan broj vođa/ račun važi za sadašnjih nešto preko 7 milijardi ljudi/ oko 159.250.000 /taktičke vođe/, drugih je oko 3,3 miliona /operativne vođe/, trećih je oko sedamdeset hiljada /regionalne vođe /, četvrtih je oko 1500 /nacionalno-državne vođe/, petih je 33 /kontinentalne vođe/. U ovom vremenu-2008. zona Haderaha/H./ pokazuje broj od 0,688 /svetske vođe/ što znači da nemamo 1,000 kad se očekuje pojavljivanje Haderaha.

Inventar problema čovečanstva i Planete je toliki da pojava Haderaha, kao objedinitelja čovečanstva i Spasioca opšteljudskih vrednosti, kao što su milosrđe, dobrota, solidarnost, ravnopravnost, jednakost, eliminisanje gramzivosti, istina, vera, nada, vizije, očuvanje života, vrsno uzdizanje, nenasilje i poštovanje svetosti života, postaje preka potreba. Seti se Fjodore verskih i krstaških ratova i preklanih u njima...samo je to sećanje dovoljno da pokrene Objedinjenje, a kamoli sav ostali beskrajni dug u bolu, patnji i zverski prosutoj krvi, koji nemerljivo nadilazi sva dobra koja je dosada rod ljudski učinio.

280

Page 94: Stevan Bošnjak OPUS

Ali vratimo se mi, Fjodore ,računu... vidiš da se vođe na putu ka Haderahu šestostruko prosejavaju.

Ako je na današnjih oko sedam milijardi ljudi koeficijent H. /Haderah/ 0,688 to znači da će se Haderah pojaviti u vremenu u kom će na planeti Zemlji živeti oko deset milijardi i dvesta miliona ljudi.

Račun je jednostavan:

7 x 10 9 /trenutni broj ljudi na svetu /= 0,688/ trenutni koeficijent H./

X /broj ljudi na planeti u nekoj budućnosti/ = 1,000/pojava H./

ovo iz odnosa: 7 . 109 : 0,688 X : 1,000

za X=10,2 milijarde ljudi / pojava planetarnog H. /

Suština je u sledećem: potreban je određen kvantitet da bi se pojavio kvalitet. U kvantitetu taj kvalitet čini 2,275 procenata. Nemoguća je pojava planetarnog mesije-Haderaha za mali broj ljudi/ što je manja populacija i spasioci-mesije su lokalniji/.

Kritična masa za pojavu planetarnog vođe, prema proračunu je nešto preko deset milijardi ljudi i tada je koeficijent planetarnog mesije-Haderaha 1,000-tj. On se pojavio i objavio.

Iz jednostavnog računa razmera lako je izračunati da je na milijardu ljudi koeficijent /prirasta/ ka mesiji planetarnog nivoa 0,097. Danas, 2008. godine taj je koeficijent 0,688. On će se pojaviti kad koeficijent bude 1,000 odnosno kad broj ljudi na planeti bude nešto preko deset milijardi.

Dosadašnji Mesije koji su bili osnivači svetskih religija, filozofskih sistema, veliki učitelji, proroci, mislioci, bogoljudi, zlatna su staza ka pojavi Haderaha objedinitelja /čovečanstva/na planetarnom i kosmičkom nivou.

281

Page 95: Stevan Bošnjak OPUS

ČETVRTI HADERAH

Četvrti Haderah je planetarni Mesija.

Četvrti Haderah je uzvišena ličnost na kraju Prve ere čovečanstva i tvorac Druge ere ljudskog roda.

Druga se era čovečanstva završava i započinje Treća dolaskom Petog Haderaha. Treća se era završava i započinje Četvrta dolaskom Šestog Haderaha. Peta se era završava dolaskom Sedmog Haderaha koji je NaHaderah jer je obogotvoritelj vasione i svih bića, koja su ikada živela, u njoj. Šesta era je van naše moći poimanja pošto će to biti Prva era u Vasioni višeg reda postojanja. Biće to, Fjodore, vasiona, u kojoj je Raj tek početna stanica, a Večni Život dokon rajski dan, sa pogledom na bezbednu i obećavajuću budućnost.

EVO KAKO JE TO BIVALO

Buda je čovečanstvu podario nirvanu kao metod pobede nad smrću, i stvorio novu religiju čime je čitave metafizičke svetove preveo u fizikalne i dostupne čovečanstvu. To upravo i jeste suština poslanja-prevođenje metafizičkog u ovaj svet i darovanje ljudskom rodu, kako bi ovaj mogao da napreduje uspinjući se Zlatnom Stazom na čijem je vrhu beskonačno Dobro.

Isus je čovečanstvu podario vaskrsnuće i pobedu nad smrću stvorivši novu religiju i otrgnuvši od metafizičkog sveta čitave sfere transformišući ih u fizikalne i dostupne ljudskom rodu.

Muhamed je stvorio novu religiju i koncept Jednog i Jedinog potpuno metafizičkog boga, čime je, izjednačivši vrhunske metafizikalne i fizikalne sfere, omogućio uzvišeni napredak čovečanstva.

282

Page 96: Stevan Bošnjak OPUS

Mesije-/doplanetarni Haderasi/ se ne porede i svaki je nužno najveći. Јavljaju se kad se pojavi preka potreba za spasenjem, pa je tako i sa Budom, Isusom i Muhamedom.

Prvi je čovečanstvu na dar dao nirvanu

Drugi je čovečanstvu na dar dao uskrsnuće.

Treći je na dar čovečanstvu dao jednog celovitog skroz-naskroz metafizičkog, bezpredstavnog Boga.

Sva trojica su čovečanstvu darovala i po jednu uzvišenu svetsku religiju /budizam, hrišćanstvo, islam/.

HADERASI

Prvi doplanetarni Haderah čovečanstva je bio BUDA/ osnivač svetske monoteističke religije. Pobednik nad smrću i prolaznošću. Metod - nirvana/

Drugi doplanetarni Haderah čovečanstva je bio ISUS /osnivač monoteističke svetske religije. Pobednik nad smrću i prolaznošću. Metod – uskrsnuće/.

Treći doplanetarni Haderah čovečanstva je bio MUHAMED /osnivač monoteističke svetske religije. Prvi stvorio koncept jednog apsolutnog bezpredstavnog Boga/.

Četvrti planetarni Haderah će objediniti čovečanstvo. To nisu mogli da učine pojedinačno ni Buda, ni Isus ni Muhamed. Nije bilo vreme za Četvrtog. Premali je bio broj ljudi na Planeti, Kosmos je bio daleko i fizički i psihički, a metafizikalni svetovi su bili nedodirljivi.

Prva tri doplanetarna Haderaha. su pripremala dolazak Četvrtog-planetarnog objedinitelja i spasioca Našeg Sveta.

283

Page 97: Stevan Bošnjak OPUS

To je Haderah objedinitelj jedne inteligentne rase na nivou Planete.

Četvrti Haderah će biti i pokretač:

Teraformiranja stranih svetova /prilagođavanje stranih svetova čoveku/

Pantropije /prilagođavanje čoveka stranim svetovima i stvaranje novih vrsta hominida-pantropa/

Vrsnog uzdizanja/ davanje prava, a pre svih pravo na život, svim živim bićima naše planete, koja ima i ljudski rod /

Time će biti pokrenute povratne sprege odnosa među vrstama, njihovo bolje uzajamno razumevanje i prihvatanje...biće uzdignuta na najviši nivo svest o svetosti života, ne samo na ovoj Planeti već i u čitavoj vasioni /planetarna i vasionska Ahimsa/.

Peti Haderah će objediniti kosmičku inteligenciju /čovečanstva i drugih kosmičkih svesti /svest, um, duh, dušu vasione/.To je Haderah objedinitelj svih raznorodnih inteligencija Svemira.

Šesti Haderah će objediniti sav život u vasioni /inteligentan, animalni, vegetativni, veštački, virtuelni, kentaurijski, himerički, pantro-pijski,...sve što se, Fjodore, izjasni da je živo, ima mu se priznati da je živo i odatle će baštiniti sva prava...

To je Haderah objedinitelj sveukupnog vasionskog života, dokida-telj evolucije i njenog osnovnog principa-borbe za opstanak i surovosti na njoj zasnovane. Nema, Fjodore, tog božijeg solventa koji može, bilo kakvim parcijalnim dobrom, da namiri sav dug u krvi, te reke i ta mora krvi, patnje i bola, koja je borba za opstanak nanela svojim stvorenjima, sem potpune transformacije evolucije, ukidanjem korena, do tada nužnog zla – borbe za opstanak / suština borbe za opstanak i na njoj nužno izni-kle prirodne selekcije, je patnja svakog oblika: od one male do najveće/.

Sedmi i poslednji Haderah u vasioni, će objediniti sve živo i neživo, dovešće do deifikacije civilizacije i svesti u ovom univerzumu, pripremiće emanaciju u Svet višeg reda postojanja od ovog našeg. To je

284

Page 98: Stevan Bošnjak OPUS

Haderah obogotvoritelj, objedinitelj celokupne Vasione /žive, nežive, duhovne.../. On je vrh Zlatne staze, jahač bezbroja eona, onaj koji otvara Kapiju Raja za sva, ma kad postojala, bića. On je tvorac večnog Dana u Dobru koje zauvek traje .

Ovu Vasionu od njenog postanja do svršetka njenog poslednjeg dana, pohodi sedam Haderaha: tri doplanetarna koji su se objavili od 600. pre n.e. do 2008.n.e., i još četiri, od te godine, do poslednje njene sekunde.

Četiri su Haderaha za čovečanstvo...tri su Haderaha za čovečanstvo i svu vasionu.

Čovečanstvo ne može dalje da se razvija dok ne sazri, ne ujedini se i pomiri sa samim sobom, sa vrstama koje naseljavaju naš matični svet. Tek posle inicijacije objedinjenja čovečanstva i harmoničnog, nenasilnog prihvatanja saživota sa drugim bićima na našoj planeti, sledi nova inicijacija, zrenje i sazrevanje u kosmičkim razmerama-kontakt sa drugim, ekstraterestrialnim svetovima.

Šta dakle, Fjodore, čini četvrti-prvi planetarni Haderah!?

Zauvek ujedinjuje čovečanstvo

Zauvek objedinjuje sve vere i rase čovečanstva

Briše države i granice među državama i ljudima

Okreće lice ka vasioni i širenju ljudskog roda među zvezdama

Započinje programe Vrsnog Uzdizanja

Priprema kontakte sa drugim kosmičkim civilizacijama

Stvara Zakone o jednakom pravu na život /i ne samo na život već i na sve životne tekovine/ svim višim vrstama koje uz čovečanstvo obitavaju na Planeti Zemlji. Potom taj posao nastavlja peti Haderah /vaspostavljajući sva prava i nižim oblicima života/.

***

285

Page 99: Stevan Bošnjak OPUS

Biće to najveća evolutivna inicijacija, u svoj dotadašnjoj istoriji ljudskog roda, i prvi korak sazrevanja u kosmičkim razmerama.

***

Prvi doplanetarni Haderah-Buda, je čovečanstvu podario nirvanu kao put i metod prevazilaženja prolaznosti i smrti i prvu svetsku religiju-budizam, oko 600 p.n.e.

Drugi doplanetarni Haderah-Isus je 600 godina potom, podario čovečanstvu prvo uskrsnuće/koje dolaskom sedmog Haderaha-vasionskog mesije postaje pravilo za svakog pojedinca-svako živo biće/lična pobeda nad smrću/. Stvorio je i drugu svetsku religiju- hrišćanstvo.

Treći doplanetarni Haderah-Muhamed, je napisao svetu knjigu Kuran, podario čovečanstvu jednog apsolutnog Boga koji je bezpred-stavan, kog ne mogu dokučiti ni predstavne ni bezpredstavne misli, ni ejdetske slike. Dao je čovečanstvu i treću svetsku religiju-islam.

Četvrti Haderah čiji se dolazak na osnovu proračuna iz Gausove krivulje očekuje kad čovečanstvo dosegne broj od oko 10.2 milijardi ljudi, će objediniti sve vere i religije /ne ukidajući ni jednu, pošto će objedinjenje svojom kolosalnošću nadići svaku pojedinačnu današnju svetsku religiju i sve današnje svetske religije zajedno/. Biće to Haderah planetarni objedinitelj.

Posle Njega, Ova planeta će biti jedno telo...i kao što sada u pojedincu srce živi samo u telu i ne može van njega, tako će jedno telo biti ceо naš svet...stupiće na Zlatnu stazu /objedinjenje i ujedinjenje Planete Zemlje biće prvi korak na tom eonima dugom putu/, čiji će kraj doći sa sedmim Haderahom...i tad će se svaki pojedinac obogotvoriti, a ceo ovaj kosmos će metamorfozirati i transcendirati u viši oblik postojanja.

Peti Haderah će objediniti svekoliku kosmičku svest...učiniće na višem i obuhvatnijem nivou, ono što će učiniti četvrti Haderah za planetu Zemlju. Ako je polje dejstva četvrtog Haderaha jedna-naša Planeta i Čovečanstvo, onda su to petom Haderahu Vasiona i sve vasionske inteligencije.

286

Page 100: Stevan Bošnjak OPUS

Četvrti je Haderah objedinitelj planetarne svesti jedne inteligentne vrste-čovečanstva, peti je Haderah objedinitelj svekolike vasionske svesti.

Šesti Haderah će objediniti svekoliki vasionski život...svestan i nesvestan... animalan i vegetativan i svaku njegovu formu od virusa i koacervata do najuzvišenijih kosmičkih kultura i civilizacija.

Sedmi i poslednji Haderah će objediniti sve živo i neživo u vasioni, dovešće do deifikacije celog čovečanstva ali i svakog pojedinca, svakog člana ljudskog roda, svakog živog bića i tada će emaniravši u viši nivo postojanja, osvajanjem vrsnog i individualnog Raja, vasiona prestati da postoji.

Na kraju Sveta će sedmi Haderah izbrisati razlike između fenomena i numena, prošlosti i sadašnjosti, između pojavnog sveta i suština...spojiće metafiziku i fiziku, metafizikalne i fizikalne sfere i transformisati ih u Jedan jedinstven nerazlučiv svet. U svetu posle sedmog Haderaha-vasionskog mesije, Čuda će postati moguća i ponovlji-va, dostupna svakom pojedinom stvoru.

Bilo je potrebno, od postanka čoveka, da prođe 30.000-40.000 godina da bi se pojavio prvi doplanetarni Haderah Buda.

