Studije - hrfd.hr · dolazi naravno bogoslovlje ili teodiceja »koja dokazuje da egzistira osobno božanstvo, neograničeno savršeno, realno od svijeta različno, a zovemo ga Bog«.8

Studije

PregledničlanakUDK2–1:141.319(497.5)"19"Primljeno16.3.2012.

Josip OslićSveučilišteuZagrebu,Katoličkibogoslovnifakultet,Vlaška38,HR–10000Zagreb

[email protected]

Pozicioniranje »filozofije religije« u hrvatskoj neoskolastici 20. stoljeća

SažetakImajući u vidu višestruko bogatstvo i raznolikost različitih filozofijskih disciplina, autor polazi od temeljne pretpostavke da je i u hrvatskoj filozofiji 20. stoljeća između ostalog raz-vijana i stvarana »filozofija religije«. U razmatranju pitanja koja se odnose na »filozofiju religije« u Hrvatskoj u 20. stoljeću, osobita pozornost posvećuje se S. Zimmermannu, W. Keilbachu i V. Bajsiću, jer su upravo ti filozofi u svojim filozofskim refleksijama na osobit način doprinijeli ne samo razvoju hrvatske neoskolastike nego također i razvoju i kritičkom vrednovanju »filozofije religije« kao takve. Ono što na osobit način karakterizira pozicio-niranje i razvoj »filozofije religije« u kontekstu hrvatske neoskolastike, u biti je način dija-loškog propitivanja koje nas dovodi u ozračje »otvorenosti« za druge filozofijske discipline i druge svjetonazore.

Ključne riječifilozofija religije, teorijaspoznaje,vjera, razum,psihologija religije, religiozno iskustvo,StjepanZimmermann,WilhelmKeilbach,VjekoslavBajsić

Uvodne napomene

»Filozofijureligije«sjednestranemožemopromatratikaovrlomladufilozo-fijskudisciplinukojajenastalauvremenukasnogaprosvjetiteljstvai,sdrugestrane–naročitounjezinomnajizvornijemhelenističkompogledu–kaoizvo-rište»svihfilozofijskihdisciplina«.1Onasemožepromatratiu tomsvjetluukolikosHeideggerompođemood»on-to-teo-loškog«ustrojstvacjelokupnedosadašnjemetafizike2 ili ukoliko sAristotelom »teologiju« shvatimo kaovrhunacikonačniciljsvihfilozofskihpromišljanja.

1

Više o pojmu ‘filozofija religije’ usp. JosipOslić, »Filozofija religije uHrvatskoj u 20.stoljeću«, u: Damir Barbarić, Franjo Zenko(ur.), Hrvatska filozofija u XX. stoljeću,Mati-cahrvatska,Zagreb2007.,str.127idalje.

2

Usp. Martin Heidegger, »Die onto-theo-logische Verfassung der Metaphysik«, u:Martin Heidegger, Identität und Differenz,Pfullingen 91990., str. 31–67. O tome npr.IstvánM.Fehér,»HeideggersKritikderOnto-theologie«, u:Albert Franz,WilhelmG. Ja-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA129God.33(2013)Sv.1(105–122)

J.Oslić,Pozicioniranje»filozofijereligije«uhrvatskojneoskolastici20.stoljeća106

Početkom20.stoljeća,»filozofijareligije«uHrvatskojrazvijasepodsnažnimutjecajemneoskolastike,štojeukonačniciponekadrezultiraloiograničenimfilozofskimuvidimaukoristneposrednihteološkihpotrebailitemeljnihteo-loškihpostavki,što–iskrenokritičkirečeno–nijeuvijekpogodovaloraz-voju»filozofijereligije«kaonavlastitofilozofijskediscipline.Upravosvje-stantogaproblema,uovomebihserazmatranjuželioosvrnutinatriaspektarazvoja »filozofije religije« u okvirima hrvatske neoskolastike kojimoždaznačajnijeodstupajuodpukogasvođenja»filozofijereligije«nanaravnobo-goslovlje,teodiceju,fundamentalnuimoralnuteologiju.Uvezistim,prijesvegaimamuvidunoetičko-kulturni aspekt kojizastupaS.Zimmermann,za-timfilozofsko-psihološki aspekt kojizastupaW.Keilbachinaposljetkuaspektgraničnih pitanjakojizastupaV.Bajsić.Nakoncućupokušatiprikazatime-đusobnuisprepletenostnjihovihpostavkikojesuipakdoprinijeleetabliranju»filozofijereligije«kaofilozofijskediscipline.3

1. Zimmermannovo zasnivanje filozofije religije

ImamoliuvidudasefilozofijareligijekaosamostalnadisciplinapočinjerazvijatiteksKantomiSchleiermacherom,4govoroneoskolastičkojfilo-zofiji religijevrlo jedvojbenakose imauvidudaseona iudanašnjemobliku oslanja na temeljne spoznaje i postavke »naravnoga bogoslovlja«(theologia naturalis) i apologije,odnosno fundamentalne teologije.Svje-stan tih poteškoća S. Zimmermann ipak cijelo vrijeme u svojim djelimapokušavaodreditizadaćuneoskolastičkishvaćenefilozofijereligijekaoinjezinezadaćekojeproistječuizjednogtakvog,unaprijedodređenognači-namišljenja.BudućidajezaZimmermannafilozofijaznanostsasvojomčvrstommeto-domzaključivanja,isamafilozofijareligijemora,premanjemu,počivatinačvrstimznanstvenimtemeljima.Kakobiispunilatuzadaću,filozofijareligijenemožeostatikodmaterijalnihipsihofizičkihvezakojeproučavajukozmo-logijaipsihologijazatoštoseuobataslučajaostajeusferipukekauzalnostiunutarstvorenogasvijeta.»Objekt«religije,atakoifilozofijereligije,radi-kalnonadmašuje tusferukauzalnosti, jer taj jeobjekt»božanstvo«usvimsvojimvezamasreligioznimsubjektom,okojemuseninakojinačinnemožegovoritisastajalištaimanencije.Prekoračujućitusferuimanentno-osjetilnihdanosti,filozofijareligijetrebadaklebitinajprijepromišljanjeoBogukakobiondanatemeljutogamoglaosvijetlitiistrukturu»subjektivnereligije«,tj.morazadovoljiti iobjektivnu(filozofsku) isubjektivnu(psihološku)stranureligioznoga fenomena.5Tako se filozofija religije sastoji, premaZimmer-mannu,oddvijekomponente,teološkeiantropološke,tj.psihološko-subjek-tivne:

»Činisedaodgovornatopitanjenijeništakompliciran,jerznamodajereligijarelacija,kojojsutermini:čovjekkaoempiričkisvijesnisubjektibožanstvo(objekt);prematomećesepsihologi-ja(shistorijom)zanimatizareligijusobziromnačovjeka,afilozofijasobziromnabožanstvo.Alikadgledamonabožanstvokaopredmet izučavanja,odmahćenamseotvoritidvostrukividik:božanstvoukoliko je ovisno od religioznog subjektaiukolikojeodnjeganeovisno.Kadbi‘božanstvo’bilosamoproduktfantazije,moralnipostulat…,jednomriječisubjektivnakon-strukcija,ondabifilozofijapromatralaobjektreligijesamoučovjeku,tj.bilabiantropološka.Pretpostavimoli,nasuprot,itumogućnostdabožanstvoznačiobjektreligijekojijeodsubjektaneovisanilinepojavno(metafizički)realan,ondaćefilozofijareligijebititeološka,tj.gledatćenabožanstvobezobzirana(empirički)subjektreligioznosti.Budućipakdajebiloidanasimafilozofskihnazoraujednomidrugomsmjeru,zatoćefilozofijareligijeobuhvatitidvadijela:antropološkiiteološki.«6



OvajpodužinavodvrlojevažannesamozaZimmermannovoshvaćanjebîtireligijenegoisto takoizanjegovukritikunovovjekovnogashvaćanjafilo-zofijereligije.PremaovakvojodredbiproizlazidasuKant,Schleiermacher,Ritschlidrugiprotestantskifilozofipristupalifenomenureligijeizričitoantro-pološko-psihološki, tj. oslanjajući se isključivona subjektivne individualnemoćispoznavanjausferiimanencijesvijesti.Kaoštoćemovidjetiodmahusljedećemodjeljku,KantjeegzistencijuBogasveona»regulativnuideju«ću-dorednogadjelovanja,čimejeistodobnoonuteološko-objektivnudimenzijurazmatranjaobožanstvupotpunoisključioizpodručjaonogtranscendental-no-subjektivnospoznatljivog.7ZbogtogabisekodKantaunajboljemsluča-jumoglogovoritiomoralno-teološkomilinaprostoantropološkomaspektunjegova utemeljenja filozofije religije.Zimmermann ide opet korak natragizaKantakakobinaglasioonajteološkimomentbezkojega,premanjemu,filozofija religijeuopćenebimoglapostojatikao»znanstvena«disciplina.Onatomobjektivnomstranommoragledati»nabožanstvo,bezobzirana(em-pirički)subjekt religioznosti«.Zimmermanndakleželidovestiu ravnotežusubjektivnuiobjektivnudimenzijureligioznogafenomena,tj.sačuvatitradi-cionalnu»metafizikuoBogu«kojujeKantupravostavioizvansnage.Zbogtogajerazumljivodatakoshvaćenojfilozofijimorautemeljunajprijeležati»noetika«kaonaukotemeljnimnačinimaspoznavanjabožanstva,izakojegadolazinaravno bogoslovljeiliteodiceja»kojadokazujedaegzistiraosobnobožanstvo,neograničenosavršeno, realnoodsvijeta različno,azovemogaBog«.8Tektadase,premanjemu,omogućujeitoštoonnaziva»metafizikareligije«:onajemetafizičkazatoštousebiobuhvaćaisubjektivniiobjektiv-nimeđuodnosčovjekaiBogausvimnjegovimrazumskimivoljnimaspek-tima.Očito jedaseZimmermannovakvimsvojimshvaćanjemvraćastaroj sko-lastičko-neoskolastičkoj podjeli filozofijskih disciplina pokušavajući sadana temelju njihovih spoznaja izvesti i filozofiju religije kao »metafiziku oBogu«.OnneželizanijekatiKantovapostignućaufilozofiji religije,ali ih

cobs(ur.),Religion und Gott im neuzeitlichen Denken, Paderborn–München–Wien–Zürich2000.,str.200–224.

