Neodlučnom kupcuNeodlučnom kupcuAko li se priče i pjesme mornara pustolovina pune, oluja, žara, ako li se točno na starinski način prepriča baš sva ta romantika stara, puna škuna, zlata skritog i gusara — može to i danas bit mladeži milo, kao što je nekoć i meni to bilo.Nek je, dakle, tako i tako nek bude] Al ako dječaci za tim već ne žude, te ako im zanos za Kingstonom1 nesta, ljubav za Ballantyna2 kićenog presta, za Coopera3 mladež ako već ne mari — nek je, dakle, tako i nek bude takol Grob, u kom su oni i djelo im svako, Dijelit s njima ću ja i moji gusari.l.William Henry Giles Kingston (1814-1880), popularni engleski pisac priča za mladež. Najpopularnije su mu »The Three Midshipmen«, »The Three Lieutenants«, »The Three Commanders« i »The Three Admirals«. (Prev.)2. Robert Michael Ballantyne (1825-1894), engleski pisac priča za mladež. Djela su mu »The Lighthouse«, »The Settler and the Savage«, »Erling the Bold« i dr. (Prev.)3. James Fenimore Cooper (1789-1851), američki pripovjedač. Napisao je »The Spy«, »The Pilot«, »The Last of the Mohicans«, »The Deerslayer«, »The Red Rover«, »The Pathfinder« i dr. (Prev.)Prvo poglavljePrvo poglavljeStari morski vuk u "Admiralu Benbowu"Squire1 Trelawney, dr. Livesey i ostala ona gospoda zamolili su me neka napišem sve potankosti o Otoku s blagom, od početka do kraja, ne izostavivši ništa, osim položaja otoka, a to samo zbog toga što još uvijek nije podignuto blago. Zato se laćam pera ljeta Gospodnjeg 17..., i vraćam se u doba kad je moj otac vodio gostionicu Admiral Benboiv, i kada se opaljeni stari pomorac, s ožiljkom od sablje prvi put nastanio pod našim krovom.Sjećam ga se, kao da je to bilo jučer, kako je naporno hodajući došao do vrata gostionice, a njegov ga je mornarski kovčeg slijedio u ručnim kolicima. Bio je to visok, snažan, nezgrapan čovjek, smeđ poput oraha. Katranasti perčin padao mu je niz pleća na prljavi modri kaput; ruke mu bile hrapave i pune brazgotina, s crnim, pokidanim noktima, a ožiljak od sablje preko jednog obraza bio je prljavo sivobijel. Sjećam se kako se ogledavao po zaljevu i uz to za se zviždukao, i kako je onda iznenada prešao na onu staru mornarsku pjesmu:< »Petnaest ljudi uz mrtvačku škrinju —jo-ho-ho, i boca ruma1.«koju je kasnije tako često pjevao visokim, staračkim, nesigurnim L; I asom, te se činilo da mu je glas ugođen i skršen na pralici brod-1. Squire (čit. skuair), engl. plemić, posjednik. (Prev.)9Otok s blagomnajbezobzirniji drug što se uopće može zamisliti. Udario bi rukom po stolu da svi zašute. U žaru srdžbe poskočio bi kadšto zato što ga je netko nešto pitao, a kadšto opet zato što nitko ne bi ništa pitao, jer bi tada držao da društvo nije pozorno slušalo njegova pripovijedanja. Jednako ne bi nikome dopustio da napusti gostionicu dok ne bi on sam zadrijemao od pića i oteturao u postelju.Najviše od svega plašile su ljude njegove priče. Bile su to jezovite priče; o vješanju, o kazni hodanja zavezanih očiju po dasci1, i o buri na moru, i o Suhim Tortugama2, i o divljim djelima i krajevima na španjolskom kopnu3. Prema njegovu pripovijedanju, proveo je život, čini se, među nekim najopakijim ljudima što ih je bog ikada pustio na more; a jezik kojim je pričao te priče uzbuđivao bi naše priproste seljake gotovo toliko koliko i zločini koje je opisivao. Moj je otac uvijek govorio da će to upropastiti gostionicu jer će se ljudi nje naskoro kloniti da ne budu mučeni i gnjeteni, a zatim da dršćući idu u postelju; ali ja vjerujem da nam je njegova prisutnost koristila. Ljude je doduše isprva hvatala groza, ali kad su o tom razmišljali, prilično im se svidjelo. Bilo je to divno uzbuđenje u pitomom seoskom životu; a bio je tu i skup mlađih ljudi koji su se gradili kao da mu se dive; nazivali su ga »pravim morskim vukom« i »pravom starom usoljenom ribom«, i sličnim imenima; govorili su da je baš to ona vrsta ljudi koja je Englesku učinila tako strašnom na moru.

Doista je, na neki način, prijetila opasnost da će nas on upropastiti. Boravio je kod nas tjedne i tjedne, a napokon i mjesece, te je sav novac već davno bio iscrpen, a ipak moj otac nije nikada smogao hrabrosti da zahtijeva zaostali novac. Kad bi to i spomenuo, kape-1. Gusari bi svoje zarobljenike natjerali zavezanih očiju i sputanih ruku na usku dasku koja je s boka broda stršila nad morem. Svaki neoprezan korak značio je smrt utapljanjem. (Prev.)2. Dry Tortugas, skupina od 10 otočića (kevs) na ulazu u Meksički zaljev, 120 milja zapadno-jugozapadno od rta Sable; pripadaju SAD-u (Florida), djelomice su pokriveni grmljem ljekovite biljke mangrove. (Prev.)3. Spanisch Main, sjev. obala Južne Amerike, od Orinoka do Dariena i primorje prijašnjih španjolskih pokrajina u Srednjoj Americi sve do Karipskoga mora. Naziv »Spanish Main« često se upotrebljava, osobito u vezi s gusarima, samo za Karipsko more. (Prev.)12

Prvo poglavljetan bi dunuo kroz nos tako glasno, te se moglo reći da je riknuo, i buljio bi u moga jadnog oca dok ne bi izišao iz sobe. Vidio sam ^a kako nakon takva otklona lamata rukama, i siguran sam da su srdžba i strah, u kojem je neprestano živio, uveliko pospješili njegovu ranu i nesretnu smrt.Za sve vrijeme što je živio kod nas kapetan nije uopće mijenjao svoga odijela, osim što je od nekoga kućarca kupio nešto čarapa. Kad je jedan od kljunova njegova trorogog šešira spao, pustio ga je da visi premda mu je veoma smetao kad je puhalo. Sjećam se vanjštine njegova kaputa što ga je sam krpao gore u svojoj sobi; napokon je tu bila samo krpa na krpi. Nikad nije pisao ni primio pisma i nikad nije razgovarao ni s kim, osim sa susjedima, a i s njima, većinom, samo kad je pio rum. Veliki mornarski kovčeg nije nikad nitko od nas vidio otvoren.Samo mu se jednom netko usprotivio. Bilo je to onda kad se moj siromašni otac već dobrano primakao svršetku koji gaje odnio. Dr. Livesev došao je kasno jednog poslijepodneva da vidi bolesnika, uzeo je zalogaj večere od moje majke i pošao u gostinjsku sobu da popuši lulu dok dovedu njegova konja iz sela, jer mi u starom Benboum nismo imali staje. Ušao sam za njim, i sjećam se da sam promatrao koliko odskače uredni liječnik — s naprašenom vlasu-Ijom, bijelom poput snijega, s bistrim, crnim očima i s ugodnim vladanjem — od nezgrapnih seljaka, a osobito od toga prljavog, neotesanog, tajanstvenog našeg strašila, toga gusara koji je već bio pijan od ruma te je sjedio poduprt rukama o stol. Iznenada se on — to jest kapetan — oglasio svojom vječnom pjesmom:Petnaest ljudi uz mrtvačku škrinju — jo-ho-ho, i boca ruma] Piće i đavo napuniše i nju — jo-ho-ho, i boca ruma!Isprva sam mislio da je »mrtvačka škrinja« istovjetna s njegovim velikim kovčegom gore u prednjoj sobi, i ta je misao prodrla u moje snove o onome jednonogom pomorcu. Ali s vremenom smo svi prestali posebno mariti za tu pjesmu; te je noći ona bila nova samo dr. Livesevu, i opazio sam na njemu da ga se baš nije ugodno dojmila, jer je on načas digao prilično ljutit pogled prije negoli je13Otok s blagomnastavio svoj razgovor sa starim Tavlorom, vrtlarom, o nekom novom liječenju reumatizma. Međutim se kapetan pomalo razveselio vlastitom glazbom te je napokon udario rukom po stolu ispred sebe na način kojemu srno svi znali značenje — tišina. Glasovi su odmah zamukli; samo je dr. Livesev i dalje, kao i prije, govorio jasno i prijazno, potežući tu i tamo živahno iz svoje lule. Kapetan se načas zagledao u nj, opet udario rukom, zagledao se još strože, a onda napokon viknuo, uz neku gadnu, prostačku kletvu:— Tišina tamo u potpalublju1.— Jeste li to rekli meni, gospodine? — upita liječnik; a kad mu je razbijač, uz ponovnu kletvu, kazao da je tako, liječnik odgovori:— Mogu vam tek jedno reći, gospodine: budete li i dalje tako pili rum, svijet će se naskoro riješiti veoma prljavoga lupeža! Starčev je gnjev bio strašan. Skočio

je na noge, izvukao i otvorio mornarski rasklopni nož; važući taj otvoreni nož na dlanu svoje ruke, prijetio je da će liječnika pribiti o zid.Liječnik se uopće nije ni maknuo. Govorio mu je, kao prije, preko ramena, i jednakom bojom glasa, prilično glasno, tako da je sva soba mogla čuti, ali posve mirno i čvrsto:— Ako odmah ne spremite taj nož u džep, jamčim vam svojom časti da ćete prilikom idućeg zasjedanja porote biti obješeni. Tada je između njih počela bitka pogledima; ali kapetan naskoro popusti, spremi svoje oružje i ponovo sjedne režeći poput izudaranoga psa.— A ,sada, gospodine — nastavi liječnik — budući da znam da je u mojem kotaru takav stvor, možete računati da ću vas i dan i noć držati na oku. Ja nisam samo liječnik, ja sam i sudac; osjetim li samo dašak pritužbe protiv vas, ma i samo zbog neke nepristojnosti poput ove večeras, poduzet ću uspješne mjere da vas natjeram u tjesnac i istjeram odavle.Neka vam to bude dosta.Naskoro zatim stiže konj dr. Liveseya pred vrata, i on odjaha. Alikapetan je te večeri, i još mnogo večeri poslije, ostao miran.Drugo poglavlje14Drugo poglavljeCrno pseto se pojavljuje i nestajeNedugo zatim zbio se prvi od tajanstvenih dagađaja koji su nas napokon oslobodili kapetana, ali ne, kao što ćete vidjeti, i njegovih poslova. Bila je veoma hladna zima s dugim, oštrim mrazovima i jakim burama, i bilo je odmah jasno da ima malo nade da će moj bijedni otac ugledati proljeće. Danomice je propadao, te smo majka i ja morali sami voditi gostionicu; bili smo toliko zaposleni, te nismo mogli poklanjati mnogo pažnje svome neugodnom gostu. Bilo je to veoma rano, jednoga jutra u siječnju — tmurnog, ledenog jutra. Zaljev je sav posivio od inja, valići su blago oplakivali kamenje, sunce bilo još uvijek nisko, jedva je dodirivalo vrhove brežuljka i sjalo daleko na more.Kapetan je ustao ranije nego obično i pošao dolje k obali. Njegova se mornarska sablja ljuljala ispod širokoga skuta starog modrog kaputa, mjedeni dalekozor bio mu pod pazuhom, šešir nakrivljen unatrag prema zatiljku. Sjećam se kako je, kad je kročio, iza njega lebdio njegov dah poput dima, a posljednji zvuk što sam ga od njega čuo kad je skrenuo prema velikoj klisuri, bio je glasan, ljutiti tlahtaj, kao da mu se misli još uvijek bave dr. Livesevem. Majka je bila gore s ocem, a ja sam spremao zajutrak za kapetana kad se vrati. Najednom se otvore vrata gostinjske sobe, i uđe neki čovjek kojega nikad prije nisam vidio. Bio je to stvor blijed poput voska, kojemu su na lijevoj ruci nedostajala dva prsta; premda je nosio mornarsku sablju, nije bio baš mnogo nalik na borca. Uvijek sam pozorno motrio pomorce, bili oni s jednom nogom ili sa dvije; sjećam se, ovaj me smeo. Nije bio odjeven kao mornar, a ipak se oko njega osjećao neki zadah mora.15Otok s blagomUpitao sam ga čime mu mogu poslužiti, a on reče da bi htio ruma; ali kad sam pošao iz sobe da donesem rum, on sjedne za stol i po-zva me kretnjom neka stupim bliže. Stao sam ondje gdje sam bio, držeći ubrus u ruci.— Dođi ovamo, sinko — reče on. — Dođi bliže ovamo. Priđoh korak bliže.— Je li to stol moga druga Billa? — upita nekako zlobno. Odgovorih mu da ne poznajem njegova druga Billa, a stol da je za nekoga čovjeka koji stanuje u našoj kući i kojega nazivamo kapetanom.— Tako — dočeka on — moj drug Bili bit će taj kapetan. Ima oži-Ijak na jednom obrazu. Silno je ugodan taj moj drug Bili, osobito u piću. Reći ćemo, dakle, da vaš kapetan ima ožiljak na jednom obrazu, i reći ćemo, ako želiš, da je to desni obraz. No dakle1. Ta rekao sam jal Dakle, je li moj drug Bili ovdje, u ovoj kući? Odgovorih mu da je izašao u šetnju.— Kojim putem, sinko? Kojim je putem pošao?A kad sam mu pokazao klisuru i rekao mu kojim se putem kapetan obično vraća, i u koje doba, te mu odgovorio na još neka pitanja, reče:— Ah, ovo će mojem drugu Billu biti drago poput pića.

Kad je izrekao te riječi, izražaj njegova lica nije bio nimalo ugodan, te sam imao razloga pomisliti da se stranac vara, pa makar doista i mislio ono što govori. Pomislio sam, međutim, da me se to ne tiče; a osim toga, teško mi je bilo znati što da učinim. Stranac je stao s unutarnje strane vrata, vrebajući iz kuta poput mačke koja vreba na miša. Jednom sam izašao na cestu, ali on me odmah pozvao natrag. Kako ga, po njegovu mišljenju, nisam dosta brzo poslušao, blijedo mu se lice strahovito izmijeni, i on mi, uz neku psovku, zbog koje sam poskočio, zapovjedi neka uđem. Čim sam ušao, on je opet počeo na prijašnji način, napol laskajući, napol rugajući se, tapšao me po ramenu, govorio mi da sam dobar dječak i da mu se prilično sviđam.— Imam sina — reče — navlas slična tebi. On je ponos mojega srca. Ali najvažnija je za dječaka stega, sinko, stega. Eto, da si plovio s Billom, ne bi bio ondje stajao čekajući da ti se dvaput kaže. To nikad nije bio Billov običaj, ni običaj onih koji su plovili s njime. A ono je, posve sigurno, moj drug Bili, s dalekozorom pod rukom,16Drugo poglavljenoj dobri, stari drug. Sad ćemo se ti i ja, sinko, vratiti u gostinjsku .uhu i stat ćemo iza vrata, pa ćemo malo iznenaditi Billa, mojega ilobrog, starog druga.St ranac se, govoreći tako, vrati sa mnom u gostinjsku sobu i smjesti mr iza sebe u kut tako da smo obojica bili sakriveni iza otvorenih vrata. Bio sam veoma nemiran i uplašen, kao što možete i zamisliti, a moj strah povećavalo je i to što sam opažao da je i stranac očito uplašen. Odriješio je držak svoje mornarske sablje i izvukao oStricu iz korica; i za sve vrijeme što smo čekali, on je nešto gutao, kao da osjeća u grlu ono što nazivamo valjušak. Napokon stupi kapetan u gostionicu, tresne vratima iza sebe i, ne ogledavši se ni desno ni lijevo, pođe ravno sobom do stola gdje gal jr čekao doručak.[—•• Bille! — reče stranac glasom kojemu je, kako sam mislio, htioj dati smionosti i jakosti.Kapetan se naglo okrene na peti i pogleda nas; s lica mu je nestala sva smeđa boja, pa i nos mu je pomodrio; pogled mu je bio sličan pogledu čovjeka koji je ugledao sablast ili đavla, ili nešto još gore ako je to moguće; i, riječi mi, bilo mi ga je žao, kako je u tom trenutku ostario i oslabio.Hajde, Bille, ta poznaješ me; zacijelo poznaješ staroga mornarskog druga, Bille — reče stranac. Kapetan nekako kratko dahne.— Crno Pseto! — protisnu kapetan.— A tko bi drugi bio? — odvrati stranac, osjećajući se lagodnije.— Crno Pseto, i nitko drugi, došlo je u gostionicu Admiral Benbow da pohodi svoga starog mornarskog druga Billvja. Ah, Bille, Bille, nas se dvojica nismo vidjeli prilično vremena, otkako sam izgubio ova dva čaporka — i digne svoju osakaćenu ruku.Dobro, eto — reče kapetan — otkrili ste me; ovdje sam; pa dobro, govori: stoje?l )a, to je stari Bili — odvrati Crno Pseto. — Pravo imaš, Billy. l li io bih da mi ovaj dragi dječak, kojega sam tako zavolio, da čašu 111 ma; a mi ćemo, ako ti je pravo, sjesti i lijepo razgovarati kao stari mornarski drugovi.Kail sam se vratio s rumom, oni su već sjedili svaki s jedne strane kapetanova stola — Crno Pseto bliže k vratima i sjedeći postrance iako da je mogao jednim okom promatrati svog starog pomorskog17Otok s blagomdruga, a drugim, kako sam mislio, put za svoj uzmak. On me otjera i naloži mi neka ostavim vrata širom otvorena.— Ne volim da me tko promatra kroz ključanicu, sinko — reče; a ja ih ostavih zajedno, te se povukoh u točionicu.Dugo nisam mogao čuti ništa do tihog žamora, premda sam se svakako trudio da prisluškujem; ali napokon počnu glasovi bivati čujniji te sam mogao uhvatiti gdjekoju kapetanovu riječ, većinom kletve.— Ne, ne, ne, ne! I dosta je toga1. — viknu on najednom. I onda opet:— A ako dođe do vješanja, kažem, svi ćete visjeti!

Tada posve iznenada dođe do strahovite provale kletava i druge buke — stolac i stol razbiše se u komade, nasta zveket čelika, a zatim odjeknu bolni krik. U idućem trenutku ugledah Crno Pseto u punom trku; kapetan je žestoko nagnuo za njim; obojica isukanih mornarskih sabalja; prvome je s lijevog ramena tekla krv. Upravo na vratima kapetan zamahne da bjeguncu zada posljednji strašan udarac, kojim bi mu zacijelo rasjekao hrptenjaču da ga nije zaustavio Admiral Benbow, naša velika natpisna ploča. Još i danas možete vidjeti zarez na donjem kraju okvira. Taj je udarac bio posljednji u borbi. Domogavši se ceste, Crno je Pseto pokazao, unatoč svojoj rani, neobično blistavi par peta, i za pol časa nestade ga preko sljemena brežuljka. A kapetan je stajao poput kakva smetena čovjeka, buljeći u natpisnu ploču. Tada prođe nekoliko puta rukom preko očiju i napokon krenu natrag u kuću.— Jime, ruma! — povika mi kapetan.I dok je govorio, malo je zateturao te se jednom rukom podupro o zid.— Jeste li ranjeni? — viknuh ja.— Ruma — ponovi on. — Moram odavle! Ruma! Ruma! Potrčah da mu ga donesem; ali bio sam prilično zbunjen zbog svega što se dogodilo te sam razbio čašu i zapeo o slavinu, a dok sam još bio zabavljen svojim poslom, začuh u gostinjskoj sobi neki teški pad. Utrčavši ugledah kapetana gdje leži ispružen na podu. U isti trenutak moja majka, uplašena krikovima i borbom, dotrča niza stube da mi pomogne. Zajedno mu dignemo glavu. Disao je veoma glasno i teško, ali oči su mu bile zatvorene, a lice mu bilo strašne boje.18Drugo poglavljeGospode bože! — povika moja majka. — Kakve li nesreće za tušu kuću! A tvoj je bijedni otac bolestan!Međutim, nije nam padalo na pamet kako da pomognemo kapeli! n u, a ni bilo što drugo; znali smo samo to da je u tučnjavi sa strancem smrtno ranjen. Pouzdano znam da sam mu donio rum i kušao da mu ga ulijem u grlo; ali zubi su mu bili čvrsto stisnuti, a njegove čeljusti bijahu snažne poput željeza. Bilo je za nas sretno olakšanje kad su se otvorila vrata i kad je ušao dr. Livesev, koji je došao da posjeti moga oca.()h, doktore — povikasmo — što da učinimo? Gdje je ranjen?Ranjen? Gluposti! — dočeka liječnik. — Nije ranjen više nego vi ili ja. Čovjeka je udarila kap, kao što sam ga upozorio. Sad, gospodo I lawkins, potrčite k svojem mužu i, ako je moguće, ne recite inu ništa o ovom. Ja se pak moram potruditi da spasim trostruko Uv.vrijedan život ovoga čovjeka; a Jim će mi dati neku zdjelu. Kad sam se vratio sa zdjelom, liječnik je već trljao kapetanove slje-poočice i razotkrio njegovu veliku, žilavu ruku. Bila je tetovirana na više mjesta. Riječi »Sretno«, »Povoljan vjetar« i »Ljubav Billvja Honesa« bile su izrađene spretno i jasno na podlaktici; a gore, nedaleko od ramena, bio je crtež vješala i nekoga čovjeka obješena na njima, izrađen, držim, s mnogo duhovitosti.Proročki — reče liječnik dirnuvši prstom tu sliku. — A sad, gospodine Billy Bones, ako vam je to ime, pogledat ćemo boju vaše krvi. Jime — reče — bojiš li se krvi?Ne, gospodine — uzvratih ja.l )obro, dakle, drži zdjelu, l on uze svoju lancetu, te otvori venu.Mnogo je krvi isteklo prije negoli je kapetan otvorio oči i ogledao ••e mutna pogleda. Najprije je mrko pogledao liječnika; tada mu l-ugled padne na mene; čini se da mu je odlanulo. Ali iznenada se IM omijeni njegova boja, i on pokuša ustati povikavši:Gdje je Crno Pseto?Nema tu nikakva crnog psa — reče liječnik — osim ako vam ino/.da ne sjedi na vratu. Pili ste rum; udarila vas kap, točno onako kako sam vam bio rekao; i upravo sam vas, iako posve protiv svoje volje, naglavce izvukao iz groba. Sad, gospodine Bonese...- To nije moje ime — prekide ga kapetan.- Svejedno — odvrati liječnik. — To je ime nekoga gusara što sam19Otok s blagomTreće poglavlje

ga poznavao, a vas zovem tim imenom zbog kratkoće. Želim vam reći ovo: jedna čaša ruma neće vas ubiti, ali ako iskapite jednu, ispit ćete drugu, pa opet jednu, i kladim se u svoju vlasulju, ako odmah ne prekinete, umrijet ćete, jeste li razumjeli? Umrijet ćete i poći na svoje pravo mjesto, u pakao. Hajde, saberite se. Pomoći ću vam do vaše postelje.Vodeći ga između sebe, uspjelo nam je s mnogo muke dovući ga uza stube i poleći u postelju, gdje mu je glava pala na jastuk kao da se onesvijestio.— Sad pazite — reče liječnik — umirujem svoju savjest: rum vam je smrt.I nato ode da posjeti mojeg oca, vodeći me sa sobom za ruku.— Nije to ništa — reče čim je zatvorio vrata. — Ispustio sam mu dosta krvi da bude neko vrijeme miran; mora nedjelju dana ležati u miru; to je najbolje za nj i za vas. Ali još jedan udarac kapi, i on je gotov!Treće poglavljeCrna točka' >ko podne stao sam na kapetanovim vratima s nekim osvježuju-' mi napicima i lijekovima. On je ležao gotovo jednako onako kakoino ga ostavili, tek malo više uzdignut, i činio se i slab i uzbuđen.lime — reče — ti si ovdje jedini koji nešto vrijediš; znaš da sam n 11 vi jek bio dobar. Nikad nije prošlo mjesec dana a da ti nisam dao ' i liri srebrna penija. A sad, vidiš, druže, ja sam prilično propao i s\ i su me ostavili. Jime, ti ćeš mi sada donijeti vrčić ruma, zar ne, druže?Liječnik... — počnem.Ali on stane, slabim glasom doduše, ali od srca, proklinjati liječniku.Liječnici su neznalice — reče — a ovaj liječnik ovdje, ta što on /na o pomorcima? Bio sam na mjestima što su vruća poput smole, i i!rugovi su se rušili od Žutog Jacka1, a prokleto se kopno ljuljalo od l 'otresa poput mora... Što zna liječnik o takvu kopnu... I živio sam t u l ruma, kažem ti. To mi je bila hrana i piće, i muž i žena; ako sad IH- dobijem svoj rum, ja sam bijedna, stara trupina broda na obali ii /avjetrini, moja će krv pasti na tebe, Jime, i na onog liječnika Miv.nalicu — i on opet stane proklinjati. — Gle, Jime, kako su mi l >i sli nemirni — reče moleći. — Nikako ih ne mogu umiriti. Čitav liožji dan nisam okusio ni kapljice. Taj je liječnik luđak, kažem ti. Ako ne dobijem čašicu ruma, Jime, dobit ću napadaj priviđenja, L-ikva sam već jednom vidio. Tamo u kutu, iza tebe, vidio sam šturoga Flinta; vidio sam ga jasno kao daje natiskan; a ako dobijeml Žuta, tropska groznica. (Prev.)2021Otok s blagomTreće poglavljenapadaj priviđenja, uskrsnut ću Kaina, jer ja sam čovjek koji je provodio surov život. Vaš je liječnik sam rekao da mi jedna čaša neće nauditi. Dat ću ti; Jime, zlatnu gvineju1 za vrčić. On se sve više i više uzbuđivao, i to me zabrinulo zbog oca, kojemu je toga dana bilo veoma loše, i bio mu je potreban mir; osim toga umirile su me liječnikove riječi, koje mi je kapetan sada ponovio, a prilično me uvrijedila ponuda mita.— Ne treba mi vaš novac — rekoh — već samo ono što dugujete mojem ocu. Donijet ću vam jednu čašu, ali ništa više.Kad sam mu je donio, on je pohlepno zgrabi i iskapi.— Da, da — reče — to je svakako nešto bolje. A sad, druže, je li liječnik rekao koliko moram ležati ovdje u ovom starom sidrištu?— Najmanje tjedan dana — rekoh.— Groma mu! — poviče. — Tjedan danal To ne mogu; dotle će mi poslati crnu točku. Lupeži su me nanjušili u ovaj prokleti čas; lupeži koji nisu mogli zadržati ono što su dobili pa hoće pograbiti ono što je tuđe. Htio bih znati, eto, je li to dostojno mornara? Ali ja sam štedljiva duša. Nikad nisam rasipao svoj lijepi novac, a niti ga gubio; i ja ću ih opet nadmudriti. Odriješit ću drugi krat na jedru2, druže, pa ću im opet izmaknuti.Dok je govorio tako, s velikim je naporom ustao s postelje, obuhvatio moje rame da sam gotovo kriknuo od boli, a noge je micao kao da su mrtvi teret. Njegove su

riječi, ma kako smiono zvučale, bile posvema oprečne slabosti glasa s kojom ih je izgovorio. Kad je sjeo na rub postelje, zamuknu.— Taj me liječnik upropastio — promrmlja. — Uši mi šume. Po-legni me natrag.Prije nego što sam mu mogao pomoći, on se opet sruši na svoje prijašnje mjesto, gdje je neko vrijeme šuteći ležao.— Jime — reče napokon — jesi li danas vidio onoga pomorca?— Crno Pseto? — upitam.— Ah! Crno Pseto — reče. — On je zao; ali ima i gorih, koji su ga naputili. Sad, ako nipošto ne uzmognem umaći, i ako mi oni1. Guinea, stari engleski zlatni novac, nazvan tako jer se kovao od zlata s gvinejske obale u Africi. (Prev.)2. U jakom vjetru jedro se krati kraticama i uzima prvi, drugi ili treći krat. »Pustiti drugi krat« znači pustiti kratice i povećati jedro za jedan krat. (Prev.)22mirnu crnu točku, upamti: oni hoće moj stari mornarski kovčeg; /..-ijaši konja... znaš jahati, zar ne? Dobro dakle, zajaši konja i pođi... ilnbro, jest, tako hoću!... onom neznalici liječniku i reci mu neka •.kupi sve ljude... suce i slične... i neka sve one polove n Admiralu Hfnboivu... svu momčad staroga Flinta... mornare i sluge, sve koji •.u još preostali. Ja sam bio prvi časnik, da, prvi časnik starog Flin-t .1, i ja sam jedini koji zna mjesto. Odao mi ga je Savannahu1 kad je umirao, kao ja sada, znaš. Ali nećeš poći javiti, osim ako mi pošalju< / nu točku, ili ako opet vidiš ono Crno Pseto ili pomorca s jednom no^om, Jime, osobito njega.A što vam je to crna točka, kapetane? — upitah ja. To je pismena opomena, druže. Reći ću ti kad dođe. Ali ti do-l>io pripazi, Jime, a ja ću s tobom podijeliti na jednake dijelove, M ištenja mi.< >n je još malo buncao, glas mu je slabio; ali, pošto sam mu dao li-i -k, koji je uzeo poput djeteta uz napomenu: »Ako je ikada nekom 11 lornaru trebalo lijeka, to treba meni«, naskoro zaspi teškim snomlirriim nesvjestici. Ostavih ga. Ne znam što sam imao učiniti da ln sve prošlo kako treba. Možda sam svu priču trebao ispripovje-iliti liječniku; ali smrtno sam se bojao da se kapetan ne bi pokajao /l>og svoje ispovijedi te me ubio. Dogodilo se, međutim, da je moj bijedni otac te noći gotovo iznenada umro, a to je bacilo u zaborav •.u1 druge događaje. Naša prirodna bol, pohodi susjeda, pripreme /a ukop i sav posao koji je trebalo međutim izvršiti u gostionici, l ;iko me zaokupio da sam jedva imao vremena i misliti o kapetanu, .1 kamoli da ga se bojim.< )n je, dakako, sutradan sišao niza stube i jeo kao obično, malo iloduše, ali je, bojim se, pio ruma više negoli je bio njegov uobiča-H'iii obrok, jer se sam posluživao u točionici mrgodeći se i pušući k i o/, nos, a nitko se nije usudio da mu se usprotivi. Navečer uoči pokopa bio je pijan kao obično; a bilo je grozno slušati ga gdje u kući žalosti urla svoju ružnu, staru mornarsku pjesmu; ali kako l'.oil bio slab, svi smo pred njim bili u smrtnom strahu, a liječnik je /hog nekog slučaja iznenada otputovao više milja daleko i nije se poslije smrti moga oca nikad ni približio kući. Rekao sam da je ka-Savannah, grad i luka u Georgiji (SAD) na ušću rijeke Savannah u Atlantski ran. (Prev.)23Otok s blagomČetvrto poglavljepremda smo se kadšto zaustavljali i, hvatajući se za ruke, napeto slušali. Ali nije bilo neobičnih zvukova, nije bilo ničega, osim tihog pljeskanja valova i graktanja vrana u šumi.Kad smo stigli u zaselak, već su bile upaljene svijeće, i nikad neću zaboraviti kako sam se obradovao ugledavši na vratima i prozorima žuto svjetlo; ali to je bila, kako se pokazalo, jedina pomoć koju smo u tom predjelu mogli dobiti. Premda bi čovjek pomislio da će se ti ljudi stidjeti sami sebe, nitko nije htio vratiti se s nama u gostionicu Admiral Benboiv. Što smo više pripovijedali o svojim neprilikama, to su više — muškarci, žene i djeca — tražili utočište u