Zatim se doplanetarni Haderasi-mesije, relativno brzo javljaju, jer je bilo kritično vreme za ljudsku civilizaciju /ili će se istorijski i civiliza-cijski ubrzano razvijati, ili će imati stopu prirasta tako malu, da bi bez pojava Haderaha i dan danji ljudi živeli jedva iznad skupljačkog, lovač-kog i pećinskog života/.

600 godina posle Bude dolazi Isus a oko 600 godina posle njega Muhamed /oko 600. p.n.e Buda,oko 0. Isus i oko 600. n.e.Muhamed/.

U periodu izuzetno kritičnom za preživljavanje ljudske civilizacije /raspon oko 1200 godina/,javljaju se u pravilnim pulsacijama tri mesije-doplanetarni Haderasi.

Zatim se pojava Haderaha usporava.

287

Page 101: Stevan Bošnjak OPUS

Od Muhameda do pojave četvrtog mesije proćiće oko 1400-1500 godina.

Četvrti Haderah će se po proračunima pojaviti u prvoj trećini 21.veka, /kad ljudski rod bude imao oko 10,2 milijarde članova.

Vreme da se pojavi peti Haderah-objedinitelj svekolike kosmičke inteligencije i svesti, meri se desetinama milijardi godina.

Da se pojavi šesti Haderah /onaj koji će ukinuti osnovni princip evolucije-borbu za opstanak i surovost na njoj zasnovanu/, objedinitelj svekolikog vasionskog života...da sve što živi, živi u miru i slozi i da jagnje ne bude hrana čoveku, nit čovek lavu, nit biljka da je hrana antilopi, nit antilopa leopardu, nit sardela da je hrana delfinu, nit kril kitu...ništa što je živo, bilo svesno bola il ne bilo, ne sme da pati, nit u bolu i sekund da provede darovanoga života...prelazak svih živih bića na ishranu direktnim korišćenjem zvezdanih zračenja-usavršena fotosinteza, tako da će svi oblici života-uključiv i sadašnje evolutivne mesoždere i svaštojede, prerasti u fotosintetske i fototropne.... za ovo će biti potrebne stotine milijardi godina. Neće prestati borba za opstanak, ali će biti preobraćena u neuporedivo blaže forme, sve dok na kraju i potpuno prestane da postoji kao evolutivni princip.

Do pojave sedmog i poslednjeg Haderaha /ostvaritelja i otvoritelja Raja/, koji će objediniti sve živo i sve neživo, da budu u slozi i harmoniji ...da čovek ne udi planinama, a da planine ne bacaju usove na čoveka,da čovek poštuje zemlju, a da se zemlja ne trese pod njim mrveći ga,da se poštuju vode i mora, a da vode i mora ne ude čoveku i svakom živom biću, bacajući se velikim valovima na njega i na obale na kojima obitava, ništeći plod i delo ruku njegovih...

Između šestog i pojave sedmog, poslednjeg Haderaha što će značiti i kraј Ove Vasione i njen ulazak, sa svim što je u njoj u Raj, proći će, Fjodore, najviše vremena - hiljade milijardi godina.

288

Page 102: Stevan Bošnjak OPUS

SAZVEŽĐE ČOVEČANSTVA

Zaratustra /Zoroaster/ /oko 650-700 pre n.e./, prorok, verski reformator, osnivač dualističkog zoroastrizma. Napisao svetske reformatorske tekstove pod imenom Gate/gathe/. Stvorio dualistički poglеd na Vasionu u kome se večno bore dva podjednako jaka principa Dobro i Zlo. Arahat. Dohaderah

Na osnovu Zoroasterovog učenja i moje poslanice o Inverzijama /vidi Pitagorin soj/, proizilazi račun koji kaže da su:

A. Dobro i Zlo, opoziti čiji je proizvod konstantan.

Dobro . Zlo = Const = 1

D = 1/Z

Z = 1/D

što znači, da kad Z = 0, onda

1/O = ∞ = Beskonačno Dobro

a za D = O

Z 1/0 ∞ Beskonačno Zlo

B. Važi, takođe i:

D Z, za

D ӨZ, gde

Ө/ koeficijent transformacije/ D/Z

za Z 0, Ө ∞, za Z ∞, Ө → 0

289

Page 103: Stevan Bošnjak OPUS

***

Svaka pojava Haderaha približava čovečanstvo beskonačnom dobru. To je put koji se meri milijardama godina. Do beskonačnog dobra stićiće čovečanstvo sa sedmim Haderahom i tada će svako živo biće, uključiv i svakog čoveka biti obogotvoreno. U sedam koraka se stiže do beskonačnog dobra i emanacije u vasionu višeg reda postojanja. Prvi je korak započeo sa Budom, drugi sa Isusom, treći sa Muhamedom, četvrti sa planetarnim Haderahom koji dolazi kako je već rečeno, peti sa Haderahom objediniteljem kosmičkog duha, duše, svesti i uma. To će se zgoditi desetine milijardi godina od leta u kom ovo pišem. Šesti Haderah kao šesti korak pojaviće se stotine milijardi godina od ovog trena i on će objediniti svekoliki život vasione. Sedmi, poslednji korak је sedmi Haderah koji će objediniti svekoliku vasionsku prirodu, živu i neživu u Postojanje-Biće, sposobno i spremno da se deifikuje i emanira u viši oblik postojanja i kao celovito Biće i kao svaki njegov deo/jedinka/. I to će se zgoditi hiljade milijardi godina od ovog leta Gospodnjeg 2008.

Pitagora /oko 580-497 pre n.e./, filozof, matematičar, teoretičar, muziko praktičar /uveo lečenje muzikom...tvorac učenja o muzici sfera i kretanja planeta. Tvorac geometrije i najznačajnijeg teorema u istoriji čovečanstva. Tvorac učenja o reinkarnaciji i metempsihozi. Kosmički i planetarni učitelj, ali ne i reformator. Jedan od prvih implicitnih monoteista, jer je Broj smatrao i postulirao kao jedino božanstvo. Stvorio najznačajniju mentalnu aparaturu za osvajanje metafizike-matematiku. Matematika je do danas jedini aparat ljudskog uma, koji se podjednako nalazi u dva Sveta: metafizičkom i fizikalnom. Podjednako je u svetu objekata kao i svetu pojmova-ideja, u svetu noumena je jednako kao i svetu fenomena, tako da iz sveta metafizike crpi svoju bezvremenost i božansku tačnost, a u ovom ga ovaploćuje na način prihvatljiv ljudskom umu. Arahat

Laoce /oko 500 pre n.e./, osnivač taoističke filozofije, učenja i svetske tao religije. Autor, uz Vede, Sutre, Bibliju i Kuran, najznačajnije knjige čovečanstva, Tao te kinga i učenja o simbiotičkom dualizmu Jina i Janga /u svakom je Jinu klica Janga i obratno/. Za razliku od manihejstva i zoroastrizma za koje je dualizam borba dva nepomirljiva principa, taoizam na oba principa gleda dijalektički i transformacijski /jedno može preći u drugo/. Arahat

290

Page 104: Stevan Bošnjak OPUS

Mahaviro /oko 600 pre n.e./. Pobednik reke vremena.Veliki svetski učitelj i reformator. Tatagata i tirtikara. 27. i poslednji Đina. Stvorio najplemenitije kosmičko učenje i religiju o apsolutnom nenasilju-svetosti i aposolutnosti života-Ahimsa, kao i Yogu, metod anticipacije smrti kao najznačajnijeg metafizičkog područja individualne psihe, i njeno prevazilaženje koncentracijom, meditacijom, kontemplacijom, samadhijem i specijalnim vežbama otvaranja i zatvaranja čakri i kundalinija. Velika duša ovog sveta, planete i cele vasione. Arahat. Dohaderah. Kosmička Duša

Imhotep /2700 pre n.e./. Prvi svetski graditelj /planetarni i vasionski arhitekta/, neuporedivo značajniji od Hirama i nije jasno, zašto tajni kultovi nisu njega uzeli za božijeg izabranika velikog zidarstva. Izgradio prvu stepenastu piramidu i uopšte, prvu svetsku kolosalnu građevinu-piramidu u Sakkari. Poštovan i kao bog-lekar. Jedini čovek, za koga ne bi bilo čudno i izmišljeno reći da je sišao sa neba, da je došao sa zvezda u Izidinoj barci /kosmičkom brodu/i doneo tada primitivnom ljudskom rodu /civilizaciju, kulturu, umeće zidanja i arhitekture. Arahat

Isus /oko 8-4 pre n.e.- oko 29 n.е.-tvorac najveće svetske vere-hrišćanstva. Pobednik nad smrću. Vaskrsnuo i vlastitom žrtvom iskupio čovečanstvu pobedu nad prolaznošću /smrt/ i otvorio vrata večnosti /večnog života/. Ovim postao univerzalna i, uz Budu i Muhameda, najznačajnija ličnost čovečanstva. Mesija. Doplanetarni Haderah.

Muhamed /570-632 n.e./ Stvorio novu planetarnu veru. Napisao svetu knjigu Kuran. Postulirao postojanje jednog kosmološkog boga Alaha, jedinog Boga,uz Jahvea, čistog monoteizma - /u hrišćana i u bramanizmu je zbog Trojstva/ Otac-Sin-Duh Sveti, Višna-Brama-Šiva/ sačuvan element politeizma/. Mesija. Doplanetarni Haderah.

Buda /563-483/ pre n.e./. Podario čovečanstvu pobedu nad prolaznošću i smrti kao i Isus. Metod i eshatologija osvajanja večnosti za svakog pojedinca zove se nirvana-utrnuće, ugasnuće, obezželjavanje skroz-naskroz. Stvoritelj svetske religije /budizam/ i kosmičke vere. Mesija. Doplanetarni Haderah.

Ehnaton/1373 pre n.e./ Faraon iz 18 egipatske dinanstije. Prvi svetski, prevremeni, reformator religije. Uveo monoteizam i veru u jednog boga Atona. Veliki filozofski pesnik /himna Atonu/. Arahat.

291

Page 105: Stevan Bošnjak OPUS

Aleksandar Veliki /356-323 pre n.e./ Prvi ujedinitelj raznolikih svetskih civilizacija i kultura, reformator, tvorac 18 Aleksandrija centara svetske duhovnosti nauke i kulture. Tvorac jedinstvene jelinske, prve objedinjene svetske civilizacije, sa jednakim udelom istočnjačkih i zapadnjačkih uticaja. Čovek koji je prvi nakratko ujedinio čovečanstvo i zamalo postao prvi planetarni Haderah. Dohaderah.

Nikola Tesla /1856–1943 n.e./ Prvi čovek koji je poslao elektro-magnetski impuls u Svemir. Prvi kontaktor drugih svetova i vanze-maljskih civilizacija /kosmičkih inteligencija/. Poslednji arahat do pojave Četvrtog Haderaha. Stvorio u laboratoriji ono što Bogovi stvaraju u Jastvu/jezgru/Vasione. Od svih umnih stvorenja najviše se približio sušti-ni Singulariteta i objedinjenja elementarnih Sila. Kao Prometej oteo bogovima ključne tajne Univerzuma: vatru, svetlost, toplotu, elektricitet-elementarni naboj. Značajna područja metafizike transformisao u fizika-lna, darovao ljudskom rodu i svim kosmičkim rasama. Ovaploćenje Hermesa Trismegista. Naučnik-mag. Dohaderah.

СЕДАМ КОРАКА У ЧИЗМАМА ОД СЕДАМ МИЉА

Са Будом је, Фјодоре, човечанство рођено. До тад, биле су то само ту и тамо, по земном шару, разбацане громуље људи...овде громуља у делти Нила, тамо Мохенџо Даро, овамо Винча, тамо

Сумер и Акад, овамо делта Хоангхоа, тамо Колхида...везе,везе су недостајале, оне споља и оне синаптичне.

Са Исусом је људски род проходао.

Са Мухамедом је ушао у детињство и рану младост.

Са Четвртим Хадерахом објављује пунолетство Васиони, која се расцветава у свој лепоти, као божански глас Саре Брајтмeн.

Са Петим је Хадерахом на Берзи Васионе, учи се стрпљењу и упорности, схвата да само прихватање и разумевање других води

прихватању и разумевању себе самога

292

Page 106: Stevan Bošnjak OPUS

Са Шестим Хадерахом ствара васељенско потомство и послање које се као златни прах шири физичком и духовном васионом

Са Седмим Хадерахом улази у последње доба овог Света, у ком остварује све икада постојале Утопије.

И све то, за тричаво једва туце десетина хиљада милијарди година. Комарац је то на слоновском телу Вечности.

ГЕОГРАФСКА И РАСНА ДИСТРИБУЦИЈА XAДЕРAXА

1 Буgа. Аријевац. Хинgус. Инgија.

2 Исус Христ. Семит. Јевреј. Блиски Исток.

3 Мухамеg. Семит. Арапин. Блиски исток.

4 Четврти Хаgерах. Човек. Планета Земља.

5. Пети Хаgерах. Створење обgарено Умом /може али и не мора бити Човек/. Васиона.

6. Шести Хаgерах. Живо биће које наgраста и Ум. Васиона.

7. Сеgми и послеgњи Хаgерах. Биће које наgраста и Живот. Васиона. Превођење у Универзум вишег реgа постојања.

*

Добро је ,Фјодоре, заиста је добро, што је Исус васкрсао...мислим да ће још боље бити кад буде могао да васкрсне свако од нас...То ће се управо и згодити доласком седмог Хадераха – Месије Васионе. Догодиће се то хиљаде милијарди година од ове у којој о овоме пишем...у наизглед недогледној будућности...али, према освојеном вечном животу човечанства, сваког човека, сваког

293

Page 107: Stevan Bošnjak OPUS

живог бића и хиљаде милијарди година су само секунде, тек пуке погодбене конструкције наших ововремских несавршених умова.

И ето Фјодоре, ако ме после свега приупиташ:

Стеване! Из ког ће нароgа gоћи четврти Хаgерах, ујеgинитељ човечанства, планетарни Месија?

Одговорићу ти једино могуће:

Доћиће оgанgе гgе је gуго највећа патња!

DODATAK

2,275 % od X Y

2,275 % od Y Z

2,275 % od Z F

2,275 % od F H

2,275 % od H G

2,275 % od G Ω

/ zona pojave planetarnog Haderaha /

Gde je X, ukupan broj ljudi na svetu u trenutku izvođenja računa.

