Stigmatizacija

Marijana Majdak, eljka Kamenov: Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela Zaprimljeno: 24.06.2009. UDK: 159.923 : 343.9 - 053.6

41 Izvorni znanstveni lanak

STIGMATIZIRANOST I SLIKA O SEBI MALOLJETNIH POINITELJA KAZNENIH DJELAMarijana Majdak Sveuilite u Zagrebu Pravni fakultet Studijski centar socijalnog rada eljka Kamenov Sveuilita u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za psihologiju SAETAKCilj istraivanja bio je ispitati razinu stigmatizacije maloljetnih poinitelja kaznenih djela te utvrditi povezanost formalne i neformalne stigmatizacije sa slikom o sebi (samopoimanjem i samopotovanjem). U istraivanju je sudjelovalo ukupno 704 mukih sudionika u dobi od 14 do 21 godine, podijeljenih u tri skupine: A. maloljetnici koji nisu poinili kazneno djelo (N = 432), B. maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama ukljuujui maloljetnike s primijenjenim naelom oportuniteta (N = 146) i C. maloljetnici smjeteni u ustanovu nakon provedenog sudskog postupka zbog poinjenog kaznenog djela ili temeljem rjeenja Centra za socijalnu skrb (N = 126). Primijenjeni su slijedei mjerni instrumenti: Upitnik za ispitivanje doivljaja neformalne stigmatizacije UNS-D, Offerov Revidirani upitnik samopoimanja OSIQ i Coopersmithov upitnik samopotovanja. Rezultati su pokazali da maloljetnici prema kojima je u pretpripremnom postupku primjenjeno naelo oportuniteta (manja formalna stigmatizacija) ne doivljavaju manje neformalne stigmatizacije u odnosu na maloljetnike kojima su nakon provedenog sudskog postupka izreene izvanzavodske odgojne mjere (vea formalna stigmatizacija). Maloljetnici smjeteni u ustanovu, koji su vie formalno stigmatizirani, doivljavaju i vie neformalne stigmatizacije u odnosu na maloljetnike s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama, te imaju loiju sliku o sebi. Maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama imaju bolje samopoimanje u odnosu na maloljetnike koji nisu poinili kazneno djelo. Maloljetnici s izreenim odgojnim mjerama koji izvjetavaju o veem stupnju stigmatizirajueg ponaanja od strane relevantnih osoba u svojoj socijalnoj okolini imaju nie samopotovanje i loije samopoimanje. Dobiveni rezultati podupiru postavke teorija etiketiranja i njihovog objanjenja razvoja delinkventnog identiteta. Kljune rijei: stigmatizacija, maloljetni poinitelji kaznenih djela, samopoimanje, samopotovanje

1. UVOD Stigma predstavlja socijalni konstrukt koji ukljuuje prepoznavanje razliitosti na temelju neke oznake i posljedino obezvreivanje osobe koja je nositelj te oznake (Heatherton i sur., 2000). Stigmatizirana osoba primorana je uz oznaku koju nosi suoavati se s predrasudama okoline prema toj oznaci (socijalne i psiholoke posljedice), a koje su esto generalizirane i utjeu na osobnost i identitet stigmatiziranog. Stigma je drutveno definirana, te o kulturi i vremenu ovisi koje su oznake stigmatizirajue za osobe koje ih posjeduju.

Prema Goffmanu (1963) postoje tri kategorije stigmatizirajuih oznaka: obiljeja tijela (npr. fizike deformacije), mrlje karaktera (npr. psihiki poremeaji, ovisnosti, nezaposlenost, delinkvencija i kriminalitet) i identitet plemena (npr. rasa, spol, religija, nacionalnost). Novija istraivanja naglaavaju vanost vidljivosti stigme i njene podlonosti kontroli (Goffman, 1963, Heatherton i sur. 2000). Vidljivost stigme moe utjecati na to kako e se stigmatizirani suoavati sa stigmom i koliko e truda ulagati u to da stigmu prikrije. Nositelji nevidljivih stigmi mogu biti poteeni socijalnog odbacivanja na prvi pogled, no nevi-