3

To ne znači da se ovdje zanemaruju ostalidoprinosihrvatskihneoskolastičarau razvo-jufilozofijereligije(T.Vereš,M.Škvorc,R.Brajičić i dr.) niti kritička rasprava izmeđuneoskolastičara i marksista posebno nakon1945.(Vereš,Škvorc,Bošnjak,Krešićidr.),što bi trebalo predstavljati temu posebnihistraživanja.Takođerbibilopotrebnoosvijet-liti ivrlointenzivanrazvojfilozofijereligijenakon1990.godine.

4

Od novije literature usp. o tome npr. PeterFischer,Filozofija religije,preveoBožoDuj-mović,NakladaBreza,Zagreb2010.

5

»Kao(sistematska)nauka,filozofijajeuna-vedenomokvirumetafizikaoBogu(teodice-ja) imetafizikao religiji.«StjepanZimmer-mann,Filozofija i religija. Filozofijske istine o Bogu i čovjeku: razumni temelj vjere,sv.II,

Zbor duhovne mladeži zagrebačke, Zagreb1937.,str.182(udaljnjemtekstuFR/2).

6

Isto,str.194.

7

UsvojojKritici čistoga umaKantcjelokupnuteologiju razumije kao »spoznaju prabića«kojasedijelina»transcendentalnuteologiju«,kojanastajeizpokušajaspoznajetogaprabićapolazeći od »čistoga uma« (theologia ratio-nalis)i»prirodneteologije«(theologia natu-ralis ili theologia revelata)koja»zaključujenasvojstva ipostojanjeStvoriteljasvijeta izkakvoće, poretka i jedinstva koji se susrećuusvijetuukojemusemorapretpostavitidvo-strukakauzalnostinjezinapravila,naimena-ravisloboda«.Usp.otomeImmanuelKant,Kritik der reinen Vernunft, ur. RaymundSchmidt,F.Meiner,Hamburg1993.,B659.

8

S.Zimmermann,FR/2,str.194.



poputKantaostavljasamoupodručjumorala,dakleantropološko-subjektiv-nogashvaćanjareligije,upodručjukojenjemukaoneoskolastičkommetafi-zičaruuopćenijedostatnozarazvijanjekatoličkefilozofijereligije.Notoje,sdrugestrane,sasvimdovoljanmetodološkiokvirzarazumijevanjeglavnihtočkinjegoveraspravesKantomiJaspersom.

1.1. Zimmermannovo sučeljavanje s Kantom

Kaoštojepoznatoizpovijesnogakonteksta,sveod»Kanta,paondaprekoHegelaulaziufilozofijuživozanimanjeokoproblemaonašemodnosuspramBoga,čakoodnosufilozofijespramkršćanskereligije«.9Tosezanimanjenaosobitnačinnastaviloiprodubiloufilozofijinjemačkogidealizma.Štosezapravodogodiloutomradikalnoizmijenjenomodnosuizmeđufilozo-fijeiteologijekojijeimaosudbonosneposljediceizadaljnjirazvoj»filozofi-jereligije«?Uskraćenomoblikumožesekazatidajezapravonastupilovrijeme»rastav-ljanja«10vjereodznanja,ali sada takodasevjeravišenemožeopravdatiracionalno(naravnim svjetlom razuma),većjedinovjeromsamom.Izatopo-stajerazumljivodaBogkaoosjetilnonespoznatljiva»stvarposebi«zaKantapostajesamoregulativnaidejaćudorednogadjelovanja,budućidataracional-nametafizikavišenijeumogućnostiprekoračitigraniceiskustva,negocje-lokupniproblemomogućnostispoznavanjaBogatrebapokušatirješavatiusklopupraktičnefilozofije.Štosetičeprotestantsketeologijeoodnosuvjereiznanja,nekiodnjihovihteologajošpriznaju»nekofilozofskoopravdanje«,11dokdrugitoupotpunostiodbacujuismatrajudajenastupionepremostiv»jazizmeđučovjekaiBoga«.12IzatojeZimmermannutolikostalodauduhufilo-zofsko-teološketradicijenastojipronaćimogućnostiracionalnogopravdanjavjere pa tako i temeljnih vjerskih sadržaja.Zimmermann smatra da u tomkontekstuodvelikepomoćimožebiti»filozofijareligije«kojuonvrločestoizjednačavas»naravnimbogoslovljem«(theologia naturalis),premdajeda-kakopotpunosvjestannovonastalesituacijeusuvremenojfilozofiji.ZaZimmermanna,13»filozofijareligije«imaprijesvegazadaćupokušatiracio-nalnimputemopravdatiosnovnesadržajevjere,aliionutemeljnučovjekovuodlukukojaseuegzistencijiozbiljujenanačinslobode.Upravosloboda,kojakarakterizirasvakogapojedinca,činičovjekakaoegzistencijuneponovljivim.Utomsmislumoglobisekazati:akopovijestčovječanstvausvojojtemeljnojnakaniželibitiipovijestčovjekoveslobode,ondabisvakavažećafilozofi-jatrebalaodgovoritinapitanjeomogućnostiozbiljenjaslobodeuživotnomhodusvakogačovjeka.Zbogtoga,kaoizbogKantovepraktično-filozofskerestrikcije,»filozofijareligije«,kakojeshvaćaZimmermannn,stojiunajužojpovezanostisfilozofijomkulturekojačovjekuposredujenesamosvekolikasvjetovna i religijskaznanja,nego isveoneetičkevrednotekojegovoreopravednosti idostojanstvuljudskeosobe.Upravou tomposredovanjuetič-kihvrednotaZimmermannvidinesamotemeljnuzadaću»filozofijereligije«negoitemeljnuzadaćufilozofijekulture.Timeseičistateorijska,noetičkaproblematikatrebapromatratiuovomširemhorizontučovjekovogkulturnog,odnosnoduhovnograzvojauopće.To,činimise,Zimmermannaupravorazlikujeoddrugihhrvatskihneosko-lastičara njegova doba. Jer promatrati religiju s obzirom na njezin duhov-ni,povijesniivrijednosno-praktičnidoprinosurazvojučovječanskekultureznači upravo ono štomu omogućuje da s jedne strane izbjegne nepremo-stivenoetičke granice izmeđuKanta i neoskolastike, i da s druge strane i



religiju inovovjekovnu filozofiju razumijeu jednojzajedničkojpovijesnojstrujičovjekovanastojanjaokorazumijevanjavlastiteegzistencije.Međutim,temeljni jeZimmermannovmetodološkiproblemu tomeštoončesto puta u čisto filozofskim stvarima argumentira teološki a u teološkima filozofski,čimenjegoveinterpretacijegubeponekadsnagubiloteološkebilofilozofskeuvjerljivosti.Topostaje posebice jasnou slučajuKanta, premakojemuonuvijeknastupauspomenutoj»dvostrukojoporbi«, jednomnoetičkoj,drugiput kulturno-filozofskoj, kako bi – poput JosephaMaréchala14 – pronašaotočkenerazilaženja,većmogućegapribližavanja.Noetičkaseoporbasastojisamorazumljivounespoznatljivostistvariposebi,dokkulturno-filozofijskasmjeranateološkopitanjeoBožjojprisutnostiusvijetu,povijesti,patakoikulturi,čimesetopitanjeondaopetreducirananoetičko.StogasenajprijepokušavamousredotočitinaključnuKantovupostavkukojuZimmermannsažimanasljedećinačin:

»OBogunemarazumskespoznaje,dokaznogznanja,racionalneteodiceje,većsamopraktičnoznanjeili‘vjera’,tj.napuštenoznanjeustupamjestovjeri,rastavljena jevjeraodznanja.«15

Ovo Zimmermannovo tumačenje Kanta jest potpuno korektno, no njegamučitemeljnofilozofskopitanjekojimsusebavilisvifilozofiiprijeiposlijeKanta:Kako je moguće da Kant u sferi čistog teorijskog »razuma« niječe spoznatljivost »stvari po sebi«, tj. odbacuje svaku skolastičko-neoskolastičku racionalnu metafiziku, a onda – na iznenađenje svih – Boga potvrđuje u sferi ljudske moralnosti, kao »regulativnu ideju« cjelokupnog ljudskog djelovanja?TounajmanjurukučudiiZimmermannakadakaže:

»Nasovdjezanimasamoto,kakoKant–zabacivšiteoretsku,racionalnumetafiziku–nastoji–‘praktičnom’metafizikompriznatiBoga.Tojenaimezahtjevili‘postulat’moralnesvijesti.