Ω

294

Page 108: Stevan Bošnjak OPUS

STEVAN BOŠNJAK

ΩDOKUMENT

Predavanje održano 29. 1. 2009. povodom 27 godina Fizizma u NKC

KRIZA SVETA

TEZE

NA OBZORJU DOGAĐAJA KOJI DOLAZE

DUH PROMENE VREMENA - ZA LJUDSKA BIĆA NA NOVIM GRANICAMA

295

Page 109: Stevan Bošnjak OPUS

296

Page 110: Stevan Bošnjak OPUS

NULTA TEZA

Istorija se ponavlja, pa je prognostika budućnosti ne samo moguća, već izvesna, odnosno postoji visoka pozitivna korelacija između Istorije, kao predstavnika Prošlosti, i Prognostike, kao predstavnika Budućnosti, te je shodno ovome moguće uticati na razrešenje kriza Sveta ne samo njihovom predikcijom, već i ispravnim tumačenjem i preduzimanjem odgovarajućih psihoistorijskih postupaka kojima će se one razrešiti.

PRVA TEZA Ovo je jednačina Sveta u kom živimo i koja je generator Krize:IMATI BITINEMATI NE BITIIMAM ŽIVIMNEMAM NE ŽIVIM Vest sa TV 28.1.2009.Ostavši bez posla, Amerikanac ubio porodicu, ženu i petoro dece a zatim izvršio samoubistvoSvi problemi počinju i završavaju sa i u SAD.

Depresija i krah 1929., osamdeset godina kasnije, 2009. - isto Depresija i krah 1929 počeli su u građevinskoj industriji, čeličanama i automobilskoj...to se ponavlja i 80 godina kasnije. Amerikanci delegiraju vlastitu krizu celom Svetu

Poučna tezaOd samog početka Nju Dila Ruzvelt se oslonio na ljude van stranačke organizacije

Koncept liberalističkog kapitalizma je srušen Nju Dilom 1932-1938.Komunistički /socijalistički/ koncept je srušen 1989-1991.Neoliberalistički koncept je srušen 2008-2009.

297

Page 111: Stevan Bošnjak OPUS

Pitanje svih pitanja, kome služi država: krupnom kapitalu i profitu ili ravnomernoj raspodeli nacionalnog bogatstva.

Iz odgovora na ovo pitanje proističu moje:

DVE DEFINICIJE koje govore o sukobu težnji ka idealnom liberalizmu i društvu idealne socijalne pravde, kao generatoru svetskih kriza od 1789.

Idealni liberalizam je kad jedan jedini čovek poseduje celokupno svetsko bogatstvo.Manje idealan je kad dva čoveka poseduju celokupno svetsko bogatstvonajgori je mogući liberalizam kad n ljudi poseduje celokupno svetsko bogatstvo, a posebna je i ultimativna katastrofa kada je to n, broj svih ljudi na svetu.Tada liberalizam nestaje i teorijski i prelazi društvo socijalne pravde...

***Idealno društvo apsolutne socijalne pravde je kad svaki čovek na planeti poseduje lično bogatstvo koje je količnik ukupnog bogatstva planete i broja ljudi na planeti.Manje idealno je kad jedan čovek u tome ne učestvuje...i tako se ponavlja priča iz prethodne definicije samo u suprotno...dok na kraju, onaj broj bude n1 i tada imamo ponovo idealni liberalizam.Dakle, idealni liberalizam je ujedno i društvo idealne socijalne pravde ali za jednog čoveka, a idealno društvo socijalne pravde je i liberalni ideali-zam ali za svakog čoveka na planeti.Ostaje samo jedan nerešiv problem - ukupno bogatstvo Sveta ne raste i ne opada istom progresijom kao broj ljudi. Recimo da bogatstvo sveta adira-opada aritmetički a broj ljudi raste-opada pre geometrijski i eksponen-cijalno nego aritmetički.Idealno društvo bi bilo neko približavanje krive svetskog bogatstva i broja ljudske svetske populacije.

Poćetak Novog Doba biće zona homeostaze između ova dva krajnja koncepta.

DRUGA TEZA

298

Page 112: Stevan Bošnjak OPUS

a. Kriza sveta i put izlaska iz krize. Novo čovečanstvo zasnovano na Mahaviru i ahimsi-nazivam ga *Ilojsko, nasuprot Makijaveliju i načelu da cilj opravdava sredstvo-ovo čovečanstvo zovem *Morlo-čko**H.Dž.Vels. Osnovna odlika ovog čovečanstva je da su MORAL i ČAST ključne evolutivne slabosti kako jedinke tako i društva, drža-ve , sistema, kulture i civilizacije.

b. Čovečanstvo je tek ušlo u krizu i ukoliko nastavi ovim putem, doživeće socijalni bunt koji će biti ravan epohalnoj evolutivnoj promeni pre oko 40.000 godina, kada je homo sapiens zbrisao iz postojanja čove-ka neandertalca...

c. Korelacija dugog života čovečanstva i poštovanja principa ahi-mse - ilojsko čovečanstvo, je izuzetno velika...nazovimo to Ispravnim naporom i pozitivnim karmičkim efektima, koji se na skoro genetski na-čin prenose na bezbrojne generacije.

d. Čovečanstvo bez samilosti - morločko čovečanstvo, odnosno Makijavelističko čovečanstvo, je nagomilalo ogroman broj negativnih psihosocijalnih efekata pa je i akumulacija krize tome srazmerna.

Prvo čovečanstvo se, dakle, ostvaruje kroz morločki princip Ne-dobra: cilj opravdava sredstvo i ono je koren patnje ne samo Iloja već i Morloka.

Dobro se ovaploćuje kroz osnovni ilojski princip drugog čovečan-stva, a to je Mahavirovo učenje o ahimsi- da je život svetinja

Moralni univerzum čovečanstva i njegove celokupne istorije je proizvod ova dva.

TREĆA TEZA

Da li podržavati uspone i padove sila, društava, sistema.Biti učesnik ili posmatrač!Ili oba ujedno!

Razlozi za da i za ne!

299

Page 113: Stevan Bošnjak OPUS

Pad komunizma 1989-divljanje neoliberalizmaPad neoliberalizma 2008.i 2009. Divljanje ČEGA!

Opasnost od rekonkviste Novog tehno-religijskog mračnog doba- neo-tehnološkog srednjeg veka i milenijumske diktature Eklezokratije/ teokratije.

Ovo bi dovelo do psihoistorijskih i socioistorijskih potresa dugih desetine hiljada godina i do novog tehnološkog feudalizma, sa pojavom neoinkvi-zicije usavršene za dejstva u kortikalnim i neokortikalnim ratovima.

Divljanje novog Srednjeg Doba moglo bi kao rezultantu i krajnji cilj da ima potpun preokret evolucije čovečanstva i individua u pravcu visoko specijalizovanih kastinsko-robovskih sistema kakvi su mravinjaci, pčeli-njaci i termitnjaci. Jedni bi večno vladali-drugi večno radili- treći večito ratovali itd.

Do agoničnosti bi se razvila teza o dva čovečanstva sa eksponencijalnim razilaženjem, tako da bi na kraju onaj moćniji deo onaj nemoćniji tretirao kao Morloci – Iloe, kao domaće životinje!Makijaveli kaže, da su ljudi po prirodi mahom zli i na tom sudu počiva celokupna moderna Zapadna civilizacija.Ja kažem, da su ljudi po prirodi mahom dobri i da na tom sudu počiva budućnost Čovečanstva i celokupne Ljudske civilizacije..

ZAKLJUČAKDva čovečanstva, morločko i ilojsko, od osvita ljudske civilizacije, zasno-vana na nehumanosti jednog i njegovim predatorskim aspiracijama prema iloizmu drugog, suštastvo je i jastvo svih kriza istorije i njen nepotrošivi generator. Ukidanjem dva čovečanstva i stvaranjem jednog čovečanstva, dokinuće se i jastvo kriza.

ČETVRTA TEZA /// alternative

Alternativa ovome je nova socio psihološka homeostaza društava koja će skladno uklapati sve najbolje iz prethodnih sistema, pre svega socijalizma i liberalizma.

300

Page 114: Stevan Bošnjak OPUS

Društveno istorijsko psihološki eksperiment in vivo koji traje od osniva-nja društva i realne postpećinske istorije i traje oko 9000 godina pokazao je da od svih sistema ljudsku vrednost imaju samo tri:

Prvobitna rodovska zajednicaLiberalizamSocijalizam

Kratka istorija liberalizma:

Liberalizam do Nju Dila 1932Neoliberalizam, posebno od pada Socijalizma 1989 do 2008.Neoneoliberalizam od 2009. i dalje.

Kratka istorija Socijalizma:

Utopijska faza, Furije i Sen Simon, Marks,Engels 18,19 vek.Realni socijalizam od 1917-1989.Neosocijalizam od 2009. i dalje.

Susret

Sledi susret i neka forma objedinjenja Neosocijalizma i Neoneoliberali-zma, kao pokušaj odgovora na kolosalnost Krize savremenog Sveta i prelazno stanje ka Novom Dobu opisanom u poslanici Dostojevskom.

PETA TEZA ///putevi napretka

1.Jačanje individualne psihologije i moći pojedinca unutar društva2.Primenjena tehnologija, ne pretežno na sisteme, već pre svega na grupe i jedinke:

EkstraterestrializacijaPantropija**mi se prilagođavamo svetovimaTeraformiranje**svetovi se prilagođavaju namaVirtuelne realnosti - vidi moje uvodnike za Unus Mundus brojevi: 1, 2, 12 iz godina:1992, 1994, 2003.

301

Page 115: Stevan Bošnjak OPUS

HolografijaNanotehnologija Nehemijski, bio pogoniHimeristika i alienotropijaKentauristika i genetski inžinjeringFraktalna stvarnost i tehnologija fraktalizacijeKortikalizacija i stvaranje noosferePojačivači senzora /čula/, efektora i sprovodnih putevaNano tehnologija mijelinskih ovojnica Vrsno uzdizanje i međuvrsna komunikacija / analiza pesama delfina, orki i ulješura i uspostavljanje bilingve/

ŠESTA TEZA

Postoje ključni tekstovi kao ugaoni kamenovi duha čoveka i ljudskog roda, koji važe za sva vremena i ne samo za ljudski rod, već za svako vasionsko društvo koje počiva na razumu, te ih je potrebno stalno i u raznim vremenima izučavati, pošto su oni sami bezvremeni ali se pojedini njihovi delovi odnose baš na vreme izučavanja i kao takvi predstavljaju deo metodologije rešavanja krize..

Primeri univerzalnih dokumenata

Tabula smaragdinaAbidama sutraVede i pali kanoniJasne, Gathe, Mudre...Jeronimus, vulgata /Biblija prevedena na latinski / 404.n.e.Aurelije Augustin, De civitate dei, o božjoj državiToma akvinski, Summa theologiae /zbir teologije/Jakob Beme, Aurora, Mysterium magnumKalvin, Institucije hrišćanske religije,1536.Vesalius, De humani corporis fabrica,1543.Ramelli, Diverse ed artificiose macchine, 1558.Didro,EnciklopedijaRuso, Društveni ugovorAdam Smith, Wealth of nations / Bogatstvo naroda/ 1776. Maltus,Esej o načelu populacijeMark, Kapital 1867/94.

302

Page 116: Stevan Bošnjak OPUS

Kejns, Opšta teorija zaposlenosti,kamata i novca 1936....

Tomas Džeferson, Deklaracija Nezavisnosti,1776* Kongres 4 jula 1776. ...Mi smatramo očiglednim istinama da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je njihov tvorac obdario neotuđivim pravima, da među ova spadaju život, sloboda i traženje sreće. Da bi osigurali ta prava,ljudi ustanovljavaju među sobom države, koje svoju pravednu vlast crpu iz saglasnosti onih kojima se vlada.

Kada neka forma vladavine postane štetna po te ciljeve, pravo je naroda da je izmeni ili ukine i ustanovi novu državu, osnivajući je na novim principima i organizujući njenu vlast u takvom obliku koji će mu najverovatnije osigurati bezbednost i sreću.

Razboritost će mu, doduše, nalagati da davno ustanovljene oblike upravljanja ne treba menjati zbog beznačajnog i prolaznog uzroka, i shodno tome, sva su iskustva pokazala da je čovečanstvo više sklono da zla podnosi dok su ona podnošljiva, nego da sebi pribavlja pravo, ukidajući forme na koje je naviklo.

Ali kada dugi niz zloupotreba i nasilja, koja idu uvek za istim ciljem, otkrije plan koji namerava da ljude podvrgne potpunom despotizmu, njihovo je pravo, njihova je dužnost da zbace takvu vladavinu i da stvore nove čuvare svoje buduće bezbednosti.

SEDMA TEZA ili 4 principa PSIHOISTORIJE

Princip Kritične Mase ili dinamički principPrincip Homeostaze ili statički, konzervacijski principPrincip ZadovoljstvaPrincip Istine-Realnosti

Sudbina ljudskog sveta je uvek bila, i još će više biti, u uskoj zoni bezpo-štedne borbe ovih principa.

U sociopsihološkom i psihoistorijskom smislu, na delu je snažan sukob principa zadovoljstva i principa istine. Drugu polovinu dvadesetog i prvu

303

Page 117: Stevan Bošnjak OPUS

četvrtinu 21 veka, obeležava taj sukob na relaciji: virtualno - zadovoljstvo i realno – istina - život.

Prvo su početkom i sredinom dvadesetog veka obavljeni eksperimenti na pacovima /Klod Šenon/, a danas se ti eksperimenti, pre svega preko medija i interneta, ostvaruju stimulisanjem centara zadovoljstva u ljudskom mozgu.

Eksperiment se sa pacova preneo na više evolutivne forme postojanja i sada se obavlja, in vivo, na celokupnom ljudskom rodu.

Čovečanstvo je, danas, u poziciji Šenonovih pacova, kojima su direktno stimulisani centri za zadovoljstvo u mozgu. Pacovi do smrti nisu ništa drugo radili, nisu pili vodu, nisu jeli, nisu se parili, po pravilu i bez izuzetaka su, do smrti, pritiskali polugu, koja je bila prikačena na elektrodu, koja je direktno dražila centar za zadovoljstvo u pacovskom mozgu.

Centri zadovoljstva u ljudskom umu su raznovrsniji i teže podložni kontroli nego kod pacova ali je i broj elektroda i poluga za pritiskanje veći i primamljiviji.

Bitan je krajnji rezultat i krajnji cilj.

Krajnji je rezultat ujedno i krajnji cilj: sve veća do potpune kontrole individualnog vremena - vremena života, odnosno života samog, svakog pojedinca na ovoj planeti.

Zaključak za kraj:Čipizacija će stvar, konačno dovesti do savršenstva, mogućim pretvara-njem svakog čoveka ilojskog čovečanstva u Šenonovog pacova. Naša volja i sudbina neće zavisiti od nas samih i fatuma, već od nekog drugog, samo naizgled čoveka, ili ljudi sličnog, odnosno sličnih nama. Naša će sudbina zavisiti od morločki bezličnog, nedefinisanog i emoci-onalno nemilosrdnog, a voljno apsolutnog i beskrajno drčnog i alavog, kad su moć, vlast i vladanje nad ljudskim telima, postupcima i dušama u pitanju, pojedinca predatora, morločke kaste i morločkog sistema.