svojim kućama. Mnogi od tih ljudi poznavali su dosta dobro ime kapetana Flinta, premda je meni bilo nepoznato, i ono ih je ispunjalo velikim strahom. Neki od ljudi, koji su radili na polju s onu stranu Admirala Benbowa, sjećali su se osim toga da su na cesti vidjeli nekoliko stranaca, pred kojima su pobjegli smatrajući ih krijumčarima. Jedan je od njih, napokon, vidio neki loger1 u takozvanoj Kittovoj Dragi. Zapravo ih je svatko tko je bio kapetanov drug mogao smrtno uplašiti. Ukratko, dok smo našli nekoliko ljudi koji su pristali na to da odjašu dr. Livesevu, koji je stanovao u drugom smjeru, nitko nam nije htio pomoći braniti gostionicu. Kažu daje kukavstvo zarazno; ali zato dokazivanje veoma ohrabruje; i tako im je majka, kad je svaki rekao svoje, održala propovijed. Rekla je da ne želi izgubiti novac koji pripada njezinu sinu, koji je ostao bez oca.— Ako se nitko od vas ne usuđuje — reče — Jim i ja se usuđujemo. Mi ćemo natrag istim putem kojim smo došli, a od vas, plećatih, jakih ljudi pilećega srca, malo je koristi. Mi ćemo otvoriti onaj kovčeg makar to platili i glavom. I zahvalit ću vam za tu torbu, gospođo Croslev, da u njoj odnesem novac koji nam pripada punim pravom.Ja sam, razumije se, rekao da ću s majkom; a oni su svi, dakako, kriknuli zbog naše nepromišljene smjelosti; ali ni tada nije nijedan muškarac htio poći s nama. Jedino su mi dali nabijenu pištolju da se branimo budemo li napadnuti; obećali su k tome da će imati u pripremi osedlane konje za slučaj da nas na povratku tkogod stanel. Loger — brodić sa dva jarbola sa sošnim jedrima i četiri prečke. (Prev.)28

progoniti. Neki će momak, osim toga, odjahati k liječniku i poći po oružanu pomoć.Srce mi je snažno lupalo kad smo nas dvoje krenuli u hladnu noć na taj opasni pothvat. Pun mjesec počeo je izlaziti. Provirio je, crvenkast kroz gornji rub magle, a to je povećalo našu žurbu jer !<• bilo jasno da će prije negoli opet uznapredujemo, sve biti jasno kao po danu, a naš će odlazak udariti svakome u oči. Šuljali smo s<- uza živicu, tiho i brzo, nismo vidjeli ni čuli ništa što bi povećalo naš strah, sve dok se na naše golemo olakšanje nisu iza nas zatvorila vrata Admirala Benbowa.Odmah sam turnuo zasun, i trenutak smo stajali i teško disali u mraku, sami u kući s tijelom mrtvoga kapetana. Tada majka uzme o točionici svijeću te, držeći se za ruke, pođemo u gostinjsku sobu. On je ležao kako smo ga i ostavili, na leđima, otvorenih očiju i ispružene jedne ruke.Povuci zastor, Jime — šapne majka — mogli bi doći i gledati i/.vana. A sad — reče kad sam tako učinio — moramo onomu uzeti ključ; htjela bih samo znati tko će ga dodirnuti! — i ona nekako /.aioca izgovarajući te riječi.()dmah sam se spustio na koljena. Na podu, tik uz njegovu ruku, hi o je mali okrugli papir, crn s jedne strane. Nisam posumnjao da j«' to bila crna točka] i dignuvši je, pronašao sam s druge strane ovu kratku poruku, napisanu veoma dobrim, jasnim rukopisom: »Imaš vtvmena večeras do deset.«Imao je rok do deset, majko — rekoh; i upravo kad sam to rrkao, počela je udarati naša stara ura. Ona nenadana buka nemilo nas uplaši; ali vijest je bila dobra jer je bilo tek šest.Sad, Jime — reče — onaj ključ.Pretražim mu džepove, jedan za drugim. Nešto sitnoga novca, naprstak i nešto konca i velikih igala, komad duhana za žvakanje nagrizen s kraja, njegov široki nož sa svinutim drškom, džepni kompas i kutija s kresivom bilo je sve što sam našao u džepovima, i ja sam počeo očajavati.Možda mu je oko vrata — dobaci majka.Svladavajući snažnu odvratnost, širom razderem njegovu košulju «iko vrata, i ondje, dakako, na komadiću katranastog konopca, koji sam prerezao njegovim nožem, pronađemo ključ. Taj nas uspjeh ispuni nadom te se bez otezanja požurismo uza stube u malu sobu,29Otok s blagomČetvrto poglavlje

u kojoj je tako dugo spavao i u kojoj je od njegova dolaska stajao njegov kovčeg.Izvana je bio poput svakoga drugog mornarskog kovčega; na poklopcu je usijanim željezom bilo ispaljeno slovo »B«, a uglovi bijahu, kao od duge i surove upotrebe, nekako skrhani i odlomljeni.— Daj mi ključ — reče moja majka; i premda je brava bila veoma kruta, ona okrene ključ i u trenutku prebaci poklopac.Oštar miris duhana i katrana podigne se iz unutrašnjosti, ali na vrhu se nije vidjelo ništa osim nekoga veoma dobrog odijela što je bilo brižno iščetkano i složeno. Moja majka je rekla da nikad nije bilo nošeno. Ispod tog odijela počela je zbirka svega i svačega— kvadran1, mala limenka, nekoliko gruda duhana, dva para veoma lijepih pištolja, komad srebrne šipke, stara španjolska ura i još nekoliko komada sitnoga nakita male vrijednosti i većinom stranoga podrijetla, nekoliko kompasa okovanih mjeđu te pet ili šest neobičnih školjaka iz Zapadne Indije2. Često sam poslije mislio o tim školjkama, koje je valjda nosio sa sobom u svojem životu punom lutanja, zlodjela i proganjanja.Nismo, međutim, našli ništa vrijedno osim srebra i sitna nakita, a ništa od toga nismo htjeli. Odozdo je ležao stari mornarski ogrtač, izblijedio od morske soli u mnogim lukama. Moja ga majka nestrpljivo povuče, i pred nama su ležale posljednje stvari u kovčegu: zamotak omotan navoštenim platnom koji je, činilo se, sadržavao papire, i platnena torba koja je pri dodiru zveknula zveketom zlata.— Pokazat ću tim lupežima da sam poštena žena — reče moja majka. — Uzet ću ono što mi pripada po pravu, ni novčića više. Pridrži torbu gospođe Croslev.I ona počne odbrojavati svotu kapetanova duga iz mornarove torbe u torbu koju sam ja držao.Bio je to dug, težak posao jer je novac potjecao iz različitih zemalja, a bio je različite vrijednosti: dubloni3 i ludori4, i gvineje i1. Starinski astronomski instrument, sprava za mjerenje kutova. (Prev.)2. Otoci uza zapadnu obalu Centralne Amerike: Veliki i Mali Antili, Bahama otoci i drugi. Zapadnu Indiju otkrio je Kolumbo g. 1492. i nazvao je tako misleći da je otkrio zapadni put u Indiju. (Pre.)3. Doubloon, stari španjolski zlatni novac. (Prev.)4. LOMIŠ d'or, francuski zlatni novac do g. 1795. (Prev.)30nsmaci1, i ne znam koji još, svi izmiješani bez odabiranja. Gvineje MI bile i najrjeđe, a moja majka znala je samo s njima izračunati koliko iznosi njezin račun.Kud smo bili nekako u pol posla, iznenada položim svoju ruku na nje/.inu; začuo sam naime u tihom, studenom zraku neki zvuk od kojega mi je srce poskočilo do usta — kuckanje slijepčeve batine l HI smrznutoj cesti. Dolazilo je sve bliže i bliže, i mi smo sjedili lic/ daha. Tada batina udari čvrsto o vrata gostionice; zatim smo /.u uli micanje kvake i zveket zasuna: ona propalica pokušavala je IH i; zatim je dugo vladala tišina i izvana i iznutra. Napokon ponovo l'nčne kuckanje batine, ali na našu neopisivu radost i sreću polako "l u-t zamre i prestane.Majko, uzmi sve i pođimo — rekoh jer sam bio siguran da za-I i ;ičunana vrata moraju pobuditi sumnju i da će oko naših ušiju i/ujiti čitavo stršenovo gnijezdo; tko nije nikada sreo toga stranog slijepca, ne može znati kako sam ipak bio sretan što sam bio i -.računao vrata.Mi moja majka, kako god bila uplašena, nije htjela uzeti ni mrve \ IM- nego što joj pripada po pravu; u svojoj tvrdoglavosti nije se lii jela zadovoljiti ni s manjim. Još je daleko do sedam, govorila je; i u ia zna svoje pravo i hoće da ga ima. Još je raspravljala sa mnom kad se prilično daleko s brežuljka oglasi tihi zvižduk. To je bilo dosta, i znatno više nego dosta za nas oboje.Uzet ću što imam — reče ona skočivši na noge.A ja ću uzeti ovo za izravnanje računa — rekoh uzevši zamotak n iuivoštenom platnu.Idući trenutak oboje smo u mraku tapali niza stupe, ostavivši svi-|ivu kraj praznoga kovčega, a zatim smo otvorili vrata i dali se u bili-t;. Nismo pošli ni

trenutak prerano. Magla se brzo dizala; mjesec ic već gotovo jasno obasjavao visoravni s obje strane; tek je na kraju dolinice i oko vrata gostionice upravo još visio lagani, neprekinu-I1 veo magle da sakrije prve korake našega bijega. Mnogo manje nego na pol puta do zaseoka, a veoma malo iza podnožja brežuljka, 11 i-bali smo izići na mjesečinu. Ali to nije bilo sve; već je do naših ušiju dopirao topot mnogih koraka, a kad smo pogledali u njihovul l'iece of eight, real — stari španjolski zlatni novac. (Prev.)31Otok s blagomPeto poglavljesmjeru, neko se svjetlo njihalo amo-tamo, brzo se približujući, i pokazivalo nam da jedan od došljaka nosi svjetiljku. — Moj dragi — reče iznenada majka — uzmi novac i potrči. Ja ću se onesvijestiti.To nam je svakako kraj, pomislim. Kako li sam proklinjao kukavičluk susjeda; kako li sam kudio svoju bijednu majku zbog njezina poštenja i njezine pohlepe, zbog njezine nedavne tvrdoglavosti i sadanje slabosti! Bili smo, srećom, upravo kod maloga mosta; i ja joj pomognem, onako nesigurnoj, do ruba obale, gdje je, sjećam se, tek zajecala i pala na moje rame. Ne znam kako sam uopće smogao snage sve to učiniti, i bojim se da sam to učinio surovo; ali uspjelo mi je povući je niz obalu i dovući je još malo ispod luka mosta. Dalje je nisam mogao ni maknuti jer je most bio prenizak pa sam mogao tek puzati. Tako smo ondje morali ostati — moja majka gotovo posve nesakrivena, a oboje nadomak glasova iz krčme.32Peto poglavljeSlijepčev svršetak•ja je radoznalost u neku ruku bila jača od mojega straha; nisam >;ao ostati gdje sam bio, već sam opet otpuzao natrag na obalu, ikle sam, sakrivši glavu iza grma žutilovke, mogao pregledati i u ispred naših vrata. Jedva sam se smjestio kad su počeli do-iti moji neprijatelji: sedmorica ili osmorica njih, trčeći što su • • mogli. Noge su im nejednoliko udarale cestom, a nekoliko ;ika ispred njih išao je čovjek sa svjetiljkom. Tri su čovjeka trča-isporedo, rukom o ruku; i unatoč magli otkrio sam da je srednji te trojice bio slijepi prosjak. Već u idućem trenutku uvjerio me :;ov glas da sam bio u pravu. Razbijte vrata! — povikao je.Da, da, gospodine1. — odgovore dvojica ili trojica; i nasrnu na U/mira/a Benbowa, a nosač svjetiljke za njima; i tada sam vidio k.iko su zastali i čuo sam kako razgovaraju tišim glasom, kao da su •.( i/.nenadili našavši otvorena vrata. Ali stanka je bila kratka jer je -.11 jepac opet izdao svoje zapovijedi. Njegov je glas bio glasniji i viši, k.in da je beskrajno nestrpljiv i gnjevan.Ulazite, ulazite, ulazite! — vikao je i psovao ih zbog njihova "k lijevanja.< dvorica ili petorica odmah poslušaju, dvojica ostanu sa strašnim hn'pcem na cesti. Opet stanka, zatim krik iznenađenja, a tada \ikne neki glas iz kuće:Kili je mrtav! Mi slijepac ih opet opsuje zbog njihova oklijevanja.Neka ga netko od vas, kukavički klipani, pretraži, a ostali gore i kovčeg — poviče on.33Otok s blagomPeto poglavljeČuo sam gdje im noge topoću uz naše stare stepenice da se sva kuća morala potresti. Brzo zatim odjeknu novi glasovi začuđenja. Prozor kapetanove sobe otvori se uz tresak i zveket razbitog stakla; neki čovjek ispruži glavu i ramena na mjesečinu i poviče prosjaku na cesti ispod prozora.— Pew — poviče — pretekli su nas. Netko je prerovao kovčeg.— Je li ono tamo? — rikne Pew.— Novac je tu. Slijepac opsuje novac.— Mislim ono što je Flint nadrljao — vikne.— To nigdje ne vidim — odvrati čovjek.— Ej vi, tamo dolje, je li kod Billa? — poviče opet slijepac. Nato dođe na vrata krčme neki drugi čovjek, vjerojatno onaj isti koji je ostao da pretraži kapetanovo tijelo.

— Billa su već pomno pretražili — reče — ništa nije ostalo.— To su oni ljudi iz krčme... to je onaj dječak. Da sam mu bar iskopao oči! — poviče slijepac Pew. — Oni su još nedavno bili tu... oni su zakračunali vrata kad sam kušao ući. Raspršite se, momci, i pronađite ih.— Pravo kažeš, ostavili su svoju svijeću — reče čovjek s prozora.— Razletite se i pronađite ih! Isprevrnite cijelu kuću! — ponovi Pew udarajući svojom batinom po cesti.Zatim odjekne po cijeloj našoj krčmi paklenska graja, posvuda topot teških nogu, rušenje pokućstva, razbijanje vrata, da su odjekivale čak i klisure. Konačno su pojedince opet izašli na cestu i izjavili da nas ne mogu nigdje pronaći. I upravo tada opet se začuje u noći navlas jednak zvižduk kakav je uzbudio moju majku i mene nad novcem mrtvog kapetana; ali sada se ponovio dvaput zare-dom. Ja sam mislio da je to slijepčeva zviždaljka kojom poziva svoju momčad, tako reći, na juriš; ali sad sam ustanovio da je to znak s obronka brežuljka nedaleko od zaselka, koji ih je trebao upozoriti da se približuje opasnost.— To je opet Dirk — reče netko. — Po drugi put! Moramo se maknuti, drugovi.— Maknuti, kukavice! — krikne Pew. — Dirk je uvijek bio luda i kukavica, nećete se valjda obazirati na nj. Oni su zacijelo negdje u blizini; ne mogu biti daleko; pod rukama su vam. Raspršite se i tražite ih, psi! Oh, duša mi trepti — vikne — samo da imam oči!34Li i po/iv, čini se, nije ostao bez učinka jer su dvojica počela tražiti učilu ropotarijom, ali, držim, gotovo bez volje, i cijelo vrijeme v i M' misleći na opasnost, dok su ostali neodlučno stajali na cesti.Tisuće su vam pred nosom, vi budale, a vi stojite kao ukopani! K.ul biste našli ono, bili biste bogati kao kraljevi; znate da je ono nv ilje, a vi stojite kao da vam se neće. Među vama nije bilo nikoga kuji bi se usudio stati licem u lice pred Billa, a ja, slijepac, učinio ini to! I sad moram zbog vas promašiti svoju sreću! Moram kao romašni prosjak naokolo puzati i moljakati čašicu ruma, a mogao dh se voziti u gospodskoj kočiji! Da imate srčanosti koliko žižak u lolačiću, mogli biste ih još uhvatiti.()stavi to, Pew, našli smo dublone — promrmlja jedan. Možda su sakrili onu prokletu stvar — reče drugi. — Uzmi 11 c1 i ne dreči tu.' ćanje je bio pravi izraz za to jer je Pewova srdžba na te napone neobično porasla; napokon je njegov gnjev tako prevladao da i svojoj sljepoći počeo udarati desno i lijevo, i njegova je batina ;.no odjeknula na mnogima od njih.11 su opet psovali slijepoga lupeža, prijetili mu se strahovitim /.ima i uzalud kušali da zgrabe batinu i da mu je iščupaju izr svađa bila naš spas; dok je, naime, još bješnjela, začuje se i ha brežuljka, sa strane zaseoka, drugi zvuk — topot konja u i. Gotovo u isto doba prasne i odjekne sa strane živice hitac iz i ulja. To je očito bio posljednji znak opasnosti jer su se gusari lah okrenuli i potrčali; raspršili se u svim smjerovima, netko ma moru uzduž zaljeva, netko kosinom preko brežuljka, razišli ojekuda tako da im za tren oka nije više bilo ni traga. Ostao je i o Pew. Njega su ostavili, ne znam da li samo od straha ili da mu isvete za njegove ružne riječi i udarce; ali on je zaostao tamo MIjući bijesno cestom gore-dolje i tapajući i dozivajući svoje ii'.ove. Napokon se pogrešno uputi i protrči nekoliko koračaja taj mene prema zaseoku, vičući:Uihnnv, Crno Pseto, Dirk — i druga imena — ta nećete valjda i viti staroga Pewa, drugovi, staroga Pewa!l.itnici s likom engleskog kralja Georgea (Jurja). (Prev.)35Otok s blagomPeto poglavljeBaš se u taj tren začuje s vrha brežuljka konjski topot, i četiri ili pet jahača pojave se na mjesečini te u punom trku polete niz obronak. Uto Pew shvati svoju pogrešku, okrene se s vriskom i potrči ravno prema jarku, u koji se skotrlja. Ali za trenutak bio je opet na nogama i opet je jurnuo, sada posve smeten, točno pod najbližeg konja.

Jahač ga pokuša spasiti, ali uzalud. Pew padne kriknuvši, što silno odjekne u noći; a četiri ga kopita zgaze i odrinu te prođu dalje. On se najprije sruši na bok, zatim se polako okrenu na lice i više se nije maknuo.Skočio sam na noge i doviknuo jahačima. Oni su se ionako zaustavljali, zaprepašteni nesrećom. Naskoro sam ih prepoznao. Jedan od njih, koji je bio daleko iza ostalih, bio je momak koji je pošao iz zaseoka k dr. Livesevu; ostalo su bili carinski službenici koje je sreo putem i sklonio ih da se odmah s njime vrate. Neke vijesti o logeru u Kittovoj Dragi stigle su i do nadzornika Dancea i zbog njih je te noći pošao prema nama, pa toj okolnosti moja majka i ja dugujemo svoj spas od smrti.Pew je bio mrtav, baš mrtav. Što se tiče moje majke, malo hladne vode i mirisave soli brzo ju je osvijestilo kad smo je prenijeli u zaselak. Ni pretrpljeni strah nije joj mnogo naudio, premda je neprekidno oplakivala neubrani novac. Međutim je nadzornik odjahao što je brže mogao prema Kittovoj Dragi; ali njegovi su ljudi morali sjahati i tapati u tami dolinom, vodeći, a djelomice i podržavajući svoje konje, neprestano u strahu od zasjede. Tako se nisu ni mnogo iznenadili kad su sišavši u Dragu vidjeli da je loger već na putu premda je još bio blizu obale. Nadzornik vikne za njim. Neki mu glas odgovori neka se makne s mjesečine ili će dobiti nešto olova, a u isti tren prozviždi jedno tane tik uz njegovu ruku. Malo zatim loger zađe za rt i nestane. Gospodin Dance stajao je ondje, kako je rekao, »poput ribe na suhu« i mogao je jedino poslati nekoga čovjeka u B... da obavijesti carinski kuter1.— A i to je — reče — beskorisno. Oni su umaknuli i gotovo. Tek mi je drago što sam malo očepio majstora Pewa. Međutim je već doznao što se meni dogodilo.l'ošao sam s njim natrag u krčmu Admiral Benbow. Ne možete /^misliti kuću koja bi bila tako rastreskana. Ti su momci u svojem bijesnom lovu za mojom majkom i za mnom bacili i uru na tlo; pivmda zapravo nisu uzeli ništa, osim kapetanove torbe i malo srebrn i1/, našeg pretinca, odmah mi je bilo jasno da smo upropašteni. Ciospodin Dance nije mogao razumjeti taj prizor. — Kažeš da su našli novac? Dobro, Hawkinse, a kakvo su blago trn/ili? Valjda još više novaca?• - Ne, gospodine, držim da nisu tražili novac — odgovorim. — /upravo, gospodine, držim da su tražili predmet koji je u mojem Ižrpu na grudima; i ja bih ga, da po istini kažem, rado spremio na ;urno mjesto. Svakako, dječače, posve pravo — reče. — Ako želiš, ja ću gaMislio sam da bi možda dr. Livesev... — počeh.• Posve pravo — prekinu me veoma radosno — posve pravo... go-odin i sudac. I upravo mi pada na pamet, mogao bih ja odjahati i riti njemu ili squireu. Napokon, majstor Pew je mrtav; ne mogu Ci da mi je to žao, ali on je mrtav, a ljudi će to izvrnuti protiv ca-^nskog službenika njegova veličanstva, ako to uopće mogu izvrnu-Nešto ću ti reći, Havvkinse: ako hoćeš, povest ću te sa sobom. l.-ično se zahvalim na ponudi i mi pođemo zajedno pješice do '•oka, gdje su bili konji. Dok sam majci rekao svoju namjeru, i su već bili u sedlima. l )oggere — reče gospodin Dance — vi imate valjana konja;• .idite ovoga momka iza sebe.n l sam uzjahao i primio se za Doggerov pas, nadzornik dade znak kup oštrim kasom krene cestom prema kući dr. Liveseya.l. Cutter, brod s jednim jarbolom. (Prev.)3637Otok s blagomŠesto poglavljeKapetanovi papiriDobro smo jahali cijelim putem dok se nismo zaustavili pred vratima dr. Liveseya. Cijelo pročelje kuće bilo je u mraku. Gospodin mi Dance reče neka sjašem i pokucam, a Dogger mi dade svoj stremen da siđem. Gotovo odmah otvorila je sluškinja vrata.— Je li dr. Livesev kod kuće? — upitah.— Nije — uzvrati ona — bio je poslije podne kod kuće, ali otišao ^ je na večeru u dvorac i provest će večer sa squireom. '— Onda hajdemo onamo, momci — odluči gospodin Dance.

Taj put, budući daje udaljenost bila malena, nisam jahao, već sam, držeći se za remen Doggerova stremena, trčao do vrata perivoja,,] pa dugim, mjesečinom obasjanim drvoredom golih stabala do bijelog obrisa zgrada dvorca, koje su pročeljem i začeljem bile okrenute u veliki stari vrt. Tu gospodin Dance sjaše te njega i mene odmah puste u kuću.Sluga nas povede nekim hodnikom, po kojem su bili prostrti pro-stirači, i na kraju nas uvede u veliku knjižnicu, svu punu ormara za knjige, na kojima su bila poprsja. Tu su squire i dr. Livesev sjedili svaki s jedne strane vatre, s lulama u ruci.Nikad nisam tako izbliza vidio squirea. Bio je to čovjek visok više od šest stopa1 i skladno širok, a imao je prostodušno, prilično grubo lice, od dugih putovanja hrapavo, opaljeno i naborano. Obrve su mu bile veoma crne i brzo se micale, a to je odavalo ne baš zao,'l. Stopa = 30,4 cm. (Prev.)38Šesto poglavljeali, moglo bi se reći, živahan i nabusit karakter. -- Uđite, gospodine Dance — reče dostojanstveno i milostivo. Dobra večer, Dance — pozdravi liječnik kimnuvši glavom. — I >ra večer, dragi Jime. Koje vas dobro nosi ovamo?;ornik stane uspravno i ukočeno te ispriča cijelu priču poput »Iske zadaće. Sada ste trebali vidjeti kako su se oba gospodina iiijala naprijed i pogledavala se. U svom iznenađenju i kraj svo-mimanja zaboravili su pušiti. Kad su čuli kako se moja majka ila u gostionicu, dr. Livesev se prilično jako lupio po bedrima, nire je uzviknuo »bravo!« i razbio svoju dugu lulu o rešetku ka-i. Dugo prije svršetka gospodin je Trelawney (to je, ako se sje-, bilo squireovo ime) ustao sa svojega sjedala i počeo koračati -im, a liječnik je, kao da želi bolje čuti, sjeo na njegovo mjesto. uio je svoju naprašenu vlasulju i bio je doista veoma neobičan i štitom kratko ošišanom, crnom kosom, podin Dance napokon svrši priču.1 i ospodine Dance — reče squire — vi ste veoma plemenit čo-i A što ste pregazili ono mračno, opako stvorenje, držim to, i todine, dobrim djelom kao da ste zgazili žohara. Ovaj pak Ha-i-ts momak je odoka, kako vidim Hawkinse, hoćeš li pozvoniti? podin Dance mora popiti malo piva.l tako ti, Jime — reče liječnik — imaš ono što su oni tražili, 'ne? i jr, gospodine — rekoh i pružih mu zamotak u navoštanom pla-nik ga cijeloga obuhvati pogledom, kao da ga svrbe prsti da ga ri; ali umjesto toga on ga mirno spremi u džep svoga kaputa. i|uire — reče — kada Dance popije pivo, mora, dakako, opet na svoju službu njegova veličanstva. Jima Havvkinsa mislim i /ati da prenoći u mojoj kući; s vašim dopuštenjem, predlažem >!.i ,c donese hladna pašteta da bi on večerao.Kako želite, Livesev — reče squire. — Hawkins je zaslužio boli«- od hladne paštete.l Donijeli su veliku paštetu od goluba i stavili je na neki stol što je »liijao postrance, a ja sam obilno večerao jer sam bio gladan kao \uk, dok je gospodin Dance, primivši još nekoliko pohvala, napokon bio otpušten.A sad, squire? — upita liječnik.39IIHI1<1III|||H)JD|UWM|Otok s blagom— A sad, Livesev? — progovori u isti tren squire.— Redom, jedan za drugim — nasmija se dr. Livesev. — Držim da ste već čuli o tom Flintu.— Čuo?1. — usklikne squire. — Čuo, kažete? To je bio najkrvoločniji gusar koji je ikada plovio morem. »Crnobradi« bio je prema Flintu dijete. Španjolci su ga se tako neobično bojali da sam, kažem vam, gospodine, kadšto bio ponosan što je Englez. Ovim sam svojim očima vidio u visini obale Trinidada1 njegova vršna jedra, ali je onaj kukavni ispičutura, s kojim sam jedrio, okrenuo... okrenuo natrag, gospodine, u Port of Spain.— Da, i ja sam čuo o njemu u Engleskoj — potvrdi liječnik. — Ali pitanje je je li imao novaca?