9

StjepanZimmermann,Jaspersov egzistencija-lizam, sv. 1: Karl Jaspers prema religiji. Fragmenti o Jaspersovom egzistencijalizmu u vezi s općom filozofijom, napose neoskolas-tičkom,HAZUiKatoličkobogoslovnifakul-tetSveučilištauZagrebu,Zagreb2002., str.432(udaljnjemtekstuJE).

10

Isto.

11

U racionalnu struju protestantske teologijeZimmermannubrajaK.BarthakojismatradaBogamožerazumjetisamoonajčovjekkojijeispunjenvjerom.K.BarthiF.Gogartenubra-jaju se u osnivače »dijalektičke teologije«.Usp.JE,str.437.Ipak,činisedaZimmermannpreviđačinjenicudaBarthnajradikalnijeod-bacujebilokakavuplivfilozofijeuteologiju.Usp. o tome Karl Barth,Nein! Antwort an Emil Brunner,Kaiser,München1934.

12

JE,str.437.

13

OdnovijihstudijaukojimaZimmermannra-spravlja sKantom usp. IvanTadić,Filozof-ska misao Stjepana Zimmermanna. Izabrani vidovi s bibliografijom,Crkvausvijetu,Split

2010.,osobitostr.25–67.S.Zimmermannjevrloznačajanivrloproduktivanfilozofhrvat-ske neoskolastike. »Zimmermannovo djeloumnogomepredstavlja izazovmodernomfi-lozofskom i teologijskommišljenju, kao štoi njegove ideje postavljaju određena pita-njakulturno-povijesnojiestetičkojrefleksiji.Ukazujunatoistudijeiprikazinovijepovi-jesti neoskolastičke filozofije u Hrvatskoj.«Usp.Lj.Schiffler,»Zimmermannovopoima-nje filozofije i filozofiranja«,u: JosipOslić,ŽeljkoPavić(ur.), Život i djelo Stjepana Zim-mermanna. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 5. listopada 2000. u Hrvat-skoj akademiji znanosti i umjetnosti,HAZU,Razredzadruštveneznanosti,Zagreb2002.,str.45–46(udaljnjemtekstuŽDSZ).

14

OdoprinosuJ.Maréchalapribližavanjuneo-skolastikeKantuusp.JohannesBaptistLotz,»Joseph Maréchal 1878–1944)«, u: Coreth,E.; Neidl, W. M.; Pfligersdorffer, G. (ur.),Christliche Philosophie im katholischen Denken des 19. und 20. Jahrhunderts, Bd.2: Rückgriff auf scholastische Erbe, Styria,Graz–Wien–Köln1988.,str.348idalje.

15

S.Zimmermann,JE,str.432.



‘Ideju’oBogutrebapretpostavitidabudemoralpotpun,tj.dadobrotaurodisrećom;zaovuseharmonijuiziskujeBogiposmrtniživot–iziskujesekaopredmet‘vjere’.SpoznajuoBogujenapustiopovlastitimriječimadaustupimjestovjerovanju.«16

Upravotojeglavnatočkanapetosti,zbogkojeZimmermannsjednestraneostajeunekurukurazočaransKantovimspoznajno-teorijskimpostignućimauKritici čistoga uma,budućidajezaKantapostalojasnokakonašeznanjeispoznavanjeBoganemožeprekoračitigraniceiskustva,isdrugestraneZim-mermannzajednosKantompriznajedaipakpostojijedanizlazurješavanjuovogaproblema.Tajizlaz,odnosnospašavanjemetafizike,Kantprepoznajeupodručjupraktičnefilozofijeilietike.UtomsmisluZimmermannćeisamiznijetinavidjeloKantovupozicijukoja»teorijskium«svodinadiskurzivnirazum,unutarkojegaondavoljapostajevladajućimprincipompraktičnoga(raz-)uma:

»Prvo‘teoretski um’(znanstvenirazum)uokvirenjeiskustvenopredmetnomspoznajom,tene presiže(istinitomspoznajom)granicuiskustvenepojavnosti.Drugo‘paktični um’značinovusferusvijesti,ukolikoječovjekumogućnosti,davoljnimčinimasamogaseberegulira(upravljailiravnasvojimodlukama)tako,damože sebe uzbiljiti(pravim, zapravo)čovjekom …Ništanečiničovjekavrednijim…dolidobra volja,onajedragulj,kojiimausebivlastituvrijed-nost.«17

Upravo ta»dobravolja«omogućuječovjekudabudemoralnobićekoje jesjednestranespremnoprihvatitimoralnizakon(kategoričkiimperativ),isdrugestranedosljednogananačindužnostiostvarivatiusvomeživotu.Ako,dakle,izvršenjemoralnogazakonaujednoznačiiotvaranjeonihperspektivakojeomogućujuozbiljenjesmislačovjekovaživota,ondabisemoglokazatidaseKantiZimmermannutompogleduslažu.NodokkodKanta»dobravolja«predstavljaizrazčovjekovognastojanjadasebudedobrimnateme-ljusamozakonodavnogaumaiiznjegaproizašlogakategoričkogimperativa,»dobravolja«poZimmermannuizvireizbožanskedobrote,iznjegovelju-bavipremastvorenjukojajekaotakvausađenausvakomepojedincuipred-stavljatranscendentnipoticajzačinjenjedobra.Treće,ukolikojevjerastvarslobodneodluke,kaoštojeslobodakodKantačistopostignućetranscenden-talnesubjektivnosti,njegovesvijestioslobodi,utolikopribližavanjeKantaineoskolastiketrebaupravotražitinatomtragu.NoneovisnooshvaćanjuKantovapojma‘dobrevolje’,ZimmermannusvojojKrizi kultureističejednuvrloznačajnutočkumogućegapribližavanjaizmeđuskolastikeiKanta:dokusferispoznajezaKantavladarazum,kojipokorava-jućiseprirodnimzakonimanemožeprekoračitisferuosjetilnosti,upodručjumoralaiondopuštaBogakao»regulativnuideju«djelovanja,dakle–premaZimmermannu–nenegira»moralnizakon«:

»Čovjekjenosilacdvoslojnogživota.Jednimjepostavljenuosjetilnisviet,kojigapovezujesnedoglednomveličinomsvjetovainjihovimgibanjemuneograničenimvremenima.Naočigledbezbrojnogmnožtva svjetova, čovjekovo značenje biva ništetno: on je životinjsko stvorenje,kojemorasvojumateriju,odkojejenastalo,povratitiplanetu(pukojtočkiusvemiru),nakonštojekratkovriemebilosnabdjevenoživotnomsilom.Drugislojživotaizvireuličnostiistavljačovjekauneosjetilni,samorazumupristupni,beskonačnisvijet,skojimječovjekobćenitoinužnopovezan.Unjemujevriednostčovjekabeskonačna,temudajeodživotinjstvaisvegaosjetilnogsvietanezavisniživot–pomoralnom zakonu,kojimseočitujesvrhovitoodređenježivota,kakavnijeograničennauvjeteosjetilnosti,negosežeubeskonačnost.«18

»Moralnizakon«jestdakleonoštočovjekarazlikujenesamoodvlastitogaživotinjstvaizemaljskogaživotauronjenogaupukuosjetilnost,većonoštomuotvaraputdobeskonačnosti,dosamogaBoga,aliujednoionoštoosloba-đanjegovuindividualnost,sloboduizboraiodgovornostzavlastituegzisten-



ciju.No,govorećiKantovimpojmovima, tootvaranjepremabeskonačnomnebisemoglopostići»razumskim«putem,budućidajeonozarobljenoosje-tilnošću,većprijesvega»umom«,uonomsmisluukojemujeumshvaćaoHegel,kritizirajućiKantaonomsvojomglasovitomizjavomda»ništanijeuosjetiluštonijeprethodnobilouumu«.No,bilokakobilo,ovajZimmerman-novpristupKantu,makolikopokazujerazilaženja,ipaknastojipokazatidaneoskolastika,posebiceusferimorala,morakrajnjeozbiljnouzetiKantovoshvaćanjećudoređa.RezimirajućitosvojetumačenjeKanta,Zimmermannuvezigorenavedenogacitatazaključuje:

»TojeKantrekao,uvezisglasovitomizjavomozvjezdanomnebunadnamaimoralnomzako-nuunama,–dvjemastvarima,kojenamispunjavajudušuvazdanovimudivljenjem…«19

1.2. Zimmermanovo sučeljavanje s Jaspersom

SobziromnatemeljnapolazištakojajeKantizložiouKritici čistoga umaiKritici praktičnog uma, akojasetičupitanjaomogućnostipostojanjaracio-nalne,znanstvenemetafizikeiliomogućnostipostojanjasamojednemetafi-zikevjere,možesekazatidautomdijeluJaspers,premaZimmermannu,upotpunostipreuzimaKantovastajališta.ZimmermannusučeljavanjusJas-persomsamoponavljapoznatoKantovostajalištekojeglasi:

»Znanostimetafizikaseisključuju.Znanstvenosemetafizikunemožeizgraditi,–nitirazoriti.Trimetafizička‘objekta’(Bog,duša,svijet)nisupristupnaznanstvenojspoznaji–nidaihonapriznaje,nitidaihporiče.OvoKantovostajališteusvajaiJaspers.«20

BudućidapoKantu,kojegaJasperspremaZimmermannudosljednoslijedi,nemaznanstvenogdokazaoBogu,jernamzatajdokaznedostajuiskustvenekategorijeilidrugačijerečeno:»razumskipojmovisamiposebibezobjektiv-nogznačenja[su‘prazni’],tj.onitekzajednosazornimelementima(osjeti-ma)konstituirajuobjekte…«21

Naime, jasno jeda seovdje sadaotvaraputprema jednoj»metafizicivje-re«,22zakojusenaosobitnačinupraktično-filozofskomsmisluzalažeKant.UsučeljavanjusJaspersovimegzistencijalizmom,ZimmermannupotpunojjasnoćiiznosinavidjelodaJaspersovorazumijevanjevjereirazumastojita-kođerpodsnažnimprotestantskimutjecajem.23Jaspersovstavupogleduod-nosavjereirazumauradikaliziranojformidoslovceglasi:potrebnoje»vje-rom zamijeniti nemoćni razum«,24 ponovno trebaprevladatiKantovu sferuosjetilnogaiskustva,alitakodasevišenezapadauteološkishvaćenuvjeru,

16

Isto,str.428.