Krotiti i ukrotiti oluje, koje u nama, kao vrsti i svakom pojedincu, besne od osvita čovečanstva, veći je izazov od kroćenja prirodnih nepogoda.

304

Page 118: Stevan Bošnjak OPUS

Osnova, metod, koordinate i put za to, nisu ni profit, ni interes, ni cilj, ni sredstvo, već milosrđe i samilost prema svemu što živi i može da pati, i nama samima konačno.

Izbor između morločkog i ilojskog čovečanstva je na svakom pojedincu. A upravo je ovo doba kada se Dva Sveta opredeljuju da postanu Jedan Svet, koji će, ili kobno i bedno završiti svoj evolucijski i civilizacijski hod kroz vreme, ili videti svetionike i konačna svetla Dobre Večnosti.

***

IzZlatne staze

...кad noću tišinu, razgrnu svetla mirijada zvezdaMisli mi prhnu, ko uplašene ptice iz gnezda.

Tad znam da smo, u ravnodušju Vasione, potpuno samiIzronismo slučajno iz beskraja, niotkuda, semenje razuma u Tami.

I znam, da nam zapisani nigde nisu, nit Sudba, niti Zadaci,Mi biramo, mi odlučujemo, mi smo u Bezmerju jedini

Putokazi, Svetionici, Znaci...

(St.Boš.)

305

Page 119: Stevan Bošnjak OPUS

СТЕВАН БОШЊАКГрадина 1-2 /1995

TEMPORARIUM REINKARNILEND

(Приручник за заинтересоване који говори о реинкарнаторним потенцијалима Онодрима)

Anno Domini...Naissus...Rivendale

Океан се таласа Под мојим ногама Певам уз педесет бас трзалица Троструким опијат гласом Вода мрешка облутке Однегде са пучине Гласови самоће Ово овде је обала

(Pavka.Oklop., Riverdale, Pleyone na Vlašićima)

ХАГЕРОВЕ1 НЕСТРУКТУРИРАНЕ МАПЕ ПОДОБЛАЧЈА

(Са коментаром и кратким историјатом)

мапе реинкарнаторних потенција из „Онодрим – једна студија“

КОМЕНТАР: Да би се разумела природа Хагерових мапа ваља се претходно подсетити да је атмосфера доњих региона Подоблачја неупоредиво гушћа од земаљске и по густини се налази између вредности земаљског ваздуха и воде.

Ако се вредност густине (земаљског) ваздуха обележи нулом

1 : Сваку ману Хагер је својеручно обележио плејађанским руном

306

Page 120: Stevan Bošnjak OPUS

а воде јединицом, онда се густина (q) онодримског Подоблачја креће између 0,52 – 0,72. Све детектоване (и остале) појаве, догађаји и структуре у Подоблачју стога подлежу овој повећаној дифузији, покретљивости (амебоидност), па је сходно томе и њихова детекција (положај-места и импулса-покрета знатно тежа у односу на детекцију феномена на другим световима.

Хајзенбергијанско начело неодређености које за микросисте-ме важи на Земљи и земљоликим световима (теранијани) на Онодри-му (због речене флуидности) почиње да важи и на микронивоима.

При густини атмосфере обележене индексом 0,52 хајзенбер-гијанска начела прелазе из микро-нивоа у макро-ниво, да би се при вредности индекса од 0,72 (најгушћи делови Подоблачја) имала апсолутну вредност.

То значи да у „најгушћим“ деловима Подоблачја перманентно опстаје Хаос, неструктурираност и недефинисаност како стања тако и структура (феномена и догађања).

Због разлике у густини Подоблачја постоји „претакање“ ни-воа у ниво, што опет значи да постоје извесни уређенији облици неструктурираности („структурирана неструктурираност“) и они који су потпуно хаотични и ентропијски („апсолутна неструктури-раност“), као и сви могући прелази између ова два.

Јасно је да је информација која се добија из Подоблачја (било које методе да се употребе: физико-мерне, апстрактно-математичке,психо-пројектоване или нирвано-реинкарнацијске) условљена овим облицима неструктурираности. Зато (ми) никада, (ма како развијали мерне методе и инструменте) нећемо моћи са задовољавајућим резултатима да детектујемо информације из гушћих делова Подоблачја где влада апсолутно хајзенбергијанско начело неодређености, на свим микро и макро нивоима (максимална негативна информација), док ће се постизати одређени прираст (количине и квалитета) информације (метода, поступака, и инструмената) у оним деловима Подоблачја који имају мање коефицијенте густине и у којима хајзенбергијанско начело неодређености важи само уз одређене услове и има релативну вредност.

ИСТОРИЈАТ (Хагера Друмског):Космичка луталица, истраживач, писац, дуелист, љубавник и

Стабилизован реинкарнант (са дефинисаним геномом психокода). Лични пријатељ пишчев.

307

Page 121: Stevan Bošnjak OPUS

Први прошао граничне зоне Подоблачја (види Хагерове мапе!). Мапе је сачинио комбинованом методом психо-пројекто-ваних (неороршахијанских техника, дириговане интуиције и усмерене интројективне перцепције под дејством peyotla и осталих центрипеталних (нецентрифугирајућих) дрога. При прављењу мапа употребљавао је и методу бочног снимања холо радаром – тамо где су феномени и информације били томе подложни (физикалне методе су од већег значаја у пределима веће структурираности односно мањег утицаја Хајзенберговог начела неодређености и обратно, психоинтуиционе методе у оним стањима Подоблачја у којима је неструктурираност велика).

Мапе ми је Хагер лично доставио у Ривердејлу на Влашићима где смо често приповедали о којечему.

УКРАТКО О ОНОДРИМУ (омиљеном свету Хагеровом опе-ваном у „Киши“ A.E.THOR-A-NA:

Тип цивилизације – нетехнолошки, реинкарнаторна дирекција интроспективни, симбиотски, метаморфни, линеарни, синтетски, ин-термултикомуникацијски, конзервацијски.

Кôg gруштва – еволутивни симбиоти, реинкарнирци. Систе-ми каста, родова и редова.

Биологија – сада без генетске протезе (ДНК-РНК, покретниХетеротрофи и фотосинтетски аутотрофи).

Излазак у отворен Космос заgњих милион гоgина – не.Ванпланетарне колоније – не. Астрономија – астрологија, астрални контакти психо типа. Летилице – не. Први контакт – статистички (случајна детекција од стране СКБ).Дешифровање кôgа – статистичко (међуцивилизацијска

некомуникативност).Култура – недруштвена (интровертовано-интројективна), ме-

тафизичка, спиритуална, синтеза интроспекције, астралне магије, по-лиофилозофије и релативистичке религије.

Наука, Филозофија, Психологија, Религија – менталистичке,интроспективне, повезане у јединствен, симбиотски систем. У нај-тешњој вези са парапсихологијом, астрологијом, магијом, астралном енигматиком, теоријом реинкарнације и, интра утералних сећања. Посебна пажња се обраћа реинкарнаторним капацитетима и теоријама најранијих сећања (досезање менталне фазе (свести) после

308

Page 122: Stevan Bošnjak OPUS

треће ћелијске деобе и њено даље прогресивно идентификовање у најранијим интраутералним фазама).

Особити феномени – симбиотизам, реинкарнација (телеплазматске пројекције), Wraka вирус и његови симбиотски афинитети, Подоблачје и њему придружени феномени, Ц'ликси, Пингал лестве...

Реинкарнацијске потенције – број десет на Томџловој лествици.Вероватноћа опстанка – стабилна, блиска јединици.

Проширење кода

Локација у Васиони – двојни соларни систем Фомалхаута. Каталогизовано.

Поgаци – маса Земље, удаљеност од бинарног система 9,1 А.Ј., орбитална брзина 20,33 км/сек, екваторијални пречник 13002км, број пратилаца 5, површина 588 милиона километара квадрат-них, површина Окна 25 милиона километара квадратних, површинаПодоблачја 563 милиона километара квадратних, дебљина атмосфе-ре (облачни слој) 1200-1500 км.

Тропосфера – Г-типа, састав планете највероватније Г- типа (језгро FeNi, кора од силиката Mg, Al и базалт). Магнетно поље – опште 1,5 Гауса и локално за окно до 0,9 Гауса.

Биологија – генетски механизми на бази Н20, С, N, P. Покрет-љиви хетеротрофи делимични симбиотици са фотосинтетским аутотрофима расељавају површину. Дишу кисеоник. Сексуални сисари. Организми засновани на амино киселинама (RC2H3NO2). Ћелијски тип (протоплазма-цитоплазма, митоза-мејоза). Генетски код стабилизован. Хромозомски носач високо спецификован. Мутације: стабилно појачане, почев од шест милиона година унатраг (расејање радиоактивног загађења планетом) за фактор 1018

геометријски опадајући. Данас тај фактор износи 113,89 (за Земљу 9,12).

Еволуција – плејађанско преношење генетске протезе пре око22 милиона година. Пре око 6 милиона година еволуцијска дивергенција као последица зрачења и дејства Wraka вируса.

Технологија – рудиментарна, линеарна са стопом раста од 0,3 до 0,5 на десет хиљада година.

Писма и језици – три врсте апстрактног и пет врста сликовног писма. Четрнаест базних и тридесет шест ситуацијских језика: Посе-бну групу чине магијски језици од којих је најзначајнији Конфука

309

Page 123: Stevan Bošnjak OPUS

језик (Конфука алфабет фонемског типа пореклом од трансформи-сане плејађанске ћирилице).

Болести – Yalic грозница у ендемским жариштима, често гљивичне инфекције и лишајна отровања (око пет хиљада типова) као и све инфекције изазване мутагеним типовима Wraka вируса.

Број у галактичком каталогу – 22,КК 01, ФЦД 99.

МАЛА ХРЕСТОМАТИЈА РЕИНКАРНАТОРНИХ ПОЈМОВА

(комплементарна мапама, које се могу наћи у Градини 1-2 из 1995. године)

ОПРАВДАНОСТ РЕИНКАРНАЦИЈЕ (пренето из Vol. 77. No.12. стр. 2077-2085. Ривердале):

Преко безбројних реинкарнација (уствари то је број реда 1028) жива бића стичу узајамно искуство врсних облика постојања у Универзуму, што је у крајњем, једини могући начин да се у дугој линији једног бића стекну сва могућа искуства (емпатија, осећања, информације) свих могућих животних (врсних) облика постојања. Из горњег проистиче оправданост и неопходност реинкарна-

ције као основног моралног начела Универзума и његова императи-вна категорија.

РЕИНКАРНИРЦИ:Поново рођени у бескрајном циклусу рађања и умирања. Ро-

дити се може поново у вишем животном облику од претходног, истом животном облику или нижем облику живота.

Душе које имају моћ самопрепознавања и очувања властитог ЈА у катаклизмичким процесима центрифугирања личности који настају смрћу.

Предестинирано ЈА које задржава властитост упркос свих не-гативних фактора који теже деперсонализацији.

Постоји више типова реинкарнације (реинкарнираца):- Они који лако и брзо склизну низ Бардо косину, што зави-

си од следећих ствари: успешних еманација холографских (холограмских) сличица током живота у холосферу или фракталос-феру која је праузор, есенцијални калуп бивства, неоптерећујућег смртног часа и успешног и добронамерног водича који у часу умирања и после њега шапуће души, која кида споне не само са телом већ због лимбичког шока губи и синаптичке везе, правовреме-

310

Page 124: Stevan Bošnjak OPUS

не и квалитетне шифре и дирекције при улазу у Бардо. Сврха ових шифара и дирекција је очување Властитости при процесима центрифугирања личности.

- Они који тешко и споро пролазе у Бардо раван, било због проблема са глијалним ћелијама, било због слабог квалитета синап-тичких веза (дакле примитивности умова) било због недоброна-мерних дирекција шаптача који душу не воде ка очувању интегри-тета, већ напротив.

- Они који не прођу Бардо косину и стално бивају (као укоми) враћани у недовршено стање између почетка краја живота и почетка смрти а да ни једно стање не могу да превазиђу. Њима је вероватно најтеже, мада је психологија граничних процеса још слабо истражена, па овај закључак пре треба узети као емотивну реакцију него као научно верификован суд.

Претпоставља се да од ових последњих постају Хрхмаси (Ly-zvyn), али бројне онодримљанске школе негирају ту могућност тврдећи да су Хрхмаси производ једне сасвим друге психологије и онирије.

Реинкарнирајући као више, исто или ниже биће од оног у пре-тходном постојању, свако живо биће пролази сва могућа нижа и виша стања и скупља из њих сву доступну информацију (самим тим и целокупну живу информацију Универзума), све док јој то не омогући да у једном времену искочи из непрекидног ланца рађања и умирања и не постане деинкарнирајуће биће које живи у Вечном Сада, за које не постоји ни прошлост ни будућност (ни рађање ни умирање) а то значи да је постало биће са божанским атрибутима и да је спремно да еманира у следећи Универзум на вишој лествици постојања.

РЕИНКАРНАТОРНА ЕНТРОПИЈА:Гомилање врсне реинкарнаторне информације које би настало

у случају да престане да важи закон о реинкарнаторној забрани. На пример: један инсект би у оквиру своје врсте могао практично безброј пута да реинкарнира – што би довело до дивљања једног типа врсне информације, њеног дегенерисања и стварања реинкарнаторне ентропије, која би тим вишком штетне информације метастазирала кроз Универзум и уништила основне принципе стицања врсног информационог искуства. На тај начин би се Космички круг реинкарнација потпуно дегенерисао, сакупљена реинкарнацијска информација била би некорисна за више циљеве –

311

Page 125: Stevan Bošnjak OPUS

реинкарнаторна хомеостаза би нестала, а самим тим би отпала и свака могућност трансцеденције у више облике постојања.

