Upload
schweini31
View
109
Download
11
Embed Size (px)
DESCRIPTION
eeed
Citation preview
Page | 1
RAČUNALSTVO III, IV!
1. LAN mreže - vrste spojeva
qqqqqqLokalna računalna mreža odnosno područna mreža (engl. local area network, LAN)
namijenjena je povezivanju računala i drugih mrežnih ureĎaja na manjim udaljenostima, npr.
u okviru jednog ureda, zgrade, postrojenja ili kuće. LAN može imati do nekoliko stotina
čvorova (umreženih ureĎaja) koji se u LAN spajaju putem specijaliziranih kabela velike
podatkovne propusnosti (npr. UTP kabel) koji se priključuju na hub ili preklopnik.
Komunikacija se odvija preko TCP/IP protokola. LAN omogućava dijeljenje podataka,
ureĎaja kao i programa. LAN radi na najniža dva sloja OSI modela. Najčešći standardi koji se
koriste su Ethernet, FDDI te Token Ring.
Prijenos podataka u LAN mreži se dijeli na tri osnovne skupine: unicast, multicast i broadcast.
Kod unicast prijenosa jedan paket je poslan od izvora do odredišta na mreži. Izvorišni
čvor adresira paket koristeći adresu koja će biti na odredištu, potom se paket šalje na
mrežu, i konačno na odredište.
Multicast prijenos podataka se sadrži od jednog paketa podataka koji se kopira i šalje
na specifične podskupove ureĎaja na mreži. Izvor adresira paket koristeći multicast
adresu, nakon toga kopira paket i šalje kopije svakom čvoru (korisniku) koji je dio
multicast adrese.
Broadcast prijenos podataka se sastoji od jednog paketa podataka koji se kopira te
šalje svim čvorovima koji se nalaze u mreži. Tada se koristi broadcast adresa, te se
nakon toga kopira paket koji se šalje svim korisnicima na mreži.
2. Računalne mreže - mostovi, usmjernici, hubovi
Računalna mreža je skupina dva ili više meĎusobno povezanih računala koji dijele neke
resurse (podatke, sklopovlje, programe, itd ...). Računala se smatraju povezanima ako mogu
razmjenjivati informacije. Računalna mreža u širem smislu sadrži i ostale čvorove kao što su
prospojnik ili usmjernik. Čvorovi računalne mreže u meĎusobnoj komunikaciji koriste
komunikacijske protokole.
Mostovi - ureĎaji čija je glavna funkcija proslijeĎivanje i izdvajanje skupova
podataka, ovisno o njihovoj odredišnoj adresi. Most sadrži tablicu s popisom adresa
radnih stanica u LAN-u. On provjerava svaki skup podataka. Ako se odredišna adresa
nekog skupa podataka podudara sa adresom neke od radih stanica u lokalnoj mreži,
onda most ovaj skup izdvaja i prosljeĎuje ga do tog lokalnog odredišta. U suprotnom,
skup podataka biva usmjeren ka mostu na drugoj, vanjskoj mreži.
Hubovi - pružaju jednostavnu mogućnost izmjena u mreži u situacijama kada radnici
mijenjaju lokaciju unutar tvrtke. Na primjer, ako se jedan radnik premjesti iz
knjigovodstvenog odjela u upravljački odjel, LAN ne treba podvrgnuti ponovnom
ožičenju. Umjesto toga, PC spomenutog radnika prenosi se na novu lokaciju.
Istovremeno se i kabel toga računala spaja na novi priključak sklopa za ožičenje.
Page | 2
Usmjernici - njihova glavna prednost je ta što mogu formirati „firewall“ koji mrežu
štiti od podataka nastalih u drugoj mreži. Da ne bi došlo do zagušenja mreže (što je i
osnovna namjena usmjernika), oni mogu biti programirani da proslijeĎuju samo one
skupove podataka koji zadovoljavaju odreĎene uslove. Ovo je važno zbog slučajeva
kada se, npr. na jednoj mrežnoj kartici u LAN-u desi kvar i ona počne slati pogrešne
skupove podataka (broadcast oluja), što može dovesti do zagušenja svih meĎusobno
povezanih LAN-ova.
3. Globalna računalna mreža internet - osnovne značajke
Internet je javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje
računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internetski protokol = IP). To
je „mreža svih mreža“ koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih
mreža koje meĎusobno razmjenjuju informacije i usluge kao što su elektronička pošta, chat i
prijenos datoteka te povezane stranice i dokumente World Wide Weba.
Internet je osnovan 1969. godine u SAD-u od strane američkog Ministarstva obrane. Zvao se
ARPANET (prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency - Agencija za
napredne istraživačke projekte, dok net označava računalnu mrežu). Cilj te mreže je bio da se
poveže odreĎeni broj računala u SAD-u. Radilo se o skupoj ideji, no Ministarstvu obrane
SAD-a novac nije nedostajao. Arpanet je imao faktor koji je kasnije bio ključan za nastanak i
popularizaciju interneta; tijekom šezdesetih godina vladao je Hladni rat, zbog čega je
Ministarstvo odbrane SAD-a strahovalo da bi se mogao dogoditi nuklearni napad. Inženjeri su
morali projektirati Arpanet tako da on radi čak i ako se baci bomba na dio uspostavljene
mreže te se uništi, dakle, čak i ako dio komunikacijskog dijela bude uništen, ostatak mreže
treba nastaviti funkcionirati bez problema. Servis World Wide Web izmišljen je u CERN-u u
Švicarskoj 1989. godine, a izmislio ga je Britanac Tim Berners-Lee.
Za povezivanje se koriste telefonske mreže, ISDN, ADSL, optički i ini kabeli, satelitske veze
i drugi načini. Svako računalo spojeno na internet ima svoju IP adresu, ali se kod korištenja
usluga, npr. u internetskom pregledniku, uglavnom koriste imena koja se u adrese prevode
pomoću sustava poslužitelja za DNS. Popularni su internetski preglednici Internet Explorer,
Mozilla Firefox, Google Chrome, Opera i Safari.
ISP (Internet service provider) tvrtke korisnicima pružaju usluge za spajanje na internet, a
ponekad takoĎer daju i uslugu korištenja elektroničke pošte i/ili odreĎenu količinu prostora na
njihovom poslužitelju da korisnik napravi svoju internetsku stranicu. Najpoznatije usluge na
internetu su:
World Wide Web - koristi HTTP za prijenos web stranica napisanih u HTML-u - to je
noviji servis, ali i najbrže rastući.
Razgovor ili čavrljanje (chat) - koji može biti komunikacija glasom (oba računala
trebaju imati zvučne kartice, mikrofone i zvučnike/slušalice) ili pismena komunikacija
- primjeri su IRC, ICQ i u zadnje vrijeme sve popularniji Skype.
Elektronička pošta - koristi POP, SMTP i druge protokole, jedna od prvih usluga na
internetu.
Prijenos datoteka - uz standardni FTP danas se sve više koristi peer to peer protokoli.
Usenet - mreža namjenjena razmjeni poruka u interesnim grupama.
Page | 3
4. TCP/IP protokoli
TCP/IP je uobičajena oznaka grupe protokola koju još nazivamo IP grupa protokola (ili engl.
IP protocol suite). Naziv je ova grupa protokola dobila prema dva najvažnija protokola iz te
skupine: TCP (od engleskog Transmission Control Protocol) te prema samom IP protokolu.
TCP/IP omogućuje komunikaciju preko raznih meĎusobno povezanih mreža i danas je
najrasprostranjeniji protokol na lokalnim mrežama, a takoĎer se na njemu zasniva i globalna
mreža Internet.
Mrežni model korišten u TCP/IP grupi protokola je 4-slojni model koji se sastoji od slijedećih
slojeva:
Sloj podatkovne veze
Mrežni sloj
Transportni sloj
Aplikacijski sloj
5. Adresiranje na internetu
Da bi Internet funkcionirao kao jedinstvena mreža, neophodno je usvojiti jednoznačan sustav
adresiranja računala, koji su u mrežu povezani. Kako bi se obezbijedilo efikasno lokaliziranje
računala na internetu, uveden je dvojni sustav adresiranja:
numeričke (IP) adrese - 32-bitni brojevi koje koristi IP protokol za prosleĎivanje
datagrama od jednog do drugog računara, a koji na jedinstven način odreĎuju adresu
fizičkog interfejsa računara na mreži, na primer 147.91.130.3
alfanumeričke tj. simboličke adrese - imaju formu računar.(.insl(.inst...)).država, gde
je država ISO oznaka države (na primer: rc1.pmf.ac.me); ovi nazivi služe za lakše
adresiranje računara od strane krajnjih korisnika.
IP adrese su četvorovrojne brojčane adrese koje se dodijeljuju svakom računalu u čvorištu.
Veličina ove adrese je 32 bita. Svaki broj je odvojen točkom. Prva dva broja predstavljaju
zonu i državu. Druga dva broja se odnose na instituciju i računalo u LAN mreži te institucije.
Kako se broj Internet korisnika povećava izražen je nedostatak slobodnih 32-bitnih IP adresa.
Internet protokol nove generacije (IPng) predviĎa 128-bitnu adresu. IP adrese mogu biti
statičke i dinamičke. Postoje serveri koji imaju svoje stalne - statičke adrese i one se ne
mijenjaju. Služe za lako pronalaženje računala na mreži. Dinamičke adrese se dodijeljuju
krajnjim korisnicima koji komuniciraju sa internetom preko provajdera. Dakle, njima nije
potrebna stalna IP adresa. Dinamička adresa je bilo koja adresa u rasponu koji odredi
provajder.
DNS (Domain Name System) je bazni Internet servis koji služi za prevoĎenje internet domena
u IP adrese, i obrnuto, jer su simboličke adrese (predstavljene alfanumeričkim znakovima)
razumljivije i lakše za pamćenje nego brojčane. Simboličke adrese se sastoje iz više dijelova i
podijela se vrši na slijedeći način:
ime_računala._ime_lokalne_mreže._ime_domena._ime_osnovne_domene.
Page | 4
URL (Universal Resource Locator) adresa odreĎuje bližu poziciju odreĎenog dokumenta na
nekoj internet adresi. URL adresa se sastoji od:
protokola
adrese računala
porta (predstavljen brojem)
imena imenika
imena same datoteke koju tražimo
6. Internet - osnovni alati za pretraživanje
Da biste bili zadovoljni rezultatima pretraživanja, morate znati odabrati pravi alat za
pretraživanje.
Imenici - mrežne stranice odabiru stručni ljudi. Organizirani su hijerarhijski.
Pregledavanje preko kategorija. Pogodni su za općenita pretraživanja.
Tražilice - omogućuju pretraživanje cjelokupnih tekstova mrežnih stranica. Dobre su
za pretraživanje ako točno znamo što nas zanima. Omogućuju korištenje ključnih
riječi. Dokumenti nisu svrstani u kategorije.
Metatražilice - istovremeno pretražuju nekoliko tražilica, ali ne uključuju sve rezultate
s pojedinih tražilica. Nude samo jednostavne tehnike pretraživanja. Korisne su za
usporeĎivanje različitih tražilica i dobivanje informacija postoji li na mreži išta o
traženoj temi.
7. Elektronička pošta - priprema i slanje sa dodatcima
Kada je u pitanju slanje e-maila sa dodatcima onda u Textbox opcije Attachment odaberemo
dodatak sa našeg računala i pošaljemo.
Page | 5
8. Elektronička pošta - prijem, odgovaranje i proslijeđivanje
9. AutoCad - apsolutne i relative koordinate
2D koordinate služe nam za dvodimenzionalno crtanje. Dvodimenzionalno crtanje (dvije
dimenzije, širina i dužina) shvatite kao da crtate olovkom na listu papira. Ovisno o položaju
UCS-a („kako okrenete položaj papira“) možemo nacrtati nekakav lik, crtež i slično pomoću
ovih koordinata. TakoĎer možemo kombinirati sve vrste koordinata tokom crtanja nekog
crteža. Početni položaj UCS-a na papiru shvatite kao točku u lijevom donjem kutu koja je
fiksna ako radite sa apsolutnim koordinatama. U koliko radite sa relativnim koordinatama
onda se nemojte bazirati na UCS već na točku u kojoj se nalazite.
Page | 6
10. AutoCad - rad sa više razina (layers)
Razina ili sloj (layer) je imenovani skup zajedničkih svojstava objekta prikladan za logično
grupiranje objekata.
Zajednička svojstva objekta:
Boja (Color)
Vrsta linije (Linetype)
Debljina linije (Lineweight)
RasporeĎivanjem objekata u odgovarajuće razine značajno se olakšava baratanje objektima na
crtežu ili modelu. Svaki objekt ima pridruženu razinu koja mu se dodjeljuje prilikom stvaranja
objekta prema aktivnoj razini. Svaka datoteka ima barem jednu razinu - razinu 0.
11. AutoCad-ove naredbe za linije - LINE i POLINE
Naredba LINE (Draw > Point > Line) - crtanje linija
Pompt Specify first point:
ENTER nastavlja liniju od zadnje točke prethodne linije lili luka
Zadati točku u radnom prostoru
Unijeti koordinate točke
Pompt Sprecify next point or [Close/Undo]:
ENTER završava crtanje linija
Undo poništava prethodnu liniju
Close spaja prvu točku prve linije sa zadnjom u istoj naredbi
Naredba PLINE (Draw > Polyine) - crta poliliniju.
Polilinija - pojedinačni objekt od spojenih nizova linija i kružnih lukova.
Dva načina crtanja:
Crtanje linija (modus Line)
Crtanje lukova (modus Arc)
Opcije:
Osnovne: naslijeĎene iz naredbi za crtanje linije (LINE) odnosno za crtanje luka
(ARC).
Svojstvene poliliniji: Width, Halfwidth i Length
Page | 7
12. AUTOCAD-ove naredbe za kopiranje COPY i ARRAY
Naredba COPY (Modify > Copy) - kopiranje objekata
Postupak:
Pozvati naredbu
Odabrati objekte (prompt „Select objects:“)
Odabrati hvatište (Base point)
Zadati pomak kopije (Displacement)
Metoda kopiranja pomoću hvataljki
Odabrati objekte
Odabrati osnovnu hvataljku
Pozvati metodu ROTATE ili MOVE
Aktivirati opciju COPY ili držati tipku SHIFT u narednom koraku kod prve kopije
Zadati pomak linije
Paralelno kopiranje
Naredba OFFSET (Modify > Offset) - stvara novi objekt na zadanoj udaljenosti od odabranog
ili kroz zadanu točku. Analogno opciji OFFSET naredbe za crtanje pravaca, XLINE.
Naredba ARRAY (Modify > Array) - stvara višestruke kopije objekata rasporeĎene u
polarnom ili pravokutnom polju.
RasporeĎivanje po kružnom polju (Polar Array):
Pozvati naredbu ARRAY.
U dijalogu ARRAY odabrati opciju polarnog rasporeĎivanja.
Kliknuti dugme za odabir objekta i u radnom prostoru odabrati objekte rasporeĎivanja.
Kliknuti dugme za odabir središta polja i u radnom prostoru odabrati središte polje.
Odabrati željeni način ispunjavanja polja: zadavanjem ukupnog broja kopija i kuta
ispunjenja, zadavanjem ukupnog broja kopija i kuta meĎu kopijama, zadavanjem kuta
ispunjenja i kuta meĎu kopijama.
Podesiti opciju rotiranja kopija.
Pregledati postavke dugmetom Preview.
Potvrditi rasporeĎivanje.
13. AUTOCAD-ove naredbe ROTATE i MIRROR
Naredba ROTATE (Modify > Rotate) - zakreće objekte oko hvatišta.
Postupak:
Pozvati naredbu
Page | 8
Odabrati objekte (prompt „Select objects:“)
Odabrati hvatište (Base Point).
Zadati kut zakreta (Rotation Angle) u odnosu na X-os koordinatnog sustava.
Naredba MIRROR (Modify > Mirror) - zrcaljenje odabranih objekata oko linije zrcaljenja.
Postupak:
Pozvati naredbu.
Odabrati objekte.
Zadati prvu točku zrcalne linije.
Odabrati drugu točku zrcalne linije.
Odabrati zadržavanje ili uklanjanje originala.
