56
Page | 1 RAČUNALSTVO III, IV! 1. LAN mreže - vrste spojeva qqqqqqLokalna računalna mreža odnosno područna mreža (engl. local area network, LAN) namijenjena je povezivanju računala i drugih mrežnih ureĎaja na manjim udaljenostima, npr. u okviru jednog ureda, zgrade, postrojenja ili kuće. LAN može imati do nekoliko stotina čvorova (umreženih ureĎaja) koji se u LAN spajaju putem specijaliziranih kabela velike podatkovne propusnosti (npr. UTP kabel) koji se priključuju na hub ili preklopnik. Komunikacija se odvija preko TCP/IP protokola. LAN omogućava dijeljenje podataka, ureĎaja kao i programa. LAN radi na najniža dva sloja OSI modela. Najčešći standardi koji se koriste su Ethernet, FDDI te Token Ring. Prijenos podataka u LAN mreži se dijeli na tri osnovne skupine: unicast, multicast i broadcast. Kod unicast prijenosa jedan paket je poslan od izvora do odredišta na mreži. Izvorišni čvor adresira paket koristeći adresu koja će biti na odredištu, potom se paket šalje na mrežu, i konačno na odredište. Multicast prijenos podataka se sadrži od jednog paketa podataka koji se kopira i šalje na specifične podskupove ureĎaja na mreži. Izvor adresira paket koristeći multicast adresu, nakon toga kopira paket i šalje kopije svakom čvoru (korisniku) koji je dio multicast adrese. Broadcast prijenos podataka se sastoji od jednog paketa podataka koji se kopira te šalje svim čvorovima koji se nalaze u mreži. Tada se koristi broadcast adresa, te se nakon toga kopira paket koji se šalje svim korisnicima na mreži. 2. Računalne mreže - mostovi, usmjernici, hubovi Računalna mreža je skupina dva ili više meĎusobno povezanih računala koji dijele neke resurse (podatke, sklopovlje, programe, itd ...). Računala se smatraju povezanima ako mogu razmjenjivati informacije. Računalna mreža u širem smislu sadrži i ostale čvorove kao što su prospojnik ili usmjernik. Čvorovi računalne mreže u meĎusobnoj komunikaciji koriste komunikacijske protokole. Mostovi - ureĎaji čija je glavna funkcija proslijeĎivanje i izdvajanje skupova podataka, ovisno o njihovoj odredišnoj adresi. Most sadrži tablicu s popisom adresa radnih stanica u LAN-u. On provjerava svaki skup podataka. Ako se odredišna adresa nekog skupa podataka podudara sa adresom neke od radih stanica u lokalnoj mreži, onda most ovaj skup izdvaja i prosljeĎuje ga do tog lokalnog odredišta. U suprotnom, skup podataka biva usmjeren ka mostu na drugoj, vanjskoj mreži. Hubovi - pružaju jednostavnu mogućnost izmjena u mreži u situacijama kada radnici mijenjaju lokaciju unutar tvrtke. Na primjer, ako se jedan radnik premjesti iz knjigovodstvenog odjela u upravljački odjel, LAN ne treba podvrgnuti ponovnom ožičenju. Umjesto toga, PC spomenutog radnika prenosi se na novu lokaciju. Istovremeno se i kabel toga računala spaja na novi priključak sklopa za ožičenje.

Stručni predmeti

Embed Size (px)

DESCRIPTION

eeed

Citation preview

Page 1: Stručni predmeti

Page | 1

RAČUNALSTVO III, IV!

1. LAN mreže - vrste spojeva

qqqqqqLokalna računalna mreža odnosno područna mreža (engl. local area network, LAN)

namijenjena je povezivanju računala i drugih mrežnih ureĎaja na manjim udaljenostima, npr.

u okviru jednog ureda, zgrade, postrojenja ili kuće. LAN može imati do nekoliko stotina

čvorova (umreženih ureĎaja) koji se u LAN spajaju putem specijaliziranih kabela velike

podatkovne propusnosti (npr. UTP kabel) koji se priključuju na hub ili preklopnik.

Komunikacija se odvija preko TCP/IP protokola. LAN omogućava dijeljenje podataka,

ureĎaja kao i programa. LAN radi na najniža dva sloja OSI modela. Najčešći standardi koji se

koriste su Ethernet, FDDI te Token Ring.

Prijenos podataka u LAN mreži se dijeli na tri osnovne skupine: unicast, multicast i broadcast.

Kod unicast prijenosa jedan paket je poslan od izvora do odredišta na mreži. Izvorišni

čvor adresira paket koristeći adresu koja će biti na odredištu, potom se paket šalje na

mrežu, i konačno na odredište.

Multicast prijenos podataka se sadrži od jednog paketa podataka koji se kopira i šalje

na specifične podskupove ureĎaja na mreži. Izvor adresira paket koristeći multicast

adresu, nakon toga kopira paket i šalje kopije svakom čvoru (korisniku) koji je dio

multicast adrese.

Broadcast prijenos podataka se sastoji od jednog paketa podataka koji se kopira te

šalje svim čvorovima koji se nalaze u mreži. Tada se koristi broadcast adresa, te se

nakon toga kopira paket koji se šalje svim korisnicima na mreži.

2. Računalne mreže - mostovi, usmjernici, hubovi

Računalna mreža je skupina dva ili više meĎusobno povezanih računala koji dijele neke

resurse (podatke, sklopovlje, programe, itd ...). Računala se smatraju povezanima ako mogu

razmjenjivati informacije. Računalna mreža u širem smislu sadrži i ostale čvorove kao što su

prospojnik ili usmjernik. Čvorovi računalne mreže u meĎusobnoj komunikaciji koriste

komunikacijske protokole.

Mostovi - ureĎaji čija je glavna funkcija proslijeĎivanje i izdvajanje skupova

podataka, ovisno o njihovoj odredišnoj adresi. Most sadrži tablicu s popisom adresa

radnih stanica u LAN-u. On provjerava svaki skup podataka. Ako se odredišna adresa

nekog skupa podataka podudara sa adresom neke od radih stanica u lokalnoj mreži,

onda most ovaj skup izdvaja i prosljeĎuje ga do tog lokalnog odredišta. U suprotnom,

skup podataka biva usmjeren ka mostu na drugoj, vanjskoj mreži.

Hubovi - pružaju jednostavnu mogućnost izmjena u mreži u situacijama kada radnici

mijenjaju lokaciju unutar tvrtke. Na primjer, ako se jedan radnik premjesti iz

knjigovodstvenog odjela u upravljački odjel, LAN ne treba podvrgnuti ponovnom

ožičenju. Umjesto toga, PC spomenutog radnika prenosi se na novu lokaciju.

Istovremeno se i kabel toga računala spaja na novi priključak sklopa za ožičenje.

Page 2: Stručni predmeti

Page | 2

Usmjernici - njihova glavna prednost je ta što mogu formirati „firewall“ koji mrežu

štiti od podataka nastalih u drugoj mreži. Da ne bi došlo do zagušenja mreže (što je i

osnovna namjena usmjernika), oni mogu biti programirani da proslijeĎuju samo one

skupove podataka koji zadovoljavaju odreĎene uslove. Ovo je važno zbog slučajeva

kada se, npr. na jednoj mrežnoj kartici u LAN-u desi kvar i ona počne slati pogrešne

skupove podataka (broadcast oluja), što može dovesti do zagušenja svih meĎusobno

povezanih LAN-ova.

3. Globalna računalna mreža internet - osnovne značajke

Internet je javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje

računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internetski protokol = IP). To

je „mreža svih mreža“ koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih

mreža koje meĎusobno razmjenjuju informacije i usluge kao što su elektronička pošta, chat i

prijenos datoteka te povezane stranice i dokumente World Wide Weba.

Internet je osnovan 1969. godine u SAD-u od strane američkog Ministarstva obrane. Zvao se

ARPANET (prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency - Agencija za

napredne istraživačke projekte, dok net označava računalnu mrežu). Cilj te mreže je bio da se

poveže odreĎeni broj računala u SAD-u. Radilo se o skupoj ideji, no Ministarstvu obrane

SAD-a novac nije nedostajao. Arpanet je imao faktor koji je kasnije bio ključan za nastanak i

popularizaciju interneta; tijekom šezdesetih godina vladao je Hladni rat, zbog čega je

Ministarstvo odbrane SAD-a strahovalo da bi se mogao dogoditi nuklearni napad. Inženjeri su

morali projektirati Arpanet tako da on radi čak i ako se baci bomba na dio uspostavljene

mreže te se uništi, dakle, čak i ako dio komunikacijskog dijela bude uništen, ostatak mreže

treba nastaviti funkcionirati bez problema. Servis World Wide Web izmišljen je u CERN-u u

Švicarskoj 1989. godine, a izmislio ga je Britanac Tim Berners-Lee.

Za povezivanje se koriste telefonske mreže, ISDN, ADSL, optički i ini kabeli, satelitske veze

i drugi načini. Svako računalo spojeno na internet ima svoju IP adresu, ali se kod korištenja

usluga, npr. u internetskom pregledniku, uglavnom koriste imena koja se u adrese prevode

pomoću sustava poslužitelja za DNS. Popularni su internetski preglednici Internet Explorer,

Mozilla Firefox, Google Chrome, Opera i Safari.

ISP (Internet service provider) tvrtke korisnicima pružaju usluge za spajanje na internet, a

ponekad takoĎer daju i uslugu korištenja elektroničke pošte i/ili odreĎenu količinu prostora na

njihovom poslužitelju da korisnik napravi svoju internetsku stranicu. Najpoznatije usluge na

internetu su:

World Wide Web - koristi HTTP za prijenos web stranica napisanih u HTML-u - to je

noviji servis, ali i najbrže rastući.

Razgovor ili čavrljanje (chat) - koji može biti komunikacija glasom (oba računala

trebaju imati zvučne kartice, mikrofone i zvučnike/slušalice) ili pismena komunikacija

- primjeri su IRC, ICQ i u zadnje vrijeme sve popularniji Skype.

Elektronička pošta - koristi POP, SMTP i druge protokole, jedna od prvih usluga na

internetu.

Prijenos datoteka - uz standardni FTP danas se sve više koristi peer to peer protokoli.

Usenet - mreža namjenjena razmjeni poruka u interesnim grupama.

Page 3: Stručni predmeti

Page | 3

4. TCP/IP protokoli

TCP/IP je uobičajena oznaka grupe protokola koju još nazivamo IP grupa protokola (ili engl.

IP protocol suite). Naziv je ova grupa protokola dobila prema dva najvažnija protokola iz te

skupine: TCP (od engleskog Transmission Control Protocol) te prema samom IP protokolu.

TCP/IP omogućuje komunikaciju preko raznih meĎusobno povezanih mreža i danas je

najrasprostranjeniji protokol na lokalnim mrežama, a takoĎer se na njemu zasniva i globalna

mreža Internet.

Mrežni model korišten u TCP/IP grupi protokola je 4-slojni model koji se sastoji od slijedećih

slojeva:

Sloj podatkovne veze

Mrežni sloj

Transportni sloj

Aplikacijski sloj

5. Adresiranje na internetu

Da bi Internet funkcionirao kao jedinstvena mreža, neophodno je usvojiti jednoznačan sustav

adresiranja računala, koji su u mrežu povezani. Kako bi se obezbijedilo efikasno lokaliziranje

računala na internetu, uveden je dvojni sustav adresiranja:

numeričke (IP) adrese - 32-bitni brojevi koje koristi IP protokol za prosleĎivanje

datagrama od jednog do drugog računara, a koji na jedinstven način odreĎuju adresu

fizičkog interfejsa računara na mreži, na primer 147.91.130.3

alfanumeričke tj. simboličke adrese - imaju formu računar.(.insl(.inst...)).država, gde

je država ISO oznaka države (na primer: rc1.pmf.ac.me); ovi nazivi služe za lakše

adresiranje računara od strane krajnjih korisnika.

IP adrese su četvorovrojne brojčane adrese koje se dodijeljuju svakom računalu u čvorištu.

Veličina ove adrese je 32 bita. Svaki broj je odvojen točkom. Prva dva broja predstavljaju

zonu i državu. Druga dva broja se odnose na instituciju i računalo u LAN mreži te institucije.

Kako se broj Internet korisnika povećava izražen je nedostatak slobodnih 32-bitnih IP adresa.

Internet protokol nove generacije (IPng) predviĎa 128-bitnu adresu. IP adrese mogu biti

statičke i dinamičke. Postoje serveri koji imaju svoje stalne - statičke adrese i one se ne

mijenjaju. Služe za lako pronalaženje računala na mreži. Dinamičke adrese se dodijeljuju

krajnjim korisnicima koji komuniciraju sa internetom preko provajdera. Dakle, njima nije

potrebna stalna IP adresa. Dinamička adresa je bilo koja adresa u rasponu koji odredi

provajder.

DNS (Domain Name System) je bazni Internet servis koji služi za prevoĎenje internet domena

u IP adrese, i obrnuto, jer su simboličke adrese (predstavljene alfanumeričkim znakovima)

razumljivije i lakše za pamćenje nego brojčane. Simboličke adrese se sastoje iz više dijelova i

podijela se vrši na slijedeći način:

ime_računala._ime_lokalne_mreže._ime_domena._ime_osnovne_domene.

Page 4: Stručni predmeti

Page | 4

URL (Universal Resource Locator) adresa odreĎuje bližu poziciju odreĎenog dokumenta na

nekoj internet adresi. URL adresa se sastoji od:

protokola

adrese računala

porta (predstavljen brojem)

imena imenika

imena same datoteke koju tražimo

6. Internet - osnovni alati za pretraživanje

Da biste bili zadovoljni rezultatima pretraživanja, morate znati odabrati pravi alat za

pretraživanje.

Imenici - mrežne stranice odabiru stručni ljudi. Organizirani su hijerarhijski.

Pregledavanje preko kategorija. Pogodni su za općenita pretraživanja.

Tražilice - omogućuju pretraživanje cjelokupnih tekstova mrežnih stranica. Dobre su

za pretraživanje ako točno znamo što nas zanima. Omogućuju korištenje ključnih

riječi. Dokumenti nisu svrstani u kategorije.

Metatražilice - istovremeno pretražuju nekoliko tražilica, ali ne uključuju sve rezultate

s pojedinih tražilica. Nude samo jednostavne tehnike pretraživanja. Korisne su za

usporeĎivanje različitih tražilica i dobivanje informacija postoji li na mreži išta o

traženoj temi.

7. Elektronička pošta - priprema i slanje sa dodatcima

Kada je u pitanju slanje e-maila sa dodatcima onda u Textbox opcije Attachment odaberemo

dodatak sa našeg računala i pošaljemo.

Page 5: Stručni predmeti

Page | 5

8. Elektronička pošta - prijem, odgovaranje i proslijeđivanje

9. AutoCad - apsolutne i relative koordinate

2D koordinate služe nam za dvodimenzionalno crtanje. Dvodimenzionalno crtanje (dvije

dimenzije, širina i dužina) shvatite kao da crtate olovkom na listu papira. Ovisno o položaju

UCS-a („kako okrenete položaj papira“) možemo nacrtati nekakav lik, crtež i slično pomoću

ovih koordinata. TakoĎer možemo kombinirati sve vrste koordinata tokom crtanja nekog

crteža. Početni položaj UCS-a na papiru shvatite kao točku u lijevom donjem kutu koja je

fiksna ako radite sa apsolutnim koordinatama. U koliko radite sa relativnim koordinatama

onda se nemojte bazirati na UCS već na točku u kojoj se nalazite.

Page 6: Stručni predmeti

Page | 6

10. AutoCad - rad sa više razina (layers)

Razina ili sloj (layer) je imenovani skup zajedničkih svojstava objekta prikladan za logično

grupiranje objekata.

Zajednička svojstva objekta:

Boja (Color)

Vrsta linije (Linetype)

Debljina linije (Lineweight)

RasporeĎivanjem objekata u odgovarajuće razine značajno se olakšava baratanje objektima na

crtežu ili modelu. Svaki objekt ima pridruženu razinu koja mu se dodjeljuje prilikom stvaranja

objekta prema aktivnoj razini. Svaka datoteka ima barem jednu razinu - razinu 0.

11. AutoCad-ove naredbe za linije - LINE i POLINE

Naredba LINE (Draw > Point > Line) - crtanje linija

Pompt Specify first point:

ENTER nastavlja liniju od zadnje točke prethodne linije lili luka

Zadati točku u radnom prostoru

Unijeti koordinate točke

Pompt Sprecify next point or [Close/Undo]:

ENTER završava crtanje linija

Undo poništava prethodnu liniju

Close spaja prvu točku prve linije sa zadnjom u istoj naredbi

Naredba PLINE (Draw > Polyine) - crta poliliniju.

Polilinija - pojedinačni objekt od spojenih nizova linija i kružnih lukova.

Dva načina crtanja:

Crtanje linija (modus Line)

Crtanje lukova (modus Arc)

Opcije:

Osnovne: naslijeĎene iz naredbi za crtanje linije (LINE) odnosno za crtanje luka

(ARC).