РЕИНКАРНАЦИЈСКА ФОРМУЛА:Постоји онолики број појединачних реинкарнација колики је

број врсних животних облика у целокупном манифестованом (физи-калном) и духовном Универзуму. Формула за израчунавање укупног броја свих реинкарнација у темпорално просторној матрици умирања-рађања гласи: TyΣ Rl = ------------------ ∑ј .∑XL . ∑J

где је „Ту“ време једне пулсације 'Овог' Универзума (експанзи-ја-контракције).Σj је укупан број појединачних живих бића (јива) у Кос-

мосуΣXL је укупан број појединачних јива пута њихово

појединачно просечно трајање животаΣJ је укупан број врста јива (живих бића) у УниверзумуΣR1 је укупан број реинкарнација једног јива

(живог бића)Одавде следи да ∑R ∑x/t

јер ΣR представља суму свих реинкарнација у Овом Универ-зуму

ΣX је збир свих живих бића у Универзумуа t је време трајања Универзума.Ову формулу можемо даље изразити као ∑R∑Lj где је ∑R сума свих реинкарнација појединог бића за време т,а ∑Lj је сума свих живих бића за време т.Време т је исечак у укупном времену трајања Универзума

(Т) које је довољно да дође до потпуног остварења целе реинкарн-аторне појединачне линије и њене деинкарнације.

Рачуна се да број појединач них живих бића (јива) у Универ-

зуму варира између 10 48 и 10 52.У то се можемо лако уверити ако размотримо следећу формулу:

∑x ∑xG . ∑x1gG . 1011

312

Page 126: Stevan Bošnjak OPUS

где је ΣХ укупан број свих живих бића у Универзуму, ΣXG је број свих живих бића на Земљи, ∑x1gG је број свих живих бића у једној Галаксији, а 1011 је број Галаксија у Универзуму.

Рачуна се да је укупан број живих бића на Земљи реда 4.1018 до 1022 (рачунају се све животињске и биљне врсте као и инсекти пута њихов појединачни број по свакој врсти).

Ако се ови подаци помноже са просечном дужином трајања појединачног живог бића онда добијамо време које је потребно да сеоствари реинкарнаторни потенцијал сваке појединачне реинкарна-цијске линије.

Следи да је потребно време од око 1048 година да једно живо биће реинкарнира у свим могућим животним облицима и стањима (нижим, истоврсним и вишим) па да потом стекне услове да постане деинкарнирајуће биће и да трансцендира у Универзум вишег катего-ријалног реда.

Неки овај број смањују за фактор 1012 (колики је просечан број јединки по врсти) јер сматрају да је за реинкарнацију битно само врсно искуство и да је оно довољно за трансцеденцију а не свако појединачно и врсно искуство (дакле, не мора да свака јива прође кроз сва појединачна врсна и индивидуална искуства свих живих бића већ само врста, а у том случају се реинкарнаторна формула дели са горе поменутим фактором).

Ако применимо ову формулацију онда добијамо следеће: уку-пан број врста у Васиони износи Σ х = 4 . 106 . 105 . 106 . 1011 где је број 4 пута десет на шести укупан број свих живих врста на Земљи.

Број 105 је број планета по Галаксији који има жива бића а број 106 је просечан број врста који живи на појединој планети (Земља је очито најобилније насељена врстама), број 1011 је број Галаксија у Универзуму. Према томе укупан број свих врста у Васиони износи 4.1028.

Из овога следи да укупан број реинкарнација које су потребне за трансцеденцију (стицање животног искуства-информације сваке од космичких врста кроз остварење реинкарнаторне линије) износи 4 . 1028.(1...р) где је „р“ број припадника најмање космичке врсте (зна се да Ламети (Paqyti) са Безихела не броје више од неколико десетина примерака укупно; ако се на другој страни ставе кватрилиони инсеката јасно је да би дошло до реинкарнацијске неравнотеже ако би се реинкарнација као скупљање информације одигравало по принципу врсног паритета). Број „р“ значи да постоји такозвана реинкарнаторна забрана најмање врсте – тј. да се у оквиру једне врсте реинкарнација може десити управо само онолико пута

313

Page 127: Stevan Bošnjak OPUS

колико има припадника најмање космичке врсте. То значи да се човек као реинкарнирац у људском облику поново може појавити само неколико десетина пута, тј. управо онолико пута колико износи број Ламета Paqyta са Безихела.

РЕИНКАРНАТОРНА ИНФОРМАЦИЈА:Сума свих информација које се скупе за време живљења у ра-

зличитим животним облицима и стањима. Реинкарнаторна информација је један од најснажнијих доказа

о неуништивости и сталним трансформацијама психичких енергија (један живот – један облик информације, други живот – други облик информације, енти живот – енти облик информације, све заједно на крају реинкарнаторне линије дају укупну космичку информацију која је основа непрекидних трансформација духовности Свемира).

Ова „Р“ информација (сума) је довољна да сваки реинкарни-рац на крају тог процеса постане деинкарнирајуће биће и трансцеди-ра у следећи Универзум на вишој лествици постојања.

Ваља рећи да данас знамо да је Р.И. снажан доказ о вечном одржању и трансформацији психичких енергија (прелазак из једног облика у други у бесконачном процесу који почиње Ванвременошћу и уласком у Матрицу Рађања-Умирања, а завршава Деинкарнирањем – излажењем из те Матрице и трансцеденцијом – на основу целокупне сакупљене искуствене реинкарнацијске информације у следећи Универзум).

Из овога следи да је једини, неопходан и довољан услов трансцеденције у виши Универзум, појединачно стицање укупне реинкарнаторне (живљење и стицање искуства живљења – умирања у свим животним – врсним облицима и стањима).

РЕИНКАРНАТОРНА ЛИНИЈА:Број свих могућих реинкарнација једног психичког ентитета

(личности, бића, створа, особе, самосвојства, самоопстојања, соп-ства) у облику свих могућих врсних животних постојања.

Реинкарнаторна линија се може сукцесивно одвијати на тринивоа: нижем, истоврсном и вишем.

Ако је у питању човек онда нижи ниво реинкарнирања значида ће у следећој реинкарнацији бити појављен као биљка, инсект или животиња или било који други космички животни облик са дифузним или мање развијеним нервним системом.

Ако се реинкарнација одвија на истом нивоу, мора да се наг-

314

Page 128: Stevan Bošnjak OPUS

ласи да је теоретски могуће да се она обави само онолико пута колико то пута дозвољава закон реинкарнаторне забране (дакле у оквиру властите врсте се реинкарнира само само онолико пута колики је број појединачних чланова најмање космичке врсте. Како се сматра да су Paqyti најмања космичка врста, са најмањим бројем чланова, онда су они онај лимитирајући фактор реинкарнација свих других врста унутар властитих врста).

Ако се реинкарнација одвија на вишем нивоу, то значи да ће човек у другом постојању бити појављен као биће више духовне организације.

РЕИНКАРНАТОРНА ЗАБРАНА: Другојачије се зове и Закон о равномерном стицању врсне ре-

инкарнаторне информације.Проистиче из броја укупних реинкарнација у једној реинкар-

наторној линији која се израчунава по формули ΣREi(L)=4; 1028 . (1...p) где је „р“ број припадника најмање космичке врсте.

Реинкарнаторна забрана гласи: Немогућ је већи број реинка-рнација у једној реинкарнаторној линији од највећег броја чланова најмање космичке животне врсте, или највећи број реинкарнација у појединачној у појединачној реинкарнаторној линији једнак је највећем броју појединачних чланова најмање космичке врсте.

Овај принцип реинкарнаторне забране је категоријални онто-лошки закон који регулише равномерност реинкарнације широм Универзума и онемогућава њено дивљање.

SLYFHOR (Холографска равнина):Равница мртвих. Реинкарнаторна плоча не поседује трећу ди-

мензију. На њој постоје и бивствују дводимензионе душе које имају само дужину и ширину и сав њихов циљ је да трагају за трећом димензијом (такозвано освајање треће димензије). Та непрекидна и јака жеља за добијањем треће димензије и опредмећењем (телесност) је онај први узрок од ког потичу тела и облици физикалног Универзума.

Метафизика опредмећења одвија се на три нивоа: у првом је-дна (недимензионална) тачка кретањем ствара линију која поседује (само) једну димензију (дужину). Једнодимензиона линија кретањем ствара површину која је дводимензионална а друго име јој је Slyfhor. Slyfhor кретањем (и жељом) обликује тродимензионално тело и ствара први узрок постојања физикалног Света, који и није ништа

315

Page 129: Stevan Bošnjak OPUS

друго до први (тродимензионални) извод властите слике (дводи-мензионалне) уз жељу слике да трансформација буде извршена.

Метафизика Slyfhora се претвара у физику Универзума низом трансформационих процеса.

Све до открића Психотранзита између Slyfhora (света мртвих, света сличица, холограма и фрактала) и и света физикалног Универзума (света живих) није било никакве могућности за Контакт. Данас су иреверзибилни процеси не само вероватни већ извесни, две половине (једног света) спојене су у недељиву целину.

СУМА РЕИНКАРНАЦИЈА:Сума опуса Реинкарнација говори да на крају свих реинкарна-

ција (сваки реинкарнирац постаје деинкарнирајуће) (нереинкарнира-јуће) биће и искаче из круга рађања и умирања.

Он се тада по информационом капацитету (који је основни ат-рибут постојања не само Бића и не само физикалности Универзума већ и његове моралне мисије и оправданости изједначује са Богом и трансцедира из Овог у следећи Универзум који је на вишој лествици постојања где сви процеси у принципу почињу изнова (друге физикалне константе, психичко управљање тродимензионалним, његово преуређење индивидуалним чиновима и сл.).

ВРСТЕ РЕИНКАРНАЦИЈЕ:ФИЗИЧКА реинкарнација је онај облик реинкарнације који је

најпростији и који признају и материјалисти, а своди се на непрекидно кружење атома и њихову бескрају модификацију и трансформацију у опусу живе и неживе материје – природе (по смрти и распадању тела атоми умрлог бића поново улазе у даљи циклус живе и неживе природе свих могућих стања и облика и тај се процес бесконачно дуго и разнолико понавља омогућујући према теорији вероватноће минималну али ипак могућу идентификацију два стања постојања па ма колико она била временски и просторно удаљена).

БИОЛОШКА реинкарнација је облик реинкарнације који је изнад физичке а почива на поновном појављивању идентичних генетских комбинација у различитим временским интервалима (истим или различитим просторним тачкама). Како је Свемир временски бесконачан и број појављивања ових генетски идентичних комбинација (ма колико то ретко бивало, вероватно за фактор 10600) је сасвим вероватно безбројан (уму недохватљив).

ПСИХОЛОШКА реинкарнација. Облик реинкарнације у коме

316

Page 130: Stevan Bošnjak OPUS

постоји сећање минулих живота, па се чак може стићи до прве реинкарнације у времену и прекинути ланац узрочности тиме што ће се из тог времена изаћи и почети живљење у Вечном Сада.

Прираст сећања минулих живота у било којем, вишем, нижем или истоврсном облику постиже се вежбањем јоге, неојога и прихватањем филозофско-научних метода и доктрина транзитне психологије, психотронике и темпоралогије.

За овај облик реинкарнације у односу на претходна два, кара-ктеристично је очување личног ЈА, властитости и свести о себи. То ЈА се сећањем минулих живота пружа по линији реинкарнације од ванвременог почетка (првог животног појављивања) до деинкарнирајућег краја (обоготворења, трансцеденције у нов Униве-рзум).

Психичка реинкарнација је једини начин очувања властитостикроз целокупну временост и просторност Универзума.

REINKARNILEND ČETRNAEST GODINA KASNIJE

Šta bih sada promenio u osnovnom tekstu-oduzeo/dodao!

*Sada mislim da su procesi centrifugiranja ličnosti i brisanja kortikalne biblioteke i kortikalne istorije u mortalnoj zoni znatno snažniji i sa većim posledicama.

*Više bi obratio pažnju na komparaciju skupova Crna jama – individualna ljudska smrt- mitologija.

*Bio bi slobodniji da tvrdim da je Sfinga prototip metamorfa i medijatora koja spaja ultimativne individualne psihičke procese kakav je pojedi-načna smrt umnog bića i ultimativne fizikalne kosmičke procese, kakav je Crna jama.

*Ergosfera postoji i kod Crne jame i u zoni frekvencije moždanih talasa ispod pola herca. Izvršio bi detaljno upoređenje fizikalnog skupa pojmova kakav je Crna jama i psihološko fizikalnog skupa pojmova kakav je frekvencija moždanih talasa...ovde treba istaći da prioritet ima drugi skup a da je prvi skup sekundaran, odnosno izveden iz psihološko-fiziološkog skupa, zato što ne misli Crna jama Mozak-Um već je obrnuto, Mozak-Um misle Crnu Jamu i sve objektivne skupove sveta.

317

Page 131: Stevan Bošnjak OPUS

Kad se pređe magična granica ergosfere Crne Jame to je smrt materije i ona nestaje iza horizonta događaja tonući beskonačno ka singularitetu i nikakva se otuda informacija u ovaj svet ne može više vratiti.

*Isto je i sa individualnom smrću, niko otuda nije došao da priča informa-cije-sem...!Ali i Njih nema da se Ovde siti ispričamo. Mora se Tamo, ako nam je sa Njima, do priče.

Na kraju Entalpijskog Svemira i Mi i Oni i Tamo i Ovde biće Isto u Večnom Sada.

Na kraju Entropijskog Svemira neće biti ni Nas, ni Njih, ni Tamo, ni Ovde, biće samo beskrajnost bivstva apsolutne nule-Ničega.

*Kad se pređe horizont događaja, a to je blisko nulta frekfencija, tone se ka nultoj frekfenciji koja je pandan singularitetu crne jame, i više se nikakva informacija sa nulte frekfencije ne može pojaviti u ovom svetu.

*Sfinga je koordinator suštine horizonta događaja. Sfinga Pita!

Ako je odgovor netačan Onaj ko rešava zagonetku-Odgonetač-tone iza granice horizonta događaja i zauvek nestaje iz ovog postojanja, pa bila to Crna jama ili Individualna smrt.

Ako je odgovor tačan, Pitač se otrže gravitaciji Crne jame ili Individualne smrti i vraća u ovaj Svet - Kosmos - Život.

*Veću pažnju bi obratio na fizikalnu reinkarnaciju, odnosno realnu reinkarnaciju atoma, koji nepromenjeni učestvuju u procesima postojanja bezbrojnih generacija / realna stabilost/ životni vek/ atoma je oko deset na četrdeset dve sekunde.

*Obratio bih veću pažnju na distribuciju atoma u živim bićima.

- Da li atomi u živim bićima stalno ostaju u njima iz generacije u gene-raciju / bez obzira na vrstu živih bića/ ili se gube, i u kojoj količini, u neživim sistemima.

318

Page 132: Stevan Bošnjak OPUS

-Obratio bih veću pažnju na entropiju i entalpiju života i životnih proce-sa. Reinkarnacija je neka vrsta homeostaze u procesima stalnih trans-formacija i menjanja formi i očuvanja ukupne mase života, koja kao i ukupna energija i informacija mora da bude očuvana, odnosno ne može nestati ili biti uništena, bez obzira na formu postojanja.