17

Isto.

18

StjepanZimmermann,Kriza kulture. Kultur-no-filozofijske studije iz suvremene socijalne filozofije,HAZU,Zagreb1943.,str.266.

19

Isto.

20

JE,str.431.

21

Isto.

22

Pod»metafizikomvjere«ovdjebi semoglapodrazumijevati svakaonavrsta filozofskogiteološkogpristupavjerikojivjerupodvodenaono»svoje«.Onatadanebipripadalanitisebisamojnitivjerujućem,većjedinofilozo-fimaiteolozimavjere.

23

Tusedakakomorapovućijasnagranicaizme-đuKantovapijetizmaiJasperova»liberalno-gaprotestantizma«.Ostaje otvorenopitanje,osobitoakoimamouvidunjegovepolemikesBultmannom iBarthom, bi li sâm Jaspersprihvatioovuetiketu.

24

JE,str.449.



negouvjerukojatranscendentno(»obuhvatno«)iskušavaizegzistencije.Toje»filozofskavjera«kojavlastitu(moguću)egzistencijuiskušavakaotijekneprestanogasamotranscendiranja,čimese–onkrajsferezornostiiosjetil-nosti–neprestanootvarazatranscendentnokaotakvo.PremaZimmermannu,Jaspersupotpunostinastojiradikaliziratisvojetemelj-nepostavkesobziromnareligijskuvjeru,nesamosvojeosobnenegoisva-kog»mogućeg«opstojanja.Ili,kakototumačiZimmermann:

»Filozofiranje ima svoju snagu u samostalnosti transcendiranja. Premda je filozofiji religijatuđa,ipakjojfilozofijanijeneprijateljska,neosporavanjezinuistinu.Notkojeodfilozofijeprešaonareligijskuvjeru(veliJaspers),zapravoinijenikadfilozofirao.«25

Ovimsvojimstavom,Jasperszapravoželiutvrditidaonnemaništaprotivreligijeiliprotivnekereligijskevjere,alimunijejasno,ilijesnjegovestraneneprihvatljivo,dabinetkotkosebavifilozofijomzapravomogaoprihvatitireligijskuvjeru.Onoštojedanfilozofmožeilitrebaprihvatititojenaposljet-kusamojedna»filozofskavjera«26ukojojsetranscendencijavišenedoživ-ljavakao»osobniBog«kojijegovorioupovijestispasenja,negoJaspersovo»obuhvatno«, uodnosunakoje se i sama religijadoživljavakao jednaodpovijesnodanihšifritranscendencije.DajereligijskishvaćenBogsamojednašifratranscendencije,stakvimstaja-lištemsenikakonemožepomiritiZimmermannitakvoJaspersovostajališteostajezaZimmermannaneprihvatljivo.DabiopovrgnuoovuJaspersovutezuotranscendencijiiBogukaošifri,Zimmermannnatraguskolastičkeineo-skolastičketradicijepostavljatezuoanalogiji:

»NamjestoJaspersovešifremipostavljamoanalogiju:na‘priliku’onogaštonamjepoznatoupo-javomsvijetu,upoznajemoBogatako,dazaniječemoštojeupojavnostikaoograničeno…«27

IznavedenogajevidljivodauraspravisJaspersom,kadaseradioshvaćanjutranscendencijeputemnjezinih»šifri«,Zimmermanncjelokupnuproblemati-kuvraćanarazinuspoznajno-teorijskihpitanja,daklenarazinu»noetičkogaopravdanja«kojese–kaoštosmovidjeli–svodinaskolastičkuspoznajno-teorijskupostavkuukojojdolazidoizražajadamogućnostzaključivanjanaBogatrebapratititzv.»analogijabitka«(analogia entis).28

SpoznavanjeBožjeopstojnostipoanalogijiZimmermanntumačinasljedećinačin:

»Mivrlodobroznamo,dadokazivanjem(naosnovukontingentnostiiuređenostisvijeta)oegzi-stenciji‘prvogauzroka’nijejošstečenaspoznajaotomeuzrokukaoBogu,negodatreba(reko-smo)analizirajući pojamtoguzrokaizvesti‘najsavršenijebiće’ipoanalogiji napokon,ustanovi-tiosobni naš odnos prema‘Bogu’–kaometafizičkuosnovicureligijskimoralnihspoznaja.«29

Na pitanje o tome:može li Bog biti predmetom »intelektualne spoznaje«,JaspersiZimmermannserazilazeizagovarajupotpunorazličitestavove:zaJaspersaBognijenikakvaimanentnadanosttranscendentalnesvijesti,jerakobiOntobio,ondabiOnbiosvedennarazinusvakogdrugogosjetilnogbića.ToijestonoštoiJaspersiHeideggerufundamentalnompogleduprigovara-jucjelokupnojtradicionalnojmetafizicikao»onto-teo-logiji«:svakipokušaj,biloteološkibilofilozofski,govoraoBogusastajalištaimanencijesvijestiupotpunostiukidanjegovubožanstvenostitranscendentnost.PremaZimmer-mannu,Jaspersovostajališteuradikaliziranojformiglasi:»Bog«ostaje

»…imanentansamoreligijskojsvijesti.Dosljedno,čovjeknemaodBogaodređenismisaoži-vota.Niti za Jaspersapostojiposmrtni život.Takopitanjeo smislu životaostajeprepušteno(iracionalnom)‘pothvatuvjerovanja’.«30



Stoga,premaZimmermannu,Jaspersuovojsveziubitizastuparelativizamiz kojeg onda izrasta temeljna Jaspersova teza da zapravonema apsolutneistine.31Ovajnaznačeni Jaspersov relativizamu spoznajno-teorijskimpita-njimaimatćesigurnovažneposljedicezaetičko,odnosnomoralnopodručje,kojimsebaveiJaspersiZimmermann.OvajJaspersovrelativizamodigratćevažnuuloguucjelokupnomshvaćanjuegzistencijalizmakojitakođer,premaZimmermannovumišljenju,»nepretendiranaapsolutnuistinu«.32

S druge strane, Zimmermann priznaje Jaspersu jednu veliku pozitivnost upogleduantropološko-etičkihpitanja.Tasepozitivnostmože,premanjemu,sažetiujednuriječ:»personalizam«.TakoseJaspersovpersonalizam,premaZimmermanu,unajkraćojformimožeopisatinasljedećinačin:

»Gledanuslobodnomsamoozbiljenju,čovjekjeduhovnoitimeosobnobiće.Samoozbiljenjesesastojiutome,dačovjek(slobodno)usebiozbiljuježivotnismisao,timeštosvojživotstavljau službuuzbiljavanja duhovnih (‘viših’) vrednota, prvenstvenomoralnih (jer se one odnoseupravonavolju, dok spoznajnoposjedovanjebitka ili istinita spoznaja znači samomisaonuvrijednost).«33

Iz navedenoga je vidljivo da se Jaspers i Zimmermann načelno razilaze upristupuspoznajno-teorijskim,odnosnonoetičkimpitanjima,34kaoštojebioslučajisKantom,dokuantropološko-etičkimpitanjimaobojicapostižuodre-đenosuglasje.Međutim, treba ipak kazati: Jaspersov personalizam ne priznaje nikakve»objektivne«vrednotenitisetrudiokojednog»objektivnog«moralnogpo-retka.Naprotiv,njegovpersonalizamstrogosezalažeza subjektivnostvri-jednosnihsustavakoječovjekbirapremavlastitomafinitetu,premavlastitimsubjektivnimraspoloženjima,premadanojpovijesnojsituacijiipremaodre-đenimsubjektivnimprosudbama.Zalažućisezasvojuvlastituegzistenciju,subjektistodobnovršiivrednovanje,tj.procjenjivanjeonogaštojeodlučuju-ćeinajsmislenijenanjegovvlastitibitak.Osobajenositeljsvojihvrednujućih

25

Isto,str.451.

26

K. Jaspers o filozofskoj vjeri kaže sljedeće:»Filozofska vjera, vjera čovjeka koji misli,uvijek imaobilježjeda je samou savezu saznanjem.Onaželiznationoštosemožeznatii prozreti samu sebe…Filozofskavjera želipotomosvijetliti samusebe.Filozofirajućijajednostavnoneprihvaćamništa,nisamprožettime kakomi se to nameće.Vjera nemožedodušepostatiopćenitovažećeznanje,alimionatrebapostatiprisutnomputemsamouvje-ravanja.Ionatrebapostatibezuvjetnojasnija,svjesnijaisviješćudaljeunaprijeđena.«KarlJaspers,Filozofska vjera, preveliBožoDuj-movićiŽeljkoPavić,NakladaBreza,Zagreb2011.,str.12.

27

JE,str.453.

28

Jednuoddosadanajiscrpnijihidodanasnaj-aktualnijihstudijaoanalogia entisnapisaojeE.Przywara(ErichPrzywara,Analogia entis,Pustet,München1932.).