— Novaca1. — klikne squire. — Zar niste čuli priču? Ta i što bi oni lupeži tražili drugo nego novac? Do čega im je stalo negoli do novca? Zbog čega bi stavljali na kocku svoju lupešku kožu ako ne zbog novca?— To ćemo naskoro znati — odvrati liječnik. — Ali vi ste tako neugodno vatreni i uzvikujete da ne mogu doći do riječi. Evo, što hoću znati: pretpostavivši da u džepu imam neki ključ zagonetke gdje je Flint zakopao svoje blago, bi li to blago moglo biti veliko?— Veliko, gospodine1 — uzvikne squire. — Može iznositi toliko da ću ja, ako imamo ključ zagonetke o kojoj vi govorite, opremiti brod u bristolskoj luci, uzeti vas i Hawkinsa sa sobom i pronaći to blago, makar ga tražio godinu dana.— Veoma dobro — dočeka liječnik. — Sad ćemo, eto, ako je Jimu pravo, otvoriti zamotak.I on ga stavi preda se na stol.Zamotak je bio sašiven, i liječnik je morao uzeti svoju kutiju s instrumentima i svojim liječničkim škarama prerezati šavove. Sadržavao je dvije stvari — neku knjigu i neki zapečaćeni papir.— Najprije ćemo pokušati s knjigom — reče liječnik.Dok ju je otvarao, gledali smo squire i ja preko njegovih ramena, jer me dr. Livesev prijazno pozvao neka od pokrajnog stola, gdje sam jeo, priđem i sudjelujem u zabavi pregledavanja. Na prvoj strani bilo je samo nekoliko nesuvislih zapisa i poteza, koje kao daŠesto poglavljeir potegao neki čovjek s perom u ruci u dokolici ili zbog vježbe. K dno je bilo jednako pisano kao tetovirani znak »Ljubav Billvja Bonesa«, zatim je tu bio »Gospodin W Bones, prvi časnik«, »Ne više ruma«, »U visini obale Palm Keya dobio je svoje«, i još nekoliko drugih, većinom pojedinačnih, nadrljanih i nerazumljivih riječi. Morao sam se u čudu pitati tko je bio onaj koji je »dobio svoje« i [Sto je bilo to »svoje« koje je onaj dobio. Zacijelo, nož u leđa.Tu se ne može baš mnogo naći — reče dr. Livesev prelazeći Idalje.lltlućih deset ili dvanaest strana bilo je ispunjeno neobičnim nizomnrapisa. Na jednom kraju retka bila je oznaka dana, a na drugomota novca, kao u običnim računskim knjigama; a između te dvi-• oznake, umjesto napisanih podataka u svrhu tumačenja, bio jei/,ličiti broj križića. Tako je primjerice 12. lipnja 1745. uvedena•ota dugovanja nekome od 70 funta, a nije bilo ništa drugo do.'•st križića u svrhu tumačenja uzroka dugovanja. U malo slučaje-..i, svakako, bilo je dodano ime mjesta, kao »u visini obale Cara-isa'«, ili je tek bila označena geografska širina i duljina, kao »62°i T 20", 19° 2'46"«.[ /abilješke su se odnosile na gotovo više od dvadeset godina, svote pojedinačnih zapisa bivale su s vremenom veće, a na kraju je bila napisana ukupna svota, nakon pet ili šest pogrešnih zbrojeva, i bile MI dodane riječi: »Bonesova hrpa«.Ovdje ne mogu razabrati ni glave ni repa — reče dr. Livesev. Stvar je jasna kao sunce — usklikne squire. — Ovo je računska knjiga okorjele hulje. Ovi križići zamjenjuju imena brodova koje MI potopili, ili gradova koje su opljačkali. Svote su lupeški udjeli, a . ilje se bojao nejasnoće, vidite, dodao je nešto jasnije. Eto, »u visini Caracasa«; vidite, ovdje je u visini te obale zauzet neki nesretni t nod. Neka se bog smiluje bijednim dušama koje su bile mornari na njemu... već su odavno postali koralji.'Iako je! — reče liječnik. — Eto što znači biti putnik. Baš tako! Vidite, svote rastu kako on raste u činu.l 'nigog čega bilo je u svesku malo; jedino je na bijelim stranicama i'inna kraju bilo zabilježeno nekoliko geografskih širina i dužina.1. Trinidad, otok pred sjeveroistočnom obalom Južne Amerike. Glavni grad je Port of Spain. (Prev.)40( nracas, glavni grad Venezuele. (Prev.): 41Otok s blagom

Tu je bila i neka križaljka za preračunavanje francuskog, engleskog i španjolskog novca u zajedničku vrijednost.— Lukavac! — klikne liječnik. — Toga nije bilo lako prevariti.— A sad — reče squire — prijeđimo na drugo!Papir je na nekoliko mjesta bio zapečaćen nekim napršnjakom umjesto pečatnjakom; možda baš onim napršnjakom što sam ga našao u kapetanovu džepu. Liječnik veoma oprezno skine pečate; ispao je zemljovid nekog otoka, s geografskom širinom i duljinom, dubinama, imenima brežuljaka, i zaljevima i dražicama, i sa svim potankostima potrebnima da se brod uvede u sigurno sidrište na njegovoj obali. Bio je dug oko devet milja1, a pet milja širok, po obliku nalik, moglo bi se reći, na golema zmaja što se diže; imao je dvije lijepe luke zatvorene kopnom, a u srednjem dijelu neki brežuljak označen imenom »Dalekozor«. Bilo je tu i nekoliko kasnijih dodataka, a osim toga bila su tu tri križića unesena crvenom tintom — dva na sjevernom dijelu otoka, jedan na jugozapadnom; i uz to su, istom crvenom tintom i sitnim, spretnim rukopisom, veoma različitim od kapetanovih nesigurnih slova, bile upisane ove riječi: »Glavni dio blaga ovdje.« Na naleđu je ista ruka napisala ove potanje upute:»Visoko stablo, obronak Dalekozora, smjer jedna zraka od sjevera Jprema sjevero-sjeveroistoku.Otok Kostura zraka istočno-jugoistočno prema istoku.Deset stopa.Srebrne su šipke u sjevernom skrovištu; možete ih pronaći na isto-jčnom, obraslom obronku deset hvati južno od crne litice licem]prema njoj.Oružje se može lako pronaći na pješčanom brežuljku, sjeverno odjrta sjeverne dražice, u smjeru prema istoku i četvrt prema sjeveru.J. F.«To je bilo sve; ali kako god bilo kratko i meni nerazumljivo, obra-j dovalo je squirea i dr. Liveseva.— Livesev — reče squire — vi ćete odmah napustiti to svoje jadnojŠesto poglavlje/.a n i manje. Sutra polazim u Bristol. Za tri tjedna... tri tjedna... ilva tjedna... deset dana... imat ćemo najbolji brod, gospodine, i ii.ijodabraniju momčad u Engleskoj. Hawkins će s nama kao mali. l'i ćeš biti sjajan mali, Hawkinse. Vi ste, Livesev, brodski liječnik; i.i sam admiral. Uzet ćemo sa sobom Redrutha, Jovcea i Huntera. Imat ćemo povoljne vjetrove, brzo ćemo putovati i nipošto neće hiti teško pronaći mjesto, a novca će biti napretek... da se provalja-ino u novcu, da ga doživotno bacamo kao žabice po vodi.Trelawney -.— prihvati liječnik — idem s vama; i jamčim, a tako i 'im, da ćemo biti pothvatu na čast. Samo se jednog čovjeka bojim. A tko je to? — usklikne squire. — Recite ime toga psa, gospo-.liiH-!Vi — odgovori liječnik — jer ne možete zavezati svoj jezik. Mi no jedini ljudi koji znamo za taj papir. Oni momci što su noćas ,i\alili na gostionicu... svakako smione, vratolomne ljudine... i ili koji su bili na onom logeru i, mogu reći, još više njih, ovdje u ii, svi su kao jedan, po svaku cijenu, odlučili dočepati se toga A. Nitko od nas ne smije ići sam dok se ne otisnemo na more. ja ostat ćemo međutim vjerno zajedno; vi ćete, kad se odve-u Bristol, uzeti sa sobom Joycea i Huntera, i nitko od nas ne • od početka do kraja ni pisnuti o tome što smo našli. ivesey — odvrati squire — vi ste uvijek u pravu; šutjet ću kao1. Milja = 1609,31 m. (Prev.)4243Sedmo poglavljeSedmo poglavljeIdem u Bristol; ijalo je dulje nego što je zamišljao squire dok smo se spremiliore, i nijedna od naših prvih osnova — ni osnova dr. Livesevale zadrži uza se nije se mogla izvršiti kako smo je zamislili.nik je morao poći u London po liječnika koji bi ga zamijenio-•ršivanju njegove dužnosti; squire je zdušno radio u Bristolu,

sam boravio u dvorcu, gotovo kao zarobljenik, pod paskomoga lugara Redrutha, ali pun snova o moru i najdivnijih ma-iia o nepoznatim otocima i pustolovinama. Sate i sate sjedionad zemljovidom, čije sam potankosti dobro upamtio. Sjedeći:itru, u upravitelj evoj sobi, u mašti sam se približavao onomu sa svih mogućih strana, istraživao sam svaku stopu njegovešine; tisuću puta popeo sam se na onaj visoki brežuljak što gai Dalekozor i s vrhunca uživao u najdivnijem i promjenljivoml .u. Kadšto je otok bio pun divljaka s kojima smo se borili;to je bio pun opasnih zvijeri koje su nas progonile; ali u svem11'm maštanju nije mi se dogodilo ništa neobično i kobno kao u'j stvarnoj pustolovini.> su prolazili tjedni dok nekoga lijepog dana nije stiglo pismo, ivljeno dr. Livesevu, s napomenom: »U slučaju njegove odsu-li neka ga otvori Tom Redruth ili mladi Hawkins.« Prema toj vijedi našli smo, ili bolje našao sam — jer je lugar slabo bio i u čitanju bilo čega, osim tiskanoga — ovu važnu vijest:i ionica »Staro Sidro« iol, 1. ožujka 17...47Otok s blagomSedmo poglavlje.Dragi Livesevu!Kako ne znam jeste li u dvorcu ili ste još u Londonu, to vam ovo šaljem u prijepisu u oba mjesta.Brod je kupljen i opremljen. Leži usidren, spreman za plovidbu. Nikad ne biste mogli zamisliti dražesniju škunu1 — i dijete bi moglo upravljati njome — od 200 tona2; ime: Hispaniola. Kupio sam je posredovanjem staroga prijatelja Blandlvja, koji se od početka do kraja pokazao najdivnijim poštenjakom. Taj se divni momak upravo iskidao za mene, a tako su se brinuli, mogu reći, i svi ostali u Bristolu čim su saznali u koju luku kanimo ploviti — to jest čim su saznali za pripovijest o blagu.— Redruthe — rekoh prekinuvši čitanje pisma — to se neće svidjeti dr. Livesevu. Squire je ipak pripovijedao.— Pa tko ima više prava? — progunđa lugar. — Držim da bi bilo prilično neobično kad squire ne bi smio pripovijedati zbog dr. Li-veseva.Nato sam napustio svaki pokušaj tumačenja i nastavio čitati:Blandlv je sam našao Hispaniolu i svojom predivnom vještinom dobio ju je za puku malenkost. Ima u Bristolu neka skupina ljudi koji su pristrani s obzirom na Blandlvja. Oni neprestano tvrde da bi taj poštenjak učinio sve za novac, da je Hispaniola bila njegova i da ju je meni prodao neobično skupo — najprozirnije klevete. Ipak nitko od njih ne može poreći vrijednost broda. Dosad nije bilo nikakvih zapreka. Radnici koji su opremali brod i drugo bili su, dakako, strašno spori; ali vrijeme je to popravilo. Momčad mi je zadavala brige.Želio sam dvadesetak ljudi zbog urođenika, gusara ili omraženih Francuza — i imao sam vražje muke da ih pronađem jedva nekih šest-sedam, kad mi neobična sreća dovede pravoga čovjeka kakav mi je trebao.Stajao sam u luci, kad se pukim slučajem upustim s njim u razgovor. Saznao sam da je stari mornar, da ima točionicu, da poznaje• pomorce u Bristolu, da je izgubio zdravlje na kopnu i da želi hru službu kuhara kako bi opet pošao na more. Dohramao je ;I jutra dolje, rekao je, da primiriše sol.;> ine strašno dirnulo — a dirnulo bi i vas — i bez obzira na samo lilosrđe, odmah sam ga uzeo u službu kao brodskog kuhara. ZoveI )ugi John Silver i nema jedne noge; ali to držim nekom prepo-|kom budući da ju je izgubio u službi domovini pod zapovjedniš-,>m besmrtnog Havvkea1. Nema mirovine, Livesevu! Zamislite, ukvo odvratno doba živimo!), gospodine, držao sam da sam našao samo kuhara, ali otkrio i i momčad. Silver i ja našli smo u nekoliko dana skupinu starih mara kakve se jedva može zamisliti. Nisu baš zgodne vanjštine, momci kojih lica odaju neslomljivi duh. Tvrdim da bismo se u'.l i boriti i s fregatom2.

i:',i John se štoviše otresao dvojice od šestorice ili sedmorice i' sam ja već uzeo u službu. On mi je u trenutku dokazao daI1 ljudi neka vrsta slatkovodnih nespretnjakovića koji bi nam u l nm važnijem pothvatu zadavali brige.l/ i na sam zdravlja i raspoloženja, jedem kao vuk, spavam kao kl i l i, ali neću biti miran dok ne začujem svoje stare mornare gdje t ••••!. 1111 oko brodskoga vitla. Na more, hura! Do đavola i blago! Po-ka slava zavrtjela mije glavom. A sad, Livesevu, dođite žurno; hite ni sata ako me poštujete.nladi Hawkins pod Redruthovom paskom odmah ode u po-•ijoj majci, a zatim neka obojica dođu što brže u Bristol. i relawney. isam vam rekao da je Blandlev, koji će, usput rečeno, poslati ia pomoćni brod ako se ne vratimo do kraja kolovoza, našao i divnog momka za prvoga kormilara. Tvrdoglav je to čovjek, i je žao, ali inače zlata vrijedan. Dugi John Silver iskopao oga veoma vrsnog prvog časnika, nekoga čovjeka imenom Imam božmana3 koji zviždi, Livesevu: tako će se život na1. Schooner — jedrenjak na dva jarbola sa sošnim jedrima. (Prev.)2. Nosivost broda, težina opterećenja u tonama koje brod može ukrcati a dal| ne premašigranicu gaza određenu teretnom vodenom linijom. (Prev.)48/ ilivard Lord Hawke of Tourton (1705—1781), britanski admiral./1----ratna jedrenjača sa 26—40 topova. (Prev.)i.in (od nizozemske riječi bootsmari) — prvi potčasnik. (Prev.)49Otok s blagompalubi dobroga broda Hispaniole odvijati kao na ratnom brodu. Zaboravio sam vam reći da je Silver imućan čovjek; koliko zna ima u banci račun koji nikad nije bio prekoračen. Vođenje gost onice povjerit će ženi; a kako je ona crnkinja, može se oprosti nama dvojici starih neženja ako naslućujemo da je ta žena, jednaki kao i zdravlje, uzrokom što on opet polazi na lutanje morem.J. T.P. P. S. Hawkins smije jednu noć ostati sa svojom majkom.J. T.Možete zamisliti kako me uzbudilo to pismo. Bio sam napol izvai sebe od radosti; i ako sam ikada prezirao nekoga čovjeka, to j bio Tom Redruth, koji je znao samo gunđati i jadikovati. Svaki o podlugara rado bi s njim zamijenio mjesto; ali to nije bila volja squ ireova, a squireova volja njima bijaše zakon. Nijedan, osim starog Redrutha, ne bi se usudio ni gunđati. Idućega jutra krenuli smo on i ja pješice prema Admiralu Ben boum. Tamo sam našao majku zdravu i čilu. Kapetan, koji je tak dugo bio uzrokom tolike tjeskobe, otišao je onamo gdje grešni, prestaje zadavati neprilike. Squire je dao sve popraviti, naredio J da se nanovo oliči gostinjska soba i natpisna ploča, dodao je nešt pokućstva, osobito lijep naslonjač za majku u točionici. Našao j je i nekoga dječaka kao naučnika tako da joj neće biti potreb: pomoć dok budem na putu. Kad sam vidio toga dječaka, prvi sam put razumio svoj polož; Do toga trenutka mislio sam na pustolovine koje su me očekiv; le, a ne na dom što ću ga ostaviti; a sad videći toga nespretno] stranca, koji će biti na mojem mjestu kraj moje majke, prvi pul su mi navalile suze na oči. Bojim se da sam tom dječaku priredi pasji život; kako je bio nevješt u poslu, imao sam u stotinu nđj vrata priliku da ga popravljam i korim, i nisam se ustručavao d ih iskoristim.Prošla je noć. Sutradan, nakon objeda, krenusmo Redruth i ja ope pješice na put. Oprostio sam se s majkom i sa zaljevom u kojer sam živio od rođenja, i s dragim starim Admiralom Benbowom, ko mi nije više bio tako drag otkako je bio ponovo oličen. Jedna o mojih posljednjih misli bila je posvećena kapetanu, koji je tako č«50Sedmo poglavlje>račao uzduž obale sa svojim naherenim šeširom, s ožiljkom iblje na obrazu i sa svojim starim, mjedenim dalekozorom. U "cm trenutku zakrenuli smo iza nekoga zavoja, i moj je dom tao s vidika.

tanska su nas kola primila u sumrak na pustopoljini kod Roval >rgea. Utisnuše me između Redrutha i nekoga debelog, starog odina. Unatoč brzom kretanju i hladnom noćnom zraku, ja ispočetka prilično dremuckao, a zatim sam spavao poput kla-r/.eći se uz brežuljke i kroz doline, od postaje do postaje; kad se od udaraca u rebra napokon probudio i kad sam otvorio ustanovio sam da već stojimo pred nekom velikom zgradom u fuj gradskoj ulici i da je već odavno svanulo, idje smo? — upitah.Bristolu — reče Tom. — Siđite! Ipodin Trelawney nastanio se u nekoj gostionici daleko dolje ići da bi mogao nadzirati radove na škuni. Pošli smo pješice 10. Na moju veliku radost naš je put vodio uz pristan i pokraj ;o brodova svih veličina, jarbola i narodnosti. Na jednom su i.iri radili pjevajući; na drugom bili ljudi na jarbolu, visoko l moje glave, viseći na konopcima, koji se nisu činili deblji učine. Premda sam sav život proveo uz obalu, činilo mi se kad nisam bio bliže moru negoli tada. Miris smole i soli bio ;to novo. Vidio sam najdivnije izrezbarene likove na pram->ji su plovili dalekim oceanima. Osim toga vidio sam mnogo i mornara s kolutima u ušima, sa zaliscima kovrčavih vitica, omastim perčinima, gegava, nespretna mornarska hoda; i ne •IH radosniji da sam vidio toliko kraljeva i nadbiskupa, i na more; na more u škuni, s božmanom što zviždi, i s raspje-i mornarima s perčinima; na more, prema nepoznatom otoku tragu za zakopanim blagom!am se još zanosio tim divnim snom, iznenada smo stigli pred veliku gostionicu i susreli squirea Trelawneya. Nosio je, po-nmorskog časnika, čvrsto, modro odijelo. Vidjeh ga gdje do-iv vrata smiješeći se i sjajno oponašajući mornarski hod. i > vas — poviče — a liječnik je stigao prošle noći iz Londona.1 Brodska je družba na broju! 'li, gospodine — kliknem. — Kad ćemo isploviti? .ploviti? — reče. — Sutra ćemo isploviti!51OtoK s blagomOsmo poglavljeOsmo poglavljeKod "Dalekozora"Dok sam doručkovao, squire mi pruži pisamce naslovljeno na Jo-hna Silvera kod Dalekozora i reče mu da ću lako naći to mjesto idući uz pristan i pozorno tražeći malu krčmu s velikim, mjedenim dalekozorom kao znakom. Krenem ushićen tom prilikom da vidim još više brodova i mornara. Protiskivao sam se kroz veliko mnoštvo ljudi, teretnih kola i zametaka (jer je pristanište u to doba bilo najprometnije), dok nisam našao traženu krčmu. Bilo je to lijepo, prilično malo zabavište. Natpisna ploča bijaše novoispisana, prozori zastrti urednim crvenim zastorima, a pod posut čistim pijeskom. S obje strane krčme bila po jedna ulica, a otvorena vrata vodila u obje ulice, zbog čega je prostrana, niska prostorija bila prilično otvorena pogledu izvana unatoč oblaku duhanskog dima.Gosti su većinom bili pomorci, a govorili su tako glasno da sam zastao na vratima; gotovo sam se bojao ući.Dok sam čekao, dođe iz pokrajne sobe neki čovjek, i ja sam na prvi pogled bio siguran da to mora biti Dugi John. Lijeva mu je noga bila odrezana blizu kuka, a ispod lijevoga ramena nosio je štaku kojom se služio s divnom okretnošću, skakućući poput ptice. Bio je veoma visok i snažan, lica široka poput butine —jednostavna i blijeda, ali umna i nasmijana. Doista, činilo se da je neobično dobre volje; zviždao je obilazeći stolove, pozdravljajući veselim riječima najmilije od gostiju ili tapšajući ih po ramenu. Da vam kažem istinu, već sam se nakon pisma squirea Trelawneya, u kojem je bio spomenut Dugi John, u mislima zabrinuo da bi to mogao biti baš onaj jednonogi mornar kojega sam tako dugo vre-bao u starom Benbouni. Ali jedan pogled bio mi je dovoljan. Vidio •,;im i kapetana, i Crno Pseto i slijepoga Pewa, i držao sam da znam i i-mu je sličan koji gusar — on je, po mojem mišljenju, posve drukčije stvorenje od ovog urednog i dabroćudnog krčmara. Odmah se ohrabrim, prekoračim prag i pristupim ravno čovjeku koji je stajao naslonjen na štaku, razgovarajući s nekim gostom.i — Gospodine, jeste li vi gospodin Silver? — upitah pruživši pisamce.l— Da, momče — reče — to mi je svakako ime. A tko si ti?JI tad mi se učini da se, ugledavši squireovo pismo, nekako gotovo[trgnuo.

l— Oh! — reče prilično glasno pruživši mi ruku. — Znam! Ti si naš novi mali; drago mi je što te vidim. I snažnim stiskom uhvati moju ruku svojom. Upravo tada na drugom kraju iznenada ustane jedan od gostiju i uputi se k vratima. Vrata su mu bila blizu i začas je bio na ulici. Ali njegova žurba privukla je moju pozornost te ga na prvi pogled pre-poznah. Bio je to čovjek lica blijeda poput voska, čovjek bez dva prsta, čovjek koji je prvi bio došao u gostionicu Admiral Benbow.- Oh — kriknem — drž'te ga! To je Crno Pseto.- Baš me briga tko je — vikne Silver. — Ali nije platio svoj potro-S;ik. Harry, potrči i uhvati ga.Jedan od onih koji su bili najbliže vratima skoči i pođe u potjeru. Kad bi to bio i sam admiral Hawke, morao bi platiti svoj potroši k — klikne Silver; a tada, ispustivši moju ruku, upita: -- Što si rekao, tko je to bio? Crno... što?- Pseto, gospodine — rekoh. — Zar vam gospodin Trelawney nije pripovijedao o gusarima? To je bio jedan od njih.- Tako? — krikne Silver. — U mojoj kući! Ben, potrči i pomozi l larrvju! Zar jedan od one družbe! Jesi li ti, Morgane, pio s njim? l )ođi ovamo.('ovjek kojega je zvao Morgan — neki stari, sijedi mornar, lica boje mahagonija — pristupi prilično smeteno, žvačući duhan.- Dakle, Morgane — reče Dugi John veoma strogo — ti nisi nikad prije vidio to Crno... Crno Pseto, zar ne?- Nisam, gospodine — reče Morgan uz pozdrav.— Ti nisi znao njegovo ime, zar ne?— Nisam, gospodine!5253Otok s blagomOsmo poglavlje— Tako mi svega, Tome Morgane, to je dobro po te1. — usklikne ] krčmar. — Da si se družio s takvima kao što je ovaj, nikad više ne i bi, možeš mi vjerovati, zakoračio u moju kuću. A što ti je govo-.j rio?— Ne znam baš točno, gospodine — odgovori Morgan.— Zar ti ovo na svojim ramenima zoveš glavom ili je to neka prokleta šupljoglavka1? — krikne Dugi John. — Ne znaš točno1 Možda ne znaš pravo ni to s kim si razgovarao? Ali hajde, o čemu je glagoljao... o putovanjima, o kapetanima, o brodovima? Zapjevaj! O čemu?— Razgovarali smo o kazni provlačenja pod kobilicom broda2 —. odgovori Morgan.— O kazni provlačenja pod kobilicom? To je veoma zgodna stvar i| to mi možeš vjerovati: Pođi na svoje mjesto za klipana, Tome.A tada, kad se Morgan odgegao na svoje sjedalo, Silver doda povjerljivim šaptom, što mi se učinilo veoma laskavo:— Tom Morgan posve je pošten čovjek, samo je glup. A sad — reče opet glasno — da vidimo... Crno Pseto? Ne, ne znam to ime. Ipak, nekako mi se čini da sam... da, vidio sam tog nespretnjakovića._ Obično je dolazio ovamo s nekim slijepim prosjakom.Zacijelo je tako — rekoh. — Znao sam i toga slijepca. Ime mu je] bilo Pew.— Jest1. — prilično uzbuđeno usklikne Silver. — Pew! To mu je svakako bilo ime. Ah, zacijelo je to bio neki morski pas. Ako uhvatimo to Crno Pseto, to će biti vijest za kapetana Trelawneya. Ben je dobar trkač; malo ima mornara koji trče bolje od Bena. On ga mora dostići, tako mi svega, stopu po stopu! Govorio je o kazni provlačenja pod kobilicom broda, zar ne? Ja ću njega provući pod , kobilicom broda!Cijelo vrijeme dok je izgovarao te prazne riječi on je toptao na svo-1 joj štaki gore-dolje po krčmi udarajući rukom po stolovima i očitu-1i ući tako uzbuđenost, kao da želi uvjeriti nekoga suca Old Baileva1 ili nekoga redarstvenika iz Bow Streeta2. Moje sumnje temeljito su se probudile kad sam našao Crno Pseto u Dalekozoru, pa sam pozorno motrio kuhara. Ali on je bio odviše lukav, odviše rječit i previše mudar za mene, a kako su se za to vrijeme vratila zadihana ona dvojica i ispripovjedila da su u mnoštvu izgubila trag, i da su ih tamo izgrdili kao kradljivce, ja sam već bio spreman jamčiti za nedužnost Dugog Johna Silvera.

— Eto, Hawkinse — reče — nije li to prokleto teška stvar za čovjeka kao što sam ja, zar ne? Tu je kapetan Trelawney... Sto li će on misliti? Tu sjedi u mojoj kući taj kleti đavolji sin i pije moj rum! Ti mi, eto, dolaziš i pripovijedaš mi sve o njemu, a ja mu dopuštam da umakne pred svima nama, da mi umakne pred nosom. Ali, zar ne, Hawkinse, opravdat ćeš me pred kapetanom. Ti si dječak, ali ti si oštrouman, kako treba. To sam opazio čim si ušao ovamo. Ali, eto, stvar je u tom: što sam mogao s tim svojim drvom na kojem šepesam? Eh, da sam još vođa brodara na trgovačkom brodu, zgrabio bih ga začas i zabio bih ga čvrsto u spone, svakako; ali sada... A tada, posve iznenada, prestane, i njegova se vilica spusti, kao da se nečega sjetio.— Potrošak! — vikne. — Tri ruma! Doista, neka mi se slome jarboli ako nisam zaboravio taj potrošak!I sjedne na neku klupu te se počne smijati, dok mu nisu niz obrane potekle suze. Nisam mogao a da mu se ne pridružim; i smijali smo se zajedno; smijeh je rastao u grohot, dok se nije sve orilo u krčmi.— Eh, kakvo li sam veliko, staro morsko tele! — reče napokon otirući sebi obraze. — Ti i ja slagat ćemo se dobro, Hawkinse, jer, kunem se, mene je trebalo izabrati za malog. Ali dođi sad, pomozi mi. Ovo ne koristi. Dužnost je dužnost, drugovi. Stavit ću na glavu svoj trorogi šešir i zbog tebe ću poći kapetanu Trelawneyu; izvijestit1. Šupljoglavka — drvena provlaka, služi za pritezanje pripona jarbola i drugih j konopa. (Prev.)2. Keelhaul — vući nekoga pod kobilicom broda, kazna kojom su kažnjavali neposlušne mornare tako što su ih svezane na konope provlačili poprijekg ispod broda. (Prev.)l. Londonski centralni kazneni sud smješten u starom gradskom bedemu (bailev), odakle mu i ime. (Prev.)1. Londonska ulica nedaleko od Covent Gardena, s glavnim gradskim sudom /.a redarstvene prekršaje. (Prev.)5455Otok s blagomću ga o ovoj stvari. Znaš stvar je ipak ozbiljna, mladi Hawkinse; a ni ti, ni ja nismo iz nje izašli tako da bih se usudio da to nazovem časnim. Ni ti, kažeš, nisi bio spretan... nitko od nas nije bio spretan. Ali, neka mi popuca dugmad, ono s potroškom bila je dobra stvar. I on se opet počne smijati, i to tako srdačno da sam se i ja morao pridružiti njegovu veselju premda nisam u tom osjetio šale kao što je osjetio on.On je na našoj maloj šetnji uzduž pristana bio veoma zanimljiv drug, pripovijedao mi je o različitim brodovima pokraj kojih smo prolazili, o njihovu jarbolu, o nosivosti i o narodnosti, tumačio mi poslove koji su se odvijali: kako onaj brod istovaruju, drugi tovare, a treći pripremaju za plovidbu; od vremena do vremena ispričao bi mi kakvu malu priču o brodovima ili o mornarima, ili bi ponavljao neki brodski izraz dok ga ne bih potpuno naučio. Počeo sam se uvjeravati da je to jedan od najboljih pomorskih drugova. Kad smo stigli u gostionicu, squire i dr. Livesev sjedili su zajedno; ispili su po kvart1 piva i pojeli po krišku pržena kruha prije nego što pođu na škunu da je pregledaju.Dugi John veoma je duhovito ispričao priču od početka do kraja, ali posve istinito.— Eto, tako je bilo, zar ne, Hawkinse? — govorio bi od vremena do vremena, a ja sam morao samo potvrditi.Obojici gospode bilo je žao što je Crno Pseto umaklo, ali svi smo se slagali u tom da se ništa ne može učiniti, te Dugi John, pošto su ga pohvalili, uze svoju štaku i pođe.— Sva posada neka bude u četiri poslije podne na brodu — vikne za njim squire.— Da, da, gospodine — klikne kuhar odlazeći.— Dakle, squire — reče dr. Livesev — općenito ne vjerujem mnogo u vaša otkrića; ali želim reći da mi se John Silver sviđa.— Taj je čovjek pravi poštenjak — izjavi squire.— A sad bi — doda liječnik — Jim mogao s nama na brod, zar ne?— Svakako — dočeka squire. — Uzmi šešir, Hawkinse, pa ćemo posjetiti brod.

1. Quart — mjera za tekućinu =1,1 litre. (Prev.)56Deveto poglavljeDeveto poglavljeBarut i oružje/ lispaniola je ležala malo izvan pristaništa, i mi smo prošli ispod lukova na pramcima i oko krma mnogih drugih brodova, pri čemu su njihovi konopi često strugali ispod kobilice našega čamca, a često su se njihali i iznad nas. Napokon ipak pristadosmo uz brod, a kad smo stupili na palubu, dočeka nas i pozdravi poručnik gospodin Arrow, opaljeni mornar s naušnicama u ušima i razrok. On i sq-uire bili su u veoma prijateljskom odnosu, ali naskoro sam opazio da nije jednak odnos između gospodina Trelawneya i kapetana. Kapetan, čovjek mrka pogleda, bio je, činilo se, ljutit na sve na brodu. Doskora smo doznali zašto; tek što smo, naime, stupili u kabinu, uđe za nama neki mornar i reče:— Gospodine, kapetan Smollett želi razgovarati s vama.— Uvijek sam kapetanu na raspolaganju. Uvedite ga — odredi squire.Kapetan, koji je bio tik iza svojega glasnika, odmah uđe i zatvori i/a sebe vrata.- Dakle, što želite reći, kapetane Smollette? Nadam se da je sve 11 redu; sve skladno i spremno za plovidbu.- Ne, gospodine — prozbori kapetan — bolje je, držim, govoriti iskreno, makar se i uvrijedili. Ne sviđa mi se ovo putovanje; ne• viđaju mi se ljudi; i ne sviđa mi se moj časnik. To je kratko i je-'.grovito.- Možda vam se, gospodine, ne sviđa brod? — upita squire, kao• to sam vidio, veoma ljutit.- O tom ne mogu govoriti, gospodine, dok ga nisam iskušao —-| reče kapetan. — čini se da je brod sposoban.57Otok s blagom— Možda vam se, gospodine, ne sviđa ni vaš poslodavac? — reče squire.Ali sad se umiješa dr. Livesev.— Stanite rnalo — reče — stanite malo. Ovakva pitanja nemaju nikakve druge svrhe već da stvore neraspoloženje. Kapetan je rekao previše ili je rekao premalo, i moram kazati da želim neko razjašnjenje njegovih riječi. Kažete da vam se ne sviđa ovo putovanje. A zašto?— Bio sam uzet u službu, gospodine, kako bismo rekli, uz zapečaćenu zapovijed da odvezem ovaj brod kamo će mi zapovijedati ovaj gospodin — reče kapetan. — Dotle je u redu. Ali sada sam ustanovio da svaki obični mornar zna više od mene. To ne držim poštenim, eto, a vi?— Ne — reče dr. Livesev — ni ja.— Dalje — reče kapetan — saznao sam da polazimo u lov za blagom... To sam čuo, da znate, od vlastitih mornara. A blago je škakljiva stvar; nipošto mi se ne sviđaju putovanja za blagom; a osobito ih ne volim kad su tajna, i kad je (oprostite, gospodine Trelawneyu) tajna povjerena papigi.— Silverovoj papigi? — upita squire.— Tako se govori — reče kapetan. — Mislim, brblja se. Držim da nitko od vas, gospodo, ne zna na što se spremate; ali reći ću vam kako ja mislim o tom: život ili smrt, i to zatvorena trka.— To je jasno i, usuđujem se reći, prilično istinito — odgovori dr. Livesev. — Izlažemo se opasnosti; ali nismo tolike neznalice kakvima nas držite. Zatim, kažete da vam se ne sviđa posada. Nisu li to dobri pomorci?— Ne sviđaju mi se, gospodine — odvrati kapetan Smollett. — I držim da je trebalo izbor momčadi prepustiti meni ako se radi o tom.— Možda je tako — odgovori liječnik. — Možda vas je moj prijatelj trebao uzeti sa sobom; ali ovo omalovažavanje, ako je to uopće bilo, nije bilo namjerno. I ne sviđa vam se gospodin Arrow?— Ne, gospodine. Vjerujem da je on dobar pomorac; ali on je odviše prijateljski raspoložen prema momčadi a da bude dobar časnik. Poručnik mora neprestano biti poručnik... Ne smije piti s običnim mornarima!— Zar želite reći da pije? — vikne squire.58

lDeveto poglavlje— Ne, gospodine — odgovori kapetan — tek da je previše prijateljski raspoložen.— Dobro, kapetane; ukratko — upita liječnik — recite nam što želite?— Dakle, gospodo, vi ste čvrsto odlučili poći na to putovanje?— Čvrsto poput željeza — odgovori squire.— Veoma dobro — reče kapetan. — Tada, budući da ste me veoma strpljivo saslušali gdje govorim stvari koje ne mogu dokazati, čujte još nekoliko riječi. Oni unose barut i oružje u prednje spremište broda. Eto, imate dobro mjesto ispod časničkog prostora; /ašto ga ne biste ondje smjestili?... To je prvo. Zatim, sa sobom vodite četvoricu svojih ljudi, i oni su mi rekli da će spavati pod pramcem. Zašto im ne biste dali ležajeve ovdje pokraj časničkog prostora?... To je drugo.— Još štogod? — upita gospodin Trelawney.— Samo još jedno — reče kapetan. — Već je bilo previše brbljanja.— Zaista previše — potvrdi liječnik.— Reći ću vam što sam čuo — nastavi kapetan Smollett. — Čuo sam da imate zemljovid nekog otoka; da su na zemljovidu križići koji označuju gdje je blago; i da taj otok leži... — i zatim reče točnu geografsku širinu i duljinu.— To nisam nikad rekao ni živoj duši! — usklikne squire.— Posada to zna, gospodine — odvrati kapetan.•— To ste morali biti vi, Livesevu, ili Hawkins — vikne squire.— Nije važno tko je bio — odvrati liječnik.Opazio sam da se ni on ni kapetan ne obaziru mnogo na uvjeravanje gospodina Trelawneya. Nisam se, dakako, obazirao ni ja jer je on bio brbljavac; ipak, vjerujem da je u tom slučaju doista bio u pravu i da nitko nije pripovijedao o položaju otoka.— Dobro, gospodo — nastavi kapetan. — Ne znam tko ima taj /.emljovid, ali zahtijevam da bude zadržan u tajnosti i preda mnom i pred gospodinom Arrowom. Inače ću morati zahtijevati da me otpustite.- Razumijem — reče liječnik. — Želite da tu stvar zadržimo u tajnosti i da krmu broda učinimo tvrđavom, s posadom od ljudi moga prijatelja, te da je opskrbimo svim oružjem i barutom na brodu. Drugim riječima, bojite se pobune.Otok s blagom— Gospodine — preuze kapetan Smollett — nije mi namjera da ovo shvatim kao uvredu, ali poričem vam pravo da mi podmećete takve riječi. Nema kapetana, gospodine, koji bi smio isploviti kad bi imao dovoljno razloga da ovo kaže. Sto se tiče gospodina Arro-wa, držim da je posve pošten; tako su i neki od ljudi; možda su i svi, ja ne znam, ali ja sam odgovoran za sigurnost broda i za život svakoga pojedinog čovjeka na njemu. Opažam da se stvari, po mojem mišljenju, ne odvijaju kako treba. I molim vas da poduzmete mjere opreza ili da mi dopustite da napustim svoju službu. I to je sve.— Kapetane Smollette — počne liječnik smiješeći se. — Jeste li već čuli priču o brdu i o mišu? Oprostit ćete što se usuđujem reći, ali vi me sjećate na tu priču. Kladim se o svoju vlasulju da ste namjeravali, kad ste ušli ovamo, reći nešto više od ovoga.— Doktore — dočeka kapetan — vi ste oštroumni. Kad sam ušao ovamo, namjeravao sam zahtijevati otpust. Nisam držao da će gospodin Trelawney htjeti poslušati i jednu riječ.— I ne bih nipošto! — vikne squire. — Da nije ovdje bilo Liveseva, poslao bih vas do đavola. Ovako, saslušao sam vas. Učinit ću kako želite; ali moje je mišljenje o vama veoma loše.— Kako želite, gospodine — uzvrati kapetan. — Vidjet ćete da vršim svoju dužnost.I nato ode.— Trelawneyu — reče liječnik — vjerujem, protivno svemu što inače držim, da vam je uspjelo ukrcati na brod dva poštena čovjeka: ovoga i Johna Silvera.— Silvera, to da — usklikne squire — ali što se tiče ovoga nepodnošljivog zanovijetala, izjavljujem da je njegovo vladanje nedostojno čovjeka, mornara, i daje posve neenglesko.— Dobro — reče liječnik — vidjet ćemo.