14. AUTOCAD - stvaranje i korištenje blokova
Blok je jedan crtež koji je sastavljen od više linija, lukova, i slično i čini cjelinu koju često
koristite prilikom crtanja nekog većeg kompleksnijeg crteža. Kao blok najčešće se koristi
crtež vrata i prozora u graĎevinskom crtežu tlocrta (no ima ih još, sve ovisi čime se bavite).
IzraĎene blokove možete vrlo brzo insertirati u crtež bez veće muke da ga stalno morate crtati
iz početka. Izradili ste crtež vrata. Taj crtež vrata često trebate koristiti u tlocrtu koji crtate.
Negdje na radnoj površini pored crteža tlocrta nacrtajte crtež vrata i od njega kreirajte Block
na slijedeći način. Kliknite na gumb Make Block na alatnoj traci Draw (sa tekstualnog
izbornika Draw > Block > Make ) ili direktno u Command Line promptu upišite bmake ili
block.
Otvara Vam se dijalog prozor „Block Definition“ kao na slici ispod. Redoslijed koraka vidite
na slici.
Upišite naziv Bloka i opis Bloka.
Kliknite na gumb „Pick Point“ u Zoni Base Point. Što znači da trebate odrediti baznu
točku pomoću koje ćete smještati blok na crtež. Nakratko nakon klika na dotični
gumb, nestat će dijalog prozor i Vi trebate kliknuti na točku koja će biti bazna za
smještanje bloka. Oko ove točke možete rotirati blok na crtežu kada ga smjestite.
Nakon klika na baznu točku vratit će vam se dijalog prozor i sada uočite da se se u
zoni Base Point pojavile koordinate u kojima je smještena bazna točka u sklopu
cjelokupnog s crteža (inače ovaj blok možete kasnije pomjerati po radnoj površini bez
bojazni da će doći do problema ). Sada trebate na dijalog prozoru kliknuti na gumb
„Pick Point“ u zoni Objects.
Nakon klika na gumb Pick Point nestat će opet dijalog prozor i pokazivač miša sada
ima izgled malog kvadratića (što znači da trebate nešto selektirati ). Vi selektirajte
liniju po liniju ;-), ma neee! selektirajte cijeli crtež pomoću okvira za selektiranje).
Dakle kliknite u blizini crteža vrata u donjem desnom kutu zadržite tipku miša i
povucite dijagonalno preko crteža u gornji lijevi kut iznad crteža. Sada su vam sve
linije crteža selektirane a to vidite tako što su sve linije crtkane.
Pritisnite tipku ENTER da bi završili selektiranje i vratili dijalog prozor nazad.
Kliknite na gumb OK da bi završili kreiranje Bloka vrata.
Page | 9
Nakon klika na Enter tipku otvara Vam se dijalog prozor "Edit Attributes" na kojem
trebate upisati neke parametre a potom kliknite na gumb OK.
Time je završeno kreiranje bloka vrata.
Umetanje blokova:
Klikom na gumb Insert Block na alatnoj traci Draw ili sa tekstualnog izbornika
Insert > Block ili u Command Line promptu naredba Insert.
U prvom koraku imate dvije mogućnosti.
Umetnuti blok sa radne površine koji se nalazi gdje je i glavni crtež ili pomoću gumba
Browse pretražiti Vaš HDD i pronaći datoteku koja sadrži odreĎeni blok.
Kada ste kliknuli na gumb OK potrebno je smjestiti blok na mjesto gdje želite.
Nakon prvog klika vezanja uz odreĎenu točku pritisnite tipku ENTER za završetak
radnje.
15. AutoCad - izrada 3D crteža
Kako bi smo napravili 3D crteže u AutoCad-u moramo dobro savladati 2D tehnike crtenja.
AutoCad se 3D crteži baziraju na razvlačenju, rotiranju, itd ... 2D objekata.
Box naredba na alatnoj traci Modeling služi za crtanje 3D tijela poput kocke i
kvadra. (npr. kada želite nacrtati kutiju sa svojim stranicama, kombinacijom Box i
Shell naredbi). Naredbu možete pokrenuti i u Command Line Prompt-u > Box
Ploysolid naredba na alatnoj traci Modeling služi za transformiranje
(konvertiranje) 2D linija u 3D tijela.
Extrude naredba na alatnoj traci Modeling služi za izdizanje nekog objekta ( koji je
prethodno obraĎen) naredbom Region.
Revolve je naredba pomoću koje rotacijom 2D tijela oko osi pravimo 3D model.
Union naredba na alatnoj traci Modeling/Solid Editing služi za sjedinjavanje dva
ili više objekata (koji je prethodno obraĎen) naredbom Region.
Substract naredba na alatnoj traci Modeling/Solid Editing služi za odsijecanje dva
ili više objekata (koji je prethodno obraĎen) naredbom Region.
16. Stvaranje nove prezentacije u Power Pointu
Pokretanjem programa Microsoft PowerPoint otvara se dijaloški prozor koji nudi tri
mogućnosti izbora pri stvaranju nove prezentacije:
AutoContent čarobnjak (engl. Autocontent Wizard) koji nudi niz predožaka i ideja za
različite tipove prezentacije te kliktanjem na gumb Next vodi kroz faze stvaranja nove
prezentacije.
Predložak dizajna (engl. Design Template) koji nudi različite dizajnirane pozadine, ali
bez uzorka stranice prezentacije.
Prazna prezentacija (engl. Blank Presentation) koja je pogodna za korisnike koji žele
sami u potpunosti dizajnirati prezentaciju.
Page | 10
17. Formatiranje u Power Pointu
UreĎivanje teksta:
Umetanje i ureĎivanje slika:
Page | 11
18. Dodavanje grafikona u Power Pointovu prezentaciju
Umetanje grafikona:
Unos podataka i izgled grafikona:
Page | 12
19. Struktura HTML dokumenta
Svaki HTML dokument sastoji se od osnovnih graĎevnih blokova - HTML elemenata. Svaki,
pak, HTML element sastoji se od para HTML oznaki (engl. tag). TakoĎer, svaki element
može imati i atribute kojim se definiraju svojstva tog elementa. Na samom početku HTML
dokumenta preporučljivo je postaviti <!DOCTYPE> element, kojim se označava DTD (engl.
Document Type Declaration), čime se definira točna inačica standarda koja se koristi za
izradu HTML dokumenta. Nakon <!DOCTYPE> elementa, <html> elementom označava se
početak HTML dokumenta. Unutar <html> elementa nalaze se i <head> element te <body>
element. <head> element predstavlja zaglavlje HTML dokumenta u kojemu se najčešće
specificiraju jezične značajke HTML dokumenta kao i sam naslov (engl. title) stranice.
Pomoću odreĎenih HTML elemenata unutar zaglavlja dodaju se i stilska obilježja stranice,
bila ona direktno ugraĎena (engl. embedded) ili dodana kao referenca na vanjsku CSS
datoteku. Često se unutar zaglavlja još definiraju i skripte kreirane u JavaScript jeziku. U
<body> elementu kreira se sadržaj HTML dokumenta, odnosno, stranice koju on reprezentira.
Svaka HTML oznaka (koja u paru kreira HTML element) počinje znakom < (manje od), a
završava znakom > (više od). Zatvarajuća HTML oznaka kreira se na isti način kao i
otvarajuća, ali se prije završnog znaka > dodaje i kosa crta / (engl. slash).
Primjer jednostavnog HTML dokumenta:
<!DOCTYPE html>
<html>
<head>
<title>Naziv stranice</title>
</head>
<body>
<p>Ovdje se unosi sam sadržaj stranice.</p>
</body>
</html>
20. HTML oznake za tekst
tag za odlomak (Paragraph)
</nowiki>
<big> veliki tekst </big>
<b> podebljani tekst </b>
<em> nakrivljen tekst </em>
<u> podcrtan text </u>
<strong> "jaki" tekst </strong>
<i> nakrivljen tekst </i>
<sup> podignut tekst </sup>
<sub> spusten tekst </sub>
<del> precrtan tekst </del>
<code> tekst kompjuterskog koda </code>
<hr> vodoravna crta </hr>
-veličina fonta:od 1 do 7
Page | 13
<font size="6"> velicina fonta 6</font>
-boja fonta:
-boju fonta možemo mijenjati na više načina:
koristeći hexa zapis boja:
<font color="#770000">ovaj tekst je u hexaboji #770000</font>
ili koristeći ime boje:
<font color="blue">ovaj tekst je plav</font>
-također boju fonta možemo zapisati i u rgb zapisu ali taj
zapis nije uobičajen
- vrsta fonta:
<font face="Bookman Old Style, Book Antiqua, Garamond">ovom
paragrafu je promijenjen font</font>
- Veliko početno slovo: <font size="5" face="Georgia, Arial"
color="blue">P</font>ocetno slovo
21. HTML oznake za tablice
Za izradu tablice potrebne su oznake:
<table> - započinje i završava tablicu;
<tr> - započinje i završava jedan red u tablici;
<td> - započinje i završava jedno polje u tablici.
Pri zadavanju tablice često se još zadaju argumenti cellpadding (odmak sadržaja polja od ruba
polja u pikselima), cellspacing (razmak izmeĎu polja tablice u pikselima), border (debljina
linija tablice u pikselima). Kod spajanja pojednih polja unutar <td> oznake koriste se
argumenti rowspan (preko koliko redova se proteže polje) i colspan (preko koliko stupaca se
proteže polje). Za pojedina polja <td> kao i za cijelu tablicu <table> mogu se zadati
argumenti width i height kojima zadajemo širinu ili visinu u pikselima ili postotcima.
22. Raspoređivanje elemenata web stranice pomoću tablica
Crtanje tablice:
Insert > Table
Rows
Columns
Border
Width
Cell spacing
Cell pading
Bg colo
UgnježĎena tablica:
Jedna tablica unutar druge tablice
Dodaje se u slobodnu ćeliju tablice
Page | 14
Prednosti korištenja tablica: jednostavno korištenje, dobar pregled sadržaja i tablice
podržavaju svi web - čitači. Nedostaci: statičnost i nemogućnost preklapanja
23. Umetanje teksta na stranicu u Dreamweaveru
Tekst se u Dreamweaver-u kreirara kucanjem ili prebacivanjem iz nekog drugog programa.
Funkcije za kucanje, editovanje ili selektovanje teksta su iste kao u programima za editovanje
teksta. Tekst možete dodati ili u Design ili Code prikazu. U Design prikazu postavite kursor
na mesto gde želite da dodate tekst i počnite da kucate. U Code prikazu možete dodati tekst
bilo gde unutar Body Tag-a, uključujući i unutar ćelija tabela, DIV Tag-ova, SPAN Tag-ova.
Dreamweaver ima opciju za importovanje Word dokumenata direktno u Document prozor.
Ovo je dosta slična opcija kao i Copying i Pasting. Da biste importovali Word fajl, kliknućete
na File > Import > Word Document.
<a href=“ url“> tekst veze </a>
Opcija iz pano properties
Link my doc/…./indeks.html
Point to File
Browse ...
Insert > HyperLink
Insert e-mail
24. Dodavanje slika u Dreamweaveru
Slika se u HTML kodu prikazuje kao element <img> čiji je glavni atribut „src“ (source), koji
definira putanju do slike na računalu odnosno serveru. Npr. slijedeći HTML kod govori web
pregledniku da prikaže sliku koja se zove „skola.jpg“, a koja se nalazi u mapi „slike“ i koja
ima slijedeće dimenzije: širina - 800px i visina - 600px.
<img src="slike/skola.jpg" width="800" height="600" />
Insert > Image
25. Izrada i održavanje hiperveza u Dreamweaveru
<a href=“ url“> tekst veze </a>
opcija iz pano properties-a
Link my doc/…./indeks.html
Point to file
Browse ...
Insert > HyperLing
Insert > e-mail
Page | 15
26. Baza podataka ACCESS - vrste objekata
Vrste objekata u ACCESS-u su:
tablica - osnovni obvezni objekat. Služi za učitavanje, pregled i promjenu podataka. obrazac - služi za učitavanje i pregled podataka, pravi se od tablica ili upita.
upiti - služe za pretraživanje baze, stvaraju se od tablica ili od drugih upita.
izvješća - služe za ispis podataka.
makroi - služe za automatiziranje odreĎenih radnji bez pisanja programskog koda.
moduli - programi pisani u VB
27. ACCESS - stvaranje nove tablice
Design view (bez pomagala):
Table wizard - Import table
Link table
Properties: (Field Size)
Format
Input Mask
28. Vrste podataka u ACCESS-u
Page | 16
29. Vrste relacija u ACCESS-u
Vrste relacija u ACCESS-u:
1:1 - Najmanje korištena relacija. U njoj svaki redak iz Tablice A može imati samo
jedan odgovarajući redak u Tablici B. Koristimo ih kada želimo podijeliti velike
tablice na dva dijela ili ako želimo pratiti nečije sudjelovanje u nekom dogaĎaju gdje
svatko može vršiti samo jednu funkciju.
1:N - Najčešće korištena relacija. Redak iz Tablice A ima više odgovarajućih redaka u
Tablici B, ali redak iz Tablice B ima samo jedan odgovarajući redak u Tablici A.
N:N - Redak iz Tablice A može imati više odgovarajućih redaka u Tablici B. Ovakav
tip relacija je jedino moguć stvaranjem treće tablice tzv. Tablica križanja u kojoj se
Primary key sastoji od dva polja koja su foreign key-evi iz obaju tablica. Ona je
zapravo sačinjena od dvije one-to-many relacije u trećoj tablici.
30. Izvješća u ACCESS-u
Služe za ispis ili za pregled podataka!
Izdrada izvjesšća:
Reports - New
Report wizard - odabrati tablicu ili upit
Odabir polja - Polje 1 - Polje N
Grupiranje podataka po ključnim poljima
Razina grupiranja: Matični broj
Razina grupiranja: po šiframa predmeta
Oblikovanje: Standard
Finish!
Report header - zaglavlje izvješća
Page header - zaglavlje stranice
Details -podaci
Page footer - podnožje stranice
Report footer - podnožje izvješća
Page | 17
SKLOPOVSKA OPREMA RAČUNALA!
1. Građa računala
Koncepcija modela računala po von Neumann-u prevladava u četiri generacije računala.
Model su 1946. godine opisali von Neumann, Burks i Goldstine, a sastoji se od 4 osnovne
jedinice:
Glavna memorija - hardware-ska jedinica koja obavlja samo dvije temeljne operacije:
čitanje iz memorije, zapisivanje u memoriju, te u koju se pohranjuju svi podaci i
instrukcije programa uneseni izvana, kao i rezultati djelovanja instrukcija
Upravljačke jedinica - jedinica koja „razumije“ numerički kod kojim su predstavljeni
podaci i instrukcije. Ona dohvaća instrukcije iz spremnika, dekodira ih i na temelju
toga upravlja Aritmetičko - logičkom jedinicom te ulaznim i izlaznim dijelovima
Aritmetičko - logička jedinica (ALU) - zajedno sa upravljačkom jedinicom čini cjelinu
koja se naziva centralna procesorska jedinica. ALU obavlja aritmetičke (zbrajanje,
oduzimanje, množenje, dijeljenje, posmak, rotacija) i logičke operacije (logičko I,
logičko ILI, logičko NE). Sklopovi obavljaju aritmetičke i logičke operacije, a registri
sudjeluju u operacijama tako što privremeno pohranjuju podatake i rezultate. Do
aritmetičkih operacija se ne dolazi putem aritmetičkih već preko logičkih operacija
zato što elementarni digitalni sklopovi izvršavaju logičke operacije.
Ulazno - izlazne jedinice - jedinice zadužene za komunikaciju računala sa korisnikom
i okolinom računalnog sustava te omogućavaju prijenos i unos podataka izmeĎu
računalnih sustava.
Jedinice prikazane u modelu su povezane podatkovnim i upravljačkim tokovima, koji su u
računalima fizički realizirani u obliku sabirnica (bus).
Page | 18
2. Sabirnica računala
Sabirnice su skup spojnih vodova koji povezuju sve elemente računalnog sustava u
funkcionalnu cjelinu. One omogućavaju komunikaciju izmeĎu različitih dijelova računalnog
sustava. Sabirnice najčešće dijelimo po dva kriterija - po smještaju i po vrsti sadržaja koji se
njima prenosi.
Podjela sabirnica po smještaju:
Unutarnje sabirnice - nalaze se unutar mikroprocesora i povezuju dijelove
mikroprocesora u funkcionalnu cjelinu.
