30
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA MENADŽMENT FISKALNIH FINANSIJA Tema: Strane direktne investicije

Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETAMENADŽMENT FISKALNIH FINANSIJA

Tema: Strane direktne investicije

Page 2: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

UVOD

Strane investicije, odnosno strana ulaganja u uslovima globalizacije i izraženih integracionih procesa na svetskom nivou od velikog su značaja zaprivredni razvoj svake zemlje.

Strane investicije su prevashodno ekonomski fenomen, zasnovan na pretpostavci da globalna alokacija proizvodnih sredstava omogućava njihovo optimalno korišćenje, čime se u krajnjem doprinosi opštem ekonomskom rastu. Međutim, pored ekonomskog dejstva stranog kapitala, strane investicije nose sa sobom i različite socijalne, političke i tehnološke uticaje. Prisustvo i intenzitet određenih efekata stranih investicija zavisi od vrste stranih ulaganja, kao i otvorenosti država uvoznica kapitala za prijem inostranog kapitala.

Prednosti privlačenja stranih direktnih investicija su od visokog značaja, posebno kada se radi o zemljama u razvoju koje karakteriše hroničan nedostatak investicionog kapitala neophodnog za finansiranje razvojnih projekata. Te prednosti se pre svega odnose na finansiranja kapitalnih investicija, transfer novih tehnologija, potencijalne pozitivne efekte na platni i trgovinski bilans, kao i pozitivne fiskalne efekte zbog potencijalnog povećanja prikupljanja direktnih i indirektnih poreza. Strane investicije, takođe, promovišu osnovne ekonomske ciljeve: stabilnost, razvoj i razmenu znanja.

Strane direktne investicije (SDI) su jedan od najvažnijih instrumenata posredstvom kojih jedna nacionalna ekonomija podstiče proizvodnju, uvoz know how-a, rast zaposlenosti, razvoj infrastrukture, smanjenje siromaštva, itd. Benefiti koji se ostvaruju prilivom SDI, stvorili su oštru konkurenciju na globalnom tržištu slobodnog kapitala, a sve u cilju privlačenja što obimnijih i raznovrsnijih SDI. Opšti trend na svetskom tržištu SDI je brisanje geografskih granica između zemalja u razvoju i razvijenih zemalja: zemlje u razvoju u protekle tri godine, osim što predstavljaju rastuće tržište SDI, ujedno teže privlačenju kapitalno intezivnih investicija, kao i investicija u istraživanje i razvoj

Strane direktne investicije predstavljaju jedan od osnovnih modela kretanja kapitala u svetu i, uz trgovinu, jedan od pokretačkih motora globalizacije svetske privredeu drugoj polovini dvadesetog veka, sa jasnom tendencijom da se takav trend nastavi i unovom mileniumu. SDI predstavljaju model pomoću kojeg kompanije razmeštaju svoje proizvodne procese širom sveta, kako bi pod što povoljnijim uslovima došle do potrebnih sirovina, radne snage i energije, s jedne strane, i najprofitabilnijeg iskorišćenja tehnologije i iskustava koje poseduju u poslovanju, s druge strane.

U ovom radu detaljno su prikazana strukturna kretanja stranih direktnih investicija u prethodnom periodu, sa posebnim osvrtom na Srbiju i zemlje centralne i istočne Evrope. Takođe, prezentovane su vrste i oblici stranih direktnih investicija, kao i njihove opšte karakteristike kako bismo što bolje približili pojam i značaj stranih direktnih investicija za savremenu ekonomiju.

2

Page 3: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA

U današnjoj svetskoj ekonomiji, strane direktne investicije predstavljaju najbrži način razvoja jedne zemlje i regiona i, kao takve, dobrodošle su i u najrazvijenijim zemljama sveta.

Strane direktne investicije, označavaju ulaganje kapitala od strane investitora, rezidenta jedne zemlje u rezidenta (preduzeće) druge zemlje, kojim se uspostavlja dugoročna saradnja radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva. Pri tome, strani investitor ima kontrolu, odnosno odlučujući uticaj na upravljanje preduzećem u koje je uložio kapital. Ostvarivanje kontrole je značajno zbog mogućnosti odlučujućeg uticaja na poslovanje preduzeća i na smanjenje rizika, jer su strane direktne investicije najrizičniji oblik investiranja kapitala. 1

Da bi jedna zemlja uspela da privuče strani kapital mora prethodno stvoriti povoljnu investicionu klimu. Investiciona klima postoji ako: vladaju stabilni uslovi privređivanja, tj. ako je moguće predviđati sa velikim stepenom izvesnosti, postoji politička i socijalna stabilnost, vlada ima pozitivne stavove prema inostranim investicijama, postoji povoljan spoljno trgovinski, carinski i devizni tretman zajedničkih ulaganja i ako je omogućena oplodnja uloženih sredstava i dobiti, razvijena infrastruktura uključujući komunikacije i energetiku, postoji raspoloživa radna snaga, pouzdana, obučena a ujedno i da je omogućen pristup sirovinama i drugim domaćim izvorima snabdevanja, postoji razumevanje za interese inostranog ulagača u pogledu podizanja projektovane rentabilnosti i razumnog profita 2.

S druge strane, direktne investicije, kao oblik ulaganja stranog kapitala, omogućavaju investitoru da stekne pravo svojine, kontrole i upravljanja po osnovu uloženog kapitala. Velike, ali i manje kompanije, trude se da se pojave na što više različitih svetskih tržišta, što se najlakše postiže približavanjem proizvodnih kapaciteta željenim lokacijama. Osim osvajanja novih tržišta, investiranje u druge zemlje takođe može da znači brže i povoljnije snabdevanje sirovinama, električnom energijom, jednostavniji transport, ili pristup slobodnim ekonomskim zonama. Strane direktne investicije u savremenoj razvojnoj etapi, preuzimaju funkciju ključnog razvojnog faktora svetske privrede i uz trgovinu postaju osnovni mehanizam globalizacije svetske privrede, odnosno globalizacije poslovanja preduzeća. Uslovi rastuće integracije i međuzavisnosti, uz sve oštrije kriterijume konkurentnosti tražili su od preduzeća da nađu efikasne kanale, koji će im obezbediti pristup tržištima (kako inputa tako autputa). Strane direktne investicije su u tom kontekstu pružile idealno rešenje 3.

Putem direktnih investicija u inostranstvu, preduzeća razmeštaju svoje proizvodne sisteme i ostale poslovne funkcije u globalnim razmerama, nastojeći da obezbede najpovoljnije snabdevanje sa jedne strane (sirovinama, energijom i radnom snagom), a sa druge strane najprofitabilniji plasman svojih proizvoda/usluga uz prisustvo na svim važnijim tržištima. Najznačajniji deo u kompleksnom investicionom paketu, svakako predstavljaju determinante kretanja stranih direktnih investicija. One su brojne kako u zemlji investitoru, tako i u zemlji domaćinu i bitno opredeljuju motivacione faktore i ponašanja investitora odnosno tzv. push stranu. Isto tako, zemlje primaoci stranih direktnih investicija mogu pravilno postaviti svoju investicionu politiku i time opredeliti privlačnost domaćih lokacija (push strana) samo ako im je poznat sistem motivacije subjekata koji vrše strana ulaganja, odnosno ukoliko su poznate determinante koje određuju tokove SDI u svetu.