42

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 17 (2009) Br. 1, 1-96

dljive stigme takoer mogu dovesti do problema prilagodbe i psiholoke ugroenosti. Dimenzija podlonosti kontroli direktno ukljuuje odgovornost osobe koja ima stigmatizirajuu oznaku kao i odgovornost za zadravanje ili uklanjanje te oznake. Ljudi sa stigmama koje se smatraju podlonima kontroli (npr. maloljetni poinitelji kaznenih djela, alkoholiari, narkomani, homoseksualci) manje su omiljeni i vie odbacivani od onih ije stigme se smatraju nepodlonima kontroli (npr. tjelesni invalidi, psihiki bolesnici, oboljeli od PTSP-a) (Heartherton i sur., 2000). Percepcija stigme kao nepodlone kontroli dovest e do saalijevanja stigmatizirane osobe od strane okoline, dok je osobe iju stigmu smatra podlonom kontroli okolina sklona osuditi i otvorenije odbacivati. Suoavanje s diskriminacijom kod stigmatizirane osobe koja svoju stigmu percipira nepodlonom kontroli esto dovodi do pada samopouzdanja i samopotovanja. Kao rezultat toga osoba se moe povui u sebe i svojevoljno izolirati od drutva. Takve promjene u slici o sebi i socijalnoj mrei esto rezultiraju depresivnou i tjeskobom, te pojaanom osjetljivou pojedinca (Heartherton i sur., 2000). S druge strane, percepcija stigme kao podlone kontroli vjerojatno e manje rezultirati ovim negativnim efektima jer e osoba koja ima osjeaj kontrole zauzeti aktivniji pristup, te nastojati ukinuti ili umanjiti stigmatizirajue obiljeje. Stigmatizacija se vee uz pojam etiketiranja. Etiketiranje oznaava pridodavanje etikete (oznake) koja moe biti pozitivna i negativna. Stigmatizacija je posljedica negativnog etiketiranja (Goffman, 1963). Maloljetni poinitelji kaznenih djela mogu biti formalno i neformalno stigmatizirani. Formalna stigmatizacija (od strane drutvenih institucija) dogaa se ako je poinjeno kazneno djelo otkriveno i izreena odgojna mjera (jer tada dobivaju slubenu etiketu). Ovisno o vrsti mjere, a naroito o tome je li izreena izvanzavodska ili odgojna mjera izdvajanja iz obitelji i smjetanja u ustanovu, ovisit e i teina etikete i vrsta reakcije od strane okoline i drutva. Npr. za nekoga tko je jednom prijavljen dravnom odvjetnitvu i prijava protiv njega bude odbaena i/ ili izreena mu je neka od posebnih obveza, tee je da okolina (osim roditelja i/ili blie rodbine) sazna da mu je dravni odvjetnik ili sudac izrekao mjeru. Nasuprot tome, netko tko je vie puta bio prijavljen, ve su mu izricane mjere ili je smjeten u neku ustanovu, biti e jae etiketiran, pa i stigmatiziran, svi u njegovoj okolini znat e da je on izdvojen iz obitelji i poslan u ustanovu, takoer znaju da se u