Svojstvene poliliniji: Width, Halfwidth i Length

Page 7: Stručni predmeti

Page | 7

12. AUTOCAD-ove naredbe za kopiranje COPY i ARRAY

Naredba COPY (Modify > Copy) - kopiranje objekata

Postupak:

Pozvati naredbu

Odabrati objekte (prompt „Select objects:“)

Odabrati hvatište (Base point)

Zadati pomak kopije (Displacement)

Metoda kopiranja pomoću hvataljki

Odabrati objekte

Odabrati osnovnu hvataljku

Pozvati metodu ROTATE ili MOVE

Aktivirati opciju COPY ili držati tipku SHIFT u narednom koraku kod prve kopije

Zadati pomak linije

Paralelno kopiranje

Naredba OFFSET (Modify > Offset) - stvara novi objekt na zadanoj udaljenosti od odabranog

ili kroz zadanu točku. Analogno opciji OFFSET naredbe za crtanje pravaca, XLINE.

Naredba ARRAY (Modify > Array) - stvara višestruke kopije objekata rasporeĎene u

polarnom ili pravokutnom polju.

RasporeĎivanje po kružnom polju (Polar Array):

Pozvati naredbu ARRAY.

U dijalogu ARRAY odabrati opciju polarnog rasporeĎivanja.

Kliknuti dugme za odabir objekta i u radnom prostoru odabrati objekte rasporeĎivanja.

Kliknuti dugme za odabir središta polja i u radnom prostoru odabrati središte polje.

Odabrati željeni način ispunjavanja polja: zadavanjem ukupnog broja kopija i kuta

ispunjenja, zadavanjem ukupnog broja kopija i kuta meĎu kopijama, zadavanjem kuta

ispunjenja i kuta meĎu kopijama.

Podesiti opciju rotiranja kopija.

Pregledati postavke dugmetom Preview.

Potvrditi rasporeĎivanje.

13. AUTOCAD-ove naredbe ROTATE i MIRROR

Naredba ROTATE (Modify > Rotate) - zakreće objekte oko hvatišta.

Postupak:

Pozvati naredbu

Page 8: Stručni predmeti

Page | 8

Odabrati objekte (prompt „Select objects:“)

Odabrati hvatište (Base Point).

Zadati kut zakreta (Rotation Angle) u odnosu na X-os koordinatnog sustava.

Naredba MIRROR (Modify > Mirror) - zrcaljenje odabranih objekata oko linije zrcaljenja.

Postupak:

Pozvati naredbu.

Odabrati objekte.

Zadati prvu točku zrcalne linije.

Odabrati drugu točku zrcalne linije.

Odabrati zadržavanje ili uklanjanje originala.

14. AUTOCAD - stvaranje i korištenje blokova

Blok je jedan crtež koji je sastavljen od više linija, lukova, i slično i čini cjelinu koju često

koristite prilikom crtanja nekog većeg kompleksnijeg crteža. Kao blok najčešće se koristi

crtež vrata i prozora u graĎevinskom crtežu tlocrta (no ima ih još, sve ovisi čime se bavite).

IzraĎene blokove možete vrlo brzo insertirati u crtež bez veće muke da ga stalno morate crtati

iz početka. Izradili ste crtež vrata. Taj crtež vrata često trebate koristiti u tlocrtu koji crtate.

Negdje na radnoj površini pored crteža tlocrta nacrtajte crtež vrata i od njega kreirajte Block

na slijedeći način. Kliknite na gumb Make Block na alatnoj traci Draw (sa tekstualnog

izbornika Draw > Block > Make ) ili direktno u Command Line promptu upišite bmake ili

block.

Otvara Vam se dijalog prozor „Block Definition“ kao na slici ispod. Redoslijed koraka vidite

na slici.

Upišite naziv Bloka i opis Bloka.

Kliknite na gumb „Pick Point“ u Zoni Base Point. Što znači da trebate odrediti baznu

točku pomoću koje ćete smještati blok na crtež. Nakratko nakon klika na dotični

gumb, nestat će dijalog prozor i Vi trebate kliknuti na točku koja će biti bazna za

smještanje bloka. Oko ove točke možete rotirati blok na crtežu kada ga smjestite.

Nakon klika na baznu točku vratit će vam se dijalog prozor i sada uočite da se se u

zoni Base Point pojavile koordinate u kojima je smještena bazna točka u sklopu

cjelokupnog s crteža (inače ovaj blok možete kasnije pomjerati po radnoj površini bez

bojazni da će doći do problema ). Sada trebate na dijalog prozoru kliknuti na gumb

„Pick Point“ u zoni Objects.

Nakon klika na gumb Pick Point nestat će opet dijalog prozor i pokazivač miša sada

ima izgled malog kvadratića (što znači da trebate nešto selektirati ). Vi selektirajte

liniju po liniju ;-), ma neee! selektirajte cijeli crtež pomoću okvira za selektiranje).

Dakle kliknite u blizini crteža vrata u donjem desnom kutu zadržite tipku miša i

povucite dijagonalno preko crteža u gornji lijevi kut iznad crteža. Sada su vam sve

linije crteža selektirane a to vidite tako što su sve linije crtkane.

Pritisnite tipku ENTER da bi završili selektiranje i vratili dijalog prozor nazad.

Kliknite na gumb OK da bi završili kreiranje Bloka vrata.

Page 9: Stručni predmeti

Page | 9

Nakon klika na Enter tipku otvara Vam se dijalog prozor "Edit Attributes" na kojem

trebate upisati neke parametre a potom kliknite na gumb OK.

Time je završeno kreiranje bloka vrata.

Umetanje blokova:

Klikom na gumb Insert Block na alatnoj traci Draw ili sa tekstualnog izbornika

Insert > Block ili u Command Line promptu naredba Insert.

U prvom koraku imate dvije mogućnosti.

Umetnuti blok sa radne površine koji se nalazi gdje je i glavni crtež ili pomoću gumba

Browse pretražiti Vaš HDD i pronaći datoteku koja sadrži odreĎeni blok.

Kada ste kliknuli na gumb OK potrebno je smjestiti blok na mjesto gdje želite.

Nakon prvog klika vezanja uz odreĎenu točku pritisnite tipku ENTER za završetak

radnje.

15. AutoCad - izrada 3D crteža

Kako bi smo napravili 3D crteže u AutoCad-u moramo dobro savladati 2D tehnike crtenja.

AutoCad se 3D crteži baziraju na razvlačenju, rotiranju, itd ... 2D objekata.

Box naredba na alatnoj traci Modeling služi za crtanje 3D tijela poput kocke i

kvadra. (npr. kada želite nacrtati kutiju sa svojim stranicama, kombinacijom Box i

Shell naredbi). Naredbu možete pokrenuti i u Command Line Prompt-u > Box

Ploysolid naredba na alatnoj traci Modeling služi za transformiranje

(konvertiranje) 2D linija u 3D tijela.

Extrude naredba na alatnoj traci Modeling služi za izdizanje nekog objekta ( koji je

prethodno obraĎen) naredbom Region.

Revolve je naredba pomoću koje rotacijom 2D tijela oko osi pravimo 3D model.

Union naredba na alatnoj traci Modeling/Solid Editing služi za sjedinjavanje dva

ili više objekata (koji je prethodno obraĎen) naredbom Region.

Substract naredba na alatnoj traci Modeling/Solid Editing služi za odsijecanje dva

ili više objekata (koji je prethodno obraĎen) naredbom Region.

16. Stvaranje nove prezentacije u Power Pointu

Pokretanjem programa Microsoft PowerPoint otvara se dijaloški prozor koji nudi tri

mogućnosti izbora pri stvaranju nove prezentacije:

AutoContent čarobnjak (engl. Autocontent Wizard) koji nudi niz predožaka i ideja za

različite tipove prezentacije te kliktanjem na gumb Next vodi kroz faze stvaranja nove

prezentacije.

Predložak dizajna (engl. Design Template) koji nudi različite dizajnirane pozadine, ali

bez uzorka stranice prezentacije.

Prazna prezentacija (engl. Blank Presentation) koja je pogodna za korisnike koji žele

sami u potpunosti dizajnirati prezentaciju.

Page 10: Stručni predmeti

Page | 10

17. Formatiranje u Power Pointu

UreĎivanje teksta:

Umetanje i ureĎivanje slika:

Page 11: Stručni predmeti

Page | 11

18. Dodavanje grafikona u Power Pointovu prezentaciju

Umetanje grafikona:

Unos podataka i izgled grafikona:

Page 12: Stručni predmeti

Page | 12

19. Struktura HTML dokumenta

Svaki HTML dokument sastoji se od osnovnih graĎevnih blokova - HTML elemenata. Svaki,

pak, HTML element sastoji se od para HTML oznaki (engl. tag). TakoĎer, svaki element

može imati i atribute kojim se definiraju svojstva tog elementa. Na samom početku HTML

dokumenta preporučljivo je postaviti <!DOCTYPE> element, kojim se označava DTD (engl.

Document Type Declaration), čime se definira točna inačica standarda koja se koristi za

izradu HTML dokumenta. Nakon <!DOCTYPE> elementa, <html> elementom označava se

početak HTML dokumenta. Unutar <html> elementa nalaze se i <head> element te <body>

element. <head> element predstavlja zaglavlje HTML dokumenta u kojemu se najčešće

specificiraju jezične značajke HTML dokumenta kao i sam naslov (engl. title) stranice.

Pomoću odreĎenih HTML elemenata unutar zaglavlja dodaju se i stilska obilježja stranice,

bila ona direktno ugraĎena (engl. embedded) ili dodana kao referenca na vanjsku CSS

datoteku. Često se unutar zaglavlja još definiraju i skripte kreirane u JavaScript jeziku. U

<body> elementu kreira se sadržaj HTML dokumenta, odnosno, stranice koju on reprezentira.

Svaka HTML oznaka (koja u paru kreira HTML element) počinje znakom < (manje od), a

završava znakom > (više od). Zatvarajuća HTML oznaka kreira se na isti način kao i

otvarajuća, ali se prije završnog znaka > dodaje i kosa crta / (engl. slash).

Primjer jednostavnog HTML dokumenta:

<!DOCTYPE html>

<html>

<head>

<title>Naziv stranice</title>

</head>

<body>

<p>Ovdje se unosi sam sadržaj stranice.</p>

</body>

</html>

20. HTML oznake za tekst

tag za odlomak (Paragraph)

</nowiki>

<big> veliki tekst </big>

<b> podebljani tekst </b>

<em> nakrivljen tekst </em>

<u> podcrtan text </u>

<strong> "jaki" tekst </strong>

<i> nakrivljen tekst </i>

<sup> podignut tekst </sup>

<sub> spusten tekst </sub>

<del> precrtan tekst </del>

<code> tekst kompjuterskog koda </code>

<hr> vodoravna crta </hr>

-veličina fonta:od 1 do 7

Page 13: Stručni predmeti

Page | 13

<font size="6"> velicina fonta 6</font>

-boja fonta:

-boju fonta možemo mijenjati na više načina:

koristeći hexa zapis boja:

<font color="#770000">ovaj tekst je u hexaboji #770000</font>

ili koristeći ime boje:

<font color="blue">ovaj tekst je plav</font>

-također boju fonta možemo zapisati i u rgb zapisu ali taj

zapis nije uobičajen

- vrsta fonta:

<font face="Bookman Old Style, Book Antiqua, Garamond">ovom

paragrafu je promijenjen font</font>

- Veliko početno slovo: <font size="5" face="Georgia, Arial"

color="blue">P</font>ocetno slovo

21. HTML oznake za tablice

Za izradu tablice potrebne su oznake:

<table> - započinje i završava tablicu;

<tr> - započinje i završava jedan red u tablici;

<td> - započinje i završava jedno polje u tablici.

Pri zadavanju tablice često se još zadaju argumenti cellpadding (odmak sadržaja polja od ruba

polja u pikselima), cellspacing (razmak izmeĎu polja tablice u pikselima), border (debljina

linija tablice u pikselima). Kod spajanja pojednih polja unutar <td> oznake koriste se

argumenti rowspan (preko koliko redova se proteže polje) i colspan (preko koliko stupaca se

proteže polje). Za pojedina polja <td> kao i za cijelu tablicu <table> mogu se zadati

argumenti width i height kojima zadajemo širinu ili visinu u pikselima ili postotcima.

22. Raspoređivanje elemenata web stranice pomoću tablica

Crtanje tablice:

Insert > Table

Rows

Columns

Border

Width

Cell spacing

Cell pading

Bg colo

UgnježĎena tablica:

Jedna tablica unutar druge tablice

Dodaje se u slobodnu ćeliju tablice

Page 14: Stručni predmeti

Page | 14

Prednosti korištenja tablica: jednostavno korištenje, dobar pregled sadržaja i tablice

podržavaju svi web - čitači. Nedostaci: statičnost i nemogućnost preklapanja

23. Umetanje teksta na stranicu u Dreamweaveru

Tekst se u Dreamweaver-u kreirara kucanjem ili prebacivanjem iz nekog drugog programa.

Funkcije za kucanje, editovanje ili selektovanje teksta su iste kao u programima za editovanje

teksta. Tekst možete dodati ili u Design ili Code prikazu. U Design prikazu postavite kursor

na mesto gde želite da dodate tekst i počnite da kucate. U Code prikazu možete dodati tekst

bilo gde unutar Body Tag-a, uključujući i unutar ćelija tabela, DIV Tag-ova, SPAN Tag-ova.

Dreamweaver ima opciju za importovanje Word dokumenata direktno u Document prozor.

Ovo je dosta slična opcija kao i Copying i Pasting. Da biste importovali Word fajl, kliknućete

na File > Import > Word Document.

<a href=“ url“> tekst veze </a>

Opcija iz pano properties

Link my doc/…./indeks.html

Point to File

Browse ...

Insert > HyperLink

Insert e-mail

24. Dodavanje slika u Dreamweaveru

Slika se u HTML kodu prikazuje kao element <img> čiji je glavni atribut „src“ (source), koji

definira putanju do slike na računalu odnosno serveru. Npr. slijedeći HTML kod govori web

pregledniku da prikaže sliku koja se zove „skola.jpg“, a koja se nalazi u mapi „slike“ i koja

ima slijedeće dimenzije: širina - 800px i visina - 600px.

<img src="slike/skola.jpg" width="800" height="600" />

Insert > Image

25. Izrada i održavanje hiperveza u Dreamweaveru

<a href=“ url“> tekst veze </a>

opcija iz pano properties-a

Link my doc/…./indeks.html

Point to file

Browse ...

Insert > HyperLing

Insert > e-mail

Page 15: Stručni predmeti

Page | 15

26. Baza podataka ACCESS - vrste objekata

Vrste objekata u ACCESS-u su:

tablica - osnovni obvezni objekat. Služi za učitavanje, pregled i promjenu podataka. obrazac - služi za učitavanje i pregled podataka, pravi se od tablica ili upita.

upiti - služe za pretraživanje baze, stvaraju se od tablica ili od drugih upita.

izvješća - služe za ispis podataka.

makroi - služe za automatiziranje odreĎenih radnji bez pisanja programskog koda.

moduli - programi pisani u VB

27. ACCESS - stvaranje nove tablice

Design view (bez pomagala):

Table wizard - Import table

Link table

Properties: (Field Size)

Format

Input Mask

28. Vrste podataka u ACCESS-u

Page 16: Stručni predmeti

Page | 16

29. Vrste relacija u ACCESS-u

Vrste relacija u ACCESS-u:

1:1 - Najmanje korištena relacija. U njoj svaki redak iz Tablice A može imati samo

jedan odgovarajući redak u Tablici B. Koristimo ih kada želimo podijeliti velike

tablice na dva dijela ili ako želimo pratiti nečije sudjelovanje u nekom dogaĎaju gdje

svatko može vršiti samo jednu funkciju.

1:N - Najčešće korištena relacija. Redak iz Tablice A ima više odgovarajućih redaka u

Tablici B, ali redak iz Tablice B ima samo jedan odgovarajući redak u Tablici A.

N:N - Redak iz Tablice A može imati više odgovarajućih redaka u Tablici B. Ovakav

tip relacija je jedino moguć stvaranjem treće tablice tzv. Tablica križanja u kojoj se

Primary key sastoji od dva polja koja su foreign key-evi iz obaju tablica. Ona je

zapravo sačinjena od dvije one-to-many relacije u trećoj tablici.

30. Izvješća u ACCESS-u

Služe za ispis ili za pregled podataka!

Izdrada izvjesšća:

Reports - New

Report wizard - odabrati tablicu ili upit

Odabir polja - Polje 1 - Polje N

Grupiranje podataka po ključnim poljima

Razina grupiranja: Matični broj

Razina grupiranja: po šiframa predmeta

Oblikovanje: Standard

Finish!

Report header - zaglavlje izvješća

Page header - zaglavlje stranice

Details -podaci

Page footer - podnožje stranice

Report footer - podnožje izvješća

Page 17: Stručni predmeti

Page | 17

SKLOPOVSKA OPREMA RAČUNALA!

