of 366 /366
Novak KILIBARDA STUDIJE I OGLEDI O CRNOGORSKOJ USMENOJ KNJIŽEVNOSTI

Studije i Ogledi

Embed Size (px)

DESCRIPTION

STUDIJE I OGLEDIO CRNOGORSKOJ USMENOJ KNJIŽEVNOSTI

Text of Studije i Ogledi

  • Novak KILIBARDASTUDIJE I OGLEDI

    O CRNOGORSKOJ USMENOJ KNJIEVNOSTI

  • IzdavaInstitut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica

    BibliotekaMONTENEGRINA

    Knj. 7

    UredniciAdnan irgi

    Aleksandar Radoman

    Recenzentiedomir DrakoviMilorad Nikevi

  • Novak KILIBARDA

    STUDIJE I OGLEDI O CRNOGORSKOJ USMENOJ KNJIEVNOSTI

    Podgorica, 2012.

  • SADRAJ

    PREDGOVOR (A. irgi: Novak Kilibarda kao prouavalac crnogorske usmene knjievnosti) ......................... 7

    Prolegomena za interpretaciju usmene pjesme ....................... 29

    Odnos optega i posebnoga u usmenome knjievnom tekstu ................................................................... 41

    Gnoseoloki znaaj crnogorske deseterake epike ................. 57

    Stanje narodne i narodske knjievnosti u Crnoj Gori danas ...... 71

    Aspekti hrianske rtve u crnogorskoj usmenoj epici ......... 115

    Duh homerske nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka alijas Muslimana ............................. 123

    Knjievno uoblienje istorijskoga dogaanja u crnogorskoj usmenoj epici ................................................. 139

    O istorinosti crnogorskih epskih pjesama ........................... 151

    Odnos Njegoa dravnika i politiara prema crnogorskoj usmenoj epici ......................................... 163

    Sazrijevanje epske legende o Nikcu od Rovina ................... 169

    Pjesnika individualnost Teana Podrugovia ...................... 193

    Slika hajdutva u crnogorskoj usmenoj epici ....................... 211

    enidba Milia barjaktara je pjesma Starca Milije .............. 221

  • Istorijska osnova enidbe Milia barjaktara ........................ 233

    enidba Smailagi Meha, kasni ali pravi usmeni epos ........ 239

    O bugarticama iz Crne Gore ............................................... 245

    Usmena tubalica najintimnija pjesma .............................. 251

    Jedna anonimna crnogorska pjesnikinja ............................... 265

    Socijalni elementi narodnih tubalica .................................. 271

    Opet to, ali drukije .............................................................. 277

    O poslovicama ...................................................................... 287

    Niki u crnogorskoj usmenoj epici ..................................... 301

    Petar Mrkai pjesnik-pjeva iz Banjana ............................ 305

    Klasinu crnogorsku usmenu epiku treba usaglasiti s Pravopisom crnogorskoga jezika ....................... 315

    Pjesnici-pjevai ..................................................................... 325

    LITERATURA ...................................................................... 337

    INDEKS IMENA .................................................................. 347

    NAPOMENA UREDNIKA .................................................. 363

  • 7NOVAK KILIBARDAKAO PROUAVALAC CRNOGORSKE

    USMENE KNJIEVNOSTI

    Jedan od rijetkih crnogorskih naunih i kulturnih radnika za kojega se moe rei da se u potpunosti oduio svojoj struci svakako je Novak Kilibarda. Novak Gavrilov Kilibarda roen je 7. januara 1934. go-dine u zaseoku Jelii sela Tupan, u Banjanima. Osnovni studij i doktorat zavrio je u Beogradu. Prvi je crnogorski doktor knjievnih nauka koji je odbio posao na srbijanskim fakultetima i cio svoj radni vijek proveo u Crnoj Gori i za Crnu Goru.1 Iako za crnogorske prilike ivotni put Novaka Kilibarde nije bez presedana, ipak vrijedi pomenuti da, nekad mladi komunist, zbog predgovora u kojemu je istakao znaaj tuilice u kojoj se afirmativno pominje Krsto Zrnov Popovi, 70-ih godina XX vi-jeka biva iskljuen iz partije i suspendovan sa svih drutvenih funkcija;2 poetkom 90-ih godina postaje predvodnik prosrpsko-ga politikog bloka u Crnoj Gori, da bi nakon nekoliko godina pristupio crnogorskome pokretu i poetkom XXI vijeka uzeo znat-noga uea u borbi za obnovu crnogorske dravne samostalnosti. Osim toga politikoga i drutvenoga angamana treba pomenuti