Razvio bi studijuO tri stuba postojanja

*Homeostazi života ili reinkarnaciji ili neprekinutom kruženju života u okviru jedne konačne količine života, večno zadate u jednom večnom Svemiru. Jedino je reinkarnatorni Svemir dinamički i transformacijski beskonačan, dok mu je količina-veličina, konačna. Ima konačnu količinu života, materije i prostora, ali mu je beskonačno vreme u kom može da izvede beskonačnu količinu transformacija i tu je ključna uloga reinkar-nacije-kad su živi sistemi takve Vasione u pitanju.

I entropijski i entalpijski Svemiri su konačni. Entropijski završava apso-lutnom nulom a Entalpijski potpunim hilozoizmom-odnosno oživotvo-renjem celоkupne materije. Prvi završava večnom smrću, drugi večnim životom. I jedan i drugi kao opoziti osvajaju večnost i večnu statičnost u Večnom Sada. Ni jedan takav svemir više nema Budućnost ni Prošlost, postoji samo Sada i večna nepokretnost za promene koje otuda proizilaze.

Entropijski vodi u konačnu apsolutnu Smrt i Vasione i Života u toplotnoj smrti na večnoj nepokretnosti apsolutne nule.

Entalpijski Svemir kao krajnji oblik ima vlastito dokidanje i potpuni hilozoizam, odnosno sva materija Vasione i cela vasiona postaje živa, i to je Omega i tu je kraj...odatle počinje nepromenljiva večnost i Večni život.

*Veću pažnju bi usmerio ka Entropiji života ili apsolutnoj smrti života vasione kroz stalno opadanje, asimptotskim približavanjem nuli.Entropijski svet vodi u večnu smrt, a posledica toga je i Svemir koji ima kraj u toplotnoj smrti. Krajnji zalog dokidanja Entropijske vasione je večna Smrt i materije i energije i dinamike i života- beskonačno i beskrajno zaleđena nepokre-tnost-konačno je i zauvek dosegnuta Zla Večnost.

*Na suprotnom kraju, pomniju pažnju bi usmerio ka Entalpiji života ili apsolutnom prirastu života u vasioni, kroz stalni rast života koji,

319

Page 133: Stevan Bošnjak OPUS

asimptotski se približavajući beskonačnoj vrednosti, oživljuje celu vasionu, čineći život apsolutnim i beskonačnim na kraju Sveta..Zato je krajnje entalpična vasiona živa- živa je skroz na skroz.Krajnji zalog Entalpijske ili entalpične vasione je večni Život i pretvaranje sveukupnog Bivstva Sveta u živo bivstvo.Celokupno postojanje Oživljuje i to stanje postaje beskonačno i beskra-jno, odnosno večno i tu je kraj bilo kakve dalje evolucije- dosegnuta je Dobra Večnost.

Entalpijski svet vodi u večni život i krajnja-poslednja entalpijska vasiona je sva živa.

Entropijska vasiona lagano ukida život a krajnja-poslednja Entropijska vasiona je sva mrtva.

Krajnje reinkarnatorna vasiona je sva u večnoj ravnoteži i život je u njoj večan, ali ga ima toliko koliko ga ima- Jedna nepromenljiva količina, koju obeležavam velikim A.

U okviru tog skupa A koji je jedan ogroman ali ograničen skup i predstavlja skup svih živih bića Vasione, moguć je ogroman broj vrsta koje su ništa drugo do različiti oblici-forme života i njih obeležavam: B1....n...u oviru svakog B, je i skup individualnih, pojedinačnih članova svake vrste, koje obeležavam sa: C1...k i kojih može takođe biti proizvoljan broj.

Ovde imamo tri hijerarhijska skupaŽIVOT kao skup vrstaVRSTE kao skupove jedinica života skupljenih i definisanih formomJEDINKE kao jedinice života U reinkarnacijskoj, odnosno homeostatskoj Vasioni je, ta jednom data ko-ličina života-/opus života/večna, ali se menjaju njene forme-oblici postoj-anja...može ih biti i enormno mnogo, ali sama vasiona nije sva živa, već postoji stroga razlika, i nemešanje, živih i neživih sistema. Ovo je u suštini jedna večna na najvišem nivou statična vasiona, a sva se dinamika ostvaruje u podnivoima /život-smrt, živa materija-neživa materija, reinkarnacijski procesi prelaska iz statusa u status, iz stanja u stanje, iz transformacije u transformaciju i sl./ osnovnog nivoa, odnosno pod-domenima vrhunskog domena-Vasione.

320

Page 134: Stevan Bošnjak OPUS

*U vezi sa tim obratio bi veću pažnju na obrede sahranjivanja...pošto je ukop verovatniji način da svi atomi života i nadalje ostanu u živim sistemima, nego što je to slučaj sa spaljivanjem leša.

*Tipični primer neposredne cirkulacije živih atoma iz jedne forme života / ovde se i smrt javlja kao oblik nultog života/ u drugu formu života /ptice/ je tibetanski i zoroastroanski način sahranjivanja, izlaganjem mrtvaca-pticama u tornjevima-kulama tišine.

*Veću bi pažnju obratio na razradu odnosa skupova reinkarnacije, mate-matike i medicine.Suština sistema Zdravlje-Bolest je u prevođenju Bolesti iz metafizičkog/ magijskog/ u fizikalni /medicinski/ status... iz beskonačnih dimenzija u konačne, sve do nultog dimenzionog stanja bolesti koje je Zdravlje.

Odavde sledi da:Zdravlje . Bolest 1

Z 1/Bza B 0, Z ∞, pošto 1/0 ∞

za B ∞, Z → 0, pošto 1/∞ → 0Takođe je moguće i izjednačiti Bolest i Zdravlje, ali uz postojanje odgovarajućih koeficijenata transformacije, koji i čine nešto zdravim ili bolesnim.

Z Bza Z ψ1B, gde ψ1 Z/B

takođe iB Z

za B ψ2Z, gde ψ2 B/Zsledi, ψ1 . ψ2 1

Sve bolesti bih uporedio sa geometrijskim skupovima i dimenzijama, a zatim bi sačinio izvode prvog, drugog do n-tog reda. Izvodi su rein-karnatorni potencijali/.Tako bi odsustvo bolesti nosilo sve kapacitete nulte dimenzije ili u geometrijskom svetu-tačke.Sve izlečive bolesti, prema težini, bile bi razvrstane od najmanje duži od dve tačke, preko ograničenih površina do ograničenih zapremina. Osnovni njihov element bi bila ograničenost i dimenzionalna konačnost, bez traga metafizikalnog.Sve neizlečive bolesti, od hroničnih do akutnih, prema težini, bile bi razvrstane od poluprave - ograničene sa jedne, a neograničene sa druge

321

Page 135: Stevan Bošnjak OPUS

strane, preko prave, do neograničenih, odnosno beskonačnih površina i zapremina. Osnovni njihov element bila bi neograničenost, beskonačnost i prevalencija metafizikalnog nad saznajnim, odnosno fizikalnim.Osnovni je cilj prevesti neograničene dimenzije u ograničene, odnosno metafizikalno u fizikalno, odnosno neizlečive bolesti u izlečive, a ove u zdravlje.O izvodima prvog, drugog i n-tog reda, koji spadaju u domen reinka-rnatorne vasione, drugom prilikom.

*Manju pažnju bi posvetio imenovanjima, naprimer kosmičkih civiliza-cija, iako su imena odgovarajuća i lepa.

*Manju pažnju bi posvetio formulama,mada su sve korektne,tačne i ispra-vno izvedene.

*Veću bi pažnju posvetio eventualnim nitima duševne paučine koja se rasprostire između ultimativnih svetova, kakvi su život i smrt odnosno nulti život.

*Više bi se koncentrisao na budističku filozofiju i psihologiju kao i na Šankarina učenja, a osobitu bi pažnju posvetio Abidama sutri, kao i maha-janskim legendama i hinajanskoj fizici i psihologiji.

* Veću pažnju bi posvetio zaključku da: Entropijski i Entalpijski i Reinkarnatorni svemiri podležu Zakonu koji kaže da : Vreme ima Nepojavna i Pojavna stanja. Nepojavna stanja vremena su Budućnost i Prošlost. Pojavno stanje vremena je Sadašnjost.Pojavno stanje Budućnosti je Sadašnjost i to je Prva Pojava Vreme-na. Budućnost se uliva u sadašnjost i preko nje preliva u proš-lost...zato je budućnost prva metafizika, a prošlost druga ili izvedena metafizika. Budućnost je ontologijski Prva, Sadašnjost je Druga, a Prošlost Treća. Oticanje budućnosti u prošlost moguće je samo kroz sadašnjost.

Pojavno stanje Prošlosti je Sadašnjost i to je Druga ili Izvedena Poja-va Vremena.

322

Page 136: Stevan Bošnjak OPUS

Svet – Materija, Um i Prostor, sa Vremenom komuniciraju samo i samo kroz Sadašnjost, koja je fenomenalizacija Vremena i njegovo jedino pojavno stanje.

Razradio bi matematiku reinkarnatornog svemira kao skupa koji preseca skupove entalpijskog i entropijskog svemira. Taj presek je u najlošijoj verziji tačka ili nula, u najboljoj oba sve-mira postaju njegovi podskupovi i to tako da entropijski postaje nuličan a entalpijski se potpuno preklаpа sa reinkarnatornim- odnosno svi svemiri postaju skroznaskroz hilozoistički. *Do tančina bi ponovio, uz par korektorskih ispravki, učenje o Ono-drimskom podoblačju i o načelima neodređenosti, koja je tako briljantno postavio Verner Hajzenberg .*Više bi radio na kartografiji Onodrima

*Veću pažnju bi posvetio problemima bekapovanja / pravljenja rezervnih kopija/ Uma, za koje sada mislim da igraju ključnu ulogu u nekim delo-vima prrocesa reinkarnacije.

*Napominjem da su i entropijski i entalpiski svemiri baš kao i njima pri-padajući životni sistemi, otvoreni ka beskonačnosti i to tako da je entro-pijski sistem otvoren ka negativnoj beskonačnosti, a da je entalpijski sistem otvoren ka pozitivnoj beskonačnosti, kad je život u pitanju.

*Reinkarnacijski je svemir zatvoren i konačan, baš kao i sa njim sparen opus životnog sistema.

*Ovde se reinkarnacijski svemir i životni sistem sa njim sparen, javljaju kao oblast preseka entropijskog i entalpijskog svemira i sa njima sparenih entalpijskih i entropijskih životnih sistema. Maločas sam govorio o odno-su tri svemira kao tri skupa, pa to valja uzeti u obzir pri analizi ove tačke.

*I entropijski i entalpijski univerzumi su beskonačni samo što entropijski teži negativnoj a entalpijski pozitivnoj beskonačnosti.

*Kako je krajnji status života u entropijskom svemiru nula, tada je život u entropijskom svemiru otvoren ka nuli a zatvoren ka jedinici. Kako je krajnji status života u entalpijskom svemiru jedinica /sav svemir postaje živ/, tada je život u entalpijskom savemiru zatvoren ka nuli a otvoren ka jedinici.

323

Page 137: Stevan Bošnjak OPUS

Ovde važi moje načelo o proizvodu opozita:Entropija x Entalpija 1

Dakle:Entropija 1/ EntalpijaEntalpija 1/ Entropija

za, Entropija 0 → Entalpija ∞pošto 1/0 ∞

za, Entropija ∞ → Entalpija → 0pošto 1/∞ → 0

i obratno.

*Entropijski svemir je svemir toplotne smrti-Karnoova vasiona bez nade. *Entalpijski svemir je Haderahanski svemir- oda smislu i teleologičnosti.

*Odavde sledi da su život i reinkarnacija supremum-odnosno gornja me-đa entalpijskog svemira. Oni su takođe infimum-odnosno donja međa entropijskog svemira. Takođe je i ovaj-naš svemir, u kom postoje i život i smrt, infimum reinkarnacijskog svemira. Svemir bez smrti je supremum reinkarnacijske vasione, a spajanje oba svemira, krajnje entalpičnog, odnosno hilozoističkog-oživotvorenog skroznaskroz i reinkarnatornog svemira, odnosno dokidanje Oba, biće u Svemiru u kom će postojati samo Večno Sada i koji će bivati samo u Večnom Sada. Taj Konačni Svet nikada više neće znati ni za Prošlost ni za Budućnost. Večnost će biti dosegnuta.

*Zato, kao i pre četrnaest godina, kad sam temporarium reinkarnilend započeo pesmom, i ovde, umesto kraja, stih:

Ovaj naš kosmički beskraj

Za koga je tek trun peska

Na plaži njihovog mora

I njihovog bezbrižnog leta.

Stevan Bošnjak, Niš februar/mart 2009.

STEVAN BOŠNJAK

324

Page 138: Stevan Bošnjak OPUS

KRAJ UČENJA O MINIMA PARTESili

AKSIOMATIKA VREMENA

*

1. O, Pitagora, postoji Vreme.

2. Za čoveka Vreme postoji trovido, kao prošlost, kao sadašnjost i kao budućnost.

3. Prošlost je ono što je bilo, Sadašnjost, koju čini mnogo Sada, je ono što jeste, Budućnost je ono što će biti.

4. Atomi Sadašnjosti su minima partes koje označavam sa Sad.

5. Sad je kvant-najmanja količina vremena u Sadašnjosti.

6. Prošlost i Budućnost su čiste/ samo i samo/ vremenske kategorije. Sadašnjost je i vremenska, ali i svetsko-prostorno-materijalna kategorija postojanja. Ona se dobija za jedinično vreme t 1s., iz formule za svetsku informaciju:

I ht/c h/cνgde za t 1s.

I 2,202 x 10 -37c.g.s.

7. Psihološki mehanizam koji definiše prošlost je sećanje. Artefakti, spisi, dokumenti predstavljaju istorijski mehanizam koji prošlost definiše grupi, kulturi, civilizaciji...

8. Iako je svako sećanje u Sadašnjici, onaj ko se seća ima nepogrešiv osećaj da se Ono/ Sećanje /, razlikuje od Sada i da nam Ono/ Sećanje /definiše prošlost.

9. Psihološki mehanizam koji definiše budućnost je predviđanje, a psihološki i socijalni mehanizam je uverenje u kontinuitet događaja koji se iz prošlosti preko sadašnjice prelivaju u budućnost. Otuda tako čvrsta vera u uzročno-posledične odnose u svetskim događajima, sa sveukupnim obiljem U-P veza.

