STRANI^NI OKVIR

Odre|enje stranice kao osnovne, dvodimenzionalne, jedinice tekstnog smje-{taja, zapo~elo je s primjenom pergamentnih kodeksa, u kasnoanti~ko doba,prema uzoru povezanih anti~kih povo{tenih tablica, a nakon prijelaza s praksepisanja na papirusnim svicima, visokima od dvadesetak do ~etrdesetak centime-tara, te dugima i vi{e od deset metara. Prakti~nost rukovanja novim knji{kimoblikom u odnosu na svitak, i pri pisanju, i pri ~itanju, i pri skladi{tenju, bilaje pri toj, postupno provedenoj zamjeni (koja je okrunjena s promoviranjem kr-{}anstva u slu`benu religiju), vrlo nagla{ena.

Stranica je, dakle, naj{iri prostorni okvir teksta koje ~itatelj nu`no za vrijeme~itanja zahva}a okom.291 Potreba za preglednim i skladnim smje{tajem pisanogmaterijala unutar zadanih granica po~iva na ~injenici da za razumijevanje vizu-alne jezi~ne poruke nije dovoljna tek linearna percepcija jezi~nih znakova (kao{to je slu~aj u govorenju). Oko ima sposobnost u granicama raspolo`ive drugeprostorne dimenzije hvatati se i za ostala, konvencionalizirana, pomo}na sred-stva kako bi vizualna prezentacija teksta bila optimalno pregledna. Najva`nijeje uskladiti raspored svih pisanih sredstava na stranici, uspostaviti pravu mjeruuobi~ajenosti i neobi~nosti — prepoznatljivosti va`nih tekstnih (grafeti~kih) si-gnala. U tom je smislu od velike va`nosti razlikovanje u veli~ini slovnih znako-va, tipovima pisma, boji, gusto}i pisanja i sl. Francuski oftalmolog Emile Javaldokazao je da oko nipo{to ne slijedi samo pravocrtno postavljena slova; ~itate-ljeve o~i »ska~u« po stranici, i to do tri-~etiri puta u sekundi (Manguel 2001:48-49). Razlozi su tomu zacijelo stalna potraga za prostornim osloncem oka, za

244

291 Strani~ni postav novina i ~asopisa posve se razlikuje od knji{koga; izme|u ostaloga i po tomu {to je stra-nica izgubila na svojoj va`nosti kao temeljna tekstnoorganizacijska jedinica; mogu}e ju je presavinuti, pase granice ~itateljskog pogleda vi{e ne vezuju nu`no za nju.

stabilno{}u druge prostorne dimenzije. Sav vizualni presjek stranice, gospoda-renje teksturom i grafeti~ka organizacija, po~iva upravo na toj pretpostavci.

Strani~ni postav kodeksa dijelom je naslijedio praksu ispisivanja papirusnepovr{ine svitaka, i to klasi~nih anti~kih knji`evnih tekstova, retori~kih, histori-ografskih, znanstvenih, pa i javnopravnih, kojima — s obzirom na vrlo {irok ~i-tateljski krug — i pripada bri`na vizualna organizacija teksture: u rasporeduteksta na stupce, u rubriciranju po~etnih dijelova, u obilje`avanju ve}ih teks-tnih cjelina »izvla~enjem« jednog ili dva slova iz stupca ili/i uve}avanjem jednog

245

STRANI^NI POSTAV

Polja u tekstu klinastog pisma, 2600. pr. Kr.

ili dva prva slova, u zapo~injanju nove tekstne cjeline u novom retku; u formi-ranju izdvojenog naslova poglavlja (obi~no istim tipom slova, ali ne{to manjeveli~ine), u centriranju va`nih dijelova (primjerice, u pravnim tekstovima), upisanju imena u stupcu itd. (Frank 1994: 61-62). Istodobno, zbila se jo{ jednavelika promjena: umjesto dva marginska, prazna, polja u svitku (gornjeg i do-njeg), kodeksnu stranicu obilje`avaju jo{ dva: lijevo i desno. Isprva se svaka stra-

246

STRANI^NI POSTAV

Tekstna polja u egipatskoj Knjizi mrtvih

nica u kodeksu ispisivala u dva, tri ili ~etiri stupca, a razmjerno su se brzo, jo{u antici, po~ele pojavljivati i jednostupa~no ispisane stranice.

