Upload
others
View
3
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
PROJEKAT JE PODRŽALA EVROPSKA UNIJA
Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost autora i ne može ni na koji način odražavati stavove
Evropske unije .
Srbija
Studija slučaja
Proširenje i građanstvo: Pogled u budućnost
mart 2014.
1
REZIME
Vecina građana Srbije ima pozitivan stav prema Evropskoj uniji i veruje da ce pristupanje
doneti više koristi nego štete za Srbiju i njene građane. Međutim, neodlučnost povodom
članstva u EU među građanima Srbije pogoršana je informacijama o dešavanjima u
susednim državama članicama EU, na koje, čini se, ne postoji direktna reakcija iz EU.
Opozicija za članstvo u EU je uglavnom izazvana načinom na koji građani vide da EU tretira
nove i manje članice, uz argumente da Unija namece previše eksploatatorske kontrole nad
onima koji su slabiji i noviji.
Jedan od osnovnih problema kada je reč o pristupanju Srbije EU je dužina samog procesa,
jer su se neki od koraka i iniciranih reformi mogli dogoditi i mnogo ranije. Imajuci ovo u vidu,
proces pristupanja Srbije EU zapravo dolazi kao kompenzacija za elemente koji bi trebalo da
su do sada vec prirodno evoluirali od samih potreba društva i elite - da se transformišu,
unaprede, modernizuju i usklade sa evropskim vrednostima, normama i standardima.
Građani Srbije vide reforme koje Evropska unija traži da Srbija sprovede, pre nego što joj se
dodeli status države članice i konačno se pridruži Uniji, kao neophodne u svakom slučaju.
Vecina njih se slaže da ce podržati članstvo Srbije u Uniji, pre svega zbog važnih uslova za
članstvo (acquis) koji stvaraju snažan pritisak na Vladu da sprovede sveobuhvatne reforme u
različitim sektorima.
Jedan od najčešcih uzroka neodlučnosti i napetosti među građanima, kada je reč o
evrointegracijama, leži u nedostatku informacija i znanja koje građani Srbije imaju o EU.
Građani smatraju da političari vode marketinšku kampanju kako bi članstvo u EU građanima
Srbije pokazali u najboljem mogucem svetlu, da su mediji nedovoljno informativni a napori
Kancelarije Vlade Srbije za evropske integracije (SEIO) i Delegacije Evropske unije u Srbiji -
nedovoljni i retorički neprilagođeni običnim građanima. Otuda se građani Srbije osecaju
neinformisano i isključeno iz procesa pristupanja Srbije EU. Kontinuirano korišcenje istih 10
fraza1 kada se govori o pristupanju EU dovelo je do ravnodušnosti među građanima,
posebno imajuci u vidu činjenicu da ni ovih 10 fraza nije adekvatno objašnjeno u smislu šta
one znače za svakodnevni život građana. To dodatno pothranjuje stvaranje narativa o
principima koje niko ne razume, ograničavajuci potencijal za aktivno građanstvo - građanima
je jednostavno rečeno da Srbija treba da bude deo EU - zbog čega je drugo pitanje koje nije
u potpunosti objašnjeno.
1 Eksperti za pitanja EU intervjuisani za potrebe ove studije zemlje , kao i članovi fokus grupe građana, se slažu
da javne ličnosti u Srbiji kontinuirano koriste uobičajene fraze kada objašnjavaju i / ili opravdavaju određene političke odluke i poteze. One se sastoje od stalnog upucivanja na izabrani puta Srbije ka EU koji ce, navodno, doneti nova radna mesta i prosperitet; pristupanja EU kao merila za opravdanje političkih odluka; EU standarda i zahteva EU kojima se pravdaju politički potezi. Međutim, one nisu dodatno razrađene što ih ostavlja praznim parolama ili praktičnim frazama koje se koriste kada se opravdavaju složene političke odluke i izbori, sa kojima građani Srbije ne mogu da se povežu.
2
Opšti utisak o procesu pridruživanja jeste da je Srbija viđena kao uglavnom pasivan akter sa
povremenim inicijativama koje su uglavnom reaktivne. Verovatno je, jedina aktivna
inicijativa Srbije u vezi sa EU integracijama - podnošenje zahteva za članstvo u decembru
2009. Inicijativa Srbije da se uključi u različite bilateralne sporazume takođe je uporno na
niskom nivou. Umesto da pokazuje stepen entuzijazma i dobre volje pokretanjem određenih
procesa, Srbija se do sada, uglavnom oslanjala na inicijative koje dolaze sa strane. U
poslednje vreme, međutim, došlo je do opšteg porasta u aktivnostima vezanim za vece
angažovanje u regionu, u obecavajucem pravcu, za koji se može očekivati da ce se nastaviti
sa razvojem procesa pridruživanja.
Dakle, Srbija se trenutno nalazi na raskrsnici. Stepen koordinacije učešca NVO je
nesrazmeran sa aktivnostima organizacija civilnog društva u cilju sprečavanja sve jačeg
trenda skretanja sa evropskog puta Srbije, obzirom na alarmantnu činjenicu da je podrška
građana EU integracijama pala ispod 50%.
Organizacije civilnog društva su mnogo zahtevnije prema Vladi Srbije kada je u pitanju
transparentnost procesa integracija i sopstvenog učešca u njemu, a mnogo manje zahtevne
kada je u pitanju javno predstavljanje onoga što je sadržano u nekim od bilateralnih
sporazuma sa državama koje nisu članice EU, a za šta postoji osnovana sumnja da bi moglo
štetiti procesu integracija. OCD ne zahtevaju, na primer, stručne ili javne debate o ovim
sporazumima kao što to čine za neke politike EU za koje se očekuje od Srbije da ih usvoji.
Trend da srpski zvaničnici, sve češce definišu očekivanja koja EU ima od država kandiata kao
pritisak, iako je Srbija, vecinom, samostalno odlučila da krene ka Evropskoj uniji – i prema
tome članstvo nije obavezno – je takođe negativan. Građanima je predstavljena iluzija o
značaju Srbije u samom pregovaračkom procesu, a izbegnuta činjenica da je ovaj proces
uglavnom proces usvajanja acquis-a o kojima nema rasprave, vec samo postoji mogucnost
da se pregovara o rokovima za punu harmonizaciju. Čak su i politički kriterijumi uglavnom
određeni od strane EU.
Pored toga, legitimni zahtevi suseda Srbije/država članica EU, izraženi u ovom procesu,
viđeni su kao nepotreban pritisak i mešanje, zavere i slično. Srbija treba da nauči i razume da
ce i ona možda biti u mogucnosti da artikuliše i reši neke od svojih državnih i nacionalnih
interesa kada postane član EU.
Uloga institucija EU i Vlada država članica takođe je veoma bitna za to gde je Srbija sada
formalno, kao i kako javnost vidi ovaj proces . CEAS smatra da je u poslednjih dve, tri godine,
previše stvari stavljano u isti koš, fokus je stavljen isključivo na Briselski sporazum, neki
demokratski trendovi uspostavljeni tokom prethodne Vlade su propali, stavovi prema
nezavisnim institucijama i njihovim glavnim predstavnicima su apsolutno neprihvatljivi...
Stavovi prema novinarima i organizacijama civilnog društva i uloge ostalih aktera u društvu u
odnosu na Vladu i njene službenike su zabrinjavajuci. Svaka kritika se doživljava kao lična
uvreda, napad, zavera, čak se smatra usmerenom protiv države. Ukratko, prostor za aktivno
3
građanstvo u procesu donošenja odluka je sužen. To je trend koji teško da ce se poboljšati,
čak i kada se fokus EU vrati i na druge izazove koji očekuju Srbiju u njenom procesu
evrointegracija.
Ovo je dodatno ojačano negativnim trendovima u samoj Evropskoj uniji, stavom Velike
Britanije prema članstvu u Uniji, teškocama pri artikulaciji zajedničkih politika... Ovo,
međutim, ne znači da Srbija treba da odustane od procesa. Naprotiv. Ona treba da uloži
dodatne napore da razume i ove druge izazove, kao i da shvati da je, čak i pod ovim spletom
okolnosti, proces pristupanja najbolja opcija za njene građane.