10. I u najmanjim delovima vremena/ minima partes /, postoji ceo Svet. Shodno tome i u jednom jedinom najmanjem delu vremena. Ma koliko delili vreme, do

325

Page 139: Stevan Bošnjak OPUS

veličine tačke vremena, i u njoj-tački vremena, postoji ceo svet. Veličina tačke vremena je određena opštom formulom za svetsku informaciju

I ht/cpa je za jedinično vreme t 1, vrednost I 2,202 x 10-37c.g.s.dok je za t ∞ , I ∞ .

11. Šta je vremenski sinonim jediničnoj svetskoj informaciji! To je onaj moment Sadašnjice koji zovemo Sad. To je komplementarni par, u kom je jedan član jedinica svetske informacije stvorena drugim članom para jediničnim vremenom.Nemoguće je manje celo Sad ispod granice od 2,202x 10 -37c.g.s.

12. Sad je elementarni događaj i to kvantni događaj jedinične svetske informacije u jediničnom vremenu. Sad je elementarni pojam Sadašnjice koji objedinjuje elementarnu informaciju i jedinično vreme.

Repetitorijum 1.Najmanji deo fizikalnog vremena zove se Sad i on je atom/kvant/ Sadašnjice. Sad je tačka vremena. U Sad postoji ceo Svet.

13. Ceo Svet/ Univerzum,Kosmos,Vasiona,Svemir / postoji samo i samo u Sad.Raspon Sad je od nula/0/ do jedan/1/. Kako je za jedinično vreme vrednost: Sad 2,202 x 10-37c.g.s., onda je to ujedno i gornja granica Sad. Donja je nula/ 0 /.

14. Da bi ceo Svet postojao u Sadašnjosti onda i Sadašnjost mora imati donju i gornju granicu. Donja granica Sadašnjosti je Nula/ 0 /, gornja je beskonačno/ ∞ /. Na kraju Sveta, vreme će biti beskonačno pa će i Sadašnjost prirasti do beskonačnosti/ sva će budućnost biti osvojena, sva prošlost prelistana/ i to će biti taj dan za kim žude i religije i svaka umna duša, dan koji večno traje, dan koji se nikada neće završiti u noći.

15. Sadašnjost se istorijski pomera od nulte vrednosti, preko svih vrednosti prirastajući ka beskonačnosti, do beskonačnosti same i osvojene večnosti.Sadašnjica se širi kao i Svet koji je naseljava, zato što izvan Nje i nema nikakvog Sveta.To je suštastvo veze između Vremena i Sveta/ prostora, mase, energije, sila, psihe.../

16. Sadašnjica je skup elementarnih Sad. Sad je interval između dva susedna trena. Jedan tren je u Prošlosti i to zovem Prva Prošlost, drugi tren je u Budućnosti i to zovem Prva Budućnost. Između ta dva-Prve prošlosti i Prve budućnosti je Sad.

17. Fizikalno Vreme/ FV /, je ireverzibilna adicija i kolekcija bezbroja Sad.Fizikalni Prostor/ FP /, je reverzibilna adicija bezbroja tačaka. FP i FV ne pripadaju istom skupu-sistemu dimenzija, zato što se u FP može neprekidno vraćati u istu tačku, na isto mesto, ali je to nemoguće u FV, zbog njegove nepovratnosti.To je suštinska razlika:U Svetu uzročno-posledičnih veza/ UP svet /, Prostor je reverzibilan.U UP svetu,Vreme je ireverzibilno.

326

Page 140: Stevan Bošnjak OPUS

Ovaj zaključak važi samo za fizikalnu stvarnost / fizikalni Svet /.Ovo ne važi za psihičku stvarnost.Ovde za primer posebnog oblika psihičke stvarnosti/četvrtog stanja svesti/ uzimam prekognitivne snove, gde je povratnost vremena uslov postojanja takvih snova. U snovima nedvosmisleno možemo utvrditi postojanje psihičkog prostora i psihičkog vremena, koje karakteriše nepostojanje uzročno-posledičnih veza, tako bitnih za prostor i vreme fizikalnog sveta . Odavde sledi da i fizikalno-ekstrajektovano vreme i fizikalni prostor, kao kauzalno vreme i kauzalni prostor-koje izučava fizika, i psihičko- introjektovano vreme i psihički prostor, kao akauzalno vreme i akauzalni prostor, koje izučavaju psihologija, psihijatrija i srodni sistemi mišljenja, predstavljaju samo podskupove skupa Bića Vremena koje zovem: Indiferentno vreme - tj. vreme kakvo ono Jeste kao Biće po sebi.

18. Za tumačenje Sad, treba koristiti relativističku mehaniku Velikog Sveta /makrokosmos, za tumačenje Prošlosti treba, pak, primenjivati kvantnu mehaniku/ pošto je prošlost na neki način permanentno smanjivanje i razmrljavanje Sadašnjosti...i to tako da što dalje u prošlost/ negativna adicija aritmetičkom progresijom...-1sekunda, -2 sekunde, -3 sekunde....-n sekundi...udaljavanje od Sad aritmetičkom progresijom/, razmrljavanje informacije prošlosti, pak, prirasta geometrijskom progresijom/ 2n/. Dakle, dve sekunde u prošlost od Sad, informacija iz prošlosti je razmrljanija četiri puta u odnosu na informaciju u Sad. Za tri sekunde u prošlosti informacija je razmrljanija osam puta, za četiri sekunde šesnaest puta itd.

Definicija:Prošlost se kao Negativno Biće vremena, od Sad kao Neutralnog Bića vremena, udaljava aritmetičkom progresijom, a informacija prošlosti u odnosu na informaciju Sad, udaljavanjem od Sad, opada geometrijskom progresijom.

19. Svako Sad se kroz sve dalju prošlost redukuje i razmrljava težeći nuli. Otuda ovde važi moje načelo o proizvodu opozita tj.

Prošlost . Sad 1Prošlost 1/Sad

za Sad 0, ∞ Prošlost ∞, 0Sad 1/ Prošlost

za Prošlost 0, ∞ Sad ∞, 0

Odavde proističe da Prošlost i nije ništa drugo do stalno umanjenje Sad, odnosno Prošlost prestaje da bude umanjeno Sad, samo kad Sad dobije vrednost 0, a Prošlost tada sledstveno postane beskonačna. Figurativno može se reći da je Prva prošlost 99,99999999999......od Sad, da je Druga Prošlost prethodni broj umanjen za 1 itd. idući ka 0 kao infimumu, odnosno beskonačno malom Sad.

327

Page 141: Stevan Bošnjak OPUS

Poetski rečeno, iz svake Prošlosti uz dovoljno snažne pojačivače prošlosti, moguće je obrnutim procesom,vaspostaviti svako, ma kad postojalo Sad. Odnosno, nijedno Sad, nije zauvek izgubljeno, što dalje u prošlost sve ga je teže vaspostaviti, ali je to teorijski potpuno moguće, sem u slučaju beskonačne prošlosti i nultog Sad.Ono što je bilo kad bilo, nikada ne nestaje, samo mu se smanjuje, razređuje, razmrljava informacija, kako je već rečeno. Ali moguć je i obrnut proces: ono što je hiljadostruko razmrljano uz neki / za sad nepoznat proces / hiljadostrukog pojačanja/ derazmrljavanja / dobiće Identičnu informaciju onoj iz neutralnog/ nerazmrljavajućeg stanja-odnosno stanja u Sad /, pa stoga možemo reći da postoji jednakost proizvoda sledećih parova:

Sad . Razmrljavanje /gubitak/ informacije Prošlost . Derazmrljavanje / povraćaj / informacije

takođe važi i:Razmrljavanje informacije . Derazmrljavanje informacije 1

odnosno:[RI] . [1/RI] 1

odavde sledi:[R.ht/c] . [c/R.ht] 1

20. Budućnost je pretpostavka u Sadašnjici da će se događaj koji je u toku-nastaviti, odnosno da neće biti prekinut. Razlog ovome je što događaj ima kontinuitet u prošlosti do Sadašnjice, pa se na osnovu toga zaključuje da će se on/ događaj / nastaviti i u budućnoisti-gde ga još nema.Budućnost je psihološka tvorevina a njeni glavni psihološki mehanizmi su verovanje i predviđanje.

Sadašnjost je medijator i transformator koji iskustvo/ informaciju / prošlosti prenosi mehanizmima očekivanja i verovanja na pogodbeno vreme koje zovemo budućnost.Ceo proces se u Sadašnjosti odvija kroz fizički svet/ postojanje /, samim tim što taj svet jedino i egzistira u Sadašnjici.

Apendiks 1.

entitet najmanja količina/ jedinica /entitetaMasa AtomEnergija KvantMišljenje MisaoInformacija Informaton: I ht/c h.1/c 2,202 . 10-37c.g.sProstor TačkaVreme/ Sadašnjost / Sad

Komplemantarni par: Sadašnjost-informacija, Sad-Informaton kao elementarne jedinice Sadašnjosti i Informacije.

328

Page 142: Stevan Bošnjak OPUS

21. Analizirajmo Prošlost u odnosu na Sad. Nulta Prošlost je Sad – 0 i to pišem kao:

P0 Sad – 0Prva Prošlost je Sad – 1P1 Sad – 1...Pn Sad – n...P∞ Sad - ∞Iz ovoga sledi i:Sad P0 + 0Sad P1 + 1...Sad Pn + n...Sad P∞ + ∞

Repetitorijum 2.Razmrljavanje informacije u Prošlosti se definiše sledećom formulom:Ip 1/ 2n

Ovo znači da je u odnosu na jediničnu informaciju u Sad /S/, informacija sekund u prošlosti 1/21 1/2, dve sekunde u prošlost 1/22 1/4, n sekundi u prošlost I 1/2n....za beskonačnu prošlost biće: I 1/2∞

22. Za Budućnost/ B /, koja je pozitivno biće vremena, važi isto kao i za Prošlost/ P /:

B0 Sad + 0B1 Sad + 1...Bn Sad + n...B∞ Sad + ∞odnosnoS B1 – 1S B2 – 2...S Bn – n...S B∞ - ∞odavde sledi i da:

P∞ + ∞ B∞ - ∞ S 11 je ontološka jedinica, Element Bića fizikalnog postojanja, / vremena, prostora, materije / i njena je informacijska vrednost, za jedinično vreme informaton:

1 I 2,202 x 10 -37 c.g.s.

329

Page 143: Stevan Bošnjak OPUS

23. Razmrljavanje informacije u Budućnosti, u odnosu na Sad, važi kao i za prošlost/ aritmetički prirast partikula Budućnosti, geometrijski prirast razmrljavanja /. Ovde se mora uzeti u obzir kvalitativna razlika u informaciji Prošlosti i informaciji Budućnosti. Kroz Prošlost se razmrljava jednom postojala informacija. Nazivam je + informacijom. Prošlost razmrljava jednom već postojalu informaciju u Sad.Budućnost poseduje razmrljanu informaciju, nazovimo je virtualna – informacija koju tek treba dovesti u Sad.

Ponovo imamo proizvod informacionih opozita koji se transformišu u Jedinici Postojanja koja se zove Sad.

(+ informacija prošlosti) . (– informacija budućnosti) Sad 1

sledi:+ip 1/-ib

za: –ib 0, ∞ sledi:

+ip ∞, 0 i obratno.

Repetitorijum3

Sad elementarni događaj u fizikalnom Svetu.

24. Stalna je transformacija Antisveta Budućnosti u Svet Sad /fizikalni svet /...antiinformacije, antimase, antienergije, antipostojanja, antičestica, antisila... Antisveta, u informaciju, masu, energiju, postojanje, čestice, sile Sveta u Sad.Beskonačna Budućnost je Antisvet koji se delovanjem Sad transformiše u fizikalni Svet Sadašnjice.

25. Budućnost je virtuelni, stohastički svet naseljen negativnim sekundama, negativnom masom/ antigravitacijom/, negativnom informacijom, antičesticama, negativnim dimenzijama, antipostojanjem, koje se pretvara u Svet, čestice, vreme, masu, prostor jedino i jedino, samo i samo, skroznaskroz kroz, i u Sad.

Repetirorijum 4

Prošlost: ( + informacija, I h. (+∞)/c ) Budućnost: (- informacija, I h. (-∞)/c )Sad: I h.1/c ( jedinična informacija 2,202 . 10 -37c.g.s.)

26. Postoje četiri vrste Sad :- matematičko- filozofsko- psihičko

330

Page 144: Stevan Bošnjak OPUS

- fizikalno

27. Psihičko Sad je elementarni doživljaj/ psihički kvant /

Fizikalno Sad je najmanji vremenski tren koji ima fizikalne odlike.

Fizikalno Sad je elementarni događaj. To je ujedno i najmanja količina svetske informacije za jedinično vreme i jediničnu frekvenciju čija je vrednost I 2,202 x 10-

37c.g.s.

Matematičko Sad je bezdimenziona tačka vremena, nulto vreme: t 0

Filozofsko Sad je elementarno Biće vremena koje se kreće od matematičkog Sad ( za mS 0, infimum) do fizikalnog Sad( reda fS 2,202 . 10-37, supremum).

28. U svakom Sad kao elementarnom događaju, učestvujemo u svetskom procesu postojanja Sveta, i to u makrokosmičkom procesu. Tren potom za Sad – 1 nastaje Prva Prošlost i ceo prethodni makrokosmički proces postaje mikrokosmički proces, koji se seli u kortikalne strukture/sećanje/.

Sećanje, kao psihički nosač Prošlosti, na određen način postaje bezdimenzioni mikro izvod, trodimenzionog makro originala Sveta postojalog u Sad. Otuda se na Sećanje / Prošlost / primenjuje kvantna mehanika, a na Sad pored kvantne i relativistička i njutnovska mehanika, kao i euklidovska matematika i transformacijska matematika iz poslanica Pitagori.

Repetitorijum 5

Matematičko Sad može da ima samo dve vrednosti: kao tačka vremena t 0Tada je frekvencija ν ∞i, t ∞ Tada je frekvencija ν 0

Ovo drugo je matematika Kraja Sveta, odnosno Večnog Sada.Informacijska vrednost ova dva se dobija iz:I ht/cpa za t 0, dobijamo I 0, ν ∞a za t ∞ , dobijamo I ∞, ν 0

Filozofsko sada je elementarno Biće vremena. Granica između prošlosti i budućnosti, koja delom zahvata i u prošlost i u budućnost što svedoči o njenoj protežnosti. Gornja granica( supremum) te protežnosti je fizikalno Sad reda 2,202 x 10-37, donja( infimum) je matematičko Sad 0.

Filozofsko Sad dozvoljava i situaciju u kojoj će njegova gornja granica biti beskonačno Sad ∞ a prva donja Sad ∞ - 2,202 x 10-37, ali kao što rekoh to pripada provizorijumu Kraja Sveta.