ustanovu alje ako si poinio tee kazneno djelo, i percepcija okoline (neformalno etiketiranje) formira se u tom smjeru. Za razliku od formalnog, neformalno etiketiranje je etiketiranje od strane roditelja, vrnjaka, susjeda, drugih vanih osoba iz okoline samog maloljetnika. Formalno i neformalno etiketiranje povezani su, no neka istraivanja (Adams i sur., 2003; Harris, 2006) zastupaju stajalite da je neformalno etiketiranje puno jaeg intenziteta jer se radi o etiketiranju od strane vanih drugih s kojima je osoba ee i vie u kontaktu. Prema nekim ranijim istraivanjima negativno etiketiranje/stigmatizacija je povezana sa slikom o sebi (Pager, 2003, Pettit i Western, 2003, Braman, 2008). Slika o sebi obuhvaa sveukupnost doivljaja o sebi i svojem identitetu, pojam o sebi (nain na koji razmiljamo o sebi u razliitim aspektima, doivljaj sebe samoga u odnosu na razne elemente ivota i okoline), koji nazivamo samopoimanje, te doivljaj vlastite vrijednosti (prihvaanje i cijenjenje sebe), koju nazivamo samopotovanje. Kaplan i Johnson (1991), Bodwitch (1993), Adams i sur. (2003), Siegel i Senna (2000) nalaze da maloljetnici koji su izloeni drutvenim sankcijama imaju loiju sliku o sebi nego njihovi vrnjaci koji nisu bili izloeni utjecaju negativnih drutvenih sankcija. Slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela moe biti naruena pod utjecajem dogaaja vezanih uz okolnosti prije i nakon poinjenja kaznenog djela. Prema shvaanjima teorija od kojih se polazi u ovom istraivanju, drutvena reakcija na delinkventno ponaanje (teorije etiketiranja i ekoloke teorije) oznaava se kao proces stigmatizirajueg i segregacijskog nastojanja da se provede drutvena kontrola (Paternoster i Iovanni, 1989, prema Sampson i Laub, 1997), to moe dovesti do stvaranja delinkventnog identiteta (teorije simbolikog interakcionizma i teorije uenja) i uvrenja delinkventnog ponaanja uz pomo delinkventne subkulture (teorije subkulture). Formalno etiketiranje i stigmatizacija koja iz toga proizlazi stvara negativne okolnosti vezane uz drutvenu mreu, zaposlenje i samopotovanje, to pogoduje tome da osoba ustraje u delinkventnom ponaanju (teorija akumulacije nepovoljnosti) (Link, 1989, prema Sampson i Laub, 1997). Teorije etiketiranja bave se utjecajem negativnog etiketiranja ili stigmatizacije. Pripadaju u skupinu teorija drutvene reakcije koje objanjavaju razvoj delinkventnog ponaanja kao posljedicu utjecaja drutva i okoline (stigmatizacije od strane agenata drutvene kontrole), posebno formalnih

Marijana Majdak, eljka Kamenov: Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela

43

institucija kao to su policija i sudovi, ali i neformalnih: roditelji, vrnjaci i susjedi. Prema tim teorijama drutvene reakcije odreuju koje ponaanje se smatra kriminalnim ili konvencionalnim, te time stvaraju mogunost stigmatizacije pojedinaca, to moe doprinijeti razvoju njihove delinkventnosti. Utemeljena teorija etiketiranja ima osnove prvenstveno u Meadovim razmiljanjima kao i razmiljanjima Gouldnera (Gouldner, 1968, prema Melossi, 1985). Naglaava proces preuzimanja uloga kroz koji mladi mogu povjerovati ili reflektirati procjene drugih o sebi (Matsueda i Heimer, 1994). Ponaanje u skladu s time kako ih drugi vide mlade moe navesti da se ponaaju na devijantan nain umijesto na pro-socijalni (Maruna, 2001). Istovremeno precepcija mladih kao problematinih moe osobe iz njihove okoline (predstavnike vlasti, nastavnike, ravnatelje i poslodavce) potaknuti da ih kazne, iskljue ili negativno procjene. Takve reakcije mogu dovesti do nagomilavanja nepovoljnosti (Sampson i Laub, 1997) ili ukljuivanja u kriminalne mree (Hagan, 1993, prema Hirschfield, 2004). Utemeljena teorija etiketiranja govori o vezi etiketiranja i stigmatizacije sa slikom o sebi, tj. utjecaj stigmatizacije odvija se preko koncepta samopoimanja i samopotovanja. Da bi se etiketa odrala vano je da etiketiranje, tj. stigmatizacija zadovolji neke preduvjete: prvo, maloljetni poinitelj kaznenog djela i njegovo drutveno okruenje mora prepoznati etiketu kao dio njegovog moralnog karaktera, drugo, ponaanje osoba iz njegovog drutvenog okruenja treba signalizirati da je maloljetniku pripisana negativna etiketa, tree, maloljetnik mora (svjesno ili nesvjesno) razumjeti i prihvatiti etiketu i ponaati se u skladu s njom (Matsueda i Heimer, 1994). Drugi pravac u teorijama etiketiranja vaan za nae istraivanje predstavlja teorija koja razmatra sram kao osjeaj koji se javlja uz etiketiranje i stigmatizaciju, a moe biti dobar ili lo. Taj teorijski pravac naziva se Teorija posramljivanja (shaming theory, zaetnik je Braithwaite, 1989). Prema teoretiarima posramljivanja, sram ima kljuan utjecaj na razvoj identiteta, savjesti i digniteta. Prema toj teoriji sram moe biti lo (formalno etiketiranje, osramoenje) i voditi k stigmatizaciji koja poveava rizik za vrenje kaznenih djela, ili dobar, nestigmatizirajui (posramljivanje od strane vanih bliskih osoba s kojima smo svakodnevno u kontaktu), koji moe djelovati poticajno za promjenu ponaanja. Teoretiari teorije posramljivanja zastupaju miljenje da ako su mladi jae povezani s bliskim osobama (roditelji, prijatelji) i od njih doive zdravo posramljivanje (ogranienog