    1 Boidar Ilijin Milii, Kilibarda mozaik likova, pogleda, misli, ideja, rijei, Podgorica, 2008, str. 9.

    2 Isto, str. 1012.

  • Novak Kilibarda

    8

    i Kilibardin knjievni rad, koji je, pored brojnih drugih nagrada (Radoje Domanovi, Branko opi, Jedinstvo, nagrada Srpske knjievne zadruge), krunisan i najviom dravnom Tri-naestojulskom nagradom. Za ovaj osvrt vrijedi pomenuti tek toliko da je cio njegov knjievni opus nastao na crnogorskome narodnom jeziku i da nosi sve govorne specifinosti kraja iz kojega je autor potekao. Koliko je njegov knjievni rad potvr-dio bogatstvo crnogorskoga jezika, naroito u pogledu leksike, najbolje pokazuje to da ga je Radosav Bokovi bodrio da tim jezikom nastavi pisati svoju prozu te da e po rijeima samoga Kilibarde ako ikad doe do kodifikacije crnogorskoga jezika, jezik njegova knjievnog djela biti nezaobilazan u tome poslu. Kilibarda je i nosilac Zlatne medalje asti, kojom ga je povo-dom dva milenijuma hrianstva nagradio Ameriki biografski institut kao pozitivnoga djelatnika za multinacionalni sklad u Crnoj Gori.3 Ove godine navravaju se etiri decenije otkad je Novak Kilibarda objavio prvu knjigu iz usmene knjievnosti Poezija i istorija u usmenoj knjievnosti (1972). Za njom su se brzo poele reati i druge: Bogoljub Petranovi kao sakuplja narodnih pje-sama; Legenda i poezija; O usmenoj knjievnosti; Iz korijena usmenosti; Epska mjera istorije; Usmena knjievnost u slubi pisane; Usmena knjievnost pred itaocem; Usmena knjievnost Crne Gore. Pored tih autorskih knjiga priredio je i etiri antologi-je: Bugartice (1979), tubalice Puti nedohodi (1987), Poslovice (1988) i antologiju crnogorske usmene poezije Via je gora od gore (2010). Na nagovor poznatoga crnogorskog slaviste Ra-dosava Bokovia prihvatio je da uradi komentare i objanjenja uz Njegoevo Ogledalo srpsko, koji su kao prvi komentari

    3 O ivotu Novaka Kilibarde, njegovu kolovanju, usavravanju, odnosu prema kolegama i profesorima i sl. vieti u intervjuu O sebi povodom drugih, koji je vodio Dejan Ajdai, u knjizi: Novak Kilibarda, Usmena knjievnost pred itaocem, Cetinje, 1998, str. 257429.

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    9

    toga djela tampani 1974.4 Iako se iz naslova njegovih knjiga to moda ne moe jasno sagledati, moe se rei da su sve one najveim dijelom ili u potpunosti vezane za crnogorsku usmenu knjievnost. Pa i u onim studijama koje se direktno ne odnose na crnogorsku knjievnu problematiku provijava Starac Milija, Tean Podrugovi i drugi znani i neznani crnogorski pjesnici- -pjevai i njihove pjesme. No sve to nije uzrokovalo tvrdnju da je Kilibarda jedan od rijetkih crnogorskih naunika koji se oduio svojoj struci. Bilo je i u njegovo vrijeme i prije njega i crnogorskih naunika (Vido Latkovi, Radosav Medenica, Nikola Banaevi i dr.) i naunika iz suedstva (Vladan Nedi, Radmila Pei, Nada Miloevi i dr.) koji su posveivali panju crnogorskoj usmenoj knjievnosti i o tome ostavili znaajne studije i knjige. No niko od njih nije se odvaio da monografski obradi crnogorsku usmenu knjievnost osim Novaka Kilibarde. etrdeset godina nakon objavljivanja prve knjige Kilibarda je svoj nauni opus zaokruio monografskim opisom crnogorske usmene knjievnosti, koji obuhvata sva usme-na knjievna ostvarenja nastala na teritoriji dananje Crne Gore. 4 Drugo izdanje Ogledala srpskoga Novak Kilibarda, s manjim izmjena-

    ma i dopunama, uz novu biljeku (pogovor) i uz rjenik manje poznatih rijei koji je sainio Adnan irgi, bio je priredio za CANU, koja ga je naruila. No po zavrenu poslu CANU je odbila rukopis uz objanjenje da je negativno ocijenjen od strane recenzenta prof. dr Radojice Jovievia. Meutim, to je bio samo izgovor CANU, a u sutini je izdanje odbijeno zbog toga to se Njegoev jezik u njemu tretira kao crnogorski jezik i zato to su biljeke i komentari pisani zvaninim crnogorskim standardnim jezikom to se nikako ne uklapa u ideoloke koncepcije Akademije. Da je tako, potvruje i preutana afirmativna recenzija akademika Branka Pavievia, koja je takoe bila predata CANU. Oko svega toga u Pob-jedi je (2011) voena polemika izmeu Kilibarde i Momira urovia, predednika CANU. S obzirom na znaaj Kilibardinih komentara i na injenicu da su sve pjesme u Ogledalu prvi put grafijski prilagoene iz-vornome Njegoevu jeziku, to izdanje objavljeno je 2011. godine u Insti-tutu za crnogorski jezik i knjievnost u Podgorici.