METODOLOGIJA
Studija se oslanja na različite primarne i sekundarne izvore. Naime, za sekcije I: Priča o
pristupanju i II: Uticaj na proces pristupanja EU, vođeni su razgovori sa sadašnjim i bivšim
zvaničnicima Vlade i članovima Vlade, predstavnicima Kancelarije Vlade za evropske
integracije, nacionalnim analitičarima/ekspertima, predstavnicima EU tvining projekta u
Srbiji i drugim relevantnim zainteresovanim stranama. Dodatne informacije se oslanjaju na
izveštaje Evropske komisije o napretku Srbije i rezultate ispitivanja javnog mnjenja koje
sprovodi Vladina Kancelarija za evropske integracije, kao i na agencije za ispitivanje javnog
mnjenja koje sprovode istraživanja za potrebe Delegacije Evropske unije u Srbiji.
Odeljak III: Aktivno građanstvo uglavnom se oslanja na zaključke i preporuke dobijene kroz
sastanak fokus grupe građana, koju čine 22 lica, sa podobnim starosnim rasponom, rodnom
ravnotežom, spektrom zanimanja, koji su pozvani na neformalan razgovor na temu, između
ostalog, pristupanja EU, koji uključuje sledeca pitanja:
- Šta EU simbolizuje za vas?
- Koji je Vaš opšti stav prema EU?
- Koji su to najpozitivniji benefiti koje donosi članstvo?
- Šta je po Vašem mišljenju najnegativniji aspekt pristupanja?
- Da li se osecate dovoljno informisani o pitanjima EU?
- Da li postoji osecaj vlasništva / aktivnosti građanstva?
Zaključci sa sastanka fokus grupe su podržani prezentovanom statistikom navedenom u
anketama koje sprovodi Kancelarija za evropske integracije Vlade Srbije, kao i istraživanjama
sprovedenim za potrebe Delegacije Evropske unije u Srbiji od strane agencije za ispitivanje
javnog mnjenja.
Sekcija IV: Jačanje vlasništva nad procesom pristupanja EU koji kombinuje zaključke date od
strane eksperata i one dobijene kroz početne razgovore i povratne informacije dobijene od
građana na sastanku fokus grupe.
4
Centar za evroatlantske studije želi javno da izrazi zahvalnost timu Vladine Kancelarije za
evropske integracije, Sanji Mešanovic, članu pregovaračkog tima Srbije za pregovore sa EU,
gospodinu Milanu Pajevicu, jednom od osnivača ISAC fonda, predsedniku njegovog
Međunarodnog savetodavnog odbora i bivšem direktoru Kancelarije za evropske integracije
Vlade Srbije, gospodinu Fotisu Fitsilisu, stalnom tvining savetniku, kao i svim građanima -
učesnicima fokus grupe, i drugim relevantnim akterima, za njihov doprinos i podršku u izradi
ove studije, u nadi da ce se naša dalje saradnja nastaviti.
I. PRIČA O PRISTUPANJU
Hronologija procesa pristupanja Srbije EU
Nakon demokratskih promena u oktobru 2000, Srbija je izrazila volju da krene putem
evropskih integracija. Dakle, 2003, na Evropskom savetu u Solunu, Srbija je identifikovana
kao potencijalni kandidat za članstvo u EU.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Srbije (SSP) potpisan je u aprilu 2008, a
stupio je na snagu 1. septembra 2013. SSP je zamenio Prelazni sporazum o trgovini i
trgovinskim pitanjima (IA) koji je stupio na snagu 1.2.2010, a kojim je postignut dogovor o
adaptaciji trgovinskih odredbi SSP, kako bi se uzele u obzir pristupanja Hrvatske u EU, a u
cilju održavanja tradicionalnih trgovinskih tokova. Potrebno je uložiti dalje napore, posebno
u oblasti kontrole države, gde nezavisnost Komisije za državnu kontrolu treba dalje da se
uspostavlja, kao i da se preduzecima u privatizaciji ukinu državne subvencije. Redovni
politički i ekonomski dijalog između EU i Srbije je nastavljen kroz SAA/strukture interne
revizije, a u okviru Unapređenog stalnog dijaloga (USD).
Interparlamentarna komisija EU - Srbija sastala se u Briselu u martu, a Evropski parlament je
usvojio mišljenje o Izveštaju Komisije o napretku Srbije u aprilu. Komitet regionalnih Radnih
grupa za zapadni Balkan održao je svoj godišnji sastanak u Novom Sadu 26. juna. Dana 10.
jula, Evropski ekonomski i socijalni komitet usvojio je mišljenje o odnosima sa civilnim
društvom u Srbiji.
U martu 2012. Srbija je dobila status zemlje kandidata EU. U međuvremenu, EU je
omogucila dijalog u Briselu između premijera Srbije Ivice Dačica i kosovskog premijera
Hašima Tačija, kojim je predsedavala visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbednost
Ketrin Ešton, razvijenu, na osnovu deset rundi trilateralnih sastanaka u periodu od dve
godine, što je rezultiralo prvim Briselskim sporazumom postignutim 19. aprila 2013, u cilju
normalizacije odnosa između Srbije i Kosova, što je jedan od uslova za članstvo Srbije u EU, u
okviru normalizacije odnosa sa susedima - preduslov za države koje žele da se pridruže Uniji.
5
Vlada Srbije usvojila je Akcioni plan u decembru 2012. koji bi pratio sve navode izveštaja
Komisije o napretku iz 2012; u februaru 2013. usvojila je Nacionalni plan za usvajanje
pravnih tekovina EU ( NPAA ) za period 2013-2016.
U skladu sa odlukom Evropskog saveta u junu 2013. da se otvore pregovori o pristupanju sa
Srbijom, Savet je, u decembru 2013, usvojio pregovarački okvir, a prva međuvladina
konferencija sa Srbijom održana 21. januara 2014, signalizuje formalni početak pregovora o
pristupanju Srbije EU.
Srpska napredna stranka, koja je osvojila ubedljivu vecinu pobedom na vanrednim
parlamentarnim izborima održanim 16. marta, obecava da ce se put evropskih integracija
Srbije - održati.
6
2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
19.4.2013. Potpisan prvi Ugovor o principima koji regulišu Sporazum (Briselski sporazum)normalizacije odnosa
1.10.2005. Pokrenuti pregovori o stabilizaciji i pridruživanju
3.5.2006. Pregovori o SSP obustavljeni, jer nije poboljšana saradnja Srbije sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju
1.1.2008. Stupili na snagu Sporazumi o readmisji i viznim olakšicama
13.6.2007. Nastavljeni pregovori o SSP, nakon što se Srbija obavezala da u potpunosti sarađuje sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju
29.4.2008SSP i Prelazni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima potpisan u Luksemburgu
14.10.2011. Evropska Komisija donosi svoje mišljenje o aplikaciji Srbije za EU, dodeljivanje statusa kanditata je ključni prioritet
19.12.2009. Ukinute vize za srpske državljane koji putuju u zemlje Šengena
22.12.2009. Srbija aplicirala za članstvo u EU
1.3.2012. Savet Evrope potvrdio da je Srbija zemlja kandidat
1.9.2013. Stupio na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između SRB i EU
17.12.2013. Savet usvojio pregovarački okvir
21.1.2014. Održana I međuvladina konferencija (SRB-EU)
7
Dostignuća procesa pridruživanja/pristupanja Srbije EU do danas
Obzirom na činjenicu da je Srbija započela zvanični proces pridruživanja tek 21. januara
2014, vecina dostignuca do sada mogu da se identifikuju u njegovom prethodnom procesu
pridruživanja.