trajanja), onda to moe biti ozdravljujue. Zdravo posramljivanje znai izraavanje neodobravanja nekog ponaanja, ali s potovanjem prema osobi i nastojanjem da se zatiti identitet mlade osobe. Takvo posramljivanje prati postupak opratanja i izljeenja. U izuavanju stigmatiziranih osoba stavlja se naglasak na pad samopouzdanja kao posljedice podcijenjenog identiteta. Jedan od najvanijih naina na koji sebe upoznajemo je upravo kroz reakcije drugih prema nama (Dacey i Kenny, 1994). Znaajni drugi nam predstavljaju ogledalo koje nam omoguava da se vidimo u njemu. Taj odraz ukljuujemo u svoj pogled na sebe. Dio problema stigmatiziranih osoba, njihovog identiteta i samopotovanja, sastoji se u tome da se samopotovanje konceptualizira kao stabilna crta koju pojedinci nose sa sobom iz situacije u situaciju. Istraivanja o stigmatiziranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela nisu do sada provoena u Hrvatskoj. No, u svijetu postoje brojna istraivanja o ovoj tematici, a njihovi nalazi potvruju postavke ranije navedenih teorija etiketiranja. Aultman i Welfford, 1979, te Ray i Downs, 1986 (prema GrayRay i Ray, 1990) potvruju da etiketiranje vodi k daljnjem delinkventnom ponaanju, a delinkventno ponaanje vodi etiketiranju odnosno sekundarnoj devijaciji (Becker, 1963; Lemert, 1967). Edwin Lemert (1967:15) govori o postojanju primarne i sekundarne devijacije. Primarna devijacija odnosi se na mlade koji se ponaaju tako da kre zakon, ali ako to nije otkriveno ne smatra ih se loima. Oni nisu etiketirani kao devijantni od strane drutva pa nisu ni stigmatizirani. Na primjer, uenik koji ukrade neto iz duana i ne bude uhvaen nee biti etiketiran. Navedeni autori nalaze da maloljetnike koji su prvi puta poinili kazneno djelo i jo ih okolina nije ocijenila kao delinkventne vie pogaa etiketiranje nego one koji su ve vie puta poinili kazneno djelo i bili drutveno sankcionirani. Kenny, Griffiths i Grossman (2005), Adams i sur. (2003), Davenport (2004), Hirschfield (2004) te Sweeten (2006) potvruju da negativne drutvene sankcije (formalno etiketiranje) potiu daljnje delinkventno ponaanje kroz uglavnom indirektne posljedice (otuenje od konvencionalnog svijeta, druenje s delinkventnim skupinama, nedostupnost pogodnosti konvencionalnog ivota). Istraivanja o etiketiranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela razmatraju i od strane kojih osoba je stigmatizacija najvea, pa tako Ericson, 1977. (prema Farrington, Osborn i West, 1978) u