Vanjske sabirnice - povezuju mikroprocesor sa ostalim dijelovima računalnog sustava.
Podjela sabirnica po vrsti sadržaja koji se njima prenosi:
Podatkovne sabirnice - povezuju procesor sa memorijskim i U/I sklopovima,
dvosmjerne su i služe za prijenos podataka: u procesor - dohvaćaju se instrukcije i
operandi potrebni za izvoĎenje programa iz procesora - prema memoriji i/ili U/I
sklopovima se radi pohrane ili prikaza šalju rezultati obrade.
Adresne sabirnice - povezuju procesor sa memorijskim i U/I sklopovima,
jednosmjerne su (od procesora prema van) i služe za adresiranje memorijske ili U/I
lokacije na kojoj se nalazi podatak kojeg treba prenijeti podatkovnom sabirnicom.
Upravljačke sabirnice - povezuju upravljačku jedinicu mikroprocesora sa svim ostalim
dijelovma računalnog sustava i služe za prijenos upravljačkih signala kojima
upravljačka jedinica upravlja i koordinira radom računala.
3. Funkcijski opis µP 8051
4. Registri programskog modela µP 8051
Registar je dio memorije koji služi za privremenu pohranu podataka.
Vrste registara su sljedeće:
akumulator - registar u kojem se dobivaju (akumuliraju) rezultati različitih operacija s
binarnim brojevima koje je izvršila aritmetičko - logička jedinica.
buffer registri - služe za privremenu pohranu podataka.
Page | 19
registri opće namjene - prisutni su kod svih vrsta procesora, u njih se mogu upisivati
najrazličitiji podaci. Budući da su smješteni neposredno u procesoru pristup do njih i
njihovog sadržaja je vrlo brz i jednostavan. Duljina im ovisi o duljini strojne riječi
koju upotrebljava računalo. Npr. kod 32-bitnih računala su i registri opće namjene 32-
bitni.
programsko brojilo (PC) - jedan od najvažnijih registara u procesoru i bez njega nije
moguć rad računala. Programsko brojilo ima ključnu ulogu u procesu izvoĎenja
instrukcija.
pokazivač kazaljke stoga (SP) - uvijek pokazuje na najmanju adresu. Podaci se
pohranjuju u jednom redoslijedu, a uzimaju u drugom.
indeks registar - registar posebne namjene, a koristi se najčešće za realizaciju
indeksiranog adresiranja memorije. Kod takvog načina adresiranja memorije, adresa
memorijske lokacije se dobije zbrajanjem sadržaja indeks registra sa nekom
vrijednošću (pomakom - offset).
posmačni registar - registrar kod kojeg se izlaz iz jednog bistabila prenosi na ulaz
drugog, pod uvjetom da ti bistabili čine jedan registar, pri tome sljedeći bistabil u nizu
preuzima stanje prethodnog. Služe za pomicanje binarnih podataka ulijevo ili udesno.
registar statusa - čini cjelinu s aritmetičko-logičkom jedinicom. Zadatak mu je da
signalizira (ne)postojanje odreĎenog stanja prilikom obrade podataka u ALU. Registar
statusa se sastoji od niza meĎusobno nepovezanih bistabila. Svaki bistabil predstavlja
jedan bit koji ima ulogu zastavice kojom se signalizira odreĎeno stanje. Vrste
zastavica: Carry, Overflow, Sign , Half carry, Zero , Parity, ION.
S obzirom na funkciju koju obavljaju, postoje:
opći registri
memorijski registri
osnovni registri
registri za operacije s kliznim zarezom
registri instrukcija
registri stanja.
5. Dvodimenzionalna RAM memorija
Memorijski elementi su poredani u pravokutnu matricu, jedan do drugog i jedan ispod drugog,
tako da, gledajući horizontalno tvore jednu riječ (jednu memorijsku lokaciju), a
gledajući vertikalno predstavljaju skup bitova iste težine. Broj redaka odreĎuje broj
(kapacitet) riječi koje je moguće pohraniti u tako organiziranu memoriju. Broj stupaca
odreĎuje širinu riječi koju je moguće pohraniti. Postupak adresiranja jedne memorijske
lokacije možemo opisati ovako:
Adresnom sabirnicom širine N bitova dolazi u memorijski sklop adresa retka
(lokacije) u memoriji.
Ta se adresa pohranjuje u adresni registar, koji je takoĎer širok N bitova.
Iz adresnog registra se N-bitna adresa (binarni broj) šalje na adresni dekoder (tipa "s N
na 2N"), koji jednoznačno odredi željeni redak memorije i aktivira vod za selekciju og
retka.
Aktivirani redak sudjeluje u akciji čitanja ili pisanja.
Page | 20
Kod čitanja se sadržaj adresiranog retka prenosi na podatkovni registar u memoriji, a
sa njega se prenosi na podatkovnu sabirnicu.
Kod pisanja se sadržaj podatkovnog registra (pristigao je podatkovnom sabirnicom)
upisuje u adresiranu lokaciju.
Nedostatak ove organizacije se očituje u velikom broju vodova koji su potrebni za
realizaciju memorije - za N-bitno adresno polje potrebno je 2N selektorskih
vodova, kao i adresni dekoder sa mnogo izlaza (tipa "s N na 2N").
Problem je to veći što se više povećava kapacitet memorije.
6. Trodimenzionalna RAM memorija
Jedan od načina smanjivanja broja selektorskih vodova je trodimenzionalna
organizacija memorije.
To je organizacija kod koje se selekcija pojedine memorijske ćelije ne izvrši do kraja u
posebnom vanjskom adresnom dekoderu, već se dio selekcije izvodi i u samoj
memorijskoj ćeliji.
Najjednostavniji način takvog adresiranja pojedinih ćelija memorije je kad se adresni
registar i dekoder podijele na dvije polovice, jedna za horizontalno adresiranje, a
druga za vertikalno.
Svaka polovica selektira po jednu adresnu liniju u skladu s podatkom koji je dekodiran
na odgovarajućoj horizontalnoj, odnosno vertikalnoj polovici adresnog dekodera.
Adresira se samo ona memorijska ćelija koja je na presjcištu odabrane horizontalne i
vertikalne linije. Dakle, ako se uzme polovica bitova adresnog registra za adresiranje
X (vertikalnog), odnosno Y (horizontalnog) smjerova memorije, postojat će 2N/2
vodova za horizontalnu i 2N/2 vodova za vertikalnu selekciju, odnosno ukupno
2*2N/2 vodova.Npr. pri adresnom registru od 8 bitova postojat će 32 voda (2 * 28/2 =
2 * 16 = 32). Usporedbe radi, 2D organizirana memorija s jednako velikim adresnim
registrom bi zahtijevala 2N = 28 = 256 vodova.
Nedostatak ovakve organizacije je taj da se u jednoj ravnini trodimenzionalne
memorije adresira samo jedna memorijska ćelija - ona predstavlja jedan bit adresirane
riječi. Da bi dobili više bitova u svim riječima, treba upotrebljavati onoliko ravnina
memorije koliko su duge riječi koje treba pamtiti.
Duljina riječi predstavlja treću dimenziju memorije, a bitovi jedne memorijske riječi
nalaze se jedan ispod drugoga u raznim ravninama memorije.
7. ROM memorija
ROM memorije služe za pohranu programa i podataka koji se za vrijeme rada računalnog
sustava smiju samo čitati. Sadržaj ROM memorije odreĎuje konstruktor računala i fiksno je
definiran prilikom proizvodnje računala. Nakon ugradnje ROM čipova u računalni sustav,
njihov se sadržaj može jedino čitati.
Primjer: BIOS (Basic Input-Output System) ROM memorija:
Sadrži osnovne sistemske rutine potrebne za pokretanje računala - dakle, sadrži programe koji
se moraju pokrenuti i izvršiti u fazi u kojoj operativni sustav računala još nije učitan i nije
preuzeo kontrolu nad radom računala:
Page | 21
Početna dijagnostika i provjera ispravnosti hardverskih komponenti računalnog
sustava (POST – Power - On Self Test).
Inicijalizacija hardverskih komponenti računalnog sustava.
Učitavanje operativnog sustava.
Vrste ROM memorija:
Prave ROM memorije - moguće ih je jedino čitati.
Programabilne ROM memorije (PROM - Programmable ROM) - moguće ih je
programirati od strane krajnjeg korisnika korištenjem posebnih ureĎaja.
Izbrisive ROM memorije (EPROM - Erasable PROM) - za razliku od PROM
memorija, moguće ih je više puta programirati zahvaljujući mogućnosti brisanja već
upisanih sadržaja.
8. Instrukcije za aritmetičke operacije (ADD, ADDC, SUBB, MUL, DIV)
a) Neposredno adresiranje:
Podatak se nalazi neposredno u instrukciji (u 2. bajtu).
ADD A, #data; A < A + #data
ADDC A, #data; A < A + #data + c
SUBB A, #data; A < A - #data - c
b) Direktno adresiranje:
Direktna adresa se nalazi u 2. bajtu naredbe.
ADD A, direct A < A + direct
ADD A, direct A < A + c + direct
SUBB A, direct A < A - direct - c
c) Indirektno adresiranje:
Instrukcija adresira registar (RO ili R1) u kojem se nalazi adresa memorijske lokacije.
ADD A, @Ri; A < A + ((Ri))
ADDC A , @Ri; A < A + c + ((Ri))
SUBB A , @Ri; A < A - ((Ri)) - c
d) Adresiranje registara:
ADD A, Rn; A < A + (Rn)
ADDC A, Rn; A < A + c + (Rn)
SUBB A, Rn; A < A - (Rn) - c
e) Instukcija za množenje
MUL AB, #data; A < (A×B)0-7 B < (A×B) 8-15
Page | 22
f) Instrukcija za dijeljenje
DIV AB, #data; A < (A/B) B < ostatak od (A/B)
9. Instrukcije za logičke operacije (ANL, ORL, XRL)
Instrukcija ANL (And Logical) - /\
ANL direct, A; direct < direct /\ A
ANL direct, #data; direct < direct /\ #data
ANL A, #data; A < A /\ #data
ANL A, direct; A < A /\ direct
ANL A, @Ri; A < A /\ ((Ri))
ANL A, Rn; A < A /\ (Rn)
Instrukcija ORL (Or Logical) - v
ORL direct, A; direct < direct v A
ORL direct, #data; direct < direct v #data
ORL A, #data; A < A v #data
ORL A, direct; A < A v direct
ORL A, @Ri; A < A v @((Ri))
ORL A, Rn; A < A v (Rn)
Instrukcija XRL (Exclusive Or) - ȯ
XRL direct, A; direct < direct ȯ A
XRL direct, #data; direct < direct ȯ #data
XRL A, #data; A < A ȯ #data
XRL A, direct; A < A ȯ direct
XRL A, @Ri; A < A ȯ @((Ri))
XRL A, Rn; A < A ȯ (Rn)
10. Instrukcije skokova
Instrukcije bezuvjetnih skokova : LJMP, AJMP, SJMP, JUMP
Instrukcije uvjetnih skokova : JZ , JNZ , JC , JNC
Ostalo još 5 pitanja, neda mi se pisat o.O
Page | 23
ELEKTRONIČKI SKLOPOVI!
1. Ispravljački spojevi s poluvodičkom diodom
Za normalan rad elektronički sklopovi trebaju istosmjerni napon napajanja. U tu se svrhu
izmjenični napon mreže transformira na potrebnu vrijednost i zatim ispravlja. Ispravljanje se
obavlja spojevima ispravljačkih dioda koje se nazivaju ispravljački sklopovi. Ispravljački
sklopovi mogu biti poluvalni i punovalni.
Poluvalni spoj ispravljača:
Poluvalni spoj ispravljača najjednostavniji je ispravljački spoj.Dioda propušta struju samo za
vrijeme jedne poluperiode izmjeničnog napona.Stoga se na trošilu javlja samo pozitivni dio
izmjeničnog napona.Srednja vrijednost ispravljenog napona uz zanemareni pad napona na
diodi iznosi:
Usr=Usm/π =0,45 Us
Punovalni spoj ispravljača:
To su spojevi s dvije diode ili mosni spojevi ili Graetzov spoj.U spoju s dvije diode za vrijeme
pozitivne poluperiode napona na sekundaru transformatora vodljiva je dioda D1,a za vrijeme
negativne poluperiode dioda D2.Struja teče kroz trošilo uvijek u istom smjeru pa se na njemu
dobije pozitivan napon u obje poluperiode. Srednja vrijednost ispravljenog napona uz
zanemareni pad napona na diodi iznosi:
Usr=2Usm/ π =0,9 Us
Gdje su Usm i Us vršne,odnosno efektivne vrijednosti napona na sekundaru
transformatora.Dopuštena vrijednost napona zaporne polarizacije didoe mora biti veća od
2Usm. Isti oblik napona dobije se s pomoću ispravljača mosnome spoju.Usm je vršna , a Us
efektivna vrijednost napona na sekundaru transformatora,tj na ulazu ispravljača.Dopuštena
vrijednost napona zaporne polarizacije diode mora biti veća od Usm.Spoj zahtijeva četri diode
ali je transformator jednostavniji.
2. Stabiliziranje napona Zenerovom diodom
Riječ je o najjednostavnijoj izvedbi stabilizatora napona. Izlazni je napon ovog stabilizatora
Zenerov napon Uz. Kako promjene struje Iz neznatno mijenjaju napon Uz, izlazni napon
može se smatrati stalnim. Promjena ulaznog napona uzrokuje promjenu struje Zenerove diode
Iz. Zato se mijenja pad napona na otporniku R pa je izlazni napon gotovo konstantan:
Ui=Uu-IzR=Uz
Page | 24
3. Ograničavači napona
U elektronici je često potrebno ograničiti porast napona iznad odreĎene vrijednosti.Sklopovi
koji obavljaju tu funkciju nazivaju se ograničavači.Ograničavače možemo podijeliti na:
Paralelni diodni ograničavač - spoj kod kojeg je dioda spojena paralelno izlazu.Kod
paralelnih diodnih ograničavača ulazni napon prenosi se na izlaz kada je dioda ne
vodljiva.Kad je dioda vodljiva,na izlazu je napon propusne polarizacije diode UF.Ako
se želi porast izlaznog napona ograničiti na neku vrijednost veću od UF,dodaje se u
seriju s diodom izvor napona Ul.
Serijski diodni ograničavač: Isti učinak može se postići serijskim diodnim
ograničavačem.Ulazni napon prenosi se na izlaz kada je dioda vodljiva.U protivnom je
na izlazu napon Ul dodanog istosmjernog izvora.
Dvostrani paralelni ograničavač - koristi se kada je potrebno ograničiti napon na dvije
razine.
4. Građa i princip rada bipolarnog tranzistora
Bipolarni tranzistor sastoji se od tri poluvodička sloja na koja su priključene metalne
elektrode.Slojevi i elektrode nazivaju se baza (B) emiter (E) i kolektor (C). S obzirom na
raspored poluvodičkih slojeva tranzistori mogu biti NPN tipa ili PNP tipa. S obzirom na
materijal od kojeg se izraĎuju mogu biti silicijski ili germanijski. Budući da tranzistor ima tri
elektrode, jedna se upotrebljava kao ulazna, druga kao izlazna i treća je zajednička ulaznom i
izlaznom strujnom krugu.
5. Osnovni spojevi tranzistora
Osnovni spojevi tranzistora su: spoj zajedničkog emitera, spoj zajedničke baze i spoj
zajedničkog kolektora. Svaki spoj ima svoje osobitosti koje ga čine prikladnim za odreĎene
svrhe, a u praksi se najčešće upotrebljava spoj sa zajedničkim emiterom.
6. Statičke karakteristike tranzistora
Statičke karakteristike tranzistora nam prikazuju ovisnost izmeĎu ulaznih i izlaznih struja i
napona tranzistora. Za praktičnu primjenu najvažnije su nam ulazne, prijenosne i izlazne
karakteristike tranzistora. Ulazne prikazuju ovisnost struje baze i napona izmeĎu baze i
emitera uz stalan napon Uce. Prijenosne karakteristike prikazuju odnos struje kolektora i
struje baze uz stalan napon Uce. Izlazne karakteristike tranzistora prikazuju ovisnost
kolektorske struje o naponu izmeĎu kolektora i emitera Uce i struji baze.