Prema nekim teoretičarima pod direktnim stranim ulaganjima podrazumeva se takav vid ulaganja kod kojeg strani investitor poseduje 10% ili više običnih akcija sa pravom glasa, dok drugi 1 Ćirović, M., SDI: Strana ulaganja – poslovno – analitički pristup, str. 18, Univerzitet BK, Beograd, 2000, str. 282 Vidas-Bubanja, М., Metode i determinante stranih direktnih investicija, Institut ekonomskih nauka, Beograd, 2008., str. 983 Vidas-Bubanja, М., Metode i determinante stranih direktnih investicija, Institut ekonomskih nauka, Beograd, 2008., str. 122

3

Page 4: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

misle da treba nešto više od 50% glasova. U slučaju direktnog ulaganja strani investitor može samostalno voditi posao, tj. vlasništvo stranih preduzeća je mnogo vidljivije i fizički i politički. Glavna odlika direktnih investicija je da investitor zadržava kontrolu nad investiranim kapitalom.Strana direktna ulaganja predstavljaju ključnu kariku proizvodne funkcije preduzeća.

Kako se strane direktne investicije vrše uglavnom preko sistema transnacionalnih korporacija, to su one postale najznačajniji fenomen savremene svetske privrede. Danas je očigledno da je uloga transnacionalnih korporacija u procesu globalizacije, koji se odvija u svetskoj privredi od presudnog značaja

Direktne investicije sa sobom nose elemenat inostrane kontrole nad domaćim izvorima. Strane direktne investicije mogu ubrzati privredni rast ne samo kao dodatak domaćoj štednji, već i zbog toga što obezbeđuju pristup novoj tehnologiji. Strane direktne investicije mogu imati za rezultat direktan uvoz naprednije tehnologije, ali i transfer upravljačkih i proizvodno usmerenih znanja. Sem toga, strane direktne investicije mogu da generišu pozitivne eksternalije na domaća preduzeća, u smislu da su ona u mogućnosti da steknu nova znanja pomoću kojih isporučuju inpute inostranim firmama ili dok konkurišu za potrošače. To takođe može stimulisati dodatne domaće investicije.

Zlatno pravilo za privlačenje novih stranih direktnih investicija je transparentnost. Vitalna uloga transparentnosti za strane direktne investicije potiče iz nekoliko razloga. Prvi je da netransparentnost nameće dodatne troškove za poslovanje. To se odnosi na prikupljanje nedostajućih informacija, ali i na korupciju, koja može biti veoma skupa za preduzeća.

2. VRSTE STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA

Osnovni vidovi stranih ulaganja su 4:

- strane direktne investicije (foreign direct investments – FDI),- različiti oblici zajedničkih ulaganja (joint ventures),- portfolio investicije,- ulaganje sredstava u vezi sa privatizacijom (nova ulaganja i preuzimanje vlasništva nad preduzećima)- razmena spoljnog duga za ulog (debt equality swaps),- koncesije.

Podela stranih direktnih investicija može biti izvršena prema nekoliko kriterijuma. Jedan od njih može biti podela na osnovne i posebne oblike. Po ovom kriterijumu, pod osnovnim oblicima stranih direktnih investicija podrazumevaju se 5:

• osnivanje preduzeća – (podrazumeva izgradnju proizvodnih kapaciteta od strane investitora; najčešći termin za ovu vrstu investicije je grinfild);• sticanje većinskog udela u vlasništvu već postojećeg preduzeća (kupovina kompanije kroz privatizaciju, kupovina akcija ili direktna kupovina vlasničkog udela – akvizicija).

4 Ćirović, M., SDI: Strana ulaganja – poslovno – analitički pristup, str. 153, Univerzitet BK, Beograd, 2000 5 Zakon o stranim ulaganjima, (Sl. List SRJ, br. 3\2002 I 5\2003)

4

Page 5: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Posebnim oblicima stranih direktnih investicija smatraju se 6:

• koncesija (kupovina na određeni vremenski rok prava na korišćenje prirodnog bogatstva ili dobra u opštoj upotrebi radi obavljanja delatnosti od opšteg interesa);• B.O.T. (Build Operate Transfer) poslovi (odobrenje stranom ulagaču da izgradi i koristi određeni objekat, postrojenje ili pogon, kao i objekte infrastrukture i komunikacija, uz obavezu prenošenja vlasništva nadržavu po isteku ugovora).

Jedna od klasifikacija stranih direktnih investicija, koja potiče od Svetske banke, jeste podela prema motivima za investiranje. Ova podela može biti veoma korisna, jer se na ovaj način mogu jednostavno odrediti ciljne grupe investitora. Prema ovoj podeli, postoje:-investicije koje traže resurse:-investicije koje traže prirodne resurse kao što su rude, sirovine ili poljoprivredniproizvodi;-investicije koje traže jeftiniju ili specijalizovanu radnu snagu;-investicije koje traže tržište:-investicije koje dolaze na tržišta odakle je uvoz određenih proizvoda visok;-investicije koje prate kretanje svojih kupaca – velikih kompanija;-investicije koje prate određene trendove na tržištu i angažuju lokalne dobavljače;-investicije koje traže povećanje produktivnosti proizvodnje, -investicije koje traže već postojeće kapacitete kako bi zadržale i promovisale dugoročne ciljeve svoje kompanije (one su okrenute, pre svega, privatizaciji i akviziciji, jer kupovinom postojećih kompanija zadržavaju proizvodni program i postojeće tržište).

Podela stranih direktnih investicija može se izvršiti i na druge načine. Ipak, važno je razumeti da svaka kompanija ima različite razloge za donošenje odluke o tome gde će i kako investirati. Da li će jedna strana kompanija odlučiti da uloži kapital u jednu zemlju zavisi od mnogo činilaca, a pre svega, od procene profita koji može ostvariti, dugoročnosti poslovanja, ali i od spremnosti zemlje domaćina da prihvati, ubrza i olakša poslovanje. Samim tim, na svakoj državi je da stvori dobru investicionu klimu, odnosno jasan i stabilan okvir za poslovanje kako bi privukla najbolje svetske kompanije 7.

Dva osnovna načina ulaska stranih investicija kroz proces privatizacije su strateške i finansijske investicije. Pod strateškim investicijama podrazumevaju se one koje dolaze iz iste delatnosti kao i preduzeće koje se privatizuje, sa osnovnim motivom unapređenja poslovanja matične kompanije, a finansijske investicije su one koje kupuju akcije preduzeća sa ciljem ubiranja prinosa, bilo u formi dividende ili kapitalne dobiti. Na osnovu dosadašnjeg iskustva sa stranim investicijama dolazi se do zaključka da bez obzira na delatnost kojom se bavi uspešno preduzeće bolje je da sarađuje sa finansijskim nego sa strateškim investitorima, dok kod manje uspešnih preduzeća bolje je da sarađuju sa strateškim investitorima.

6 Zakon o stranim ulaganjima, (Sl. List SRJ, br. 3\2002 I 5\2003)7 Dimitrijević, M., Strane direktne investicije, SIEPA, Beograd, 2000., str. 33

5

Page 6: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Strana direktna ulaganja mogu se ostvariti u različitim oblicima i realizovati na različite načine i to kroz:

- osnivanje novog preduzeća (greenfield investicije) u potpunom vlasništvu stranca ilikroz zajednička ulaganja (joint venture);

- preuzimanje postojećih preduzeća u drugoj državi putem kupovine, dokapitalizacijeili konverzijom kredita u vlasništvo - swop aranžman (tzv. prekogranične akvizicije);

- fuzija - spajanje kompanija (prekogranični merdžeri);- kombinaciju greenfield investicije i akvizicije (brownfield investicije) ;- zajednička ulaganja bez prava vlasništva (tzv. ugovorna ulaganja) i- investiranje u obliku koncesija, B.O.T. sistema i time sharing-a.