1. Građa računala

Koncepcija modela računala po von Neumann-u prevladava u četiri generacije računala.

Model su 1946. godine opisali von Neumann, Burks i Goldstine, a sastoji se od 4 osnovne

jedinice:

Glavna memorija - hardware-ska jedinica koja obavlja samo dvije temeljne operacije:

čitanje iz memorije, zapisivanje u memoriju, te u koju se pohranjuju svi podaci i

instrukcije programa uneseni izvana, kao i rezultati djelovanja instrukcija

Upravljačke jedinica - jedinica koja „razumije“ numerički kod kojim su predstavljeni

podaci i instrukcije. Ona dohvaća instrukcije iz spremnika, dekodira ih i na temelju

toga upravlja Aritmetičko - logičkom jedinicom te ulaznim i izlaznim dijelovima

Aritmetičko - logička jedinica (ALU) - zajedno sa upravljačkom jedinicom čini cjelinu

koja se naziva centralna procesorska jedinica. ALU obavlja aritmetičke (zbrajanje,

oduzimanje, množenje, dijeljenje, posmak, rotacija) i logičke operacije (logičko I,

logičko ILI, logičko NE). Sklopovi obavljaju aritmetičke i logičke operacije, a registri

sudjeluju u operacijama tako što privremeno pohranjuju podatake i rezultate. Do

aritmetičkih operacija se ne dolazi putem aritmetičkih već preko logičkih operacija

zato što elementarni digitalni sklopovi izvršavaju logičke operacije.

Ulazno - izlazne jedinice - jedinice zadužene za komunikaciju računala sa korisnikom

i okolinom računalnog sustava te omogućavaju prijenos i unos podataka izmeĎu

računalnih sustava.

Jedinice prikazane u modelu su povezane podatkovnim i upravljačkim tokovima, koji su u

računalima fizički realizirani u obliku sabirnica (bus).

Page 18: Stručni predmeti

Page | 18

2. Sabirnica računala

Sabirnice su skup spojnih vodova koji povezuju sve elemente računalnog sustava u

funkcionalnu cjelinu. One omogućavaju komunikaciju izmeĎu različitih dijelova računalnog

sustava. Sabirnice najčešće dijelimo po dva kriterija - po smještaju i po vrsti sadržaja koji se

njima prenosi.

Podjela sabirnica po smještaju:

Unutarnje sabirnice - nalaze se unutar mikroprocesora i povezuju dijelove

mikroprocesora u funkcionalnu cjelinu.

Vanjske sabirnice - povezuju mikroprocesor sa ostalim dijelovima računalnog sustava.

Podjela sabirnica po vrsti sadržaja koji se njima prenosi:

Podatkovne sabirnice - povezuju procesor sa memorijskim i U/I sklopovima,

dvosmjerne su i služe za prijenos podataka: u procesor - dohvaćaju se instrukcije i

operandi potrebni za izvoĎenje programa iz procesora - prema memoriji i/ili U/I

sklopovima se radi pohrane ili prikaza šalju rezultati obrade.

Adresne sabirnice - povezuju procesor sa memorijskim i U/I sklopovima,

jednosmjerne su (od procesora prema van) i služe za adresiranje memorijske ili U/I

lokacije na kojoj se nalazi podatak kojeg treba prenijeti podatkovnom sabirnicom.

Upravljačke sabirnice - povezuju upravljačku jedinicu mikroprocesora sa svim ostalim

dijelovma računalnog sustava i služe za prijenos upravljačkih signala kojima

upravljačka jedinica upravlja i koordinira radom računala.

3. Funkcijski opis µP 8051

4. Registri programskog modela µP 8051

Registar je dio memorije koji služi za privremenu pohranu podataka.

Vrste registara su sljedeće:

akumulator - registar u kojem se dobivaju (akumuliraju) rezultati različitih operacija s

binarnim brojevima koje je izvršila aritmetičko - logička jedinica.

buffer registri - služe za privremenu pohranu podataka.

Page 19: Stručni predmeti

Page | 19

registri opće namjene - prisutni su kod svih vrsta procesora, u njih se mogu upisivati

najrazličitiji podaci. Budući da su smješteni neposredno u procesoru pristup do njih i

njihovog sadržaja je vrlo brz i jednostavan. Duljina im ovisi o duljini strojne riječi

koju upotrebljava računalo. Npr. kod 32-bitnih računala su i registri opće namjene 32-

bitni.

programsko brojilo (PC) - jedan od najvažnijih registara u procesoru i bez njega nije

moguć rad računala. Programsko brojilo ima ključnu ulogu u procesu izvoĎenja

instrukcija.

pokazivač kazaljke stoga (SP) - uvijek pokazuje na najmanju adresu. Podaci se

pohranjuju u jednom redoslijedu, a uzimaju u drugom.

indeks registar - registar posebne namjene, a koristi se najčešće za realizaciju

indeksiranog adresiranja memorije. Kod takvog načina adresiranja memorije, adresa

memorijske lokacije se dobije zbrajanjem sadržaja indeks registra sa nekom

vrijednošću (pomakom - offset).

posmačni registar - registrar kod kojeg se izlaz iz jednog bistabila prenosi na ulaz

drugog, pod uvjetom da ti bistabili čine jedan registar, pri tome sljedeći bistabil u nizu

preuzima stanje prethodnog. Služe za pomicanje binarnih podataka ulijevo ili udesno.

registar statusa - čini cjelinu s aritmetičko-logičkom jedinicom. Zadatak mu je da

signalizira (ne)postojanje odreĎenog stanja prilikom obrade podataka u ALU. Registar

statusa se sastoji od niza meĎusobno nepovezanih bistabila. Svaki bistabil predstavlja

jedan bit koji ima ulogu zastavice kojom se signalizira odreĎeno stanje. Vrste

zastavica: Carry, Overflow, Sign , Half carry, Zero , Parity, ION.

S obzirom na funkciju koju obavljaju, postoje:

opći registri

memorijski registri

osnovni registri

registri za operacije s kliznim zarezom

registri instrukcija

registri stanja.

5. Dvodimenzionalna RAM memorija

Memorijski elementi su poredani u pravokutnu matricu, jedan do drugog i jedan ispod drugog,

tako da, gledajući horizontalno tvore jednu riječ (jednu memorijsku lokaciju), a

gledajući vertikalno predstavljaju skup bitova iste težine. Broj redaka odreĎuje broj

(kapacitet) riječi koje je moguće pohraniti u tako organiziranu memoriju. Broj stupaca

odreĎuje širinu riječi koju je moguće pohraniti. Postupak adresiranja jedne memorijske

lokacije možemo opisati ovako:

Adresnom sabirnicom širine N bitova dolazi u memorijski sklop adresa retka

(lokacije) u memoriji.

Ta se adresa pohranjuje u adresni registar, koji je takoĎer širok N bitova.

Iz adresnog registra se N-bitna adresa (binarni broj) šalje na adresni dekoder (tipa "s N

na 2N"), koji jednoznačno odredi željeni redak memorije i aktivira vod za selekciju og

retka.

Aktivirani redak sudjeluje u akciji čitanja ili pisanja.

Page 20: Stručni predmeti

Page | 20

Kod čitanja se sadržaj adresiranog retka prenosi na podatkovni registar u memoriji, a

sa njega se prenosi na podatkovnu sabirnicu.

Kod pisanja se sadržaj podatkovnog registra (pristigao je podatkovnom sabirnicom)

upisuje u adresiranu lokaciju.

Nedostatak ove organizacije se očituje u velikom broju vodova koji su potrebni za

realizaciju memorije - za N-bitno adresno polje potrebno je 2N selektorskih

vodova, kao i adresni dekoder sa mnogo izlaza (tipa "s N na 2N").

Problem je to veći što se više povećava kapacitet memorije.

6. Trodimenzionalna RAM memorija

Jedan od načina smanjivanja broja selektorskih vodova je trodimenzionalna

organizacija memorije.

To je organizacija kod koje se selekcija pojedine memorijske ćelije ne izvrši do kraja u

posebnom vanjskom adresnom dekoderu, već se dio selekcije izvodi i u samoj

memorijskoj ćeliji.

Najjednostavniji način takvog adresiranja pojedinih ćelija memorije je kad se adresni

registar i dekoder podijele na dvije polovice, jedna za horizontalno adresiranje, a

druga za vertikalno.

Svaka polovica selektira po jednu adresnu liniju u skladu s podatkom koji je dekodiran

na odgovarajućoj horizontalnoj, odnosno vertikalnoj polovici adresnog dekodera.

Adresira se samo ona memorijska ćelija koja je na presjcištu odabrane horizontalne i

vertikalne linije. Dakle, ako se uzme polovica bitova adresnog registra za adresiranje

X (vertikalnog), odnosno Y (horizontalnog) smjerova memorije, postojat će 2N/2

vodova za horizontalnu i 2N/2 vodova za vertikalnu selekciju, odnosno ukupno

2*2N/2 vodova.Npr. pri adresnom registru od 8 bitova postojat će 32 voda (2 * 28/2 =

2 * 16 = 32). Usporedbe radi, 2D organizirana memorija s jednako velikim adresnim

registrom bi zahtijevala 2N = 28 = 256 vodova.

Nedostatak ovakve organizacije je taj da se u jednoj ravnini trodimenzionalne

memorije adresira samo jedna memorijska ćelija - ona predstavlja jedan bit adresirane

riječi. Da bi dobili više bitova u svim riječima, treba upotrebljavati onoliko ravnina

memorije koliko su duge riječi koje treba pamtiti.

Duljina riječi predstavlja treću dimenziju memorije, a bitovi jedne memorijske riječi

nalaze se jedan ispod drugoga u raznim ravninama memorije.

7. ROM memorija

ROM memorije služe za pohranu programa i podataka koji se za vrijeme rada računalnog

sustava smiju samo čitati. Sadržaj ROM memorije odreĎuje konstruktor računala i fiksno je

definiran prilikom proizvodnje računala. Nakon ugradnje ROM čipova u računalni sustav,

njihov se sadržaj može jedino čitati.

Primjer: BIOS (Basic Input-Output System) ROM memorija:

Sadrži osnovne sistemske rutine potrebne za pokretanje računala - dakle, sadrži programe koji

se moraju pokrenuti i izvršiti u fazi u kojoj operativni sustav računala još nije učitan i nije

preuzeo kontrolu nad radom računala:

Page 21: Stručni predmeti

Page | 21

Početna dijagnostika i provjera ispravnosti hardverskih komponenti računalnog

sustava (POST – Power - On Self Test).

Inicijalizacija hardverskih komponenti računalnog sustava.

Učitavanje operativnog sustava.

Vrste ROM memorija:

Prave ROM memorije - moguće ih je jedino čitati.

Programabilne ROM memorije (PROM - Programmable ROM) - moguće ih je

programirati od strane krajnjeg korisnika korištenjem posebnih ureĎaja.

Izbrisive ROM memorije (EPROM - Erasable PROM) - za razliku od PROM

memorija, moguće ih je više puta programirati zahvaljujući mogućnosti brisanja već

upisanih sadržaja.

8. Instrukcije za aritmetičke operacije (ADD, ADDC, SUBB, MUL, DIV)

a) Neposredno adresiranje:

Podatak se nalazi neposredno u instrukciji (u 2. bajtu).

ADD A, #data; A < A + #data

ADDC A, #data; A < A + #data + c

SUBB A, #data; A < A - #data - c

b) Direktno adresiranje:

Direktna adresa se nalazi u 2. bajtu naredbe.

ADD A, direct A < A + direct

ADD A, direct A < A + c + direct

SUBB A, direct A < A - direct - c

c) Indirektno adresiranje:

Instrukcija adresira registar (RO ili R1) u kojem se nalazi adresa memorijske lokacije.

ADD A, @Ri; A < A + ((Ri))

ADDC A , @Ri; A < A + c + ((Ri))

SUBB A , @Ri; A < A - ((Ri)) - c

d) Adresiranje registara:

ADD A, Rn; A < A + (Rn)

ADDC A, Rn; A < A + c + (Rn)

SUBB A, Rn; A < A - (Rn) - c

e) Instukcija za množenje

MUL AB, #data; A < (A×B)0-7 B < (A×B) 8-15

Page 22: Stručni predmeti

Page | 22

f) Instrukcija za dijeljenje

DIV AB, #data; A < (A/B) B < ostatak od (A/B)

9. Instrukcije za logičke operacije (ANL, ORL, XRL)

Instrukcija ANL (And Logical) - /\

ANL direct, A; direct < direct /\ A

ANL direct, #data; direct < direct /\ #data

ANL A, #data; A < A /\ #data

ANL A, direct; A < A /\ direct

ANL A, @Ri; A < A /\ ((Ri))

ANL A, Rn; A < A /\ (Rn)

Instrukcija ORL (Or Logical) - v

ORL direct, A; direct < direct v A

ORL direct, #data; direct < direct v #data

ORL A, #data; A < A v #data

ORL A, direct; A < A v direct

ORL A, @Ri; A < A v @((Ri))

ORL A, Rn; A < A v (Rn)

Instrukcija XRL (Exclusive Or) - ȯ

XRL direct, A; direct < direct ȯ A

XRL direct, #data; direct < direct ȯ #data

XRL A, #data; A < A ȯ #data

XRL A, direct; A < A ȯ direct

XRL A, @Ri; A < A ȯ @((Ri))

XRL A, Rn; A < A ȯ (Rn)

10. Instrukcije skokova

Instrukcije bezuvjetnih skokova : LJMP, AJMP, SJMP, JUMP

Instrukcije uvjetnih skokova : JZ , JNZ , JC , JNC

Ostalo još 5 pitanja, neda mi se pisat o.O

Page 23: Stručni predmeti

Page | 23

ELEKTRONIČKI SKLOPOVI!

1. Ispravljački spojevi s poluvodičkom diodom

Za normalan rad elektronički sklopovi trebaju istosmjerni napon napajanja. U tu se svrhu

izmjenični napon mreže transformira na potrebnu vrijednost i zatim ispravlja. Ispravljanje se

obavlja spojevima ispravljačkih dioda koje se nazivaju ispravljački sklopovi. Ispravljački

sklopovi mogu biti poluvalni i punovalni.

Poluvalni spoj ispravljača:

Poluvalni spoj ispravljača najjednostavniji je ispravljački spoj.Dioda propušta struju samo za

vrijeme jedne poluperiode izmjeničnog napona.Stoga se na trošilu javlja samo pozitivni dio

izmjeničnog napona.Srednja vrijednost ispravljenog napona uz zanemareni pad napona na

diodi iznosi:

Usr=Usm/π =0,45 Us

Punovalni spoj ispravljača:

To su spojevi s dvije diode ili mosni spojevi ili Graetzov spoj.U spoju s dvije diode za vrijeme

pozitivne poluperiode napona na sekundaru transformatora vodljiva je dioda D1,a za vrijeme

negativne poluperiode dioda D2.Struja teče kroz trošilo uvijek u istom smjeru pa se na njemu

dobije pozitivan napon u obje poluperiode. Srednja vrijednost ispravljenog napona uz

zanemareni pad napona na diodi iznosi:

Usr=2Usm/ π =0,9 Us

Gdje su Usm i Us vršne,odnosno efektivne vrijednosti napona na sekundaru

transformatora.Dopuštena vrijednost napona zaporne polarizacije didoe mora biti veća od

2Usm. Isti oblik napona dobije se s pomoću ispravljača mosnome spoju.Usm je vršna , a Us

efektivna vrijednost napona na sekundaru transformatora,tj na ulazu ispravljača.Dopuštena

vrijednost napona zaporne polarizacije diode mora biti veća od Usm.Spoj zahtijeva četri diode

ali je transformator jednostavniji.

2. Stabiliziranje napona Zenerovom diodom

Riječ je o najjednostavnijoj izvedbi stabilizatora napona. Izlazni je napon ovog stabilizatora

Zenerov napon Uz. Kako promjene struje Iz neznatno mijenjaju napon Uz, izlazni napon

može se smatrati stalnim. Promjena ulaznog napona uzrokuje promjenu struje Zenerove diode

Iz. Zato se mijenja pad napona na otporniku R pa je izlazni napon gotovo konstantan:

Ui=Uu-IzR=Uz

Page 24: Stručni predmeti

Page | 24

3. Ograničavači napona

U elektronici je često potrebno ograničiti porast napona iznad odreĎene vrijednosti.Sklopovi

koji obavljaju tu funkciju nazivaju se ograničavači.Ograničavače možemo podijeliti na:

Paralelni diodni ograničavač - spoj kod kojeg je dioda spojena paralelno izlazu.Kod

paralelnih diodnih ograničavača ulazni napon prenosi se na izlaz kada je dioda ne

vodljiva.Kad je dioda vodljiva,na izlazu je napon propusne polarizacije diode UF.Ako

se želi porast izlaznog napona ograničiti na neku vrijednost veću od UF,dodaje se u

seriju s diodom izvor napona Ul.