44


svojim istraivanjima o stigmatizaciji zakljuuje da emo manje stigmatizirati maloljetnog poinitelja kaznenog djela ako smo s njime imali osobni kontakt i upoznali ga. Obitelj i najprisnije osobe manje e stigmatizirati maloljetnog poinitelja kaznenog djela u svojoj uoj okolini nego ostali koji imaju s njime manje kontakata jer su oni svjesni i mnogih drugih drutvenih injenica o poinitelju. Kasnija istraivanja potvruju navedene rezultate, ali i produbljuju analizu o doivljaju etiketiranosti iz perspektive etiketiranog (Morash, 1982). Ta istraivanja pokazuju da su roditelji i prijatelji najznaajniji kao podrka mladima, a policija i susjedi nisu visoko rangirani prema znaajnosti u pogledu podrke maloljetniku. Iz tog razloga je i mladima vie stalo do miljenja roditelja i prijatelja i smatraju da je njihovo miljenje vjerodostojnije od miljenja policije i susjeda. Tako reakcije i ponaanje roditelja i prijatelja imaju i vei uinak (pozitivni ili negativni) na samopoimanje mlade osobe. U nastojanju obrane samopoimanja mladi nastoje umanjivati vanost toga kako ih vide osobe koje ih etiketiraju (njihovo miljenje manje im je vano i nije im vjerodostojno). Najtee je odbaciti negativne etikete dobivene od prijatelja. Mladi koji ustraju u delinkventnom ponaanju manje e mariti za miljenje okoline o sebi, posebno onih osoba koje ih stigmatiziraju (Morash, 1982, prema Farrington, 1986). Rezultati Morashevog istraivanja takoer pokazuju da to vie formalnih procesuiranja maloljetnik doivi, to je kod njega jai osjeaj da je etiketiran i stigmatiziran. 2. CILJ I PROBLEMI ISTRAIVANJA Cilj ovog istraivanja je utvrditi razinu stigmatiziranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela i utvrditi povezanost formalne i neformalne stigmatizacije s njihovom slikom o sebi (samopoimanjem i samopotovanjem). U skladu s ciljem istraivanja postavili smo slijedee probleme i oekivanja: 1. Ispitati razlikuje li se doivljaj stigmatiziranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela s obzirom na razinu formalne stigmatizacije koja je definirana kroz izloenost postupku pred Dravnim odvjetnitvom ili sudom i izreenost mjere (primjena naela oportuniteta - maloljetnik nije iao u sudski postupak i nije evidentiran, izreenost izvanzavodske odgojne mjere nakon provedenog sudskog postupka ili smjetanje u ustanovu nakon provedenog sudskog postupka zbog poinjenog kaznenog djela ili temeljem Rjeenja Centra za socijalnu skrb). Oekuje se da e doivljaj stigmatiziranosti biti u skladu s formalnom stigmatizacijom tj. da e naj-

manji doivljaj stigmatiziranosti biti zabiljeen kod sudionika s primijenjenim naelom oportuniteta (koji su manje formalno stigmatizirani od ostalih jer nisu bili u postupku pred sudom), zatim kod maloljetnika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama, i najvei kod sudionika smjetenih u ustanove, koji su i najvie formalno stigmatizirani u odnosu na ostale. 2. Ispitati razlikuje li se slika o sebi (samopoimanje i samopotovanje) maloljetnika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama i maloljetnika smjetenim u ustanovu od slike o sebi njihovih vrnjaka koji nisu poinili kazneno djelo i kojima nisu izreene mjere. Oekuje se da e slika o sebi (samopoimanje i samopotovanje) maloljetnika koji nisu poinili kazneno djelo i nisu im izreene mjere biti pozitivnija (bolji/nii ukupni rezultat na mjeri samopoimanja, kao i na pojedinim aspektima samopoimanja, te vee samopotovanje) u odnosu na ostale, dok e slika o sebi (samopoimanje i samopotovanje) maloljetnika smjetenih u ustanovu biti negativnija (loiji/vii ukupni rezultat na mjeri samopoimanja, te loije samopotovanje) u odnosu na ostale. 3. Utvrditi povezanost doivljaja neformalne stigmatizacije maloljetnih poinitelja kaznenih djela s njihovom slikom o sebi (samopoimanje i samopotovanje). Oekuje se da e maloljetni poinitelji kaznenih djela koji izvjetavaju o veem doivljaju negativnog ponaanja drugih prema njima (neformalna stigmatizacija) imati negativniju sliku o sebi (loiji/ vii rezultat na ukupnoj mjeri samopoimanja, kao i na pojedinim aspektima samopoimanja, te nii rezultat na skali samopotovanja). 3. METODA Sudionici i postupak U istraivanju je sudjelovalo ukupno 704 sudionika mukog spola. Svrstani su u tri skupine: 1. Polaznici srednjih strunih kola u Hrvatskoj, u dobi 14-20 godina (prosjena dob je 16,76), koji nisu evidentirani kao poinitelji kaznenih djela i nisu im izreene mjere (u daljnjem tekstu maloljetnici koji nisu poinili kazneno djelo). Ova skupina ukljuuje ukupno 432 sudionika. Sudionici su ispitani grupno u kolskim razredima, u okviru jednog kolskog sata. 2. Maloljetnici u dobi 14-21 godinu (prosjena dob je 17,82) kojima je zbog poinjenog kaznenog djela.