29

JE,str.459.

30

Isto,str.460.

31

TobiZimmermann,amoždaiJaspers,moglitvrditisamopodpretpostavkomdaJaspersovateorija»obuhvatnoga«(das Umgreifende)nepodrazumijeva isto ono na što ciljaju i sviteolozi.Jedinoštoostaje jestpitanjeukojojnasjemjeriJaspersuvjeriodanjegovpojamdas Umgreifende može nadomjestiti pojamžidovsko-kršćanskimišljenogaBoga,akoneuteologiji,ondabaremufilozofiji?

32

JE,str.460.

33

Isto,str.473.

34

O pitanjima Zimmermannove noetike vidiopširnije:AnteKusić,»Početci irazvojpro-blemanoetikeufilozofijiS.Zimmermanna«,u:ŽDSZ,str.1–12.



akataionanijenikakavpukiizvršiteljnekihnad-vremenskihvrednotaizatoZimmermannutomevidiiprepoznajeJaspersovpersonalizam.Dakle,uantropološko-etičkompogledupostojemeđunjimanačelnasuglasja,alitakođerpostojeirazilaženjaupristupuishvaćanjuvrednotaivrednova-nja.OčitodasekodJaspersainjegovograzumijevanjastrukturesubjektiv-nostikojaseodnosinaantropološko-etičkusferunaposljetkuipak–premaZimmermannovumišljenju–radiotzv.»aksiološkomrelativizmu«.35Daka-ko,Zimmermannnijeupravu,bezobzirana»valjanost«Jaspersovihuvida,kadanjemusamomepodmeće»vrijednosni relativizam«,budućidavrijed-nosnirelativizammožepripadatisamo»znanstveniku«kojisedržičvrstogaapodiktičnogznanja,aneonomekojipoputZimmermannastalnogovoriotranscendentnomekaojedinojmogućnostisebezadobivanja.RazlikaizmeđuJaspersaiZimmermannauovomekontekstuvrlojejednostavna:dokjeZim-mermannutranscendencijadobropoznatau–kakoonkaže–»ovosvjetnom«životu,alinenatemeljuvjere,negonatemeljuapodiktičnihuvida,dotlejeJaspersu–kaoiGalileju,Brunu,KopernikuinajsvjetlijemulikutogadobaNikoliKuzanskome–»istina«osobnosvjedočenje.Utompogledu»istina«neoslobađa,negoobvezuje.»Istinanijenikakavbijeguspoznajno-teorijskiobjektivizam,većvjerujućesvjedočenje.«Drugimriječima,»apodiktičkista-vovi«Zimmermanovecjelokupnenoetikenakojimaongradisvoju»filozofi-jureligije«i»aksiologiju«neizviruizneposrednogživotnogiskustva,negoiznjihovogalogičkogasamoutemeljenjakojeusebidodušesadrži(logičkuispoznajnu)konzistentnost,alionojeusferiživotnogasvijetapotpunolišenosvakogkonkretnogpitanjaočovjekovojodgovornosti.Natajnačinnoetičkiutemeljenaistinaiiznjemožebitnoproistječuća»odgovornost«podrazumije-valabiodgovornostsamoprematakodobivenoj(logičko-noetički)shvaćenojistini,alineipremabilokojojkonkretnojljudskojsituaciji.Štoviše,samabisetakonkretnasituacijamoralapodvrgnutitakoshvaćenoj»istini«uodnosunakojusučovjekinjegoveegzistencijalnepotrebitostiodpukeslučajnosti.Utomsmislučovjekbibiobespogovorniizvršiteljteistineinanjojutemeljenihvrednota.

2. Filozofsko-psihološki aspekt Wilhelma Keilbacha

Za razvoj »filozofije religije« u okviru hrvatske neoskolastike 20. stoljećavelikazaslugapripadaiW.Keilbachukojijefenomenreligijeusvojimbroj-nimstudijamakritički razmatraopoddva temeljna aspekta.S jedne straneonjefenomenreligijeproučavaopodfilozofskimvidomkojemujebilasvrhaupravosama»filozofijareligije«,isdrugestraneonjefenomenreligijepro-učavaopodpsihološkimvidomkojemu jebilasvrha»psihologija religije«.Dok seKeilbachova »filozofija religije« zanimala za povijesna i sustavnaistraživanjareligioznogfenomenainaposljetkuzapitanjakojaseunajužemsmisluriječitiču»naravnogabogoslovlja«,njegovaje»psihologijareligije«naosobitnačinvelikiinterespokazivalazaanalizureligioznogaiskustva.Natajnačinonjeueuropskimokvirimadaoznačajandoprinosupsihološkomosvjetljavanjusamogfenomenareligije.Akosepokušamoprisjetitidase icjelokupnafenomenologijareligijeodHusserlaiHeideggerapasvedodanaszanimalaupravozastrukturu»religioznogaiskustva«,ondamožemovidjetinesamodajeiKeilbachbionatomtragunegoitodasenjegova»psihološ-ka«istraživanjanesmijupromatratisamo»psihologistički«,negokaoanalizaunutarnjegaiizvanjskogačinavjere,tj.korelacijedoživljajatranscendentno-gainjegovaozbiljenjauvlastitojegzistencijivjernika.Upravozbogtogasenjegovafilozofijaipsihologijameđusobnoispreplićuisu-uvjetuju.



PrijesamogarazmatranjaKeilbachovihtemeljnihpostavkiovdjebihtakođeristaknuoKeilbachovu tezuoprihvaćanju realnostikojagovorio»mnoštvureligija«,kojajevećuonovrijemepočelastvaratipretpostavkezapromica-njeekumenizmakaotemeljneidejeII.vatikanskogsabora.Taideja,iliboljerečenotastvarnostekumenizma,naosobitnačinjezanimljivanaovimnašimprostorimaitosteološkog,filozofskogipsihološkogstajališta.

2.1. Keilbachova filozofija religije

PotrebnojeodmahnapočetkurazmatranjaovogapitanjaistaknutidaKeilbach»filozofijireligije«pripisujetrostrukuzadaću.Kaoprvo,svakubi»filozofijureligije« trebalo interesirati pitanje omogućnosti »utemeljenja religije«.Utomsepitanjuzapravozrcalipitanjeo racionalnomopravdanju religijskih,odnosno vjerskih sadržaja.Kao drugo, pitanje »mnoštva religija« zaKeil-bachasenamećenesamokaopovijesnanegoikaofenomenološkadanost.Ustvarnostitojenašasvakodnevnicasasvimsvojimživotnimdanostimaiproturječjima.Mijednostavnoživimouozračjureligijskogapluralizma.Taji takav religijski pluralizammože se s jedne strane shvatiti kao bogatstvočovjekovekulture,isdrugestranekaosvojevrsnaopasnostkojaprijetiugro-žavanjuonoga»mojeg«.Itreće,Keilbachpostavljaposebirazumljivopitanjeo»istinitosti«jednereligije,aludirajućipri tomnačinjenicudaje jedinoukršćanskojreligijikojaizrastanatradicijižidovskereligijeobjavljenaobjek-tivnaistinaoBogu,svijetuičovjeku.36

Unašemdaljnjemrazmatranju,želimoslijeditionunitvodiljukojusmovećnaznačili i kod Zimmermanna.Naime, i Zimmermann je u sučeljavanju sKantomiJaspersomnastojaoosvijetliti temeljnuproblematikukojase tiče»naravnogbogoslovlja«.Taseproblematikasastojalaupitanju:je li moguće naravnim svjetlom razuma spoznati Boga?Osimproučavanjafenomenare-ligijeurazličitimkulturnimipovijesnimkontekstimasobziromnapitanja»naravnogbogoslovlja«,Keilbachtakođerpokazujeznačajniinteres,štomunaposljetkupriznajeisamZimmermann.37

KaopolazištezanašedaljnjerazmatranjeuzimamoKeilbachovoshvaćanje»naravnogbogoslovlja«.Naime,Keilbachdoslovcekaže:»Uklasičnojdefiniciji‘naravnogbogoslovlja’kaonaukeoBogustečenesamimrazumomtrebauočiti troje.Prije svega se radi onauci to jest o sustavnopovezanim sigurnim spoznajama;dakleneobilokakvomnizurazličitihspoznaja,negoupravootakvomskupusigurnihspoznajakojesupovezaneujedinstvensistem.Kadsenadaljetvrdidaje‘naravnobogoslovlje’naukaoBogu,želisereći,dajeBogonajnaročitipredmet,kojimsebavitanauka(objectummateriale).Konačnoseističe,daseradiospoznajama,dokojihdolazisamrazumsvojimnaravnim ilivla-stitimsposobnostima…Ukolikose‘naravnobogoslovlje’uzimauznačenjufilozofijskenauke,nebinitrebalonaročitoistaknuti,daječistorazumnaspoznajaonajnaročitivid,podkojimseraspravljaoBogu(objectumformale).«38

VećnasamompočetkurazmatranjasredišnjegteodicejskogproblemakojisesastojiuspoznavanjuBoganaravnimsvjetlomrazuma,Keilbachseodlučuje

35

JE,str.480.

36

Višeotome:usp.J.Oslić,»FilozofijareligijeuHrvatskoju20.stoljeću«,str.139idalje.

37

Da je Bog »summum bonum« tu definicijuBogamožemonaćiusvakojteodiceji,patakoikodKeilbacha.Usp.otome:JE,str.462.