Greenfield investicije označavaju investiranje u novi proizvodni pogon na inostranom tržištu u potpunom ili delimičnom vlasništvu stranca. Najčešće su ove investicije motivisane osvajanjem tržišta, a u krajnjoj liniji uvećanjem profita. Ponekad su mogućnosti za povoljnom "lokalnom“ kupovinom nedostupne, pa se mora ići sa izgradnjom nove fabrike (greenfield invest.). Pored dobrih strana, opredelenje u korist izgradnje nove fabrike može stvoriti problem dobijanjem potrebnih dozvola, finansiranjem i zapošljavanjem lokalnog personala.Ovakva vrsta ulaganja je veoma skupa ali matičnoj kompaniji donosi nekoliko prednosti. Pre svega, kompanija ima potpunu kontrolu nad novim poslom koji započinje. Zatim, omogućen je pristup resursima koji inače nisu raspoloživi. Strategija izgradnje novih pogona, kao oblik SDI, se koristi kada se ulazi na novo tržište na kojem se dati proizvod ili usluga još ne proizvodi i kada ne postoji rizik od predimenzioniranjakapaciteta. Za zemlju domaćina, kao najznačajniji efekat, greenfield investicija obezbeduje nova radna mesta, a nije zanemarljiv ni dolazak nove tehnologije, novi načini poslovanja, povećanje konkurencije, što ima za posledicu pritisak na domaću privredu da poveća produktivnost i efikasnost

Akvizicije predstavljaju apsorpciju druge kompanije putem kupovine, dokapitalizacije ili pretvaranja kreditnih potraživanja u akcije ili uloge. Akvizicija može da znači preuzimanje većinskog paketa glasačkog potencijala ili kupovinu manjinskog dela kompanije uz potpuna upravljačka prava. Strana kompanija kupovinom domaćeg preduzeća dobija brojne povoljnosti:

- već postojeći proizvodni kapaciteti,- uhodani sistemi distribucije,- povoljna tržišna pozicija,- kvalifikovani zaposleni i stručnjaci koji poznaju lokalne prilike itd.

Merger predstavlja spajanje dva partnera približno jednake snage. Mogu biti horizontalni, kada se povezuju dve kompanije iz istog sektora, i vertikalni kada se povezuju kompanije iz različitih tehnoloških faza proizvodnog procesa. Najčešće obe kompanije ostaju u novom nazivu preduzeća, a ređe se usvaja neko treće ime. Zato se spajanja najčešće i tretiraju kao većinske kupovine (majority aquisition), jer ima mnogo graničnih slučajeva kada se ne zna da li je reč o prostom preuzimanju ili stvarnoj fuziji. Spajanje je obično specijalni slučaj, kada obe kompanije žele da se udruže i čine to pod približno jednakim uslovima. Postoje horizontalna spajanja kompanija, kada se povezuju kompanije iz istog sektora, i vertikalna spajanja, kada se povezuju kompanije iz različitih tehnoloških faza proizvodnog procesa, obezbeđujući monopolsku poziciju

6

Page 7: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

tako kreiranom subjektu,koji ostvaruje značajne troškovne prednosti (nabavlja inpute po znatno nižim cenama).

Brownfield investicije predstavljaju hibridni model koji kombinuje greenfield investicije i akviziciju. Formalno se radi o akvizicijama, ali suštinski one više liče na greenfiled investicije jer investitor skoro u potpunosti zamenjuje proizvodne pogone, opremu i proizvodnu liniju putem novih investicija.

Ugovorna ulaganja stranog kapitala (Contractual joint venture) karakteristična su po tome što strani investitor, slično kao i kod kreditnih ulaganja, njima ne stiče svojinska prava nad akcijama, odnosno udelima kapitala u kompaniji u koje je izvršio ulaganje. U pitanju je zajednički poduhvat koji ostvaruje strano sa domaćim preduzećem, a u kojem se investira strani kapital u nekorporativnom obliku. Strani partner učestvuje u dobiti i snošenju rizika, srazmerno ugovoru, a bez bilo kakvih vlasničkih prava. Zajednička ulaganja imaju drugu tradiciju i u zemljama u tranziciji, pripadaju obliku stranih investicija gde je zajedničko ulaganje sa domaćim preduzećima u zemlji domaćina.

3. OSNOVNI OBLICI STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA

Tri osnovna oblika stranih direktnih investicija su:- Horizontalne- Vertikalne i- Konglomeratske strane direktne investicije.

Tim oblicima investicija odgovaraju i posebni tipovi TNK (transnacionalne kompanije), koje su i nosioci tih investicija.

Horizontalne SDI i horizontalno integrisane TNK

Horizontalne SDI nastaju kada kompanija locira proizvodnju istog proizvoda ili grupa povezanih proizvoda u više pogona u različitim zemljama. Postoje tri osnovna metoda kako ti novi pogoni mogu nastati: osnivanjem sasvim novog pogona (greenfield doperacija), kupovinom kontrolnog paketa akcija (aquisition) strane firme koja proizvodi isti proizvod, ili spajanjem (merger) sa stranom kompanijom u istoj proizvodnoj grupaciji.

U slučaju horizontalno integrisanih SDI, struktura vlasništva je osnovni izvor njihovih prednosti. Moguće je da TNK poseduje marku (brand) ili tehnologiju proizvodnje koja nije na raspolaganju njenim lokalnim konkurentima. Pošto je ovaj vid vlasničke aktive po pravilu rezultat fiksnih troškova kao što su ulaganja u istraživanje i razvoj (research and development R&D), javlja se povezanost sa velikom ekonomijom obima proizvodnje. Zbog toga je preduzeće koje investira podstaknuto da raspodeli ove fiksne troškove na što više različitih tržišta. U nekim slučajevima to se postiže izvozom, posebno industrijskih proizvoda. U ostalim slučajevima transportni troškovi trgovine mogu predstavljati ozbiljnu prepreku, na primer u slučaju usluga. Dakle, ukoliko je veća ekonomija obima u domaćoj proizvodnji, utoliko je snažnija motivacija da se proizvodi na jednom mestu i izvozi u ostatak sveta. Ukoliko je veća ekonomija obima proizvodnje koja potiče od

7

Page 8: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

vlasničke aktive ( kao što je marka proizvoda), utoliko je veći podsticaj da se duplira proizvodnja zbog pristupa tržištu.

Prednosti jedinstvenog vlasništva i kontrole nad različitim fabrikama u raznim zemljama koje proizvode isti proizvod vezuju se za sledece pretpostavke:

- firma poseduje jedinstvena, specifična znanja, tzv. Neopipljivu (nematerijalna) aktivu (intangible assets) u formi tehnoloških znanja (kako jeftinije i bolje proizvesti isti proizvod u obliku patenta), ili u formimarketinških sposobnosti (kako diferencirati isti proizvod da bi postaoprihvatljiviji za kupca u obliku trgovinskog znaka ili zaštitnog imena);

- imperfektnost tržišta uslovljava da se plasman takvih znanja uz najvišurentu može ostvariti njihovom internalizacijom. Odnosno, mnoga specifična znanja se ne mogu odvojiti od firme koja ih poseduje, pa se tako njima i nemaže trgovati na klasičan tržišni način;

- idealnu soluciju za to pruža horizontalna TNK, gde bi se razmena tihznanja obavljala između različitih afilijacija iste korporacije.