Kad smo došli na palubu, ljudi su već počeli unositi oružje i barut, uzvikujući pri poslu jo-ho, dok su kapetan i gospodin Arrow stajali kraj njih i nadzirali.Novi raspored bio mi je posve po volji. Cijela škuna bila je pomno pregledana na krmi, izvan stražnjeg dijela glavnoga spremišta bilo je postavljeno šest ležajeva; a taj niz ležajeva bio je spojen s brodskom kuhinjom i pramcem samo rešetkastim prolazom s lijeve strane. Najprije je bilo zamišljeno da će kapetan, gospodin Arrovv,60IIDeveto poglavljeHunter, Joyce, liječnik i squire zapremiti tih šest ležajeva. Ali Re-druth i ja dabili smo dva od njih, a gospodin Arrow i kapetan imali su spavati na palubi, kod silaza koji je bio proširen sa strane tako da bi se gotovo mogao nazvati tvrđavom. Bio je, dakako, ipak veoma nizak, ali bilo je mjesta da se objese dvije postelje, pa se činilo da je i poručnik zadovoljan tim rasporedom. Možda je i on sumnjao u momčad, ali to je bilo tek nagađanje; kako ćemo, naime, vidjeti, nismo imali sreću da čujemo njegovo mišljenje. Svi smo zdušno radili, premještali barut i ležajeve, kad je zajedno s posljednjim čovjekom ili s dvojicom njih došao na brod na nekom čamcu i Dugi John.Kuhar se popeo preko ograde okretno poput majmuna i čim je opazio što radimo, reče:— Hej, kako, drugovi? Što je to?— Premještamo barut, Jack! — odgovori netko.— Zašto tako? — vikne Dugi John. — Ako to budemo radili, pro-mašit ćemo jutarnju plimu!— Moja odredba1. — reče kratko kapetan. — Možete sići dolje, čovječe. Momci će htjeti večeru.— Da, da, kapetane — odgovori kuhar; i dodirnuvši svoj uvojak na čelu, odmah nestane u smjeru kuhinje.— To je dobar čovjek, kapetane — kaza liječnik.— Veoma vjerojatno, gospodine — odvrati kapetan Smollett. — Polagano s tim, ljudi... polagano — reče okrenuvši se prema momcima koji su premještali barut; a tada, iznenada, opazivši mene gdje pregledavam top, neki dugocjevi mjedeni devetak1, koji smo nosili u sredinu broda, vikne:•— Ovamo, ti mali, ostavi to! Hajde kuharu i prihvati se nekogaposla.A tada, dok sam se odatle žurio, začujem ga gdje posve glasnogovori liječniku:— Na svojem brodu ne trebam nikakvih ljubimaca. Uvjeravam vas da sam mislio posve kao squire i duboko sam zamrzio kapetana.1. Cijev promjera 9 incha (palaca); l inch = 2,53 cm. (Prev.)61Otok-s blagomDeseto poglavljePutovanjeCijelu tu noć veoma smo užurbano smještali predmete na svoja mjesta, a puni čamci squireovih prijatelja, gospodin Blandly i drugi, dolazili su zaželjeli nam sretan put i siguran povratak. Nikad nije u Admiralu Benboum bilo noći u kojoj bih imao i polovicu toliko posla; bio sam umoran poput psa kad je božman malo prije zore zazviždao zviždaljkom i kad je posada počela prilaziti prali-cama vitla. Ne bih bio napustio palubu ni da sam bio i dvostruko umoran; sve mi je bilo tako novo i zanimljivo: kratke zapovijedi, oštar zvuk zviždaljke, ljudi što se uz treperenje brodskih svjetiljaka žure na svoja mjesta.— Sad nam, Ražnju, zapjevaj kakvu kiticu! — vikne neki glas.— Onu staru — javi se drugi.— Da, da, drugovi — reče Dugi John, koji je sa štakom ispod pazuha pomagao; i najednom se zrakom razlegnu riječi koje sam tako dobro poznavao:Petnaest ljudi uz mrtvačku škrinju... A zatim sva momčad zapjeva pripjev: Jo-ho-ho, i boca ruma!A pri trećem »hol« pred njima snažno udare pralice vitla. Čak i u tom uzbudljivom času ovo me za trenutak prenijelo u staru gostionicu Admiral Benbow.

Učinilo mi se da čujem kapetanov glas gdje krešti u zboru. Ali ubrzo je sidro bilo dignuto iz vode,62Deseto poglavljenaskoro je cijedeći se visilo na pramcu; jedra se počela nadimati, a kopno i brodovi proletjeli s obje strane; i prije negoli sam mogao leći da jedan sat prodrijemam, Hispaniola je počela svoje putovanje prema Otoku s blagom.Neću pripovijedati potankosti toga putovanja. Bilo je prilično uspješno. Brod je dokazao da je dobar, posada da je sastavljena od sposobnih pomoraca, a kapetan da savršeno razumije svoj posao. Ali prije negoli smo stigli do Otoka s blagom, dogodiše se dvije ili tri stvari koje treba znati.Najprije se gospodin Arrow pokazao još gori nego što se bojao kapetan. Nije imao nikakve vlasti nad ljudima i ljudi su radili s njim što im se svidjelo. Ali to nipošto nije bilo najgore; nakon dan-dva plovidbe pojavio se na palubi mutnih očiju, crvenih obraza, mucava jezika, pokazujući i druge znakove pijanstva. Svakoga dana sramotno ga tjerahu s palube. Kadšto bi pao i ozlijedio se; kadšto bi cijeli dan ležao na svojem malom ležaju na jednoj strani silaza; kadšto bi dan-dva bio gotovo trijezan i prilično bi dobro vršio svoju dužnost. Međutim, nikad nismo mogli otkriti odakle je dobivao piće. To je bila brodska tajna. Koliko god smo pazili, ništa nismo mogli otkriti; a kad bi ga otvoreno zapitali, on bi se samo smijao ako je bio pijan, a ako je bio trijezan, svečano bi poricao da je ikada okusio bilo što drugo osim vode.On nije samo kao časnik loše utjecao na ljude i bio beskoristan, već je bilo jasno i to da na taj način mora sebe naskoro ubiti; stoga se nitko nije mnogo iznenadio, a niti se mnogo žalostio, kad je neke mrke noći na zapjenjenom moru posve nestao, i više ga nitko nije vidio. — Pao je u more! — reče kapetan. — Dobro, gospodo, to mi je uštedjelo neugodnost da ga bacim u okove.Ali tako smo ostali bez prvog časnika i trebalo je, dakako, unaprijediti kojega od mornara. Božman Job Anderson bio je najzgodniji čovjek na brodu, i premda je zadržao svoj stari naziv, služio je u neku ruku kao prvi časnik. Gospodin Trelawney je prije putovao morem i njegovo nam je znanje uvelike koristilo jer je često za lijepa vremena stražario. A kormilar Israel Hands bio je oprezni, lukavi, stari, iskusni pomorac, kojemu se moglo u nuždi povjeriti gotovo sve. On je bio veliki pouzdanik Dugog Johna Silvera. Kad sam, dakle, spomenuo njegovo ime, treba nešto reći i o našem brodskom kuharu Ražnju, kako su ga zvali momci.63Otok s blagomNa brodu je nosio svoju štaku obješenu na konopcu oko vrata kako bi mu po mogućnosti obje ruke bile slobodne. Bilo je vrijedno vidjeti kako je štaku zatisnuo u neku pregradu i kako se, poduprt o nju, predaje svakom pokretu broda i kuha dalje spretno kao da je na kopnu. Još je bilo neobičnije promatrati ga gdje za najburnijega vremena prolazi palubom. Objesio je jedan ili dva konopca da mu pomažu pri prelaženju preko najširih prostora. Te su konopce nazivali »naušnice Dugog Johna«; i on bi se prebacivao s jednog mjesta na drugo jednako brzo kao čovjek koji može hodati, sad upotrebljavajući štaku, sad vukući je za sobom na konopcu. Ipak su ga neki od momaka, koji su već prije s njim plovili, žalili videći ga ovako kljasta.— Ražanj nije običan čovjek — rekao mi je kormilar. — U mladosti je prošao dobro školovanje, i kad hoće, može govoriti poput knjige; a hrabar je... lav nije ništa prema Dugom Johnu! Vidio sam ga gdje se nenaoružan hvata ukoštac sa četvoricom i lupa im glavu jednu o drugu.Sva ga je momčad poštovala, čak mu se i pokoravala. Znao je govoriti sa svakim i svakomu je znao učiniti neku osobitu uslugu. Prema meni bijaše neumorno prijazan; i uvijek se radovao videći me u kuhinji, koju je držao čistu poput nove pribadače; posuđe je visilo osvjetlano, a u jednom kutu bila je u krleci njegova papiga.— Dođi, Hawkinse — govorio bi — dođi i popričaj s Johnom. Nitko nije tako dobrodošao kao ti, moj sine. Sjedni i čuj novosti. Ovo je Flint... svoju papigu zovem kapetan Flint, po slavnom gusaru... evo, kapetan Flint proriče uspjeh našega putovanja. Zar ne, kapetane? A papiga bi veoma brzo govorila: »Osmacil osmacil osmaci!« — sve dok John ne bi prebacio preko krletke svoj rupčić.

— Eto, ovoj je ptici — rekao bih — možda dvije stotine godina, Hawkinse... one žive većinom vječno; i samo je đavo možda vidio više opakosti nego ona. Plovila je s Englandom, sa slavnim gusarom kapetanom Englandom. Bila je na Madagaskaru, i u Malabaru, i u Surinamu i Providenci, i u Portobellu1. Bila je pri vađenju potopljenih galija. Tamo je naučila svoje »osmaci«, a nije ni čudo; bilol. Madagaskar, otok na jugoistoku Afrike. Malabar, dio jugozapadne obale Prednje Indije (»obala papra«). Surinam = Nizozemska Guayana (Južna Amerika). Providence, grad i luka u državi Rhode Island (SAD). Portobello, lučki predio Edinburgha (Škotska). (Prev.)Deseto poglavljeih je trista i pedeset tisuća, Hawkinsel Bila je kod osvajanja broda Potkralj Indije nedaleko od Goe1; a kad je pogledaš, pomislio bi da je neko djetešce. Ali namirisala si se baruta... zar ne, kapetane?— Spremni za prelet — zakreštala bi papiga.— Ah, zgodan je ona stvor — rekao bi kuhar i dao joj iz džepa šećera, a ptica bi kljuvala žice krletke i svojski klela i pružala tako dokaz svoje opakosti.— Eto — dodao bi tada John — ne možeš dirnuti smolu a da se ne zaprljaš, momče. Evo, ova moja bijedna, stara, nedužna ptica kune kao vatromet, a možeš biti siguran da nema ni pojma o tom. Ona bi jednako klela, da tako kažem, i pred kapelanom.I John bi dodirnuo svoj uvojak na čelu na onaj svečani način, zbog čega mi se činio najboljim čovjekom.Međutim squire i kapetan Smollett bijahu još uvijek u prilično napetim odnosima. Squireu to nije smetalo; on je prezirao kapetana, a kapetan je govorio samo kad bi ga tkogod oslovio, pa i onda oštro, kratko i suho, ne trateći riječi. Priznavao je, kad bi ga stjerali u škripac, da mu se čini da se prevario u posadi, da su neki baš tako žustri kao što on hoće i da se svi vladaju prilično dobro. Što se tiče broda, otvoreno je pokazao svoju sklonost.— On će prileći zraku bliže uzvjetar, baš toliko koliko muž ima pravo očekivati od svoje žene, gospodine. Ali — dodao bi — moram reći da još nismo kod kuće i da ne volim ovo krstarenje. Nato bi se squire okrenuo te bi, podigavši podbradak, koračao gore-dolje po palubi.— Još malo — rekao bi — pa ću se rasprsnuti zbog toga čovjeka. Bilo je i bure, koja je samo dokazala odlike Hispaniole. Svaki čovjek na brodu činio se veoma zadovoljan, a teško da bi im se svidjelo da im je bilo drugačije; mislim, naime, da nikad nijedna brodska družba, otkako je Noa zaplovio, nije bila tako razmažena. Zbog najmanjega razloga dobivali su dvostruki grog2; na obične dane bilo je kolača, na primjer, kad bi squire saznao da je rođendan bilo kojega od ljudi; a bačva s jabukama stajala bi uvijek otvorena u64

1. Goa, portugalska luka u Prednjoj Indiji. (Prev.)2. Grog, piće od ruma s vrelom vodom i šećerom. (Prev.)65Otok s blagomsredini palube broda za svakoga kome bi se prohtjelo uzeti. — Nikad dosada nisam znao da je to dobro — reče kapetan dr. Live-seyu. — Pokvariti mornare, stvoriti đavola. To je moje mišljenje. Ali ipak je bačva s jabukama, kao što ćete čuti, dobro poslužila; da, naime, nije bilo nje, mi ne bismo dobili znak opomene i možda bismo svi poginuli od izdajničke ruke. Dogodilo se to ovako.Morali smo ploviti prema pasatnim vjetrovima1 da uhvatimo vjetar otoka koji smo tražili — nije mi dopušteno da budem jasniji — i sad smo plovili nizvjetar, uz pozorno promatranje danju i noću. Bio je to, prema najopćenitijem proračunu, nekako posljednji dan našega putovanja onamo; u neko vrijeme te noći, ili najkasnije ujutro, trebali smo ugledati i Otok s blagom. Plovili smo jugo-jugozapadno, a imali smo stalni povjetarac u bok i mirno more. Hispaniola se postojano valjala, uronjujući od vremena do vremena kosnik, uz sitni škropac vode. Gornja i donja jedra bila su napeta; svi su bili vedro raspoloženi jer smo sad bili tako blizu kraju prvoga dijela naše pustolovine. Tada, upravo nakon zalaza sunca, kad sam svršio sav svoj posao i pošao prema svojem ležaju, dogodi se da sam zaželio jabuku. Potrčao sam na palubu. Straža je bila posve sprijeda,

pazeći na otok. Čovjek kod kormila pazio je na prednji porubnik jedra i sam je za se tiho zviždao; i to je bio jedini zvuk osim udaranja mora o kljun i oko bokova broda.Ja sam posve ušao u bačvu za jabuke i ustanovio da je ostala jedva koja jabuka; ali sjedeći ondje u tami, nešto od šuma vode i ljuljanja broda, ja sam ili zaspao ili sam bio baš zapadao u san kad neki teški čovjek sjedne sasvim uz bačvu. Bačva se strese kad se taj čovjek naslonio leđima o nju i ja sam upravo htio skočiti, kad čovjek počne govoriti. Bio je to Silverov glas, i tek što sam čuo dvanaestak riječi, ne bih se pokazao ni za što na svijetu, već sam ondje ležao dršćući i prisluškujući, u najvećem strahu i radoznalosti; iz tih sam, naime, dvanaestak riječi razabrao da o meni ovise životi svih poštenih ljudi na brodu.Jedanaesto poglavljeJedanaesto poglavljeŠto sam čuo u bačvi za jabuke1. Između 30° na sjever i na jug od ekvatora neprekinuta je cirkulacija zraka, sastavljena od gornje tople i donje hladnije struje. To strujanje zraka zove se pasatni vjetrovi, a poslužili su najprije Španjolcima na putu (španj. passata = put) jedrenjacima u Braziliju. (Prev.)f^ffi — Ne, nisam ja — reče Silver — Flint je bio kapetan; ja sam bio vođa odjeljka unatoč svojoj drvenoj nozi. Pri istom plotunu iz topova ja sam izgubio nogu, a stari Pew svoje oči. Neki majstor ranar-nik odrezao mi ju je... tek je bio izašao iz škole i... latinski je znao kao piti vodu i svašta drugo; ali bio je u Corso Castleu obješen poput psa i osušen na suncu kao i drugi. Bili su to Robertsovi ljudi, a dogodilo se zbog mijenjanja imena njihovih brodova... Kraljevska Sreća i tako dalje. Eto, kažem, kako je brod kršten, tako mora « ostati. Tako je bilo s Kasandrom kad nas je sve zdrave donijela kući iz Malabara pošto je England zarobio Potkralja Indije; tako je bilo sa starim Maržom, starim Flintovim brodom, koji sam vidio gdje se cijedi od crvene krvi i gotovo tone od težine zlata. — Ah! — vikne neki drugi glas, glas najmlađega momka na brodu, i očito pun udivljenja — Flint je bio cvijet družbe. — I Daviš je, svakako, bio čovjek — reče Silver. — Nikad nisam plovio s njim; najprije s Englandom, zatim s Flintom, to je moja povijest; a sad ovdje, da tako kažem, na vlastiti račun. S Englandom sam uštedio devet stotina, a dvije tisuće nakon Flinta. To nije loše za obična mornara... sve je dobro spremljeno! Nije dosta samo /.araditi, treba i uštedjeti, vjeruj mi. Gdje su sada svi Englandovi ljudi? Ne znam. Gdje su Flintovi? Doista, većina ih je ovdje na brodu i raduju se kad dobiju kolač... Neki su od njih prije prosja-čili. Stari Pew, kad je izgubio vid... zamisli tu sramotu... trošio je u godinu dana dvanaest stotina funta, poput lorda u parlamentu. A gdje je sada? Eto, sad je mrtav i pod zemljom; ali dvije godine prije toga, neka mi se slome jarboli, taj je čovjek skapavao od gladi.6667Otok s blagomni ti. Dobro. Držim neka taj squire i liječnik nađu stvar i neka nam je pomognu donijeti na brod, svega mu. A onda ćemo vidjeti. Da sam siguran za sve vas, sinovi dvostrukog đavla, ja bih dopustio kapetanu Smollettu da nas doveze opet do pol puta natrag prije negoli bih udario.— Pa, držim da smo svi ovdje na brodu pomorci — reče momak Dick.— Mi smo svi posada s prednje palube, hoćeš reći — zareži Silver.— Mi možemo držati brod u smjeru, ali tko će odrediti smjer? To je u čemu se razilazite, gospodo, svi, od prvog do zadnjeg. Daje na moje, ja bih dao kapetanu Smollettu da nas dovede natrag barem do pasatnih vjetrova; tad ne bi bilo prokletih pogrešnih računa i po jednu žlicu vode dnevno. Ali ja znam kakvi ste. Ja ću svršiti s njima na otoku, čim bude novac na brodu, a to je šteta. Ali vi nikad niste sretni dok niste pijani. Nosite se, mučno mi je ploviti s takvima kakvi ste vi]— Polako, Dugi Johne — vikne Israel. — Tko ti se protivi?— Da, što misliš koliko sam, eto, vidio lijepih brodova gdje leže natovareni jedan uz drugi? I koliko žustrih momaka gdje se suše na suncu na Krvničkom

pristaništu1? — vikne Silver. — I sve zbog jednake takve žurbe, i žurbe, i žurbe. Čuješ li me? Vidio sam i jednu ili dvije stvari na moru. Kad biste se samo držali svojega smjera i zrake prema vjetru, vozili biste se u kočijama. Ali vi nećete! Poznajem ja vas! Sutra će vam usta biti puna ruma i odvisit ćete.— Svatko zna, Johne, da si ti neka vrsta propovjednika; ali ima ih koji bi mogli pomoći kormilariti dobro kao i ti — reče Israel.— Oni su voljeli malo šale. Nisu nipošto bili tako uzvišeni i otresi-ti, već su uživali poput veselih drugova.— Tako? — preuze Silver. — Dobro, a gdje su sada? Pew je bio te vrste, i umro je kao prosjak. Flint je bio takav, i umro je od ruma u Savannahu. Ah, bili su sjajna momčad! Samo, gdje su?— Ali kad se napokon oborimo na njih, što ćemo s njima? — upita Dick.— To je čovjek za mene! — vikne kuhar zadivljen. — To zoveml. Execution Dock, pristanište na Temzi u Wappingu, u Londonu, gdje su se izvršavale smrtne kazne nad mornarima zločincima. (Prev.)Jedanaesto poglavljeposlom. Dakle, što misliš? Da ih ostavimo na kopnu kao marune1? Takav je bio Englandov običaj. Ili da ih zakoljemo kao svinje? To je bio način Flintov ili način Billvja Bonesa.— Billv je bio čovjek za takvu stvar — reče Israel. — »Mrtvi ljudi ne grizu«, govorio je. Ali sad je i on mrtav; i sad zna sve to potanko; i ako je ikada koji surovi mornar stigao u luku, bio je to Billv.— Tako je — dočeka Silver — bio je surov i brz. Ali upamti ovo: ja sam popustljiv čovjek... ja sam gotovo gospodin, kažeš; ali ovaj put je ozbiljno. Dužnost je dužnost, drugovi. Ja glasam... smrt. Kad budem u parlamentu i kad se budem vozio u svojoj kočiji, neću da mi se bilo koji od tih morskih zagrižljivaca iz kabine pojavi nepozvan kod kuće, poput đavla u molitvi. Ali kažem, treba čekati; a kad dođe vrijeme, tada ih treba razredati!— Johne — klikne kormilar — ti si čovjek!— Reći ćeš tako, Israele, ikad vidiš — napomenu Silver. — Samo zahtijevam jednu stvar... zahtijevam Trelawneya. Ja ću ovim rukama skrhati njegovu teleću glavu. Dick! — doda prekidajući — skoči poput dobrog momka i daj mi jednu jabuku da ovlažim svoje grlo.Možete zamisliti kako sam se prestrašio! Da sam smogao snage, skočio bih iz bačve i odjurio; ali moji udovi i srce jednako su slutili na zlo. Čuo sam Dicka gdje se počeo dizati, a zatim ga je, čini se, netko zaustavio, i Handsov glas klikne:— Oh, ostavi to! Ta nećeš, Johne, sisati iz te bačve. Daj, da pođem po rum!— Dick — reče Silver — tebi vjerujem. Imam znak na bačvi. Evo ključ; napuni jednu limenu zdjelicu i donesi je.Kako god sam bio uplašen, nisam mogao da ne pomislim da je tako i gospodin Arrow morao dobivati rakiju koja ga je ubila. Tek što je Dick otišao, i za sve vrijeme njegove odsutnosti, Israel je šaptao kuharu ravno u uho. Mogao sam uhvatiti samo pokoju riječ, ali ipak sam doznao neke važne vijesti; osim drugih odlomaka, naime, koji su imali jednak sadržaj, cijela je ova rečenica bila jasna: »Nijedan se drugi momak više neće pridružiti.« Prema tomu bilo je još vjernih ljudi na brodu.l. Maroon, odbjegli crnac rob u bregovima i šumama Nizozemske Guayane i u Zapadnoj Indiji; od španj. cimarron = divlji. (Prev.)7071Otok s blagomKad se Dick vratio, ta su trojica jedan za drugim uzimali zdjelicu i pili — jedan uz poklik »Za sreću«, drugi s »Ova je za starog Flintal«, a Silver je rekao, nekako u stilu pjesme: »Ova je za nas, u smjeru je pramac, obilno plijena i mnogo kolača.« Upravo tada padne neko svjetlo na me u bačvi. Pogledam i ustanovim da je izašao mjesec i da je posrebrio vrh krmene košnjače i obasjao napeto prednje jedro. Gotovo u isto vrijeme zaori glas iz koša: »Hej kopno!«72Dvanaesto poglavljeDvanaesto poglavlje

Ratno vijećeZačuo sam snažni topot nogu po palubi. Čuo sam ljude kako hrle iz kabine i ispod pramca. U tren oka ispuznuo sam iz bačve, smu-knuo iza prednjeg jedra, pojurio prema krmi te izašao na otvorenu palubu upravo na vrijeme da se pridružim Hunteru i dr. Livesevu, koji su srnuli prema pramcu u privjetrinu.Tamo je bila sakupljena već cijela momčad. Magleni veo digao se gotovo u isto doba kad se pojavio mjesec. Od nas prema jugozapadu vidjeli smo dva oniska brežuljka nekoliko milja udaljena jedan od drugoga, a iza jednog od njih dizao se treći, viši brežuljak, kojega je vrh još uvijek bio zastrt maglom. Činilo se da su sva tri brežuljka oštra i čunjasta.Toliko sam vidio, gotovo kao u snu, jer se još uvijek nisam oporavio od silnoga straha koji me držao prije nekoliko časaka. A tada sam začuo glas kapetana Smolletta gdje izdaje zapovijedi. Hispaniola skrene nekoliko zraka uvjetar i sad je plovila smjerom kojim će joj otok biti s istoka.— A sad, ljudi — reče kapetan kad su bila sva jedra oštro zategnuta — je li tkogod od vas ikada vidio ovo kopno što je pred nama?— Ja, gospodine — reče Silver. — Ondje sam uzimao vodu s nekim trgovačkim brodom, na kojem sam bio kuhar.— Sidrište je, držim, na jugu, iza nekog otočića? — upita kapetan.— Da, gospodine; zovu ga Otok Kostura. To je nekad bilo glavno mjesto gusara, a neki mornar što je bio s nama na brodu znao je sva njihova imena. Onaj brežuljak prema sjeveru zovu Prednji Jarbol; ima tri brežuljka što leže u jednom redu prema jugu... prednji,73Otok s blagom— Još jedno klicanje za kapetana Smolletta — vikne Dugi John kad se stišalo prvo. I ovo je oduševljeno zaorilo.Kad je klicanje bilo na vrhuncu, trojica gospode pođu dolje, a nedugo zatim stigne poruka da Jima Hawkinsa zovu u kabinu. Našao sam ih svu trojicu gdje sjede oko stola. Pred njima bijaše boca španjolskoga vina i nešto grožđica. Liječnik je pušio držeći na krilu svoju vlasulju, a to je, znao sam, bio znak da je uzbuđen. Okno na krmi bilo je otvoreno jer je bila topla noć, pa sam mogao vidjeti gdje mjesec obasjava brazdu broda.— Dakle, Hawkinse — reče squire — ti nam imaš nešto reći.Govori!Odazvao sam se pozivu i, što sam mogao kraće, ispripovjedio sve potankosti Silverova razgovora. Nitko me nije prekidao dok nisam svršio, niti se itko od njih trojice maknuo, već su cijelo vrijeme gledali u moje lice.— Jime — reče dr. Livesev — sjedni!I posjeli me za stol između sebe, natočili mi čašu vina, napunili mi ruke grožđicama, i sva su trojica, jedan za drugim, i svaki uz naklon, ispili u moje zdravlje i čestitali mi na sreći i hrabrosti.— Evo, kapetane — reče squire — vi ste bili u pravu, a ja sam pogriješio. Priznajem da sam glupan i očekujem vaše zapovijedi.— Niste veći glupan od mene, gospodine — odvrati kapetan. — Nikad nisam čuo da bi se neka posada namjeravala pobuniti a da ne bi to prije odala nekim znakom, te bi svaki čovjek, koji ima oko u glavi, mogao opaziti zlo koje se sprema i poduzeti potrebne mjere. Ali ova me posada — doda — nadmudrila.— Kapetane, s vašim dopuštenjem — reče liječnik — to je učinio Silver. Veoma osobit čovjek.— On će se doista činiti osobit na okrajku križa, gospodine — odvrati kapetan. — Ali to je tek razgovor; to ne vodi ničemu. Vidim tri ili četiri odlučne točke, i ja ću ih s dopuštenjem gospodina Tre-lawneya navesti.— Vi ste, gospodine, kapetan. Na vama je da govorite — rečesquire dostojanstveno.— Prvo — poče gospodin Smollett — moramo ići dalje naprijed jer više ne možemo natrag. Kad bih izdao zapovijed da se vratimo, oni bi odmah skočili. Drugo, imamo vremena... barem dok ne pro-76Dvanaesto poglavlje

nađemo ono blago. Treće, ima i vjernih mornara. Eto, gospodine, prije ili kasnije doći će do udarca. Predlažem da sami, kako se kaže, pograbimo vrijeme za čupe i da udarimo jednoga lijepog dana, kad oni najmanje budu očekivali. Držim da možemo računati s vašim slugama, gospodine Trelawneyu?— Kao sa mnom samim — izjavi squire.— Trojica — izračuna kapetan; — s nama ovdje, računajući Haw-kinsa, sedam. Sad, što mislite o poštenim mornarima?— Najvjerojatnije su to Trelawneyevi ljudi — reče liječnik; — oni koje je on sam izabrao prije negoli se oslonio na Silvera.— Ne — odvrati squire. — Hands je bio jedan od mojih.— Držao sam da Handsu mogu vjerovati — doda kapetan.— I kad se pomisli da su svi oni Englezi! — prasne squire. — Gospodine, bio bih sklon brod dignuti u zrak.— Dakle, gospodo — reče kapetan — na žalost ne mogu mnogo dobra proreci. Moramo pričekati, ako vam je pravo, i biti pozorni. Znam da je to muškarcu teško. Bilo bi veselije udariti. Ali to nema svrhe dok ne upoznamo svoje ljude. Leći i čekati povoljan vjetar, to je moje mišljenje.— Jim nam može pomoći više nego bilo tko — reče liječnik. — Ljudi nisu prema njemu sumnjičavi, a Jim je pozoran momak.— Hawkinse, ja u te polažem golemu nadu — doda squire. Zbog toga sam se počeo osjećati prilično očajno, jer nisam znao kako da pomognem; a ipak je, nekim neobičnim stjecajem prilika, došao spas doista po meni. Međutim, koliko god mi govorili, bilo nas je od dvadeset šest samo sedam za koje smo znali da se možemo pouzdati u njih; a od tih sedam bio je jedan dječak, tako da je na našoj strani bilo šest odraslih ljudi prema njihovih devetnaest.77Trinaesto poglavljeTrinaesto poglavljeKako je počela moja pustolovina na kopnuKad sam sutradan ujutro došao na palubu, izgled otoka bio je sasvim izmijenjen. Premda je sada povjetarac posve bio prestao, ipak smo u noći prevalili veliki dio puta i sad smo mirno ležali oko pol milje jugoistočno od niske istočne obale. Sive šume pokrivale su širok dio površine. Ta je boja, doduše, u nizini bila prekidana prugama žutih pješčanih čistina i mnogim visokim stablima crnogorice koja su nadvisivala ostala stabla — sad pojedince, sad u skupini, ali općeniti dojam boje bio je jednolik i tužan. Brežuljci se dizali iznad vegetacije u obliku golih čunjastih klisura. Svi su bili neobična oblika, a Dalekozor, koji je bio tristo ili četiri stotine stopa viši od ostalih na otoku, bio je osim toga najneobičniji po obliku, dižući se gotovo sa svih strana posve strmo, dok je pri vrhu najednom bio odrezan poput nekog podnožja, na koje bi bilo moguće postaviti kip. Hispaniola je uronjavala palubne odljevnice u uzbibani ocean. De-hlenjaci su trgali koloturnike, kormilo treskalo amo-tamo, a cijeli brod škripao, jecao i tresao se poput kakve tvornice. Morao sam se privinuti tik uza stražnje zaputke1, a svijet mi se vrtoglavo okretao pred očima; premda sam, naime, za vrijeme plovidbe bio dosta izdržljiv prema morskoj bolesti, ovo mirovanje i valjanje kao u nekoj boci bijaše nešto što nikad nisam naučio podnositi bez neke mučnine, osobito ujutro natašte.l. Zaputke — konopi koji pripinju jarbol prema krmi. (Prev.)81Otok s blagomMožda je razlogom bilo to, a možda izgled otoka s onim sivim, tužnim šumama i divljim kamenim čunjevima, pa napokon i oni valovi što su udarali o obalu — a mi smo ih mogli i vidjeti i čuti gdje se pjene i grme o strmu obalu; doista, premda je sunce sjalo jarko i toplo, premda su uz obalu ptice hvatale ribe i kreštale oko nas, i premda se moglo očekivati da svatko mora biti radostan što je stigao na kopno nakon tako dugoga putovanja morem, ipak mi je srce, kako se kaže, palo u hlače te sam na prvi pogled zamrzio i samu pomisao na Otok s blagom.Čekao nas je težak jutarnji posao: kako nije bilo ni traga nikakvu vjetru, trebalo je spustiti čamce s ljudima te brod odvući tri ili četiri milje oko rta otoka, a zatim kroz uski prolaz u luku iza Otoka Kostura. Javio sam se dragovoljno u jedan od čamaca, u kojemu, dakako, nije za mene bilo posla. Od