7. Unipolarni tranzistori - vrste i karakteristika
Za razliku od bipolarnih tranzistora struju unipolarnih tranzistora čini samo jedna vrsta
nosilaca naboja (elektron ili šupljina). Nazivaju se tranzistori s efektom polja ili skraćeno
Page | 25
FET. To su naponsko upravljani elementi.Imaju vrlo veliki ulazni otpor pa ne zahtijevaju
ulaznu struju.Tranzistori s efektom polja mogu biti:spojni (JFET) i s izoliranim
zasunom,odnosno izoliranom upravljačkom elektrodom (MOSFET). JFET mogu biti n-
kanalni i p-kanalni. N-kanalni JFET može se prikazati kao silicijski štapić n-tipa uz koji se sa
svake strane nalazi p-tip poluvodiča. Priključnice na krajevima n-tipa poluvodiča nazivaju se
uvod-S i odvod-D. Priključnica povezana sa slojem p-tipa naziva se zasun ili upravljačka
elektroda G. Vrijednost struje ID ovisi o vrijednosti priključenih napona izmeĎu odvoda i
uvoda UDS i izmeĎu zasuna i uvoda UGS.
N-kanalni MOSFET sastoji se od silicijske podloge p-tipa na koju se nanese dvije zone n-tipa
s kojih su izvedeni priključci: uvod S i odvod D. IzmeĎu uvoda i odvoda na podlogu je
nanesen tanki sloj silicijeva dioksida koji je izloator a na njega je vezana upravljačka
elektroda ili zason. Razikujemo dva tipa MOSFETA obogaćeni i osiromašeni.Izlazna
karakteristika u spoju zajedničkog uvoda: Prikazuje ovisnost struje odvoda ID o naponu UDS
uz napon UGS kao parametar.
Prijenosna karakterisika: Prikazuje ovisnost struje odvoda ID o naponu UGS uz napon UDS kao
parametar.
8. Tranzistor kao sklopka
Ako je struja baze IB=0, radna točka tranzistora je u zapiranju. Tada tranzistorom teče samo
mala preostala struja kolektora,koja se praktički može zanemariti,pa je izlazni napon sklopke
gotovo jednak naponu napajanja UCC. Tranzistor zato djeluje kao isključena sklopka. Da bi se
to postiglo,potrebno je na ulaz tranzistorske sklopke dovesti napon pri kojem će struja baze
biti jednaka nuli. To je napon 0V ili mali pozitivan napon. Uz dovoljno velik pozitivni ulazni
napon poteći će tranzistorom dovoljno velika struja baze IBzas koja će radnu točku tranzistora
dovesti u područje zasićenja. Takva struja baze potjerat će kroz tranzistor najveću moguću
struju kolektora ICzas. Zato je gotovo sav napon napajanja na kolektorskom otporu RC. Izlazni
napon je vrlo mali napon zasićenja tranzistora UCEzas. Tranzistor u tom slučaju djeluje kao
uključena sklopka. Da bi tranzistor bio u zasićenju,mora biti ispunjen uvijet:
IBzas>ICzas/hFE.
9. Multivibratori
Multivibratori su sklopovi s dva različita stanja. Do promjene stanja multivibratora može doći
na dva načina: djelovanjem vanjskog signala i bez djelovanja vanjskog signala. Stanje koje je
moguće promijeniti samo djelovanjem vanjskog signala naziva se stabilno stanje. Stanje koje
se mijenja bez djelovanja vanjskog signala naziva se kvazistabilno stanje. Na temelju
mogućih kombinacija stanja razlikuju se tri vrste multivibratora:
Bistabilni-oba stanja stabilna
Monostabilni-jedno stabilno stanje
Astabilni-koje ima oba kvazistabilna stanja
Svaki od ovih multivibratora može se izvesti s pomoću tranzistora.
Page | 26
10. Tranzistorsko pojačalo u spoju zajedničkog emitera
Pojačalo u spoju zajedničkog emitera najčešće se koristi pri konstrukciji NF pojačala, jer daje
najveće pojačanje napona i struje kao i snage. Kod tranzistora u spoju zajedničkog emitera na
bazu se dovodi ulazni signal iz generatora,a u izlaznom krugu se s kolektorom uzima pojačani
signal i daje potrošaču. Da bi tranzistor pojačavao signal, mora se nalaziti u odreĎenoj radnoj
točki u normalnom aktivnom području pa pored signala pojačalu treba privesti i odreĎene
istosmjerne napone napajanja (baterija ili ispravljač). Naponi baterija UCC i UBB odreĎuju
normalnu polarizaciju elektroda tranzistora. Sa baterijama i otporima RB i RC odreĎuju se
odgovarajući istosmjerni prednaponi tranzistora UBE i UCE, kao i istosmjerne struje baze IB i
kolektora IC pa je na taj način odreĎena tzv.statička radna točka tranzistora T u izlaznim
karakteristikama u normalnom aktivnom području tranzistora. Otpor RB odreĎuje istosmjernu
struju baze tranzistora IB i mnogo je veći od ulaznog otpora tranzistora. Otpor RC u krugu
kolektora tranzistora odreĎuje istosmjernu struju kolektora IC i sprečava kratak spoj struje
signala preko baterije na masu. Izmjenični signal dovodi se na pojačalo preko vezanog
kondezatora Cv1,a pojačani signal odvodi se preko vezanog kondezatora Cv2. Vezani
kondezatori dovoljno velikog kapaciteta omogućuju prolaz izmjeničnom signalu bez gubitaka
dok za istosmjernu komponentu struje predstavljaju jeko veliki otpor,pa na taj način odvajaju
napajanja pojedinih stupnjeva pojačala. Posmatrajući ulaznu i izlaznu struju signala pojačala
vidimo da je izlazna struja veća, a to je ostvareno pojačanjem struje.
11. Tranzistorsko pojačalo u spoju zajedničke baze
Ovo pojačalo može biti izvedeno s niskoomskim ili visokoomskim djeliteljem u krugu
baze.Otpor RE u ulaznom krugu veže emiter galvanski na masu, a istovremeno spriječava
ulazni signal da ide na masu. Pojačalo sa zajedničkom bazom je u statičkim uvjetima rada
identično pojačalu sa zajedničkim emiterom, meĎutim ta se dva pojačala bitno razlikuju u
dinamičkim uvjetima rada. Signal se ovom pojačalu dovodi iz naponskog generatora u krug
emitera, koji je ovdje ulazna elektroda dok potrošač uzima pojačani naponski signal sa
kolektora tranzistora. Kako baza mora biti uzemljena za izmjenični signal, otporniku R2
dodan je paralelno kondezator dovoljnog velikog kapaciteta CB koji uzemljuje bazu.
12. Tranzistorsko pojačalo u spoju zajedničkog kolektora
Ovo pojačalo takoĎer može biti izvedeno s niskoomskim ili visokoomskim djeliteljem u
krugu baze. Za razliku od pojačala u spoju zajedničkog emitera potrošač se ovdje nalazi u
krugu emitera, dok je kolektor direktno spojen na izvor napajanja UCC i time uzemljen za
izmjenični signal. Ovo je pojačalo u statičkim uvjetima rada identično pojačalu sa
zajedničkim emiterom.
Page | 27
13. Dvostepeno pojačalo s kapacitivnom vezom
To je višestepeno kaskadno pojačalo kod koga je veza izmeĎu pojedinih stupnjeva pojačala,
potrošača i generatora izvedena pomoću vezanih kondezatora. Vezani kapacitet CV stavlja se
da bi izolirao svaki stupanj u pogledu istosmjerne komponente od prethodnog ili slijedećeg
stupnja pojačala, odnosno,potrošača i generatora. Zadatak vezanog kondezatora je da bazu
slijedećeg tranzistora odvoji od istosmjernog napona kolektora prethodnog stupnja, a da
izmjeničnoj komponenti signala, koja se kao pojačani signal pojavljuje na kolektoru
tranzistora,omogući da neoslabljena doĎe na bazu slijedećeg stupnja. Kapacitet vezanog
kondezatora treba biti dovoljno velik (1-10µF) tako da se pad napona na njemu može
zanemariti do relativno niskih frekvencija ulaznog signala. Ovakva se pojačala najčešće
upotrebljavaju za pojačanje NF signala u suvremenim pojačalima iz sasvim ekonomskih
razloga.
14. Diferencijalno pojačalo
Diferencijalno pojačalo jedan je od najčešće korištenih spojeva pojačala. Njegovo osnovno
svojstvo zbog kojeg se vrlo često upotrebljava, osobito kao ulazno pojačalo jest da dobro
pojačava signale koji se na ulaze dovode u protufazi, odnosno kao razlika dvaju signala, a
slabo pojačava signale koji se dovode na ulaze u fazi. Signal koji se želi pojačati može se
dovesti samo na jedan ulaz. Drugi ulaz se u tom slučaju uzemlji. Pojačani signal može se uzeti
s bilo kojeg izlaza ili izmeĎu dva izlaza. Diferencijsko pojačalo može se izvesti sa
zajedničkim otporom RE u emiterskom krugu ili sa strujnim izvorom u emiterskom krugu.
15. Pojačalo snage s transformatorskom vezom klase <<A>>
Pojačalo snage ima zadaću predati trošilu veću izmjeničnu snagu uz što manja izobličenja i
što veći stupanj korisnog djelovanja ili kraće korisnost. Korisnost je odnos izmjenične snage
predane trošilu PP i ukupne snage privedene pojačalu PCC. Ako je radna točka pojačala
približno u sredini radnoga područja, tako da struja kroz tranzistor teče tijekom cijele periode
ulaznoga signala, kaže se da pojačalo radi u klasi A. Kod pojačala u kojem je trošilo spojeno u
kolektorski krug, kolektorska struja teče kroz tranzistor tijekom cijele periode ulaznoga
signala pa je predana snaga iz izvora uvijek ista bez obzira na pobudu:
PCC=UCC×ICC.
Najveću korisnost pojačala u klasi A moguće je dobiti ako se trošilo spoji u kolektorski krug
preko transformatora. Kada pojačalo nije pobuĎeno ono troši iz izvora snagu :
PCC=UCC×ICQ.
U slučaju kada je pobuĎeno pojačalo ono tada daje snagu koja je jednaka:
Page | 28
PP=PCC/2.
Prema tome u najpovoljnijem slučaju korisnost je 50%.U stvarnosti će stupanj korisnog
djelovanja biti nešto niži oko 40%.
16. Protutaktno pojačalo snaga klase <<B>>
Mnogo veću korisnost uz veliki hod izlaznog signala moguće je dobiti pojačalom kod kojega
je radna točka tranzistora smještena na granici aktivnog područja s područjem zapiranja. U
tom slučaju struja kroz tranzistor teče samo za vrijeme jedne poluperiode. Takav rad naziva se
rad u klasi B. Kako bi se dobila struja kroz trošilo u obje poluperiode, dodaje se prvome
tranzistoru drugi tranzistor. Tranzistori moraju biti jednakih svojstava s tim da je jedan NPN
tipa, a drugi PNP tipa. Za vrijeme pozitivne poluperiode ulaznog signala vodljiv je tranzistor
Tr1, dok je tranzistor Tr2 u zapiranju. Za vrijeme negativne poluperiode ulaznog signala
vodljiv je tranzistor Tr2, a tranzistor Tr1 je u zapiranju. Privedena snaga pojačalu je:
PCC=2UCCIczas/ π
Dok je snaga trošila:
PP= πPPR/4
17. Negativna povratna veza
U elektroničkim sklopovima,za pojačavanje signala često se koristi negativna povratna veza.
Negativna povratna veza stabilizira iznos pojačanja s obzirom na promjene parametara
aktivnih komponenti sklopa do kojih dovode promjene temperature, starenje elementa,
promjene napona napajanja, itd... Primjenom negativne povratne veze znatno se smanjuju
nelinearna izobličenja u pojačalu jer prijenosna funkcija pojačala postaje linearnija. Negativna
povratna veza dovodi do povećanja propusnog pojasa pojačala,te je vrlo korisna u
širokopojasnim pojačalima. Negativna povratna veza omogućava mijenjanje ulazne i izlazne
impedancije sklopa na željeni iznos, čime se uz stabilizaciju pojačanja stvarna pojačala mogu
znatno približiti idealnim. Negativna povratna veza smanjuje napone smetnji (šum i brujanje).
Pored navedenih poboljšanja,negativna povratna veza dovodi i do pogoršanja.
18. Oscilatori s pozitivnom povratnom vezom
Izvedbe oscilatora s povratnom vezom meĎusobno se razlikuju prema grani povratne veze.
Ona može biti izvedena s pomoću mreže otpornika i kondezatora (RC ili CR mreže) pa se
takvi oscilatori nazivaju RC-oscilatori,odnosno s pomoću spoja kondezatora i zavojnice (LC-
mreža) pa se takvi oscilatori nazivaju LC-oscilatori. Kod RC oscilatora pozitivna povratna
veza ostvaruje se pomoću mreže otpornika i kondezatora. Mreža može biti izvedena kao RC-
mreža, odnosno niski propusti ili kao CR-mreža, odnosno visoki propust. Frekvencija
Page | 29
izlaznog napona ovisi o vrijednosti elemenata R i C u grani povratne veze. Oscilator se
primjenjuje u području frekvencija do 200kHz. Kod oscilatora izvedenog pomoću RC-mreže,
frekvencija izlaznog napona može se izračunati prema izrazu:
fi=√6/2πRC.
Kod oscilatora izvedenog pomoću CR-mreže, frekvencija izlaznog napona može se izračunati
prema izrazu:
fi=1/2πRC√6.
Za područje viših frekvencija primjenjuju se LC-oscilatori. Titrajnu krug kojim se ostvaruje
povratna veza može biti s kapacitivnim djelilom ili s induktivnim djelilom. Kod Colpittsova
oscilatora povratna veza ostvaruje se s pomoću titrajnog kruga s kapacitivnim djelilom. Na
kondezatoru C1 izlazni je napon,a na kondezatoru C2 napon povratne veze Uf. Koeficijent
povratne veze je :
β=C1/C2.
Naponsko pojačanje mora biti najmanje:
Au=C2/C1.
Frekvencija izlaznog napona ovisi o elementima L,C1 i C2:
fi=1/2π√LCT.
Kod Hartleyeva oscilatora povratna veza ostvaruje se s pomoću titrajnog kruga s induktivnim
djelilom. Frekvencija izlaznog napona odgovara rezonancijskoj frekvenciji titrajnog kruga u
grani povratne veze:
fi=1/2π√LTC.
Koeficijent povratne veze β odreĎen je omjerom induktiviteta L1 i L2.
β=L2/L1.
Potrebno pojačanje pojačala da bi oscilirao jest:
Au>L1/L2.
19. Operacijska pojačala, idealno i stvarno, primjena
Operacijsko pojačalo ima pet izvoda. Dva su ulazi koji djeluju kao kod diferencijskoga
pojačala. Ulaz označen sa - naziva se invertirajući, a ulaz označen sa + neinvertirajući. Na
izlazu dobije se pojačani signal s ulaza. Preostala dva izvoda su priključci za napon napajanja.
Za napajanje operacijskog pojačala najčešće se koriste dva izvora, dok se rjeĎe koristi jedan
izvor. Signal koji je doveden na invertirajući ulaz pojavljuje se na izlazu pojačan i u protufazi
Page | 30
s ulaznim. Ako se signal dovede na neinvertirajući ulaz, na izlazu se dobiva signal pojačan i u
fazi s ulaznim. Budući da je pojačanje operacijskog pojačala vrlo veliko, signal na izlazu
pojačala u oba je slučaja izobličen.
Invertirajuće pojačalo
Kod njega naponsko pojačanje ovisi isključivo o odnosu vrijednosti izvana dodanih otpornika.
Izlazni napon je u protufazi s ulaznim naponom stoga se to pojačalo i naziva invertirajuće
pojačalo.
A=-R2/R1.
Neinvertirajuće pojačalo
Pokazuje da je odnos izlaznog i ulaznog napona za jedan veći od odnosa otpora R2/R1, a
izlazni napon je u fazi s ulaznim naponom. Stoga se ovo pojačalo i zove ne invertirajuće
pojačalo. Pojačanje se može izračunati prema izrazu:
A=R2/R1+1.
Ako se kod ne invertirajućeg pojačala izvede izravna povratna veza s izlaza na ulaz dobije se
sklop kod kojeg je izlazni napon istog iznosa kao i ulazni i s njim u fazi. To znači da
operacijsko pojačalo u takvu spoju obavlja funkciju sljedila napona.