  • Novak Kilibarda

    10

    Crna Gora je jedna od rijetkih, ako ne i jedina, sloven-ska zemlja koja nema monografski opisanu bogatu sopstvenu knjievnu batinu. Ako je nepostojanje neophodnih institucija, u okviru kojih bi se mogao pokrenuti projekt izrade istorije crnogorske knjievnosti, do 70-ih godina XX vijeka mogao opravdati tu injenicu, novije doba ne daje nikakva opravdanja za to. Iako ve nekoliko decenija imamo Univerzitet Crne Gore, Pedagoku akademiju i kasniji Filozofski fakultet (a u okviru njega i Institut za jezik i knjievnost), Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti i dr. sline institucije te pozamaan broj djelatnika u oblasti nauke o knjievnosti, na monografskome opisu bogate crnogorske knjievne batine u posljednjih pedese-tak godina nije uraeno gotovo nita novo. Izuzetak ini jedino studija Radoslava Rotkovia Pregled crnogorske literature. Od najstarijih vremena do 1918. godine (Stvaranje, br. 4, Ti-tograd, 1979). Prije te studije postojala je samo sinteza Trifuna ukia, nastala izmeu dva svjetska rata, u kojoj je kako se to iz naslova vidi (Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia Njegoa do 1918. godine, Narodna knjiga, Cetinje, 1951) crnogorska knjievnost tretirana kao regionalni dio srp-ske knjievnosti. Iako se moe rei da je objavljen veliki broj antologija i zbirki crnogorske usmene knjievnosti, pri emu posebno treba istai izdanja u okviru nekadanje Biblioteke Lua, tretman crnogorske usmene knjievnosti kao cjeline u pot-punosti je izostao. Zbog svega toga Vojislav P. Nikevi (19352007) inicirao je projekt izrade Istorije crnogorske knjievnosti od poetaka pismenosti do naih dana. Poseban tom te Istorije bio je predvien za usmenu knjievnost, iju je obradu Kilibarda na Nikeviev nagovor prihvatio da uradi. Nakon smrti Vojisla-va P. Nikevia kao rukovodioca projekta Novak Kilibarda nije obustavio svoj rad premda novi rukovodilac nikad nije postav-ljen. Osnivanje Instituta za crnogorski jezik i knjievnost u Pod-gorici omoguilo je i formalni nastavak projekta i objavljivanje

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    11

    Istorije crnogorske knjievnosti od poetaka pismenosti do 1918. godine. Novak Kilibarda prvi je zavrio svoj dio projekta, koji e kao prvi tom Istorije biti objavljen u izdanju Instituta ove (2012) godine.5 Upravo ta knjiga najbolji je svjedok da se Kili-barda oduio svojoj struci. A u njoj su obraena sva znaajnija pitanja crnogorske usmene knjievnosti od naziva i postanka, tj. od prethrianskoga vremena, preko dukljansko-zetskoga pe-rioda do dananjega narodskog ili imitativnog pjesnitva. Autor ovoga priloga niti eli niti je kompetentan da donosi sudove i ocjene o radu Novaka Kilibarda na podruju crnogor-ske usmene knjievnosti. Namjera nam je samo da, povodom knjige Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti koju smo priredili za tampu s kolegom Aleksandrom Radomanom, ukaemo na znaajnija pitanja i probleme kojima se Kilibarda bavio gotovo pola vijeka. Znaaj bavljenja Novaka Kilibarde usmenom knji evnou izmeu ostalih istakao je i Dejan Ajdai: Studije Novaka Kilibarde o usmenoj batini znaajni su doprinosi poznava nju narodne knjievnosti svojim viestranim vrednostima. Neki od tih tekstova polemiki osporavaju stara, a nude nova tumaenja i pretpostavke, neki osnauju stara sagledavanja i daju im nove potvrde.6 Mi emo se u ovome prilogu osvrnuti na one Kilibar-dine radove koje smo smatrali reprezentativnim i koje smo unijeli u izbor Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti.

    5 Drugi tom (od poetaka pismenosti do Njegoa) nakon Nikevieve sm-rti povjeren je Radoslavu Rotkoviu, kao nesporno najkompetentnijemu nauniku iz te oblasti u Crnoj Gori, a trei tom (od Njegoa do 1918. godine) od poetka projekta bio je dodijeljen Miloradu Nikeviu, koji se knjievnou toga perioda takoe decenijama bavi.