Postignute prekretnice
Vizna liberalizacija za građane Srbije koji putuju u zemlje Šengena uvedena je u decembru
2009. U okviru mehanizma monitoringa nakon vizne liberalizacije, Komisija redovno
ocenjuje napredak koji je zemlja postigla u sprovođenju reformi predviđenih viznom
strategijom. To takođe uključuje mehanizme upozorenja za sprečavanje zloupotreba,
koordiniran od strane FRONTEKS-a. U tom okviru, Evropska komisija redovno podnosi
izveštaje o monitoringu Evropskom parlamentu i Savetu. Sledeci izveštaj ce biti predstavljen
do kraja 2013.
Finansijska pomoc je obezbeđena kroz Instrument za pretpristupnu pomoc (IPA). Pomoc
prati sektorski pristup koji se fokusira na sledecih sedam sektora: pravosuđe i unutrašnje
poslove; reformu državne uprave; društveni razvoj; razvoj privatnog sektora; transporta;
okruženja, klimatske promene i energiju i poljoprivredu i ruralni razvoj. Pored toga, država
nastavlja da ima benefit od raznih regionalnih i horizontalnih programa. Prekogranična
saradnja se takođe koristi da promoviše izgradnju kapaciteta i dijalog između lokalnih i
regionalnih vlasti susednih zemalja, odnosno Bugarske, Mađarske, Rumunije, Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore.
Za period 2007-2013, Komisija je izdvojila 1.384 miliona evra za IPA projekte koji ce biti
realizovani u zemlji. IPA fondovima trenutno upravlja centralna Delegacija Evropske unije u
Beogradu. Pripreme za decentralizovano upravljanje IPA fondovima su u završnoj fazi i
prenošenje ovlašcenja za upravljanje očekuje se do kraja 2013. Vlada i Komisija su trenutno
u pripremama sveobuhvatne Strategije za period 2014-2020 , koji ce obezbediti koherentan
i strateški okvir za finansijsku pomoc u okviru novog Instrumenta za pretpristupnu pomoc
(IPA II).
Srbija učestvuje u brojnim programima EU: Sedmom okvirnom programu za istraživanje i
tehnološki razvoj, napredak, za konkurentnost i inovacije, kulturnom programu, Evropa za
građane, carina Programa i Fiscalis programa.
8
Opšti pregled
Jedan od osnovnih problema u procesu pristupanja Srbije je njegovo dugo trajanje. Neki od
koraka i iniciranih reformi mogli su se dogoditi u mnogo kracem roku od onog što Srbija
može predstaviti danas, posle trinaest godina. Tako postaje više nego očigledno da je
postojao nedostatak istinske unutrašnje reforme, ili političke volje da bi bili pokrenuti neki
od procesa koji su sada obuhvaceni procesom pristupanja. Politička elita nije generisala
potrebnu dinamiku reformi, nije sačinila strategije i obezbedila njihovo sprovođenje u
važnim segmentima, u smislu institucionalnih reformi - političkih organa i javne uprave,
posebno u vezi sa reformom pravosuđa i sistema bezbednosti.
Ispunjenje tehničkih preduslova za proces pristupanja je pod znakom pitanja. SSP je tek
počeo da se implementira u potpunosti, što znači da postoje zapisi o ispunjenosti uslova, ali
zvanične procene ce tek sada postati dostupne preko radnih mehanizama samog SSP.
Prethodni koraci ukazuju na zanemarivanja određenih, specifičnih tehničkih preduslova u
procesu pridruživanja, uglavnom iz političkih razloga (najčešce se odnose na pitanja Kosova),
tako da se može reci da je Srbija koristila svoje političke pozicije u prethodnom
pregovaračkom procesu prilično dobro. Međutim, otvaranjem pristupnih pregovora
politička scena obrnula je uloge i sada, razvoj događaja na Kosovu više ne može da posluži
kao osnova za dobijanje koncesija - kako su primena Sporazuma u Briselu i normalizacija
odnosa sa Kosovom postali formalni uslovi.
Imajuci ovo u vidu, proces pristupanja Srbije je zapravo kompenzovan za elemente koji bi
trebalo da su do sada vec prirodno evoluirali od samih potreba društva i elite - da se
transformiše, unapredi, modernizuje i uskladi sa evropskim vrednostima, normama i
standardima. Nešto je i postignuto, u oblasti dobrog upravljanja na primer, i uprkos
procenama ekonomskih efekata SSP i dalje je nedostupan u javno dostupnim studijama;
politička pozicija Srbije je nesumnjivo ojačana otvaranjem pregovora o pristupanju.
Važno je napomenuti da je ovo jačanje došlo samo kroz napredak u procesu normalizacije
odnosa sa Kosovom, a samim tim i otvaranje pregovora o pristupanju dolazi više kao
posledica toga a ne kao uzrok.
Odnosi sa susedima
Prema izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije, koji je objavljen u oktobru 2013, Srbija
je nastavila aktivno da učestvuje u regionalnim inicijativama i organizacijama, kao što su
migracije, azil i izbeglice (MARRI), Centralno-evropska inicijativa (CEI), Regionalni Savet za
saradnju(RCC), Sporazum o slobodnoj trgovini Centralne Evrope (CEFTA), Sporazum o
energetskoj zajednici (ECT) i evropski Sporazum o zajedničkom vazdušnom prostoru (ECAA).
Novi generalni sekretar RCC-a dolazi iz Srbije. U junu je, predsednik Srbije imenovao ličnog
izaslanika pri Regionalnoj komisiji za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima (REKOM).
9
Što se tiče bilateralnih odnosa sa drugim zemljama u procesu proširenja i susednim
zemljama članicama EU, rukovodstvo Srbije pojačalo je kontakte na visokom nivou sa
susednim zemljama sa obnovljenim podsticajem od januara 2013.
Srpski ministar inostranih poslova posetio je Albaniju u oktobru 2012, što je prva takva
poseta u poslednjih osam godina. Međutim, bilateralni odnosi su povremeno bili zategnuti,
svaka strana krivila je onu drugu za deklaracije ili radnje u Preševskoj dolini što je podiglo
tenzije.
Odnosi sa Bosnom i Hercegovinom su se poboljšali. U aprilu je, predsednik Srbije javno
zatražio oproštaj za zločine koje su počinjeni od strane bilo kog pojedinca u ime Srbije i
srpskog naroda, uključujuci i zločin u Srebrenici. Ključni događaj bio je potpisivanje
protokola o saradnji na procesuiranju počinilaca ratnih zločina, zločina protiv čovečnosti i
genocida. Sporazum o readmisiji i jedan o izručenju, što isključuje ratne zločince, takođe su
potpisani. Bilo je mnogo recipročnih poseta na visokom nivou, inaugurisana je Zajednička
komisija za ekonomsku saradnju potpisan je i Memorandum o razumevanju i saradnji u
procesu evropskih integracija u decembru. Pitanje granice ostaje da se reši.
Odnosi sa bivšom jugoslovenskom Republikom Makedonijom su se dalje nadograđivali. Prva
zajednička sednica Vlade održana je u Beogradu u junu, na kojoj su potpisani Sporazumi o
zdravlju i unutrašnjim pitanjima i aktivirani su mešoviti komiteti o manjinama i ekonomskoj
saradnji. Stupio je na snagu Ugovor o pravnoj pomoci u građanskim i krivičnim stvarima.
Sporazum o međusobnom izvršenju sudskih odluka u krivičnim predmetima je ratifikovan, a
potpisan je Sporazum o saradnji u procesu evropskih integracija.
Predsednik Vlade Srbije je posetio Crnu Goru u septembru. Sporazum o policijskoj saradnji
je stupio na snagu u martu. Potpisani su Sporazum o readmisiji i Sporazum o konzularnoj
zaštiti i uslugama u zemljama koje nisu članice EU. Zajednička posebna radna grupa za borbu
protiv korupcije i kriminala je operativna i vec je rezultirala u policijskim akcijama dve
zemlje.