38

Vilim Keilbach, Problem Boga u filozofiji.»Teodiceja« ili »Naravno bogoslovlje«, Iz-danjeNakladnogodjelaHrvatskedržavneti-skare,Zagreb1944.,str.19(udaljnjemtekstuPBF).



nesamozateološkinegoizastrogofilozofskipristup.Međutim,utajstrogofilozofski pristupKeilbach ipak, što je po sebi razumljivo, ubacuje i neketeološkeelemente.Toposebicedolazidoizražajaunjegovustavudačovjeku»religijitražiBogaljubavi,Bogakojijeneizmjernodobarikojipraštakaootac,Bogakojibdijenadživotomsvakogčovjekaiukojempojedinacmoženaćisvojeblaženstvo«.39Onoštočiniključnuzadaću»naravnogbogoslov-lja«zapravojestvaranjeokvira,odnosnoformuliranjeonihpretpostavkinatemeljukojihjemogućeopravdatiBožjuegzistencijuinaposljetkuuBožjojegzistencijiprepoznatiupravooneključneatributekojisupoputljubaviido-broteusavršenojformisvojstvenisamoBogu.OmogućnostirazumskogspoznavanjaBoga,KeilbachnasuprotKantuzastu-paistomišljenjekaoiZimmermann.Naime,onjednakotakokaoiZimmer-mannnemožeprihvatitiKantovutezu»dačovjekkodrazumskogopravdanjaBoga, neopravdanoprelazi granice svog uma te sudi o stvari, o kojoj nijekompetentansuditi«.40

UdokazivanjuBožjeopstojnostivažnojekakozaKeilbachatakoiZimmer-manna uvažiti »aristotelovsko-tomističku filozofiju«, zatim »načelo protu-rječja«inaposljetku»načelouzročnosti«.Akoseuvažavajunaznačenanače-laiaristotelovsko-tomističkatradicija,ondapostajejasnodadoizražajnostidolazičinjenicakojanedvosmislenozagovaramišljenjekakoizmeđurazumaivjerenemaproturječja.Naprotiv,odnosrazumaivjereubititrebabitiodnosmeđusobnognadopunjavanja.NatraguovihisličnihpitanjaKeilbachostajepri stavu da si razum i vjera ne proturječe. I zato smatra da je opravdanonasuprotKantubranititezuomogućnostispoznavanjaBoganaravnimsvjet-lomrazuma.Dakle,moguće jepremaKeilbachuipremanaukuI.vatikan-skogsabora»izstvorenihstvarinaravnimsvjetlomrazumasigurnospoznatiBoga,izvorisvrhusvihstvari«.41MožesekazatidajeKeilbachsvojeumi-jećefilozofiranjanajvišepokazaoupravoupodručju»filozofijereligije«ili,jošpreciznijerečeno,upodručju»naravnogbogoslovlja«.Alito»umijeće«filozofiranjapodliježeonimistimprigovorimakojisuiranijebiliupućeniisamomZimmermannu.

2.2. Keilbachova psihologija religije

Onošto trebanaglasiti je činjenicakako sekodKeilbachaprimjećuje jed-natransformacijakojasedogađausmislupomakauproučavanjufenomenareligije,tj.kodKeilbachajeprisutanživiinteresnesamozateorijskapita-njakoja se tiču»filozofije religije«negoprije svega i zapraktičnapitanjakojaseodnosena»psihologijureligije«.Proučavajući»psihologijureligije«,Keilbachjeprikupiogotovosvurelevantnuliteraturukojasebaviovompro-blematikom.»Psihologijareligije«,kakojeshvaćaKeilbach,prijesvegajeempirijskaznanostkojananačinanketaistatistikadajeodređeneprocjeneiodgovorenapitanjaočovjekovojreligioznosti.Akose»psihologijareligije«kaoempirijskaznanostbavianketama,analizama,procjenama,ondajeonaposebivrlobliskasociologijireligije.UsredištuKeilbachove»psihologije religije«stojipojamreligioznog isku-stva.TajpojamkodKeilbacha je trodimenzionalan.Dakle,svako je religi-oznoiskustvopraćenoznanjem(razumom),htijenjem(voljom)inaposljetkuosjećajnošću(emotivnošću).Naznačenatriključnačimbenikačineubitiunu-tarnjustrukturureligioznogiskustva.PsihološkaanalizareligioznogiskustvazaKeilbacha jeključna,budućida»psihologija religije«proučavaono štoseuobičajenozove»religioznodoživljavanje«.Utomsmisluza»religioznodoživljavanje«Keilbachdoslovcekaže:



»Religiozno doživljavanje dio je višeg duhovnog života, gdje je svaka pojedina doživljajnanijansaodnaročitogznačenja.Najplemenitijiduševničiniproživljavajuseureligijinanajinten-zivnijiinajčišćinačin.Prematomejepredmetpsihologijereligijevrlozanimljiv,štouostalompotvrđujuvelikesimpatijeskojimaseujavnostiprimajuspisipsihološko-religioznogznačaja.Štoviše,zadnjih jedecenijanastaonaročiti literarni tipsreligioznimsadržajemsastanovištapsihološkograzumijevanjaitumačenja.«42

Upravoovaanaliza»religioznogadoživljaja«pokazujedaKeilbachpsiholo-gijureligijeuopćenepromatrasamoempirijskinegoifenomenološki.»Re-ligioznidoživljaj«usvojojjebitinajčišćiinajuzvišenijizatoštojeposvojojintencijioslobođensvakeosjetilno-predmetneusmjerenosti.Čistoćatogado-življajaomogućujedaseicjelokupnazbiljnostpromatranevišesamopred-metnonegoipo»smislu«.Takoshvaćenastrukturareligioznogadoživljajavećunaprijedukazujenatodasvakireligioznidoživljajusvakojreligijimoraimatijednakopravovaženja.TojeupravoononačemuKeilbachtemeljisvojreligioznipluralizam.Religioznipluralizamje»plod«kojipočivana»mno-štvureligija«kojeubitinisuništadrugonegovelike»povijesneriznice«koječuvajusvekolikobogatstvočovjekovekulture.Tošto»psihologijureligije«činitakobogatomiprivlačnomidanasječinjenicadasmoimisamiutkaniujedanreligioznipluralizamreligioznihiskustava.PotrebnojetakođerrećidasuradoviW.Keilbachakojisebaveproučavanjemfilozofijereligijeiproučavanjempsihologijereligijepostalijednanezaobilaz-na»stvarnost«uhrvatskojznanstvenojliteraturi.43

Sobziromnaproblem»pozicioniranja«filozofijereligijeusuvremenojneo-skolastičkoj filozofiji, ovdje želimo u nekoliko naznaka pokazati Zimmer-mannovukritikuKeilbachovashvaćanjareligijekakobismomoglidobitištojasnijupredodžbuo tomenakoji sunačinovadvaneoskolastička filozofapristupalifenomenureligije.Ovdjesenikakoneradionastojanjudasepri-mjericesZimmermannomobezvrijediKeilbachovapozicija.PozivajućisenanekolikoKeilbachovihradovaobjavljenihotojproblematiciuPhilosophisches JahrbuchteposebicenanjegovuknjiguDie Problematik der Religionen,44ZimmermannzaključujekakoKeilbachpredlaže»kompro-misnorješenje«uodnosufilozofijereligijeiteologije,tj.daseonepotpunorazdvoje,dakakoutomsmisludafilozofijareligijepostanepotpunosamo-stalnadisciplina.PremdaiKeilbachpoputZimmermannauviđa»bliskusrod-nost«ipotrebu»međusobnogaupotpunjavanja«filozofijereligije,naravnogabogoslovljaifundamentalneteologije,ontakođerističeivažnost»filozofskespoznajeoreligiji«,tj.nedopuštadafundamentalnateologija(apologetika)ilinaravnobogoslovlje (ili teodiceja)postanukriterijemvaljanosti tih spo-znaja.NoZimmermann,moždaspravom,uočavadaKeilbachipaknijeusvojimdjelimauspioudovoljititomzahtjevuzatoštoje,premaZimmermannu,na-

39

Isto,str.20.

40

Isto,str.22.

41

Isto,str.25.

42

VilimKeilbach,Uvod u psihologiju religije I,Život,Zagreb1939.,str.12.

43

Usp. o tome natuknicu ‘Religionspsycholo-gie’,u:Historisches Wörterbuch der Philoso-phie,Bd.8,str.767–768;takođerusp.otome:J.Oslić,»FilozofijareligijeuHrvatskoju20.stoljeću«,str.138idalje.

44

Usp. Wilhelm Keilbach, Die Problematik der Religionen. Eine religionsphilosophische Studie mit besonderer Berücksichtigung der neuen Religionspsychologie, Schöningh,Pa-derborn1936.



stojećisačuvatikorelacijuizmeđu»naravnereligije«ifilozofijeupravoteo-loškim(nadnaravnim)pravorijekomukinuosamutukorelacijuitonasljedećinačin:

»Keilbachdaklerješavametodičkopitanjeufilozofijireligijetakodaspajagledišteodozdosgledištemodozgonatajnačin,dajefilozofija(‘odozdo’)sasvimovisna–notabeneposvojempredmetuodteologije,kojautvrđujeistinunadnaravneobjave…Zatoseteološki‘odozgo’možesintetiziratisfilozofijomreligijesamokaoteološkanadogradnjanafilozofskumetodu.«45

Na temelju takvog shvaćanja Zimmermann zaključuje da kod Keilbacha»samoteologijadajeifilozofupredmet izučavanja,tj.religiju«.46Premdaisam svojim spoznajno-teorijskim »objektivizmom« ne prekoračuje graniceskolastičko-neoskolastičkegnoseologije, a timeneniječenipotonjipravo-rijekteologijeupogleduvrijednostifilozofskihspoznaja,Zimmermannipakoštronaglašavanedopustivostdateologijabude»normativna«zafilozofiju,paniustvarimakojesetičufilozofijereligije.PremdanitionnitiKeilbachneidu»preko«Kantausmisludasebidopuštajuodustajanjeodtemeljnihsko-lastičkihpostavkioodnosuteologijeifilozofije,kodobojicejeipakvidljivodaosimvjereirazumavrločestonaglašavajuznačenje»volje«kaoslobodnesubjektivneodlukeusvim,patakoiureligijskimpitanjima,štoihneizravnovrlopribližavaKantu.SdrugestraneZimmermannističeprotivKeilbachakakonemareligijekojanije»naravna«.Akopakreligijanebibila»naravna«,ondaonauopćenebibiladostupnaljudskomepromišljanju.