    6 Dejan Ajdai, Pogovor, In: Novak Kilibarda, Usmena knjievnost pred itaocem, Cetinje, 1998, str. 441. O Kilibardinu prouavanju crnogorske usmene knjievnosti vieti i: Dejan Ajdai, Srpska narodna epika u tumaenju Novaka Kilibarde, In: Novak Kilibarda, Epska mjera istorije, Niki, 2007, str. 527.

  • Novak Kilibarda

    12

    Posebno mjesto u naunome opusu Novaka Kilibarde do-bio je Starac Milija, kojega Kilibarda smatra Njegoevim dvo-jnikom u usmenoj crnogorskoj poeziji. Najizrazitiji vukovac naega vremena, Kilibarda se ne priklanja herderovsko-grimovs-koj koli koja usmenu knjievnost tretira kao izraz kolektivnoga duha, ve na nju gleda kao na umjetniki izraz talentovanih po-jedinaca. U skladu s time on je napisao biografiju i priredio ko-mentare pjesama Starca Milije (ICJK, Podgorica, 2012). Time je Milija dobio tretman koji imaju svi knjievnici pravo na autorstvo. Budui da je u studiji enidba Milia barjaktara je pjesma Starca Milije na osnovu uporedne analize pjesnikih sredstava te pjesme i ostale etiri pjesme Milijine kojima je autorstvo nesporno jo od Vukova vremena (enidba Maksi-ma Crnojevia, Strahini Ban, Sestra Leke kapetana i Gavran harambaa i Limo) pokazao da je enidba Milia barjaktara Milijina pjesma, Kilibarda ju je uvrstio u reenu knjigu pjesama. Osim to je Starcu Miliji odredio najznaajnije mjesto u crnogorskoj usmenoj knjievnosti, Novak Kilibarda dao je kratke biografije (na osnovu dosadanjih vrlo turih saznanja) i o drugim crnogorskim pjesnicima-pjevaima Todoru Ikovu Piperu, Starcu Raku, Stojanu Lomoviu, uru Milutinoviu Crnogorcu, a Teanu Podrugoviu i Petru Mrkaiu posvetio je posebne studije. U studiji Pjesnika individualnost Teana Podrugovia, za kojega Kilibarda pretpostavlja da je bio prezi-menom Papovi, ukazao je na viestruki znaaj toga crnogorskog pjesnika-pjevaa, kojega su ustanci odveli od Vuka Karadia prije no to je uspio zapisati i treinu pjesama koje je on, za ra-zliku od drugih, bez pjevanja saoptavao. Kilibarda istie da je nae poimanje izgleda Marka Kraljevia zapravo Podrugovieva pjesnika slika o njemu. Studija Petar Mrkai pjesnik-pjeva iz Banjana donosi podatke i o pjesniku i njegovoj poeziji. Tome je pjesniku Simo Milutinovi posvetio najvie panje (vie nego svim drugim

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    13

    pjesnicima u Pjevaniji zajedno) i dao mu tretman koji su Starac Milija i Tean Podrugovi dobili kod Vuka Karadia. Studija sadri prikaz neobinoga ivota Petra Mrkaia kotorskoga zidara i nosioca ina ruskoga oficira i opti pogled na njegovo pjesnitvo. I pjesmi Sestra Leke kapetana Kilibarda je posvetio poseb-nu panju (u studiji Prolegomena za interpretaciju usmene pjesme) jer ju je romantiarska kritika gotovo izbjegavala budui da je Marko Kraljevi u njoj prikazan kao surov junak koji ne preza ni da obogalji ensku ljepotu. Dajui sasvim nov pristup interpretaciji te pjesme, Kilibarda zakljuuje: Kad se Milijina usmena pjevanija uzme kao izraz kreacije velikoga pjesnika, koji je optim i poznatim motivima ulio ekspirovsku snagu, doe se do ovakvoga zakljuka: Marko Kraljevi ne vri nikakvo iznenadno divljatvo u pjesmi Sestra Leke kapetana, jer je taj njegov opskurni postupak samo logini rasplet drame koja se sigurno i postojano plela od poetka pjesme. Tragini ovjek koji se, kao zatitnik pravde, bavi zanatom ubijanja nema duhovne snage da ocijeni da li se svaki put i svaki postupak moe mjeriti i vrednovati istim zamahom maa. Marko jednako gazi sve brode, i njegov arac preskae sve vode, ide Kraljevi prsato drumom i ivotom, lomei najvie samoga sebe! Kao drvoea orija koji udara po stabljikama cvijea kad mu se boje i mirisi ne dopadnu. Odista, knjievni talenat Starca Milije najmanje je odgovarao vremenu kome je pripadao i poetici kojom je svoje pjesme uobliavao. Znaajno mjesto u studijama i ogledima Novaka Kilibarde dobio je i Njego, i kao sakuplja epskih pjesama i kao pjesnik kojemu je usmena poezija bila lektira iz koje je izronio Gorski vi-jenac. To je naroito dolo do izraaja u studiji Odnos Njegoa dravnika i politiara prema crnogorskoj usmenoj epici. Na osnovu dviju varijanata pjesme o osveti Batria Perovia jedne koju je Vuk Karadi unio u svoju antologiju od crnogorsko-ga pjesnika ura Milutinovia i druge koju je Njego unio u