20. Tiristori - vrste i karakteristike
Tiristori su elektroničke komponente s višeslojnim poluvodičkim strukturama. Imaju dva
stabilna stanja, vodljivo i ne vodljivo, a prijelaz iz jednog stanja u drugo je vrlo brz.
Najvažnija osobina tiristora jest mogućnost upravljanja vrlo velikim snagama uz utrošak
malih iznosa snaga. Postoje tiristori s dvije,tri i četiri elektrode. S obzirom na smjer
protjecanja struje tiristori mogu biti jednosmjerni i dvosmjerni.
Četveroslojna dioda naziva se još i Schockleyjeva dioda prema svom konstruktoru ili
jednosmjerni diodni tiristor. Osobina četveroslojne diode je da ne vodi struju ni pri propusnoj
polarizaciji sve dok napon priključen izmeĎu anode i katode ne poprimi dovoljno veliku
vrijednost UB0, koja se naziva prijelomni napon. Dioda kod toga napona naglo prelazi iz
nevodljivog stanja u vodljivo. Struja naglo poraste uz smanjenje napona izmeĎu anode i
katode. Stoga se za četveroslojnu diodu kaže da ima karakteristiku negativnog otpora. Dioda
ostaje u vodljivu stanju sve dok se struja kroz nju ne smanji ispod odreĎene vrijednosti IH koja
se naziva struja držanja. Uz napon zaporne polarizacije dioda ne vodi sve dok napon ne bi
poprimio veću vrijednost od probojnoga napona zaporne polarizacije UBR što bi dovelo do
uništenja diode. Prijelomni naponi mogu imati vrijednost od nekoliko desetaka i nekoliko
stotina volti. Struje držanja IH mogu biti od nekoliko miliampera do nekoliko desetaka
miliampera,a naponi držanja UH izmeĎu 0,5V i 1V.
Page | 31
Dijak:
On je sličnih svojstava četveroslojnoj diodi. Razlikuje se po tome što može propuštati struju u
oba smjera. MeĎusobno se prema konstrukciji i obliku strujno naponske karakteristike
razlikuju dva tipa, dijak s pet slojeva i dijak s tri sloja. Vrijednosti prijelomnog napona i
napona držanja kod dijaka s pet slojeva odgovaraju vrijednostima kao kod četversolojne
diode. Prijelomni napon kod dijaka s tri sloja iznosi izmeĎu 20V i 40 V. Razlika napona
izmeĎu prijelomnog napona UB0 i napona držanja UH iznosi oko 10V.
Silicijska upravljiva ispravljačice – SCR:
SCR triodni je tiristor, tj sastoji se od tri elektrode. To su anoda A,katoda K i upravljačka
elektroda G. Vrlo često se naziva samo tiristor. SCR će pri propusnoj polarizaciji voditi struju
tek ako priključeni napon ima dovoljno veliku vrijednost. Ta vrijednost naziva se prijelomni
napon UB0, a može iznositi od nekoliko desetaka volta preko kilovolta.
Kad tiristor provede napon izmeĎu anode i katode smanji se na vrlo mali iznos UT koji je reda
veličine jedan do dva volta, a struja poprima veliku vrijednost. Stoga se i za tiristor kaže da
ima karakteristiku negativnog otpora. Ovako se tiristor ponaša kada ne teče struja upravljačke
elektrode tj. kada je IG=0. Ako upravljačkom elektrodom teče struja IG ovisno o njezinoj
veličini tiristor može provesti i kod napona izmeĎu anode i katode koji ima manju vrijednost
od UB0. Uz dovoljno veliku struju upravljačke elektrode tiristor može provesti i kod vrlo malih
napona izmeĎu anode i katode. Kada je tiristor jednom doveden u stanje voĎenja nije mu više
potrebna struja upravljačke elektrode. Tiristor će prestati voditi tek kada se struja koja teče
kroz njega padne ispod vrijednosti IH tj struje držanja. Uz napon zaporne polarizacije tiristor
se ponaša kao poluvodička dioda. Kroz njega praktički ne teče struja sve dok priključeni
napon ne poprimi vrijednost probojnog napona zaporne polarizacije UBR. U tom slučaju ako
struja tiristora nije ničim ograničena njezin nagli porast uzrokuje uništenje tiristora. Za rad s
tiristorom važno je poznavati vrijednost dopuštene struje pri porpusnoj polarizaciji IF.
Isklopivi tiristor:
Dovodi se u stanje voĎenja kao i obični tiristor, dovoĎenjem pozitivnog impulsa na
upravljačku elektrodu. MeĎutim u stanje ne voĎenja ovaj tiristor se za razliku od običnog
dovodi negativnim impulsom na upravljačkoj elektrodi. Struje uključenog tiristora mogu
iznositi nekoliko stotina ampera. Pad napona na propusno polariziranom tiristoru je oko 2V,
dok anodni naponi isključenog tiristora mogu biti nekoliko stotina volta do preko kilovolta.
Isklopivi tiristori koriste se u sklopovima energetske elektronike za pretvorbu istosmjernog
napona u izmjenični.
Trijak ili dvosmjerni triodni tiristor - element je sličnih svojstava SCR-u s tim što može
propuštati struju u oba smjera bez obzira na polaritet priključenog napona. Da bi trijak proveo
potrebno je da i napon priključen na njegove elektrode A1 i A2 ima vrijednost prijelomnog
napona UB0 ako je struja upravljačke elektrode IG=0. Pomoću struje upravljačke elektrode
trijak se može dovesti u stanje voĎenja i kod nižih napona od UB0. Trijak se može okidati
Page | 32
pozitivnim i negativnim impulsima na upravljačkoj elektrodi bez obzira na polaritet napona
izmeĎu glavnih elektroda
DIGITALNA ELEKTRONIKA!
1. Binarni brojevni sustav
Binarni sustav predstavlja pozicijski brojevni sustav s bazom 2. To znači da u tom brojevnom
sustavu za označavanje brojeva koristimo 2 znamenke, i to: 0 i 1. Kako je to brojevni sustav s
najmanjom bazom, iz naziva njegove znamenke na engleskom jeziku BInary digiT nastalo je
ime za najmanju količinu informacije BIT. Posljedično je korišten u računalima, pa stoga i
općenito u informatici i programiranju. Binarni sustav je osnova današnjeg računarstva. Danas
pretežno koristimo 8-bitni način zapisa, tj. 8 znamenki i 256 mogućih kombinacija.
1. Heksadekadski brojevni sustav
Heksadekadski brojevni sustav je težinski brojevni sustav s brojevnom bazom 16 (šesnaest).
Za predstavljanje svake znamenke potrebno je 16 različitih znakova te se u tu svrhu koristite
znamenke od 0 do 9 (koje imaju istu vrijednost kao i u dekadskom sustavu), te slova A, B, C,
D, E i F koja predstavljaju redom vrijednosti od 10 do 15. Heksadekadski sustav je naslijedio
oktalni sustav kao čovjeku praktičniji prikaz brojeva koji su u svojoj prirodi binarni, dakle
brojeva koji se koriste u računalima i softveru (heksadecimalni editor).
2. Logički I, ILI, NE sklopovi
Logički sklop I (engl.: AND gate) obavlja logičku operaciju I (povezivanje, konjukcija).
Sklop može imati 2 ili više ulaza. Na izlazu daje stanje 1 samo ako su svi ulazi u stanju 1.
Ako je na bilo kojem ulazu sklopa logičko stanje 0, tada je i na izlazu stanje 0. Logički sklop I
sa ulazima A i B te izlazom Q daje sljedeći algebarski izraz: Q =
Simbol prema američkim standardima Simbol IEC Simbol DIN
Tablica stanja:
ULAZ IZLAZ
A B Q
0 0 0
0 1 0
1 0 0
1 1 1
Logički sklop ILI (engl.: OR gate) obavlja logičku operaciju ILI (rastavljanje, disjunkcija).
Sklop može imati 2 ili više ulaza. Na izlazu daje stanje 1 ako je na bilo kojem ulazu stanje 1.
Page | 33
Na izlazu je 0 samo onda kada su svi ulazi u stanju 0. Sklop ovakvih svojstava takoĎer je
moguće izvesti spojem otpornika i dioda. Logički sklop ILI sa ulazima A i B te izlazom Q
daje sljedeći algebarski izraz: Q = A+B
simbol prema američkim standardima simbol IEC simbol DIN
Tablica stanja:
A XOR B Q
( ) A ILI B
Q
( )
0
0 0 0
0 0
0
1 1 0
1 1
1
0 1 1
0 1
1
1 0 1
1 1
Logički sklop NE, odnosno invertor (engl.: NOT gate, inverter) obavlja logičku operaciju NE
(negacija, inverzija, komplementiranje). Sklop ima jedan ulaz i jedan izlaz. Na izlazu daje
stanje suprotno stanju ulaza. Kad je na ulazu stanje 1, na izlazu je stanje 0 i obrnuto. Logički
sklop NE sa ulazom A te izlazom Q daje sljedeći algebarski izraz: Q =
Simbol prema američkim standardima Simbol IEC
Tablica stanja:
3. NI, NILI logički sklopovi
Logički sklop NI (engl.: NAND gate, skraćeno od NOT AND) obavlja logičku operaciju NI
(naziva se još i Shaefferova funkcija). Sklop može imati 2 ili više ulaza. Na izlazu daje stanje
1 ako je na bilo kojem ulazu stanje 0. Kada je na svim ulazima stanje 1, tada je na izlazu
stanje 0. Logički sklop NI sa ulazima A i B te izlazom Q daje sljedeći algebarski izraz:
.
ULAZ IZLAZ
A Q
0 1
1 0
Page | 34
simbol prema američkim standardima simbol IEC simbol DIN
Tablica stanja:
ULAZ IZLAZ
A B Q
0 0 1
0 1 1
1 0 1
1 1 0
Logički sklop NILI (engl.: NOR gate, skraćeno od NOT OR) obavlja logičku operaciju NILI
(Piercova funkcija). Sklop može imati 2 ili više ulaza. Na izlazu daje stanje 1 samo ako su svi
ulazi u stanju 0. Ako je na bilo kojem ulazu sklopa logičko stanje 1, tada je na izlazu stanje 0.
Logički sklop NILI sa ulazima A i B te izlazom Q daje sljedeći algebarski izraz:
.
simbol prema američkim stndardima simbol IEC simbol DIN
Tablica stanja:
ULAZ IZLAZ
A B Q
0 0 1
0 1 0
1 0 0
1 1 0
4. RTL, DTL, TTL sklopovi
RTL - sklopovi:
Skupina otporno - tranzistorskih integriranih logičkih sklopova (RTL) najstarija je skupina
integriranih logičkih sklopova i u pravilu se ne koristi više u novim konstrukcijama. Naziv
ove skupine pokazuje da su sklopovi ove skupine sastavljeni od otpora i tranzistora. Temeljni
sklop skupine RTL jest sklop NILI, s paralelno spojenim tranzistorskim sklopkama. Na izlazu
sklopa je visoka logička razina samo ako je na svim ulazima niska logička razina, jer tada niti
Page | 35
jedan od tranzistora ne vodi. Ako na barem jedan ulaz doĎe logička jedinica, dotični će
tranzistor provesti i na izlazu će biti samo mali napon zasićenja koji odgovara logičkoj nuli.
Napon napajanja sklopova skupine RTL nije općenito jednak za sve sklopove. Najčešće
napona napajanja skupine RTL iznosi 3,6 V. Područja temperatura za koja se izraĎuju su:
standardno područje je od 0 ° C do 75° C, i prošireno područje od -55° do 125° C. Treba
naglasiti da su sklopovi proširenog područja skuplji od sklopova standardnog područja.
Vrijeme zadržavanja logičkog sklopa NILI iz skupine RTL iznosi tipično 12ns. Dozvoljena
razina smetnji za sklopove skupine RTL iznosi oko 0,5 V. Disipacija snage po sklopu ovisi o
logičkom stanju sklopa i o naponu napajanja.Pri naponu napajanja od 3,6,V utrošak sange
iznosi 19 mW. Bistabili skupine RTL imaju vremena zadržavanja 35 do 40 ns,a tipična
frekvencija impulsa je 8 MHz. Nedostaci sklopova RTL skupine su velika osjetljivost na
smetnje i prilično mali faktor razgranjivanja. Prednosti sklopova skupine RTL jesu: niska
cijena,jednostavnost,jednostavna primjena,veliki izbor jednostavnih složenih
funkcija,mogućnost meĎusobnog spajanja izlaza i relativno velika brzina.
DTL - sklopovi:
Skupina diodno-tranzistorskih integriranih logičkih sklopova pojavljuju se nakon skupine
RTL sklopova.Primjena sklopova skupine DTL opada.Sklopovi ove skupine sadrže,pored
otpornika,diode i tranzistore kao ključne elemente,pa je prema tome ova skupina i dobila ime.
Temeljni sklop skupine DTL jest sklop NI,koji se sastoji od diodnog sklopa I,meĎusklopa za
odvajanje logičkih područja i strujno pojačanje,te izlaznog NE-sklopa. Ako je na svim
ulazima sklopa napon koji odgovara logičkoj jedinici diodni I-sklop daje svom izlazu
jedinicu.Prema tome potencijal točke X bit će dovoljno visok da tranzistor Tr1 dobiva struju
baze,didoda D vodi i tranzistor Tr2 takoĎer dobiva struju baze.Stoga je tranzistor Tr2 u
zasićenju i na izlazu vlada mali napon UCEzas. Koji odgovara logičkoj nuli. Ako je barem
jednom ulazu sklopa mali napon koji odgovara logičkoj nuli,dotična će dioda provesti i
potencijal točke X bit će viši samo za mali pad napona na diodi,tj. Odgovarat će logičkoj
nuli.Potencijal točke X premali je da bi serijski spoj dviju dioda baza-emiter tranzistora Tr1 i
Tr2 i diode D mogao i praktički propuštati struju. Napon napajanja sklopova skupine DTL
iznosi 5V,meĎutim proizvoĎači u pravilu dozvoljavaju i povećanje napona napajanja do
najviše 8V.Praktički se obično radi s naponom napajanja od 5V do 5,5V. Faktor
razgranjivanja na izlazu za temeljni sklop NI skupine DTL iznosi 8. Vrijeme zadržavanja
logičkog sklopa NI iz skupine DTL iznosi tipično 30 ns. Dozvoljena razina smetnji za
sklopove skupine DTL iznosi tipično oko 1V, što je bolje nego kod sklopova skupine RTL.
Disipacija snage logičkog sklopa NI skupine iznosi 8 mW. Bistabili skupine DTL imaju
vremena zadržavanja najčešće 40ns. Nedostaci sklopova skupine DTL jesu: još uvijek dosta
velika osjetljivost na smetnje,položaj praga vrlo je osjetljiv na temperaturu, oblik izlaznog
impulsa jako se kvari s kapacitivnim opeterćenjem, brzina rada sklopova nije osobita.
Prednosti: mala disipacija snafe,jednostavnost u pogledu proizvodnje i primjene, dosta veliki
izbor jednostavnih logičkih sklopova,dobar faktor razgranjivanja na izlazu.mogućnost
ostvarenja „spojenog I“ čime se može uštedjeti znatan broj sklopova, niska cijena. Ovi
sklopovi imaju dosta široku primjenu.
5. MOS, CMOS tehnologija
MOSFET (engl. Metal – oxide - semiconductor field - effect transistor (metal - oksidni -
poluvodič tranzistor sa efektom polja) (MOSFET, MOS-FET, ili MOS FET) - ureĎaj koji se
koristi za pojačavanje ili za prebacivanje elektroničkih signala (elektronička sklopka). Osnove
ovog ureĎaja prvo opisao 1925. Julius Edgar Lilienfeld.
Page | 36
CMOS (engl. Complementary Metal Oxide Semiconductor) - tehnologija za izradu digitalnih
i analognih mikroelektroničkih sklopova prvenstveno koristeći u
projektiranju unipolarne MOS tranzistore. Prednost CMOS nad ostalim tehnologijama je u
niskoj potrošnji, manjim tranzistorima, velikom stupnju grananja, a glavni nedostatak je
manja brzina rada zbog pojave parazitnih kapaciteta. U CMOS tehnologiji je moguće izvesti i
digitalne i analogne sklopove.