Predsednik Srbije posetio Tursku u februaru i ponovo u maju kada je održan trilateralni
sastanak sa Turskom i Bosnom i Hercegovinom, kojom prilikom je potpisan Protokol o
komercijalnoj i ekonomskoj saradnji. Sporazumi sa Turskom potpisani su u junu i to iz oblasti
međunarodne pravne pomoci u građanskim i trgovačkim stvarima, i u krivičnim stvarima i
ekstradiciji.
Predsednik Srbije posetio je Bugarsku u septembru. Sporazum o socijalnom osiguranju je
stupio na snagu u februaru. U decembru je otvoren zajednički kontakt - centar za saradnju
policije i carine. Sporazum o sprovođenju gasne interkonekcije između Srbije i Bugarske je
potpisan u decembru.
Predsednik Srbije i premijer prisustvovali su ceremoniji obeležavanja pristupanje Hrvatske u
EU u julu, što je tačka kulminacije u nizu uzvratnih poseta na viskokom nivou koja su
10
započele posetom hrvatskog premijera Beogradu u januaru. U martu je formirana
Zajednička mešovita komisija za rešavanje otvorenih bilateralnih pitanja (odela za genocid,
izbeglice, penzije, obeležavanja granica i nestalih lica) i Hrvatska je u julu podelila ažurirani
spisak lica protiv kojih su podignute krivične istrage ili optužnice za ratne zločine.
Srbija i Rumunija nastavile su saradnju na zaštiti manjina u skladu sa njihovim zajedničkim
protokolom iz marta 2012. Konsultacije su nastavljene pod pokroviteljstvom Visokog
komesara OEBS-a za nacionalne manjine. Predsednik Vlade Srbije posetio Bukurešt u maju.
Nakon stupanja na snagu SSP 1. septembra 2013, Srbija ce morati da zaključi bilateralne
konvencije o regionalnoj saradnji, na osnovu člana 15 SSP, sa Albanijom, Crnom Gorom i
Bivšom Jugoslovenskom Republikom Makedonijom.
Srbija i Kosovo aktivno i konstruktivno su učestvovali u dijalogu koji je olakšala EU. Ovi
razgovori rezultirali su 19. aprila - "Prvi sporazum o principima koji regulišu normalizaciju
odnosa" u Briselu, dopunjen u maju sveobuhvatnim planom implementacije. Sprovođenje
drugih sporazuma postignutih u dijalogu do sada je nastavljeno. Sporazum, takođe poznat
kao "Briselski sporazum" građani Srbije vide, prema anketi koju je sprovela Kancelarija za
evropske integracije Vlade (SEIO) u decembru 2013, kao najznačajniji korak koji je Srbija
napravila u prošloj godini u svom procesu pristupanja EU. Osim toga sporazum o
predstavljanju Kosova je široko implementiran. Kosovo je postalo član Saveta za regionalnu
saradnju (RCC) u februaru. Puna primena principa inkluzivne regionalne saradnje ostaje da
se obezbedi. Na IBM, otvoreni su zajednički privremeni prelazi na svih šest graničnih prelaza
što je i dalje na snazi.
Što se tiče napredka u poređenju sa susedima, treba napomenuti da su države u regionu
zapadnog Balkana ušla u proces pristupananja u isto vreme, na zagrebačkom samitu 2000.
Hrvatska je potpisala sporazum o pridruživanju na decembarskom samitu EU u 2012, dok je
Srbiji bio odbijen zahtev za status kandidata u to vreme. Od tada, Srbija je napravila veliki
napredak u sprovođenju SSP i otvaranju pregovora o pristupanju, ali obe ove mere zavise od
političkih preduslova. Međunarodni položaj Srbije nesumnjivo je ojačan sa demonstracijom
sposobnosti da se konstruktivno angažuje oko nekih pitanja, koja se najbolje (i jedino) može
oceniti na primeru Kosova, jer još uvek ne postoji javni diskurs koji analizira usklađivanje
spoljne politike Srbije sa onom u EU.
Šta je pred nama
U 2014. Srbija treba da preuzme upravljanje projektima koje finansira EU. Trenutno postoji
više od 600 projekata koje su u fazi realizacije i pokrivaju širok spektar sektora za ukupnu
dobrobit građana Srbije. Vecina od ovih projekata se nesmetano sprovode i imaju punu
posvecenost srpskih vlasti i krajnjih korisnika. Kao što je definisano od strane Delegacije
Evropske unije u Srbiji, ovaj potez simbolizuje znak posebnog poverenja između Srbije i EU.
11
Proces pregovora o pristupanju Srbije EU ce sadržati, kao što je i uobičajeno, poglavlje 34 -
o tekovinama Evropske unije, zajedno sa dodatnim - Poglavljem 35, koje ce se fokusirati na
druga uopštena pitanja, i uglavnom, na proces normalizacije odnosa sa Kosovom.
Prvo poglavlje koje ce biti otvoreno je Poglavlje 23: Pravosuđe i osnovna prava i Poglavlje
24: Pravda, sloboda i bezbednost, i ona ce ostati otvorena do završetka svih drugih
pregovaračkih poglavlja. Početni skrining proces za ova dva poglavlja vec je održan u
decembru 2013, videli smo 700 stranica informacija, oko 50 prezentacija i rotaciju od oko
160 osoba u toku 5 dana u Briselu. Opšti zaključak je da ima mnogo posla da se uradi u ovim
poglavljima, ali da Srbija ne bi trebala da ima neke velike teškoce u sprovođenju reformi
neophodnih za usklađivanje sa pravnim tekovinama EU. Poglavlje 23 ce se fokusirati na 3 + 1
pristup, koji obuhvata pravosuđe, borbu protiv korupcije, osnovna prava i prava građana EU
kao dodatnu polje. Što se tiče poglavlja 24, neke od teškoca koje su pred nama istaknuto
uključuju činjenicu da Ministarstvo unutrašnjih poslova broji oko 47000 zaposlenih i zbog
svoje veličine je sporo u sprovođenju reforme. Tu ce takođe biti jak fokus na regulisanje
pitanja koja se odnose na granice, ali deo ovog procesa je vec počeo zbog liberalizacije
viznog režima.
Tanja Miščevic, šef pregovaračkog tima za pregovore o pristupanju Srbije Evropskoj uniji, se
nada da ce sva poglavlja do kraja 2014. zvanično biti otvorena. Nova Vlada, koja ce se
formirati do maja 2014, obecava da ce nastaviti putem evropskih integracija Srbije.
II. UTICAJ NA PROCES PRISTUPANJA EU
Opšti utisak o procesu pristupanja je, od pada Miloševicevog režima, da je Srbija uglavnom
pasivni akter. Povremene inicijative su uglavnom bile reaktivne, u vezi sa Kosovom.
Verovatno, jedina aktivna inicijativa Srbije u vezi sa EU, bilo je podnošenje zahteva za
članstvo u decembru 2009. Ova neaktivnost može se delimično posmatrati kao posledica
same prirode procesa, u kome EU određuje korake i tempo, ali je takođe delom uzrokovana
koncentracijom političke energije u Srbiji na politička pitanja, a ne tehničke aspekte procesa.
Dakle, inicijativa Srbije da se uključi u različite bilateralne sporazume je takođe uporno niska.
Umesto da pokazuje stepen entuzijazma i dobre volje pokretanjem određenih procesa,
Srbija se do sada, uglavnom oslanjala na inicijativea koje dolaze sa strane. To je ostavlja u
poziciji nekog objekta koji, umesto da ima vodecu ulogu, posebno u regionu, ulogu za koju
postoji istinski potencijal, Srbiju karakteriše pasivnost.
U poslednje vreme, međutim, došlo je do opšteg porasta u aktivnostima vezanim za vece
angažovanje u regionu, u obecavajucem pravcu, za koji se može očekivati da ce se nastaviti
sa razvojem procesa pridruživanja.
12
Zbog specifične političke situacije u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, a manje u Crnoj Gori,
Srbija ima prilično širok prostor da se politički angažuje u politici EU u odnosima u regionu.