žege smo se kupali u znoju, a ljudi su bijesno gunđali zbog tog posla. Mojim čamcem zapovijedao je Anderson. Umjesto da ljude drži u stegi, on je gunđao najglasnije i najžešće.— Dobro — reče uz kletvu — nije ni to vječno.Pomislio sam da je to veoma loš znak; ljudi su, naime, do tog dana žustro i spremno radili svoj posao; ali čim su ugledali otok, stega je popustila.Cijelim putem do luke stajao je Dugi John uz kormilara i upravljao brodom. On je poznavao prolaz kao dlan svoje ruke; i premda su mjerenja pokazala da svagdje ima više vode nego što je bilo označeno u zemljovidu, John nije nijedanput oklijevao.— Ovdje oseka jako ispire — reče. — Ovaj je prolaz iskopala kao da je, da tako kažem, iskopan lopatom.Brod smo doveli točno onamo gdje je na zemljovidu bilo nacrtano sidro, oko trećine milje od obje obale, od obale glavnog otoka s jedne strane i od obale Otoka Kostura s druge. Na dnu je bio čisti pijesak. Pljusak našega sidra u vodu uzbunio je jata ptica, koje su počele letjeti i kreštati iznad šume; ali nije prošao ni čas, one su se opet spustile i sve je opet bilo tiho.Mjesto je bilo posve zatvoreno kopnom, utonulo u šumu jer se granje spuštalo tik do vode; obala je većinom bila ravna, a vrhovi brežuljaka dizali su se naokolo razdaleko, nalik na neki amfiteatar, jedan ovdje, drugi ondje. Dvije male rijeke, ili bolje, dvije bare, slijevale su se u taj ribnjak, kako bismo ga mogli nazvati. Lišće oko82Trinaesto poglavljetoga dijela obale bilo je nekako otrovno sjajno. S broda nismo mogli opaziti ni kuću ni utvrdu jer je oboje bilo gotovo utonulo među stabla; i da moji pratioci nisu imali zemljovid, pomislili bismo da smo se mi prvi usidrili ovdje otkako je otok izronio iz mora. Nije bilo ni daha vjetra ni zvuka, samo su valovi tutnjili pol milje daleko uz obalu; vani su udarali o klisure. Neki neobični, teški miris lebdio je iznad sidrišta — miris raskvašena lišća i trulih debala. Opazio sam kako liječnik njuška i njuška, poput čovjeka koji kuša pokvareno jaje.— Ne znam ima li blaga — reče — ali kladim se o svoju vlasulju da ovdje ima groznice.Ako je vladanje ljudi u čamcu i bilo sumnjivo, doista je postalo opasno kad su se vratili na brod. Ljenčarili su po palubi i gunđali razgovarajući jedan s drugim. Najneznatniju zapovijed primali , su mrka pogleda i nerado se i nemarno pokoravali. I najpošteniji mornari morali su se zaraziti, jer na brodu nije bilo nikoga tko bi opominjao svojega druga. Bilo je jasno da nad nama lebdi pobuna poput olujnog oblaka.A nismo opazili opasnost samo mi iz kabine. Dugi John čvrsto se prihvatio posla, obilazio je skup za skupom, trudio se nagovarajući, i nitko im nije mogao pružiti bolji primjer od njega. On je sam sebe prilično nadmašio u dobroj volji i pristojnosti; sav se, prema svakome, pretvorio u smiješak. Kad bi bila izdana koja zapovijed, John bi na svojoj štaki odmah najradosnije uskliknuo: »Da, da, gospodine!« A ako ne bi bilo nikakva posla, on bi pjevao pjesmu za pjesmom, kao da želi sakriti nezadovoljstvo ostalih. Od svih tmurnih značajki toga tmurnog poslijepodneva činila se najgorom upravo toliko isticana spremnost Dugoga Johna. Mi smo vijećali u kabini.— Gospodine — reče kapetan — ako se usudim izdati još jednu zapovijed, cijeli će brod zazujati oko naših ušiju. Eto, gospodine, stvar je u tome: meni će grubo odgovoriti, zar ne? Dakle, ako uzvratim, doći će do loma; ako ne uzvratim, Silver će opaziti da se iza toga nešto krije i igra je izgubljena. Tu je, dakle, samo jedan čovjek na kojega se možemo osloniti.— A tko je to? — upita squire.— Silver, gospodine — odgovori kapetan; — on se poput vas i mene trudi da bude sve mirno. Nezadovoljstvo postoji, ali on će83Otok s blagomim to uskoro izbiti iz glave, čim mu se pruži prilika, pa predlažem da mu tu priliku pružimo. Dopustimo ljudima da jedno poslijepodne pođu na kopno. Ako svi odu, onda ćemo mi braniti brod. Ako ne ode nitko, dobro, tad ćemo braniti

kabinu, i bog neka pomogne onima koji su u pravu. Ako pak samo neki odu, Silver će ih, upamtite moje riječi, gospodine, opet dovesti na brod pitome poput janjadi.Tako je bilo odlučeno; svim pouzdanim ljudima predane su nabijene pištolje; Hunteru, Jovceu i Redruthu povjerili smo sve, a oni su vijest primili s manje iznenađenja i s više odvažnosti nego što smo očekivali; a tada kapetan pođe na palubu i progovori momčadi. — Momci — reče — imali smo vruć dan i svi smo umorni i nera-spoloženi. Šetnja na kopnu neće nauditi nikome... Čamci su još uvijek u vodi; možete uzeti gigove1, i tko god želi, može ostati poslije podne na kopnu. Ja ću pol sata prije zapada sunca ispaliti top. Držim da su ti glupani zacijelo pomislili da će se spoticati o blago čim se iskrcaju; sve ih je, naime, za tren prošla zlovolja i njihovo je klicanje odjeknulo od nekoga dalekog brežuljka te je opet natjeralo ptice da lete i krešte oko sidrišta.Kapetan je bio prepametan da bi im stao na put. Prepustio je Sil-veru da uredi družbu, a zatim ga u trenu nestade. Držim da je bilo dobro što je učinio tako. Da je ostao na palubi, on se ne bi mogao dulje graditi kao da ne razumije stanje. To je bilo jasno kao dan. Silver je bio kapetan i zapovijedao je snažnom buntovničkom momčadi. Najpošteniji mornari — a naskoro sam se mogao uvjeriti da je i takvih bilo na brodu — bili su, čini se, veoma glupi momci. Ili, točnije, držim da je istina bila u tom da su svi ljudi koje je zarazio primjer kolovođe bili nezadovoljni — tek neki više, a neki manje; a malo njih, uglavnom dobri momci, nisu se dali ni primjerom zavesti ni silom natjerati da pođu dalje. Jedno je naime biti besposlen i izmicati od rada, a posve je drugo zauzeti i oteti brod i poubijati nekoliko nedužnih ljudi.Napokon se družba ipak složila. Šest momaka imalo je ostati na brodu, a preostala trinaestorica, među njima i Silver, počeše se ukrcavati.l. Gig — lagani časnički čamac s pet veslača. (Prev.)84Trinaesto poglavljeI tada mi padne na um prva od ludih zamisli koje su toliko pridonijele spašavanju naših života. Ako Silver ostavlja šest ljudi, jasno je da naša družba može zaposjesti i braniti brod; a budući da ih ostavlja samo šest, jednako je jasno da družba iz kabine za sada ne treba moju pomoć. Iznenada mi padne na um da odem na kopno. Za tren se prebacim preko ograde i smotam se na pramcu najbližega čamca, koji se gotovo u isti čas otisne. Nitko se ne osvrnu na mene; tek pramčani veslač reče:— Zar si to ti, Jime? Samo sagni glavu.Ali Silver s drugog čamca oštro pogleda i vikne pitajući jesam li to ja; i od tog sam trena počeo žaliti što sam to učinio. Momčad se utrkivala prema obali; ali čamac u kojem sam bio ja imao je od početka neku prednost, a kako je bio lakši i imao bolju posadu, odmakao je daleko naprijed pred drugim čamcem, i pra-mac se zabije među stabla na obali, a ja se uhvatim za neku granu i vinem se iz čamca, te jurnem u najbliži guštik, dok su Silver i drugi bili još neku stotinu jarda iza nas.— Jime, Jime! — čuo sam kako viče.Ali možete zamisliti da se nisam obazirao; skakao sam, prigibao se i probijao, trčao sam ravno za svojim nosom, sve dok više nisam mogao trčati.85Otok s blagomČetrnaesto poglavljePrvi udaracTako sam se radovao što sam umakao Dugom Johnu da sam opet postao veseo i s nekim zanimanjem promatrao neobičnu zemlju u kojoj sam bio.Prešao sam neki močvarni predjel pun vrba, šaša i neobičnih, nepoznatih močvarnih stabala. Sad sam došao na rub neke čistine valovitog, pjeskovitog kraja, duge oko jednu milju, s nekoliko borova i s velikim brojem grbavih stabala sličnih mladim hrastovima, samo što je lišće na njima bilo blijedo kao lišće na vrbi. Na drugom kraju čistine dizao se jedan od brežuljaka, s dva neobična, strma vrha što su se živahno blistala na suncu.Sada sam prvi put osjetio radost istraživanja. Otok je bio nenapučen; svoje brodske drugove ostavio sam daleko iza sebe, i preda mnom nije bilo ništa živo

osim nijemih životinja i ptica. Prolazio sam ovamo-onamo među stablima. Gdjegdje je bilo rascvjetalih biljaka koje nisam poznavao; gdjegdje bih ugledao zmije; jedna je digla glavu s ruba neke klisure i prema meni zasiktala nekim zvukom veoma nalik na zujanje zvrka. Nisam pomislio da je to smrtonosni neprijatelj i da onaj zvuk potječe od zloglasne čegrtuše. Tada dođem do neke prostrane guštare sa stablima nalik na hrastove. Kasnije sam saznao da ih treba nazivati vazda živim ili zimzelenim hrastovima. Rasli su uzduž pijeska, nisko poput kupinova grma, s neobično isprepletenim granama zbijena lišća, koje su činile nešto kao krov. Guštara se protezala od vrha jednog od pješčanih humaka, širila se i bivala sve viša, dok nije dohvatila rub širokog, šašom obraslog močvarnog tla, kroz koje je najbliža od onih malih rijeka probijala svoj put u sidrište. Močvara se isparivala na jakomČetrnaesto poglavljesuncu, a obris Dalekozora titrao je kroz maglicu. Najednom nasta u rogozu nekakvo komešanje; jedna divlja patka uzleti uz gakanje, druga za njom, i naskoro se iznad cijele površine močvare nadvio velik oblak ptica koje su kreštale i kružile u zraku. Odmah zaključim da se uz rub močvare primiču neki od mojih brodskih drugova. I nisam se prevario, jer naskoro začujem veoma udaljene i tihe zvukove ljudskih glasova koji su, što sam dalje slušao, bivali sve glasniji i bliži.To me veoma uplaši i ja otpužem pod pokrov najbližeg zimzelenog hrasta te ondje čučnem, prisluškujući, tiho poput miša. Neki je drugi glas odgovarao; a tada prvi glas, u kojem sam prepoznao Silverov, još jedanput počne govoriti. Govorio je neprekidno i dugo; drugi ga je prekidao tek od vremena do vremena. Sudeći po zvuku, mora da su govorili ozbiljno i malone gnjevno, ali do mojih ušiju nije doprla nijedna razgovijetna riječ. Napokon se učini da su govornici prestali i možda sjeli, jer ne samo da se nisu više primicali, već su se umirile i ptice i opet se vraćale na svoja mjesta u močvari.Sad sam počeo osjećati da zanemarujem svoj posao; kad sam već bio tako nerazumno smion i s tim očajnicima pošao na obalu, mogao sam barem prisluškivati o čemu vijećaju; i osjetio sam da je moja očita i jasna dužnost da se pod zaštitom niskih stabala prišu-Ijam što bliže.Mogao sam prilično točno odrediti gdje su govornici ne samo po zvuku njihovih glasova, već i po vladanju nekih ptica, koje su još uvijek uznemireno lepršale iznad glava nepozvanih ljudi. Pužući četveronoške neprestano sam se, makar i polagano, približavao njima. Kad sam, napokon, pružio glavu kroz neki otvor u lišću, jasno sam vidio kako u nekoj maloj, zelenoj dolinici, gusto obrasloj stablima, tamo dolje pokraj močvare, razgovaraju Dugi John Silver i jedan član posade. Stajali su jedan prema drugome licem u lice.Sunce ih je posve obasjalo. Silver je bacio šešir na zemlju pokraj sebe, a njegovo veliko, ugojeno, svijetlo lice, uznojeno od vrućine, bilo je okrenuto prema licu drugoga čovjeka kao da ga moli. — Druže — govorio je -— to je samo zato što te cijenim kao zlato... da, zlato, i to mi vjeruj! Da mi nisi srcu prirastao poput smole, držiš li da bih te ovdje opominjao? Sve je gotovo... ti ne možeš87Otok s blagomDoista, zar bi itko mogao biti više izgubljen od mene? Kako bih se usudio, kad bude ispaljen top, poći k čamcima među one zlotvore, koji se još isparuju od svojih zločina? Zar mi ne bi prvi od njih koji bi me ugledao zavrnuo vratom kao šljuki? Zar im neće sama moja odsutnost biti dokazom mojega straha, a prema tome i mojega sudbonosnog znanja?Svemu je kraj, pomislim. Zbogom Hispaniola; zbogom squire, doktore i kapetane! Preostaje mi samo smrt od gladi ili smrt od ruku pobunjenika.Kao što sam rekao, sve sam to vrijeme trčao i ne obazirući se ni na što primicao se podnožju maloga brežuljka s dva vrha. Stigao sam u neki predjel otoka gdje su zimzeleni hrastovi rasli udaljeniji jedan od drugoga. Svojim smještajem i veličinom bijahu više nalik na šumska stabla. S njima je bilo izmiješano nekoliko raštrkanih borova, neki visoki pedeset stopa, neki blizu sedamdeset. I zrak je bio svježiji negoli dolje uz močvaru. A tu me, dok mi je srce jako lupalo, zaustavi nova uzbuna.

90Petnaesto poglavljePetnaesto poglavljeČovjek s otokaS obronka brežuljka, koji je ovdje bio strm i kamenit, maknula se hrpica šljunka i pala sa štropotom i kotrljajući se među stablima. Oči su mi nehotice pogledale u tom smjeru te ugledam neki lik koji je skočio velikom brzinom iza debla nekog bora. Nikako nisam mogao reći što je to bilo, da li medvjed ili čovjek ili majmun. Učinio mi se taman i dlakav; više nisam znao. Ali od straha pred tom novom prikazom zaustavim se.Sad sam, činilo se, bio odrezan s obje strane; iza mene ubojice, preda mnom ovo neopisivo što stoji u zasjedi. I odmah sam počeo smatrati opasnost koju znam manjom od ove koju ne poznajem. Sam Silver činio mi se manje strašan u usporedbi s ovim šumskim stvorom, i ja se okrenem na peti; oštro promatrajući preko ramena iza sebe, počnem uzmicati u smjeru čamaca. Onaj se lik odmah opet pojavi i, daleko me obišavši, počne me prestizati. Bio sam, svakako, umoran; ali da sam i bio svjež kao kad ustajem, ne bih se mogao, spoznao sam, natjecati u brzini s takvim protivnikom. Stvorenje je letjelo od debla od debla poput zvijeri, trčeći poput čovjeka dvonoške, ali sagibljući se u trku gotovo napola te nije bilo slično nijednom čovjeku kojega sam ikada vidio. Ali dulje nisam mogao sumnjati u to da je to ipak čovjek. Počeo sam se sjećati onoga što sam čuo o ljudožderima. Malo pa liih bio zvao u pomoć. Ali sama činjenica da je to bio čovjek, makar i divlji, nekako me ohrabrila i moj je strah pred Silverom u istom razmjeru počeo jačati. Stoga sam stao i ogledao se za nekom mogućnosti bijega; dok sam tako razmišljao, sijevne mi u pameti sjećanje na moju pištolju. Čim sam spoznao da nisam goloruk, opet91Otok s blagommi zaplamsa u srcu hrabrost i ja odlučno okrenem lice prema tom čovjeku s otoka i žustro pođem prema njemu. On se za to vrijeme sakrio za neko drugo deblo; ali čini se da me pozorno promatrao, jer čim sam se počeo kretati prema njemu, on se opet pojavio i koraknuo prema meni. Zatim je oklijevao, povukao se natrag, opet pošao naprijed, i napokon, na moje čuđenje i smetenost, bacio se na koljena i ispružio sklopljene ruke, kao da moli. Nato se opet zaustavim.— Tko ste vi? — upitam.— Ben Gunn1 — odgovori, a njegov je glas zvučio promuklo i neugodno, poput rđave brave. — Ja sam bijedni Ben Gunn; i cijele ove tri godine nisam razgovarao ni s jednim kršćaninom.Sad sam vidio da je to bijelac kao i ja, i da su mu crte lica gotovo ugodne. Koža mu je bila opaljena gdje god je bila izložena suncu; štoviše i usnice su mu bile crne, a vedre oči gledale su prilično uplašeno iz toga tankog lica. Od svih prosjaka koje sam vidio ili zamišljao, ovaj je bio najodrpaniji. Bio je odjeven u krpe starih brodskih jedara i stare mornarske tkanine; ta neobična krparija držala se zajedno sustavom najrazličitijih i najneskladnijih sveza, mjedenih dugmeta, komadića štapića i uzlova katranastih konopa-ca. Oko struka nosio je stari kožnati pojas s mjedenim kopčama, koji je u cijeloj njegovoj opremi bio jedina čitava stvar.— Tri godine] — kliknem. — Jeste li brodolomac?— Ne, druže — reče — marun.Tu sam riječ već čuo i znao sam da znači strašnu vrstu kazne, dosta česte među gusarima, pri kojoj se krivac s malo baruta i olova iskr-ca na obalu i napušta na nekom pustom i udaljenom otoku.— Silom sam iskrcan prije tri godine — reče — i otada sam živio od kozetine, od bobica i ostriga. Gdje god čovjek bio, kažem, on se može snaći. Ali, druže, srce mi čezne za kršćanskom hranom. Možda imaš uza se komadić sira? Ne? Eto, mnoge sam duge noći sanjao o siru... najčešće o prženom siru... a kad bih se probudio, vidio bih da sam opet ovdje.— Ako ikada opet uzmognem doći na brod — rekoh — dobit ćete sira na kilograme.1. Doživljaje Bena Gunna na Otoku s blagom opisao je R. F. Delderfield u knjizi Pustolovine Bena Gunna, Mladost, Zagreb, 1958.92

Petnaesto poglavljeSve to vrijeme on je pipao tkaninu mojeg kaputa, gladio moje ruke, gledao moje cipele, i uopće, u stankama u svojem govoru, pokazivao djetinjastu radost zbog prisutnosti stvorenja jednakoga sebi. Ali pri mojim posljednjim riječima on se nekako uplašeno lukavo ukoči.— Kažeš, ako ikada opet uzmogneš doći na brod — ponovi. — Pa, tko ti priječi?— Ne vi, znam — bio je moj odgovor.— I to je točno — klikne. — Sad... kako se zoveš, druže?— Jim — rekoh.— Jim, Jim — ponovi, očito posve zadovoljan. — Dobro, dakle, Jime, ja sam živio tako surovo da bi tebe bilo stid i slušati o tom. Eto, na primjer, kad me pogledaš, ne bi pomislio da sam imao pobožnu majku, zar ne?— Pa ne bih, ne bih osobito — odgovorim.— Ah, eto — reče — ali imao sam... veoma pobožnu majku. I ja sam bio pristojan, pobožan dječak i znao sam klopotati svoj katekizam tako brzo da ne bi mogao razlikovati jednu riječ od druge. A eto dokle sam dotjerao, Jime, a počelo je s igrom bacanja novčića na prokletom grobnom kamenju! S tim sam počeo, ali pošao sam i dalje od toga; i tako mi je govorila majka i prorekla sve, doista, ta pobožna žena! Ali providnost me dovela ovamo. Ja sam ovdje na tom pustom otoku sve to promislio i opet sam se vratio pobož-nosti. Nećeš me više uhvatiti da bih pio ruma, ni toliko; tek za sreću, koliko je u naprstku, kad mi se, dakako, dade prva prilika. Obvezao sam se da ću biti dobar, i znam kako. I onda, Jime — on se ogleda oko sebe i spusti glas do šapta — ja sam bogat.Sad sam bio siguran da je bijednik u svojoj samoći poludio. Držim da mi se taj osjećaj pokazao na licu jer on vatreno ponovi izjavu:— Bogat! Bogat! — reče. — I nešto ću ti reći: ja ću od tebe, Jime, načiniti čovjeka. Ah, Jime, ti ćeš blagoslivljati svoje zvijezde, hoćeš, što si bio prvi koji si me našao.Tada mu lice iznenada zastre mračna sjena. On čvrsto stisne moju ruku i prijeteći digne svoj kažiprst pred moje oči.— Sad, Jime, reci mi istinu: ono nije Flintov brod? — upita.To mi je dalo sretnu zamisao. Počeo sam vjerovati da sam našao saveznika, i odmah mu odgovorim.— To nije Flintov brod, i Flint je mrtav; ali reći ću vam istinu,93Otok s blagomkako me pitate... na brodu ima nekoliko Flintovih mornara; na našu nesreću.— Da nije neki čovjek... s jednom... nogom? — promuca.— Silver? — upitam.— Ah, Silverl — reče; — to mu je bilo ime.— On je kuhar; a i kolovođa.On me još uvijek držao za zapešće, a nato mi je gotovo zavrnuozglob.— Ako te poslao Dugi John — reče — onda sam vrijedan koliko je vrijedna svinja, i to znam. Ali, što misliš, što će biti s tobom?Ja sam u trenutku promislio cijelu stvar i umjesto odgovora ispri-povjedio mu cijelu priču o našem putovanju i neugodnom položaju u kojemu smo se našli. On me posluša s najvećim zanimanjem, a kad sam svršio, potapša me po glavi.— Ti si dobar dječak, Jime — reče — a vi ste svi u škripcu, zar ne? Dobro, vi se samo pouzdajte u Bena Gunna... Ben Gunn je čovjek koji će to urediti. Sad, držiš li da je moguće da će tvoj squire, u slučaju da vam pomognem, htjeti dokazati svoju velikodušnost, jer... jer je i on u škripcu, kao što si rekao?Rekoh mu da je squire najvelikodušniji čovjek.— Dobro, ali znaš — odvrati Ben Gunn — ja ne mislim da bi mi dao vratarsku službu i livriranu odjeću ili nešto slično; to nije moj cilj, Jime. Ja mislim bi li on htio platiti nešto; recimo tisuću funta od novca koji je gotovo već moj?— Siguran sam da bi — rekoh. — Uopće, svi bi mornari imalisudjelovati.— I put kući? — doda gledajući veoma lukavo.— Dakako — uskliknem — squire je pravi vitez. A osim toga, ako se otresemo onih drugih, trebat će nam pomoći da brod dovedemo kući.

— Ah — reče — tako je.Činilo se da mu je veoma odlanulo.— Sad ću ti nešto reći — progovori opet. — Toliko ću ti reći i ništa više. Ja sam bio na Flintovu brodu kad je on zakopao blago; on i još šestorica... šestorica snažnih pomoraca. Bili su na kopnu gotovo tjedan dana, a mi na starom Moržu. Jednoga lijepog dana bude dan znak, i eto Flinta u malom čamcu sama, a glave omotane modrim rupcem. Sunce je upravo izlazilo, a on se, mrtvački blijed,94Petnaesto poglavljeogledavao po vodi oko pramca. Ali, zamisli, on je bio ovdje sam, a sva ostala šestorica mrtvi... mrtvi i pokopani! Nitko na brodu nije mogao rastumačiti kako je to učinio. Da li u borbi, umorstvom iznenadnom smrću, svakako... on sam protiv šestorice. Billy Bo-nes bio je tada prvi časnik; Dugi John bio je vođa odjeljka; i oni su ga upitali gdje je blago. »Ah — reče — možete poći na kopno ako hoćete, i ostati ondje — reče; — ali što se tiče broda, on će u boj za još više blaga, groma mi!« To je rekao. Dakle, prije tri godine bio sam na nekom drugom brodu, i ugledali smo ovaj otok. »Dječaci— rekao sam — ovdje je Flintovo blago; iskrcajmo se i pronađimo ga.« Kapetanu se to nije svidjelo; ali svi moji drugovi složili su se sa mnom, pa smo se iskrcali. Dvanaest dana tražili smo blago, a svakoga dana obasipali su me sve ružnijim riječima, dok nisu jednoga lijepog jutra svi pošli na brod. »Sto se tiče tebe, Benjamine Gunne— rekli su — evo ti puška — rekli su — i lopata i trnokop. Ti možeš ostati ovdje i za se naći Flintov novac« — rekli su. Eto, Jime, tu sam tri godine i ni zalogaja kršćanske hrane otada do danas. Ali sad, gle; pogledaj me. Jesam li sličan mornaru? Ne, kažeš. Nikada nisam ni bio, kažem ti.I pri tom namigne i čvrsto me uštine.— Ti svojem squireu samo spomeni ove riječi, Jime — nastavi— »Nikada nije ni bio«... tako reci! »Tri godine je čovjek bio na ovom otoku, danju i noću, po sucu i kiši; i kadšto je možda mislio0 nekoj molitvi (reći ćeš), i kadšto je možda mislio o svojoj staroj majci, kao da je živa (reći ćeš); ali najveći dio Gunnova vremena (to ćeš reći)... najveći dio njegova vremena bio je posvećen drugoj stvari.« I tad ćeš ga uštinuti kao ja sada tebe.1 on me opet veoma povjerljivo uštine.- Tada ćeš — nastavi — svršiti i reći ćeš ovo: »Gunn je dobar Tovjek (reći ćeš), i on ima znatno više povjerenja... znatno više«, upamti to... »u viteza po rodu, nego u te vitezove sreće budući da |c i sam to bio.«Dobro — rekoh — ali ne razumijem ni riječi od svega što ste govorili. Međutim to je svejedno; nego kako ću doći na brod?Ah — reče — tu stvar zapinje, dakako. Eto, ovdje je moj čamac koji sam načinio svojim rukama. Držim ga ispod bijele klisure. Ako IIMŠ bude najgore, možemo to pokušati kad se smrači. Hi! — uzvikne— što je to?95Otok s blagom— Tko je najbolji strijelac? — upita kapetan.— Svakako gospodin Trelawney — rekoh.— Gospodine Trelawneyu, hoćete, molim vas, izabrati jednog od onih ljudi, gospodine? Ako je moguće, Handsa — reče kapetan. Trelawney je bio hladan poput čelika. On pogleda luntu svoje puške.— Samo — klikne kapetan — polagano s tom puškom, gospodine, jer ćete čamac napuniti vodom. Neka svi pomognu umiriti čamac kad on nacilja.Squire podigne pušku, veslanje prestane, a mi se nagnemo na drugu stranu da održimo ravnotežu. Sve je bilo izvedeno tako oprezno da ni kapljica nije ušla u čamac.Oni su za to vrijeme okrenuli top oko osi, a Hands, koji je s drvenim batom stajao pri otvoru cijevi, bio je prema tome najviše izložen. Ipak nismo imali sreće; baš kad je Trelawney opalio, Hands se sagnuo, tane je prozviždalo iznad njega, a pao je jedan od ostalečetvorice.