7. Sklop za bit parnosti
Ne bi ga Bog naš'o!!?
8. Digitalni komparator
Digitalni komparator - hardverski elektronički ureĎaj koji usporeĎuje dvije digitalne
vrijednosti. Konstruira se radi komparacije cijele binarne ili BCD riječi. Mogućnosti rezultata:
prva riječ je veća, jednaka ili manja od druge riječi.
9. Nepotpuno zbrajalo
Nepotpuno zbrajalo je sklop s 2 ulaza x i y na koje se dovode binarne znamenke, te 2 izlaza S
i P na kojima se dobije zbroj i prijenos na niže brojevno mjesto. Zbroj se dobiva ILI
funkcijom, a prijenos I funkcijom. Nepotpuno zbrajalo nije prikladno za zbrajanje
višeznamenkastih binarnih brojeva, jer ima samo 2 ulaza i ne može pribrojiti prijenos s nižeg
brojnog mjesta.
10. RS, JK bistabil
RS bistabil - ulaz S se naziva set (eng. set, postaviti) ulaz, dok je ulaz R reset ulaz (eng. reset,
poništiti). Način rada možemo opisati riječima kao:
Postavljanjem ulaza S u logičko stanje 1, a ulaza R u logičko stanje 0 izlaz Q se postavlja u
stanje 1, a izlaz Q' u stanje 0. Ukoliko se na ulaz S dovede logička 0, a na ulaz R logička 1 na
izlazu Q se dobije logička 0, a na izlazu Q' logička 1.
Ako se na ulaze S i R istovremeno dovedemo logičku 0 ili logičku 1 tada se radi o zabranjenoj
kombinaciji koja uzrokuje nepredviĎeno stanje na izlazu.
JK bistabil se od RS bistabila razlikuje samo po tome što nema zabranjenih stanja, odnosno
stanja u kojima su ulazi J i K logički isti daju na izlazu stanja koja ovise i o prethodnim
stanjima bistabila. Kod JK bistabila se uvodi i treći CLK ulaz koji služi za sinkronizaciju.
11. Multiplekser, demultiplekser
Multiplekser - sklop kojim se odabire podatak s jednog ili vise ulaza i usmjerava na izlaz. S
kojeg ulaza će se odabrati podatak i prenijeti na izlaz ovisi o stanju posebnih ulaza za
odabiranje.
Demultiplekser - obavlja suprotnu funkciju multiplekseru. To je sklop s kojim se podatak s
jednog ulaza prenosi na jedan od vise izlaza. Na koji ce se ozlaz podatak prenijeti ovisi o
stanju ulaza za adresiranje.
Page | 37
12. Koder, dekoder
Zadaća kodera je da aktivni ulazni signal pretvori u kodirani izlazni signal. To znači da sklop
za kodiranje ima onoliko ulaza koliko podataka treba kodirati. Samo jedan ulaz moze biti u
aktivnom izdanju, npr. U stanju 1, dok svi ostali ulazi tada moraju biti u stanju 0.
Zadaća dekodera je suprotna zadaći kodera. To znači da se na ulaze dovodi kodirani podatak,
a na jednom od više izlaza dobiva informacija o ulaznom podatku.
INFORMACIJE I KOMUNIKACIJE!
1. Vrste i osobine mikrofona
Mikrofoni (engl. Microphone) su mehanoelektrični pretvarači koji pretvaraju zvuk u električni
signal. Mikrofoni imaju više primjena. To su telefon, snimač, radio i televizijski studio,
računalo, VoIP, itd.
Vrste mikrofona:
ugljeni mikrofon - patentirao je, meĎutim, prvi Thomas Alva Edison u ožujku 1877.
godine i do pojave elektronskih cijevi bio je jedina naprava koja je pretvarala zvuk u
električni signal. Koristio se u telekomunikacijama od samih početaka pa sve do
osamdesetih godina prošlog stoljeća. Prednosti su mu bile jednostavnost, niska cijena,
mehanička otpornost i visoka razina izlaznog signala. MeĎutim, relativno velika
nelinearna izobličenja i visok šum onemogućili su mu širu namjenu. Način rada
ugljenog mikrofona se zasniva na pojavi promjene električnog otpora zrnaca grafita
smještenih u kućište mikrofona. Uslijed promjenljivog zvučnog tlaka ispred
memebrane mikrofona dolazi do promjene električnog otpora ugljenog mikrofona i
svojevrstne “modulacije” istosmjerne električne struje ovisno o amplitudi zvučnog
tlaka. Izmjenična komponenta struje na drugom kraju strujnog kruga uzrokovala je
titranje membrane u elektromagnetnoj slušalici koja je na taj način pretvarala
električni signal natrag u zvuk.
dinamički mikrofon - radi na principu elektromagnetske indukcije gdje zvučni valovi
na pogodan način uzrokuju gibanje titrajne zavojnice ili trake. Otporan je na vlagu,
mehanički izdržljiv, zadovoljavajućih prijenosnih karakteristika i relativno jeftin.
kristalni mikrofon (piezoelektrični mikrofon) - koristi svojstva nekih kristala da pod
povećanim tlakom stvaraju električni napon. Robustni su i jeftini, no relativno visoka
nelinearna izobličenja i karakterističan frekvencijski odziv ograničili su njegovu
upotrebu samo na nekim područjima.
Karakteristike mikrofona:
usmjerna karakteristika
nelinearna izobličenja
dinamički opseg mikrofona
osjetljivost mikrofona
impedancija mikrofona
prijenosni frekvencijski opseg.
Page | 38
2. Vrste i osobina zvučnika
Zvučnik je elektromehanički pretvarač koji pobuĎen električnim signalom proizvodi zvuk
namijenjen ljudskom uhu, tj. zvuk frekvencijskog opsega od 20 do 20.000 Hz. Pojam zvučnik
se takoĎer često koristi i za zvučničku kutiju u kojoj se nalazi jedna ili više zvučničkih
jedinica, tj. zvučnika u užem smislu. Prvi zvučnik je bila telefonska slušalica koju je
patentirao Alexander Graham Bell 1876.
Vrste zvučnika:
Prema načinu pretvaranja električne energije u zvuk postoji nekoliko vrsta suvremenijih
zvučnika:
dinamički zvučnik - koristi meĎudjelovanje magnetskog polja permanentnog magneta
i magnetskog polja zavojnice proticane pobudnom strujom.
elektrostatski zvučnik - koristi tanku ravnu membranu, obično izraĎenu od materijala
kao što je poliester, debljine kojih 2-20 µm, izvanrednih mehaničkih svojstava i
impregniranih vodljivim materijalima kao što je grafit.
piezoelektrični zvučnik - se često koriste kao visokotonski zvučnici u komercijalnim
zvučničkim sustavima ili kao zvučnici za reprodukciju zvuka s računala i manjih
prijenosnih radio aparata. Otporni su na preopterećenje koje bi inače uništilo osjetljive
visokotonske dinamičke zvučnike te se mogu priključiti na pojačalo snage bez
zvučničke skretnice.
Najčešće u upotrebi susrećemo dinamički zvučnik koji koristi energiju magnetskog polja.
Znatno kvalitetniji i skuplji su elektrostatski zvučnici koji koriste energiju električnog polja. U
komercijalnoj upotrebi nalazimo i piezoelektričke zvučnike koji koriste efekt mehaničkog
titranja pojedinih kristala pod utjecajem električnog napona.
3. Radio odašiljači
Radio odašiljači su električni ureĎaji koji stvaraju električne oscilacije visoke frekvencije,
pojačavaju ih i moduliraju korisnim signalom informacije, i preko predajne antene zrači ih u
slobodni prostor. Mali dio te zračene energije se prima u radio prijemniku, koji je pretvara u
koristan signal informacije. Svaki radio odašiljač se sastoji od više dijelova, a to su: stupanj
za generiranje oscilacija radne frekvencije, stupanj za pojačanje VF snage, antenski stupanj i
modulacijski stupanj (modulator).
Podjela radio odašiljača:
Po pokretljivosti se dijele na prijenosne, prijevozne i stacionarne, po frekventnom opsegu na
nisko, srednjo, visoko, vrlo visoko i ultravisoke-frekventne, po vrsti rada na radio-telegrafske,
radio-telefonske, radio-teleprinterski, radarske, televizijske, po predajnoj snazi na male snage
(do 100 W), srednje (do 1000 W) i velike snage (preko 1000 W), prema dometu na radio-
odašiljače malog dometa (do 10 km), srednjeg dometa (do 100 km) i velikog dometa (preko
100 km), a po vrsti modulacije na radio-odašiljače s amplitudnom, frekventnom, impulsnom i
faznom modulacijom.
Page | 39
4. Radio prijemnici
Radio prijemnici su električni ureĎaji kojim se iz niza elektromagnetskih signala induciranih u
anteni prijemnika, izdvaja, pojačava i detektira signal korisne informacije. Osnovni električni
parametri radio prijemnika:
rekventni opseg
osjetljivost selektivnost
stabilnost izlazna snaga vjernost reprodukcije.
5. Rasprostiranje radio valova
Radiovalovi ili radijski valovi su veliko područje elektromagnetskih valova s valnom
duljinom većom od one infracrvenog zračenja, a zajednička im je osobina da se mogu
proizvesti protjecanjem izmjenične električne struje u napravi koja se zove antena. Prema
valnoj se duljini dijele na valna područja, iako je danas uobičajenija podjela prema
frekvenciji.
Valna područja u rasponu frekvencija od 3 Hz do 300 GHz
engleska kratica
(naziv) naziv frekvencija
valna
duljina tehnička primjena
ELF (Extremely
Low Frequency) 3 Hz – 30 Hz
10 Mm –
100 Mm komunikacija s podmornicama
SLF (Super Low
Frequency)
30 Hz –
300 Hz
1 Mm –
10 Mm
ULF (Ultra Low
Frequency)
300 Hz –
3 kHz
100 km –
1 Mm
VLF (Very Low
Frequency) mirijametarski valovi
3 kHz –
30 kHz
100 km –
10 km komunikacija s podmornicama
LF (Low
Frequency)
dugi val (DV),
kilometarski valovi
30 kHz –
300 kHz
10 km –
1 km
radio, radijski satovi, radio
navigacija
MF (Medium
Frequency)
srednji val (SV),
hektometarski valovi
300 kHz –
3 MHz
1 km –
100 m radio
HF (High
Frequency)
kratki val (KV),
dekametarski valovi
3 MHz –
30 MHz
100 m –
10 m radio
VHF (Very High
Frequency)
ultrakratki val (UKV),
metarski valovi
30 MHz –
300 MHz 10 m – 1 m radio, televizija, radar
UHF (Ultra High
Frequency)
mikrovalovi,
decimetarski valovi
300 MHz –
3 GHz
1 m –
10 cm
televizija, pokretna telefonija
(mikrovalna pećnica, bežične
računalne mreže (npr. Wi-Fi)
Page | 40
6. Analogne modulacije
Kod analognih modulacija informacija se u analognom obliku superponira na nositelj koji je
obično sinusoidalan. Tri veličine koje se mogu mijenjati glede modulacijskog signala su:
amplituda, frekvencija i faza.
AM - Amplitudna modulacija najstarija je modulacija. Tu se mijenja snaga odraslog signala
ovisno o informaciji koja se šalje.
FM - Frekvencijska modulacija, mijenja se frekvencija nositelja.
PM - Fazna modulacija, kao i frekvencijska modulacije je oblik kutne modulacije. Kod PM se
faza nositelja mijenja ovisno o modulacijskom signalu.
7. Pulsne modulacije
PCM - Pulsno kodna modulacija. Kod PCM modulacije amplituda analognog signala se
uzorkuje i kvantizira za dobivanje binarnog koda. PCM treba AD pretvarač. Brzina uzimanja
uzoraka mora biti barem dvostuko veća od frekvencije analognog signala.
8. Analiza TV slike
Prvi prijenosi pokretne slike na daljinu potiču iz davne 1884.god, kada je njemacčki
znanstvenik Nipkov izradio mehanički ureĎaj za skeniranje pokretne slike. Prijelaz na
električni princip prijenosa omogućen je 1897, kada je Braun patentirao električnu cijev, koja
je doprinjela razvoju katodne cijevi. U opto - električnom pretvaraču (kamera) slika se razlaže
u uzdužne ravne linije. Svjetlosna jakost pojedine točke slike pretvara se u promjene jakosti
električne struje. Takve promjene struje na odgovarajući način stižu u vremenskom slijedu na
mjesto prijema i tamo se ponovno pretvaraju u promjene svjetlosne jakosti. Osnovni princip
prijenosa slike sastoji se u tome da se različite svjetlosne jakosti odeĎenog predmeta razlažu
točku po toču i da se u istom redoslijedu -sekvencijalno, prenesu na mjesto reprodukcije.
Analiziranjem (snimanjem) slika se razlaže u raster paralelnih linija koje zraka za odčitavanje
analizira slijeva nadesno. Svjetlosni intenziteti se u cijevi za analiziranje pretvaraju u
električni signal koji se na prijemu ponovno pretvaraju u svjetlosne intenzitete koji na zaslonu
ekrana katodne cijevi (kineskopa) iscrtava katodna zraka u istom slijedu kao pri analiziranju
slike.
Page | 41
9. Sinkronizacijski i potisni impulsi
U postupku analiziranja ili reprodukcije slike zraku je potrebno potisnuti tj. gasiti pri svakom
povratku u novu liniju ili novu polusliku. To se izvodi pomoću potisnih impulsa čija razina u
luminantnom signalu (signalu svjetline) odgovara razini crnog („crno rame“). Unutar potisnog
impulsa nema informacije slike (video signal je isprekidan). Za vrijeme potisnog impulsa
odašilje se sinkronizacijski impuls koji označava kraj jedne linije i daje nalog za prijelaz u
drugu liniju (horizontalni sinkronizacijski impuls). Ovi impuls je crnji od crnog da ne bi
ometao analiziranje ili reprodukciju slike.Vrijeme trajanja jedne linije od 64 μs dobiveno je
kao recipročna vrijednosti horizontalne frekvencije od 15625 Hz. Vertikalni potisni impuls za
vraćanje zrake na novu polusliku traje 20-tak linija tj. oko 100 puta je širi od horizontalnog
potisnog impulsa i unutar njega se nalazi skupina vertikalnih sinkronizacijskih impulsa.
Posljedica neaktivnosti elektronske zrake za vrijeme trajanja potisnih impulsa malo je manji
format slike od formata ekrana (4:3). Broj linija slike nije 625 već 574, a svaka linija ne traje
64 μs već oko 12 μs kraće. Zato širina frekvencijskog spektra videosignala iznosi 5 MHz, a ne
6,5 MHz.
10. Prijenos TV signala
Signal , bilo kakav , ima svrhu da na prikladan način nekakvu poruku isporuči na odredište .
Prenos signala poruke od izvora do odredišta može se u osnovi izvršiti na dva načina :
Prijenosom signala poruke u izvornom obliku , pri čemu se eventualno mijenja
amlituda (pojačanje) i medij rasprostiranja (zrak,voda,žica,itd...). Karakteristika
ovakve distribucije signalan su male udaljenosti izmeĎu odašiljača i prijemnika.
Prijenosom signala poruke uz pomoć signala koji ima bolja svojstva propagiranja , kao
VF signal. Karakteristika ovakve distribucije signala je ostvarivost komunikacije pri
prilično velikim udaljenostima izmeĎu odašiljača i predajnika
Nekad se televizijski signal širio pomoću snažnih odašiljača i antena, a prijem signala ovisio
je o udaljenosti od odašiljača i same konfiguracije terena na kojem se nalazite. Pojavom
satelitske antene kao dodatne antene omogućen je prijem velikog broja programa, a u većim
stambenim objektima došlo je do udruživanja i izgradnje zajedničkih antenskih sistema , koji
su svim stanarima omogućavali prijem većeg broja programa , najčešće do dvanaest. Kako je
od izgradnje većine zajedničkih antenskih sistema prošlo dosta vremena, dolaskom novih
digitaliziranih tehnologija, zajednički antenski sistemi zastarijevaju i odlaze u prošlost.
Daljnjim razvojem tehnologije, razvija se kabelska televizija koja putem svoje mreže nudi
mogućnosti praćenja velikog broja programa a posebice programa koje inače nije moguće
individualno pratiti tj. kodiranih programa. Izgradnjom suvremene kablovske infrastrukture i
sveopćom digitalitacijom, kablovska televizija prestaje biti namijenjena samo za distribuciju
TV i radio signala, štoviše ona danas postaje jedna od vodećih i najsuvremenijih
telekomunikacijskih mreža za prijenos multimedije i prijenosa podataka općenito.