Vertikalne SDI i vertikalno integrisane TNK

Vertikalne SDI nastaju kada kompanija pojedine operacije u lancu proizvodnje imarketinga jednog proizvoda locira po pogonima u različitim zemljama. Kao i kod horizontalnih investicija, i kod veritkalnih pogoni mogu nastati na jedan od tri navedena načina (novi pogon, kupovina ili spajanje). U zavisnosti od toga koju fazu proizvodnje investicija pokriva, vertikalneinvesticije se mogu podeliti na: vertikalne investicije «unapred» (forwards vertical investment) i vertikalne investicije «unazad» (backwords vertical investment). Naftne kompanije (Luk oil) su dobar primer za to objašnjenje s obzirom na to da imaju investicije u svakoj fazi proizvodnje - od ekstrakcije, preko transporta i prerade, do distribucije. Ako investicija ide ka «ranijoj» fazi proizvodnje ili prerade, dobija tretman investicije unazad (investicija u eksploataciju nafte). Ako je investicija usmerena na distribuciju prerađenih proizvoda, ima status vertikalne investicije «unapred» (kupovina Beopetrola).

Osim navedenog primera iz naftne industrije gde je raspoloživost resursa ograničena na pojedine zemlje i zahteva investiranje radi smanjenja troškova inputa približavanjem samom prirodnom resursu, moguće je da se vertikalne investicije ostvare fizičkim razdvajanjem pojedinih faza u procesu proizvodnje i lociranjem radno intezivnih faza u zemljama sa jeftinom radnom snagoma tehnološki intezivnih faza u razvijenim zemljama gde postoji potrebna tehnologijai visoko kvalifikovana radna snaga. Lopte za svetsko prvenstvo u fudbalu koje je održano u Japanu i Koreji ručno su šivene u Maroku, dok je proizvodnja i lepljenje slojeva materijala za lopte, kao i njegovo sečenje, obavljeno u Francuskoj.

Prednosti vertikalnih SDI su:- Nesposobnost regularnih tržišnih transakcija da zadovolje sve zahteve irigidnost jednog proizvodnog procesa, kao što su: obezbeđenje osnovnih inputa je važno za kontinuiranu proizvodnju, učemu regularno tržište može da zakaže; ako je poluproizvod kvarljiva roba, stokiranje nije moguće pa jevertikalna integracija najprihvatljivija varijanta; proizvođač finalnog proizvoda je siguran u kvalitet poluproizvoda; - Vertikalna integracija omogućava fleksibilnost koju diktira promenaponude i tražnje u prostoru i vremenu;- Vertikalna integracija sprečava poremećaj cena poluproizvoda koji možeizazvati postojanje monopola;

8

Page 9: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

- Formiranje «transfernih cena» i manipulacija njima donosi prednostivertikalnim TNK (transferne cene između matične kompanije i afilijacija će biti veće ako su porezi u zemlji u kojoj se nalazi afilijacija veći).

Postoje nedostaci koji su posledica vertikalnih SDI:- Problemi upravljačke i menadžerske koordinacije aktivnosti različi tihfaza proizvodnje lociranih u različitim zemljama;- Nije lako obezbediti da sve faze u lancu rade optimalnim kapacitetom.Rešenje se traži u plasiranju dela poluproizvoda na tržište, a deo se koristiinterno;- Problemi lociranja afilijacije u politički nestabilnim zemljama.

Konglomeratske SDI i diverzifikovane TNK

Konglomeratske investicije nastaju kada kompanija širi svoju dotadašnju delatnosti osvaja proizvodnju različitih proizvoda lociranu u pogonima različitih zemalja. Konglomeratske TNK obično nastaju kupovinom kontrolnog paketa akcija strane kompanije, ili spajanjem sa stranom kompanijom drugačijeg tipa proizvodnje. One retko nastaju u vidu greenfield investicija jer maticna kompanija obično nema potrebna znanja i stručnost za osvajanje i proizvodnju novih i različitih proizvoda. Konglomeratske SDI su najređi tip investicija, a njihovo nastajanje se objašnjava željom da se diverzifikacijom obezbedi minimiziranje rizika. Pad tražnje za jednim proizvodom nadoknađuje se rastom tražnje za drugim, diverzifikovanim proizvodom. Primer savremenih konglomeratskih SDI je najčešći u finansijskom sektoru, gde dolazi do spajanja finansijskih kompanija različitog profila (banke, osiguravajuća društva, zajednički fondovi). Avgusta 1997. najveca švajcarska banka Credit Suisse, najavila je spajanje sa drugom po veličini osiguravajućom kompanijom Winterthur. Razlog spajanja, kako su oba partnera navela, jeste nada u razvoj novog posla, tzv. banka-osiguranje (bancassurance), tj. prodaja osiguranja preko ogranaka banke širom Švajcarske.

4. PREDNOSTI I NEDOSTACI STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA

Iskustva velikog broja zemalja su pokazala da su direktne strane investicije povoljniji kanal priliva neophodne strane akumulacije u odnosu na uzimanje klasičnih kredita na međunarodnom finansijskom tržištu. Kad se analizira stanje platnih bilansa i stope rasta, vidi se ona grupa zemalja koja se više oslanjala na direktne strane investicije brže razvijala.

Gledano sa makro aspekta prednosti stranih direktnih investicija ogledaju se usljedećem: poboljšava se trgovanski i platni bilans zemlje, dolazi do bržeg i efikasnijeg uklapanja domaće privrede na svetskom tržištu, poboljšava sesnabdevenost domaćeg tržišta, povećava se broj novih radnih mesta itd. Na mikro planu, domaće firme imaju sljedeće koristi: brže i jeftinije dolaze do savremenije tehnologije, uvode savremeniju organizaciju rada, stiču savremenija znanja iz oblasti obrade tržišta itd. U potencijalnu zemlju domaćina direktne investicije donose integrisani paket materijalnih i nematerijalnih resursa (kapital, tehnologija, menadžment, marketing, organizaciona znanja, obuka radne snage i sl.) koji služi kao alternativa migraciji radne snage i kao stimulans privrednom razvoju.

Investicioni paket, s jedne strane, dopunjava raspoložive domaće faktore proizvodnje i kreira uslove za novu zaposlenost i rad, a sa druge strane, stimuliše rast zemlje domaćina preko privrede i otvaranja puteva domaćim proizvođačima prema svetskom tržištu. Otvaranjem filijala u zemlji domaćinu TNK unose savremenu tehnologiju i druga potrebna znanja. One osposobljavaju

9

Page 10: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

lokalnu radnu snagu za rad na nivou savremene tehnologije, školuju kadrove za funkcije upravljanja i organizacije savremenih procesa proizvodnje. Bez uvoza inostranog kapitala preduzeća u manje razvijenim zemljama (zemljama u tranziciji i zemljama u razvoju) bi u mnogome otežala realizaciju svojih razvojnih ciljeva i aspiracija, jer bi teže dolazila dosavremenih tehnologija i neophodnog znanja za organizaciju procesa proizvodnje. Pored ovih direktnih koristi, SDI mogu da imaju i indirektne koristi koje se realizuju putem eksternalija. U mnogim slučajevima najvažniji pozitivni efekti SDI upravo potiču od eksternalija. Naime, SDI ne donose u zemlju domaćina samo kapital i devizna sredstva, već i menadžerske veštine, tehničko osoblje, tehnološko znanje, administrativnu organizaciju i inovacije u proizvodima i proizvodnim tehnikama što sve nedostaje zemljama domaćinima