Krik što ga je ispustio, ponove ne samo njegovi drugovi na brodu, već i mnogo glasova na kopnu, te sam gledajući u tom smjeru vidio ostale gusare gdje se jate, dolazeći između stabala, i skaču na svoja mjesta u čamce.— Evo dolaze gigovi, gospodine — rekoh.— Tad krenimo — vikne kapetan. — Ne smeta ako sada zagrabimo vode. Ako se ne dočepamo obale, sve je svršeno.— Ukrcavaju se samo u jedan gig, gospodine — dodam; — posada drugoga čamca, vjerojatno, ide obalom da nam presiječe put.— Bit će im vruće, gospodine — odvrati kapetan. — Znate kako je mornaru na kopnu. Ali ne smetaju meni oni, već topovsko tane. Kao na kuglani! Ni djevojka moje gazdarice ne bi promašila. Recite nam, squire, kad opazite sjaj lunte, pa ćemo nešto pokušati. Međutim smo napredovali priličnom brzinom; premda je čamac bio tako pretovaren, putem smo zagrabili tek malo vode. Sad smo već bili tik uz obalu; trideset ili četrdeset udaraca veslom i pristat ćemo; oseka je, naime, već otkrila uski pojas pijeska ispod skupine stabala. Više se nismo trebali bojati giga; mali ga je rt već sakrio našim očima. Oseka, koja nas je prije tako okrutno priječila, sad nam se odužila jer je priječila naše napadače. Jedini izvor opasnosti bio je top.106Sedamnaesto poglavlje— Kad bih se usudio — reče kapetan — zaustavio bih se i naniša-nio bih još u jednog od njih.Ali bilo je jasno da oni misle kako ništa ne može odgoditi njihov hitac. Nisu se uopće mnogo osvrtali na svoga palog druga premda nije bio mrtav i premda je pokušavao, vidio sam, otpuzati natrag.— Spremni su! — vikne squire.— Stoj — vikne kapetan brzo poput jeke.I on i Redruth zaveslaju natraške velikom snagom te gurnu krmu posve pod vodu. U isti tren odjekne prasak. To je bio prvi prasak koji je čuo Jim; zvuk squireova hica nije dopro do njega. Nitko od nas nije mogao točno odrediti kamo je palo tane; ali držim da je moralo proći iznad naših glava i da je tlak zraka pridonio našoj nezgodi.Tu se nije dalo pomoći; čamac posve polagano potone krmom u vodu duboku tri stope, u kojoj smo kapetan i ja ostali na nogama jedan prema drugomu. Ostala trojica posve potonu i opet izrone pljuskajući po vodi i komešajući se.Utoliko nije zlo bilo veliko. Nijedan život nije bio izgubljen, i mogli smo mirno pregaziti do obale. Ali sve naše zalihe bile su na dnu i, što je još gore, samo dvije puške od njih sedam mogle su nam poslužiti. Ja sam svoju nekako nagonski ščepao s koljena i držao je iznad glave. Što se tiče kapetana, on je svoju nosio na ramenu vezanu pojasom s nabojima, i to kao mudar čovjek, s otponcem okrenutim prema gore. Ostale tri potonule su s čamcem. Da bi se još povećale naše brige, začuli smo glasove gdje nam se već približuju šumom uzduž obale; i ne samo da smo bili u opasnosti da nam, napol onesposobljenima, odrežu put prema utvrdi, već smo se bojali hoće li Hunter i Joyce, ako ih napadne pol tuceta ljudi, imati razuma i hrabrosti i odlučnosti. Hunter je bio, znali smo, pouzdan; Joyce je bio sumnjiv — ugodan, pristojan sluga, dobar za četkanje odijela, ali ne baš posve zgodan za ratnika. Razmišljajući o svemu tome, gazili smo prema obali kako smo mogli, ostavivši iza sebe bijednu šajku i dobru polovinu svega našeg baruta i zaliha.107Otok s blagomDvadeseto poglavljeSilverovo poslanstvoDoista, dva su čovjeka stajala pred ogradom. Jedan od njih mahao je nekom bijelom tkaninom; drugi, koji je spokojno stajao uza nj, nije bio nitko manje nego sam Silver.Bilo je još prilično rano, a jutro je bilo najhladnije od svih što sam ih, držim, proveo u tuđini; studen je prodirala do srži. Nebo nad nama bilo je vedro i bez oblaka, a vršci stabala ružičasto su sjali na suncu. Ali mjesto gdje je stajao Silver sa svojim pratiocem bilo je još posve u sjeni. Gazili su do koljena u niskoj, bijeloj pari koja je za vrijeme noći ispuzala iz močvare.

Studen i para zajedno su pričale tužnu priču o otoku. To je očito bilo neko vlažno grozničavo, nezdravo mjesto.— Ostajte u kući, ljudi — reče kapetan. — Kladim se sa deset prema jedan da je to neka varka.Tada dovikne gusaru:— Tko je? Stoj ili pucamo!— Zastava za pregovore — vikne Silver.Kapetan je bio pod strehom i brižno se zaklanjao pred možda kakvim izdajničkim hicem. On se okrene i reče nam:— Liječnikova straža na mjesta. Doktore Livesevu, molim, na sjevernu stranu; Jime, na istočnu; Gray, na zapadnu. Iduća straža neka napuni puške. Živahno, ljudi, i oprezno.A tada se opet okrene pobunjenicima.— A što hoćete sa zastavom za pregovore? — vikne. Ovaj put odgovori onaj drugi čovjek.— Kapetan Silver dolazi i želi se sporazumjeti, gospodine —vikne došljak.118Dvadeseto poglavlje— Kapetan Silver! Ne poznajem ga! Tko je to? — vikne kapetan. I čuli smo, kako je dodao za se:— Zar kapetan? Duše mi, eto brzog promaknuća! Dugi John odgovori sam.— Ja, gospodine. Ovi bijedni momci izabrali su me kapetanom nakon vašeg dezertiranja, gospodine. (On je osobito naglasio riječ »dezertiranje«.) Kad bismo se mogli sporazumjeti, bili bismo pripravni pokoriti se bez oklijevanja. Sve što molim, vaša je riječ, kapetane Smollette, da ćete me pustiti živa i zdrava iz ove ograde i da ću imati čas vremena da izmaknem hicu prije nego što bude ispaljen iz puške.— Momče — reče kapetan Smollett —ja nipošto ne želim razgovarati s vama. Želite li vi razgovarati sa mnom, možete doći; to je sve. Ako bi pak bilo neke izdaje, može je biti samo s vaše strane, i neka vam tada bog pomogne.— To je dovoljno, kapetane — vikne radosno Dugi John. — Dovoljna je vaša riječ. Znam, vjerujte mi, da ste pravi poštenjak. Vidjeli smo kako čovjek, koji je nosio zastavu, pokušava zaustaviti Silvera. A to nije ni bilo čudno s obzirom na osorni kapetanov odgovor. Ali Silver mu se glasno nasmije i potapša ga po plećima kao da je svaka pomisao na strah besmislena. Zatim se približi ogradi, prebaci svoju štaku, podigne uvis nogu, veoma se snažno i spretno uspne na ogradu te se spusti sigurno na drugu stranu. Moram priznati da sam bio previše zauzet onim što se događalo a da bih bio i najmanje koristan kao stražar; ja sam štoviše posve napustio svoju istočnu puškarnicu te sam se došuljao iza kapetana, koji jc' sada sjeo na prag, s laktima na koljenima, s glavom na rukama, i s očima uprtim u vodu koja je previrala iz staroga željeznog kotla u pijesak. Zviždao je za se pjesmicu »Dođite, djevojke i momci«. Silver se strašno namučio dok se uspeo na humak. Nešto zbog strma nagiba, a nešto zbog mnogih panjeva i mekana pijeska, on i njegova štaka bili su bespomoćni poput privezana broda. Ali on je .šuteći ustrajao i napokon stigao pred kapetana, kojega pozdravi na najljepši način. Bio je uređen što je najbolje mogao; golemi modri kaput, nagusto krcat mjedenim pucetima, visio mu do koljena, a lijepi šešir s resama gurnuo je na zatiljak.- Eto vas, momče — reče kapetan podigavši glavu. — Bit će bolje ila sjednete.119Otok s blagom— Nećete li mi dopustiti ući, kapetane? — prituži se Dugi John.— Doista je odviše hladno jutro, gospodine, a da bih sjedio vanina pijesku.— Pa, Silvere — reče kapetan — da vam se svidjelo da budete pošten čovjek, mogli ste sjediti u svojoj brodskoj kuhinji. Sami ste to htjeli. Ili ste moj brodski kuhar... a dok ste to bili, postupalo se s vama lijepo... ili kapetan Silver, prosti buntovnik i gusar, a u tom slučaju možete do đavola.— Dobro, dobro, kapetane — odvrati brodski kuhar te sjedne na pijesak, kako mu je bilo ponuđeno — tek ćete mi morati pružiti ruku da ustanem; to je sve. Baš

vam je zgodno ovo mjesto. Ah, eto Jima! Dobro jutro, Jime. Doktore, na vašu službu. Doista, ovdje ste svi zajedno, poput neke sretne obitelji, kako se kaže.— Ako želite štogod kazati, bolje je da odmah kažete, momče— reče kapetan.— Pravo imate, kapetane Smollette — odvrati Silver. — Svakako, dužnost je dužnost. Dobro, znate, ono noćas dobro vam je uspjelo. Ne poričem, uspjelo vam je. Netko od vas je veoma vješt u udaranju šiljkom poluge. I ne poričem da su neki moji ljudi zadrhtali... možda su svi zadrhtali; možda sam i sam zadrhtao; možda sam zbog toga i ovdje na pregovaranju. Ali, upamtite, kapetane, groma mu, to se neće ponoviti! Mi ćemo postaviti straže i malo smanjiti obrok ruma. Možda držite da smo svi bili puni poput jedara na vjetru. Ali ja sam, kažem vam, bio trijezan; tek sam bio umoran poput psa; i da sam se probudio trenutak prije, bio bih vas uhvatio na djelu. Moj drug još nije bio mrtav kad sam došao k njemu.— Dakle? — reče kapetan Smollett posve hladnokrvno.Sve što je rekao Silver bila mu je zagonetka, ali to ne biste nipošto pogodili po njegovu glasu. Što se tiče mene, ja sam počeo naslućivati. Sjetio sam se posljednjih riječi Bena Gunna. Počeo sam pretpostavljati da je on pohodio gusare dok su svi pijani ležali okolo vatre, i radosno sam izračunao da imamo posla samo s četrnaestneprijatelja.— Dakle, eto — reče Silver. — Mi hoćemo blago i dobit ćerm ga... to je naša točka. Vi biste, držim, htjeli što prije spasiti svoji živote; i to je vaša točka. Vi imate neki zemljovid, zar ne?— To bi moglo biti — odvrati kapetan.— Oh, znam dobro, imate — odgovori Dugi John. — Ne morat <120lDvadeseto poglavljebiti prema meni tako osorni; to vam nipošto neće pomoći, vjerujte mi. Mislim tek, mi hoćemo zemljovid. Ali ja osobno nisam s vama namjeravao ništa zlo.— S tim nećete kod mene uspjeti, momče — prekine ga kapetan.— Mi točno znamo što ste namjeravali, i nije nam stalo do toga; sad, naime, vidite da to ne možete učiniti.I kapetan ga mirno pogleda puneći dalje lulu.— Ako je Abe Gray... — upadne Silver.— Dosta! — vikne gospodin Smollett. — Gray mi nije ništa rekao, niti sam ga ja išta pitao; štoviše, radije bih vidio da vi i on i cijeli taj otok posve nestanete u vodi. Tako, to je moje mišljenje o tom, momče.Čini se da je taj mali dašak gnjeva ohladio Silvera. Prije se bio počeo žestiti, ali sad se sabrao.— Može biti — reče. — Ja ne bih htio gospodi određivati što imaju držati skladnim, a što opet ne. A budući da vidim da ćete zapaliti lulu, gospodine, bit ću tako slobodan pa ću i ja zapaliti svoju.I on napuni lulu i pripali je. Obojica su prilično dugo šuteći sjedili i pušili. Čas su se promatrali licem u lice, čas su pritiskivali duhan, čas se nagibali naprijed da pijunu. Bio je to zanimljiv prizor — kao u nekom kazališnom komadu.— Dakle — ponovi Silver — tako je. Vi ćete nam dati zemljovid da možemo naći blago, nećete više strijeljati bijedne pomorce, nećete im probijati rupe u glavama dok spavaju. Ako to učinite, dajemo vam na volju: vi ćete s nama doći na brod kad bude pronađeno blago i tada ću vam dati svoje obećanje, poštene mi riječi, da ću vas negdje iskrcati na kopno; ili, ako vam to nije po volji, budući da su neki od mojih ljudi surovi i imaju nekih starih računa /.bog mučenja nepotrebnim poslom, možete ostati ovdje. Mi ćemo s vama podijeliti zalihe prema broju ljudi; i dat ću vam svoje obe-i'anje, kao i prije, da ću prvi brod koji ugledam zaustaviti i poslati Ha da vas uzme. Eto, priznat ćete da je to prava riječ. Bolje se ne biste mogli nadati. I nadam se — on povisi svoj glas — da će moje riječi doprijeti do svakoga od posade u ovoj brvnari, jer što je rečeno jednomu, rečeno je svima.Kapetan Smollett ustane i istrese pepeo iz lule u dlan svoje lijeve ruke.Je li to sve? — upita.121

^1Otok s blagom— Groma mi, to je posljednja riječi — odgovori John. — Odbijete li to, vidjeli ste me posljednji put, ali vidjet ćete taneta naših pušaka.— Veoma dobro — reče kapetan. — Sad ćete čuti mene. Ako dođete ovamo pojedince, bez oružja, obavezujem se da ću vas sve baciti u okove i povesti kući u Englesku pred pravedni sud. Ako ne dođete, sve ću vas poslati do Davyja Jonesa1 tako sigurno kao što mi je ime Aleksandar Smollett i kao što sam ovdje istakao zastavu svojega vladara. Vi ne možete naći blago. Vi ne možete upravljati brodom... nema među vama čovjeka koji bi bio sposoban upravljati brodom. Vi se ne možete boriti s nama... eto, Gray je umakao petorici od vas. Vaš brod je nasukan, majstore Silvere; vi ste u zavjetrini, i to ćete sami ustanoviti. Kako tu stojim i vama govorim, to su posljednje lijepe riječi koje čujete od mene jer, tako mi neba, kad vas opet sretnem, ispalit ću vam tane u leđa. Nosite se, momče. Pokupite se, molim, žurno odavle, dvostrukom brzinom. Silverovo lice bilo je poput neke slike; oči su mu htjele iskočiti iz glave od gnjeva. On istrese žeravicu iz svoje lule.— Pružite mi ruku da ustanem! — krikne.— Ja ne — odvrati kapetan.— Tko će mi pružiti ruku da ustanem? — rikne. Od nas se nitko ne maknu.Mumljajući najopakije kletve puzao je pijeskom dok nije stigao do uporišta strehe i sam se opet podigao na svoju štaku. Tada pljune u izvor.— Eto! — vikne. — To držim o vama. Prije negoli prođe jedan sat, razbit ću vas u vašoj staroj brvnari poput bačve za rum. Smijte se, groma vam, smijte se! Prije negoli prođe jedan sat, smijat ćete se s druge strane. Sretni će biti oni koji umru.I uz gadnu kletvu krene posrćući i upadajući u pijesak te nakon četiri ili pet neuspjelih pokušaja prijeđe, uz pomoć čovjeka sa zastavom za pregovore, preko ograde. Malo zatim nestane među stablima.1U; ^1Dvadeset prvo poglavljel. Davy Jones, duboki, vodeni grob (u moru). (Prev.)122Dvadeset prvo poglavljeNapadajČim je Silver nestao, okrene se kapetan, koji ga je pozorno promatrao, prema unutrašnjosti kuće, ali nikoga od nas, osim Graya, ne nađe na svojem mjestu. To je bilo prvi put što smo ga vidjeli Ijutita.— Na mjesta! — zaurla. A tada, kad smo se svi odšuljali na svoja mjesta, reče:— Grayu, vaše ću ime zapisati u brodski dnevnik; vi ste ostali na svojoj dužnosti kao pravi pomorac. Gospodine Trelawneyu, vama se čudim. Gospodine doktore, držao sam da ste nosili kraljevu odoru! Ako ste se tako držali kod Fontenoya, gospodine, bolje bi bilo da ste ostali u svojoj postelji.Liječnikova se straža vratila sva k svoj m puškarnicama; ostali su bili zaposleni punjenjem pričuvnih pušaka, a svaki je, vjerujte, bio crven u licu i smeten zbog onoga prigovora. Kapetan je neko vrijeme šuteći gledao. Tada progovori:— Momci — reče — Silvera sam pogodio u živac. Namjerno sam ga razgnjevio; i, kao stoje rekao, prije negoli prođe sat oni će navaliti na nas. Ne moram vam govoriti da smo brojčano slabiji, ali mi se borimo iz zaklona; prije jednoga časa bio bih rekao da se borimo disciplinirano. Nemam razloga sumnji da ih možemo potući ako vam se prohtije.Tada je izvršio obilazak i vidio, kako reče, da je sve u redu. S obje uže strane kuće, s istoka i zapada, bile su samo dvije pu-škarnice; s južne strane, gdje je bila streha, opet dvije, a sa zapadne strane pet. Bilo je ravno dvadeset pušaka za nas sedmoricu; ogrjevno drvo bilo je složeno u četiri hrpe — mogli biste reći, četiri123lOtok s blagom

uplašen negoli ranjen jer je za tren opet bio na nogama i odmah nestao među stablima.Dvojica su zagrizli u prašinu, jedan je pobjegao, četvorici je uspjelo ući unutar naše utvrde, a u zaklonu šume sedmorica su ili osmorica, očito svaki opskrbljen s nekoliko pušaka, održavali oštru, iako beskorisnu vatru na brvnaru.Četvorica koji su bili prešli ogradu pojurili su ravno prema zgradi, vičući u trku, a ljudi iz šume uzvraćali su viku da ih ohrabre. Ispaljeno je nekoliko hitaca; ali žurba strijelaca bila je takva da nijedan od hitaca nije, čini se, pogodio metu. Za tren su se četiri gusara uspela na humak. Navališe na nas. Glava božmana Joba Andersona pojavi se uza srednju puškarnicu.— Na njih, svi... svi! — zaurla gromkim glasom.U isti čas drugi neki gusar zgrabi Hunterovu pušku za cijev, istr-gne mu je iz ruke, gurne je kroz puškarnicu i jednim izvanrednim udarcem sruši bijednoga momka onesviještena na pod. Međutim se treći, potrčavši neozlijeđen oko kuće, iznenada pojavi na ulazu i mornarskom sabljom napadne liječnika.Naš je položaj bio posve promijenjen. Čas prije pucali smo iz zaklona na nezaštićenoga neprijatelja; sad smo mi bili nezaštićeni i nismo mogli uzvratiti nijedan udarac.Brvnara je bila puna dima, i to je djelomice bio naš spas. Krikovi i zbrka, blijesak i prasak pištolja, i k tome neki glasni jecaj odzvanjao mi je u ušima.— Van, momci, van, i tucite ih na otvorenom prostoru! Amo sablje! — krikne kapetan.Pograbim s hrpe mornarsku sablju, a netko u isti tren zgrabi drugu i posiječe me po zglobu, ali ja sam to jedva osjetio. Pojurim kroz vrata na sjajno sunčano svjetlo. Netko je bio tik iza mene, ali nisam znao tko. Ravno preda mnom liječnik je jurio niz brežuljak za svojim napadačem, i upravo kad sam ga pogledao, on skrši obranu onoga i izvali ga na leđa, ranivši ga teško po licu.— Oko kuće, momci! Oko kuće! — vikne kapetan; a ja sam unatoč komešanju opazio neku promjenu u njegovu glasu. Nesvjesno sam poslušao — okrenuo sam se prema istoku i s podignutom sabljom potrčao oko ugla kuće. U idućem času našao sam se licem u lice s Andersonom. On glasno zaurla, a njegova se sablja, bljesnuvši na suncu, digne iznad moje glave. Nisam imao vremenaDvadeset prvo poglavljeni da se uplašim. Dok je njegov udarac još prijeteći lebdio, u trenutku skočim u stranu i, izgubivši ravnotežu u mekanom pijesku, skotrljam se naglavce niz obronak.Kad sam prije bio izjurio kroz vrata, već su ostali pobunjenici vrvjeli oko ograde da nas unište. Neki čovjek u crvenoj noćnoj kapi, s mornarskom sabljom u ustima, već se bio uspeo na ogradu i već je bio prebacio jednu nogu. Eto, tako je kratak bio razmak, jer kad sam se opet uspravio, sve je bilo u istom položaju: čovjek s crvenom noćnom kapom još je bio napol preko ograde, drugome je upravo tek provirivala glava iznad ruba ograde. A ipak je u ovom dašku vremena bitka bila svršena i pobjeda je bila naša. Gray, koji je bio tik iza mene, posjekao je golemog božmana prije negoli se mogao oporaviti od svojeg promašenog udarca. Drugi je bio ustrijeljen kod puškarnice baš u času kad je htio opaliti u kuću, i sad je ležao u smrtnoj muci, dok mu se u ruci dimila pištolja. Trećega se, kako sam vidio, liječnik riješio jednim udarcem. Od one četvorice što su se uspeli na ogradu, samo je jedan izmakao, i on se sada mučno penjao preko ograde.— Pucaj... pucaj iz kuće! — krikne liječnik. — A vi, momci, natrag u zaklon.Ali nitko se nije obazirao na njegove riječi, nijedan hitac nije bio opaljen. Posljednjem napadaču uspije umaknuti te ga nestane s ostalima u šumi. Za tri časka nije od napadačke družbe ostao nitko osim petorice koji su pali — četvorica s ovu stranu ograde, a jedan i/vana.Liječnik, Gray i ja potrčali smo najvećom brzinom u zaklon. Preživjeli bi naskoro mogli biti ovdje, gdje su ostavili svoje puške, i svakog bi časa mogla opet početi pucnjava.Kuća se za to vrijeme nekako očistila od dima te smo na prvi po-Kled vidjeli kojom smo cijenom platili pobjedu. Hunter je omamljen ležao kraj svoje puškarnice; kraj svoje bio je Joyce, prostri-U'ljene glave; on se neće nikad

više maknuti; a baš u sredini squire |f podupirao kapetana; obojica bijahu jednako blijedi.Kapetan je ranjen — reče gospodin Trelawney.Jesu li pobjegli? — upita gospodin Smollett.Svaki, vjerujte, koji je mogao — odvrati liječnik; — ali petorica iul njih neće nikad više bježati.Pet! — klikne kapetan. — Hajde, to je bolje. Pet prema tri,126127Otok s blagomMoj slučajni zasjek po zglobu bio je tek ugriz muhe. Dr. Livesev ga je zavio melemom i uz to me povukao za uši. Squire i liječnik sjedili su nakon objeda neko vrijeme uz kapetana i vijećali; a kad su se narazgovarali do mile volje — bilo je to nešto malo poslije podneva — liječnik uzme svoj šešir i pištolje, pripaše mornarsku sablju, u džep stavi zemljovid i s puškom na ramenu prijeđe na sjevernoj strani preko ograde te se žurno uputi krozšumu.Gray i ja sjedili smo zajedno na drugom kraju brvnare da ne slušamo dok naši vođe vijećaju; i Grav izvadi lulu iz usta te ju je, kako je bio iznenađen tim događajem kao da ga je udario grom, posve zaboravio opet staviti u usta.— Hej, do bijesa — reče — zar je doktor Livesev lud?— Nipošto nije — rekoh. — On je, držim, posljednji od posade koji bi to bio.— Dobro, druže — reče Grav — možda nije lud; ali ako nije on, upamti moje riječi, onda sam to ja.— Držim — odvratim — da liječnik nešto namjerava; ako se ne varam, on je sada pošao naći Bena Gunna.Kako se poslije pokazalo, imao sam pravo; međutim, kako je u kući bilo zagušljivo vruće i kako je mali pješčani prostor unutar ograde užarilo podnevno sunce, počeo sam u glavi proučavati neku drugu misao, koja nipošto nije bila baš tako poštena. Počeo sam zavidjeti liječniku što hoda svježom hladovinom šume, okružen pticama i ugodnim mirisom borova, dok ja sjedim pržeći se, s odjećom što se lijepi o vruću smolu, i s toliko krvi oko sebe, pa još okružen tolikim bijednim lešinama da sam osjetio prema tom mjestu neku odvratnost, koja je bila gotovo jednako snažna kao i strah. Za cijelo vrijeme dok sam prao brvnaru, a zatim ispirao posuđe od objeda, ta je odvratnost i zavist rasla sve više i više. Napokon sam, približivši se nekoj vreći s dvopekom, učinio prvi korak svoje vragolije. Napunio sam dvopekom oba džepa svoga kaputa. Bio sam, ako hoćete, lud, i zacijelo sam se spremao izvršiti neki ludi, vratolomni čin, ali uza sve mjere opreza koje su bile u mojoj moći. Taj dvopek će me očuvati ako mi se bilo što dogodi da ne skapam od gladi barem jedan dan.Drugo što sam pograbio bio je par pištolja, a kako sam već imao rog s barutom i taneta, osjećao sam se posve opskrbljen oružjem.132Dvadeset drugo poglavljeŠto se tiče osnove koju sam nosio u glavi, nije sama za se bila loša; kanio sam spustiti se niz pješčani humak što s istoka dijeli sidrište od otvorenog mora kako bih pronašao bijelu klisuru koju sam vidio prošle večeri i uvjerio se je li tamo skriven Gunnov čamac ili nije; vjerovao sam da je to bilo vrijedno truda. Ali kako sam bio siguran da mi ne bi dopustili otići iz utvrde, moja je jedina osnova bila u tome da neopazice odem i odšuljam se kad nitko ne bude pazio; to baš nije bio tako pristojan način rada i kvario je samu stvar. Ali ja sam bio tek dječak, pa sam to sebi utuvio u glavu. Dakle, kako su se stvari napokon odvijale, našao sam divnu priliku. Squire i Gray su zaposleni stavljajući ovoj kapetanu; strmina je bila prazna; skočih preko ograde, jurnuh među najgušća stabla, i prije negoli je opažena moja odsutnost, bio sam izvan dosega dozi-vanja svojih drugova.To je bila moja druga ludost, mnogo gora od prve budući da sam ostavio samo dva zdrava čovjeka da čuvaju kuću; ali kao i prva, i ova je pomogla spašavanju sviju nas.Uputih se ravno prema istočnoj obali otoka jer sam odlučio stići na morsku stranu humka kako bih se uklonio svakoj mogućnosti da me opaze sa sidrišta. Već

je bilo kasno poslije podne, ali još je bilo toplo i sunčano. Provlačeći se dalje kroz visoku šumu, čuo sam ne samo daleko ispred sebe grmljavinu valova što su udarali o obalu, već i neko šuštanje lišća i škripanje grana, što mi je kazivalo da je morski povjetarac jači negoli obično. Naskoro me zahvati hladna struja zraka, a nekoliko koraka dalje dođoh na otvoreni rub gaja i ugledah modro obasjano more što se prostrlo sve do obzorja i valove koji su udarali uzduž obale valjajući se i pjeneći. Nikad nisam vidio da bi more Otoka s blagom bilo mirno. Premda bi sunce sjalo i zrak bio bez ikakva povjetarca, a površina glatka i modra, ipak bi uvijek ti golemi valovi udarali uzduž cijele vanjske obale, neprestano bi tutnjili, danju i noću; i gotovo ne vjerujem da ima na otoku mjesto gdje njihov šum ne bi čovjeku dopro do ušiju.Hodao sam, silno uživajući, uzduž obale. Pomislivši da sam dopro dosta daleko prema jugu, skrenuh u zaklon za neko gusto grmlje i otpuzah oprezno sve do hrpta humka.Iza mene bijaše more, ispred mene sidrište. Morski je povjetarac bio gotovo prestao, kao da se zbog neobične jakosti brže ispuhao.133Otok s blagomZamijeniše ga lake, promjenljive zračne struje s juga i jugoistoka noseći velike gomile magle; a u zavjetrini Otoka Kostura ležalo je sidrište, tiho i sivo poput olova, kao i onda kad smo prvi put uplovili. Hispaniola se u tom neprekinutom ogledalu odrazila cijela, od jabuke na vrhu jarbola do vodene crte, zajedno s Jolly Rogerom koji je visio s njezina kljuna.Uz nju je ležao jedan od gigova, na krmi giga sjedio je Silver, kojega sam uvijek mogao prepoznati, a na brodu su se preko krmene ograde naginjala dva čovjeka. Jedan od njih, s crvenom kapom, bio je onaj isti lupež kojega sam vidio prije nekoliko sati kako prekoračuje ogradu utvrde. Očito su razgovarali i smijali se premda s te udaljenosti — više od jedne milje — nisam, dakako, mogao čuti ni riječi njihova razgovora. Najednom se odanle začuje strašan, nezemaljski vrisak, koji me u prvi čas veoma uplaši. Naskoro sam se sjetio da je to glas kapetana Flinta; razabrao sam, štoviše, pticu, po njezinu šarenu perju, gdje sjedi na zapešću svojega gospodara. Malo zatim otisne se čamac i zavesla prema obali, a čovjek s crvenom kapom i njegov drug siđu niza silaz u kabinu. Nekako baš u isto vrijeme sunce zađe iza Dalekozora, a kako je magla brzo bivala sve gušća, počne se doista mračiti. Postade mi jasno da ne smijem gubiti vremena ako želim te večeri pronaćičamac.Bijela klisura, dovoljno vidljiva iznad grmlja, bila je još oko osmine milje dalje niz humak, i trebalo je dosta dok sam stigao do nje, često pužući četveronoške kroz šikaru. Već je gotovo bila noć kad sam položio ruku na hrapavi bok klisure. Baš ispod nje bila je neka veoma mala uvala zelene tratine, zaklonjena prudinom i gustim grmljem visokim do koljena što je tu raslo veoma obilno; u sredini dolinice bio je mali šator od kozjih koža, nalik na šatore što ih sa sobom nose Cigani u Engleskoj.Spustim se u uvalu, podignem stranicu šatora i ondje ugledam čamac Bena Gunna — izrađen priprosto da nije moguće priprostije: surova, mala okosnica od tvrda drva, a preko nje napeta kozja koža s dlakom okrenutom prema unutrašnjoj strani. Stvar je bila veoma mala, čak i za me, pa nisam mogao zamisliti da bi u tom mogao ploviti neki odrasli čovjek. Poprečno sjedalo bilo je smješteno što je moguće niže. Zatim je tu bila neka upora za noge na pramcu, a bila su i dva vesla za pokretanje.134Dvadeset drugo poglavljeTada još nisam bio vidio čun od šiblja, kakav su izradili stari Britanci, ali vidio sam takav čun poslije, i ne mogu vam dati bolji opis Gunnova čamčića a da ne kažem da je ovaj bio sličan prvom i najlošijem čunu što ga je ikada izradio čovjek. Ali čun je svakako imao veliku prednost jer je bio neobično lagan i prenošljiv. Eto, sad kad sam našao čamac, pomislit ćete da mi je zasada bilo dosta skitnje; međutim, smislio sam nešto drugo i time sam se tvrdoglavo oduševio da bih to, držim, izveo i pred samim kapetanom Smollettom. Naumio sam prišuljati se pod zaštitom noći, prereza-ti konop Hispaniole i pustiti je neka

se nasuče gdje joj se svidi. Bilo mi je posve jasno da će pobunjenicima nakon jutarnjega poraza biti najdraže dići sidro i poći natrag na more; a ovo će, pomislio sam, biti dobra stvar da se to spriječi; i kako sam sada vidio da su svoje stražare ostavili bez čamca, pomislio sam da bi se to moglo izvršiti s malo opasnosti.Sjeo sam čekajući mrak i dobro se najeo dvopeka. To je bila noć prikladna za moju namjeru, noć kakva bi se jedva našla između tisuća noći. Magla je sad zastrla cijelo nebo. Kad su se posljednje zrake danjega svjetla izgubile, potpuni je mrak zavladao Otokom s blagom. A kad sam, napokon, natovario na ramena čun i tapajući i posrćući tražio put iz uvale u kojoj sam večerao, na cijelom su se sidrištu vidjele samo dvije točke.Jedna je bila velika vatra na obali, uz koju su u močvari ležali poraženi gusari i pijančevali. Druga je bila neka mrlja svjetla u mraku koja je odavala položaj usidrenoga broda. Brod se okretao prema oseci. Njegov je bok bio sada okrenut prema meni. Jedino svjetlo na brodu bilo je u kabini, a ono što sam vidio, bio je na magli samo odraz jakih zraka koje su izvirale kroz okno na krmi. Oseka je trajala već neko vrijeme te sam mogao pregaziti dugi pojas naplavljena pijeska, u koji sam nekoliko puta utonuo preko gležanja, dok nisam stigao do ruba vode što je uzmicala. Gazio sam još malo pa mije, kraj nešto snage i spretnosti, uspjelo položiti čun na površinu vode.135