45

primijenjeno neko od naela oportuniteta (bezuvjetni oportunitet l. 63, uvjetovani oportunitet l. 64 ili oportunitet radi izvrenja mjere u tijeku l. 65, te im je izreena neka od posebnih obveza: upuivanje u savjetovalite za prevenciju ovisnosti, upuivanje u savjetovalite pri Centru za socijalnu skrb, humanitarni rad, nadoknada tete ili novana kazna i izvansudska nagodba (89 sudionika) ili im je izreena izvanzavodska odgojna mjera upuivanja u savjetovalite za prevenciju ovisnosti grada Zagreba, upuivanja u savjetovalite pri Centru za socijalnu skrb, humanitarnog rada, pojaane brige i nadzora, pojaane brige i nadzora uz humanitarni rad, pojaane brige i nadzora uz dnevni boravak u Centru za odgoj, sudskog ukora i uvjetne kazne zatvora (57 sudionika) (u daljnjem tekstu maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama).

tako Cronbach alpha koeficijenti pouzdanosti due i krae verzije kreu u vrijednostima od .77 do .79 (Lackovi-Grgin, 1994). Nai rezultati pokazuju da na uzorku u ovom istraivanju Cronbach alpha koeficijent pouzdanosti iznosi .85. Offerov revidirani upitnik samopoimanja (Offers Self-Image Questionnaire Revised OSIQ, revised) Primijenjen je Revidirani Offerov upitnik samopoimanja iz 1992., jednostavniji i unaprijeen, koji se sastoji od 129 estica koje mjere samopoimanje u dvanaest podruja koje Offer smatra znaajnima za psiholoko prilagoavanje adolescenata. Na osnovi povratne informacije iz preliminarne primjene cijelog upitnika, iz upitnika su iskljuene estice koje se odnose na spolno samopoimanje, pa se upitnik za potrebe ovog istraivanja sastojao od 119 estica. Skale su grupirane u est aspekata samopoimanja (Offer, Ostrov i Howard, 1982, prema Offer i sur., 1992): psiholoko samopoimanje (osjeaji, elje i fantazije), socijalno samopoimanje (percepcija adolescentovih odnosa s drugima i percepcija morala, te obrazovni i profesionalni ciljevi), obiteljsko samopoimanje (stavovi prema obitelji), samopoimanje suoavanja (percepcija vlastitih mogunosti suoavanja s tekoama koje se susreu u ivotu), samopoimanje psihopatologije (percepcija prisutnosti psihopatolokog u svom funkcioniranju) i idealizam (mjera adolescentovih ideala i njegove volje da pomogne drugima). Psiholoko samopoimanje odreuju rezultati na tri skale: skali kontrole, skali emocionalnog raspoloenja i skali tjelesnog samopoimanja. Socijalno samopoimanje odreuju rezultati na skali socijalnih odnosa, skali morala i skali obrazovno-profesionalnih (radnih) ciljeva. Samopoimanje suoavanja odreeno je rezultatima na dvije skale: skali suoavanja s vanjskim svijetom i skali mjerenja snage ega. Obiteljsko samopoimanje, samopoimanje psihopatologije i idealizma mjere po jedna skala. Skala idealizma je najkraa i ograniene pouzdanosti pa nije ukljuena u izraun ukupnog rezultata samopoimanja. U svih jedanaest skala polovica estica je formulirano pozitivno, a polovica negativno, ali smo mi rekodirali estice u negativnom smjeru. Zadatak je sudionika da na skali od est stupnjeva zaokrui jedan od predloenih odgovora uz svaku tvrdnju, a odgovori se kreu od uope me ne opisuje do opisuje me vrlo dobro. Samopoimanje se mjeri tako da se izrauna ukupni rezultat koji sadrava bodove 10 najvanijih skala (bez skale spolnog samopoimanja i