SDI predstavljaju jedan od najvažnijih načina putem kojeg se znanje o odnosima i vezama među organizacionim komponentama prikuplja i širi. Jedna od jedinstvenih koristi SDI je eksperimentisanje u praksi koja utiče na performanse, i koju je moguće transferisati u druge zemlje. Ova uloga eksperimentisanja je još važnija i vrednija u okruženju gde je uspostavljanje institucija još u ranoj fazi razvoja. SDI doprinose generisanju novog znanja delom putem priliva kapitala i tehnologije, a delom putem njihovog efekta na transformisanje pravila i institucija koje regulišu organizaciju poslovanja. Ulazak stranih firmi ponekad rezultira u destrukciji veza unutar i između postojećih domaćih preduzeća. Ova destrukcija može da bude pozitivna ukoliko dovodi do toga da se veze između preduzeća depolitizuju i do povećanja konkurencije. Ona, međutim, može da bude štetna ukoliko važne firme u lancu ponude nestaju. Sa aspekta zemlje izuzetno bitno je da dođe do uspostavljanja veza i pojave eksternalija. Najznačajniji faktor koji utiče na odluku TNK da uspostavi saradnju sa domaćim firmama je raspoloživost, troškovi i kvalitet potencijalnih dobavljača. Država svojim merama treba da utiče na razvoj tehnoloških sposobnosti preduzeća, ne samo da bi se uspostavile veze, već i da bi došlo do eksternalija na osnovu veza, jer je njihov preduslov odgovarajuća apsorpciona sposobnost firmi. To podrazumeva podršku države u: procesu treninga i povećanja osposobljenosti domaće radne snage; ohrabrivanje učešća TNK u procesu unapređenja tehnoloških sposobnosti domaćih firmi kroz različite vrste olakšica; razvoju sektora malih i srednjih preduzeća injihovih mogućnosti da obezbede neophodna finansijska sredstva. Ponekad se veze ne uspostavljaju zbog toga što TNK nemaju dovoljno informacija o potencijalno kvalitetnim dobavljačima. Država može taj nedostatak nadomestiti osnivanjem udruženja pojedinih tipova dobavljača, kao i odgovarajućom politikom koja promoviše uspostavljanje veza između TNK i domaćih preduzeća (što se u određenoj meri pokazalo u slučaju Češke Republike). Ukupan efekat SDI na domaću privredu i njen potencijal za privredni rast može biti različit u zavisnosti od sposobnosti domaćih preduzeća i mera ekonomske politike zemlje primaoca SDI. Ukoliko TNK ulaze na tržišta gde domaće firme imaju tehnološke, finansijske i druge sposobnosti za borbu sa konkurencijom, efekat povećanja konkurencije će biti pozitivan. Međutim, ukoliko TNK ulaze na tržišta nakojima egzistiraju tehnološki i finanasijski slaba lokalna preduzeća i na kojima postoje mogućnosti za diferenciranje proizvoda i ostvarivanje efekata ekonomije obima, velika je mogućnost stvaranja TNK monopola i ograničavanja domaćih firmi na pojedine tržišne niše. To može voditi stvaranju dvojne privredne strukture gde se velike TNK nalaze naspram malog lokalnog preduzetništva, čime se značajno smanjuje otpornost domaće privrede na tržišne cikluse i promene strategija TNK. Ukoliko, međutim, ekonomske vlasti u zemlji vode politiku konkurencije koja podrazumeva liberalizaciju spoljnih tokova, efikasno antimonopolsko zakonodavstvo, smanjenje barijera za ulazak na tržišta i ukoliko imaju strategijski pristup prema SDI koji podrazumeva njihovo sektorsko targetiranje i (privremeno) ograničavanje njihovog ulaska u pojedine sektore, tada je moguće očekivati da prisustvo TNK na domaćem tržištu ima pozitivne efekte na domaće firme.

10

Page 11: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Slika 1. Prednosti i nedostaci Stranih direktnih investicijaRaspon potencijalnih koristi stranih direktnih investicija

Direktni Indirektni

Pozitivni efekti Negativni efekti Pozitivni efekti Negativni efekti

Kvantitet Priliv kapitala i rast zaposlenosti u propulzivnim

granama

SDI koji dolazi kao braunfild

može dovesti do racionalizacije I gubitka radnih

mesta

Nova radna mesta kroz

povezivanje sa dobavljačima I

kupcima

Uvoze Iz sopstvene zemlje ili sele celu

firmu u drugu zemlju

Kvalitet Plaćaju više I utiču na rast

produktivnosti

Uvodi praksu otpuštanja I

promocija, što unosi nemir

Proširuje iskustva,

best practicena ceo lanac

domaćih firma

Spušta plate ako domaće firme reše da

konkurišu niskim platama

Lokacija Nova I verovatno bolja radna mesta u oblastima sa

visokom nezaposlenošću

Doprinosi daljoj zagušenosti u

gradskim sredinama I

pojačava regionalnu nejednakost

Pojačava rešenost firmi

da obave migraciju iz regionalnih

centara

Seli se ako nema uslova zaposlovanje;

stvaranje lokalnih monopola

Na sledećem grafikonu prikazana su ograničenja za razvoj biznisa u Srbiji prema  izveštaju WEF (World Economic Forum) za 2011/2012. godinu:

Slika 2. Ograničenja pri poslovanju u Srbiji8

 

8 Izvor: http://izbori2012.istinomer.rs/blog/21923/11

Page 12: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Na grafikonu su dati najveći problemi pri poslovanju preduzeća u Srbiji, a samim tim to su prepreke za privlačenje stranih direktnih investicija. Država mora da radi na otklanjanju ovih problema, ukoliko želi dolazak većeg obima SDI. I naravno, još mnogo toga vezano za druge aspekte poslovanja.

5. STRUKTURA STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA

Suština dolaska kapitala iz inostranstva svodi se na pitanje da li se i u kojoj meri smanjuje rizik zemlje za ulaganja i koliko je sigurna politička stabilnost zemlje. Kompanije koje u druge zemlje ulažu svoj kapital donose boljitak, jer se korišćenjem kanala prodaje zemlje ulagača u inostranstvu povećava izvoz.

Što se tiče sektorske distribucije investicionih potencijala, do sada se mogu primetiti njihove tri prekretnice. Od kraja 18. veka do Drugog svetskog rata strane investicije su bile vezane za ekstraktivnu industriju, u prvom redu motivisane obezbeđenjem potrebnih sirovina i repromaterijala. Posle Drugog svetskog rata prerađivačka industrija je preuzela primat vodećeg investicionog područja, da bi poslednje dve dekade 20. veka i noviji period obeležio sektor usluga kao novi najperspektivniji smer za kretanje investicija.

Vremenom su investicije i na ulaznoj i na izlaznoj strani uzele učešće u sva tri sektora: primarnom (pre svega nafta i gas), sekundarnom (industrijskom) i tercijarnom ili servisnom (uslužnom) sektoru. Učešće SDI se u pomenutim sektorima menjalo sa tendencijom opadanja značaja primarnog sektora i dominacijom industrijskog sektora, dok u savremenim uslovima dolazi do značajnog rasta servisnog sektora i porasta i investicionog toka i stoka u servisnim privrednim aktivnostima.