Kada bismo ipak vizualnom jedinicom smatrali dvije stranice koje ravno-pravno stoje pred ~itateljem (dvostrana~je), tada jednostupa~ni ustroj — zbogprijeloma po sredini svinutih listova — i ne bi bio postojao. U dvostrani~nimuvjetima pokazuje se i posebnost tzv. unutra{njih praznih polja, izme|u pregi-ba i lijevog, odnosno, desnog tekstnog polja. Ona u tom slu~aju i ne bi funk-cionirala ni kao margine (rubno polje prema pozadini lista odnosno knjige), alini kao me|ustupa~ke praznine (zbog razlikovanja u {irini).292 Njihova bi funk-cija bila najbli`a razmaku izme|u parova stupaca, {to ~esto zamje}ujemo, na-primjer, na anti~kim svitcima. Tako bismo, osim samostalnih stupaca, dobili jo{jednu jedinicu tekstnog polja — par stupaca. Bio bi to poku{aj da se interveni-ra u jednoli~an linearni niz stupaca, koji umara ~itatelja — ote`avaju}i mu dase prostorno sna|e u knjizi i primjereno usmjeri pozornost.293 Uza svu poticaj-nost spomenutih razmatranja, s obzirom na to da nam je ovdje oslonac sred-njovjekovni knji{ki korpus, ostajemo zasad pri jednoj stranici kao tekstnoorga-nizacijskoj jedinici.

U usporedbi s mla|im razdobljima, u kasnoj je antici, kada se kodeks i usta-novljava kao temeljna knji{ka forma, stranica — shva}ena, ne samo kao osnov-na jedinica koja se u svakoj prilici mo`e bez ve}ih te{ko}a prona}i (za razlikuod dijela teksta u svitku), nego i kao »nerasto~ivo jedinstvo pisanoga teksta«(Frank 1994: 68). Njegovo tkanje organizirano u stupcima ne naru{ava se ni-kakvom prazninom ve}om od malena razmaka me|u slovima i redcima (u vla-daju}im uvjetima scriptura continua). Ne uvr{tavaju se u teksturu ni ve}a slova,osim na samom po~etku stranice (tekstno nemotiviranim mjestima) — gdjepoma`u tek prepoznavanju razlika izme|u pojedinih stranica izbacuju se u

247

STRANI^NI POSTAV

292 Zanimljivo je usporediti fotokopije dvostrani~ja (na svakoj stranici bila bi po dva stupca) gdje se izgu-bio sredi{nji pregib (pa vi{e nema razloga da se jedna stranica do`ivljava kao temeljna jedinica tekstnogasmje{taja), ali se sa~uvala korisnost takve dinamizacije stupa~ke organizacije teksture (nejednakih razma-ka — dvaput po dva stupca).293 Koliko je bilo prostorno snala`enje u takvim svitcima, svakodnevno se danas mo`emo uvjeriti ~itaju}ikakav ve}i tekst na ra~unalnom ekranu, gdje — {tovi{e — stranice uglavnom slijede vertikalno jedna zadrugom (tek kad je odabran format manji, mogu vertikalno slijediti dvostrani~ja). Nemogu}nost da se ubilo kojem trenutku mo`e otvoriti `eljena stranica, da se postigne {to ve}i pregled nad cjelinom, nagonimnoge ~ita~e da `eljeni tekst daju prethodno ispisati.

marginu. U tom je isticanju prvih slova E. A. Lowevidio pisarovo prepoznavanje strani~ne jedinstveno-sti, pa i svojevrstan »dodir ljepote« (1972: 196). Po-mo} u snala`enju unutar stranice jo{ se, dakle, u ka-snoj antici nije po~ela zamjetnije ostvarivati. Sadr-`aj se tako nazna~uje tek kroz numeriranje poglav-lja, i to tek od IV. stolje}a poslije Krista.