  • Novak Kilibarda

    14

    svoje Ogledalo bez naznake o autorstvu pjesme Novak Kili-barda pokazuje kako je Njego svoju antologiju usaglaavao s ideoloko-politikim interesima podlovenske Crne Gore i dinas-tije Petrovia. Umjesto da u Ogledalo unese umjetniki uspjeliju varijantu te pjesme, iji je autor takoe s dananjih crnogorskih terena, Njego se odluuje za pjesmu koja je daleko ispod po-etskih kvaliteta one koju je Vuk zapisao od ura Milutinovia. Analizom tih dviju varijanata Kilibarda je pokazao da nije rije o Njegoevu loem izboru, jer u estetska mjerila autora koji je ve tada bio napisao Luu mikrokozma ne treba sumnjati, ve o tome da je on odabrao varijantu koja je jedino i mogla biti prihvaena u ondanjoj Crnoj Gori. Naime, u toj varijanti nije bilo ni rijei o crnogorskim pljakama i upadima na teritorije koje je nastanjivao pravoslavni ivalj Grahova, Banjana i okol-nih predjela. Njegoevim politikim tenjama niti sluaocima gusala iz podlovenske Crne Gore nijesu mogle odgovarati pjesme u kojima se pominju crnogorski upadi na pravoslavne teritorije pod turskom upravom, pa je zbog toga i otpala bolja varijanta pjesme objanjava Kilibarda. Vodei se ideoloko- -politikim kriterijumima pri izradi Ogledala srpskoga Njego je sigurno morao odbaciti i mnotvo drugih umjetniki uspjelih pjesama, koje su tako i netragom izgubljene. Zna se pouzdano da je Njegoevo Ogledalo srpsko bila vrlo popularna knjiga u Crnoj Gori, toliko popularna da su njezini primjerci dostizali zapaenu cijenu. Posljedice takve popularnosti bile su oigledno negativne za prirodni tok usmene poezije u Crnoj Gori. I ne samo to, Njegoev je odnos prema usmenoj pjesmi, kako navodi Kilibarda, uticao i na bezmalo sve kasnije antologiare u Crnoj Gori, koji su vie isticali pjesme koje afirmiu crnogorski moral i vitetvo no pjesme stvarne umjetnike vrijednosti. I odnosu istorija usmena poezija Kilibarda je posvetio znaajno mjesto u svojim radovima. Teko je meu dananjim prouavaocima knjievnosti nai ovjeka toliko upuena u istorij-

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    15

    ska zbivanja u Crnoj Gori minulih vjekova. A to je svakako jedan od neophodnih uslova i za bavljenje usmenom knjievnou. Zahvaljujui toj upuenosti, mogao je i sagledati odnos usmene pjesme s istorijom. U studiji Knjievno uoblienje istorijsko-ga dogaanja u crnogorskoj usmenoj epici Novak Kilibarda istie: Pisma crnogorskijeh vladika, posebno Poslanice Petra I, Vukova Crna Gora i Boka Kotorska i njegove napomene uz pjesme IV knjige Srpskih narodnih pjesama i, nadasve, pisma Vuka Popovia koji iz Kotora obavjetava Karadia o odno-sima Crne Gore i suednijeh plemena, dragocjeni su materijal za deifrovanje mnogih, do sada u nauci problematinijeh, mjesta u crnogorskijem pjesmama drugoga repertoara. Tijem doku-mentima mogu se slobodno pridruiti Memoari grahovskoga vojvode Anta Dakovia. U nekoliko mahova istaknuto je da su Dakovievi Memoari znaajan prilog za rekonstrukciju novije crnogorske istorije i znaajan tekst za crnogorsku etnografsku i filoloku nauku, ali nije bilo rijei o znaaju te proze za sagle-davanje sloene problematike crnogorskijeh usmenih pjesama, posebno onih iz Vukove zbirke koje pjevaju o vojevanju za slobodu, kako kae njihov sakuplja i izdava. U reenoj stud-iji Kilibarda je komparativnim metodom pokazao vezu izmeu dogaaja koje opisuje vojvoda Anto Dakovi i dogaaja koji su opjevani u crnogorskoj usmenoj epici naroito onoj koju je Njego nastojao izbjei svojim Ogledalom. Dakovievi memoari i ta poezija pokazuju i drugu stranu istorije, suprotnu onoj koju romantiarska istoriografija prikazuje. Preko memoara vojvode Anta on pokazuje i zato je vie svetenstvo bilo nisko smjeteno na moralnoj ljestvici crnogorske usmene poezije. Upuenost u istorijska fakta potvruje i Kilibardina studija Istorijska osno-va pjesme enidba Milia barjaktara, za koju kae: Pjesma enidba Milia barjaktara esto je izdvajana iz kruga epskijeh pjesama s istorijskom tematikom i smatrana baladom koja se ne vee za odreene dogaaje i linosti. Meutim, iako je ta pjesma