Na atraktivnost primarnog sektora za privlačenje SDI uticali su brojni finansijski, istorijski i tehnički faktori. Može se uočiti da je posle perioda dominacije ispoljena tendencija opadanja atraktivnosti primarnog sektora za investiciona ulaganja sve do trenutne relativne stabilizacije njegovog udela u ukupnim investicijama. Na sektorsku dinamiku SDI najviše utiču procesi privatizacije i nedostatak kapitala u zemljama u razvoju (koji povećava procenat primarne proizvodnje pod kontrolom transnacionalnih kompanija), povećanje energetskih potreba, kao i potreba za novim naftnim izvorima (koje dovodi do skretanja SDI na nove, manje sigurne investicione teritorije, kao što su Azija, Latinska Amerika, sa posebnim naglaskom na zemlje Centralne i Istočne Evrope, s obzirom na prirodna bogatstva tih teritorija), nove tehnologije i pomeranje razvijenih zemalja na više i tehnološki sofisticiranije faze prerade primarnih sirovina i minerala, gde je reč o razvoju ekološki čistih faza u lancu prerade primarnog sektora koje zahtevaju i više tehnološke nivoe.

Investicije u sekundarni/industrijski sektor su rasle u periodu od devedesetih godina prošlog veka pa do danas, ali po nižim stopama rasta od investicija u uslužni sektor. Tako je udeo industrijskog sektora i u izlaznom i u ulaznom investicionom stoku sveta opadao. Glavni investitori u industrijski sektor su i dalje razvijene zemlje. One poseduju i daleko veće učešće u ulaznom investicionom stoku industrijskog sektora nego zemlje u razvoju. Međutim, pomenute zemlje u razvoju postaju sve privlačnije investicione lokacije, zahvaljujući sve razvijenijoj industriji, tako da povećavaju svoje učešće u ulaznom investicionom stoku industrijskog sektora. Investicije u industrijskom sektoru se sve više usmeravaju ka kapitalno i znanjem intenzivnim industrijskim granama, dok opada udeo grana poput prehrambene industrije, proizvodnje pića, duvana, tekstila, odeće, kože, gume i plastičnih proizvoda. Tehnološke promene dominantno uzrokuju slabljenje značaja radno intenzivnih industrijskih grana.

12

Page 13: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Tokom poslednje dve decenije udeo sektora usluga je značajno porastao. Trend povećanja učešća servisnog sektora u ukupnim ulaznim i izlaznim SDI stokovima je više nego očigledan i svakako se očekuje njegov dalji rast, što se može ilustrovati sa 60% učešća investicionih tokova u periodu 2005-2007. godina u servisni sektor, sa vrednošću od oko 870 milijardi USD9. Kako se uočava pomak investicija ka sektoru usluga, tako dolazi i do rasta broja različitih kombinacija uslužnih delatnosti koje postaju investiciono atraktivne. Tradicionalno su investicije u uslužni sektor odlazile uglavnom u trgovinu i finansijske usluge, što se može videti na primeru iz 1990. godine, gde je njihovo učešće u ulaznom stoku ovog sektora činilo 65%. Od tada se beleži rast investicija u ostale uslužne delatnosti, kao što su energetske usluge, telekomunikacije, vodoprivreda i različite poslovne usluge. Na rast atraktivnosti sektora usluga za investiranje uticali su brojni faktori među kojima se mogu izdvojiti: brzi rast tražnje za uslugama, potom rast svesti o značaju usluga za ostvarivanje efikasne i produktivne proizvodnje u svim sektorima i liberalizacija investicionih politika u uslužnom sektoru u mnogim zemljama10. Dodatno treba uzeti u obzir da usluge često moraju biti proizvedene na tržištu gde će se i koristiti. Stoga SDI predstavljaju vrlo pogodan način njihovog plasiranja na strana tržišta. Zbog jake konkurencije, kompanije iz sektora usluga (kako bi došle do novih klijenata) sve više investiraju u inostranstvo i na taj način koriste svoje posebne vlasničke prednosti, poput tehnologije, samog brenda i sl. Zahvaljujući savremenim informacionokomunikacionim tehnologijama otvaraju se mogućnosti kontakta na daljinu (u oblasti trgovine, učenja, zdrav- stva, konsultantskih usluga i sl.) i time se dodatno olakšava uslužnim kompanijama iz zemalja u razvoju da se putem SDI uključe u globalne servisne korporativne lance i mreže i tako sa svojom ponudom lakše postanu prisutne na svetskom tržištu.

Investitori su najviše zainteresovani za ulaganja u oblastina energetike, mobilne telefonije kao i u sektorima infrastrukture i bankarstva. Nakon velikog zaostajanja u poslednje dve decenije primarni sektor (naročito gas i nafta) privlače sve više stranih investitora, a procena je da će se ovaj trend održati pre svega zbog velike tražnje za naftom i gasom koju generiše Kina svojim kontinuelnim visokim privrednim rastom. To svakako neće ugroziti primat ulaganja u sektor usluga, naročito oblast finansija, telekomunikacija i ulaganja u nekretnine, čija se neprekidna konjunktura predviđa i za naredni period.

Slika 3. Sektorska struktura SDI u Srbiji od 1987-2005. godine11

9 World Investment Report, 2009, str. 22010 Popovčić-Avrić, S., Vidas-Bubanja, M., 2009, str. 26711 Izvor: CLDS, Beograd, izveštaj 2007. Godina

13

Page 14: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Pre Prvog svetskog rata najviše kapitala bilo je plasirano u rudarstvo, naftu i poljoprivredu, a 2000.godine u prerađivačku industriju najvišeg stepena obrade i tehnološkog razvoja (tzv. Tehnološki intenzivnu proizvodnju) i usluge.

U poslednje četiri godine struktura stranih direktnih investicija se značajno promenila, jer je donet program reindustrijalizacije, koja podrazumeva nove grane industrije, automobilsku,  elektronsku i industriju visoke tehnologije, ali su tu i tradicionalne grane industrije kao što su prerađivačko-prehrambena i metalska industrija.

Svetski priliv stranih direktnih investicija smanjen je sa 2.100 milijardi dolara u 2007. godini na 1771 milijardi u 2008. i 1114 milijardi u 2009. godini. To znači da je u 2009. godini vrednost stranih direktnih investicija iznosila 53% vrednosti iz 2007. godine.

Priliv SDI u Srbiju smanjen je sa 3462 miliona dolara u 2007. godini, na 2995 miliona dolara u 2008. godini i 1920 miliona u 2009. godini. Srbija je, malo sporijom stopom smanjivanja, povećala svoj udeo u svetskom prilivu sa 0,16% u 2007. godini, na 0,169% u 2008. godini, i 0,172% u 2009. godini.Priliv SDI ojačava domaći investicioni potencijal. Prosečno učešće SDI u ukupnim kapitalnim investicijama, u periodu od 2002. do 2009. godine iznelo je 34,7%.12

Priliv SDI u Srbiju je dominantno bio motivisan kupovinom lokalnih monopola ili oligopola u oblastima finansija, proizvodnje cementa, cigareta, energenata, trgovine na malo i slično. Pozitivni primeri dolaska proizvođača u srpska preduzeća snažno ukazuje na njihovu mogućnost da ovde povećaju proizvodnju kako bi delove proizvodnih poslova preneli na filijale u Srbiji.