»Nije,prematome,ulogičkomskladusovimstajalištem,kadKeilbachpriznajeBoga kao pred-met naravne religije na temelju razumske spoznaje…RazumskoznanjeoBogujest,doduše,pripravnistepenvjerskogznanja,alitakodajetajstepenod vjere neovisan,aprematomejeifilozofijaneovisnaodteologije–protivnoteziRosenmölleraiKeilbacha.«47

PremdaovdjeZimmermannizrijekombranisamostalnostfilozofijeuodnosuna teologiju, a time i samostalnost filozofije religije, upravo s obziromnanjegovu temeljnu poziciju nije do kraja jasnou kakvom se »objektivnom« odnosu nalaze teologija i filozofija prema Zimmermannu samome?Naime,Zimmermann,interpretirajućiBergsona,nasvojnačinkaže:

»Filozofiranjeobrazlažeilidokazujeafirmativniodgovornapitanje,dalipostojiBog.Filozof-teist,kojipriznajedapostojiBog,tj.osobniuzrokiupravljačsvijeta,moradaznadeopravdatiovosvojepriznanjeiliosvjedočenjeilisigurnopristajanjeuztuistinu…«48

Premamojemusudu,on se tadanipočemune razlikujeodRosenmölleraiKeilbacha,budućida ikodnjega»filozofiranjeo religiji«podrazumijevaonobiti-filozof-teist,»sigurnopristajanje«uzistinuobjavekojunamrazlažeteologija.Oslobađanje filozofije od teologije u pitanjima filozofije religijetrebalobisemoždadogađatinasasvimdrugimmoždačistoegzistencijalnimputovimaitoupravotamogdjeječovjekuživotudotaknutBogom.Tekutomozračjuuneposrednojegzistencijifilozofijaireligijamoglebisesusrestiuhorizontuukojemsetražeodgovorinapitanjao»smislu«egzistencije.

3. Bajsićeva filozofija u razgovoru

GotovojenemogućeukratkimcrtamanabrojitisveBajsićeveznanstvenein-teresealiisvanjegovaznanstvenapostignuća,zatoseovdjeosvrćemosamonanekaodnjih.Onjesjednestranevelikupozornostposvećivaofilozofsko-teološkojproblematici,isdrugestraneonsenaročitozanimaozapraktična



životnapitanja,primjericekakokršćaniživeususretusasuvremenimsvije-tom.RadinekeunutarnjepovezanostiiradinekogkontinuitetasZimmerman-nomiKeilbachom,uzavršnomdijeluradobihsejošosvrnuonaBajsićevorazumijevanjefenomenareligijeinanjegovpristupirazumijevanjegraničnihpitanjareligijeiznanosti.

3.1. Bajsićev pristup religiji

Premdasecijeliživotbaviofenomenomreligije,BajsićnikadanijekaoZim-mermanniliKeilbachrazvijaojednu»filozofijureligije«usustavnomsmislu.Njegajeuprvomereduzanimao»dijalog«sprirodnimznanostimaukojejedoistabiozaljubljenunajpozitivnijemsmisluteriječi.Međutim,Bajsićusvojimspisima ima također ivrlo jasno izdiferenciranoshvaćanjevjere,religije,filozofijeimogućnostinjihovogameđusobnogsu-sretanja.NapočetkujedneraspraveoreligijiBajsićpostavljajednovrlora-dikalnopitanje:»Što imazapravo filozofija s religijom?«49Dokse,premaBajsićevusudu,zafilozofijuipakmožeodreditinekipočetak(početcigrčkefilozofije),zasamureligijutajsepočetakgubinegdjeu»sumrakupretpovi-jesti«.50Onošto,premaBajsićevumišljenju,filozofijutakođerrazlikujeodreligijetojeprijesvegačinjenicadajefilozofija»posaopojedinca«ilineke»škole«,dokjereligijaposamojnaravistvariorijentiranana»grupu«,neku»zajednicu«ilinekuinstituciju.51Međutim,filozofijaireligijaimajuineštozajedničko.Tojeprijesvegaono»specifičnoljudsko:samočovjekfilozofiraisamoječovjekreligiozan«.52

Kako bi pojasnio odnose i prijepore između filozofije i religije, Bajsić seopredjeljujeza»fenomenološkipristup«ovojproblematici.Utomfenomeno-loškompristupuvažnojeprimijetitidatakavpristupnepoznajevećunaprijeddefiniraneizadanetezekojeisključujudrugemogućnostiidrugamišljenja,negosetakavpristuposlanjauduhuHusserlovefenomenologijenaosvjet-ljavanje fenomena, na onaj horizont samih stvari u kojemu one dolaze doizvornesamodanosti.Fenomenološkametodastvaraozračjeiotvaraidealnepretpostavkezamo-gućnostijednogzajedničkoggovoraislušanja.Upravotamogućnostzajed-ničkoggovoraislušanjavažnajezafilozofijuireligiju.Jer,govorfilozofijetrebabitigovoristine,agovorreligijetrebabitigovorukojemnamseistinapredstavljananačintajne.Međutim,iistinaitajnagovoreusmisluK.Rah-nerananačinslušanja.Nadalje,tobipremaK.Rahneruunjegovimdaljnjimkontekstualnimrazmatranjima trebaobiti»princip«filozofskog i teološkogdopuštanjadrugogidrugačijeg.

45

FR/2,str.225.

46

Isto.

47

Isto,str.226.

48

Isto,str.191.

49

VjekoslavBajsić,Filozofija i teologija u vre-menu. Članci i rasprave,prir.StjepanKušar,

Kršćanskasadašnjost,Zagreb1999.,str.65(udaljnjemtekstuFTV).

50

Isto,str.65.

51

Isto.

52

Isto.



PremaBajsićevumišljenju:»Religijanudi,afilozofijapokušavadati(neki)odgovornapitanjeljudskeegzistencije.Bitnajeosobinačovjekadapita,premdaprečestopremalopita.Čimseneštodovodiupitanje,pret-postavljasedapritompostojinekiprivid,tj.dasenepokazujesve,negodajeneštoskriveno.Toštojenajprijeskrivenouprividu,ufilozofijijestaletheia,istina(štoje‘neskriveno’kadjespoznato),ureligiji je to tajna,otajstvo,misterij.Stvarnostosjetilnepojavnostinije takvailisamotakvakakvomsečini,negonassamaneminovnoupućujedalje.Ifilozofijaireligijatrans-cendirajuneposrednuopažajnudanost,alisunačinirazličiti.«53

Zafilozofijuonoskriveno(istina)jeuintelektuisamojeintelektumogućedaspoznaskrivenu(istinu).Zareligijuonoskriveno(Bog,transcendencija)jeuotajstvuilimisteriju,atoseotajstvo,misterijmožerazumijevatisamonana-čingovorasimbola.Usvimreligijamasvijetaupravosusimboliuvijekigraliznačajnuulogu,jersenatemeljusimbolapokušavalatumačitiisvekolikare-ligijskastvarnost.Ufilozofiji,alijednakotakoiureligiji,ostajeuvijekneštoštotrebaspoznati,odnosnoostajeuvijekneštoštotrebaponovnodoživjetiiiskusiti.UsvojimrazmatranjimaBajsićpostavljatemeljnopitanjekojeglasi:»Kakosereligijamožemisliti?«ToBajsićevopitanjemožezapravoopravdatigovoronjemukao»filozofureligi-je«.Filozofskomišljenjeuvijekpratiskepsa,onouvijekpolaziodčinjeniceprivi-da,sumnje,onouvijektražiargumenteiprotuargumente.Zatosespravommožekazatidajefilozofskomišljenjeuvijekudijaloškomdogađanjuitraženjuonihzadnjihrazlogakojetrebaprovjeravatikakobisemoglapotvrditiistinitostneketvrdnjeiliistinitostnekogsadržaja(biloprofanogbiloreligioznog).PremaBaj-siću,filozofijatreba»domišljati«stvarnostukojojživimo,dokureligijičovjektrebadoživljavatistvarnosttranscendentnog.»Domišljanje«seuvijekdogađaujednojdinamici,onoseuvijekkrećeudijalogu(bilotradicijabilodrugi),onojeuvijektraženjeonogaskrivenog,onouvijekiznovauvažavazakonelogičkogza-ključivanja.Sdrugepakstrane,»doživljavanje«jeuvijekvezanouzčovjekovuosjećajnostkojanastojiotkritiupravoonoštoureligijiostajeskriveno.Urazmatranjupitanjaodnosafilozofijeireligije,Bajsićdolazidosljedećegzaključka:

»Filozofijajeusmjerenapremaintelektualnojspoznaji,religijapremadoživljajnojobjavi.Filo-zofijaželis-hvatiti,religijakomunicirati.Dokfilozofskasigurnostpočivanapojmovnomuvidu,religioznapočivanadoživljajnojkvalitetisimbola.«54

MožesekazatidajezaBajsićaosobitakarakteristikafilozofijeprepoznatljivautomedafilozofija»misli«,daklefilozofijasebavipojmovnimmišljenjemizaključivanjem,doksmisaoreligije,premanjegovusudu,ležiprijesvegauokupljanjuonihkojivjerujuustvarnostkojačovjekanadilazikakobičovjekkrozdoživljajzajedništvamogaoostvaritisrećuiblaženstvo.Dabiseizbjeg-lasvakaopasnost ideologiziranja,Bajsićsmatradajefilozofijaprijesvegastvar pojedinca i kao takva ona je usmjerena na pojedinca, a ne namase.PremaBajsiću,religijajestvargrupeivećegbrojaljudikojitražesigurnostizajedništvo.Bajsićnekrijezadovoljstvoiradoseprisjećavremenakadasufilozofija i religijanaosobitnačinmeđusobnosurađivale.Bilo je tozlatnodobaskolastikekadasuponajboljiteolozipostajaliiponajboljifilozofi.NovaljatakođerprimijetitidaBajsić,nedodušekaoKeilbach,zapadausta-noviti»psihologizam«ushvaćanjureligijekojinijesvojstvenfenomenološ-kompristupu.Naime,tojevidljivopotomedaBajsićfilozofijushvaćakao»poimajuće«ili»s-hvaćajuće«mišljenje,areligijukaokomunikativnu»dje-latnost«čijasigurnostpočiva»nadoživljajnojkvalitetisimbola«.Tumačimoli topremaBajsićevomshvaćanju,ilipakpremastajalištufilozofijejezika,pojambibionesposobanza»tumačenje«simbola,asimbolnijeminemoćan



predsvemoćnimpojmom.Utomsmisluizostalabisvakamogućnostmeđu-sobnog»dijaloga«.

3.2. Bajsićev pristup graničnim pitanjima

Povrhtoga,preostalesujošdvijestvarikojebitrebalonaznačiti:prvasetičemetode,adrugasadržaja.Štosetičemetode,moglobiserećidajeBajsićvećkaostudentteologijeifilozofijebionanekinačinoduševljenfenomeno-loškommetodom.PoznatojedajeBajsićsvojudoktorskudisertacijupisaooEdithStein55kojajebilaHusserlovaasistentica,potomobraćenica,karme-lićanka,utemeljiteljica»znanostikriža«izbogsvojegažidovskogaporijeklatijekomrataubijena.Fenomenološkametoda ne samoda smjera »k samim stvarima« nego onatakođernedozvoljava,kaoštokažeisamBajsić,dase»prekrijustvari«.Na-protiv,fenomenološkametodajeprijesvegazainteresiranazaosvjetljavanjefenomena.Budućidaprematojmetodinijedozvoljenonikakvo»prikrivanjestvari«nanačinprihvaćanjanečegakaosamorazumljivoga,upravotametodakodBajsićaprelaziu jednumetodudijalogakojauvijek iznovatražisugo-vornika.Bajsićjeusvojimbrojnimradovimapokazaodaonkaofilozofnastojiućiudijalogsteologijomiprirodnimznanostima.Naime,zanjegabisespravommoglorećidajeonfilozof,teologinadareniprirodoslovac.OsimštojeBajsićusvojznanstveniradintegriraofenomenološkumetodukojaprelaziumetodudijaloga,onsetakođeropredijelioiza»interdisciplinarnost«kakobisemo-gaoštovišepribližitisvijetuprirodnihznanosti.Budućidaseusvojemfilozofsko-teološkomopusubaviorazličitimpitanji-makojaseodnosenafilozofiju,teologiju,prirodneznanosti,sociologiju,eks-perimentalnupsihologiju,ipakbisedalozaključitidaspecifikumBajsićevaopusaostajuičine»graničnapitanja«izmeđufilozofije,teologijeiprirodnihznanosti.Zašto»graničnapitanja«?56 I sam izraz aludira, odnosnoupućujena todasutoupravoonapitanjakojasenalazenegdjenasamoj»granici«filozofije,teologijeiprirodnihznanosti.Razmišljatinagranici,razmišljatiogranici irazmišljatisgranicom,postalajeglavnanitvodiljaBajsićevogfilozofiranjaiteologiziranja.OsimštojeBajsićpodpojmom‘graničnapitanja’obrađivaoproblematikuopostankusvijeta,problematikuevolucije,problematikuopo-stanku života, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se suvremena istraživanjakojasuostvarenaupodručjubioetikeodrazilanaBajsićevepoglede.MožesesvelikomvjerojatnošćukazatidaBajsićusklopunovijihbioetičkihistraživanjasigurnonebimogaoostatiindiferentan,većbiihpokušaointe-griratiusvojafilozofskaiteološkarazmišljanja.Također,jednaodtemeljnihpoveznicaizmeđuteologijeiprirodnihznanostizaBajsićajebilaprihvaćanjeznanstvenogpluralizamaisustavnotraganjeza

53

Isto,str.67.

54

Isto,str.68.

55

BajsićevadoktorskadisertacijapisanajepodnaslovomBegriff einer ‘christlichen’ Philo-sophie bei Edith Stein,Roma1961.Usvojojdisertaciji Bajsić značajnu pozornost posve-

ćujeE.Husserlu iM.Heideggeru,daklesa-mimutemeljiteljimafenomenologije.

56

Opširnije o »graničnim pitanjima« izmeđureligijeiprirodnihznanostiusp.JosipOslić,»ReligijaiznanostudjeluVjekoslavaBajsi-ća«,Filozofska istraživanja106(2/2007),str.297idalje.



smislenomcjelinom.Aligdjenaćiigdjejemogućeotkrititutraženusmislenucjelinu?TusmislenucjelinuBajsićjetražiouinterdisciplinarnosti,udijaloguizmeđuteologijeiprirodnihznanosti,udopuštanjudaidrugigovoriidasedrugoguvažavakaoistinskogasugovornika.Naposljetku,kadaBajsićgovorio»bazenuopećljudskoga«,57tadasemožekazatidajetoupravoonaj»bazen«ukojemusesusrećunesamoljudi,narodiikulture,negoiduhovneiprirodneznanostiunastojanjuokoopćegdobrazačovjekaicijeločovječanstva.Bajsićjeuspiopredvidjetiukojemsmjerubimoglaićisuvremenaznanostisvijetduhovnihznanosti.Onjenaznačiodabitomogaobitiputdijaloga,put»dijaloškemajeutike«iput»interdiscipli-narnosti«kojadozvoljavaiprihvaćadrugoidrugačijealipoštujeicijenionosvoje.Rezimirajućisvedosadarečeno,moglobisekazati:dokZimmermannnagla-sakstavljananoetičkuproblematikuipritomnezaboravljatemeljnapitanjanaravnogabogoslovlja,ašto»dijelomdijeli«isW.Keilbachomkojiproble-matiku»filozofijereligije«ipakpromatraradikalnodrugačije,tj.uzdižejenaontološkuireligijsko-psihološkurazinu,dotleBajsićfilozofijureligijestavljaukontekstantropološkihpitanjakojaseusmjeravajunapitanjedasamočo-vjekfilozofiraisamočovjekvjeruje,samočovjekima»doživljaj«ovosvjet-nogaionosvjetnoga.Iupravoje toonoštoisamogaBajsića»priključuje«kontekstuKeilbachovog»psihološkog«razumijevanjareligije.

Josip Oslić

Positionierung der „Religionsphilosophie“ in der kroatischen Neuscholastik des 20. Jahrhunderts

ZusammenfassungIm Hinblick auf das mannigfaltige Reichtum und die Verschiedenartigkeit der philosophischen Disziplinen, geht der Verfasser dieses Beitrages von der Grundvoraussetzung aus, dass in der Kroatischen Philosophie des 20. Jahrhunderts die „Religionsphilosophie“ auch entwickelt und aufgebaut wurde. In der Betrachtung dieser Fragen, die sich auf die „Religionsphilosophie“ in Kroatien im 20. Jahrhundert beziehen, wird die besondere Aufmerksamkeit Stjepan Zim-mermann, Wilhelm Keilbach und Vjekoslav Bajsić gewidmet, weil gerade diese Philosophen in ihren philosophischen Reflektionen einen besonderen Beitrag nicht nur für die Entwicklung der kroatischen Neuscholastik, sondern auch für die Entwicklung und kritische Würdigung der „Religionsphilosophie“ als solcher beigetragen haben. Das Eigentümliche, was die Positionie-rung und die Entwicklung der „Religionsphilosophie“ in der kroatischen Neuscholastik charak-terisiert, ist die Art und Weise der dialogischen Fragestellung, die uns in die Atmosphäre der „Offenheit“ für die anderen philosophischen Disziplinen, Religionen und Weltanschauungen einführt.

SchlüsselwörterReligionsphilosophie, Erkenntnistheorie, Glaube,Verstand, Religionspsychologie, religiöse Erfah-rung,StjepanZimmermann,WilhelmKeilbach,VjekoslavBajsić

57

FTV,str.22.

Documents

Studije - hrfd.hr · dolazi naravno bogoslovlje ili teodiceja »koja dokazuje da egzistira osobno božanstvo, neograničeno savršeno, realno od svijeta različno, a zovemo ga Bog«.8