Otok s blagomDvadeset treće poglavljeOseka trajeČun je bio — kao što sam se, s mnogo razloga, mogao uvjeriti prije negoli sam se rastao s njim — veoma sigurno sredstvo za osobu moje visine i težine. Dobro se držao na vodi i bio je okretan; ali što se tiče upravljanja njime, bio je to najnepokorniji čamac: neprestano se naginjao na stranu. Što god ja radio, čun bi uvijek klizio prema zavjetrini, a neprekidno okretanje bio je način kretanja za koji je bio kao stvoren. I Ben Gunn je bio priznao da je »teško upravljati njim dok mu se ne upozna način«. Svakako, ja mu nisam znao način. Okretao se u svim smjerovima, samo ne u onom kojim sam morao poći; veći dio vremena napredovali smo na bok, i posve sam siguran da se nikad ne bih približio brodu da nije bilo oseke. Srećom, kako god sam veslao, oseka me svejedno vukla; a ravno preda mnom ležala je Hispaniola te je bilo teško promašiti je.Ispočetka se pomaljala preda mnom poput neke mrlje, tamnije od tame, zatim su njezini križevi jarbola i trup dobili oštrije obrise, a tada sam se odmah, kao što se činilo (jer što sam dalje napredovao, struja oseke bivala je jača), našao uz njezin konop te sam sr zaustavio.Konop je bio napet poput tetive luka — tako je snažno brod potr zao sidro. Valići struje bubrili su i žuborili u mraku naokolo trupa, poput maloga gorskog potoka. Jedan rez mojim širokim nožem i j Hispaniola bi zazujala niz oseku. :Dotle je bilo dobro; ali tada mi padne na um da je jednako opasan iznenada prerezani napeti konop kao što je opasan i konj koji se trgne. Deset prema jedan da bih bio zajedno s čunom odbačen s|136Dvadeset treće poglavljevode kad bih bio tako nerazumno smion i odrezao Hispaniolu od njezina sidra.To me zadrži, i da mi sreća opet nije bila osobito sklona, bio bih morao odustati od svoje namjere. Ali lagane struje zraka, koje su počele puhati s jugoistoka i istoka, okrenule su se kad se spustio mrak i stale su puhati s jugozapada. I upravo dok sam razmišljao, jedan čuh vjetra zahvati Hispaniolu i gurne je u struju; na svoju veliku radost osjetih kako je konop u mojoj ruci omlitavio, a ruka kojom sam držao konop uroni za časak pod vodu. Nato se odlučim; izvadim svoj nož, otvorim ga zubima, prerežem suk za sukom, i dok se brod nije ljuljao samo na dva suka. Tada sam prestao. Čekao sam da napetost bude dahom vjetra još više smanjena pa da prerežem i te posljednje niti. Za sve to vrijeme dopirali su do mene bučni glasovi iz kabine; ali da kažem po istini,

toliko sam bio zauzet drugim mislima da sam jedva i slušao. Sad, dakako, kad nisam bio zaposlen ničim drugim, počeo sam više paziti.Jedan sam glas prepoznao: bio je to glas kormilara Israela Handsa, koji je nekada bio Flintov topnik. Drugi je, dakako, bio glas mojega prijatelja s crvenom kapom. Obojica su očito bili strašno pijani i još su uvijek pili; dok sam naime još slušao, jedan je od njih uz pijani krik otvorio okno na krmi i izbacio nešto što sam nagađao da bi mogla biti prazna boca. Ali oni nisu bili samo pijani; bilo je očito da su do bjesnila ljuti. Psovke su padale poput tuče, i svakog bi časa tako planuli te sam držao da će svađa zacijelo svršiti tučnjavom. Ali svađa bi svaki put prestala; oni bi načas tiho gunđali, dok ne bi došlo do nove krize, koja bi opet prošla bez posljedica. Na obali između stabala vidio sam sjaj velike taborske vatre što je toplo plamsala. Netko je pjevao neku dosadnu, staru, jednoličnu mornarsku pjesmu; na kraju svakog stiha glas bi se spuštao i drhtao. Činilo se da toj pjesmi uopće nema kraja ako je pjevač strpljiv. Čuo sam je više nego jedanput za vrijeme putovanja i upamtio ove riječi:Samo jedan od posade osta živ,a na put je pošlo sedamdeset i pet njih.I pomislim da ta prilično žalosna pjesmica pristaje družbi koju su137Otok s blagomDvadeset četvrto poglavljeKrstarenje čunaKad sam se probudio, bio je bijeli dan. Ustanovio sam da plovim nedaleko od jugozapadnog dijela Otoka s blagom. Sunce je već izašlo, ali meni ga je još skrivao golemi vrh Dalekozora, koji se s ove strane spuštao sa svojim strahovitim klisurama gotovo do mora. Predbrežje Teglja i Brežuljak Krmenog Jarbola bili su mi nadohvat ruke; brežuljak je bio gol i taman, predbrežje je bilo povezano klisurama visokim četrdeset ili pedeset stopa i okićeno velikim gro-madama srušenoga kamenja. Bio sam jedva četvrt milje od obale i prva mi je pomisao bila da zaveslam i da se iskrcam. Naskoro odustanem od te misli. Između srušenog kamenja sikta-li su i tutnjeli valovi uz glasno odjekivanje, a teški mlazovi vode svakoga su se trenutka uzastopce dizali i padali. Uvidio sam da ću se, ako se približim, razbiti o oštro kamenje ili da ću uzalud trošiti svoju snagu pri pokušaju da se uspnem uz te strme klisure. Ali to nije bilo sve; opazio sam, naime, neke goleme, sluzave nemani — neke mekane puževe nevjerojatne veličine, kako se činilo, puževe koji su — njih četrdeset ili šezdeset — zajedno puzali po ravnoj plohi klisure ili se uz glasni pljusak bacali u more, a klisure su odjekivale od njihova laveža.Poslije sam doznao da su to bili tuljani i da su posve neopasni. Ali pogled na njih, pa vrletna obala i visoki valovi, sve je to bilo više nego dovoljno da mi se zgadi iskrcavanje na tom mjestu. Osjetio sam da bih radije skapao od gladi na moru negoli se ogledao s takvim opasnostima.Ujedno mi se učinilo da ću tamo dalje biti bolje sreće. Sjeverno od predbrežja Teglja spušta se kopno u dugoj kosini, ostavljajući xn140Dvadeset četvrto poglavljejake oseke velik prostor žutog pijeska. A sjeverno odanle ima još jedan rt — šumski rt, kako je označen u zemljovidu — obrastao visokim zelenim borovima što su dopirali do ruba mora. Sjetio sam se što je rekao Silver o struji, koja teče prema sjeveru uzduž cijele zapadne obale Otoka s blagom; i opazivši po svojem položaju da sam već pod njezinim utjecajem, radije sam ostavio Predbrežje Teglja iza sebe i sačuvao snagu za pokušaj iskrcavanja kod Šumskog rta, koji mi se činio pitomiji.Na moru su bili veliki, blagi valovi. Vjetar je neprekidno i umjereno puhao s juga, nije bilo oprečnosti između njega i struje, i jednolični su se valovi dizali i spuštali.Da je bilo drugačije, već bih davno bio propao; međutim, ovako bilo je pravo čudo kako se lako i sigurno kretao moj mali i lagani čamac. Dok sam još ležao na dnu i pogledavajući tek jednim okom preko ruba čamca, često sam vidio kako bi se golemi, modri vršak vala digao iznad mene; ali čun bi tek malo poskočio,

zaplesao kao na peru i spustio se lagano poput ptice na drugu stranu vala. Naskoro sam postao veoma smion i sjeo sam da iskušam svoju vještinu u veslanju. Ali svaka bi i najmanja promjena u rasporedu težine uzrokovala žestoku promjenu u vladanju čuna, i jedva bih se maknuo, već bi nestalo njegovih blagih pokreta; on bi pojurio ravno uza strminu vala tako naglo da bi mi se smutilo, i zabio bi svoj kljun u mlaz pjene duboko u bok novoga vala. Bio sam sav mokar i uplašen te sam odmah legao u svoj stari polo-žaj, na što kao da se čun opet snašao te me vodio kroz valove blago kao prije. Bilo je jasno da mi se ne valja miješati u njegov posao. Ali kako sam se pak mogao nadati da ću se dohvatiti kopna ne budem li nimalo upravljao njegovim smjerom?Počeo sam se strašno bojati, ali ipak nisam gubio glave. Najprije sam, mičući se najopreznije, izbacio svojom mornarskom kapom vodu iz čuna; zatim sam, izvirujući preko ruba čamca, počeo proučavati kako se čun tako mirno sklize preko valova. Ustanovio sam da valovi nisu velike, glatke i sjajne gore, kakvima se pričinjaju kad ih gledamo s obale ili s palube nekoga broda, već da su slični nekom gorskom lancu na kopnu te da su puni vrhova, dolina i ravnina. Kad je dakle čun prepušten sam sebi, on se baca s boka na bok, provlači se, tako reći, kroz te nizine i kloni se strmih bokova i vrhova valova što se ruše okomito dolje.141Otok s blagomAli napokon je došao moj čas. Povjetarac je za kratko vrijeme veoma popustio, a struja je pomalo okretala Hispaniolu te mi ona vrteći se polagano oko svoje osi napokon okrene svoju krmu s oknom kabine koje je još uvijek zjapilo otvoreno, dok je iznad stola još uvijek sjala svjetiljka pri danjem svjetlu. Glavno jedro visjelo je mlohavo poput zastave. Brod bi stajao nepomičan da ga nije nosilastruja.U ovo nekoliko posljednjih časaka ja sam bio čak zaostao, ali sada sam podvostručio napore i počeo više napredovati u proganjanju. Nisam bio udaljen od broda ni stotinu jarda kad ga opet zahvati vjetar; brodu se nadmu jedra s lijeve strane i on opet zaplovi spuštajući se i klizeći poput lastavice.Moj prvi osjećaj bio je očaj, ali drugi je bio, naprotiv, radost. Brod se okretao dok nije prema meni okrenuo bok. Još se uvijek okretao dok nije prevalio polovicu, a tada dvije trećine i onda tri četvrtine udaljenosti koja nas je dijelila. Vidio sam kako pjenušavi valovi bjesne ispod njegova prednjeg dijela. Činio mi se beskrajno visok s moga niskog mjesta u čunu.A tada sam iznenada počeo razumijevati. Jedva sam imao vremena da mislim — jedva sam imao vremena da radim i da se spasim. Bio sam upravo na vršku jednog vala kad se škuna spusti s drugog. Kosnik mi je bio iznad glave. Skočim na noge i poskočim, gurnuvši čamčić pod vodu. Jednom rukom uhvatim deblenjak prečke, ti noga mi je stala između leta i posrtnjaka; i dok sam ondje dašćući visio, neki mi mukli udarac javi da je škuna naišla na čun i razbila ga, a ja da sam ostao na Hispanioli i da mi nema uzmaka.144Dvadaset peto poglavljeDvadaset peto poglavljeSkidam Jollyja RogeraJedva sam se smjestio na kosniku, kad se letka objesi i opet nadme na drugoj strani, uz prasak kao iz topa. Škuna se potrese do kobili-ce; ali u idućem času, dok su ostala jedra još uvijek bila puna, letka opet zaleprša i mlohavo se objesi.To me gotovo bacilo u more; ali sad nisam gubio vrijeme, vratio sam se pužući uz kosnik i naglavice se srušio na palubu. Bio sam u zavjetrini prednje palube, a glavno jedro, koje je još uvijek bilo napeto, sakrivalo mi je dio stražnje palube. Nije bilo ni žive duše. Paluba, koja nije bila oprana od početka pobune, nosila je otiske mnogih nogu, a prazna boca s razbijenim grlom valjala se poput neke žive stvari u palubnom žlijebu.Najednom Hispaniolu zahvati vjetar. Iza mene glasno zapucketaju prečke; kormilo tresne; cijeli brod bolno uzdahne i zadršće, a u isti se čas glavni deblenjak okrene unutra, zateg zajeca u koloturniku, a meni se pokaza zavjetrina stražnje palube.

Ondje su svakako bila oba stražara: crvenokapi je ležao na leđima, ukočen kao poluga, s rukama ispruženim u stranu, kao da je razapet, na križu, a kroz otvorene usnice pokazivao je zube. Israel I lands se naslonio na ogradu, s bradom na prsima i s rukama raširenim na palubi. Lice mu je, ispod preplanule kože, bilo bijelo poput lojanice.Urod se neko vrijeme propinjao i gurao poput nepokorna konja, jedra se nadimala sad s jedne strane, sad s druge, deblenjak se njihao ovamo-onamo, a jarbol je glasno stenjao pod pritiskom. (H | vremena do vremena pojavio bi se preko ograde oblak laganih kapljica, a bokovi broda teško bi udarili o val; koliko se znatno145Otok s blagomsad htjeli uz kraj. Držim da bismo mogli porazgovarati.— Svakako, da — rekoh — od svega srca rado, gospodine Handse.Govorite.I nastavim s dobrim tekom jesti svoje jelo.— Ovaj čovjek — počne slabo kimnuvši prema lešini — O'Brien bilo mu je ime... neki smrdljivi Irac... ovaj čovjek i ja razvili smo jedra; htjeli smo odjedriti natrag. Eto, on je sada mrtav... mrtav poput ribine, i ne znam tko će upravljati ovim brodom. Mogu ti reći da ti nisi čovjek koji bi to mogao a da ti ja ne pokažem. Sad, gle, ti ćeš mi dati hrane i pića, i neki stari rubac ili rupčić da zave-žem svoju ranu; a ja ću ti reći kako se plovi brodom; i to je, držim,pravo i pošteno.— Reći ću vam jedno — preuzeh ja. — Neću se vratiti u Sidrište kapetana Kidda. Namjeravam poći u Sjevernu Dražicu i ondjemirno nasukati brod.— To ćeš svakako učiniti — uzvikne on. — Doista, nisam ja napokon takav paklenski klipan. Razumijem, zar ne? Pokušao sam i izgubio sam igru, a sad si ti na redu. Sjeverna Dražica? Eto, nemam izbora1. Pomogao bih ti otploviti i do Krvničkog pristaništa, gromamu!Eto, kako mi se činilo, u tom je bilo nešto smisla. Odmah smo se nagodili. Za tri časa Hispaniola je lako plovila vjetrom u krmu uzduž obale Otoka s blagom, s čvrstom nadom da će skrenuti oko sjeverne točke prije podneva i opet udariti dolje do Sjeverne Dra žice prije plime, kad bismo je mogli sigurnije nasukati i čekati dok nam iduća oseka dopusti da se iskrcamo.Tada svežem rudo kormila i siđem do svojega kovčega, iz koje; uzmem mekani svileni rupčić svoje majke. Mojom pomoću pove/> Hands njime veliki krvavi ubod što ga je dobio u bedro. Pošto j> malo jeo i popio gutljaj ili dva konjaka, počeo se vidljivo oporavljati; sjeo je uspravnije, govorio je glasnije i razgovjetnije, i uopće,! činio se posve drugim čovjekom.Povjetarac nam je divno služio. Klizili smo poput ptice, obala otoka letjela je mimo nas, a prizor se mijenjao svakoga časa. Naskoro smo prošli visoku obalu i valjali se kraj niskog, pjeskovitog predjel M s narijetko izraslim zakržljalim borovima. Brzo smo opet prošli i mimo tog predjela i zakrenuli iza rta kamenoga brežuljka, kojim završava otok na sjeveru.148Dvadaset peto poglavljeBio sam veoma oduševljen svojim novim položajem. Svidjelo mi se i vedro, sunčano vrijeme i ti različiti pogledi na obalu. Sad sam imao dosta vode i dobrih stvari za jelo, a moja savjest, koja me veoma mučila zbog bijega, umirila se mojom velikom pobjedom. Držim da ništa više ne bih mogao poželjeti da nije bilo kormila-rovih očiju koje su me na palubi podrugljivo promatrale, i onog neobičnog smiješka koji se neprestano javljao na njegovu licu. Bio je to smiješak u kojemu je bilo i nešto bola i slabosti — neki pa-tnički, starački smiješak; ali on me lukavo promatrao pri poslu, neprestano me promatrao i promatrao, a u tom je pogledu bio trun podrugljivosti, neka sjena izdaje.149^1Otok s blagomHands zanijemi videći moj novi posao; počeo je razumijevati da se kocka okreće od njega; i nakon očita oklijevanja, on se također teško potegne uz pripone i s

bodežom u ustima počne se polagano i mučno uspinjati. Napredovao je veoma sporo i stenjao je vukući za sobom svoju ranjenu nogu; a ja sam mirno dovršio svoje pripreme prije negoli je on prevalio jednu trećinu puta prema meni. Tada ga, držeći u svakoj ruci pištolju, oslovim.— Još jedan korak, gospodine Handse — rekoh — i raspršit ću vam mozakl Mrtvaci ne grizu, znate — dodam smijući se u sebi. On odmah stane. Vidio sam po trzaju njegova lica da pokušava misliti, a taj je posao bio tako polagan i mučan da sam se u svojoj novostečenoj sigurnosti glasno nasmijao. Napokon, postoje jedanput ili dvaput progutao pljuvačku, on progovori, a lice mu je još uvijek odavalo isti izražaj krajnje zbunjenosti. Da bi mogao govoriti, morao je izvaditi bodež, ali inače ne učini nikakav pokret, — Jime — reče — priznajem da smo se ti i ja zapleli i bolje da sklopimo nagodbu. Bio bih te uhvatio da nije bilo onoga nagibanja broda; ali ja nemam sreću i, priznajem, moram se predati, a to je, vidiš, teško starom mornaru prema brodskom malom, kao što siti, Jime.Gutao sam njegove riječi i smješkao se, umišljen poput pijevca na zidu, kad on u trenutku zamahne svojom desnicom preko ramena. Nešto zazuji kroz zrak poput strelice. Osjetim neki udarac, a zatim oštru bol. Bio sam ramenom pribijen o jarbol. U trenutku strahovite boli i iznenađenja — jedva bih mogao reći da je to bilo mojom voljom, a siguran sam da nisam svjesno nišanio — opale obje moje pištolje i obje mi izmaknu iz ruku. One nisu pale same; uz priguše-: ni krik kormilar ispusti pripone i padne naglavce u vodu.Dvadeset sedmo poglavljeDvadeset sedmo poglavlje"Osmaci"Zbog nagiba broda jarboli su visili daleko iznad vode, a ispod mojega križnjaka nije bilo ništa osim površine zaljeva. Hands, koji nije bio tako visoko, bio je prema tome bliže brodu i pao je bliže ogradi broda. Još se jedanput podigao na površinu u nekoj pjeni vode i krvi, a zatim je opet, ovaj put zauvijek, potonuo. Kad se voda smirila, vidio sam ga gdje leži zguren na čistom, sjajnom pijesku u sjeni brodskoga boka. Jedna ili dvije ribe projure pokraj njegova tijela. Kadšto, kad bi zatreperila voda, činilo bi se kao da se malo miče, kao da kuša ustati. Ali unatoč tome bio je zaista mrtav; i ustrijeljen i utopljen. Bio je hrana ribama baš na onom mjestu na kojem je namjeravao zaklati mene.Ali nisam u to vjerovao dok nisam osjetio bol, slabost i strah. Vruci krv tekla mi je po leđima i prsima. Na mjestu gdje mi je bodež pribio rame o jarbol, činilo mi se da me peče poput usijana željeza. Ipak me nije toliko iscrpla ta zbiljska bol, jer mi se činilo da je mogu podnositi bez jecaja, koliko strah pri pomisli da ću pasti s križnjaka u tu mirnu, zelenu vodu, pokraj kormilarova tijela. Prihvatio sam se objema rukama, dok me nisu zaboljeli nokti, i /atvorio sam oči kao da sam htio sakriti opasnost. Pomalo mi se opet vrati razum, bilo mi se smiri do gotovo redovitog udaranja, i upet sam mogao vladati sam sobom.Prva mi je bila pomisao da iščupam bodež; ali ili je bio preduboko /aboden ili su me iznevjerili živci, i ja odustanem uz žestok drhtaj. Prilično je neobično, ali baš taj drhtaj svrši posao. Nož zapravo tek <to me nije i promašio; zahvatio mi je neznatni komadić kože, a tu je- kožu poderao onaj drhtaj. Krv je, svakako, potekla brže, ali156157Otok s blagom ja sam opet vladao samim sobom, i samo su mi kaput i košulja bilipričvršćeni o jarbol.Njih sam poderao naglim trzajem, a zatim sam se spustio na palubu niz desne pripone. Ni za što na svijetu, naime, ne bih se, onako uzbuđen, bio usudio spustiti se niz lijeve pripone, s kojih je malo prije onako pao Israel.Siđem u potpalublje i uredim ranu kako sam mogao. Prilično me boljela, i još je uvijek dosta krvarila, ali nije bila ni duboka ni opasna, a nije mi ni mnogo smetala kad sam kretao rukom. Tada se ogledam naokolo, i kako je sada brod u nekom smislu bio samo moj, počnem razmišljati o tome kako da ga očistim od njegova posljednjeg putnika — od mrtvaca O'Briena. On je pao, kao što sam rekao, uz ogradu, gdje je ležao poput neke strašne, ružne lutke. Nije bilo ni traga životnoj boji i ljepoti1. U tom položaju mogao sam lako svršiti s njim; a kako

su tragični doživljaji izbrisali gotovo sav moj strah pred mrtvacima, zgrabio sam ga za struk kao da je neka vreća posija, dobro sam zamahnuo i bacio ga s broda. On padne u vodu uz glasan pljusak; crvena mu kapa spade i zapliva na površini; i čim se voda umirila, ugledah njega i Israe-la gdje leže jedan uz drugoga, obojica talasajući se pri drhtavom micanju vode. Premda je bio prilično mlad čovjek, O'Brien je bio veoma ćelav. Ležao je ondje položivši tu ćelavu glavu na koljena čovjeka koji ga je ubio, a brze su ribe prelijetale amo-tamo iznadobojice.Sad na brodu bijah sam. Upravo je počela oseka. Sunce je bilo još samo nekoliko stupnjeva iznad zapada; sjena borova na zapadnoj obali već je počela zahvaćati preko sidrišta te je, u različitim uzorcima, padala na palubu. Podigao se večernji povjetarac, i premda je brod bio dobro zaštićen s istoka brežuljkom s dva vrha, konopi su počeli tiho pjevušiti, a mlohava su jedra stala kloparati. Počnem razumijevati da bi brodu ipak mogla prijetiti opasnost Brzo spustim prečke i bacim ih na palubu, ali teško je bilo s gla vnim jedrom. Kad se nagnula škuna, deblenjak se, dakako, zakrc nuo preko boka, a njegov vršak i jedna ili dvije stope jedara visjeK su, štoviše, i kvasile se u vodi. Držao sam da je to još opasnije; ipak napon je bio tako jak da sam se bojao i dirati. Napokon uzmem no/ i prerežem podigače. Rogalj jedra odmah padne i veliki trbuh od n ješenoga platna zapliva vodom. Nakon toga nisam ga mogao poviuDvadeset sedmo poglavljegore premda sam vukao koliko sam god mogao. To je bilo sve što sam mogao učiniti. Uostalom, Hispaniola se morala, poput mene, prepustiti sreći.Za to vrijeme već je cijelo sidrište bilo u sjeni. Sjećam se posljednjih zraka što su pale kroz prosjek šume i zasjale blistavo poput dragulja na cvjetnom plastu onoga razbijenog broda. Počelo je bivati studeno; oseka je brzo napredovala, a škuna je sve više i više sjedala na bok.Popnem se na pramac i ogledam se. Činilo mi se da je more dosta plitko, i ja se, držeći se za svaki slučaj objema rukama za odrezani konop, oprezno spustim s palube. Voda mi je dosezala jedva do pasa. Pijesak je bio čvrst i izbrazdan valićima. Dobro raspoložen, pregazim do obale, ostavivši Hispaniolu na boku, s glavnim jedrom što je rašireno plovilo po površini zaljeva. Nekako u isto doba sun-i e posve zađe, a povjetarac nisko zazviždi u sumraku kroz nemirne borove.Barem sam se riješio mora, a nisam se odanle ni vraćao praznoruk. 'lamo je ležala škuna, očišćena napokon od gusara i spremna primiti na palubu naše ljude i opet zaploviti morem. Ništa mi nije u pameti bilo preče negoli vratiti se u utvrdu i pohvaliti se svojim velikim djelima. Možda će me malo pokuditi zbog moje skitnje, ali ponovno osvajanje Hispaniole bio je dostojan odgovor, pa sam se nadao da će i kapetan Smollett priznati da nisam gubio vrijeme. 'Ihko razmišljajući i veoma raspoložen počnem hodati prema brvnari i svojim drugovima. Sjetio sam se da najistočnija od rijeka koje utječu u Sidrište kapetana Kidda teče s onoga brežuljka s dva vrha, koji mi je bio slijeva, i ja okrenem u tom smjeru da bih moru > prijeći rijeku dok je još malena. Suma je bila prilično rijetka. l l ni lajući uz niske obronke naskoro zakrenem oko ugla toga bre--•uljka, a nedugo zatim pregazim rijeku duboku do sredine listova in'i;u.(>\ako sam se primakao mjestu gdje sam susreo maruna Bena (iimna. Hodao sam opreznije, ogledavajući se na sve strane. Mrak M v.otovo posve spustio i, kad sam izišao iz usjeka između dva vr-1 i n ča, opazih prema nebu neki titravi sjaj na mjestu gdje je, prema • lcm sudu, stanovnik otoka kuhao svoju večeru na nekoj sjajnojiii. A ipak sam se u srcu začudio da bi on bio tako neoprezan.l n( naime, ja mogu vidjeti taj odsjev, zar ne bi mogao doprijeti i159158Otok s blagomdo očiju Silverovih, koji taboruje na obali u močvarama? Noć je pomalo bivala tamnija; sve što sam mogao bilo je da se makar i po prilici držim svojega smjera; sve nejasnije dizao se dvostruki brežuljak iza mene, a Dalekozor zdesna; zvijezda je bilo malo i bile su blijede, a na tlu kojim sam išao spoticao sam se o grmlje i upadao u pješčane jame.

Iznenada pade na me neko svjetlo. Pogledam uvis: blijedi sjaj mjesečine rasvijetlio je vrh Dalekozora, a malo zatim vidjeh gdje se nešto golemo i srebrnasto miče iza stabala. Znao sam da je izašaomjesec.Uz tu pomoć brzo sam prešao ostatak puta. Malo hodajući, malo trčeći, nestrpljivo sam se približavao utvrdi. Ipak, kad sam se počeo provlačiti kroz gaj, koji je bio pred utvrdom, nisam bio tako lakouman te sam usporio korak i pošao opreznije. Bio bi to bijedan kraj moje pustolovine da me vlastita družba zabunom ustrijeli. Mjesec se dizao sve više i više. Njegovo svjetlo počelo je gušće padati kroz šire predjele šume. Uto se preda mnom pojavi između stabala neko svjetlo druge boje. Bilo je crveno i žarko, a od vremena do vremena malo bi potamnjelo — kao da tinja žeravica nekogakrijesa.Nisam ni za živu glavu mogao zamisliti što bi to moglo biti. Napokon stignem na rub čistine. Zapadni kraj bio je već obasjan mjesečinom. Ostalo, i sama brvnara, bilo je još u tamnoj sjeni, prošaranoj dugim, srebrnim zrakama svjetla. S druge strane kuće dogorjela je golema vatra do žarke žeravice te je širila oko sebe stalni, crveni odsjev, koji se veoma isticao prema blagoj bljedoći mjeseca. Nigdje nije bilo žive duše, nikakva zvuka, osim šuštanjapovjetarca.Zaustavim se veoma začuđen, a možda malo i uplašen. Nije bio naš običaj da ložimo velike vatre; mi smo, štoviše, prema kapetanovim nalozima, nekako štedjeli ogrjevnim drvom; i počnem se bojati da se nije štogod dogodilo u mojoj odsutnosti. Prišuljam se do istočnoga kraja, držeći se sjene, i na zgodnom mjestu, gdje je tama bila najgušća, prijeđem preko ograde. Da se što bolje osiguram, spustim se na ruke i koljena i počnem puzati prema uglu kuće, ne odavajući ni šuma. Kad sam se približio, srcu mi iznenada veoma odlane. Zvuk što sam ga čuo nije sam po sebi bio neki radostan zvuk i često sam se nekada tužio na nj; ali160Dvadeset sedmo poglavljetada mi je bio sličan glazbi: čuo sam svoje prijatelje gdje tako glasno i mirno hrču u snu. Ni pomorski uzvik straže, ono divno »Sve je u redu«, nije mi nikad tako umirujući odjeknuo u uhu. Međutim, jedno je bilo nesumnjivo; straža im je bila sramotno loša. Da su se to Silver i njegovi momci sada šuljali k njima, ni živa duša ne bi ugledala zoru. Eto, pomislim, što znači imati ranjena kapetana! I opet sam sam sebe pokudio što sam ih ostavio u toj opasnosti, a tako je malo među njima onih koji mogu držati stražu! Za to sam vrijeme stigao do vrata i ustao. Unutra je bilo sve u tami, tako da nisam ništa mogao razabrati. Sto se tiče zvukova, čuo sam jednolično hrkanje ljudi koji su spavali, a na mahove i neki neznatni šum, neko treperenje ili kljuvanje, koje nipošto nisam mogao razumjeti.Polagano sam ušao ispruživši preda se ruke. Leći ću na svoje mjesto (mislio sam, tiho se smijući) i uživati u njihovim licima kad me ujutro nađu.Moja noga udari o nešto mekano — bila je to noga jednog od spavača; i on se okrene i zagunđa a da se nije probudio. A tada, posve iznenada, razlegne se iz mraka neki kreštavi glas:— Osmaci! osmaci! osmaci! osmaci! osmaci! — i tako neprestano, bez prekida i promjene, nalik na klopotanje kakva sićušnog mlina. Silverova zelena papiga, kapetan Flint! Nju sam ja čuo gdje kljuca komadić kore drveta; to je ona stražarila bolje od ikojega ljudskoga bića i tako je svojim dosadnim pripjevom najavila moj dolazak. Nisam imao vremena da se snađem. Na oštar, reski glas papigin probudiše se spavači i poskočiše; a uz neku sočnu kletvu poviče Silver:— Tko je?Okrenem se da potrčim, snažno udarim o neku osobu, odskočim, i potrčim ravno u ruke drugoga, koji me uhvati i čvrsto zgrabi. - Donesi zublju, Dick — reče Silver kad je moje zarobljenje bilo ovako osigurano.l jedan od ljudi izađe iz brvnare i odmah se vrati s upaljenim ugar-kom.161Otok s blagom

lično slobodni u objašnjavanju nekih pravila; možda biste mogli lijepo pogledati i ostale propise. Ova je momčad nezadovoljna, ova momčad ne želi strahovati pred čavlom za konop, ova momčad ima ista prava kao i ostale momčadi. Toliko sam htio reći: a prema vašim pravilima, držim da možemo razgovarati. Oprostite stoga, gospodine, budući da vas za sada priznajemo kapetanom, ali služim se svojim pravom i izlazim vani zbog vijećanja. I taj momak — neki visoki čovjek od kojih trideset i pet godina, bolesna izgleda, žutih očiju, pozdravi kao pravi pomorac, pođe hladnokrvno prema vratima te izađe iz kuće. Ostali se, jedan za drugim, povedu za njegovim primjerom. Svaki je prolazeći pozdravio, svaki je dodao neku ispriku.— Prema pravilima — reče jedan.— Vijeće mornara — kaza Morgan.I svi su tako, svaki uz neku napomenu, izašli, a Silvera i mene ostavili same sa zubljom. Brodski kuhar odmah izvadi lulu.— Eto, gle, Jime Hawkinse — reče svejednako šapćući da se jedva čulo — ti si gotovo na dasci smrti, a što je mnogo gore, pred mučenjem. Oni će me svrgnuti. Ali upamti, ja sam u svakom slučaju uz tebe. Prije nisam mislio tako; ne, sve dok nisi progovorio. Bio sam očajan zbog onolikog gubitka, i što ću još k tomu možda biti obješen. Ali vidim da si ti pravi momak. Rekao sam sebi: pomogni Hawkinsu, Johne, a on će pomoći tebi1. Ti si njegova posljednja karta i, groma mu, Johne, on je tvoja! Rame uz rame, kažem. Spasi svoga svjedoka, a on će spasiti tvoj vrat!Počeo sam nejasno shvaćati.— Držite li da je sve propalo? — upitam.— Da, smole mi, držim! — odgovori. — Propao brod, propao vrat... u tom je stvar. Kad sam pogledao u zaljev, Jime Hawkinse, i nisam ugledao škunu... eto, ja sam žilav, ali napustio sam nadu. A što se tiče one rulje i njihova vijećanja, upamti, to su pravi glupani i kukavice. Ja ću ti spasiti život, obranit ću te od njih... ako uzmognem. Ali gle, Jime,... milo za drago... ti ćeš spasiti DugogaJohna od vješanja.Bio sam zbunjen; tako se beznadnom činila stvar koju je zahtijevaoon... on, stari gusar, kolovođa svega. — Učinit ću što mogu — rekoh.170Dvadeset osmo poglavlje— Dobro! — klikne Dugi John. — Progovori srčano, i groma mu, stvar nije za me beznadna.On odšepesa do zublje koja je bila zataknuta među drvima i ponovo zapali svoju lulu.— Razumij me, Jime — reče vrativši se. Imam ja na ramenu glavu. Sad sam na strani squireovoj. Znam da si negdje spremio onaj brod. Kako si to učinio, ne znam, ali na sigurnu je mjestu. Držim da su Hands i O'Brien zakazali. Nikad nisam mnogo vjerovao ni u jednoga od njih. Sad upamti. Ne pitam ništa, a neću ni drugima dopustiti da pitaju. Znam kad je neka igra doigrana, a znam i za nekoga momka koji je pouzdan. Ah, ti, koji si mlad... ti i ja mogli smo zajedno učiniti jako mnogo.On natoči u neku limenku malo konjaka iz bačve.— Hoćeš li gucnuti, druže? — upita, a kad sam odbio, reče:— Dobro, onda ću sam gutnuti, Jime. Treba mi neko brtvilo jer su neprilike na vidiku. A, govoreći o neprilikama, zašto mi je liječnik dao onaj zemljovid, Jime?Na mojem se licu tako iskreno odrazi začuđenje da je on razumio da je suvišno dalje ispitivati.— Ah, dobro, ipak je dao — reče. — A ima nešto u tom, nema sumnje... nešto je u tom, Jime, sigurno... loše ili dobro.l on opet gutne konjaka kimajući svojom velikom, lijepom glavom poput čovjeka koji očekuje najgore.171Otok s blagomTrideseto poglavljeNa poštenu riječ