Serijski diodni ograničavač: Isti učinak može se postići serijskim diodnim

ograničavačem.Ulazni napon prenosi se na izlaz kada je dioda vodljiva.U protivnom je

na izlazu napon Ul dodanog istosmjernog izvora.

Dvostrani paralelni ograničavač - koristi se kada je potrebno ograničiti napon na dvije

razine.

4. Građa i princip rada bipolarnog tranzistora

Bipolarni tranzistor sastoji se od tri poluvodička sloja na koja su priključene metalne

elektrode.Slojevi i elektrode nazivaju se baza (B) emiter (E) i kolektor (C). S obzirom na

raspored poluvodičkih slojeva tranzistori mogu biti NPN tipa ili PNP tipa. S obzirom na

materijal od kojeg se izraĎuju mogu biti silicijski ili germanijski. Budući da tranzistor ima tri

elektrode, jedna se upotrebljava kao ulazna, druga kao izlazna i treća je zajednička ulaznom i

izlaznom strujnom krugu.

5. Osnovni spojevi tranzistora

Osnovni spojevi tranzistora su: spoj zajedničkog emitera, spoj zajedničke baze i spoj

zajedničkog kolektora. Svaki spoj ima svoje osobitosti koje ga čine prikladnim za odreĎene

svrhe, a u praksi se najčešće upotrebljava spoj sa zajedničkim emiterom.

6. Statičke karakteristike tranzistora

Statičke karakteristike tranzistora nam prikazuju ovisnost izmeĎu ulaznih i izlaznih struja i

napona tranzistora. Za praktičnu primjenu najvažnije su nam ulazne, prijenosne i izlazne

karakteristike tranzistora. Ulazne prikazuju ovisnost struje baze i napona izmeĎu baze i

emitera uz stalan napon Uce. Prijenosne karakteristike prikazuju odnos struje kolektora i

struje baze uz stalan napon Uce. Izlazne karakteristike tranzistora prikazuju ovisnost

kolektorske struje o naponu izmeĎu kolektora i emitera Uce i struji baze.

7. Unipolarni tranzistori - vrste i karakteristika

Za razliku od bipolarnih tranzistora struju unipolarnih tranzistora čini samo jedna vrsta

nosilaca naboja (elektron ili šupljina). Nazivaju se tranzistori s efektom polja ili skraćeno

Page 25: Stručni predmeti

Page | 25

FET. To su naponsko upravljani elementi.Imaju vrlo veliki ulazni otpor pa ne zahtijevaju

ulaznu struju.Tranzistori s efektom polja mogu biti:spojni (JFET) i s izoliranim

zasunom,odnosno izoliranom upravljačkom elektrodom (MOSFET). JFET mogu biti n-

kanalni i p-kanalni. N-kanalni JFET može se prikazati kao silicijski štapić n-tipa uz koji se sa

svake strane nalazi p-tip poluvodiča. Priključnice na krajevima n-tipa poluvodiča nazivaju se

uvod-S i odvod-D. Priključnica povezana sa slojem p-tipa naziva se zasun ili upravljačka

elektroda G. Vrijednost struje ID ovisi o vrijednosti priključenih napona izmeĎu odvoda i

uvoda UDS i izmeĎu zasuna i uvoda UGS.

N-kanalni MOSFET sastoji se od silicijske podloge p-tipa na koju se nanese dvije zone n-tipa

s kojih su izvedeni priključci: uvod S i odvod D. IzmeĎu uvoda i odvoda na podlogu je

nanesen tanki sloj silicijeva dioksida koji je izloator a na njega je vezana upravljačka

elektroda ili zason. Razikujemo dva tipa MOSFETA obogaćeni i osiromašeni.Izlazna

karakteristika u spoju zajedničkog uvoda: Prikazuje ovisnost struje odvoda ID o naponu UDS

uz napon UGS kao parametar.

Prijenosna karakterisika: Prikazuje ovisnost struje odvoda ID o naponu UGS uz napon UDS kao

parametar.

8. Tranzistor kao sklopka

Ako je struja baze IB=0, radna točka tranzistora je u zapiranju. Tada tranzistorom teče samo

mala preostala struja kolektora,koja se praktički može zanemariti,pa je izlazni napon sklopke

gotovo jednak naponu napajanja UCC. Tranzistor zato djeluje kao isključena sklopka. Da bi se

to postiglo,potrebno je na ulaz tranzistorske sklopke dovesti napon pri kojem će struja baze

biti jednaka nuli. To je napon 0V ili mali pozitivan napon. Uz dovoljno velik pozitivni ulazni

napon poteći će tranzistorom dovoljno velika struja baze IBzas koja će radnu točku tranzistora

dovesti u područje zasićenja. Takva struja baze potjerat će kroz tranzistor najveću moguću

struju kolektora ICzas. Zato je gotovo sav napon napajanja na kolektorskom otporu RC. Izlazni

napon je vrlo mali napon zasićenja tranzistora UCEzas. Tranzistor u tom slučaju djeluje kao

uključena sklopka. Da bi tranzistor bio u zasićenju,mora biti ispunjen uvijet:

IBzas>ICzas/hFE.

9. Multivibratori

Multivibratori su sklopovi s dva različita stanja. Do promjene stanja multivibratora može doći

na dva načina: djelovanjem vanjskog signala i bez djelovanja vanjskog signala. Stanje koje je

moguće promijeniti samo djelovanjem vanjskog signala naziva se stabilno stanje. Stanje koje

se mijenja bez djelovanja vanjskog signala naziva se kvazistabilno stanje. Na temelju

mogućih kombinacija stanja razlikuju se tri vrste multivibratora:

Bistabilni-oba stanja stabilna

Monostabilni-jedno stabilno stanje

Astabilni-koje ima oba kvazistabilna stanja

Svaki od ovih multivibratora može se izvesti s pomoću tranzistora.

Page 26: Stručni predmeti

Page | 26

10. Tranzistorsko pojačalo u spoju zajedničkog emitera

Pojačalo u spoju zajedničkog emitera najčešće se koristi pri konstrukciji NF pojačala, jer daje

najveće pojačanje napona i struje kao i snage. Kod tranzistora u spoju zajedničkog emitera na

bazu se dovodi ulazni signal iz generatora,a u izlaznom krugu se s kolektorom uzima pojačani

signal i daje potrošaču. Da bi tranzistor pojačavao signal, mora se nalaziti u odreĎenoj radnoj

točki u normalnom aktivnom području pa pored signala pojačalu treba privesti i odreĎene

istosmjerne napone napajanja (baterija ili ispravljač). Naponi baterija UCC i UBB odreĎuju

normalnu polarizaciju elektroda tranzistora. Sa baterijama i otporima RB i RC odreĎuju se

odgovarajući istosmjerni prednaponi tranzistora UBE i UCE, kao i istosmjerne struje baze IB i

kolektora IC pa je na taj način odreĎena tzv.statička radna točka tranzistora T u izlaznim

karakteristikama u normalnom aktivnom području tranzistora. Otpor RB odreĎuje istosmjernu

struju baze tranzistora IB i mnogo je veći od ulaznog otpora tranzistora. Otpor RC u krugu

kolektora tranzistora odreĎuje istosmjernu struju kolektora IC i sprečava kratak spoj struje

signala preko baterije na masu. Izmjenični signal dovodi se na pojačalo preko vezanog

kondezatora Cv1,a pojačani signal odvodi se preko vezanog kondezatora Cv2. Vezani

kondezatori dovoljno velikog kapaciteta omogućuju prolaz izmjeničnom signalu bez gubitaka

dok za istosmjernu komponentu struje predstavljaju jeko veliki otpor,pa na taj način odvajaju

napajanja pojedinih stupnjeva pojačala. Posmatrajući ulaznu i izlaznu struju signala pojačala

vidimo da je izlazna struja veća, a to je ostvareno pojačanjem struje.

11. Tranzistorsko pojačalo u spoju zajedničke baze

Ovo pojačalo može biti izvedeno s niskoomskim ili visokoomskim djeliteljem u krugu

baze.Otpor RE u ulaznom krugu veže emiter galvanski na masu, a istovremeno spriječava

ulazni signal da ide na masu. Pojačalo sa zajedničkom bazom je u statičkim uvjetima rada

identično pojačalu sa zajedničkim emiterom, meĎutim ta se dva pojačala bitno razlikuju u

dinamičkim uvjetima rada. Signal se ovom pojačalu dovodi iz naponskog generatora u krug

emitera, koji je ovdje ulazna elektroda dok potrošač uzima pojačani naponski signal sa

kolektora tranzistora. Kako baza mora biti uzemljena za izmjenični signal, otporniku R2

dodan je paralelno kondezator dovoljnog velikog kapaciteta CB koji uzemljuje bazu.

12. Tranzistorsko pojačalo u spoju zajedničkog kolektora

Ovo pojačalo takoĎer može biti izvedeno s niskoomskim ili visokoomskim djeliteljem u

krugu baze. Za razliku od pojačala u spoju zajedničkog emitera potrošač se ovdje nalazi u

krugu emitera, dok je kolektor direktno spojen na izvor napajanja UCC i time uzemljen za

izmjenični signal. Ovo je pojačalo u statičkim uvjetima rada identično pojačalu sa

zajedničkim emiterom.

Page 27: Stručni predmeti

Page | 27

13. Dvostepeno pojačalo s kapacitivnom vezom

To je višestepeno kaskadno pojačalo kod koga je veza izmeĎu pojedinih stupnjeva pojačala,

potrošača i generatora izvedena pomoću vezanih kondezatora. Vezani kapacitet CV stavlja se

da bi izolirao svaki stupanj u pogledu istosmjerne komponente od prethodnog ili slijedećeg

stupnja pojačala, odnosno,potrošača i generatora. Zadatak vezanog kondezatora je da bazu

slijedećeg tranzistora odvoji od istosmjernog napona kolektora prethodnog stupnja, a da

izmjeničnoj komponenti signala, koja se kao pojačani signal pojavljuje na kolektoru

tranzistora,omogući da neoslabljena doĎe na bazu slijedećeg stupnja. Kapacitet vezanog

kondezatora treba biti dovoljno velik (1-10µF) tako da se pad napona na njemu može

zanemariti do relativno niskih frekvencija ulaznog signala. Ovakva se pojačala najčešće

upotrebljavaju za pojačanje NF signala u suvremenim pojačalima iz sasvim ekonomskih

razloga.

14. Diferencijalno pojačalo

Diferencijalno pojačalo jedan je od najčešće korištenih spojeva pojačala. Njegovo osnovno

svojstvo zbog kojeg se vrlo često upotrebljava, osobito kao ulazno pojačalo jest da dobro

pojačava signale koji se na ulaze dovode u protufazi, odnosno kao razlika dvaju signala, a

slabo pojačava signale koji se dovode na ulaze u fazi. Signal koji se želi pojačati može se

dovesti samo na jedan ulaz. Drugi ulaz se u tom slučaju uzemlji. Pojačani signal može se uzeti

s bilo kojeg izlaza ili izmeĎu dva izlaza. Diferencijsko pojačalo može se izvesti sa

zajedničkim otporom RE u emiterskom krugu ili sa strujnim izvorom u emiterskom krugu.

15. Pojačalo snage s transformatorskom vezom klase <<A>>

Pojačalo snage ima zadaću predati trošilu veću izmjeničnu snagu uz što manja izobličenja i

što veći stupanj korisnog djelovanja ili kraće korisnost. Korisnost je odnos izmjenične snage

predane trošilu PP i ukupne snage privedene pojačalu PCC. Ako je radna točka pojačala

približno u sredini radnoga područja, tako da struja kroz tranzistor teče tijekom cijele periode

ulaznoga signala, kaže se da pojačalo radi u klasi A. Kod pojačala u kojem je trošilo spojeno u

kolektorski krug, kolektorska struja teče kroz tranzistor tijekom cijele periode ulaznoga

signala pa je predana snaga iz izvora uvijek ista bez obzira na pobudu:

PCC=UCC×ICC.

Najveću korisnost pojačala u klasi A moguće je dobiti ako se trošilo spoji u kolektorski krug

preko transformatora. Kada pojačalo nije pobuĎeno ono troši iz izvora snagu :

PCC=UCC×ICQ.

U slučaju kada je pobuĎeno pojačalo ono tada daje snagu koja je jednaka:

Page 28: Stručni predmeti

Page | 28

PP=PCC/2.

Prema tome u najpovoljnijem slučaju korisnost je 50%.U stvarnosti će stupanj korisnog

djelovanja biti nešto niži oko 40%.

16. Protutaktno pojačalo snaga klase <<B>>

Mnogo veću korisnost uz veliki hod izlaznog signala moguće je dobiti pojačalom kod kojega

je radna točka tranzistora smještena na granici aktivnog područja s područjem zapiranja. U

tom slučaju struja kroz tranzistor teče samo za vrijeme jedne poluperiode. Takav rad naziva se

rad u klasi B. Kako bi se dobila struja kroz trošilo u obje poluperiode, dodaje se prvome

tranzistoru drugi tranzistor. Tranzistori moraju biti jednakih svojstava s tim da je jedan NPN

tipa, a drugi PNP tipa. Za vrijeme pozitivne poluperiode ulaznog signala vodljiv je tranzistor

Tr1, dok je tranzistor Tr2 u zapiranju. Za vrijeme negativne poluperiode ulaznog signala

vodljiv je tranzistor Tr2, a tranzistor Tr1 je u zapiranju. Privedena snaga pojačalu je:

PCC=2UCCIczas/ π

Dok je snaga trošila:

PP= πPPR/4

17. Negativna povratna veza

U elektroničkim sklopovima,za pojačavanje signala često se koristi negativna povratna veza.

Negativna povratna veza stabilizira iznos pojačanja s obzirom na promjene parametara

aktivnih komponenti sklopa do kojih dovode promjene temperature, starenje elementa,

promjene napona napajanja, itd... Primjenom negativne povratne veze znatno se smanjuju

nelinearna izobličenja u pojačalu jer prijenosna funkcija pojačala postaje linearnija. Negativna

povratna veza dovodi do povećanja propusnog pojasa pojačala,te je vrlo korisna u

širokopojasnim pojačalima. Negativna povratna veza omogućava mijenjanje ulazne i izlazne

impedancije sklopa na željeni iznos, čime se uz stabilizaciju pojačanja stvarna pojačala mogu

znatno približiti idealnim. Negativna povratna veza smanjuje napone smetnji (šum i brujanje).

Pored navedenih poboljšanja,negativna povratna veza dovodi i do pogoršanja.

18. Oscilatori s pozitivnom povratnom vezom

Izvedbe oscilatora s povratnom vezom meĎusobno se razlikuju prema grani povratne veze.

Ona može biti izvedena s pomoću mreže otpornika i kondezatora (RC ili CR mreže) pa se

takvi oscilatori nazivaju RC-oscilatori,odnosno s pomoću spoja kondezatora i zavojnice (LC-

mreža) pa se takvi oscilatori nazivaju LC-oscilatori. Kod RC oscilatora pozitivna povratna

veza ostvaruje se pomoću mreže otpornika i kondezatora. Mreža može biti izvedena kao RC-

mreža, odnosno niski propusti ili kao CR-mreža, odnosno visoki propust. Frekvencija

Page 29: Stručni predmeti

Page | 29

izlaznog napona ovisi o vrijednosti elemenata R i C u grani povratne veze. Oscilator se

primjenjuje u području frekvencija do 200kHz. Kod oscilatora izvedenog pomoću RC-mreže,

frekvencija izlaznog napona može se izračunati prema izrazu:

fi=√6/2πRC.

Kod oscilatora izvedenog pomoću CR-mreže, frekvencija izlaznog napona može se izračunati

prema izrazu:

fi=1/2πRC√6.

Za područje viših frekvencija primjenjuju se LC-oscilatori. Titrajnu krug kojim se ostvaruje

povratna veza može biti s kapacitivnim djelilom ili s induktivnim djelilom. Kod Colpittsova

oscilatora povratna veza ostvaruje se s pomoću titrajnog kruga s kapacitivnim djelilom. Na

kondezatoru C1 izlazni je napon,a na kondezatoru C2 napon povratne veze Uf. Koeficijent

povratne veze je :

β=C1/C2.

Naponsko pojačanje mora biti najmanje:

Au=C2/C1.

Frekvencija izlaznog napona ovisi o elementima L,C1 i C2:

fi=1/2π√LCT.

Kod Hartleyeva oscilatora povratna veza ostvaruje se s pomoću titrajnog kruga s induktivnim

djelilom. Frekvencija izlaznog napona odgovara rezonancijskoj frekvenciji titrajnog kruga u

grani povratne veze:

fi=1/2π√LTC.

Koeficijent povratne veze β odreĎen je omjerom induktiviteta L1 i L2.

β=L2/L1.

Potrebno pojačanje pojačala da bi oscilirao jest:

Au>L1/L2.