Page | 42
ELEKTRONIČKA INSTRUMENTACIJA!
1. Analogni elektronički voltmetri
Idealni elektronički voltmetar je mjerni instrument koji se priključuje paralelno mjernim
točkama mjernog objekta, koji ne unosi nikakve promjene u mjerni krug (Rul = ∞) i koji na
skali analognog indikatora sa odreĎenom točnošću indicira mjernu naponsku veličinu. Ulazna
impedancija elektroničkog voltmetra se izražava kao paralelni spoj ulaznog otpora R i ulazne
kapacitivnosti C. Skala instrumenta je obično linearna, iako se uz nju ugraĎuje i logaritamska
skala za mjerenje naponskih razina izraženih direktno u decibelima.
Analogni elektronički voltmetri se dijele u tri grupe:
analogni voltmetri bez pojačala
analogni voltmetri tipa ispravljač-pojačalo
analogni voltmetri tipa pojačalo-ispravljač
2. Digitalna mjerila frekvencije i periode
Digitalno mjerilo frekvencije:
Načelo rada digitalnog mjerila frekvencije proizlazi iz same definicije pojma frekvencije, tj.
ono se svodi na brojanje broja perioda nekog električnog signala u odreĎenom vremenskom
intervalu. Električni siglan nepoznate frekvencije fx dovodi se na ulaz sklopa djelilo -
pojačalo, koji ima zadatak dovesti razinu ulaznog signala u normirano područje mjerenja. Da
bi se omogućila digitalna obrada mjerenog signala, koji je u većini slučajeva analognog tipa,
potrebno je pomoću bistabilnog okidnog sklopa (Schmittov trigger) izvršiti pretvorbu
mjerenog signala u niz pravokutnih impulsa prilagoĎenih daljnoj obradi od strane mjerila.
Vremenska baza proizvodi pravokutne impulse koji svojim trajanjem odreĎuju vremenski
interval T, u kojem će se vršiti brojanje broja perioda ulaznog signala. Impuls na izlazu
vremenske baze ima dvostruku ulogu u radu mjerila. Prvo, on odreĎuje vremenski interval T
za vrijeme kojeg glavna vrata propuštaju impulse koji se broje brojilom, i drugo, silazni brid
impulsa upravlja radom upravljačkg sklopa koji u tom trenutku proizvodi dva slijedna
kratkotrajna impulsa. Memorija zapamćeni podatak upućuje 7-segmentnom dekoderu koji ga
pretvara u 7-segmentni oblik dekadskog broja vidljiv korisniku na digitalnom pokazivaču.
Digitalno mjerilo perioda:
Mjerenje trajanja perioda nekog periodičkog mjernog signala digitalnim mjerilom može se
predstaviti brojanjem broja impulsa točno odreĎenih perioda, koji se broje unutar vremenskog
intervala koji po trajanju odgovara trajanju nepoznate periode. Naime, ulazni signal nakon
dovoĎenja u normirano područje mjerenja i njegove pretvorbe u pravokutni signal trajanja
koje odgovara trajanju nepoznate periode, ima zadatak odrediti vremenski interval Tx u kojem
će se vršiti brojanje broja perioda signala vremenske baze.
Page | 43
3. Digitalni voltmetri
Digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme:
Digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme mogu biti izvedeni na više načina. U
primjeni se najčešće spominju slijedeće izvedbe:
digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme pomoću lineatno rastućeg
padajućeg napona
digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme pomoću stepeničastog napona
digitalni voltmetar s pretvaranjem napona u vrijeme pomoću linearno rastućeg i
padajućeg napona
Navedenim voltmetrima svojstvena je činjenica da se pretvaranje napona u vrijeme vrši tako
da se izmjeri vremenski interval izmeĎu prolaska linearno rastućeg ili padajućeg napona kroz
dvije naponske razine, od kojih je jedna referentna, a druga odgovara razini mjerenog napona.
Nepoznati istosmjerni napon dovodi se na sklop dijelilo-pojačalo kojim se mjerni napon
dovodi u normirano područje mjerenja i na taj se način omogućuje mjerenje napona od
nekoliko mV do nekoliko stotina V.
Digitalni voltmetri s pretvaranjem napona u frekvenciju:
Vrijednost nepoznatog istosmjernog napona može se izmjeriti i tako da se prvo mjerni napon
pretvori u signal čija je frekvencija direktno ovisna o mjerenom naponu, a potom se
posredno, mjereći frekvenciju tog signala, naĎe vrijednost mjerenog napona. Digitalni
voltmetri koji rade na tom načelu nazivaju se i digitalnim voltmetrima integrirajućeg tipa, jer
u svom radu vrše integriranje mjernog napona za sličan način opisan u prethodnom poglavlju.
Istosmjerni napon koji se želi mjeriti priključuje se na ulaz sklopa djelilo-pojačalo, koji ima
ulogu dovoĎenja mjernog napona u željeno normirano područje mjerenja. Tako obraĎen
napon U1 priključuje se na ulaz Millerova integratora, na čijem se izlazu pojavljuje linearni
pad napona U2. Nastali pilasti napon pada sve do onog trenutka dok se ne izjednači sa
komparijajućom razinom napona Uk.
4. Digitalna mjerila R,L,C vrijednosti
Shema sklopa za mjerenje napona
Page | 44
Sklop za prisilne električne titraje
Mjerni postav za LRC krug
5. Osnovni sastavni dijelovi katodnog osciloskopa
Osnovni sastavni dijelovi katodnog osciloskopa su:
nožice
katodna cijev
elektrode: (katoda, upravljačka elektroda (Wehneltov cilindar), anoda (za
predubrzavanje, za ubrzavanje, za fokusiranje))
otklonske pločice
zaslon
Page | 45
6. Katodna cijev – elektrostatski otklon
Osnovni dio svakog osciloskopa je katodna cijev čiji su glavni dijelovi : dio za dobivanje
elektronskog snopa te vertikalne i horizontalne otklonske pločice pomoću kojih se upravlja
putanjom tog snopa. Horizontalni i vertikalni sustav su vertikalno (paralelno sa y osi) ,
odnosno horizontalno (paralelno sa x osi) postavljene pločice kapacitora na koje dovodimo
napon U. Prilkjučivanjem napona na oba sustava pločica, postiže se otklon snopa duž x,
odnosno y osi. U osciloskopu se na vertikalni otklonski sustav dovodi signal kojeg želimo
promatrati na ekranu, a na horizontalni otklonski sustav tj. horizontalne pločice priključen je
napon vremenske baze čiji je osnovi oblik tzv. pilasti napon. Da bismo imali mirnu, stabilnu
sliku na ekranu, početak vremenske baze mora uvijek odgovarati istoj točki promatranog
signala. To se postiže sustavom za okidanje (engl.trigger). Okidanje (pad napona vremenske
baze na nulu) se najčešće obavlja pomoću samog signala koji se promatra. Tada je preklopnik
za odreĎivanje signala za okidanje (trigger source) u položaju označenom sa INT (internal).
Page | 46
7. Vertikalni i horizontalni otklonski stupanj
Vertikalni otklonski sustav:
Vertikalni otklonski sustav skalira ulazni signal tako da može biti prikazan na ekranu.
Osciloskopi prikazuju vršne (peak-to-peak) vrijednosti naponskih razina u rasponu od
nekoliko millivolti do desetak volti. Sve to omogućuje prilagodbu prikaza valnog oblika
da bi ga mogli izmjeriti pomoću podjela rastera. Signali velikih amplituda moraju se
prigušiti, a mali signali pojačati. Osjetljivost predstavlja jedan od glavnih parametara i
izražava se u voltima po podjeli.
Horizontalni otklonski sustav:
Za iscrtavanje grafa signala potrebne su horizontal ne i vertikalne otklonske informacije.
Osciloskopi iscrtavaju valni oblik koji prikazuje primjene signala tijekom vremena, te
stoga horizontalni otklonski sustav mora biti razmjeran vremenu. Sustav koji kontrolira
horizontalni otklonski sustav (X-os) nazivamovremenska baza. Unutar osciloskopa nalazi se
generator za prebrisavanje (sweep generator) koji precizno iscrtava elektronski
snop preko zaslona brzinom koju je podesio korisnik.
8. Osciloskopi posebne namjene: dvokanalni, s dvije vremenske baze, s
uzimanjem uzoraka, s pamćenjem
Dvokanalni osciloskopi: ima 2 Y kanala. To je za sada dva ulaza. Ima i X ulaz za
vremensku bazu. Mogu imati i ulaz za sinkronizaciju vremenske baze.Neki imaju i Z
ulaz za svjetlinu snopa.
Osciloskopi s dvije vremenske baze: Moderni osciloskopi s višim pretenzijama u
pogledu mogućnosti korištenja, posjeduju dvije, meĎusobno neovisno upravljanje i
preko komparatora u radu koordinirane vremenske baze A i B. Pri tome ove baze
meĎusobno razlikujemo i jedna se naziva glavna vremenska baza (MTB = Main Time
Base), a druga zakašnjela vremenska baza (DTB = Delaye Time Base).
Osciloskopi s uzimanjem uzoraka: S analognim osciloskopima s nadasve posebnim
rješenjima, moguće je provesti mjerenja signala frekvencije do 500 MHz. Za veće
frekvencije mjernog signala ograničenja se nalaze u katodnoj cijevi i liniji
vertikalnog pojačala. Iznad navedene frekvencijske razine mogućnost uporabe
osciloskopa osigurali su osciloskopi s uzimanjem uzoraka (Sampling oscilloscope).
Sklopovi koji realiziraju uzorkovanje su takozvani Sample and Hold sklopovi
(slobodni prijevod: uzmi i drži) kojima se mjerena veličina uzorkuje (semplira), a
uzorkovane vrijednosti pamte.
Osciloskopi s pamćenjem: Postupak pamćenja započinje analogno-digitalnim
pretvornikom (A/D) koji u zadanim vremenskim točkama uzorkuje izlazni signal Y-
predpojačala i pretvara ga u paralelni digitalni signal. Potonji se slijedno pohranjuje u
lancu posmačnih registara. Točke uzorkovanja odnosno digitaliziranja mjernih
vrijednosti odreĎuje upravljačka jedinica s generatorom takta. Nadalje, ona zadaje
pomak pohranjenih vrijednosti u posmačnom registru za korak dalje. Da bi
upravljačka jedinica znala u kojim vremenskim odstupanjima uzorkovati mjereni
signal, mora od vremenske baze dobiti podatak o faktoru horizontalnog otklona.
Page | 47
9. Instrumenti s frekvencijskim bazama
Vobleri su su elektronički generatori kod kojih se učestalost može mijenjati pomoću izvana
dovedenog napona. Služe za brzo snimanje frekvencijskih karakteristika ureĎaja. Vobleri se
obično upotrebljavaju zajedno sa osciloskopom. Iz osciloskopa se na vobler dovodi pilasti
napon, pomoću kojeg se njegova učestanost linearno mijenja od neke minimalne do neke
maksimalne vrijednosti, što se odabire na njegovom biraču raspona. Izlazni napon voblera U1
treba biti stabilan, odnosno da se ne mijenja s promjenom učestalosti ili opterećenja. Na
početku testerastog napona je elektronski mlaz na ljevoj strani ekrana, a učestalost voblera je
minimalna.
10. Mjerni izvori
Elektronički mjerni izvori:
istosmjerni
izmjenični
Tehničke karakteristike mjernih izvora:
generiranje frekvencijski stabilnih izlaznih veličina
stabilnost amplitude neovisno o opterećenju
precizno namještanje amplitude i frekvencije
što manje izobličenje uz šum ne veći od 50Hz
potrebna izlazna snaga i impedancija izvora
S obzirom na tehničku izvedbu izmjenični mjerni izvori dijele se na:
izvore s kontinuiranom promjenom frekvencije
izvore s diskretnom promjenom frekvencije (sintetizatori).
Page | 48
SUSTAVNA PROGRAMSKA POTPORA!
1. Hijerarhijska građa računalnog sustava
U graĎi računalnog sustava uočava se hijerarhijski pristup. Svaka razina ima svoje objekte i u
njoj su definirane operacije nad tim objektima. Razina može preuzeti neke operacije i objekte
iz niže razine kao svoje. Granice izmeĎu razina se nazivaju sučelje.
Računalni sustav grubo se može podijeliti na 4 sastavnice:
sklopovlje
operacijski sustav
aplikacijski programi - korisnici
2. Podjela operacijskih sustava
Operacijske sustave dijelimo na:
Jedan korisnik - jednozadaćni OS - jedan zadatak u jednom trenutku
Jedan korisnik - višezadaćni OS - korisnik pokreće više programa u isto vrijeme
Višekorisnički - višezadaćni OS - više korisnika pokreće više programa u isto vrijeme.
Kod ovih sustava nailazimo na problem raspodjele procesorskog vremena jer tada više
procesa dijeli jedan procesor, a treba postići privid da se više programa izvršava istovremeno.
To rješavamo pomoću context switchinga.
3. Usluge operacijskog sustava (servisi).
Operacijski sustav osigurava okolinu za izvoĎenje programa te pruža programu i korisniku
programa odreĎene usluge. Vrste usluga se razlikuju od sustava do sustava ali postoji
odreĎena skupina usluga koja je svima zajednička. Usluge se mogu podijeliti u sljedeće
skupine:
IzvoĎenje programa - računali sustav mora imati mogućnost upisa programa u radnu
memoriju te startanje njegovog izvoĎenja.
Ulazno-Izlazne operacije - program koji se izvodi obavezno zahtjeva neke U/I
operacije kao što su čitanje podataka sa diska, upisivanje, prikaz rezultata na ekranu i
tako dalje.
Upravljanje sustavom datoteka - datoteka je skup informacija, podataka i programa
zapisanih u sekundarnoj memoriji.
Komunikacije meĎu procesima - čitav je niz slučajeva kojima procesi moraju
meĎusobno komunicirati.
Otkivanje pogrešaka - OS mora konstantno nadzirati ispravnost rada sustava.
Page | 49
4. Procesi (upravljanje procesima, operacije nad procesima)
Proces je program u izvoĎenju, dok program sam za sebe nije proces. On je pasivna struktura
pohranjena u sekundarnoj memoriji. Kada se programski zadatak izvodi na računalu on se
tada naziva računalnim procesom.
Proces ima pet mogućih stanja, a to su NOVI, PRIPRAVAN, ČEKA, AKTIVAN i
ZAVRŠIO. Važno je primijetiti da samo jedan proces može biti aktivan, dok više procesa
može biti pripravan ili čekat na obavljanje pojedinih U/I operacija.
Proces bi cijelo vrijeme trebao biti zauzet obradom nekog procesa. Korištenje procesora treba
što pravilnije rasporediti izmeĎu pojedinih procesa. Samo je jedan proces aktivan dok veći
broj procesa čeka na dodjelu procesa.Operacije nad procesima su: kreiranje procesa, brisanje
procesa, sinkronizacija procesa, komunikacija meĎu procesima i rasporeĎivanje procesa.
5. Niti, dretve
Dretve predstavljaju oblik paralelizacije na razini procesa. Svaki se proces može podijeliti u
jedan broj dretvi koje se izvršavaju prividno paralelno, na isti način kao i procesi. To znači da
je kod procesa podijeljen u više podskupova koji se izvršavaju prividno paralelno. Za razliku
od procesa, sve dretve unutar jednog procesa dijele zajedničku memoriju što omogućava
efikasnu komunikaciju izmeĎu različitih dretvi. Dretve su vrlo korisne u primjenama. Na
primjer, one omogućavaju web pregledniku da istovremeno vrši komunikaciju putem mreže i
prikazuje svoj sadržaj na zaslonu; web server mora imati mogućnost paralelnog procesiranja
različitih zahtjeva, itd...