Delom zbog problema u identifikovanju šta je politika EU u vezi sa ovim pitanjima, a delom
zbog toga što se interesi Srbije i EU, ne poklapaju uvek, ove mogucnosti nisu uvek korišcene
na pravi način od obe strane. Međutim, obzirom na značaj koji EU daje problemima u BiH i
na Kosovu, Srbija ponekad dobija veliku političku i tehničku korist onda kad uspe da
predstavi svoje aktivnosti kao usklađene sa interesima EU.
Postoje, međutim, neki mehanizmi kroz koje potencijalne države članice mogu da utiču na
određene aspekte njihovog procesa pristupanja. Naime, u samom procesu pregovora, neke
pravne direktive EU koje potencijalna država članica treba da usvoji su obavezne, dok druge
nisu. Država članica može da pregovara o određenim klauzulama o predviđenom roku za
sprovođenje posebnih odredbi.
Postoje i određeni mehanizmi preko kojih potencijalne zemlje članica mogu indirektno da se
zalažu za svoje interese u procesu donošenja odluka u EU, kao što su, na primer, "Prijatelji",
proširenje kruga zemalja članica EU kroz koje Srbija može redovno informisati članove
Evropskog parlament o pitanjima koja se odnose na proces pristupanja.
Osim toga, evidentno je da su nacionalni parlamenti država članica aktivnije angažovani u
procesu donošenja odluka u EU. Otuda neki stručnjaci tvrde da postaje sve važnije da se
ojača segment "parlamentarna diplomatija " i unapredi saradnja između Narodne skupštine
RS i parlamenata zemalja članica EU, bez obzira na njihovu ulogu u procesu donošenja
odluka koje se odnose na EU i proširenje. Drugi, međutim, tvrde da parlamentarna
diplomatija može raditi samo za jake i stabilne zemlje, dok u Srbiji još uvek postoji određeni
stepen nepoverenja prema poslanicima u široj javnosti - zabrinutost zbog korupcije, javna
sredstva se koriste za ličnu korist, itd. Ukoliko želi da prevaziđe ovu situaciju, Skupština prvo
mora da promeni svoj imidž u zemlji i da se predstavi kao pravi predstavnik naroda.
Srbija se tako i dalje suočava sa specifičnim nedostacima koje treba rešiti, pre nego što bude
mogla da preuzme aktivniju ulogu u oblikovanju i dopuni pitanja politike kroz međunarodne
saveze. Pre svega, tu je nedostatak jasne strategije, ili koncepta, spoljne i bezbednosne
politike, koja bi precizno artikulisala interese, ciljeve i pravce delovanja i obezbedila
hijerarhiju prioriteta. Drugo, postoji opšti nedostatak moderne, reformisane, institucionalne
strukture. Na primer, Skupština Srbije se trenutno sastoji od 20 odbora, dok je
pregovaračkih poglavlja 35. To znači da postoji preklapanje nadležnosti što vec predstavlja
poteškocu za usklađivanje same domace politike, bez dodatnih razmatranja zahteva u
procesu pridruživanja EU. Jednom kada proces dostigne pun zamah, ovi parlamentarni
odbori ce morati da rade zajedno kako bi odgovorno postigli konsenzus, što može
predstavljati dodatni izazov. Na primer, poglavlje 35 - "Ostala pitanja", u okviru kojih je i
proces normalizacije odnosa između Srbije i Kosova je u centru pažnje, najverovatnije ce
uključivati pitanja koja se odnose na niz drugih poglavlja i stoga zahtevaju umešanost i
međusektorsku saradnju velikog broja postojecih odbora.
13
Širi nedostaci - ili prednosti - ce postati vidljiviji kad se uklone iz svakodnevnog političkog
diskursa. To bi, na primer, bili Kosovo i BiH uklonjeni sa svakodnevnog političkog dnevnog
reda, što ce omoguciti objektivnu procenu pozicije Srbije u bilateralnim odnosima sa
zemljama članicama EU, kao što su Mađarska, Rumunija, itd. Odnosi sa Hrvatskom su
posebno pitanje, ali članstvom Hrvatske u EU, ta dinamika se promenila, bez vecih potresa,
bar za sada.
III. AKTIVNO GRAĐANSTVO
Aktivno građanstvo znači uključivanje ljudi u rad njihovih lokalnih zajednica i demokratiju na
svim nivoima, od sela preko gradova do državnih aktivnosti. To predstavlja kombinaciju
znanja, stavova, veština i delovanja koje imaju za cilj da doprinesu izgradnji i održavanju
demokratskog društva. Aktivno građanstvo podržava demokratsku saradnju koja se zasniva
na prihvatanju univerzalnih ljudskih prava i vladavine prava, vrednosti različitosti i uključuje
celu zajednicu.
Međutim, u okviru toga, mora se napomenuti da je verovatno lakše za organizacije civilnog
društva da se uključe u proces pristupanja zbog početnog položaja – jer poseduju veci nivo
znanja i razumevanja pitanja i procesa vezanih za EU – što je evidentno među OCD
angažovanih u ovoj oblasti, u odnosu na obične građane. Ministarstva Srbije takođe su
prepoznala ulogu organizacija civilnog društva u procesu pregovora o pristupanju, kojom su
predviđeni prostor za OCD da prate nova kretanja u vezi sa ovim pitanjem. Dakle,
predstavnici OCD redovno su primali pozive da prisustvuju konsultativnim sastancima, kao i
video prenosima, u vezi procesa skrininga koji se održava u Briselu, i to preko Kancelarije
Vlade za saradnju sa civilnim društvom.
Za poglavlja 23 i 24, održani su konsultativni sastanci sa predstavnicima organizacija civilnog
društva, početak procesa skrininga je emitovan putem video linka, a održan je i jedan
debrifing po povratku srpske delegacije iz Brisela, kako bi se stekao uvid u ono što čitav
proces skrininga obuhvata, koji su bili glavni komentari i primedbe, a koji su dalji koraci koje
ce se održati. Uvodna konferencija povodom Poglavlja 19, i debrifing s povodom Poglavlja
32 takođe su održani sa predstavnicima OCD u odgovarajucim ministarstvima. Predstavnici
OCD su takođe pozvani da prisustvuju video prenosu sednice za poglavlja 2, 3 i 12.
Poseta delegacije Evropske komisije planirana je za početak godine, sa ciljem da sprovede
konsultacije sa predstavnicima OCD u toku pripreme izveštaja o porocesu skrininga, na
osnovu čijih smernica ce se kreirati pristupani proces Srbije, koji ce potom biti korišcen za
izradu akcionog plana za Srbiju – koji ce omoguciti zvanično otvaranje pregovaračkih
poglavlja.
14
Kako građani vide proces pristupanja Srbije EU
Čini se da su građani Srbije usvojili je retoriku promovisanja od strane državnih organa - da
bez obzira na eventualni rezultat procesa pridruživanja Srbije EU, EU stimulišu reforme koje
su svakako korisne - ukoliko Srbija želi da postane uređena, demokratska država, u kojoj je
je vladavina prava ključ usklađenosti sa standardima EU. Više od dve trecine građana Srbije
veruje da takve reforme treba da budu usvojene u svakom slučaju (68 %).
Rezultati Eurobarometra pokazuju da je u jesen 2013, 36 odsto građana Srbije smatralo da
bi članstvo u EU bilo dobra stvar, dok je 25 odsto građana, izjavilo suprotno (Evropska
komisija, Standardni Eurobarometar 80, jesen 2013).
Ipak, prema anketi koju je sprovela Vladina Kancelarija za evropske integracije (SEIO) u
decembru 2013, na pitanje kako bi se o članstvu u EU izjasnili na referendumu, 51 odsto
građana Srbije je izjavilo da bi glasalo u korist pridruživanja. Ovo je u suprotnosti sa 22 odsto
građana koji su izjavili da bi glasali protiv. Među ovim građanima - koji su izjavili da bi se
protivili pridruživanju EU - 35 odsto je objasnilo svoje razloge za ovu odluku činjenicom da
EU nece doneti ništa dobro Srbiji, da njenim građanima ne bi bilo bolje, i da bi, u stvari,
stanje bilo samo gore.