Radi se o prigodnom uzorku od ukupno 146 sudionika. Dio sudionika ispitan je u Dravnom odvjetnitvu u Zagrebu, dio u Savjetovalitu za prevenciju ovisnosti grada Zagreba, a dio u Centrima za socijalnu skrb. 3. Maloljetnici u dobi 14-20 godina (prosjena dob je 16,86) koji su smjeteni u ustanovu (Dom za odgoj djece i mladei u Osijeku, Dom za odgoj djece i mladei u Karlovcu, Dom za odgoj djece i mladei u Splitu, Odgojni dom u Ivancu - Pahinsko i Odgojni dom u Malom Loinju) nakon provedenog sudskog postupka zbog poinjenog kaznenog djela (84 sudionika) ili temeljem rjeenja Centra za socijalnu skrb zbog poremeaja u ponaanju (42 sudionika) (u daljnjem tekstu maloljetnici smjeteni u ustanovu). Ukupno je bilo 126 sudionika, a ispitani su u manjim skupinama u ustanovama gdje borave. Mjerni instrumenti Coopersmithov upitnik samopotovanja (SEI) U istraivanju je koritena skraena verzija upitnika koja se sastoji od 25 tvrdnji uz koje sudionici trebaju zaokruiti jedan od ponuenih odgovora T (tono) ili N (netono). Totalni raspon je od 0 do 25 bodova. Ukupni rezultat je zbroj svih pozitivnih odgovora i to je on vei to je samopotovanje vee. Skraivanje nije utjecalo na pouzdanost skale, pa se

46


skale idealizma). Totalni raspon je 113 - 678 bodova (jer se u izraun ukupnog rezultata ne ukljuuje skala idealizma koja se sastoji od 6 estica). Rezultati se interpretiraju po skalama i to tako da manji broj bodova oznaava bolje adolescentovo funkcioniranje u nekom podruju. Mi smo rezultate podijelili po skalama i subskalama s brojem estica na pojedinoj skali i dobili prosjene rezultate koji se mogu kretati od vrijednosti 1 do vrijednosti 6, pri emu nie vrijednosti oznaavaju bolje funkcioniranje/samopoimanje u odreenom podruju. Pouzdanost i valjanost OSIQ provjeravana je na nekoliko uzoraka amerikih adolescenata. Utvreno je da se vrijednosti Cronbach alpha na pojedinim skalama primijenjenima na mlaim adolescentima kreu u iznosima od .38 do .87. Na starijim adolescentima te se vrijednosti kreu od .48 do .88. Openito bi se moglo rei da OSIQ neto pouzdanije mjeri sliku o sebi kod starijih adolescenata. Na naem uzorku Cronbach alpha koeficijent pouzdanosti za cijeli upitnik iznosi .94. Upitnik za ispitivanje doivljaja neformalne stigmatizacije maloljetnih poinitelja kaznenih djela UNS-D (2006) Za ispitivanje doivljaja neformalne stigmatizacije koriten je Upitnik UNS-D (autorice su Majdak i Kamenov, 2006). Radi se o skali Likertovog tipa od ukupno 30 tvrdnji kojima se ispituje doivljaj stigmatizacije na 4 faktora: F1 - Strah i negativna oekivanja od strane drugih (strah prijatelja, negativan odnos susjeda, roditelja prijatelja i vrnjaka te ljudi iz kvarta) - 9 estica F2 - Poniavanje i odbacivanje od okoline (izbjegavanje od strane prijatelja i vrnjaka, zgraanje, nazivanje pogrdnim imenima, izbjegavanje od strane uenika iz razreda, nazivanje pogrdnim imenima od strane susjeda i zabranjivanje svojoj djeci da se drue s njima, openito poniavajui odnos ljudi iz okoline) - 11 estica F3 - Negativna percepcija od strane nastavnika (lo odnos nastavnika prema njima, ne pruanje potrebne pomoi i prianje runo o njima) - 4 estice F4 - Negativna percepcija od strane roditelja i roaka (nazivanje runim imenima od strane roditelja, odbacivanje od strane roditelja i roaka) - 6 estica Ukupni rezultat moe se kretati od 30 do 150, odnosno mi smo rezultat podijelili s brojem estica i dobili prosjeni rezultat koji se moe kretati od vri-

