21
STRUKTURA NAU ČNOG ISTRAŢIVANJA

struktura naucnog istrazivanja

Embed Size (px)

DESCRIPTION

kratko objašnjenje

Citation preview

  • STRUKTURA NAUNOG ISTRAIVANJA

  • Naune istineNaune istine otkrivaju se i dokazuju NAUNIM ISTRAIVANJEM

    Otkrivene istine ine se dostupnim NAUNIM IZLAGANJEM

  • IME POINJE NAUNO ISTRAIVANJE?Prikupljanjem injenica?

  • NAUNO ISTRAIVANJE NE POINJEPRIKUPLJANJEM INJENICA!

  • NAUNO ISTRAIVANJE

    Svako istraivanje poinje pitanjem - problemom ili tekoom, koji mogu biti praktine ili teorijske prirode.

    Razmatranje problema vodi ka nekom pretpostavljenom moguem reenju.

  • STRUKTURA NAUNOG ISTRAIVANJA

    Problem uopte (ne samo nauni) moe nastati u dva sluaja:

  • STRUKTURA NAUNOG ISTRAIVANJA1) U prvom sluaju mi uoavamo neke injenice koje se ne slau sa naim oekivanjima. Recimo, vratili smo se kui, pritisnuli smo prekida za svetlo. Svetlo se ne pali. Jednostavno reeno, mi smo skloni da objanjavamo sebi ono na ta nismo navikli, ono to nije uobiajeno, i ono to, prema tome, ne oekujemo. Neki primeri uzeti iz nauke: Virusi za razliku od svih ivih organizama mogu da se kristaliu. Neki hemijski elementi zrae energiju iako je ne primaju ni od kakvog spoljanjeg energetskog izvora.

  • STRUKTURA NAUNOG ISTRAIVANJA2) Pretpostavimo da se svetlo ipak upalilo. Neko moe biti radoznao i pitati se zato se svetlo pali ba kada pritisnem prekida. Za razliku od prethodnog primera, gde se pitamo o neem to je neuobiajeno, ovde se pitamo o neemu to je sasvim obino, na ta smo navikli, i to inae, u svakodnevnom ivotu oekujemo. Nauka nastaje kao pokuaj da se objasne obine, svakodnevne injenice. Naunici se pitaju, recimo, zato tela slobodno padaju, zato u jeziku postoje predlozi, zato ivotinje imaju samo dva pola, a ne recimo jedan, tri ili vie itd.

  • Vrste naunih problema Postoje razliite vrste naunih problema Naunici se najee pitaju o uzroku neke pojave. Na primer, fiziari se pitaju

    zato tela slobodno padaju, zato planete krue oko sunca, zato magnet privlai metalne predmete, itd. Biolozi se pitaju, recimo, zato mozak kimenjaka ima est regija, zato ivi organizmi evoluiraju itd. Lingvisti se pitaju zato dolazi do fonetskih promena, zato u srpskom jeziku ima ba sedam padea. Psihoanalitiar se pita o uzrocima neke neuroze, a psiholog o uzrocima zaboravljanja..

  • Vrste naunih problema Naunici se esto pitaju i o svojstvima nekog predmeta. fiziari se pitaju o tome koja svojstva ima svetlost, koja su glavna obeleja talasa itd. Biolozi se pitaju koji su osnovne odlike sisara, insekata itd. Sociolozi se mogu, na primer, pitati, o bitnim karakteristikama feudalizma, kapitalizma ili socijalizma kao drutvenih organizacija. Psihoanalitiar ispituje osnovna obeleja nesvesnog psihikog ivota.

  • Vrste naunih problema Naunike esto ineteresuje da odrede odnos izmeu dva ili vie fenomena. Oni nastoje da utvrde korelacije izmeu pojava.

    Ekonomisti se, recimo, pitaju o odnosu izmeu promene, rasta ili smanjivanja cene neke robe, i promene, rasta ili smanjivanja potranje za tom robom (utvreno je da potranja za nekom robom raste ako cena te robe pada). Fiziari se recimo pitaju o korelaciji izmeu mase nekog tela i sile koja deluje na to telo (i otkrivaju da se nalaze u upravno srazmernom odnosu)

  • Vrste naunih problema Naunike esto ineteresuje da odrede odnos izmeu dva ili vie fenomena. Oni nastoje da utvrde korelacije izmeu pojava.

    Ekonomisti se, recimo, pitaju o odnosu izmeu promene, rasta ili smanjivanja cene neke robe, i promene, rasta ili smanjivanja potranje za tom robom (utvreno je da potranja za nekom robom raste ako cena te robe pada). Fiziari se recimo pitaju o korelaciji izmeu mase nekog tela i sile koja deluje na to telo (i otkrivaju da se nalaze u upravno srazmernom odnosu)

  • Vrste naunih problema Naposletku, naunici se pitaju i o ponaanju neke pojave, odnosno o razvoju neke pojave. Ekonomisti se pitaju o tome kako se ponaaju proizvoai, trgovci i kupci u situaciji finansijske krize. Hemiari se pitaju o tome kako se ponaa neka supstanca u direktnom kontaktu ili u blizini neke druge susptance. Sociolozi postavljaju pitanje o tendencijama razvoja kriminala u nekom drutvu.

  • Vrste naunih problema Naposletku, naunici se pitaju i o ponaanju neke pojave, odnosno o razvoju neke pojave. Ekonomisti se pitaju o tome kako se ponaaju proizvoai, trgovci i kupci u situaciji finansijske krize. Hemiari se pitaju o tome kako se ponaa neka supstanca u direktnom kontaktu ili u blizini neke druge susptance. Sociolozi postavljaju pitanje o tendencijama razvoja kriminala u nekom drutvu.

  • Formulisanje problemaUoeni problem mora biti precizno, tano formulisan. Pitanje koje postavljamo mora biti drugima razumljivo, tj. mora biti drutveno, opte razumljivo. Svi termini koji se pojavljuju u formulaciji naunog problema moraju imati jasno i razgovetno znaenje. Recimo, pitanje "zato tela slobodno padaju", podrazumeva da da su pojmovi "telo" i "slobodan pad" odreeni. Puna nauna formulacija prethodnog problema oslanja se, pored pomenutih, i na pojmove brzine, preenog puta, vremena, ubrzanja, kao i na pojmove inercije, sile, mase itd.

  • Konkretizovanje problema

  • Formulisanje preliminarne hipotezeKonrektizovanje problema nije mogue bez neke prethodne predstave o tome u kojem delu, podruju aspektu realnosti mora biti traeno reenje problema. Preliminarna hipoteza predstavlja prethodno i privremeno reenje problema, odnosno prethodni i privremeni odgovor na pitanje. Ako naunik, recimo, hoe da rei problem porekla plime i oseke, on mora pretpostaviti da do plime i oseke dovede kretanja nebeskih tela, kao i gravitacione sile kojima ta tela deluju jedna na druge. Takav preliminarni (prethodni i privremeni) odgovor na pitanje, reenje problema, naziva se preliminarnom hipotezom.

  • 1. UOAVANJEM PROBLEMAZapaanje problemaTana formulacija problemaRezime - FAZE NAUNOG ISTRAIVANJA

  • 2. POSTAVLJANJE HIPOTEZEPostavljanje preliminarne hipoteze

    Misaono razmatranje hipoteze

    Tano formulisanje hipoteze

  • 3. PROVERA HIPOTEZE I REENJE PROBLEMAIzvodjenje konsekvencija iz hipoteze

    Proveravanje tih konsekvencija

    Reenje problema

  • 4. PRAKTINA PRIMENA DOBIJENOG REENJA