Građani izražavaju poverenje u EU i veruju da članstvo doprinosi napretku, uređenju sistema
i sigurnijem okruženju. Međutim, i dalje, ekonomske teme, uključujuci i vece plate i viši
životni standard su i dalje glavne asocijacije sa pojmom članstva u EU. Trecina građana
povezuje ekonomski napredak sa EU (30%), a kada, na ovaj broj dodamo udruženja socijalne
zaštite (15%), on se izjednačava sa skoro polovinom građana Srbije. Druge vrednosti EU koje
srpski građani sa njom povezuju a obuhvataju pojmove kao što su zaštita ljudskih prava,
demokratija, mira, manje su zastupljeni.
15
55%
27%
5%
8%
5%
Much more benefit than loss
Somewhat more benefit than loss
Somewhat more loss than benefit
Much more loss than benefit
I do not know
Članstvo u EU Srbiji bi donelo... CEAS rezultati sastanka fokus grupe građana
Generalno, međutim, građani Srbije, kako se navodi u izveštaju Eurobarometra, podeljeni su
po pitanju obima koristi koje bi članstvo u EU donelo Srbiji. Dakle, njih 36 odsto smatra da je
to potencijalno dobra stvar, 25 odsto smatra suprotno, dok 32 odsto građana vidi članstvo u
EU kao - ni dobro ni loše.
Ovo odgovara rezultatima ankete SEIO, 44 odsto građana Srbije vidi članstvo u EU kao dobru
stvar, 26 odsto razmišlja suprotno i 29 odsto ga vidi kao ni dobro ni loše.
Ovo se odnosi na rezultate dobijene na sastanku fokus grupe okupljene za potrebe ovog
izveštaja. Razgovorom sa fokus grupom je utvrđeno da vecina njih ima pozitivan stav prema
Evropskoj uniji i da ce doneti više koristi nego štete za Srbiju i njene građane. Vecina
građana se složila da ce podržati članstvo Srbije u Uniji, pre svega zbog važnih uslova za
članstvo (acquis) koji stvaraju snažan pritisak na Vladu da sprovede sveobuhvatne reforme u
različitim sektorima. Učesnici fokus grupe takođe smatraju da je Srbiji mesto u Evropskoj
uniji. Ostali razlozi za podršku članstvu u EU uključuju potencijal ekonomskog i političkog
razvoja, bolji životni standard, uređen sistema standarda i vrednosti i pomirenja sa
susedima.
Ne znam
Više štete nego koristi
Nešto više štete nego koristi
Nešto više koristi nego štete
Mnogo više koristi nego štete
16
Drugi, međutim, ističu da iako podržavaju članstvo, veruju da Srbija ne bi trebalo da nastavi
sa pregovorima po svaku cenu, kao što je gubitak identiteta. Sa žaljenjem su izrazili da je
čitav proces pristupanja Srbije EU je prikazan kao nešto što se sprovodi samo zato da bi
nešto dobili; da moramo učiniti nešto za sebe samo da bi dobili nešto od nekoga; da niko
ništa nije uradio bez spoljnjeg pritiska. Prema stavovima učesnika fokus grupe, Srbija se
postavila kao dete, čekajuci da napuni 18, tako da na kraju može da kaže da je odrasla
osoba, ne shvatajuci (ili bar bez zvaničnog priznanja) da više prava znači i više obaveza. Oni
su istakli da razumeju da u cilju da postanemo deo zajednice i da "profitiramo", moramo i
davati - možda ne nešto izuzetno vidljivo - ali da svakako treba uraditi mnogo.
Oni koji se protive članstvu Srbije u EU navode gubitak suvereniteta kao glavni razlog.
Opozicija za članstvo u EU je uglavnom izazvana načinom na koji građani vide da EU tretira
nove i manje države članice. Oni tvrde da Unija namece političku, ekonomsku i kulturnu
kontrolu nad svojim članicama i da, s obzirom da je zlatno vreme prošlo, starije i jače države
članice sada koriste one manje, slabije i novije, namecuci im vecu birokratiju i vecu
zaduženost.
Neki od učesnika fokus grupe su se složili da je pogrešno porediti Srbiju na njenom putu
pridruživanja EU sa starim i uređenim zemljama članicama EU, jer one imaju utvrđene
pravne i administrativne sisteme, koji su postojali i pre članstva u EU, u nekim slučajevima.
Neodlučnost o članstvu među građanima Srbije takođe pogoršava informacija o dešavanjima
u susednim državama članicama EU - porast nacionalizma u Mađarskoj, protesti u Bugarskoj
- u kojoj, čini se, ne postoji direktna reakcija iz EU, pa se postavlja pitanje šta može Srbija
dobiti iz članstva ako čak i neke od utvrđenih članica nemaju nikakvu korist od toga u ovom
trenutku.
Jedan od zajedničkih krivaca za neodlučnost i napetost među građanima na temu
pristupanja nalazi se u nedostatku informacija i ne/znanja koje građani Srbije imaju o EU.
Kao što je naglašeno neki učesnici fokus grupe, EU uglavnom vide kao mehanizam ucene
uopšte, ali ne postoji jasno razumevanje o tome šta "Evropska unija" zaista jeste, jer od
samog početka to nije dovoljno dobro objašnjeno. Građani smatraju da su za donošenje
odluka i formiranje stavova, potrebne informacije, kako bi mogli da shvate da je EU više od
samog parlamenta EU ili evra; ili ukidanje rominga, dostupnost energetski efikasnih kucnih
aparata, itd, sve što ima uticaj na svakodnevni život običnih građana.
Znanje građana o evropskim pitanjima
Građani Srbije, prema izveštaju Eurobarometra, osecaju da im nedostaju znanje i informacije
o evropskim pitanjima. To sprečava informisano donošenje odluka i može da utiču na stepen
angažovanja građana - ili zato što nisu upoznati sa problemima, ili zato što jednostavno nisu
svesni mehanizama kroz koje su mogli da uključe.
17
To su potvrdili i učesnici fokus grupe, kao i, kao što su neki od njih i istakli, oni jednostavno
ne mogu da odluče da li su za članstvo Srbije u EU ili ne, jer se ne osecaju dovoljno
informisani da bi ovu odluku doneli. Neka od pitanja za koja su učesnici fokus grupe izrazili
interesovanje obuhvataju i troškove članstva pokrivene iz državnog budžeta; Evropske
institucije i njihove uloge; uticaj članstva na ekonomsku situaciju i životni standard; kao i ono
što je Srbija do sada dogovorila.
U stvari, na primer, prema anketi koju je sprovela Kancelarija za evropske integracije Vlade
Srbije (SEIO) u decembru 2013, građani Srbije imali su malo znanja o uslovima članstva u EU,
odnosno uslovima za sticanje statusa države članice. Anketa pokazuje da su, na pitanje o
uslovima koje je EU postavila za Srbiju, 39 odsto građana odgovorili - citiram "sprovođenje
kosovskog (Briselskog) sporazuma i odricanje", a neverovatnih 50 odsto građana ne može
istaci niti jedan jedini uslov.
Pored toga, uprkos brojnim donacijama, direktnih investicionih tokova u projekte koji se
sprovode kako na državnom nivou, tako i od strane organizacija civilnog društva, 91 odsto
građana Srbije nije u stanju da pogodi obim sredstava koji Srbija godišnje dobija iz Evropske
unije, a čak 68 odsto njih navode da nikada nisu čuli za bilo kakvav projekat koji se finansira
iz fondova Evropske unije.
Ilustrativan primer može se dati na osnovu podataka koje pruža istraživanje sprovodeno od
strane Kancelarije za evropske integracije koji pokazuje koliko malo znanja građani Srbije
imaju o oblicima multilateralne saradnje sa EU i IPA fondovima, kao i bilateralne saradnje sa
zemljama članicama EU. Prema njihovim anketama, 45 % građana smatra da je najveci
donator u Srbiji od 2000. bio je Rusija, a zatim EU (34 % građana) i Kina ( 20 % građana).