19. Operacijska pojačala, idealno i stvarno, primjena

Operacijsko pojačalo ima pet izvoda. Dva su ulazi koji djeluju kao kod diferencijskoga

pojačala. Ulaz označen sa - naziva se invertirajući, a ulaz označen sa + neinvertirajući. Na

izlazu dobije se pojačani signal s ulaza. Preostala dva izvoda su priključci za napon napajanja.

Za napajanje operacijskog pojačala najčešće se koriste dva izvora, dok se rjeĎe koristi jedan

izvor. Signal koji je doveden na invertirajući ulaz pojavljuje se na izlazu pojačan i u protufazi

Page 30: Stručni predmeti

Page | 30

s ulaznim. Ako se signal dovede na neinvertirajući ulaz, na izlazu se dobiva signal pojačan i u

fazi s ulaznim. Budući da je pojačanje operacijskog pojačala vrlo veliko, signal na izlazu

pojačala u oba je slučaja izobličen.

Invertirajuće pojačalo

Kod njega naponsko pojačanje ovisi isključivo o odnosu vrijednosti izvana dodanih otpornika.

Izlazni napon je u protufazi s ulaznim naponom stoga se to pojačalo i naziva invertirajuće

pojačalo.

A=-R2/R1.

Neinvertirajuće pojačalo

Pokazuje da je odnos izlaznog i ulaznog napona za jedan veći od odnosa otpora R2/R1, a

izlazni napon je u fazi s ulaznim naponom. Stoga se ovo pojačalo i zove ne invertirajuće

pojačalo. Pojačanje se može izračunati prema izrazu:

A=R2/R1+1.

Ako se kod ne invertirajućeg pojačala izvede izravna povratna veza s izlaza na ulaz dobije se

sklop kod kojeg je izlazni napon istog iznosa kao i ulazni i s njim u fazi. To znači da

operacijsko pojačalo u takvu spoju obavlja funkciju sljedila napona.

20. Tiristori - vrste i karakteristike

Tiristori su elektroničke komponente s višeslojnim poluvodičkim strukturama. Imaju dva

stabilna stanja, vodljivo i ne vodljivo, a prijelaz iz jednog stanja u drugo je vrlo brz.

Najvažnija osobina tiristora jest mogućnost upravljanja vrlo velikim snagama uz utrošak

malih iznosa snaga. Postoje tiristori s dvije,tri i četiri elektrode. S obzirom na smjer

protjecanja struje tiristori mogu biti jednosmjerni i dvosmjerni.

Četveroslojna dioda naziva se još i Schockleyjeva dioda prema svom konstruktoru ili

jednosmjerni diodni tiristor. Osobina četveroslojne diode je da ne vodi struju ni pri propusnoj

polarizaciji sve dok napon priključen izmeĎu anode i katode ne poprimi dovoljno veliku

vrijednost UB0, koja se naziva prijelomni napon. Dioda kod toga napona naglo prelazi iz

nevodljivog stanja u vodljivo. Struja naglo poraste uz smanjenje napona izmeĎu anode i

katode. Stoga se za četveroslojnu diodu kaže da ima karakteristiku negativnog otpora. Dioda

ostaje u vodljivu stanju sve dok se struja kroz nju ne smanji ispod odreĎene vrijednosti IH koja

se naziva struja držanja. Uz napon zaporne polarizacije dioda ne vodi sve dok napon ne bi

poprimio veću vrijednost od probojnoga napona zaporne polarizacije UBR što bi dovelo do

uništenja diode. Prijelomni naponi mogu imati vrijednost od nekoliko desetaka i nekoliko

stotina volti. Struje držanja IH mogu biti od nekoliko miliampera do nekoliko desetaka

miliampera,a naponi držanja UH izmeĎu 0,5V i 1V.

Page 31: Stručni predmeti

Page | 31

Dijak:

On je sličnih svojstava četveroslojnoj diodi. Razlikuje se po tome što može propuštati struju u

oba smjera. MeĎusobno se prema konstrukciji i obliku strujno naponske karakteristike

razlikuju dva tipa, dijak s pet slojeva i dijak s tri sloja. Vrijednosti prijelomnog napona i

napona držanja kod dijaka s pet slojeva odgovaraju vrijednostima kao kod četversolojne

diode. Prijelomni napon kod dijaka s tri sloja iznosi izmeĎu 20V i 40 V. Razlika napona

izmeĎu prijelomnog napona UB0 i napona držanja UH iznosi oko 10V.

Silicijska upravljiva ispravljačice – SCR:

SCR triodni je tiristor, tj sastoji se od tri elektrode. To su anoda A,katoda K i upravljačka

elektroda G. Vrlo često se naziva samo tiristor. SCR će pri propusnoj polarizaciji voditi struju

tek ako priključeni napon ima dovoljno veliku vrijednost. Ta vrijednost naziva se prijelomni

napon UB0, a može iznositi od nekoliko desetaka volta preko kilovolta.

Kad tiristor provede napon izmeĎu anode i katode smanji se na vrlo mali iznos UT koji je reda

veličine jedan do dva volta, a struja poprima veliku vrijednost. Stoga se i za tiristor kaže da

ima karakteristiku negativnog otpora. Ovako se tiristor ponaša kada ne teče struja upravljačke

elektrode tj. kada je IG=0. Ako upravljačkom elektrodom teče struja IG ovisno o njezinoj

veličini tiristor može provesti i kod napona izmeĎu anode i katode koji ima manju vrijednost

od UB0. Uz dovoljno veliku struju upravljačke elektrode tiristor može provesti i kod vrlo malih

napona izmeĎu anode i katode. Kada je tiristor jednom doveden u stanje voĎenja nije mu više

potrebna struja upravljačke elektrode. Tiristor će prestati voditi tek kada se struja koja teče

kroz njega padne ispod vrijednosti IH tj struje držanja. Uz napon zaporne polarizacije tiristor

se ponaša kao poluvodička dioda. Kroz njega praktički ne teče struja sve dok priključeni

napon ne poprimi vrijednost probojnog napona zaporne polarizacije UBR. U tom slučaju ako

struja tiristora nije ničim ograničena njezin nagli porast uzrokuje uništenje tiristora. Za rad s

tiristorom važno je poznavati vrijednost dopuštene struje pri porpusnoj polarizaciji IF.

Isklopivi tiristor:

Dovodi se u stanje voĎenja kao i obični tiristor, dovoĎenjem pozitivnog impulsa na

upravljačku elektrodu. MeĎutim u stanje ne voĎenja ovaj tiristor se za razliku od običnog

dovodi negativnim impulsom na upravljačkoj elektrodi. Struje uključenog tiristora mogu

iznositi nekoliko stotina ampera. Pad napona na propusno polariziranom tiristoru je oko 2V,

dok anodni naponi isključenog tiristora mogu biti nekoliko stotina volta do preko kilovolta.

Isklopivi tiristori koriste se u sklopovima energetske elektronike za pretvorbu istosmjernog

napona u izmjenični.

Trijak ili dvosmjerni triodni tiristor - element je sličnih svojstava SCR-u s tim što može

propuštati struju u oba smjera bez obzira na polaritet priključenog napona. Da bi trijak proveo

potrebno je da i napon priključen na njegove elektrode A1 i A2 ima vrijednost prijelomnog

napona UB0 ako je struja upravljačke elektrode IG=0. Pomoću struje upravljačke elektrode

trijak se može dovesti u stanje voĎenja i kod nižih napona od UB0. Trijak se može okidati

Page 32: Stručni predmeti

Page | 32

pozitivnim i negativnim impulsima na upravljačkoj elektrodi bez obzira na polaritet napona

izmeĎu glavnih elektroda

DIGITALNA ELEKTRONIKA!

1. Binarni brojevni sustav

Binarni sustav predstavlja pozicijski brojevni sustav s bazom 2. To znači da u tom brojevnom

sustavu za označavanje brojeva koristimo 2 znamenke, i to: 0 i 1. Kako je to brojevni sustav s

najmanjom bazom, iz naziva njegove znamenke na engleskom jeziku BInary digiT nastalo je

ime za najmanju količinu informacije BIT. Posljedično je korišten u računalima, pa stoga i

općenito u informatici i programiranju. Binarni sustav je osnova današnjeg računarstva. Danas

pretežno koristimo 8-bitni način zapisa, tj. 8 znamenki i 256 mogućih kombinacija.

1. Heksadekadski brojevni sustav

Heksadekadski brojevni sustav je težinski brojevni sustav s brojevnom bazom 16 (šesnaest).

Za predstavljanje svake znamenke potrebno je 16 različitih znakova te se u tu svrhu koristite

znamenke od 0 do 9 (koje imaju istu vrijednost kao i u dekadskom sustavu), te slova A, B, C,

D, E i F koja predstavljaju redom vrijednosti od 10 do 15. Heksadekadski sustav je naslijedio

oktalni sustav kao čovjeku praktičniji prikaz brojeva koji su u svojoj prirodi binarni, dakle

brojeva koji se koriste u računalima i softveru (heksadecimalni editor).

2. Logički I, ILI, NE sklopovi

Logički sklop I (engl.: AND gate) obavlja logičku operaciju I (povezivanje, konjukcija).

Sklop može imati 2 ili više ulaza. Na izlazu daje stanje 1 samo ako su svi ulazi u stanju 1.

Ako je na bilo kojem ulazu sklopa logičko stanje 0, tada je i na izlazu stanje 0. Logički sklop I

sa ulazima A i B te izlazom Q daje sljedeći algebarski izraz: Q =

Simbol prema američkim standardima Simbol IEC Simbol DIN

Tablica stanja:

ULAZ IZLAZ

A B Q

0 0 0

0 1 0

1 0 0

1 1 1

Logički sklop ILI (engl.: OR gate) obavlja logičku operaciju ILI (rastavljanje, disjunkcija).

Sklop može imati 2 ili više ulaza. Na izlazu daje stanje 1 ako je na bilo kojem ulazu stanje 1.

Page 33: Stručni predmeti

Page | 33

Na izlazu je 0 samo onda kada su svi ulazi u stanju 0. Sklop ovakvih svojstava takoĎer je

moguće izvesti spojem otpornika i dioda. Logički sklop ILI sa ulazima A i B te izlazom Q

daje sljedeći algebarski izraz: Q = A+B

simbol prema američkim standardima simbol IEC simbol DIN

Tablica stanja:

A XOR B Q

( ) A ILI B

Q

( )

0

0 0 0

0 0

0

1 1 0

1 1

1

0 1 1

0 1

1

1 0 1

1 1

Logički sklop NE, odnosno invertor (engl.: NOT gate, inverter) obavlja logičku operaciju NE

(negacija, inverzija, komplementiranje). Sklop ima jedan ulaz i jedan izlaz. Na izlazu daje

stanje suprotno stanju ulaza. Kad je na ulazu stanje 1, na izlazu je stanje 0 i obrnuto. Logički

sklop NE sa ulazom A te izlazom Q daje sljedeći algebarski izraz: Q =

Simbol prema američkim standardima Simbol IEC

Tablica stanja:

3. NI, NILI logički sklopovi

Logički sklop NI (engl.: NAND gate, skraćeno od NOT AND) obavlja logičku operaciju NI

(naziva se još i Shaefferova funkcija). Sklop može imati 2 ili više ulaza. Na izlazu daje stanje

1 ako je na bilo kojem ulazu stanje 0. Kada je na svim ulazima stanje 1, tada je na izlazu

stanje 0. Logički sklop NI sa ulazima A i B te izlazom Q daje sljedeći algebarski izraz:

.

ULAZ IZLAZ

A Q

0 1

1 0

Page 34: Stručni predmeti

Page | 34

simbol prema američkim standardima simbol IEC simbol DIN

Tablica stanja:

ULAZ IZLAZ

A B Q

0 0 1

0 1 1

1 0 1

1 1 0

Logički sklop NILI (engl.: NOR gate, skraćeno od NOT OR) obavlja logičku operaciju NILI

(Piercova funkcija). Sklop može imati 2 ili više ulaza. Na izlazu daje stanje 1 samo ako su svi

ulazi u stanju 0. Ako je na bilo kojem ulazu sklopa logičko stanje 1, tada je na izlazu stanje 0.

Logički sklop NILI sa ulazima A i B te izlazom Q daje sljedeći algebarski izraz:

.

simbol prema američkim stndardima simbol IEC simbol DIN

Tablica stanja:

ULAZ IZLAZ

A B Q

0 0 1

0 1 0

1 0 0

1 1 0

4. RTL, DTL, TTL sklopovi

RTL - sklopovi:

Skupina otporno - tranzistorskih integriranih logičkih sklopova (RTL) najstarija je skupina

integriranih logičkih sklopova i u pravilu se ne koristi više u novim konstrukcijama. Naziv

ove skupine pokazuje da su sklopovi ove skupine sastavljeni od otpora i tranzistora. Temeljni

sklop skupine RTL jest sklop NILI, s paralelno spojenim tranzistorskim sklopkama. Na izlazu

sklopa je visoka logička razina samo ako je na svim ulazima niska logička razina, jer tada niti

Page 35: Stručni predmeti

Page | 35

jedan od tranzistora ne vodi. Ako na barem jedan ulaz doĎe logička jedinica, dotični će

tranzistor provesti i na izlazu će biti samo mali napon zasićenja koji odgovara logičkoj nuli.

Napon napajanja sklopova skupine RTL nije općenito jednak za sve sklopove. Najčešće

napona napajanja skupine RTL iznosi 3,6 V. Područja temperatura za koja se izraĎuju su:

standardno područje je od 0 ° C do 75° C, i prošireno područje od -55° do 125° C. Treba

naglasiti da su sklopovi proširenog područja skuplji od sklopova standardnog područja.

Vrijeme zadržavanja logičkog sklopa NILI iz skupine RTL iznosi tipično 12ns. Dozvoljena

razina smetnji za sklopove skupine RTL iznosi oko 0,5 V. Disipacija snage po sklopu ovisi o

logičkom stanju sklopa i o naponu napajanja.Pri naponu napajanja od 3,6,V utrošak sange

iznosi 19 mW. Bistabili skupine RTL imaju vremena zadržavanja 35 do 40 ns,a tipična

frekvencija impulsa je 8 MHz. Nedostaci sklopova RTL skupine su velika osjetljivost na

smetnje i prilično mali faktor razgranjivanja. Prednosti sklopova skupine RTL jesu: niska

cijena,jednostavnost,jednostavna primjena,veliki izbor jednostavnih složenih

funkcija,mogućnost meĎusobnog spajanja izlaza i relativno velika brzina.

DTL - sklopovi:

Skupina diodno-tranzistorskih integriranih logičkih sklopova pojavljuju se nakon skupine

RTL sklopova.Primjena sklopova skupine DTL opada.Sklopovi ove skupine sadrže,pored

otpornika,diode i tranzistore kao ključne elemente,pa je prema tome ova skupina i dobila ime.

Temeljni sklop skupine DTL jest sklop NI,koji se sastoji od diodnog sklopa I,meĎusklopa za

odvajanje logičkih područja i strujno pojačanje,te izlaznog NE-sklopa. Ako je na svim

ulazima sklopa napon koji odgovara logičkoj jedinici diodni I-sklop daje svom izlazu

jedinicu.Prema tome potencijal točke X bit će dovoljno visok da tranzistor Tr1 dobiva struju

baze,didoda D vodi i tranzistor Tr2 takoĎer dobiva struju baze.Stoga je tranzistor Tr2 u

zasićenju i na izlazu vlada mali napon UCEzas. Koji odgovara logičkoj nuli. Ako je barem

jednom ulazu sklopa mali napon koji odgovara logičkoj nuli,dotična će dioda provesti i

potencijal točke X bit će viši samo za mali pad napona na diodi,tj. Odgovarat će logičkoj

nuli.Potencijal točke X premali je da bi serijski spoj dviju dioda baza-emiter tranzistora Tr1 i

Tr2 i diode D mogao i praktički propuštati struju. Napon napajanja sklopova skupine DTL

iznosi 5V,meĎutim proizvoĎači u pravilu dozvoljavaju i povećanje napona napajanja do

najviše 8V.Praktički se obično radi s naponom napajanja od 5V do 5,5V. Faktor

razgranjivanja na izlazu za temeljni sklop NI skupine DTL iznosi 8. Vrijeme zadržavanja

logičkog sklopa NI iz skupine DTL iznosi tipično 30 ns. Dozvoljena razina smetnji za

sklopove skupine DTL iznosi tipično oko 1V, što je bolje nego kod sklopova skupine RTL.

Disipacija snage logičkog sklopa NI skupine iznosi 8 mW. Bistabili skupine DTL imaju

vremena zadržavanja najčešće 40ns. Nedostaci sklopova skupine DTL jesu: još uvijek dosta

velika osjetljivost na smetnje,položaj praga vrlo je osjetljiv na temperaturu, oblik izlaznog

impulsa jako se kvari s kapacitivnim opeterćenjem, brzina rada sklopova nije osobita.