331

Page 145: Stevan Bošnjak OPUS

Psihičko Sad je najprotežnije i ono je: Najmanje vreme potrebno da protekne između stimulusa i reakcije na stimulus. To je dakle jedinično vreme potrebno da protekne između jediničnog stimulusa i jedinične reakcije. ψSad se u ovom smislu poistovećuje sa vremenskom reakcijom čula i nervnog odgovora na spoljašnju ili unutrašnju draž. Ovako gledano donja granica psihičkog Sad je 1/150 sekundi a gornja 1/10 sekundi. Kako život pojedinca traje oko tri milijarde sekundi / za srećnike / to znači da je vreme individualnog života napučeno sa oko trideset do 450 milijardi psihičkih Sad. Eto toliko atoma vremena čini veliko vreme naših života.

Fizikalno Sad je jedinica Postojanja i kao što smo već rekli, ona za jedinično vreme i jediničnu frekvenciju ima informaciju od 2,202 x 10-37c.g.s.

29. Svet se stvara jediničnim preobražajima Budućnosti, preko Sad u Prošlost.

30. Jedinični vremenski preobražaj je konkretna fizikalna veličina čija jedinična informacija iznosi 2,202 x 10-37c.g.s.

31. Pretvaranje negativne informacije Budućnosti, putem Sad u pozitivnu informaciju Prošlosti je osnovni i neiscrpni mehanizam stvaranja i postojanja Sveta. Da postoji Budućnost nužno je, jer da ne postoji, onda ne bi postojala na Sadašnjost ni Prošlost, pošto svako Sad, tren pre svog nastanka bude Prva Budućnost odnosno Sad + 1. Budućnost je Sad unapred, Prošlost je Sad unazad i uz koeficijente transformacije( vidi poslanice Pitagori), moguće je izjednačavanje sva tri ( Prošlost-Sadašnjost-Budućnost, koji i nisu drugo do, našim nesavršenim umovima preko potrebna, tri osnovna podskupa skupa vremena).

Ovde u punoj meri važi da iz Nečega /Budućnosti /→ Nešto/ Sadašnjost /a da iz Ničega/ Nepostojanje Budućnosti/→ Ništa/ nepostojanje Sadašnjosti/. Kako Sadašnjost postoji, to postoji i Budućnost.

32. Ovaj Svet postoji samo u Sad. Ovaj svet je objektiviziran virtuelni Svet Budućnosti. Svet u Sadašnjici je izvedeni Svet Virtualnog Originala u Budućnosti. Nema druge mogućnosti za postojanje ovog Sveta sem u Sad.

33. Sadašnjost pokriva fizika vremena ovog Sveta i za nju važe fizikalni zakoni definisani mojom osnovnom formulom o svetskoj informaciji: I ht/c h/cν

34. Sadašnjost je dakle fizika vremena.

Tada su Prošlost i Budućnost metafizika vremena, i to tako da je Budućnost Prva metafizika, koju karakteriše negativna informacija i svi atributi antisveta koji postaje Svet ulaskom u Sad.

332

Page 146: Stevan Bošnjak OPUS

Prošlost je Druga ili Izvedena metafizika koja je jednom prošla kroz fizikalno postojanje/ ta je metafizika bivala / i za nju važe zakoni psihe, pre svega sećanje i njemu slični mehanizmi. Zato je Prošlost-sećanje neometafizika ili druga ili izvedena metafizika.

35. Ovde valja uočiti da čim Sad / za koje prevashodno ali ne i isključivo važe relacije makrosveta i relativistička mehanika/ postane Prva Prošlost, ono se smešta u neuralne strukture koje proizvode Sećanje. Sećanje se uvek odnosi na neko, ma kad bivalo Sad. Nema u sećanju originalnih sadržaja. Sećanje je magacioniranje svih ma kad /u životu/postojalih Sad. Kako se makrosvet Sadašnjosti prešavši u Prošlost/ sećanje / smešta u neuralne strukture mikrosveta/ ćelijski, molekularni i atomski nivo /, to automatski počinju da važe zakoni mikrosveta/ malog sveta / i kvantnomehaničke relacije, od kojih je posebno značajna Hajzenbergova relacija neodređenosti.

36. Konkretan primer za kvantnomehaničke relacije u psihostratumu su snovi i razmrljavanje informacija u njima, slepljivanje prostora i vremena i disfunkcija kauzalnih odnosa

Kuriozum Zamislimo neki sistem koji ima 1043 puta brže procese/recimo mentalne / od ljudskih.Tada će jedinično vreme tog sistema biti T 10-43s.

37. Da bi se pojedinačno Sad analiziralo, nužno ga je zaustaviti, izolovati i izvući iz toka, struje vremena, iz bezbroja Sad, pošto se ispred analiziranog Sad nalazi njegov prvi sused: Prvo Buduće Sad ili Sad + 1, a iza Sad je njegov prvi sused: Prvo Prošlo Sad ili Sad – 1. U tri uzastopna trena imamo tri oblika Sad:Prva Prošlost ili: Sad -1SadPrva Budućnost ili: Sad + 1Sem za božanskog posmatrača koji je jednovremeneno i učesnik, nemoguće je istovremeno izučavati i mirovanje i kretanje Sad, i položaj/ koordinate/ i impuls, statiku i dinamiku, strukturu i funkciju.Nemoguće je istovremeno izučavati i meriti jedinično Sad kao biće po sebi i kao deo neprekinute struje kolekcije Sad. Nemoguće je jednovremeno izučavanje i skupa i pojedinačnog elementa istog skupa.Sa prostorom i tačkama je jednostavnije, jer je tu na delu reverzibilnost procesa, što je nemoguće u izučavanju vremena koje je ireverzibilno i time usložnjava izučavanje ionako složene problematike bića vremena, koja se tiče jastva suštine postojanja.

38. Šta je biće elementarnog Sad? To je njegovo samo biće kao takvost i njegovo kretanje kojim se uklapa u struju, kolekciju/ skup / svih Sad. Ono što nazivam Prvim Bićem Sad je njegova struktura, njegove koordinate-položaj, statika, božanska zamrznutost.

333

Page 147: Stevan Bošnjak OPUS

Ono Drugo koje zovem Drugim Bićem Sad je njegovo kretanje, uklopljenost u struju vremena, njegov impuls, kretanje, dinamika i delatna komponenta koja stvara Ovaj Svet.

Otuda važi sledeći proizvod opozita za Sad:

P(položaj, koordinate, mirovanje) Sad . i( impuls, kretanje ) Sad 1 PS . iS 1, odnosno: PS 1/iS

i obratno.za: iS 0, ∞

PS ∞, 0i obratno

39. Osim, za božanskog posmatrač-učesnika / komplementa jednovremenosti svih stanja i događaja/, u Ovom Svetu važi i sledeći proizvod opozita:

Posmatrač . Učesnik 1Posmatrač 1/ UčesnikUčesnik 1/ Posmatrač

Odnosno, prirastom učestvovanja smanjuje se posmatranje i obratno, tako da je beskonačni posmatrač nulti učesnik i obratno.

U Svetu je opozitne proizvode nemoguće prevazići.

4o. Neka pojašnjenja o matematičkom Sad. Matematičko Sad/ mS / jednako je nuli:

mS 0

Prva Prošlost/ P1 / jednaka je: mS – 1 0 – 1 -1Prva Budućnost/ B1/ jednaka je: mS + 1 0 + 1 +1Poslednja Prošlost / P∞ / jednaka je: mS - ∞ 0 - ∞Poslednja Budućnost / B∞ / jednaka je: mS + ∞ 0 + ∞sledi:P1 +1 mSB1 – 1 mS P1 mS – 1B1 mS + 1P1 + 1 B1 -1P1 B1 - 1 – 1 B1 - 2B1 P1 +1+1 P1 + 2 (P1 + 1) . (B1 – 1) mS . mS mS2 02 0(P1 + 1) 0/B1 – 1 0/S 0/0 nmS . ( P1 + 1) mS . (B1 – 1)mS2 mS2

02 02 0

334

Page 148: Stevan Bošnjak OPUS

[ ( mS – 1 ) + 1 ] . [ ( mS + 1 ) – 1 ] S2 02 0

Analizirajmo sledeću duž:

-1_________ 0__________+1

0 označava matematičko Sad-1 označava Prvu Prošlost+1 označava Prvu BudućnostVidimo da se između 0 i -1 /mat.Sad i Prve Prošlosti / nalazi bezbroj momenata koji se zovu: Ni-Sad-ni-Prva Prošlost. Takođe između 0 i +1, nalazi se bezbroj momenata koji se zovu: Ni –Sad-ni Prva Budućnost.

41. Ova kontinualnost stvara neiscrpni broj matematičkih momenata i punktova kao izvorišta autentičnih i autohtonih pojedinačnih Svetova čije će zakone( datosti i takvosti) izučavati, njihovu topografiju, geografiju, istoriju, naravi i običaje, oni koji su ispred Ovog vremena.

***

DODATAK

Prva Metafizika i poslednja Fizika

I) Samo kroz Um, Metafizičko ulazi u Biće i postaje Svet.

II) Demijurg je Um koji stvara Svet na gore opisani način. III) Svet se razvija kroz konstante i varijable //datog Sveta//

IV) Konstante zovem i takovostima / brzina svetlosti, elementarni naboj, Plankova konstanta, konstanta gravitacije, informaton /, zato što dati Svet čine takvim i samo takvim, kakav je. V) Uspostavljam sled: *Metafizičko→ *Demijurg →

335

Page 149: Stevan Bošnjak OPUS

*Demijurg transformiše / stvaranjem v arijabli i k onstant i/ Metafizičko u Svet → *Svet se razvija do iscrpljenja / ako je konačan / metafizikalnog rezervoara.

VI) Varijable čine strukturu sveta [materija (masa, elementarni naboj, prostor, frekvencija...)]. Konstante su pravila po kojima materija Sveta postoji i funkcioniše. Zakoni su tačan odnos između materije /varijabli / i načina njenog postojanja / konstanti /.

VII) Može postojati samo jedan metafizikalni svet koji je beskonačan i može da se beskonačno prazni, što podrazumeva i večno postojanje samo jednog fizikalnog Sveta / Univerzuma, Kosmosa, Svemira, Vasione/, koji se večno puni i prirasta iz Prethodnog.Moguće je zamisliti i složenije, matrjoškama nalik stvarnosti i konačne i beskonačne Domene /metafizikalnog i fizikalnog/ i po broju i po opsegu.

VIII) Svet prirasta stalnim pretvaranjem Metafizikalnog u Svet radom Univerzalnog Uma Demijurga i partikularnih umova kao delova Univerzalnog uma Demijurga..

Buda je, /naprimer/, pretočio iz metafizikalnog u Svet-nirvanu, Mahaviro-ahimsu, Laoce-načela jin-janga, Isus-besmrtnost uskrsnućem, Muhamed idejom i praksisom jednog bezpredstavnog, apsolutnog Boga....

IX) Umni ljudi su istinski potomci, partikule, minima partes, Demijurga - rade isti posao, samo u znatno manjem obimu.

Oni održavaju i šire Svet stalnim pretakanjem metafizikalnog u Svet. Električna energija, kvantna fizika, opšta relativnost.. .još bi bili metafizika da se Tesla, Hajzenberg, De Brolji, Šredinger, Dirak, Ajnštajn...nisu potrudili... Jedino um vrši pretakanje iz Metaf. Sveta u f. Svet

Metaf. Svet→ Ljudski Um / kao mikroDemijurg-medijator i transformator /→ f.Svet

X) Ali! Nije dovoljan samo Um.Potrebna je i praksa, jer je to jedini način da Svet nastane, da traje i da se razvija, stalnim preobraćanjem metafizikalnog u fizikalno.

Ahimsa ne bi bila ahimsa, da je ostala samo u umu Vardamane Mahavire. On je metafizikalni prauzor ahimse kroz vlastiti um pretočio u delo, u postupke, u praksis i time ahimsu uneo u Svet, proširivši Ga.

XI) Znači važi:Metafizikalno→

Um→ Praksis→

Svet

336

Page 150: Stevan Bošnjak OPUS

XII) Na početku, vrednost Sveta je Nula, vrednost metafizikalnog je beskonačna.

XIII) Kosmos Biva zato što se metafizikalno besprekidno preliva u Svet-već rečenim putem-načinom, smanjujući se u onoj srazmeri, u kojoj Svet ekspandira.

Na kraju Sveta, fizikalni Svet će biti beskonačan, metafizički će težiti nuli. Metafizikalno ne može nikada biti nula, pošto je metafizikalno uvek za jedno minima partes, veće od beskonačnog Sveta koji je stvorilo.

XIV) Na kraju Svetova / metafizikalnog, koji je potpuno ispražnjen, sem jedne jedine klice novog stvaranja, i fizikalnog koji je beskonačan, večan i nepromenljiv /, Metafizikalno i Svet će biti preklopljeni, sem u Jednom.

U rezervoaru metafizikalnog ostaće klica novog Stvaranja koje se zove Sad i koja je Informaton i Ontološka jedinica - kako je već rečeno, i čija je vrednost:

1 I 2,202 . 10-37 c.g.s. Sad

Otuda i ovde važe proizvodi fundamentalnih opozita:

Biće . Nebiće const. 1za B 0, ∞ NB ∞, 0

Ovo je aproksimativno pošto se umesto 1, stavlja vrednost Informatona, što važi i za sledeći proizvod.

Sledi dakle i:

Metafizikalno . fizikalni Svet const. 1za M ∞, 0

fS 0, ∞

XV) Svetovi manjeg opsega nastaju tako što metafizikalno ulaz-prolazii u/ kroz / Um većeg opsega, od sveta koji se stvara.Naš Svet je tako proizvod prolaska metafizičkog kroz Um(ove) višeg nivoa.

XVI) Ljudi ne mogu biti tvorci vlastitog Sveta, ali Ga mogu održavati i brinuti o Njemu. Ovde važi Gedelovo načelo o skupovima, koje kaže da, samo skup većeg opsega može da tumači skup manjeg opsega.

XVII) Odavde sledi:Svet /S/ Sad

Metafizikalno /M/ Sad+1

337

Page 151: Stevan Bošnjak OPUS

1 Ontološka jedinicaI kad se na kraju, oba skupa / S i M / preklope, preostaće Ontološka jedinica kao zalog Novom Stvaranju.

XVIII) Ovaj proces, u kom se Metafizikalno kroz Um, na raznim nivoima lestvice postojanja-ovaploćuje u Svet/ove/, odnosno fizikalno/a/ Postojanje/a/, zove se Vreme.

*Ovo je kraj učenja

o minima partes.

338