Ra{~lanjivanje na stranicu »ulivenog« teksta, od-nosno, obilnija uporaba grafeti~kih sredstava sa svr-hom olak{avanja recepcije, ponajvi{e ostvarene gla-snim ~itanjem, zapo~elo je tek u VI. st: naprimjer,naslovi se po~inju isticati uporabom drugog slov-nog tipa (ako se npr. osnovni tekst pi{e uncijalom,naslovi se isti~u kapitalom; ako je, pak, osnovnitekst pisan poluuncijalom, za naslove se koriste iuncijala i kapitala); velika se slova, iz kojih }e se ra-zviti inicijali, i dalje pi{u izba~ena iz tekstnog polja,no sada po~inju ozna~avati po~etak neke manjetekstne cjeline, dakle, ne stoje vi{e bezuvjetno napo~etku stranice; uporaba boje sve se vi{e diferenci-ra, za isticanje naslova, incipita, eksplicita, navoda,va`nih rije~i, ili tek za ozna~ivanje prvoga reda;upravo od tog doba po~inju se nazirati i naznakepo~etka naru{avanja dotad vrlo normiranog nepre-kinutog pisanja, sve se vi{e oslikavaju i minijature,inicijali, ornamentiziraju se margine; jedna odfunkcija estetske organizacije postaje tako i olak{a-

vanje recepcije teksta (Frank 1994: 70-71).294 Takvo otvaranje ne odnosi se nasva grafeti~ka sredstva u jednakoj mjeri, jer kod nekih dominira optimalizacijapisarskog truda, {to ne zna~i da se isklju~uje i olak{avanje (ubrzavanje) samog~ita~kog procesa (npr. kod kra}enja rije~i, natpisivanja, upisivanja ligatura...).

248

STRANI^NI POSTAV

294 Razmjerno dugo ~uvanje jedinstva retka u srednjovjekovnom pisanju, tuma~ilo se i karakteristi~nimstrahom od praznog prostora (horror vacui).

Primjer organizacije tekstnih polja na vo-doravno razvijanom srednjovjekovnomsvitku

Organizacija tekstnih polja na okomitorazvijanom srednjovjekovnom svitku

Gotovo »eksplozija« brige za optima-lan vizualni postav stranice, kao i za dis-tribuciju grafeti~kih sredstava, u povije-sti europske pismovne kulture, dakakos ve} dugom tradicijom, zbila se u dobakarolin{ke renesanse, kada se provelazna~ajnija formalna diferencijacija s ob-zirom na sadr`aj knjiga (sredi{ta pisme-nosti su i dalje samostani, ali sve vi{eja~a produkcija neliturgijske literature,namijenjene izobrazbi postupno sve {i-rih krugova slojeva), sve dakako podkrupnim promjenama koje su zahvatileCrkvu i srednjovjekovno dru{tvo uop-}e. Uspostavila se sna`na distanca izme-|u visokoga klera, koji je sudjelovao uprodukciji knjiga, i ni`ega, za koji jebilo dovoljno da umije ~itati. Takvu jedistancu pratila i podjela na jezi~nomeplanu: latinski se sve vi{e udaljivao od narodnih govora i rezervirao za odabrankrug — obrazovanih. Pisanje, koje je jo{ na po~etku srednjeg vijeka steklo ugled,u takvim je okvirima postalo jo{ elitnija vje{tina, i kao takvo koncentriralo se umanjem broju velikih sredi{ta (skriptorija).

Osim {to je organizacija u stupcima, prakti~na i za pisanje, a laka i za ~ita-nje, postala gotovo pravilom, i osim {to su se br`e nastavili procesi ve} ranije za-`ivjeli, otpo~elo se u to doba pri postavljanju stranice u jednom, komunikacij-ski zahtjevnijem tekstu, kombinirati i vi{e tekstovnih tipova (npr. rustika, un-cijala, karolina), a osobito su sna`ni poku{aji za ujedna~ivanjem punktuacije.Kako smo ve} i napomenuli, to je i razdoblje promjene osnovnih kvadratnihproporcija u vertikalne — pravokutne, {to je zahvatilo i oblik stranice (kodek-sa), i — postupno — oblik tekstnoga polja. U X. st. u latini~kim knjigama za-padnoga europskoga kruga nastupa sna`na dekadencija, postava stranica sve jeneurednija, nemarnija. Premda su to bili sna`ni koraci unatrag, u skolasti~kojsrednjovjekovnoj etapi (XII. st.) obnavljaju se pri postavljanju stranice starije,karolin{ke, »okvirne« i grafeti~ke zasade, daljnji razvoj kojih mo`emo pratiti svedo pojave tiska, pa u nekom smislu i poslije.

249

STRANI^NI POSTAV

Codex Sinaiticus, IV. st., ~etverostupa~na organizacija tekst-nih polja