Prednosti: mala disipacija snafe,jednostavnost u pogledu proizvodnje i primjene, dosta veliki

izbor jednostavnih logičkih sklopova,dobar faktor razgranjivanja na izlazu.mogućnost

ostvarenja „spojenog I“ čime se može uštedjeti znatan broj sklopova, niska cijena. Ovi

sklopovi imaju dosta široku primjenu.

5. MOS, CMOS tehnologija

MOSFET (engl. Metal – oxide - semiconductor field - effect transistor (metal - oksidni -

poluvodič tranzistor sa efektom polja) (MOSFET, MOS-FET, ili MOS FET) - ureĎaj koji se

koristi za pojačavanje ili za prebacivanje elektroničkih signala (elektronička sklopka). Osnove

ovog ureĎaja prvo opisao 1925. Julius Edgar Lilienfeld.

Page 36: Stručni predmeti

Page | 36

CMOS (engl. Complementary Metal Oxide Semiconductor) - tehnologija za izradu digitalnih

i analognih mikroelektroničkih sklopova prvenstveno koristeći u

projektiranju unipolarne MOS tranzistore. Prednost CMOS nad ostalim tehnologijama je u

niskoj potrošnji, manjim tranzistorima, velikom stupnju grananja, a glavni nedostatak je

manja brzina rada zbog pojave parazitnih kapaciteta. U CMOS tehnologiji je moguće izvesti i

digitalne i analogne sklopove.

7. Sklop za bit parnosti

Ne bi ga Bog naš'o!!?

8. Digitalni komparator

Digitalni komparator - hardverski elektronički ureĎaj koji usporeĎuje dvije digitalne

vrijednosti. Konstruira se radi komparacije cijele binarne ili BCD riječi. Mogućnosti rezultata:

prva riječ je veća, jednaka ili manja od druge riječi.

9. Nepotpuno zbrajalo

Nepotpuno zbrajalo je sklop s 2 ulaza x i y na koje se dovode binarne znamenke, te 2 izlaza S

i P na kojima se dobije zbroj i prijenos na niže brojevno mjesto. Zbroj se dobiva ILI

funkcijom, a prijenos I funkcijom. Nepotpuno zbrajalo nije prikladno za zbrajanje

višeznamenkastih binarnih brojeva, jer ima samo 2 ulaza i ne može pribrojiti prijenos s nižeg

brojnog mjesta.

10. RS, JK bistabil

RS bistabil - ulaz S se naziva set (eng. set, postaviti) ulaz, dok je ulaz R reset ulaz (eng. reset,

poništiti). Način rada možemo opisati riječima kao:

Postavljanjem ulaza S u logičko stanje 1, a ulaza R u logičko stanje 0 izlaz Q se postavlja u

stanje 1, a izlaz Q' u stanje 0. Ukoliko se na ulaz S dovede logička 0, a na ulaz R logička 1 na

izlazu Q se dobije logička 0, a na izlazu Q' logička 1.

Ako se na ulaze S i R istovremeno dovedemo logičku 0 ili logičku 1 tada se radi o zabranjenoj

kombinaciji koja uzrokuje nepredviĎeno stanje na izlazu.

JK bistabil se od RS bistabila razlikuje samo po tome što nema zabranjenih stanja, odnosno

stanja u kojima su ulazi J i K logički isti daju na izlazu stanja koja ovise i o prethodnim

stanjima bistabila. Kod JK bistabila se uvodi i treći CLK ulaz koji služi za sinkronizaciju.

11. Multiplekser, demultiplekser

Multiplekser - sklop kojim se odabire podatak s jednog ili vise ulaza i usmjerava na izlaz. S

kojeg ulaza će se odabrati podatak i prenijeti na izlaz ovisi o stanju posebnih ulaza za

odabiranje.

Demultiplekser - obavlja suprotnu funkciju multiplekseru. To je sklop s kojim se podatak s

jednog ulaza prenosi na jedan od vise izlaza. Na koji ce se ozlaz podatak prenijeti ovisi o

stanju ulaza za adresiranje.

Page 37: Stručni predmeti

Page | 37

12. Koder, dekoder

Zadaća kodera je da aktivni ulazni signal pretvori u kodirani izlazni signal. To znači da sklop

za kodiranje ima onoliko ulaza koliko podataka treba kodirati. Samo jedan ulaz moze biti u

aktivnom izdanju, npr. U stanju 1, dok svi ostali ulazi tada moraju biti u stanju 0.

Zadaća dekodera je suprotna zadaći kodera. To znači da se na ulaze dovodi kodirani podatak,

a na jednom od više izlaza dobiva informacija o ulaznom podatku.

INFORMACIJE I KOMUNIKACIJE!

1. Vrste i osobine mikrofona

Mikrofoni (engl. Microphone) su mehanoelektrični pretvarači koji pretvaraju zvuk u električni

signal. Mikrofoni imaju više primjena. To su telefon, snimač, radio i televizijski studio,

računalo, VoIP, itd.

Vrste mikrofona:

ugljeni mikrofon - patentirao je, meĎutim, prvi Thomas Alva Edison u ožujku 1877.

godine i do pojave elektronskih cijevi bio je jedina naprava koja je pretvarala zvuk u

električni signal. Koristio se u telekomunikacijama od samih početaka pa sve do

osamdesetih godina prošlog stoljeća. Prednosti su mu bile jednostavnost, niska cijena,

mehanička otpornost i visoka razina izlaznog signala. MeĎutim, relativno velika

nelinearna izobličenja i visok šum onemogućili su mu širu namjenu. Način rada

ugljenog mikrofona se zasniva na pojavi promjene električnog otpora zrnaca grafita

smještenih u kućište mikrofona. Uslijed promjenljivog zvučnog tlaka ispred

memebrane mikrofona dolazi do promjene električnog otpora ugljenog mikrofona i

svojevrstne “modulacije” istosmjerne električne struje ovisno o amplitudi zvučnog

tlaka. Izmjenična komponenta struje na drugom kraju strujnog kruga uzrokovala je

titranje membrane u elektromagnetnoj slušalici koja je na taj način pretvarala

električni signal natrag u zvuk.

dinamički mikrofon - radi na principu elektromagnetske indukcije gdje zvučni valovi

na pogodan način uzrokuju gibanje titrajne zavojnice ili trake. Otporan je na vlagu,

mehanički izdržljiv, zadovoljavajućih prijenosnih karakteristika i relativno jeftin.

kristalni mikrofon (piezoelektrični mikrofon) - koristi svojstva nekih kristala da pod

povećanim tlakom stvaraju električni napon. Robustni su i jeftini, no relativno visoka

nelinearna izobličenja i karakterističan frekvencijski odziv ograničili su njegovu

upotrebu samo na nekim područjima.

Karakteristike mikrofona:

usmjerna karakteristika

nelinearna izobličenja

dinamički opseg mikrofona

osjetljivost mikrofona

impedancija mikrofona

prijenosni frekvencijski opseg.

Page 38: Stručni predmeti

Page | 38

2. Vrste i osobina zvučnika

Zvučnik je elektromehanički pretvarač koji pobuĎen električnim signalom proizvodi zvuk

namijenjen ljudskom uhu, tj. zvuk frekvencijskog opsega od 20 do 20.000 Hz. Pojam zvučnik

se takoĎer često koristi i za zvučničku kutiju u kojoj se nalazi jedna ili više zvučničkih

jedinica, tj. zvučnika u užem smislu. Prvi zvučnik je bila telefonska slušalica koju je

patentirao Alexander Graham Bell 1876.

Vrste zvučnika:

Prema načinu pretvaranja električne energije u zvuk postoji nekoliko vrsta suvremenijih

zvučnika:

dinamički zvučnik - koristi meĎudjelovanje magnetskog polja permanentnog magneta

i magnetskog polja zavojnice proticane pobudnom strujom.

elektrostatski zvučnik - koristi tanku ravnu membranu, obično izraĎenu od materijala

kao što je poliester, debljine kojih 2-20 µm, izvanrednih mehaničkih svojstava i

impregniranih vodljivim materijalima kao što je grafit.

piezoelektrični zvučnik - se često koriste kao visokotonski zvučnici u komercijalnim

zvučničkim sustavima ili kao zvučnici za reprodukciju zvuka s računala i manjih

prijenosnih radio aparata. Otporni su na preopterećenje koje bi inače uništilo osjetljive

visokotonske dinamičke zvučnike te se mogu priključiti na pojačalo snage bez

zvučničke skretnice.

Najčešće u upotrebi susrećemo dinamički zvučnik koji koristi energiju magnetskog polja.

Znatno kvalitetniji i skuplji su elektrostatski zvučnici koji koriste energiju električnog polja. U

komercijalnoj upotrebi nalazimo i piezoelektričke zvučnike koji koriste efekt mehaničkog

titranja pojedinih kristala pod utjecajem električnog napona.

3. Radio odašiljači

Radio odašiljači su električni ureĎaji koji stvaraju električne oscilacije visoke frekvencije,

pojačavaju ih i moduliraju korisnim signalom informacije, i preko predajne antene zrači ih u

slobodni prostor. Mali dio te zračene energije se prima u radio prijemniku, koji je pretvara u

koristan signal informacije. Svaki radio odašiljač se sastoji od više dijelova, a to su: stupanj

za generiranje oscilacija radne frekvencije, stupanj za pojačanje VF snage, antenski stupanj i

modulacijski stupanj (modulator).

Podjela radio odašiljača:

Po pokretljivosti se dijele na prijenosne, prijevozne i stacionarne, po frekventnom opsegu na

nisko, srednjo, visoko, vrlo visoko i ultravisoke-frekventne, po vrsti rada na radio-telegrafske,

radio-telefonske, radio-teleprinterski, radarske, televizijske, po predajnoj snazi na male snage

(do 100 W), srednje (do 1000 W) i velike snage (preko 1000 W), prema dometu na radio-

odašiljače malog dometa (do 10 km), srednjeg dometa (do 100 km) i velikog dometa (preko

100 km), a po vrsti modulacije na radio-odašiljače s amplitudnom, frekventnom, impulsnom i

faznom modulacijom.

Page 39: Stručni predmeti

Page | 39

4. Radio prijemnici

Radio prijemnici su električni ureĎaji kojim se iz niza elektromagnetskih signala induciranih u

anteni prijemnika, izdvaja, pojačava i detektira signal korisne informacije. Osnovni električni

parametri radio prijemnika:

rekventni opseg

osjetljivost selektivnost

stabilnost izlazna snaga vjernost reprodukcije.

5. Rasprostiranje radio valova

Radiovalovi ili radijski valovi su veliko područje elektromagnetskih valova s valnom

duljinom većom od one infracrvenog zračenja, a zajednička im je osobina da se mogu

proizvesti protjecanjem izmjenične električne struje u napravi koja se zove antena. Prema

valnoj se duljini dijele na valna područja, iako je danas uobičajenija podjela prema

frekvenciji.

Valna područja u rasponu frekvencija od 3 Hz do 300 GHz

engleska kratica

(naziv) naziv frekvencija

valna

duljina tehnička primjena

ELF (Extremely

Low Frequency) 3 Hz – 30 Hz

10 Mm –

100 Mm komunikacija s podmornicama

SLF (Super Low

Frequency)

30 Hz –

300 Hz

1 Mm –

10 Mm

ULF (Ultra Low

Frequency)

300 Hz –

3 kHz

100 km –

1 Mm

VLF (Very Low

Frequency) mirijametarski valovi

3 kHz –

30 kHz

100 km –

10 km komunikacija s podmornicama

LF (Low

Frequency)

dugi val (DV),

kilometarski valovi

30 kHz –

300 kHz

10 km –

1 km

radio, radijski satovi, radio

navigacija

MF (Medium

Frequency)

srednji val (SV),

hektometarski valovi

300 kHz –

3 MHz

1 km –

100 m radio

HF (High

Frequency)

kratki val (KV),

dekametarski valovi

3 MHz –

30 MHz

100 m –

10 m radio

VHF (Very High

Frequency)

ultrakratki val (UKV),

metarski valovi

30 MHz –

300 MHz 10 m – 1 m radio, televizija, radar

UHF (Ultra High

Frequency)

mikrovalovi,

decimetarski valovi

300 MHz –

3 GHz

1 m –

10 cm

televizija, pokretna telefonija

(mikrovalna pećnica, bežične

računalne mreže (npr. Wi-Fi)

Page 40: Stručni predmeti

Page | 40

6. Analogne modulacije

Kod analognih modulacija informacija se u analognom obliku superponira na nositelj koji je

obično sinusoidalan. Tri veličine koje se mogu mijenjati glede modulacijskog signala su:

amplituda, frekvencija i faza.

AM - Amplitudna modulacija najstarija je modulacija. Tu se mijenja snaga odraslog signala

ovisno o informaciji koja se šalje.

FM - Frekvencijska modulacija, mijenja se frekvencija nositelja.

PM - Fazna modulacija, kao i frekvencijska modulacije je oblik kutne modulacije. Kod PM se

faza nositelja mijenja ovisno o modulacijskom signalu.

7. Pulsne modulacije

PCM - Pulsno kodna modulacija. Kod PCM modulacije amplituda analognog signala se

uzorkuje i kvantizira za dobivanje binarnog koda. PCM treba AD pretvarač. Brzina uzimanja

uzoraka mora biti barem dvostuko veća od frekvencije analognog signala.

8. Analiza TV slike

Prvi prijenosi pokretne slike na daljinu potiču iz davne 1884.god, kada je njemacčki

znanstvenik Nipkov izradio mehanički ureĎaj za skeniranje pokretne slike. Prijelaz na

električni princip prijenosa omogućen je 1897, kada je Braun patentirao električnu cijev, koja

je doprinjela razvoju katodne cijevi. U opto - električnom pretvaraču (kamera) slika se razlaže

u uzdužne ravne linije. Svjetlosna jakost pojedine točke slike pretvara se u promjene jakosti

električne struje. Takve promjene struje na odgovarajući način stižu u vremenskom slijedu na

mjesto prijema i tamo se ponovno pretvaraju u promjene svjetlosne jakosti. Osnovni princip

prijenosa slike sastoji se u tome da se različite svjetlosne jakosti odeĎenog predmeta razlažu

točku po toču i da se u istom redoslijedu -sekvencijalno, prenesu na mjesto reprodukcije.

Analiziranjem (snimanjem) slika se razlaže u raster paralelnih linija koje zraka za odčitavanje

analizira slijeva nadesno. Svjetlosni intenziteti se u cijevi za analiziranje pretvaraju u

električni signal koji se na prijemu ponovno pretvaraju u svjetlosne intenzitete koji na zaslonu

ekrana katodne cijevi (kineskopa) iscrtava katodna zraka u istom slijedu kao pri analiziranju

slike.

Page 41: Stručni predmeti

Page | 41

9. Sinkronizacijski i potisni impulsi

U postupku analiziranja ili reprodukcije slike zraku je potrebno potisnuti tj. gasiti pri svakom

povratku u novu liniju ili novu polusliku. To se izvodi pomoću potisnih impulsa čija razina u

luminantnom signalu (signalu svjetline) odgovara razini crnog („crno rame“). Unutar potisnog

impulsa nema informacije slike (video signal je isprekidan). Za vrijeme potisnog impulsa

odašilje se sinkronizacijski impuls koji označava kraj jedne linije i daje nalog za prijelaz u

drugu liniju (horizontalni sinkronizacijski impuls). Ovi impuls je crnji od crnog da ne bi

ometao analiziranje ili reprodukciju slike.Vrijeme trajanja jedne linije od 64 μs dobiveno je

kao recipročna vrijednosti horizontalne frekvencije od 15625 Hz. Vertikalni potisni impuls za

vraćanje zrake na novu polusliku traje 20-tak linija tj. oko 100 puta je širi od horizontalnog

potisnog impulsa i unutar njega se nalazi skupina vertikalnih sinkronizacijskih impulsa.

Posljedica neaktivnosti elektronske zrake za vrijeme trajanja potisnih impulsa malo je manji

format slike od formata ekrana (4:3). Broj linija slike nije 625 već 574, a svaka linija ne traje

64 μs već oko 12 μs kraće. Zato širina frekvencijskog spektra videosignala iznosi 5 MHz, a ne

6,5 MHz.

10. Prijenos TV signala

Signal , bilo kakav , ima svrhu da na prikladan način nekakvu poruku isporuči na odredište .

Prenos signala poruke od izvora do odredišta može se u osnovi izvršiti na dva načina :

Prijenosom signala poruke u izvornom obliku , pri čemu se eventualno mijenja

amlituda (pojačanje) i medij rasprostiranja (zrak,voda,žica,itd...). Karakteristika

ovakve distribucije signalan su male udaljenosti izmeĎu odašiljača i prijemnika.