jednosti 1 do vrijednosti 5, pri emu nie vrijednosti oznaavaju manje doivljaja neformalne stigmatizacije (isto smo uinili i po dimenzijama upitnika). Cronbachov Alpha koeficijent za ukupni upitnik je .94 to izraava visoku unutarnju konzistentnost skale. Za svaki faktor pojedinano Alpha iznosi .83 za F1, za F2 .87, za F3 .88, a za F4 .76. Analiza podataka U obradi podataka koriten je t-test za nezavisne uzorke pri utvrivanju razlike izmeu dvije skupine sudionika po faktorima na Upitniku neformalne stigmatizacije, analiza varijance i post-hoc Scheffeov test, Kruskal-Wallisov i rang-test, te korelacijska analiza za utvrivanje povezanosti doivljaja neformalne stigmatizacije sa slikom o sebi. 4. REZULTATI I RASPRAVA Doivljaj stigmatiziranosti maloljetnika prema kojima je primjenjeno naelo oportuniteta, maloljetnika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama i maloljetnika smjetenih u ustanovu U Tablici 1 prikazani su rezultati usporedbe maloljetnika prema kojima je primjenjeno naelo oportuniteta, maloljetnika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama i maloljetnika smjetenih u ustanovu prema ukupnom rezultatu na Upitniku neformalne stigmatizacije. Vidljivo je da maloljetnici koji su smjeteni u ustanovu statistiki znaajno vie nego ostali doivljavaju neformalnu stigmatizaciju. Maloljetni poinitelji kaznenih djela prema kojima je primijenjeno naelo oportuniteta, bez obzira to su manje formalno stigmatizirani jer nisu bili u sudskom postupku, ne pokazuju manje iskustvo i doivljaj stigmatiziranosti u odnosu na maloljetnike s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama. Takav nalaz opravdao je odluku da se u daljnjim istraivakim postupcima u ovom radu maloljetnici s primjenjenim naelom oportuniteta i maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama promatraju kao jedna skupina (maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama). S obzirom da se kod jae formalne stigmatizacije, tj. izdvajanja iz obitelji i okoline i smjetanja u ustanovu radi zapravo o institucionalizaciji, dobivene rezultate valja promatrati i na nain da izdvajanje maloljetnika i smjetanje u instituciju s drugim delinkventnim maloljetnicima znai i veu neformalnu stigmatizaciju.


47

Tablica 1. Usporedba maloljetnika s primijenjenim naelom oportuniteta, s izreenim izvanzavodskim mjerama i maloljetnika smjetenih u ustanovu na ukupnom rezultatu na Upitniku neformalne stigmatizacijeGrupa B1 B2 C Maloljetnici s primijenjenim naelom oportuniteta Maloljetnici s izvanzavodskim mjerama Maloljetnici smjeteni u ustanovu Ukupno N 83 63 126 272 M 39,70 39,90 57,70 48,10 SD 14,20 11,40 23,60 20,70 Min 30,00 30,00 30,00 30,00 Max 119,00 82,00 124,00 124,00 ANOVA: F= 30,95 p

Documents

Stigmatizacija