Realno, za period između 2000 i 2010 godine, EU je najveci donator (kroz IPA i druge
18
fondove/programe EU), zatim članice EU - Nemačka, Italija i Španija, zatim SAD, Norveška,
Švedska i Japan.
***
Kao što je naglašeno od strane učesnika fokus grupe, srpski mediji redovno objavljuju
analizu o tome koliko smo "dobili" iz EU i koliko je još uvek da dobijemo, ali generalno to je
nedovoljno poznato i vidljivo. Osim toga, učesnici su tvrdili da ogroman materijal koji je
dostupan od strane Kancelarije Vlade za evropske integracije (SEIO) i Delegacije Evropske
unije, generalno sadrži dosta profesionalnog žargona i napisan je na jeziku koji je na visokim
nivou, stoga neprilagođen nivou "krajnjeg korisnika, odnosno građana. To znači da građani
često ne razumeju date materijale, što ih čini neshvatljivim i dosadnim, što opet znači da
građani sami gube interesovanje, a samim tim gube i mogucnost da steknu potrebne
informacije i znanja.
Date su sugestije da bi se trebali sprovoditi projekti koji podržavaju razmenu znanja, stavova
i iskustava. Fokus grupa je naglasila da, na primer, dok god srpski seljak ne vidi kako belgijski
seljak radi, on nece biti u mogucnosti da sagleda pun potencijal benefita koji bi članstvo u
EU moglo imati po njega i njegovu egzistenciju. Glavni zaključak je da je živi razgovor među
vršnjacima jedan od najboljih načina za razmenu iskustava, i može da uradi mnogo više od
svih političkih govora, prezentacija i izveštaja medija, ili suvih statistika ištampanim u
brošurama ili pamfletima.
Fokus grupa je istakla i svoje uverenje da ni oni sami nisu adekvatni predstavnici građana
Srbije, jer vecina građana ne uzima proaktivan pristup i da se verovatno nece odazvati na
poziv za debatu kao što je ova, ili na bilo koji drugi sličan događaj. Bilo kako bilo, ipak je
alarmantno da se 90 % učesnika fokus grupe građana i dalje oseca neinformisano o
Evropskoj uniji, uprkos činjenici da su pokušali da pronađu informacije za koje su
zainteresovani - samostalno, mimo onoga što su čuli u medijima.
41%
32%
18%
9%
Da li ste pokušali da se dodatno informišete o EU, mimo onoga što saznate iz medija?
CEAS rezultati sastanka fokus grupe
Ne
Da, ali retko
Da, nekoliko puta
Da, puno puta
19
Zbog toga, po njihovom mišljenju, mediji igraju važnu ulogu u informisanju građana, ali u
ovom trenutku ne veoma dobro. Naime, ocena je da mediji predstavljaju EU po principu
marketinške kampanje, insistirajuci samo na prednostima članstva, zbog čega ne čudi što je
građanima često, citiram: "bolji život", jedna od prvih asocijacija sa Unijom, uprkos
dokazima iz susednih država (koje su vec članice EU) koji ukazuju na drugačije. To samo
povecava opštu konfuziju i pomešana osecanja u vezi sa članstvom u EU među građanima.
Osećaj aktivnog građanstva
Sa tako ograničenim poznavanjem čak i nekih od najosnovnijih oblika prisustva Evropske
unije čemu je društvo izloženo svakog dana, teško je govoriti o uporištima aktivnog
građanstva, a da ne pominjemo vlasništvo građana nad procesom pridruživanja – skoro je
nemoguce za obične građane da se uključe u proces pridruživanja. Stoga ne iznenađuje da
građani Srbije osecaju kao da se ne čuje njihov glas i da se njihova mišljenja ne uzimaju
mnogo u obzir. Dve trecine članova fokus grupe su izjavili da se ne osecaju uključeni u
proces pristupanja Srbije EU.
Stoga ne čudi da se prema izveštaju Eurobarometra, ukupno 64 odsto građana Srbije ne
slaže sa konstatacijom da se njihov glas čuje u Evropskoj uniji.
Fokus grupa je takođe istakla činjenicu da se građani osecaju kao kupac u procesu
pridruživanja, kojem treba da bude prodata priča o članstvu u EU. Oni vide da je proces
pristupanja predstavljen od strane vladinih zvaničnika i medija kao proizvod koji oni
(građani) treba da kupe, umesto da se predstavlja kao nešto što ce promeniti živote oko
sedam miliona ljudi koji žive u zemlji - na bolje ili na gore. Oni su taj pristup opisali kao
marketinški, sa isticanjem samo najboljih karakteristika " proizvoda", dok su svi nedostaci
ušuškani u sitan print.
20
5%
32%
36%
27%
Da li se, kao građanin, osećate uključeni u proces …
Kontinuirano korišcenje istih 10 fraza u priči o pristupanju EU dovela je do ravnodušnosti
među građanima, posebno imajuci u vidu činjenicu da nije jasno ni šta tih 10 fraza znači i šta
to znači uopšte za svakodnevni život građana.
To dodatno doprinosi stvaranju narativa na principima koji niko ne razume, ograničava
potencijal za aktivno građanstvo - građanima je jednostavno rečeno da Srbija treba da bude
deo EU, a - zbog čega - je drugo pitanje koje nije u potpunosti objašnjeno, sve se vrti oko 10
uobičajenih fraza.
IV. JAČANJE VLASNIŠTVA NAD PROCESOM PRISTUPANJA
Opšti utisak o procesu pridruživanja jeste da je Srbija uglavnom pasivni akter sa povremenim
inicijativama koje su uglavnom reaktivne. To postavlja pitanje kapaciteta kako srpske
administracije, tako i sektora civilnog društva u Srbiji da se smisleno uključe u pitanja vezana
za EU. Inicijativa Srbije da se uključi u razne bilateralne sporazume je takođe uporno niska.
Umesto da pokazuje stepen entuzijazma i dobre volje pokretanjem određenih procesa,
Srbija se do sada, uglavnom oslanjala na inicijative koje dolaze sa strane.
U poslednje vreme, međutim, došlo je do opšteg porasta aktivnosti vezanih za vece
angažovanje u regionu, što je obecavajuci pravac za koji se može očekivati da ce se nastaviti
sa razvojem procesa pridruživanja. Osim toga, stručnjaci intervjuisani za potrebe ovog
izveštaja se slažu da je srpska administracija mudro izabrala kvalifikovane stručnjake da rade
kao šefovi pregovaračkih grupa u procesu pristupanja. Ovo može biti potvrđeno pozitivnim
izveštajima posle svakog skrininga o svakom posebnom poglavlju.
Pored toga, sektor civilnog društva Srbije radi na pitanjima i standardima EU vec značajan
period. Aktivno se zalažuci za posebne standarde i politike, ovaj sektor se upoznao sa
pravom EU i posebnim pravilima i propisima. Kao jedna od teškoca međutim, može se
pojaviti i činjenica da organizacije civilnog društva u Srbiji često rade u vrlo specifičnim
oblastima i to može da ostavi neke aspekte procesa pridruživanja, odnosno određene oblasti
ili poglavlja, slabo ili potpuno nepokrivenim. Drugi jednostavno nisu dovoljno glasni u svom
radu, znanjima i iskustvima, i stoga im se i ne pridaje dovoljno pažnje.
Uopšte ne
Relativno ne
Relativno da
U potpunosti
21
S druge strane, organizacije civilnog društva u Srbiji su pokazale značajnu inicijativu kada je u
pitanju angažovanje u procesu pristupanja EU. Organizacije civilnog društva učestvuju u
mreži Sektorskih organizacija civilnog društva (SEKO), koji predstavlja konsultativni
mehanizam između OCD i Odeljenja Vlade za planiranje, programiranje, pracenje i
izveštavanje o sredstvima EU i razvojnoj pomoci Kancelarije za evropske integracije
Republike Srbije, usmerene na efikasnu razmenu informacija u planiranju razvojne pomoci,
posebno programiranja i pracenja korišcenja Instrumenata za pretpristupnu pomoc.