Sektorska struktura priliva, kao i motivacija ulaganja (kupovina renti, snabdevanje lokalnog tržišta, proizvodnja za treća tržišta korišćenjem jeftinije radne snage…) utiču na efekat priliva na trgovinski i ukupni platnobilansni saldo svake zemlje. Sektorska struktura priliva se u ovim kriznim godinama značajno poboljšala: prerađivačka industrija je povećala udeo u ukupnim SDI sa 12,9% u 2007. godini, na 16% u 2008. godini, 29,4% u 2009. godini i 31,8% u prvom tromesečju 2010. godine. Priliv SDI u prerađivačku industriju povećan je, sa 366 miliona evra u 2007. godini, na 388 miliona evra u 2008. godini, 533 miliona evra u 2009. godini, dok u 2010. godini premašuje iznos od 600 miliona evra.  Broj greenfield ulaganja u svetu iznosio je 88.679 u periodu od 2003. godine do prva četiri meseca 2010. godine. Do tada, prvih jedanaest zemalja, među kojima su bile Rumunija i Poljska, realizovalo je polovinu svih greenfield projekata. Srbija je bila rangirana kao 44. svetska destinacija sa 460 greenfield projekata, što je odličan plasman sa obzirom da je rangirana između 75. i 110. mesta u svim ostalim rangiranjima (stanovnika, BDP, izvoz i uvoz robe i usluga). 13

Svetska banka i Evropska banka za obnovu i razvoj 2009. godine dodelile su našoj zemlji prvo mesto u relativnom napretku u reformama u procesu tranzicije.

Srbija je 2010. godine imala najveću vrednost priliva SDI u okruženju nazvanom jugoistočna Evropa. Međutim, udeo Srbije u svetskom prilivu se smanjuje: u 2007. godini izneo je 0,174%, u 2008. 0,17%, u 2009. 0,165%, a u 2010. godini 0,105%.

Kao zemlja investitor bili smo bolje rangirani, na 73. mestu, u odnosu na rang priliva, uprkos bitno manjoj vrednosti odliva od priliva. Ovaj podatak je logičan, jer su kompanije investitori mnogo koncentrisanije u prostoru od filijala koje su rasute.

12 Izvor: http://www.makroekonomija.org/strane-direktne-investicije/svetski-priliv-stranih-direktnih-investicija-u-2009/13 Izvor: http://www.makroekonomija.org/strane-direktne-investicije/svetski-priliv-stranih-direktnih-investicija-u-2009/

14

Page 15: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Srbija je 2010. godine bila i najveći investitor i primalac investicija među bivšim jugoslovenskim republikama. Po kumulativnom prilivu SDI Hrvatska je u bitno boljoj poziciji od Srbije, dok kao investitori veću kumulativnu vrednost imaju Slovenija i Hrvatska.

Kumulativni stok investicija u Srbiji kao udeo u godišnjem BDP-u izneo je 46,5%, i po ovom pokazatelju smo daleko iznad svetskog proseka od 30%. Prema udelu kumulativnog odliva u BDP-u  (8,9%) još uvek smo daleko od svetskog proseka, ali smo po rangu na visokom 56. mestu.14

U periodu koji je pred nama potrebno je da se država, republički, pokrajinski i lokalni nivoi vlasti, fokusira na privlačenje investicija u prerađivačku industriju. Pad broja zaposlenih je bio najveći u prethodnih 10 ili 20 godina u industrijskoj proizvodnji, i krajnji je trenutak da se promeni filozofija srpske makroekonomije i politike, da su proizvodnja i izvoz pokretači budućeg blagostanja, a ne potrošnja i krediti.

Tabela 1. SDI u novcu u Srbiji 2000-2011.godine po zemljama15

Tabela je izvedena iz različitih saopštenja o prilivu SDI sa portala NBS, ali ima dosta ograničenja. Pokušaj da se napravi uredna vremenska serija za zemlje poput Španije, Danske, Hong Konga ili Kine, zahteva preračun arhivskih saopštenja iz evra u dolare, što povećava proizvoljnost podataka kakvi već jesu u priloženoj tabeli.

Kao što se može primetiti u tabeli, Austrijski privrednici su najaktivniji na srpskom tržištu i oni su po visini uloženog kapitala zauzeli prvo mesto koje su do skoro držale SAD. Zatim slede Holandija i Grčka sa nešto manjim iznosom stranih ulaganja u Srbiju u prethodnih 10 godina.

Tabela 2. Sektorska struktura stranih direktnih investicija u Srbiji u 2011.godini16

14Izvor: http://www.makroekonomija.org/strane-direktne-investicije/strane-direktne-investicije-u-2010-godini-unctad-world-investment-report/15 Izvor: http://www.makroekonomija.org/strane-direktne-investicije/neto-priliv-stranih-direktnih-investicija-u-srbiju-2000-2011/16 Izvor:www.investmentmap.org

15

Page 16: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Može se zaključiti da najveći deo stranih direktnih investicija u 2011. godini (koja je inače godina sa najmanje stranih ulaganja) odlazi u finansije i trgovinu, tamo gde je obrt kapitala veliki i gde je zarada relativno laka.

Najveće investicije u Srbiji i Hrvatskoj u poslednjoj posmatranoj godini je u oblasti trgovine i finansija. Kod ostalih zemalja iz tog regiona (Bosna i Hercegovina, Rumunija i Bugarska) investicije u ove dve delatnosti u poslednih nekoliko godina značajno opadaju na račun proizvodnih delatnosti i poljoprivrede. Očekivano je da se i u Srbiji ovaj trend  preokrene, ali je neophodno jačati konkurentnost glavnih delantosti koje imaju afinitet za privlačenje stranih direktnih investicija. Srbija ima konkurentsku prednost u određenim granama poljoprivrede i metalskog kompleksa, tako da dolazak Danielia u Srbiju može biti dobra odskočna daska. 

Mora se, takođe, konstatovati da je svuda došlo do značajnog smanjenja priliva SDI zbog još uvek aktuelne krize. Nivo stranih direktnih investicija u Srbiju za prošlu godinu iznosio je svega promil ukupnih stranih direktnih investicija u svetu.

Ipak, Srbija je u poslednje dve godine prva u regionu po nivou stranih direktnih investicija, piše u izveštaju Unktada (UNCTAD - Konferencija za trgovinu i razvoj Ujedinjenih nacija). Ove godine Unktad je registrovao priliv 2,5 milijarde američkih dolara stranih direktnih investicija u Srbiju. Na drugom mestu je Hrvatska sa 164 miliona dolara. Svetski investicioni izveštaj Unktada

16

Page 17: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

je u isto vreme predstavljen u više od 90 zemalja sveta, a za Srbiju je partner Unktada bio VIP fond. U tom izveštaju u Srbiji ove godine registrovana su 34 greenfield projekta.

Nektar  iz Bačke Palanke je kupio slovenački Fruktal i to je pravi primer dobrog preduzetništva u oštroj konkurenciji i pod nepovoljnim ekonomskim uslovima. Takođe, partnerstvo Sintelona iz Bačke Palanke sa multinacionalnom kompanijom Tarket odličan je primer partnerstva. Tarket-Sintelon je deo kompanije Tarket-Istočna Evropa koja ostvaruje trećinu ukupne prodaje Tarketa u svetu i 65 odsto profita te multinacionalne kompanije.

Takođe, Srbija ima odlične ugovore o povlašćenoj trgovini sa Rusijom i zemljama centralne Azije, a uskoro će imati i sa Ukrajinom što bi trebalo da bude "magnet" za strane direktne investicije. Međutim, to se ipak ne događa, jer se Vlada plaši da sprovede reforme koje bi pre svega dovele do smanjenja preterane potrošnje, a zatim i do pada inflacije, borbe protiv nelikvidnosti, smanjenja kamata koje su sada od 16 do 23 odsto. Sve navedeno itekeko odbija strane investitore od Srbije.

Unktad je takođe prognozirao da će strane direktne investicije u svetu 2013. godine doseći nivo iz vremena pre svetske ekonomske krize.