Prijenosom signala poruke uz pomoć signala koji ima bolja svojstva propagiranja , kao

VF signal. Karakteristika ovakve distribucije signala je ostvarivost komunikacije pri

prilično velikim udaljenostima izmeĎu odašiljača i predajnika

Nekad se televizijski signal širio pomoću snažnih odašiljača i antena, a prijem signala ovisio

je o udaljenosti od odašiljača i same konfiguracije terena na kojem se nalazite. Pojavom

satelitske antene kao dodatne antene omogućen je prijem velikog broja programa, a u većim

stambenim objektima došlo je do udruživanja i izgradnje zajedničkih antenskih sistema , koji

su svim stanarima omogućavali prijem većeg broja programa , najčešće do dvanaest. Kako je

od izgradnje većine zajedničkih antenskih sistema prošlo dosta vremena, dolaskom novih

digitaliziranih tehnologija, zajednički antenski sistemi zastarijevaju i odlaze u prošlost.

Daljnjim razvojem tehnologije, razvija se kabelska televizija koja putem svoje mreže nudi

mogućnosti praćenja velikog broja programa a posebice programa koje inače nije moguće

individualno pratiti tj. kodiranih programa. Izgradnjom suvremene kablovske infrastrukture i

sveopćom digitalitacijom, kablovska televizija prestaje biti namijenjena samo za distribuciju

TV i radio signala, štoviše ona danas postaje jedna od vodećih i najsuvremenijih

telekomunikacijskih mreža za prijenos multimedije i prijenosa podataka općenito.

Page 42: Stručni predmeti

Page | 42

ELEKTRONIČKA INSTRUMENTACIJA!

1. Analogni elektronički voltmetri

Idealni elektronički voltmetar je mjerni instrument koji se priključuje paralelno mjernim

točkama mjernog objekta, koji ne unosi nikakve promjene u mjerni krug (Rul = ∞) i koji na

skali analognog indikatora sa odreĎenom točnošću indicira mjernu naponsku veličinu. Ulazna

impedancija elektroničkog voltmetra se izražava kao paralelni spoj ulaznog otpora R i ulazne

kapacitivnosti C. Skala instrumenta je obično linearna, iako se uz nju ugraĎuje i logaritamska

skala za mjerenje naponskih razina izraženih direktno u decibelima.

Analogni elektronički voltmetri se dijele u tri grupe:

analogni voltmetri bez pojačala

analogni voltmetri tipa ispravljač-pojačalo

analogni voltmetri tipa pojačalo-ispravljač

2. Digitalna mjerila frekvencije i periode

Digitalno mjerilo frekvencije:

Načelo rada digitalnog mjerila frekvencije proizlazi iz same definicije pojma frekvencije, tj.

ono se svodi na brojanje broja perioda nekog električnog signala u odreĎenom vremenskom

intervalu. Električni siglan nepoznate frekvencije fx dovodi se na ulaz sklopa djelilo -

pojačalo, koji ima zadatak dovesti razinu ulaznog signala u normirano područje mjerenja. Da

bi se omogućila digitalna obrada mjerenog signala, koji je u većini slučajeva analognog tipa,

potrebno je pomoću bistabilnog okidnog sklopa (Schmittov trigger) izvršiti pretvorbu

mjerenog signala u niz pravokutnih impulsa prilagoĎenih daljnoj obradi od strane mjerila.

Vremenska baza proizvodi pravokutne impulse koji svojim trajanjem odreĎuju vremenski

interval T, u kojem će se vršiti brojanje broja perioda ulaznog signala. Impuls na izlazu

vremenske baze ima dvostruku ulogu u radu mjerila. Prvo, on odreĎuje vremenski interval T

za vrijeme kojeg glavna vrata propuštaju impulse koji se broje brojilom, i drugo, silazni brid

impulsa upravlja radom upravljačkg sklopa koji u tom trenutku proizvodi dva slijedna

kratkotrajna impulsa. Memorija zapamćeni podatak upućuje 7-segmentnom dekoderu koji ga

pretvara u 7-segmentni oblik dekadskog broja vidljiv korisniku na digitalnom pokazivaču.

Digitalno mjerilo perioda:

Mjerenje trajanja perioda nekog periodičkog mjernog signala digitalnim mjerilom može se

predstaviti brojanjem broja impulsa točno odreĎenih perioda, koji se broje unutar vremenskog

intervala koji po trajanju odgovara trajanju nepoznate periode. Naime, ulazni signal nakon

dovoĎenja u normirano područje mjerenja i njegove pretvorbe u pravokutni signal trajanja

koje odgovara trajanju nepoznate periode, ima zadatak odrediti vremenski interval Tx u kojem

će se vršiti brojanje broja perioda signala vremenske baze.

Page 43: Stručni predmeti

Page | 43

3. Digitalni voltmetri

Digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme:

Digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme mogu biti izvedeni na više načina. U

primjeni se najčešće spominju slijedeće izvedbe:

digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme pomoću lineatno rastućeg

padajućeg napona

digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme pomoću stepeničastog napona

digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme pomoću linearno rastućeg i

padajućeg napona

Navedenim voltmetrima svojstvena je činjenica da se pretvaranje napona u vrijeme vrši tako

da se izmjeri vremenski interval izmeĎu prolaska linearno rastućeg ili padajućeg napona kroz

dvije naponske razine, od kojih je jedna referentna, a druga odgovara razini mjerenog napona.

Nepoznati istosmjerni napon dovodi se na sklop dijelilo-pojačalo kojim se mjerni napon

dovodi u normirano područje mjerenja i na taj se način omogućuje mjerenje napona od

nekoliko mV do nekoliko stotina V.

Digitalni voltmetri s pretvaranjem napona u frekvenciju:

Vrijednost nepoznatog istosmjernog napona može se izmjeriti i tako da se prvo mjerni napon

pretvori u signal čija je frekvencija direktno ovisna o mjerenom naponu, a potom se

posredno, mjereći frekvenciju tog signala, naĎe vrijednost mjerenog napona. Digitalni

voltmetri koji rade na tom načelu nazivaju se i digitalnim voltmetrima integrirajućeg tipa, jer

u svom radu vrše integriranje mjernog napona za sličan način opisan u prethodnom poglavlju.

Istosmjerni napon koji se želi mjeriti priključuje se na ulaz sklopa djelilo-pojačalo, koji ima

ulogu dovoĎenja mjernog napona u željeno normirano područje mjerenja. Tako obraĎen

napon U1 priključuje se na ulaz Millerova integratora, na čijem se izlazu pojavljuje linearni

pad napona U2. Nastali pilasti napon pada sve do onog trenutka dok se ne izjednači sa

komparijajućom razinom napona Uk.

4. Digitalna mjerila R,L,C vrijednosti

Shema sklopa za mjerenje napona

Page 44: Stručni predmeti

Page | 44

Sklop za prisilne električne titraje

Mjerni postav za LRC krug

5. Osnovni sastavni dijelovi katodnog osciloskopa

Osnovni sastavni dijelovi katodnog osciloskopa su:

nožice

katodna cijev

elektrode: (katoda, upravljačka elektroda (Wehneltov cilindar), anoda (za

predubrzavanje, za ubrzavanje, za fokusiranje))

otklonske pločice

zaslon

Page 45: Stručni predmeti

Page | 45

6. Katodna cijev – elektrostatski otklon

Osnovni dio svakog osciloskopa je katodna cijev čiji su glavni dijelovi : dio za dobivanje

elektronskog snopa te vertikalne i horizontalne otklonske pločice pomoću kojih se upravlja

putanjom tog snopa. Horizontalni i vertikalni sustav su vertikalno (paralelno sa y osi) ,

odnosno horizontalno (paralelno sa x osi) postavljene pločice kapacitora na koje dovodimo

napon U. Prilkjučivanjem napona na oba sustava pločica, postiže se otklon snopa duž x,

odnosno y osi. U osciloskopu se na vertikalni otklonski sustav dovodi signal kojeg želimo

promatrati na ekranu, a na horizontalni otklonski sustav tj. horizontalne pločice priključen je

napon vremenske baze čiji je osnovi oblik tzv. pilasti napon. Da bismo imali mirnu, stabilnu

sliku na ekranu, početak vremenske baze mora uvijek odgovarati istoj točki promatranog

signala. To se postiže sustavom za okidanje (engl.trigger). Okidanje (pad napona vremenske

baze na nulu) se najčešće obavlja pomoću samog signala koji se promatra. Tada je preklopnik

za odreĎivanje signala za okidanje (trigger source) u položaju označenom sa INT (internal).

Page 46: Stručni predmeti

Page | 46

7. Vertikalni i horizontalni otklonski stupanj

Vertikalni otklonski sustav:

Vertikalni otklonski sustav skalira ulazni signal tako da može biti prikazan na ekranu.

Osciloskopi prikazuju vršne (peak-to-peak) vrijednosti naponskih razina u rasponu od

nekoliko millivolti do desetak volti. Sve to omogućuje prilagodbu prikaza valnog oblika

da bi ga mogli izmjeriti pomoću podjela rastera. Signali velikih amplituda moraju se

prigušiti, a mali signali pojačati. Osjetljivost predstavlja jedan od glavnih parametara i

izražava se u voltima po podjeli.

Horizontalni otklonski sustav:

Za iscrtavanje grafa signala potrebne su horizontal ne i vertikalne otklonske informacije.

Osciloskopi iscrtavaju valni oblik koji prikazuje primjene signala tijekom vremena, te

stoga horizontalni otklonski sustav mora biti razmjeran vremenu. Sustav koji kontrolira

horizontalni otklonski sustav (X-os) nazivamovremenska baza. Unutar osciloskopa nalazi se

generator za prebrisavanje (sweep generator) koji precizno iscrtava elektronski

snop preko zaslona brzinom koju je podesio korisnik.

8. Osciloskopi posebne namjene: dvokanalni, s dvije vremenske baze, s

uzimanjem uzoraka, s pamćenjem

Dvokanalni osciloskopi: ima 2 Y kanala. To je za sada dva ulaza. Ima i X ulaz za

vremensku bazu. Mogu imati i ulaz za sinkronizaciju vremenske baze.Neki imaju i Z

ulaz za svjetlinu snopa.

Osciloskopi s dvije vremenske baze: Moderni osciloskopi s višim pretenzijama u

pogledu mogućnosti korištenja, posjeduju dvije, meĎusobno neovisno upravljanje i

preko komparatora u radu koordinirane vremenske baze A i B. Pri tome ove baze

meĎusobno razlikujemo i jedna se naziva glavna vremenska baza (MTB = Main Time

Base), a druga zakašnjela vremenska baza (DTB = Delaye Time Base).

Osciloskopi s uzimanjem uzoraka: S analognim osciloskopima s nadasve posebnim

rješenjima, moguće je provesti mjerenja signala frekvencije do 500 MHz. Za veće

frekvencije mjernog signala ograničenja se nalaze u katodnoj cijevi i liniji

vertikalnog pojačala. Iznad navedene frekvencijske razine mogućnost uporabe

osciloskopa osigurali su osciloskopi s uzimanjem uzoraka (Sampling oscilloscope).

Sklopovi koji realiziraju uzorkovanje su takozvani Sample and Hold sklopovi

(slobodni prijevod: uzmi i drži) kojima se mjerena veličina uzorkuje (semplira), a

uzorkovane vrijednosti pamte.

Osciloskopi s pamćenjem: Postupak pamćenja započinje analogno-digitalnim

pretvornikom (A/D) koji u zadanim vremenskim točkama uzorkuje izlazni signal Y-

predpojačala i pretvara ga u paralelni digitalni signal. Potonji se slijedno pohranjuje u

lancu posmačnih registara. Točke uzorkovanja odnosno digitaliziranja mjernih

vrijednosti odreĎuje upravljačka jedinica s generatorom takta. Nadalje, ona zadaje

pomak pohranjenih vrijednosti u posmačnom registru za korak dalje. Da bi

upravljačka jedinica znala u kojim vremenskim odstupanjima uzorkovati mjereni

signal, mora od vremenske baze dobiti podatak o faktoru horizontalnog otklona.

Page 47: Stručni predmeti

Page | 47

9. Instrumenti s frekvencijskim bazama

Vobleri su su elektronički generatori kod kojih se učestalost može mijenjati pomoću izvana

dovedenog napona. Služe za brzo snimanje frekvencijskih karakteristika ureĎaja. Vobleri se

obično upotrebljavaju zajedno sa osciloskopom. Iz osciloskopa se na vobler dovodi pilasti

napon, pomoću kojeg se njegova učestanost linearno mijenja od neke minimalne do neke

maksimalne vrijednosti, što se odabire na njegovom biraču raspona. Izlazni napon voblera U1

treba biti stabilan, odnosno da se ne mijenja s promjenom učestalosti ili opterećenja. Na

početku testerastog napona je elektronski mlaz na ljevoj strani ekrana, a učestalost voblera je

minimalna.

10. Mjerni izvori

Elektronički mjerni izvori:

istosmjerni

izmjenični

Tehničke karakteristike mjernih izvora:

generiranje frekvencijski stabilnih izlaznih veličina

stabilnost amplitude neovisno o opterećenju

precizno namještanje amplitude i frekvencije

što manje izobličenje uz šum ne veći od 50Hz

potrebna izlazna snaga i impedancija izvora

S obzirom na tehničku izvedbu izmjenični mjerni izvori dijele se na:

izvore s kontinuiranom promjenom frekvencije

izvore s diskretnom promjenom frekvencije (sintetizatori).

Page 48: Stručni predmeti

Page | 48

SUSTAVNA PROGRAMSKA POTPORA!

1. Hijerarhijska građa računalnog sustava

U graĎi računalnog sustava uočava se hijerarhijski pristup. Svaka razina ima svoje objekte i u

njoj su definirane operacije nad tim objektima. Razina može preuzeti neke operacije i objekte

iz niže razine kao svoje. Granice izmeĎu razina se nazivaju sučelje.

Računalni sustav grubo se može podijeliti na 4 sastavnice:

sklopovlje

operacijski sustav

aplikacijski programi - korisnici

2. Podjela operacijskih sustava

Operacijske sustave dijelimo na:

Jedan korisnik - jednozadaćni OS - jedan zadatak u jednom trenutku

Jedan korisnik - višezadaćni OS - korisnik pokreće više programa u isto vrijeme

Višekorisnički - višezadaćni OS - više korisnika pokreće više programa u isto vrijeme.

Kod ovih sustava nailazimo na problem raspodjele procesorskog vremena jer tada više

procesa dijeli jedan procesor, a treba postići privid da se više programa izvršava istovremeno.

To rješavamo pomoću context switchinga.

3. Usluge operacijskog sustava (servisi).

Operacijski sustav osigurava okolinu za izvoĎenje programa te pruža programu i korisniku

programa odreĎene usluge. Vrste usluga se razlikuju od sustava do sustava ali postoji

odreĎena skupina usluga koja je svima zajednička. Usluge se mogu podijeliti u sljedeće

skupine:

IzvoĎenje programa - računali sustav mora imati mogućnost upisa programa u radnu

memoriju te startanje njegovog izvoĎenja.

Ulazno-Izlazne operacije - program koji se izvodi obavezno zahtjeva neke U/I

operacije kao što su čitanje podataka sa diska, upisivanje, prikaz rezultata na ekranu i

tako dalje.

Upravljanje sustavom datoteka - datoteka je skup informacija, podataka i programa

zapisanih u sekundarnoj memoriji.

Komunikacije meĎu procesima - čitav je niz slučajeva kojima procesi moraju

meĎusobno komunicirati.

Otkivanje pogrešaka - OS mora konstantno nadzirati ispravnost rada sustava.

Page 49: Stručni predmeti

Page | 49

4. Procesi (upravljanje procesima, operacije nad procesima)

Proces je program u izvoĎenju, dok program sam za sebe nije proces. On je pasivna struktura

pohranjena u sekundarnoj memoriji. Kada se programski zadatak izvodi na računalu on se

tada naziva računalnim procesom.

Proces ima pet mogućih stanja, a to su NOVI, PRIPRAVAN, ČEKA, AKTIVAN i

ZAVRŠIO. Važno je primijetiti da samo jedan proces može biti aktivan, dok više procesa

može biti pripravan ili čekat na obavljanje pojedinih U/I operacija.

Proces bi cijelo vrijeme trebao biti zauzet obradom nekog procesa. Korištenje procesora treba

što pravilnije rasporediti izmeĎu pojedinih procesa. Samo je jedan proces aktivan dok veći

broj procesa čeka na dodjelu procesa.Operacije nad procesima su: kreiranje procesa, brisanje

procesa, sinkronizacija procesa, komunikacija meĎu procesima i rasporeĎivanje procesa.

5. Niti, dretve

Dretve predstavljaju oblik paralelizacije na razini procesa. Svaki se proces može podijeliti u

jedan broj dretvi koje se izvršavaju prividno paralelno, na isti način kao i procesi. To znači da

je kod procesa podijeljen u više podskupova koji se izvršavaju prividno paralelno. Za razliku

od procesa, sve dretve unutar jednog procesa dijele zajedničku memoriju što omogućava

efikasnu komunikaciju izmeĎu različitih dretvi. Dretve su vrlo korisne u primjenama. Na

primjer, one omogućavaju web pregledniku da istovremeno vrši komunikaciju putem mreže i

prikazuje svoj sadržaj na zaslonu; web server mora imati mogućnost paralelnog procesiranja

različitih zahtjeva, itd...