Organizacije koje učestvuju u ovom procesu su podeljene u sektore komplementarne
poglavljima pregovora o pristupanju: vladavine prava, reforme javne uprave, civilnog
društva, medija i kulture, konkurentnosti, razvoj ljudskih resursa, poljoprivrede i ruralnog
razvoja, saobracaja i životne sredine i energetike.
Postoji i Nacionalni konvent o Evropskoj uniji. Predviđeno je on da okupi organizacije
civilnog društva, predstavnike radnih grupa za pregovore o pristupanju sa EU, udruženja
građana, institute, fakultete, verske zajednice, sindikate, udruženja profesionalaca i
predstavnike biznisa. Konvent je vec formalno osnovan, a formiranje radnih grupa je u
završnoj fazi.
Međutim, sa toliko inicijativa, postoji i rizik da preklapanjem aktivnosti dođe i do
iscrpljivanja napora organizacija civilnog društva i da, umesto da možda postoji jedan
ujedinjeni front OCD, brojne koalicije mogu izgubiti polet i time umanjiti značajan uticaj.
Jedan koristan korak ka jačanju vlasništva nad procesom pristupanja EU, u Srbiji se može
naci u u rezoluciji koju je usvojila Skupština Srbije 17. decembra 2013. Rezolucija naglašava
važnost implementacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), dodajuci da ce
Skupština Srbije aktivno sarađivati sa Evropskim parlamentom, nacionalnim parlamentima
zemalja članica EU i parlamentima zemalja koje učestvuju u Procesu stabilizacije i
pridruživanja (SAP) u sa ciljem da pomogne poboljšanju položaja i ostvarivanju interesa
Srbije. Jedna od tačaka u Rezoluciji kaže da je efikasna saradnja između parlamenta, Vlade i
predsednika od suštinskog značaja u procesu pristupanja Srbije, kako bi se svi neophodni
politički, ekonomski, pravni i institucionalnii kriterijumi za članstvo u EU ispunili u najkracem
mogucem roku. Kako bi te ideje dobile obavezujuci karakter, ova Rezolucija treba da
postane procedura.
Još jedan ključni korak u pogledu parlamenta bio bi bolje određivanje prioriteta. Treba da se
formiraju nove strukture kako bi dopunile pregovaračka poglavlja, jer ce one biti potrebne
na duži rok, čak i nakon pristupanja Srbije Evropskoj uniji.
Sa Vladom, koja vodi glavnu pregovaračku ulogu u procesu pridruživanja, vlasništvo se može
ojačati kroz unapređenje njene otvorenosti i transparentnosti po pitanju procesa
pristupanja. Otvorena Vlada, to jest, radne grupe u oviru ministarstava koje sarađuju sa
drugim državnim institucijama i organima, ce obezbediti informisan parlament, i
omogucaviti time održavanje kvalitetnih debata. Kako ce evropski zakoni morati da se
22
transponuju u pravni sistem Srbije, parlamentarne debate ce postati informacione tačke o
konkretnim pitanjima, modelirajuci ove zakone u državni kontekst. Sa televizijskim
prenosima parlamentarnih debata u Skupštini Srbije, uz mogucnost da se iste prate i putem
aplikacija preko mobilnog telefona, uključenost Parlamenta ce postaviti bazu za bolju
informisanost javnosti.
Vlasništvo građana nad procesom pristupanja EU ce biti moguce tek kada sami građani budu
imali dovoljno znanja o njemu, to jest , kada on postane deo njihovog svakodnevnog života,
a ne nametnut, tehnokratski proces koji se odvija negde u Briselu. Stoga je od vitalnog
značaja da se građanima pokažu male promene koje ce članstvo u EU doneti u
svakodnevnom životu, kao što su, na primer, cene u supermarketima, pravila i propisi o
konkurenciji, itd i kako ce sve to uticati na njih.
To je uloga koju sve relevantne zainteresovane strane treba da igraju, počev od Vlade, preko
medija, i organizacija civilnog društva. Kolektivni mentalitet da ce Srbiji biti bolje čim se
priključi Evropi – treba menjati. Kako su istakli učesnici fokus grupe, Evropska unija bi
trebalo da bude prikazana manje kao proizvod koji marketinške agencije treba da prodaju,
vec bi trebalo da se održi istinski dijalog o članstvu u EU, kako o prednostima, tako i o
nedostacima. Dakle, Evropska unija bi trebalo da bude predstavljena manje matematički i
više u smislu onoga što članstvo znači u praksi, na terenu, za svakodnevni život građana.
Konačno, narativ o principima treba izbegavati. Kako je istaknuto od strane fokus grupe,
Srbija je vec imala svoj deo politike koji je vodila i objasnila kroz narativ o principima - da
nešto, za šta mi ne znamo da li je dobro ili loše, treba da se uradi samo zbog toga i po svaku
cenu, bez obzira na posledice. Ako se takav narativ primenjuje u slučaju pristupanja Srbije
Evropskoj uniji, građani ce ostati uznemireni, zaboravljajuci da su dali Vladi mandat da krene
ka Uniji, videce da se napred, u procesu pregovora, ide samo ispunjavanjem zadatog - bez
pravilnog razumevanja zašto i kako. Primarni predlozi za prevazilaženje ovakvog stanja je da
se omoguci građanima da, kroz bolje znanje i razumevanje Evropske unije, razvija osecaj
vlasništva, ne samo nad samim procesom pridruživanja, vec da iskuse Evropu kao svoj
region, kao nešto gde i pripadaju na osnovu svojih ličnih uverenja koja su, kako je istaknuto
od strane fokus grupe - da je Evropa mesto gde Srbija pripada i gde je oduvek pripadala.
23
O PROJEKTU
Projekat "Proširenje i građanstvo: Pogled u buducnost" ima za cilj procenu dostignuca
proširenja, nivo angažovanja novih zemalja članica, i novih građana EU, kroz organizovanje
fokus grupe građana i javnih seminara, vođenja medijske kampanje, i objavljivanja predloga
praktične politike targetirajuci javnost i politiku u novim državama članicama i potencijalnim
zemljama kandidatima, kao i institucije EU u Briselu.
U okviru ovoga, projekat ima 3 glavna cilja: prvo, da se edukuju evropski građani i akteri
civilnog društva o procesima kroz koje politike EU dobijaju oblik, o komunikacionim
strategijama za zalaganje za politiku EU i širenje vlasništva nad građenjem evropske politike
među evropskim građanima. Drugo, da se podigne svest u javnosti u zemljama članicama
EU i potencijalnim zemljama članicama o potrebi za angažovanjem građana da obezbede da
se njihovi izabrani predstavnici i Vlada u potpunosti angažuju na ostvarivanju političkih
odluka na nivou EU, koje zadovoljavaju potrebe svojih građana. Na kraju, da se ojača
angažovanje građana u procesu politike uoči izbora za Evropski parlament 2014.
Projekat je podržan od strane Evropske komisije kroz program „Evropa za građane i
građanke“. Cilj programa je da EK Evropu približi svojim građanima i da im omoguci da u
potpunosti učestvuju u izgradnji Evrope. Kroz ovaj program, građani imaju mogucnost da se
uključe u transnacionalne razmene i aktivnosti saradnje, doprinose razvoju osecaja
pripadnosti zajedničkim evropskim idealima i podsticanja procesa evropskih integracija.
Partneri: PASOS iz Češke; Institut za odnose sa javnošcu iz Poljske; Centar za javne politike
PROVIDUS iz Letonije; Evropski institut iz Bugarske, Centar za evroatlantske studije iz Srbije i
Centar za demokratiju i ljudska prava iz Crne Gore.