6. Raspoređivanje vremena procesora
Dodjela procesora je osnova višeprocesnih OS-ova. Cilj ovakvih sustava je praktički uvijek
zaposliti procesor obradom korisničkih procesa. Na jednoprocesorskim sistemima, u jednom
trenutku izvršava se samo jedan proces, dok svi drugi procesi moraju sačekati da se procesor
oslobodi i da doĎu na red. U višeprocesorskoj arhitekturi, veći broj procesa može se
izvršavati istovremeno, tj paralelno (po jedan na svakom procesoru). Osnova tehnike
multiprogramiranja je naizmjenična dodjela procesora većem broju aktivnih procesa. Na taj
način se osigurava maksimalno iskorištenje procesora, jer u svakom trenutku postoji proces
koji će se izvršavati (u krajnjem slučaju to može biti i proces koji ne radi ništa –idle proces).
U višeprocesnim operativnim sistemima, planer poslova niskog nivoa (dispečer), na osnovu
nekog algoritma bira proces iz reda čekanja na procesor i dodjeljuje mu procesor na
korištenje.
7. Ciljevi raspoređivanja vremena procesora
Glavni ciljevi koji se moraju zadovoljiti kod odabira strategije i algoritma rasporeĎivanja
vremena procesora su:
maksimiziranje vremena odziva
maksimiziranje broja korisnih operacija u sekundi
pravednost
Page | 50
Vrijeme odziva je vrijeme potrebno da se enka operacija završi. To je zapravo vrijeme
izvršavanjaonoga što korisnik vidi. Ovaj podataka je vrlo bitan kod aplikacija gdje postoji
interakcija s korisnikom. Maksimiziranjem broja korisnih operacija u sekundi cilj je povećati
iskoristivost procesora tj. povećati vrijeme kad procesor radi koristan posao. To se može
postići:
smanjenjem ukupnog vremena potrošenog za zamjenu konteksta izmeĎu dretvi
smanjivanjem frekvencije zamjene konteksta povećava se iskoristivost procesora
8. Algoritmi za raspoređivanje vremena procesora (FIFO, SJF, RR)
FIFO:
Glavna prednost ove strategije je njena jednostavnost. Objekti koji predstavljaju dretve se
smještaju u obični red. Kada nova dretva doĎe smješta se na rep reda a kada procesor postane
slobodan odabire dretvu iz glave reda. Prednosti ove strategije je njena jednostavnost i u tome
što je broj zamjene konteksta mali, pa je iskoristivost procesora dobra. Ozbiljan nedostatak
ove strategije je u slučaju kada na red doĎe dretva koja obavlja neku intezivnu zadaću koja
dugo traje. Druge zadaće mogu zapeti.
SJF:
Algoritam je najvjerovatnije optimalni algoritam sa stajališta minimalnog vremena čekanja.
Iako ovaj algoritam teoretski optimalan njega je praksi nemoguće implementirati. Razlog
tome je nemogućnost poznavanja dužine sljedećeg intervala proračuna pripravnih poslova, pa
se u stvarnosti to vrijeme procjenjuje.
RR:
U osnovi ovaj algoritam RR je zasnovan na fifo algoritmu, ali je dodano vremensko
ograničenje korištenju procesorskog vremena. Svakom se procesu dodjeljuje vremenski
interval za izvršavanje instrukcija procesora. Ako taj vremenski interval istekne, a proces nije
završio s izvoĎenjem op. sustava prekida njegovo izvršavanje i dodjeljuje procesor nekom
drugom procesu iz reda pripravnih procesa. Da bi ostvarili ovu strategiju mora se koristiti
timer, odreĎenim vremenskim intervalima generira se hardverski prekid. Proces koji je bio
prekinut, stavlja se na rep reda, a za izvršavanje se odabire sljedeća glava reda i tako u krug.
Odabir duljine vremenskom intervalu ovisi o tipu op.sustava. Glavna prednost RR strategije
što osigurava pravednost te uz pravilnu dužinu vremenskog intervala iskoristivost procesora je
vrlo dobra.
9. Dodjela procesa s više redova pripravnih procesa
U svakom računalnom sustavu istovremeno se izvode različiti procesi prihvaćeni na obradu i
svi imaju različite prioritete. S vremenom proračuna i odziva pa se prema tome za njih mogu
koristiti različiti algoritmi za dodjelu procesora. Tako je došlo do rješenja za dodjelu
Page | 51
procesora sa više redova pripravnih procesora. Svaki red ima različite algoritme za dodjelu
procesora ili koriste iste algoritme ali s različitim parametrima , npr. RR algoritam u više
redova , ali s različitim vremenskim intervalima. Svaki proces koji se prihvati na obradu
postavlja se u odreĎeni red pripravnih procesa. Migracija procesa meĎu redovima nije
dozvoljena. Redovi su poredani prema prioritetima. Prvo se posluže procesi iz reda s većim
prioritetom, a tek onda procesi iz redova s manjim prioritetom.
10. Upravljanje memorijom
Obično su programi zapisani na disku u binarnom obliku. Program se s diska upisuje u
memoriju kako bi postavio proces kojeg se može izvoditi.
Prebacivanje:
Proces se može izvoditi samo ako se nalazi u radnoj memoriji. U više programskoj sredini
koja ima tendenciju da učinkovito iskoristi resurse računala više procesa moguće je
konkurentno voditi tako da se proces koji se izvodi upiše u memoriju, a kada se prekida
njegovim izvoĎenjem on se zamjeni s drugim procesorom s diska. Ovakav pristup rješavanja
dodjele memorije više procesorskom sustavu jednostavan je za implementaciju uz nedostatak
što je vrijeme prebacivanja relativno velika.
11. Virtualna memorija
Virtualna memorija je strategija dodjele memorije koja dozvoljava da samo dio programa koji
se izvodi u radnoj memoriji. Temeljna prednosti ovakvog pristupa je da program može biti
veći od radne memorije. Takav korisnički program može poprimiti proizvoljnu veličinu, a
sustav za upravljanje memorijom preslikava logički prostor u radnoj memoriji. Loša
implementacija ovakvog sustava može značajno smanjiti performanse korisničkog sustava.
Analize programa ukazuju da obično nije potreban cijeli program da bi se potrebna obrada
izvela tako:
programi sadrže procedure za obradu slučajnih i namjernih programa
programi za polja liste tablice i druge slične statičke strukture
pojedine operacije programa relativno se rijetko koriste
Svojstvo da se dio programa koji se izvodi nalazi u memoriji ima niz prednosti:
veličina programa nije ograničena veličinom radne memorije
korisnički program može se izvoditi sa znatno manjom dodjeljenom fizičkom
memorijom što omogućava veći stupanj više programskog rada
Virtualna memorija je razdvajanje logičkog adresnog prostora koji vidi korisnik od fizičkog
adresnog prostora od kojeg se program izvodi. Virtualna memorija obično se realizira kako
staničenje na zahtjev.
Page | 52
12. Obavljanje ulazno izlaznih operacija
U/I naredbe omogućavaju povezivanje mikroprocesora i vanjskih jedinica. Skupina se sastoji
od dvije naredbe i to naredbe za izvođenje ulazne (IN - input) i izlazne (OUT - output)
operacije. Naredbom IN se pokreće izvođenje ulazne operacije, tj. podatak se prenosi s ulazne
jedinice u akumulator mikroprocesora. Format naredbe glasi IN adrj, gdje operand adrj
označava 8-bitnu adresu ulazne jedinice. Naredbom OUT se pokreće izvođenje izlazne
operacije, tj. sadržaj akumulatora mikroprocesora se prenosi na izlaznu jedinicu. Format
naredbe glasi OUT adrj, gdje operand adrj označava 8-bitnu adresu izlazne jedinice. Budući
duljina adrese adrj iznosi 8 bita, mikroprocesor može pristupiti do 256 različitih ulazno-
izlaznih jedinica.
13. Izravni pristup memoriji (DMA)
DMA označava vrstu upravljačke komponente koja omogućava vanjskim jedinicama kao:
tvrdi disk, zvučne kartice, grafičkim karticama izravan pristup glavnoj memoriji računala za
čitanje i pisanje podataka i to bez izravnog posredovanja procesora. Sa DMA tehnologijom
arhitekt računala ne mora odvajati cikluse od centralne jedinice za obavljanje rada s uglavnom
mnogo sporijim vanjskim jedinicama. DMA je obično izvedena s posebnim integriranim
krugovima koji su napravljeni za tu funkciju. Kod računala zasnovanih na Intel integriranim
krugovima DMA funkciju obavljaju posebna kola kao Intel 8237A-5 ili slični.
Page | 53
14. Sustav datoteka - operacije nad datotekama
Za većinu korisnika sustav datoteka je najvidljiviji dio operacijskog sustava. On predstavlja
sustav za spremanje i pristup podacima i programima koji pripadaju korisnicima i
aplikacijskom sustavu. Sustav datoteka sastoji se od dva dijela datoteka i direktorija. U
datoteci se pohranjuju informacije dok struktura direktorija daje i organizira informacije o
datotekama u sustavu. Pod pojmom datoteke podrazumijeva se kao skupina povezanih
informacija i pohranjenih na sekundarnoj memoriji. Iz korisničkog gledišta datoteka je
najmanji logički segment sekundarne memorije. Općenito datoteka je niz bitova, linija okteta
ili zapisa čije značenje odreĎuje onaj koji stvara datoteku ili korisnik. Datoteka dobiva
odreĎene atribute koji ne moraju imati svi sustavi a to su: ime, tip, lokacija, veličina, zaštita,
itd…
15. Tipovi datoteka, strukture datoteka
Datoteka (engl. file) je strukturirani sastav podataka koji su sadržajno usko povezani i koji se
nalaze na internom (npr. hard disku) ili eksternom (npr. DVD) mediju za memorisanje. Podaci
memorisani u datotekama opstaju i nakon prestanka rada odreĎenog programa kojem
pripadaju i nazivaju se persistentni podaci (engl. persistance, što znači održano, postojano).
Datoteke se u skoro svim operativnim sistemima održavaju putem filesystem-a. Sistemi
datoteka regulišu pristup harddisku, memoriji, mreži i specijalnim datotekama. Kod većine
operativnih sistema, sadržaj jedne datoteke je obično jednodimenzionalni red bajta (engl.
byte), dakle cijelih brojeva izmeĎu 0 i 255. Tek korisnik datoteke ili sam operativni sistem
intepretiraju ove brojčane redove kao tekst, program ili sliku. Datoteke se mogu posmatrati na
dva načina. Logička slika (pogledaj logička datoteka) prikazuje datoteku kao redove
informacijskih cjelina. U fizičkoj slici datoteka se sastoji iz reda informacionih blokova iste
veličine.
Datoteke se mogu koristiti u različite svrhe kao i bajti iz kojih se sastoje. Po sadržaju razlikuju
se slijedeće datoteke:
- Programi (datoteke koje mogu izvršiti razne funkcije)
programi pisani u mašinskim jezicima
programi pisani i jezicima različitih skripti (npr. rexx)
- Datoteke (sadrže informacije i služe za prikaz/očuvanje istih)
programski kod (tekst)
tekstualne datoteke
muzičke datoteke (npr. WAV, MIDI, MP3)
grafičke datoteke
baze podataka
- Direktoriji
- Specijalne datoteke (pseudo-datoteke): datoteke za različite hardverske komponente,
procesne informacije.
Page | 54
DIJAGNOSTIKA I ODRŽAVANJE UREĐAJA!
1. Što je održavanje, a što dijagnostika
Odrzavanje je skup akcija s ciljem da se sustav zadrzi ili vrati u stanje
u kojem izvrsava zadanu funkciju.uz odrzavanje vezemo i pojam
dijagnostike.dijagnostika je zakljucivanje o mogucim greskama na temelju
promatranja.
2. Vrste održavanja
Razlikujemo tri vrste odrzavanja :
korektivno odrzavanje - ono podrazumjeva popravak sustava nakon što je sustav
pretrpio kvar odnosno ne obavlja zadanu funkciju
preventivno održavanje - podrazumijeva brigu i servisiranje sustava kako bi ostao u
zadovoljavajućim radnim karakteristikama, koristeći sustavni nadzor, detekciju i
ispravak potencijalnog kvara prije nego što doĎe do njega
održavanje prema stanju - podrazumijeva praćenje degradacije dijelova kako bi se
zamjenski dijelovi pripremili prije otkaza da ih se moze pravodobno zamjeniti
3. Pouzdanost
Pouzdanost je vjerojatnost da će sustav raditi na predviĎeni način u odreĎenom vremenu i u
predviĎenjim radnim uvjetima, uz minimalne prekide uzrokovane greškama u dizajnu ili radu.
4. Pojam kvara i greške
Kvar je nemogućnost komponente, opreme, podsustava ili sustava da obavlja zamišljenu
funkciju. Kvar može izazvati jedna ili više grešaka. Greška je neuobičajeno stanje ili defekt u
komponenti, opremi ili podsustavu koji može voditi do kvara.
5. Vrste kvarova
Imamo više vrsti kvarova:
permanentni kvar - to je trajna promjena elemenata nakon
koje on vise ne obavlja svoju funkciju.
intermientni kvar -ovaj kvar je samo povremeno prisutan, a rezultat je lošeg
projektiranja ili izvedbe
trazijentni kvar - to je iznenadni kvar kod kojeg se element brzo oporavi i dalje radi
normalno a ovi kvarovi nastaju zbog vanjskih faktora.
logični kvar - to su oni kvarovi kod kojih u odreĎenom trenutku logička vrijednost je
suprotna od one koja bi trebala biti
nelogični kvar - uključuje sve ostale vrste kvarova.
Page | 55
6. Sustav otporan na greške
Sustav otporan na greške dio je takvog sustava koji može nastaviti radu u slučaju kvara neke
od komponenti sustava. Funckija sustava ostaje nenarušena ili djelomično narušena, dok kod
uobičajenih sustava grešaka podsustava može odmah uzrokovati kvar sustava. Sustavi otporni
na pogreške od iznimne su važnosti u područjima gdje je potrebna visoka raspoloživost
(medicinska oprema, avionska navigracija, itd...)
7. Integrirani sustavi
Ko će ga nać!!?
8. Modularni sustavi
Ne da mi se tražit !!! ;)
9. Što je softver, razvoj softvera
Software su programske naredbe i podaci tj. sve što može biti spremljeno elektronskim putem
na neki od ureĎaja za pohranu podataka kao što su npr. tvrdi disk, diskete, CD/DVD mediji,
flash memorije itd. U računalnoj terminologiji riječ software se često koristi uz riječ
hardware . Na primjer kada kupite CD sa nekom igrom onda je CD hardware a igra software
tj. nešto što nije fizički opipljivo. Software se obično dijeli na sistemski (operativni sustav i
ostali software koji je potreban da bi taj sustav funkcionirao kao što su razni servisi) i na
programski (npr. program za obradu teksta kao što je Word ili neka igrica i sl.) tj. software
koji koriste korisnici za obradu teksta, slika, glazbe ili igranje.
Procesi razvoja software-a
Za razvoj softvera karakteristične su odreĎene temeljne aktivnosti:
specificiranje potreba (identifikacija, transformacija potreba u zahtjeve,
analiza,odreĎivanje prioriteta, itd ...)
dizajniranje problema (oblikovanje problema grafičkom notacijom, oblikovanje
procesa, analiza, itd ...)
implementacija (kodiranje, testiranje, uvoĎenje u rad, dokumentiranje, edukacija,
itd ...)
validacija (testiranje softverskog sustava, procjena kvalitete, itd ...)
evolucija (održavanje sustava, reinženjering, itd ...)
10. Sklopovske tehnike testiranja
Sklopovske tehnike testiranja su :
metoda komparacije - mikroprocesorski sustav odnosno objekt dijagnosticiranja se
kontinuirano usporeĎuje sa poznatim sustavom koji predstavlja etalonski model sto
Page | 56
omogućuje detekciju neispravnosti u testiranom sistemu
metoda dijagnostičkog testera - ova metoda sastoji se u priključivanju test
instrumenata objekt testiranja u njegovom neradnom stanju. Nedostatak ove metode je
potreba za otpajanjem mikroprocesorskog sustava od pogona.
11. Sklopovske tehnike testiranja
U sklopovske tehnike testiranja svrstajemo one tehnike koje zahtijevaju dodatnu sklopovsku
opremu. Ta dodatna sklopovska oprema za dijagnostiku može biti:
ugraĎena u objekt dijagnosticiranja
izvedena kao dodatna neovisna sklopovska cjelina
Razlikujemo dvije metode sklopovske tehnike dijagnosticiranja s obzirom na način korištenja
dijagnostičke sklopovske opreme:
metoda komparacije
metoda dijagnostičkog testera