  • Novak Kilibarda

    16

    po svojoj formi blia epsko-lirskijem pjesmama, ona se svojom istorijskom osnovom uklapa u crnogorske usmene epske pjesme s istorijskom tematikom. U pjesme srednjijeh vremena, kako bi rekao Vuk Karadi. Odnosom istorija usmena poezija Kilibarda se bavio i u studiji O istorinosti crnogorskijeh epskih pjesama. Podijelivi crnogorsku usmenu epiku na dva repertoara (prvi koji opjeva dogaaje starijih vremena i drugi iz petrovievskoga vremena), on istie zapostavljenost pjesama iz prvoga reper-toara i pored njihove vee umjetnike vrijednosti, to je opet dio romantiarskoga odnosa prema prolosti i povoenje za Njegoevim kriterijumima. On pokazuje da Vukova opaska da je u crnogorskim pjesmama koje opjevaju borbu za slobodu vie istorije no poezije moe vaiti samo za pjesme drugoga reper-toara, ali da je prvi repertoar daleko od te kvalifikacije, jer je u njemu dostignut poetski vrhunac. Upravo je politika i ideologi-ja vladik Petrovia, koji su nastojali da objedine Crnu Goru i otrgnu je od osmanske uprave, uinila da nekadanja epska popularnost Marka Kraljevia ustupi mjesto legendi o Milou Obiliu. Kilibarda u kontekstu drutveno-istorijskih deavanja pokazuje kako turskome vazalu Marku Kraljeviu kad se zaela borba neprestana nije moglo biti mjesta u crnogor-skoj usmenoj poeziji, u koju su sluaoci vjerovali kao u dananju kritiku istoriografiju, pa je velianstvena epska slika Markova zamijenjena Miloem Obiliem, kao legendarnom metaforom za otpor osmanskoj vlasti. Tekui ideoloki i politiki rezoni, koje planiraju vladike kao duhovni i svjetovni gospodari, uinili su da se u podlovenskoj Crnoj Gori prilino utia epska popular-nost Marka Kraljevia, a da obilievski podvig doraste do nivoa religijskoga kulta. Moe se uslovno rei da je o Milou Obiliu napisano Jevanelje po Njegou! veli Kilibarda u toj studiji. U vezi s odnosom istorija usmena poezija treba istai opsenu studiju Slika hajdutva u crnogorskoj usmenoj epici.

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    17

    Kritiki se odnosei prema romantiarskome tretmanu istorije, Kilibarda nije samo dao pravu ocjenu Njegoevih antologiarskih kriterijuma, ve i razobliio dananju sliku hajdutva u crnogor-skoj usmenoj epici. Oslanjajui se na ocjenu hajduka koju je dao Vuk Karadi, Kilibarda istie da se na osnovu Vukovih zabiljeki indirektno moe vieti da su epsku sliku o hajducima prije svega stvorili sami hajduci kao odmetnici od zakona koji nemaju ni politiku ni vjersku koncepciju borbe protiv Turaka. Upravo u tome i jeste osnovna razlika izmeu hajduka, odmet-nika od svake vlasti i pljakaa trgovakih, od vitezova koje na borbu protiv Turaka motiviu vii (nematerijalni) ciljevi. Eps-ka je istina o hajducima, kako dokazuje Novak Kilibarda, ute-meljenija od one koju nudi romantiarska istoriografija. Da je tako, potvruje i Njego, koji prihvata ocjenu da je hajdutvo sramotno junatvo, to se indirektno iitava i iz Gorskoga vijenca, o emu Kilibarda u navedenoj studiji kae: Na malu ci-jenu hajduke antiturske borbe ukazuje i spomen duama koji ini Iguman Stefan u trenucima slavlja zbog sreno izvedene istrage poturica. U najistaknutije vitezove naega naroda Iguman ubraja i Novaka, ali poradi halaka. Nije u igumanovu spomenu halak radi leoninske rime s imenom Novak, nego se tom rijeju precizno razluuje hajduija od istorijskih i epskih junaka koji su imali ideoloku koncepciju borbe. Na primjeru Starine Novaka pokazano je da je objektivna slika hajduka dale-ko od one koja se npr. nudi uenicima u zvaninome prosvjet-nom sistemu: Novak sabljom zamjenjuje budak kao alatkom za privreivanje, a ne orujem iju otricu prati i ideja. O upuenosti Novaka Kilibarde ne samo u crnogorske drutveno-istorijske prilike, no i u globalna drutvena kretanja u prolosti, te u svjetsku knjievnost, svjedoe gotovo svi njegovi radovi. Internacionalni motivi, pjesnike slike, stilske figure, doivljaj ivota i svijeta nekadanjega ovjeka i sl. sve se to u njegovim studijama o crnogorskoj usmenoj knjievnosti poredi s