6. Raspoređivanje vremena procesora

Dodjela procesora je osnova višeprocesnih OS-ova. Cilj ovakvih sustava je praktički uvijek

zaposliti procesor obradom korisničkih procesa. Na jednoprocesorskim sistemima, u jednom

trenutku izvršava se samo jedan proces, dok svi drugi procesi moraju sačekati da se procesor

oslobodi i da doĎu na red. U višeprocesorskoj arhitekturi, veći broj procesa može se

izvršavati istovremeno, tj paralelno (po jedan na svakom procesoru). Osnova tehnike

multiprogramiranja je naizmjenična dodjela procesora većem broju aktivnih procesa. Na taj

način se osigurava maksimalno iskorištenje procesora, jer u svakom trenutku postoji proces

koji će se izvršavati (u krajnjem slučaju to može biti i proces koji ne radi ništa –idle proces).

U višeprocesnim operativnim sistemima, planer poslova niskog nivoa (dispečer), na osnovu

nekog algoritma bira proces iz reda čekanja na procesor i dodjeljuje mu procesor na

korištenje.

7. Ciljevi raspoređivanja vremena procesora

Glavni ciljevi koji se moraju zadovoljiti kod odabira strategije i algoritma rasporeĎivanja

vremena procesora su:

maksimiziranje vremena odziva

maksimiziranje broja korisnih operacija u sekundi

pravednost

Page 50: Stručni predmeti

Page | 50

Vrijeme odziva je vrijeme potrebno da se enka operacija završi. To je zapravo vrijeme

izvršavanjaonoga što korisnik vidi. Ovaj podataka je vrlo bitan kod aplikacija gdje postoji

interakcija s korisnikom. Maksimiziranjem broja korisnih operacija u sekundi cilj je povećati

iskoristivost procesora tj. povećati vrijeme kad procesor radi koristan posao. To se može

postići:

smanjenjem ukupnog vremena potrošenog za zamjenu konteksta izmeĎu dretvi

smanjivanjem frekvencije zamjene konteksta povećava se iskoristivost procesora

8. Algoritmi za raspoređivanje vremena procesora (FIFO, SJF, RR)

FIFO:

Glavna prednost ove strategije je njena jednostavnost. Objekti koji predstavljaju dretve se

smještaju u obični red. Kada nova dretva doĎe smješta se na rep reda a kada procesor postane

slobodan odabire dretvu iz glave reda. Prednosti ove strategije je njena jednostavnost i u tome

što je broj zamjene konteksta mali, pa je iskoristivost procesora dobra. Ozbiljan nedostatak

ove strategije je u slučaju kada na red doĎe dretva koja obavlja neku intezivnu zadaću koja

dugo traje. Druge zadaće mogu zapeti.

SJF:

Algoritam je najvjerovatnije optimalni algoritam sa stajališta minimalnog vremena čekanja.

Iako ovaj algoritam teoretski optimalan njega je praksi nemoguće implementirati. Razlog

tome je nemogućnost poznavanja dužine sljedećeg intervala proračuna pripravnih poslova, pa

se u stvarnosti to vrijeme procjenjuje.

RR:

U osnovi ovaj algoritam RR je zasnovan na fifo algoritmu, ali je dodano vremensko

ograničenje korištenju procesorskog vremena. Svakom se procesu dodjeljuje vremenski

interval za izvršavanje instrukcija procesora. Ako taj vremenski interval istekne, a proces nije

završio s izvoĎenjem op. sustava prekida njegovo izvršavanje i dodjeljuje procesor nekom

drugom procesu iz reda pripravnih procesa. Da bi ostvarili ovu strategiju mora se koristiti

timer, odreĎenim vremenskim intervalima generira se hardverski prekid. Proces koji je bio

prekinut, stavlja se na rep reda, a za izvršavanje se odabire sljedeća glava reda i tako u krug.

Odabir duljine vremenskom intervalu ovisi o tipu op.sustava. Glavna prednost RR strategije

što osigurava pravednost te uz pravilnu dužinu vremenskog intervala iskoristivost procesora je

vrlo dobra.

9. Dodjela procesa s više redova pripravnih procesa

U svakom računalnom sustavu istovremeno se izvode različiti procesi prihvaćeni na obradu i

svi imaju različite prioritete. S vremenom proračuna i odziva pa se prema tome za njih mogu

koristiti različiti algoritmi za dodjelu procesora. Tako je došlo do rješenja za dodjelu

Page 51: Stručni predmeti

Page | 51

procesora sa više redova pripravnih procesora. Svaki red ima različite algoritme za dodjelu

procesora ili koriste iste algoritme ali s različitim parametrima , npr. RR algoritam u više

redova , ali s različitim vremenskim intervalima. Svaki proces koji se prihvati na obradu

postavlja se u odreĎeni red pripravnih procesa. Migracija procesa meĎu redovima nije

dozvoljena. Redovi su poredani prema prioritetima. Prvo se posluže procesi iz reda s većim

prioritetom, a tek onda procesi iz redova s manjim prioritetom.

10. Upravljanje memorijom

Obično su programi zapisani na disku u binarnom obliku. Program se s diska upisuje u

memoriju kako bi postavio proces kojeg se može izvoditi.

Prebacivanje:

Proces se može izvoditi samo ako se nalazi u radnoj memoriji. U više programskoj sredini

koja ima tendenciju da učinkovito iskoristi resurse računala više procesa moguće je

konkurentno voditi tako da se proces koji se izvodi upiše u memoriju, a kada se prekida

njegovim izvoĎenjem on se zamjeni s drugim procesorom s diska. Ovakav pristup rješavanja

dodjele memorije više procesorskom sustavu jednostavan je za implementaciju uz nedostatak

što je vrijeme prebacivanja relativno velika.

11. Virtualna memorija

Virtualna memorija je strategija dodjele memorije koja dozvoljava da samo dio programa koji

se izvodi u radnoj memoriji. Temeljna prednosti ovakvog pristupa je da program može biti

veći od radne memorije. Takav korisnički program može poprimiti proizvoljnu veličinu, a

sustav za upravljanje memorijom preslikava logički prostor u radnoj memoriji. Loša

implementacija ovakvog sustava može značajno smanjiti performanse korisničkog sustava.

Analize programa ukazuju da obično nije potreban cijeli program da bi se potrebna obrada

izvela tako:

programi sadrže procedure za obradu slučajnih i namjernih programa

programi za polja liste tablice i druge slične statičke strukture

pojedine operacije programa relativno se rijetko koriste

Svojstvo da se dio programa koji se izvodi nalazi u memoriji ima niz prednosti:

veličina programa nije ograničena veličinom radne memorije

korisnički program može se izvoditi sa znatno manjom dodjeljenom fizičkom

memorijom što omogućava veći stupanj više programskog rada

Virtualna memorija je razdvajanje logičkog adresnog prostora koji vidi korisnik od fizičkog

adresnog prostora od kojeg se program izvodi. Virtualna memorija obično se realizira kako

staničenje na zahtjev.

Page 52: Stručni predmeti

Page | 52

12. Obavljanje ulazno izlaznih operacija

U/I naredbe omogućavaju povezivanje mikroprocesora i vanjskih jedinica. Skupina se sastoji

od dvije naredbe i to naredbe za izvođenje ulazne (IN - input) i izlazne (OUT - output)

operacije. Naredbom IN se pokreće izvođenje ulazne operacije, tj. podatak se prenosi s ulazne

jedinice u akumulator mikroprocesora. Format naredbe glasi IN adrj, gdje operand adrj

označava 8-bitnu adresu ulazne jedinice. Naredbom OUT se pokreće izvođenje izlazne

operacije, tj. sadržaj akumulatora mikroprocesora se prenosi na izlaznu jedinicu. Format

naredbe glasi OUT adrj, gdje operand adrj označava 8-bitnu adresu izlazne jedinice. Budući

duljina adrese adrj iznosi 8 bita, mikroprocesor može pristupiti do 256 različitih ulazno-

izlaznih jedinica.

13. Izravni pristup memoriji (DMA)

DMA označava vrstu upravljačke komponente koja omogućava vanjskim jedinicama kao:

tvrdi disk, zvučne kartice, grafičkim karticama izravan pristup glavnoj memoriji računala za

čitanje i pisanje podataka i to bez izravnog posredovanja procesora. Sa DMA tehnologijom

arhitekt računala ne mora odvajati cikluse od centralne jedinice za obavljanje rada s uglavnom

mnogo sporijim vanjskim jedinicama. DMA je obično izvedena s posebnim integriranim

krugovima koji su napravljeni za tu funkciju. Kod računala zasnovanih na Intel integriranim

krugovima DMA funkciju obavljaju posebna kola kao Intel 8237A-5 ili slični.

Page 53: Stručni predmeti

Page | 53

14. Sustav datoteka - operacije nad datotekama

Za većinu korisnika sustav datoteka je najvidljiviji dio operacijskog sustava. On predstavlja

sustav za spremanje i pristup podacima i programima koji pripadaju korisnicima i

aplikacijskom sustavu. Sustav datoteka sastoji se od dva dijela datoteka i direktorija. U

datoteci se pohranjuju informacije dok struktura direktorija daje i organizira informacije o

datotekama u sustavu. Pod pojmom datoteke podrazumijeva se kao skupina povezanih

informacija i pohranjenih na sekundarnoj memoriji. Iz korisničkog gledišta datoteka je

najmanji logički segment sekundarne memorije. Općenito datoteka je niz bitova, linija okteta

ili zapisa čije značenje odreĎuje onaj koji stvara datoteku ili korisnik. Datoteka dobiva

odreĎene atribute koji ne moraju imati svi sustavi a to su: ime, tip, lokacija, veličina, zaštita,

itd…

15. Tipovi datoteka, strukture datoteka

Datoteka (engl. file) je strukturirani sastav podataka koji su sadržajno usko povezani i koji se

nalaze na internom (npr. hard disku) ili eksternom (npr. DVD) mediju za memorisanje. Podaci

memorisani u datotekama opstaju i nakon prestanka rada odreĎenog programa kojem

pripadaju i nazivaju se persistentni podaci (engl. persistance, što znači održano, postojano).

Datoteke se u skoro svim operativnim sistemima održavaju putem filesystem-a. Sistemi

datoteka regulišu pristup harddisku, memoriji, mreži i specijalnim datotekama. Kod većine

operativnih sistema, sadržaj jedne datoteke je obično jednodimenzionalni red bajta (engl.

byte), dakle cijelih brojeva izmeĎu 0 i 255. Tek korisnik datoteke ili sam operativni sistem

intepretiraju ove brojčane redove kao tekst, program ili sliku. Datoteke se mogu posmatrati na

dva načina. Logička slika (pogledaj logička datoteka) prikazuje datoteku kao redove

informacijskih cjelina. U fizičkoj slici datoteka se sastoji iz reda informacionih blokova iste

veličine.

Datoteke se mogu koristiti u različite svrhe kao i bajti iz kojih se sastoje. Po sadržaju razlikuju

se slijedeće datoteke:

- Programi (datoteke koje mogu izvršiti razne funkcije)

programi pisani u mašinskim jezicima

programi pisani i jezicima različitih skripti (npr. rexx)

- Datoteke (sadrže informacije i služe za prikaz/očuvanje istih)

programski kod (tekst)

tekstualne datoteke

muzičke datoteke (npr. WAV, MIDI, MP3)

grafičke datoteke

baze podataka

- Direktoriji

- Specijalne datoteke (pseudo-datoteke): datoteke za različite hardverske komponente,

procesne informacije.

Page 54: Stručni predmeti

Page | 54

DIJAGNOSTIKA I ODRŽAVANJE UREĐAJA!

1. Što je održavanje, a što dijagnostika

Odrzavanje je skup akcija s ciljem da se sustav zadrzi ili vrati u stanje

u kojem izvrsava zadanu funkciju.uz odrzavanje vezemo i pojam

dijagnostike.dijagnostika je zakljucivanje o mogucim greskama na temelju

promatranja.

2. Vrste održavanja

Razlikujemo tri vrste odrzavanja :

korektivno odrzavanje - ono podrazumjeva popravak sustava nakon što je sustav

pretrpio kvar odnosno ne obavlja zadanu funkciju

preventivno održavanje - podrazumijeva brigu i servisiranje sustava kako bi ostao u

zadovoljavajućim radnim karakteristikama, koristeći sustavni nadzor, detekciju i

ispravak potencijalnog kvara prije nego što doĎe do njega

održavanje prema stanju - podrazumijeva praćenje degradacije dijelova kako bi se

zamjenski dijelovi pripremili prije otkaza da ih se moze pravodobno zamjeniti

3. Pouzdanost

Pouzdanost je vjerojatnost da će sustav raditi na predviĎeni način u odreĎenom vremenu i u

predviĎenjim radnim uvjetima, uz minimalne prekide uzrokovane greškama u dizajnu ili radu.

4. Pojam kvara i greške

Kvar je nemogućnost komponente, opreme, podsustava ili sustava da obavlja zamišljenu

funkciju. Kvar može izazvati jedna ili više grešaka. Greška je neuobičajeno stanje ili defekt u

komponenti, opremi ili podsustavu koji može voditi do kvara.

5. Vrste kvarova

Imamo više vrsti kvarova:

permanentni kvar - to je trajna promjena elemenata nakon

koje on vise ne obavlja svoju funkciju.

intermientni kvar -ovaj kvar je samo povremeno prisutan, a rezultat je lošeg

projektiranja ili izvedbe

trazijentni kvar - to je iznenadni kvar kod kojeg se element brzo oporavi i dalje radi

normalno a ovi kvarovi nastaju zbog vanjskih faktora.

logični kvar - to su oni kvarovi kod kojih u odreĎenom trenutku logička vrijednost je

suprotna od one koja bi trebala biti

nelogični kvar - uključuje sve ostale vrste kvarova.

Page 55: Stručni predmeti

Page | 55

6. Sustav otporan na greške

Sustav otporan na greške dio je takvog sustava koji može nastaviti radu u slučaju kvara neke

od komponenti sustava. Funckija sustava ostaje nenarušena ili djelomično narušena, dok kod

uobičajenih sustava grešaka podsustava može odmah uzrokovati kvar sustava. Sustavi otporni

na pogreške od iznimne su važnosti u područjima gdje je potrebna visoka raspoloživost

(medicinska oprema, avionska navigracija, itd...)

7. Integrirani sustavi

Ko će ga nać!!?

8. Modularni sustavi

Ne da mi se tražit !!! ;)

9. Što je softver, razvoj softvera

Software su programske naredbe i podaci tj. sve što može biti spremljeno elektronskim putem

na neki od ureĎaja za pohranu podataka kao što su npr. tvrdi disk, diskete, CD/DVD mediji,

flash memorije itd. U računalnoj terminologiji riječ software se često koristi uz riječ

hardware . Na primjer kada kupite CD sa nekom igrom onda je CD hardware a igra software

tj. nešto što nije fizički opipljivo. Software se obično dijeli na sistemski (operativni sustav i

ostali software koji je potreban da bi taj sustav funkcionirao kao što su razni servisi) i na

programski (npr. program za obradu teksta kao što je Word ili neka igrica i sl.) tj. software

koji koriste korisnici za obradu teksta, slika, glazbe ili igranje.

Procesi razvoja software-a

Za razvoj softvera karakteristične su odreĎene temeljne aktivnosti:

specificiranje potreba (identifikacija, transformacija potreba u zahtjeve,

analiza,odreĎivanje prioriteta, itd ...)

dizajniranje problema (oblikovanje problema grafičkom notacijom, oblikovanje

procesa, analiza, itd ...)

implementacija (kodiranje, testiranje, uvoĎenje u rad, dokumentiranje, edukacija,

itd ...)

validacija (testiranje softverskog sustava, procjena kvalitete, itd ...)

evolucija (održavanje sustava, reinženjering, itd ...)

10. Sklopovske tehnike testiranja

Sklopovske tehnike testiranja su :

metoda komparacije - mikroprocesorski sustav odnosno objekt dijagnosticiranja se

kontinuirano usporeĎuje sa poznatim sustavom koji predstavlja etalonski model sto

Page 56: Stručni predmeti

Page | 56

omogućuje detekciju neispravnosti u testiranom sistemu

metoda dijagnostičkog testera - ova metoda sastoji se u priključivanju test

instrumenata objekt testiranja u njegovom neradnom stanju. Nedostatak ove metode je

potreba za otpajanjem mikroprocesorskog sustava od pogona.

11. Sklopovske tehnike testiranja

U sklopovske tehnike testiranja svrstajemo one tehnike koje zahtijevaju dodatnu sklopovsku

opremu. Ta dodatna sklopovska oprema za dijagnostiku može biti:

ugraĎena u objekt dijagnosticiranja

izvedena kao dodatna neovisna sklopovska cjelina

Razlikujemo dvije metode sklopovske tehnike dijagnosticiranja s obzirom na način korištenja

dijagnostičke sklopovske opreme:

metoda komparacije

metoda dijagnostičkog testera