Probudio me — zapravo nas je sve probudio jer sam vidio i str a/ara gdje se klima uz dovratak na koji se bio naslonio — jasni, srdačni glas koji nas je dozivao s ruba šume:— Hej, brvnaro1. Evo liječnika.I doista, bio je liječnik. Premda mi je bilo drago čuti taj glas, ipak radost nije bila bez neke primjese. Zbunjeno sam se sjetio svoga neposlušnog i neiskrenog ponašanja; a kad sam vidio kamo me to dovelo — u kakvo društvo i kakvim me okružilo opasnostima— stid me bijaše pogledati mu u lice.Morao je ustati za mraka jer je jedva svanulo. Kad sam potrčao do puškarnice i pogledao vani, vidio sam ga gdje stoji; kao nekoć Silver, do polovice nogu u pari što se polagano dizala.— Vi, doktore! Dobro vam jutro, gospodine! — vikne Silver, posve budan i u taj čas sjajući od dobroćudnosti. — Svakako lijepo j i rano; i tko rano rani, dvije sreće grabi. George, prodrmaj svojo i jarbole, sinko, i pomozi doktoru Livesevu preko brodskoga boka. Svim je vašim bolesnicima dobro... svima je dobro i veseli su. Tako je brbljao stojeći na vrhu brežuljka, sa štakom pod laktom, a jednom rukom poduprt o zid brvnare — baš pravi stari John, i po glasu i po držanju i po izražaju.— Imamo za vas i prilično iznenađenje, gospodine — nastavi. Imamo ovdje nekoga malog stranca... he, he! Novi podstanar cijeloj opskrbi, gospodine, zdrav i žustar poput vidre; spavao je s' noć poput nadzirača brodskoga tovara, baš pokraj Johna... bokbok.Dr. Livesev je za to vrijeme prešao preko ograde i prilično se p:178Trideseto poglavljebližio kuharu. Opazio sam promjenu u glasu kad je rekao:— Da nije Jim?— Baš pravi Jim — reče Silver.Liječnik, zašutjevši, najednom stane i prošlo je nekoliko časaka prije negoli se činilo da se može maknuti.— Dobro, dobro — kaza napokon — najprije dužnost, a onda zabava, kao što biste vi rekli, Silvere. Da vidimo te vaše bolesnike. Čas kasnije ušao je u brvnaru i, uz mrki mig prema meni, nastavio ie sa svojim poslom oko bolesnika. Nije se činio uplašen, premda i e morao znati da njegov život među ovim izdajničkim đavolimaisi o jednoj vlasi; i razgovarao je sa svojim bolesnicima kao da je plaćen za redoviti službeni posjet kod neke mirne engleske obitelji. Njegovo je držanje, mislim, utjecalo na ljude; oni su se, naime, vladali prema njemu kao da se ništa nije dogodilo, kao da je on još uvijek brodski liječnik, a oni kao da su još uvijek vjerni mornari.- Vi se oporavljate, prijatelju — reče momku s povezanom glavom — i ako je itko izmakao za vlas, to ste bili vi; mora da vam je ulava tvrda kao željezo. Ali, George, kako je vama? Još ste svakako lijepo obojeni; ali vaša su jetra, čovječe, posve poremećena. Uzi-uate li ovaj lijek? Je li uzeo lijek, ljudi? l );i, da, gospodine, uzeo ga je, zacijelo — odvrati Morgan.Znate, naime, otkako sam buntovnički liječnik, ili tamnički liri" n i k, kako to radije zovem — reče dr. Livesey svojim zabavnim i.ičinom — držim pitanjem časti da ne izgubim nijednoga čovjeka M kralja Georgea (bog ga blagoslovio!), ni za vješala. l 111 >fži su pogledali jedan drugoga, ali su šutke progutali taj ubod. l Mek se ne osjeća dobro, gospodine —javi se jedan. liiko? — odvrati liječnik. — Hajde, Dick, dođi ovamo i pokaži voj jezik. Dakako, bilo bi i čudnovato kad bi se osjećao dobro! i l mu je takav da bi ga se i đavo uplašio. Još jedna groznica.h, eto — reče Morgan — to je zbog kvarenja Biblije. l' > j e zbog toga... kako kažete... što ste potpuni glupani, koji ne ni razlikovati pošten zrak od otrovnog, i suho tlo od gadne, ku-i liare. Držim... premda je to, dakako, samo moje mišljenje... •te veoma vjerojatno svi vi prilično platiti đavlu prije negoli iz i tijela nestane malarije. Taborovati u močvari! Silvere, ja se ni

vama. Vi ste, kakav jeste, manje ludi od ostalih, ali čini mi nemate ni najosnovnijega pojma o zdravstvenim propisima.179Otok s blagomrokoga kaputa nosio je po jednu pištolju. Njegovu neobičnu pojavu nadopunjavao je kapetan Flint sjedeći zgrbljeno na njegovu ramenu i blebećući svakojake besmislene mornarske uzrečice. Meni je oko pasa bio svezan konopac. Poslušno sam hodao iza brodskoga kuhara, koji je kraj konopca lagano držao čas u slobodnoj ruci, čas među svojim snažnim zubima. Svakako, vodili su me kao cirkuskog medvjeda.Ostali su bili različito natovareni. Neki su nosili trnokope i lopate — prve potrepštine koje su donijeli na kopno s Hispaniole — drugi su bili natovareni svinjetinom, kruhom i konjakom za podnevni obrok. Opazio sam da su sve zalihe potjecale iz našega skladišta, uvidio sam da su sinoćne Silverove riječi istinite. Da nije sklopio s liječnikom nagodbu, on bi i njegovi pobunjenici, ostavši bez broda, bili natjerani da žive od same vode i onoga što ulove. Voda im ne bi baš prijala. Mornar obično nije dobar strijelac; ako su tako oskudijevali i u hrani, nije baš vjerojatno da imaju baruta u izobilju. Eto, tako opremljeni mi smo krenuli — pa i onaj momak s razbijenom glavom, kojemu bi svakako bilo bolje da je ostao u hladovini — bez reda, jedan za drugim; došli smo do žala, gdje su nas čekala; ona dva giga. I oni su nosili tragove pijanog ludovanja gusara: jednai je naime klupa bila razbijena, a blata je i vode u oba čamca bili dovoljno. Oba nam je, za svaki slučaj, trebalo povesti sa sobom; tako smo, pošto smo se podijelili u dvije skupine, zaplovili sredi'nom sidrišta.Dok smo tako veslali sidrištem, došlo je do prepirke zbog zemlj vida. Crveni je križić, dakako, bio prevelik da bi bio vodič, a sast riječi u bilješci na zaleđu dopuštao je, kao što ćete čuti, neku dvi> smislenost. Glasio je, kao što se čitalac možda sjeća, ovako:»Visoko stablo, obronak Dalekozora, smjer jedna zraka od sjev<prema sjever-sjeveroistoku.Otok Kostura istočno-jugoistočno zraka prema istoku. Deset stop:iVisoko stablo bilo je glavni znak. Sada je, točno pred nama ,\ sidrištem, bila neka visoravan visoka dvjesta do trista stopa, sjeveru se spajala s obronkom južnoga hrpta Dalekozora i 01 se dalje uzdizala prema jugu u divlju, kamenu uzvisinu, nazv Brežuljak Krmenoga Jarbola. Vrh visoravni bio je gusto obraTrideset prvo poglavljeborovim stablima različite visine. Sad tu, sad tamo, uzdizalo se, četrdeset ili pedeset stopa iznad svojih susjeda, po jedno stablo različite vrste, ali koje je od njih baš ono »visoko stablo« kapetana l linta, moglo se utvrditi tek na samom mjestu i uz pomoć kompasa.l Vemda je slučaj bio takav, ipak je prije negoli smo prešli pola puta \ aki čovjek u čamcu izabrao svoje stablo. Jedini je Dugi John sle-;io ramenima i pozvao ih neka čekaju dok ne stignu onamo. l'o Silverovim uputama veslali smo polagano da se momčad ne 'n prerano umorila. Nakon prilično dugog puta iskrcali smo se na iću druge rijeke, one rijeke koja je tekla kroz šumoviti prosjek Dalekozora. Tu smo zakrenuli nalijevo i počeli se uspinjali uz 'hronak na visoravan.Ispočetka je strmo, blatno tlo i gusto, močvarno biljno carstvo uvelike priječilo naše napredovanje, ali malo po malo brežuljak |t- postao strmiji i kamenitiji, a šuma je promijenila oblik: rasla je lu većem redu i rjeđe. Sad smo se približavali doista najljepšem Jijelu otoka. Neka žutilovka sumorna mirisa i mnogo grmlja u cva-gotovo zamijeniše travu. Tu su guštare zelenih nutmega1 bile [iljegdje pomiješane s crvenim deblima i širokom sjenom borova. FAromatičan miris nutmega miješao se s miomirisom borova. Osim t»H;i zrak je bio svjež, a bilo je i vjetrovito. Sve nas je to, unatoč okomitim sunčanim zrakama, divno osvježivalo. l >ružba se raštrkala u obliku lepeze. Ljudi su poskakivali i dozivali k»<•. Nekako u sredini, i prilično iza ostalih, išli smo Silver i ja —ja n konopcem, a on teško dišući i spotičući se o sipko sitno ka-lu'iije. Od vremena do vremena morao sam mu, dakako, pružiti liku jer bi inače izgubio uporište i skotrljao se niz brežuljak. kkn smo išli oko pol milje i približili

se vrhu visoravni, kad neki > H'k, koji je bio najdalje nalijevo, počne glasno vikati kao da se • lašio. Čuo se krik za krikom, te ostali potrče prema njemu. Nije mogao naći blago — reče stari Morgan žureći se zdesna i-1.1 j nas — jer je ono baš na vrhu.i la, kao što smo ustanovili kad smo stigli na mjesto, radilo i> nečem sasvim drugom. Na tlu, pri podnožju nekoga veoma186Utmeg, zimzeleno stablo s plodom veoma mirisnim, sličnim orahu, ebljava se kao mirodija i u Ijekarništvu.187Otok s blagomTrideset drugo poglavljeLov za blagom — glas iz šumeDjelomice zbog jezovitoga dojma, a djelomice i zato da se Silvn i bolesnici odmore, cijela družba sjedne čim je doprla na vrh uspon i Kako je visoravan bila nekako nagnuta prema zapadu, s toga se sta, na kojem smo se zaustavili, širio pogled na obje strane. Pre>:i bom smo, iznad vršaka stabala, vidjeli Šumski rt okićen zapjenj« valovima; iza sebe vidjeli smo ne samo sidrište i Otok Kostura - točno preko rta i istočne nizine — vidjeli prema istoku i' 1. T^ 1 tsmoku površinu otvorenog mora. Okomito iznad nas dizao se Dalekmjestimice obrastao osamljenim borovima, mjestimice tamanraspuklina. Nije se čuo nikakav glas, osim udaljene tutnjave v;'što je dopirala sa svih strana, i cvrčanja bezbrojnih kukaca u gusNa moru ni broda ni jedra; sama širina pogleda pojačavala je osjn .t|osamljenosti.Silver, sjedeći, izmjeri svojim kompasom neke položaje,— Tri su »visoka stabla« — reče — u ravnoj crti od Otoka Kostm i »Obronak Dalekozora« znači, držim, onu nižu točku tamo. Sad 11* dječja igrarija pronaći tu stvar. Gotovo držim da bismo najprije n u n;lijesti.— Nisam gladan — promrmlja Morgan. — Misleći o Flintu... di /imda je to uzrok... prošla me glad.— Ah, doista, moj sine, zahvali svojim zvijezdama što je mrtav reče Silver.— Bio je on i neki nakazni đavo — klikne jedan od gusara stresavši— s onim modrim licem1.— Tako ga je izobličio rum — doda Merrv. — Modar! Jest, držii 11 je bio modar. To je prava riječ.Trideset drugo poglavlje> su našli kostur i misli im potekle ovim tokom, govorili su sve ^ad su gotovo počeli šaptati tako da je zvuk njihova glasa jedva u) tišinu šume. Posve iznenada, nekako iz sredine šume, što je •cl nama, neki slabi, visoki, drhtavi glas zapjeva dobro poznati i riječi:Petnaest ljudi uz mrtvačku škrinju — Jo-ho-ho, i boca ruma1.\ nisam vidio ljude koji bi se uplašili više od tih gusara. S njiho-k'a iščezne boja kao čarolijom; neki su skočili na noge, neki su se andžama uhvatili za druge; Morgan je puzao po tlu. • ji> Flint, tako mi... — krikne Merry.na iznenada prestane kao što je i počela — prekinuta, rekli biste, uli ni jedne note kao da je netko položio ruku na pjevačeva usta. ilrući tako daleko kroz čisti, sunčani zrak preko zelenih vrhova |l;i, ta pjesma kao da je zvučala veselo i milo; njezin učinak na drugove bijaše zbog toga još neobičniji.•Injde — reče Silver trudeći se da svojim posivjelim usnicama fori riječi — nije to ništa. Saberite se. To je neki neobičan poče-I ne- mogu prepoznati taj glas; ali netko se šali... netko od mesa i | n to možete vjerovati. I je govorio, njemu se vratila hrabrost, a s njom i nešto boje u lice. ili su već počeli pomalo vjerovati tome hrabrenju, i malo su se li kad se opet začuje isti glas||j put ne s pjesmom, već s nekim slabim, udaljenim dozivanjem, ' i još slabije odjekivalo između klisura Dalekozora. •rhy M'Graw — jecao je taj glas; tom se, naime, riječju može opisati taj zvuk. —Darby M'Graw! Darby M'Graw — iopet, nanovo; a tada malo višim glasom i uz psovku, koju ispuštam: i-si na krmu ruma,

Darby! ^|ri ostanu prikovani o tlo, oči da im iskoče iz glava. Još su dugo, Nr je glas zamro, šuteći strašno buljili preda se. tad je sigurno! — dahne jedan. — Hajdemo! ll> st i bile njegove posljednje riječi — zastenje Morgan — njegove lljrilnjc riječi na brodu.li H' i/.vadio svoju Bibliju i glasno je molio. Dick je bio dobro odgo-•ili kad je pošao na more, zapao je u loše društvo.190191Otok s blagom••.»•.Silver je gunđajući šepesao na svojoj štaci. Njegove su se nosnice širile i treperile su. Kleo je poput luđaka kad bi mu muhe sjedale na užarene i sjajne obraze. Gnjevno je trzao konopac, kojim sam bio pričvršćen, a od vremena do vremena pogledavao me nekim smrtonosnim pogledom. On se nije nipošto trudio sakriti svoje misli: to sam čitao u njegovim očima jasno kao da je natiskano. U neposrednoj blizini zlata sve je drugo bilo zaboravljeno. Njegovo obećanje i liječnikov savjet bile su stvari prošlosti, i ja nisam sumnjao da se on nada da će zgrabili blago, da će naći Hispaniolu, da će se noću ukrcati, da će prerezati grlo svakom poštenom čovjeku na otoku i odjedriti, kako je najprije bio namjeravao, natovaren zločinom i blagom.Kako sam bio uzbuđen tim strepnjama, teško mi je bilo održati br/.i korak s lovcima blaga. Svaki čas bih posrnuo; i tada bi Silver surovo potegao konopac i obasuo me svojim ubojničkim pogledom. Dick, koji je zaostao iza nas te je sada bio posljednji, tepao je i molitve i kle tve, a rasla mu je groznica. I to je povećavalo moju nevolju. A povrh svega progonila me pomisao na tragediju koja se jednom bila odigrala na toj visoravni, kad je onaj bezbožni gusar modra lica — onaj koji je umro u Savannahu pjevajući i vičući za pićem — vlastitom rukom tu poubijao svojih šest sukrivaca. Držim da je taj gaj, koji je sada tako miran, tada odjekivao krikovima; i držim da sam pri samoj pomisli čuo gdje se još uvijek razliježu. Sad smo bili na rubu guštare. — Hura, drugovi, svi zajedno! — klikne Merrv; i oni prednji počnutrčati.Nisu bili odmakli ni deset jarda, kadli iznenada stadoše. Začu se tili i krik. Silver podvostruči svoje korake zabadajući u stranu vršak svo|< štake kao opsjednut. U idućem trenutku stadosmo i on i ja kao ukopani.Pred nama je bila neka velika jama, ne posve svježa jer su joj se obronci odronili, a na dnu je niknula trava. U njoj je bio na dvoje prebijendržak nekoga trnokopa, a naokolo su bile razbacane daske nekoliki lškrinja. Na jednoj od tih dasaka ugledah užarenim željezom upaljemime Morž — ime Flintova broda.Sve je bilo posve jasno. Skrovište je bilo pronađeno i opljačkano: Mdam stotina tisuća funta je nestalo.Trideset treće poglavljeTrideset treće poglavljePad jednoga vođelikad nije na svijetu bilo takva preokreta. Svaki od te šestorice idi bio je kao gromom ošinut. Ali kod Silvera je taj udarac prošao tovo za tren. Svaka misao njegove duše bila je usmjerena prema novcu, kao što trkaći konj misli samo na cilj; i sve je to, eto, [jednom trenu zamrlo. Ali on nije izgubio glavu, svladao je gnjev jromijenio svoju osnovu prije negoli su ostali imali vremena dastanu svjesni svoga razočaranja.• Jime — prošapće — uzmi ovo i odupri se u slučaju potrebe. )n mi pruži dvocijevnu pištolju. Odmah počne mirno hodati pre-sjeveru. Nakon nekoliko koraka nalazila se jama između nas vojice i ostale petorice. Tada me pogleda i kimne kao da želi reći: Sad smo u škripcu«, kao što smo doista i bili. Njegovi su pogledi ili posve prijateljski, a mene je ta stalna promjena toliko uzbunilanisam mogao a da ne šapnem:Dakle ste i opet promijenili mišljenje.li nije imao vremena da odgovori. Gusari počeše, uz kletve i kri-w, jedan za drugim skakati u jamu i prstima prekapati, bacajući iske u stranu. Morgan nađe

zlatnik. Digne ga i pokaže ga uz butu kletvi. Bio je to komad od dvije gvineje. Začas je kolao među lima od ruke do ruke.Dvije gvinejel — zareži Merry mašući njime pred Silverom.'lb je tvojih sedam stotina tisuća funta, je li? Ti se znaš poga-ti, zar ne? Ti si onaj koji nikad nije ništa sprtljao, ti drvenoglavi Jpnne!Kopajte dalje, dječaci — reče Silver posve hladnokrvno i drsko;možda ćete naći koju gljivu. Ja se tome ne bih začudio.194195Otok s blagomTrideset treće poglavlje— Gljivu] — ponovi Merry krešteći. — Čujete li to, momci? Kažem vam, eto, taj je čovjek sve to već odavna znao. Pogledajte mu lice i sve ćete to vidjeti ondje napisano.— Ah, Merry — reče Silver — zar bi opet htio biti kapetan? Ti si, zacijelo, momak koji se zna gurati.Ali u taj su čas očito svi bili na Merrvjevoj strani. Oni počnu puzati iz jame bacajući i/a sebe bijesne poglede. Opazio sam međutim nešto što je bilo u našu korist: svi su oni izlazili iz jame na stranu suprotnoj Silveru.Eto, tako smo stajali, dvojica na jednoj strani, petorica na drugoj, jama između nas; a nitko nije bio dovoljno hrabar da zada prvi udarac. Silver se nije maknuo. On ih je promatrao stojeći posve uspravno, poduprt o svoju štaku, a činio se tako hladnokrvan, kakva ga nikad nisam vidio. I nema sumnje, bio je hrabar. Čini se da je Merry napokon pomislio da će neki govor možda pomoći razvoju stvari.— Drugovi — reče — njih su dvojica ondje sami. Jedan je stari bogalj, koji nas je doveo ovamo i zavaravao nas; drugi je ono derište, kojemu kanim i/vaditi srce. Sad, drugovi...On je digao ruku i glas: očito je namjeravao izvesti juriš. Ali baš tada — dum! dum! dum! — tri puščana hica zapljesnu iz guštare. Merry se naglavce prevrne u jamu. Čovjek s ovoj em zavrti se poput zvrka i svojom dužinom padne na bok, gdje ostane ležeći kao mrtav, ali još uvijek u trzajima. Preostala trojica se okrenu i pojure koliko su god mogli.Za tren oka Dugi je John ispraznio dvije cijevi svoje pištolje u Merryja, koji je sebi probijao put iz jame; i kad je taj čovjek u posljednjem času prevrnuo oči prema njemu, reče:— George, držim da smo obračunali.U istom trenu dođu k nama između stabala nutmega liječnik, Grav i Ben Gunn s puškama što su se dimile.— Naprijed! — vikne liječnik. — Dvostrukom brzinom, moji momci! Moramo im presjeći put k čamcima.I mi krenemo velikim koracima, često upadajući do prsiju u grimije.Kažem vam da se Silver trudio održati s nama korak. Napor što je izdržao taj čovjek skačući na svojoj štaci, dok su mu prsni mišići j gotovo prskali, ne bi podnio ni zdrav čovjek, a tako je držao i lij e-1i nik. Bilo kako bilo, on je bio gotovo trideset jarda iza nas i gotovo se gušio kad smo stigli na vrh obronka.- Doktore — poviče — pogledajte onamo! Ne trebamo se žuriti!I )oista, nije bilo potrebno žuriti se. Na otvorenijem dijelu visoravni vidjeli smo svu trojicu preživjelih gdje trče još uvijek u istom smjeru kako su počeli, ravno prema Brežuljku Krmenoga Jarbola. Mi smo već bili između njih i čamaca; i tako nas četvorica sjednemo da odahnemo, dok je Dugi John, otirući lice, polagano dolazio k nama.- Najljepša vam hvala, doktore — reče. — Došli ste u pravi čas, ilram, za mene i za Hawkinsa. Dakle, ti si to, Bene Gunne! — iloda. — Doista, ti si svakako zgodan momak.Jest, ja sam Ben Gunn — odvrati marun koprcajući se u neprili-v i kao jegulja. — A — doda nakon duge stanke — kako ste, gospodine Silvere? Već znam što ćete mi reći: hvala, prilično dobro.Ben, Ben — promrmlja Silver — kad pomislim kako si me na-vimario.

! iječnik pošalje Graya natrag po jedan od trnokopa što su ih pobunjenici ostavili na svojem bijegu. Kad smo se zatim bez žurbe ipuštali niz brežuljak do mjesta gdje su ležali čamci, on nam isprici u nekoliko riječi što se dogodilo. Ta je priča osobito zanimala Silvera. Ben Gunn, poluslaboumni marun, bio je junak priče od poretka do kraja.Hrn je na svojim dugim, samotnim lutanjima po otoku našao ko-•tni i opljačkao ga. On je našao blago, on gaje iskopao (držak nje-,i trnokopa ležao je slomljen u jami); on ga je odnio na svojim •' 11 na u mnogo zamornih putovanja od podnožja visoka bora do i spilje što ju je našao u brežuljku s dva vrha u sjeveroistočnom 111 otoka, i tamo ga spremio na sigurno mjesto dva mjeseca prije \\.\\-&Hispaniole.-1 i c liječnik onoga poslijepodneva nakon napadaja iz njega izma-" i u tajnu, i kad je idućeg jutra ugledao pusto sidrište, pošao je i K eru i dao mu zemljovid koji je tada bio beskoristan. Dao mu i ;ilihe jer je spilja Bena Gunna bila dobro opskrbljena kozjim •nm što ga je usolio za sebe. Dao mu je sve i sva da se na taj i n presele iz utvrde na sigurno mjesto na brežuljku s dva vrha, i- bi bili sigurni od malarije i gdje bi mogli paziti na novac. Što se tiče tebe, Jime — reče — boljelo me srce, ali učinio sam196197Otok s blagom ,,; ,.što sam držao najboljim za one koji su ostali vjerni svojoj dužnosti; a čija je bila krivica što ti nisi bio jedan od njih? Ustanovivši toga jutra da ću i ja biti uključen u strahovito razočaranje što ga je priredio pobunjenicima, otrčao je do spilje, prepustio squireu da čuva kapetana i poveo Graya i maruna uzduž otoka kako bi nam bio pri ruci kod bora. Ali naskoro je opazio da bi ga naša družba pretekla pa je poslao Bena Gunna, koji je bio brzonog, naprijed da sam pomogne kako bude najbolje mogao. Benu je tada palo na pamet da se posluži praznovjerjem svojih bivših brodskih drugova; i to mu je uspjelo toliko da su Gray i liječnik mogli stići i smjestiti se u zasjedu prije dolaska lovaca na blago.— Ah — reče Silver — bila je sreća za me što je Hawkins bio sa mnom. Vi biste, doktore, dali da starog Johna izrežu u komadiće, i zbog toga vas ne bi zaboljela glava.— Ne bi me zaboljela glava — veselo odvrati liječnik. Međutim smo stigli do gigova. Liječnik trnokopom razbije jedan od njih, našto se svi ukrcasmo i zaplovismo prema Sjevernoj Dražici. To je bio put od osam ili devet milja. Silver je, premda je bio gotovo već mrtav od umora, sjeo uz jedno veslo, poput nas ostalih, te smo naskoro brzo kliznuli po mirnom moru. Brzo smo izašli iz tjesnaca i obišli jugoistočni rt, oko kojega smo prije četiri dana vukli Hispaniolu. Ploveći pokraj brežuljka s dva vrha, vidjeli smo crni otvor Ben Gunnove spilje i neki lik što se pokraj otvora naslonio na pušku. To je bio squire. Mahnuli smo mu rupčićima i triput smo kliknuli. Silverov nam se glas srdačno pridružio.Tri milje dalje, točno na ušću Sjeverne Dražice, susreli smo Hi-spaniolu gdje sama krstari. Posljednja ju je plima podignula, i da je ondje bilo više vjetra ili jaka struja oseke kao u južnom sidrištu, nikad je više ne bismo bili našli, ili bismo je našli bespomoćno nasukanu. Ali tako je bilo malo zla. Samo je glavno jedro bilo oštećeno. Naskoro je bilo novo sidro spremno i spušteno u vodu od hvat i pol dubine. Svi smo opet zaveslali prema Zaljevu Ruma, najbližoj točki do Ben Gunnove riznice; a tada se Gray sam vratio gigom k Hispanioli, gdje je imao provesti noć na straži. Blaga strmina vodila je od žala do ulaza u spilju. Na vrhu nas dočeka squire. Bio je prema meni srdačan i ljubazan. Moj bijeg nije spomenuo ni ukorom ni pohvalom. Na Silverov uglađeni pozdrav on nekako usplamti.198Trideset treće poglavljeJohne Silvere — reče — vi ste neobična hulja i varalica... neču-.1 na varalica, gospodine. Rekli su mi neka vas sudbeno ne progoni ni. Dobro, dakle, neću. Ali o vratu vam, gospodine, vise mrtvaci, l«>put mlinskoga kamenja.Najljepša vam hvala, gospodine — odvrati Dugi John pozdravivši ponovo.

- Zabranjujem vam da mi zahvaljujete — vikne squire. — To je (trupan propust moje dužnosti. Idite./.atim svi uđemo u spilju. To je bio širok, zračan prostor, a u ljami malen izvor i jezerce bistre vode, obraslo paprati. Tlo je ilo pjeskovito. Kraj velike vatre ležao je kapetan Smollett. U laljenom kutu zagasitim su sjajem titrale pri žaru vatre velike pe novca i šipke zlata složene u četverobridne naslage. To je bilo lintovo blago, radi kojega smo iz tolike daljine došli i koje je već tajalo života sedamnaestoricu ljudi s Hispaniole. Koliko je života iajalo dok je bilo zgrnuto, koliko krvi i tuge, koliko je potoplje-lh dobrih brodova, koliko je hrabrih ljudi pošlo u smrt zavezanih Nju po dasci, koliko topovskih hitaca, koliko sramote, laži i okru-losti — to možda nitko živ ne bi mogao reći. Ipak su bila na otoku l trojica — Silver, stari Morgan i Benn Gunn — koji su i sami djelovali u tim zločinima, a svaki se od njih uzalud nadao da će obiti dio nagrade.l Jđi, Jime — reče kapetan. — Ti si na svoj način dobar dječak, linč; ali ne mislim da ćemo ti i ja zajedno opet na more. Previše tom mekan prema tebi. Jeste li to vi, Johne Silvere? Što vas dovodi Ov'iino, čovječe?•»• Vraćam se na svoju dužnost, gospodine — odvrati Silver. v^ Ah! — reče kapetan; i to je bilo sve što je rekao. Rako li mi je slasna bila večera toga dana kad su svi moji prijatelji iMIi uza me! Kako smo se sladili Ben Gunnovom usoljenom ko-»Irtinom, nekim poslasticama i bocom staroga vina s Hispaniole} Siguran sam da nikad nije bilo veselijih ni sretnijih ljudi. A tamo (f sjc-dio Silver, gotovo izvan dohvata svjetla s vatre. Jeo je rado-»H<>, spreman da poskoči čim ustreba, a isto tako spreman da tiho ilulii'luje u našem smijehu. Bio je to isto onako umiljati, uglađeni, i|»!u/.ni pomorac kakav je bio na početku putovanja.199