  • Novak Kilibarda

    18

    najboljim svjetskim knjievnim ostvarenjima od antike do danas. Homerovi junaci, Gilgame, Don Kihot i drugi svjetski poznati likovi nali su mjesta i u njegovim studijama o crnogorskoj us-menoj knjievnosti. Koju god pojavu u naoj knjievnosti da posmatra i opisuje, on je tretira u kontekstu svjetske knjievnosti. Moda o tome ponajbolje svjedoi studija O homerskoj nepris-trasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka alijas Musli-mana. Uporeujui dvije pjesme Strahini Ban Starca Milije i erzelez Alija i Vuk Jajanin nepoznatoga bonjakog usme-nog pjesnika Kilibarda pokazuje koliko su se u slikanju lik-ova protivnike strane usmeni pjesnici pridravali homerskoga naela u prikazivanju likova. Kao to je Homerov Hektor hrabri-ji i humaniji od Ahileja, iako je Homer ahejski a ne trojanski pjesnik, tako ni vrhunski likovi nae usmene proze ne zavise od vjerske ili kakve druge pripadnosti onoga koji ih prikazuje. Razgovor staroga dervia i Strahinia Bana iz Milijine pjesme Kilibarda naziva jednim od najuzvienijih moralnih razgovora u svjetskoj knjievnosti. Pri iznoenju takvih sudova ne vodi se vu-kovskim metodom, ve kvalifikacije potkrepljuje injenicama iz knjievnih tekstova. Tako npr. poredi Odisejeva Arga s Banovim Karamanom, Bana s Don Kihotom i sl.7 Uporednom analizom crnogorske i muslimanske usmene epike Kilibarda zakljuuje da se homerski duh produio u njezinim najboljim ostvarenjima onaj duh koji u protivniku vidi ovjeka prema kojemu se tre-ba ovjeki odnositi. Na tu epiku treba ukazivati kao na etiku itanku koja je ljekovita za miltietniku i vievjersku dravu Crnu Goru.8 I u studiji enidba Smailagi Meha kasni ali

    7 Ove valja istai i jednu blago ironinu opasku Kilibardinu (iz navedene studije) na raun novijih prouavalaca knjievnosti: Da je Starac Milija itao Homera, ne bi ga, u tumaenjima pedantnijeh istraivaa, oprala gora ni voda, da se nije inspirisao Odisejom.

    8 U vezi s moralnom nepristrasnou vrijedi navesti i ovaj stav iz pomen-ute studije: Pjesnici kao to su Starac Milija niti preuzimaju pjesnika

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    19

    pravi usmeni epos Kilibarda pokazuje iru upuenost. Osim kratkoga istorijata prouavanja muslimanske epike od strane harvardskih naunika Milmana Perija i Alberta B. Lorda,9 koji su u prvoj polovini XX vijeka obilazili sandake terene u Crnoj Gori i Srbiji radi rjeavanja homerskoga pitanja, Kilibarda daje socio-psiholoku uslovljenost pojave epa Avda Meedovia, ko-jega poredi s Andrievim Ali-hodom Muteveliem. Tragino oeanje ivota i istorije dalo je umjetniku vrijednost spjevu Avda Meedovia. enidba Smailagi Meha jeste sinteza svijeh vrijednosti bonjake junake epike iji se razvitak moe pratiti od Erlangenskoga rukopisa naovamo. Ve je reeno da je Novak Kilibarda crnogorsku usmenu epiku podijelio na dva repertoara. Toj podjeli posebnu je panju posvetio u studiji Gnoseoloki znaaj crnogorske deseterake epike. Pojava dva epska pjesnika repertoara u Crnoj Gori us-lovljena je drutvenim okolnostima osnovna je teza Novaka Kilibarde u toj studiji, e se pokazuje kako je poetak stvaranja bogatijega glavarskog sloja, odnosno zaetak produbljivanja socijalnih razlika i politiko-ideoloke tenje dinasta Petrovia, poeo uticati na usmenu knjievnost, koja je od tada vie odraz epske slike istorije no prava poezija. O pjesmama drugoga rep-ertoara on u navedenoj studiji kae: Usmene junake pjesme iz postnjegoevskoga vremena, one koje govore o tekuijem dogaajima kao i varijante postojeih pjesama, ne mogu se koris-titi u naune svrhe o kojima je rije u mjeri u kojoj se koriste pjesme s tematikom iz prednjegoevskoga vremena koje su zapisane u

    rjeenja od drugijeh pjesnika-pjevaa, niti drugi to od njih mogu preuzeti. Moralna nepristrasnost nije pjesnika slika, no stanje duha koje pjesnici pojedinano na svoj nain iskazuju.