Sektorska distribucija SDI u zemljama centralne i istočne Evrope

Najveći deo SDI je u okviru industrije (40-60%). Druga po značaju je trgovina na veliko i malo sa učešćem u SDI u razmeri od 12-25% i sa tendencijom stalnog povećavanja svog učešća. Učešće transporta i komunikacija je na nivou od 9-24% sa izuzetkom Letonije gde ono dostiže 43%. Učešće građevinarstva beleži opadajuću tendenciju sa nivoa od 8% zabeleženog početkom 1996. godine. Finansijske usluge privlače između 5-16%, a ostale usluge od 5 do 15% ukupnog SDI stanja ovih zemalja. U sektorskom smislu, u odnosu na industriju, uslužni sektor postaje sve privlačniji za strane investitore, tako da usluge u1999.godini čine 56% ulaznih investicionih tokova. 

 Zemlje investitori u region centralne i istočne Evrope

Najviše kapitala u zemlje u tranziciji dolazi iz razvijenih tržišnih ekonomija Zapadne Evrope, čije investicije čine 65-80% ukupnih ulaznih SDI u većini zemalja ovog regiona. Zemlje članice EU su najveći investitori u BJR Makedoniji, Bugarskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Litvaniji i Belorusiji (60- 75%). SAD i Nemačka su dve pojedinačne zemlje kojima pripada između 10% i 20% ukupnog SDI stanja većine CIE zemalja. Od ostalih zemalja investitora ističu se i: Austrija, Velika Britanija, Švajcarska,Holandija, Francuska i Italija. Suprotno, u većini tranzicionih ekonomija japanske SDI imaju marginalnu vrednost.

Sledeća tabela pokazuje regionalnu i industrijsku strukturu ulaznog SDI stanja celog regiona centralne i istočne Evrope u 1999.godini.

Tabela 3. Struktura ulaznog investicionog stanja regiona centralne i istočne Evrope u procentima (1999. godina)17

17 Detaljnije :Stakić Budimir, Barać Slobodan, Međunarodne Finansije, Univerzitet Singidunum, Beograd 2010,17

Page 18: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Jedna od ključnih prednosti stranih direktnih investicija za zemlje u tranziciji svakako leži u tome što ove zemlje beleže hroničnu nestašicu:•  Sopstvenog kapitala•  Upravljačkih znanja (menadžment)•  Savremene tehnologije•  Izvoznih kanala•  Nedostatak domaće štednje kojom bi se finansirale određeneinvesticije.

U najčešće negativne posledice spadaju sledeći događaji:•  Strani investitori po pravilu izazivaju rast platnobilansnog deficita, barem u prvoj fazi svog rada, dok se ne aktiviraju izvozni kanali, koji zatim smanjujudeficit i konačno ostvaruju suficit•  Rast nezaposlenosti, usled otpuštanja•  Istiskivanje domaćih investicija•  Stvaranje lokalnih monopola•  Zastarela tehnologija•  Zagađenje čovekove okoline

ZAKLJUČAK

18

Page 19: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

Jačanje integracije i međuzavisnosti u globalizovanom ekonomskom ambijentu uz sve oštriju konkurenciju, postavili su nova pravila pozicioniranja kompanija na svetskom tržištu. Umesto klasičnog pristupa kroz razne modalitete izvoznog poslovanja, investiranje na inostranim tržištima se dokazalo kao bolja opcija. Putem direktnih investicija u inostranstvu preduzeća razmeštaju svoje proizvodne sisteme i ostale poslovne funkcije, nastojeći da obezbede najpovoljnije snabdevanje sirovinama, energijom i radnom snagom, kao i najprofitabilniji plasman svojih proizvoda odnosno usluga. SDI u savremenim uslovima poslovanja preuzimaju funkciju ključnog razvojnog faktora i, uz trgovinu, postaju osnovni mehanizam globalizacije svetske privrede. Države prihvataju SDI kao izvor kapitala i inovacija i kao sredstvo za promociju konkurencije i ekonomske efikasnosti. Kompanije se šire preko nacionalnih granica u potrazi za novim tržištima i kreativnim partnerstvom. Potrošači imaju koristi od boljeg kvaliteta, šireg izbora i nižih cena robe i usluga koje kupuju.

Atraktivnost jedne ekonomije za strane direktne investicije naročito je određena dinamičnošću i konkuretnošću njenog privatnog (poslovnog) sektora. Strani investitori naročito vrednuju mogućnost saradnje sa domaćim dobavljačima, distributivnim lancima ili ponuđačima dodatnih usluga, što može smanjiti njihove troškove i podići efikasnost.

Iz tih razloga politika podrške malim i srednjim preduzećima (finansijska,konsultantska, tehnološka), optimalna industrijska politika, podizanje standarda kvaliteta proizvoda i proizvodnje, stimulisanje umrežavanjapreduzeća i uopšte razvoj preduzetničkog duha jeste i faktor privlačenja stranih direktnih investicija. Samo na ovaj način domaća preduzeća će moći uspostaviti čvrste veze sa stranim kompanijama i uživati sve moguće pogodnosti (od poboljšanja kvaliteta, do upotrebe njihovih znanja), što će i direktno uticati na povećanje koristi na celokupnu privredu date zemlje. To je ujedno i najbolja garancija dugoročnosti ostanka stranog investitora na određenom području. Dakle, kao zaključak se može navesti da strane direktne investicije poseduju jak razvojni potencijal te je njihovo učešće u dinamiziranju svetske privrede od izuteno velikog značaja. One predstavljaju dodatni priliv investicionog kapitala koji je posebno važan za zemlje sa malim obimom domaće štednje. S druge strane one pokreću i novu privrednu aktivnost ili uvećavaju postojeću, bilo da je reč o proizvodnom ili uslužnom sektoru. Na kraju, jedan od najznačajnijih efekata koje SDI sa sobom nose jeste transfer tehnologije, inovativnosti, znanja i produktivnosti kao ključnih faktora za prevazilaženje postojeće krize i za dinamičan razvoj svetske privrede.

 

LITERATURA

19

Page 20: Strane Direktne Investicije- Pojam, Vrste i Struktura

1. Ćirović, M., SDI: Strana ulaganja – poslovno – analitički pristup, Univerzitet BK, Beograd, 2000.

2. Vidas-Bubanja, М., Metode i determinante stranih direktnih investicija, Institut ekonomskih nauka, Beograd, 2008.

3. Zakon o stranim ulaganjima, (Sl. List SRJ, br. 3\2002 I 5\2003)4. Dimitrijević M., Strane direktne investicije, SIEPA, Beograd, 2000.5. World Investment Report, 2009.6. Popovčić-Avrić, S., Vidas-Bubanja M., 2009.7. CLDS, Beograd, izveštaj 2007. Godina8. Stakić Budimir, Barać Slobodan, Međunarodne Finansije, Univerzitet Singidunum, Beograd

2010.

Web adrese:http://ftbsitessvr01.ft.com/forms/fDi/report2012/files/The_fDi_Report_2012.pdfhttp://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Foreign_direct_investment_statistics http://izbori2012.istinomer.rs/blog/21923/http://www.makroekonomija.org/strane-direktne-investicije/svetski-priliv-stranih-direktnih-investicija-u-2009/http://www.makroekonomija.org/strane-direktne-investicije/strane-direktne-investicije-u-2010-godini-unctad-world-investment-report/http://www.makroekonomija.org/strane-direktne-investicije/neto-priliv-stranih-direktnih-investicija-u-srbiju-2000-2011/www.investmentmap.org

20