    9 Vrijedi pomenuti da njihova zbirka na Harvardu sadri, pored ostaloga, vie od 1.000 tekstova junakijeh pjesama. Posebnu vrijednost kolekcije ima 3.500 fonografskijeh ploa s glasovima izvornih narodnijeh pjesnika -pjevaa.

  • Novak Kilibarda

    20

    Njegoevo vrijeme. I usmena epska pjesma postnjegoevskoga vremena nudi svojstvene podatke za istraivanje drutvenijeh kretanja u Crnoj Gori iz druge polovine XIX vijeka. Meutim, prije nego to bi se dalo povjerenje jednoj pjesmi iz te oblasti, treba odgovoriti na pitanje da li ta pjesma pripada klasinoj, autentinoj, usmenoj poeziji, ili je njezin surogat, plagijat ili neki oblik falsifikata. Istraivanje karaktera usmenijeh pjesama postnjegoevskoga vremena spada u domen nauke o narodskoj ili imitativnoj knjievnosti, nauke koja odreuje granice nepat-vorene usmene poezije, kao izraza kolektivnoga duha jednoga naroda, granice koje je dijele od imitacija to su se razvile pod uticajem objavljenijeh zbirki, posebno Njegoeva Ogledala srpskog. Osim Njegoeva Ogledala te su pjesme sadrane u IV knjizi Vukovih narodnih pjesama i Pjevaniji crnogorskoj i hercegovakoj Sima Milutinovia Sarajlije. Proetost pjesama dva repertoara prikazana je u studiji Sazrijevanje epske legende o Nikcu od Rovina. Na Nikevu primjeru Kilibarda pokazuje kako su obanstvo i pruina do-bili u crnogorskoj usmenoj epici drugoga repertoara ulogu koju su u pjesmama sa starijom tematikom imali utvreni dvorci i carske slube. Proces stvaranje legende o Nikcu bio je prema Kilibardi mnogo bri od oblikovanja mita o starijim vitezovi-ma iz prvoga repertoara, i to iz dva razloga: Nikevi podvizi u novim drutvenim okolnostima brzo su prerasli lokalne okvire, a pjesnik je u legendu o njemu ugradio poetske elemente iz pje-sama prvoga repertoara. Evo kako Novak Kilibarda pokazuje da je pjesnik morao biti upuen u pjesme prvoga repertoara da bi od Nikca napravio epsku legendu dostojnu junaka prvoga rep-ertoara crnogorske usmene poezije: Na skuenijem prostorima Katunske nahije, i Crne Gore kao cjeline, svakome je bilo poznato kako je Nikac poginuo, a pjesnik je zato morao da u opisu njegove smrti ostane na realnome tlu. Nije bio odmaknut od dogaaja ni-zom vjekova, pa je morao da slua i zahtjeve plemenske strine

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    21

    istine, kako veli Mihailo Lali. Pjesnik-pjeva je bio u vrlo delikatnoj situaciji znao je da vitez koji je ponovio podvig Obilia ne moe da umre epskom smru kao obini crnogorski junak koji brani svoje ovce od buljuka Turaka to su poli da pli-jene a ne da ratuju, a, s druge strane, znao je da pjesma treba da ostane na ravni istine da bi bila prihvaena od slualaca. Pjesnik- -pjeva koji bi dozvolio da Nikac od Rovina umre najobinijom junakom smru napravio bi epsku banalizaciju uspostavljene i ustaljene navike koja je prela u kategoriju poetike usmene guslarske epike. Dakle, pjesnik je morao da kae da je Nikac poginuo branei svoje torine, ali morao je i da nae nain da se taj dogaaj predstavi kao in koji je dostojan junaka iz pjesme Sinovi Obilia. Poto pjesnik nije imao mogunosti da trai teren za slobodu svoje mate u opisu same Nikeve smrti, ostala mu je na raspolaganju samo mogunost za nalaenje prostora u povodu turskoga napada na Nikca od Rovina. (...) Potenciranje Nikeve starosti pjesnik-pjeva je iskoristio i kao svoje, i svoji-jeh slualaca, sredstvo za sarkastini obraun s Turcima. Jasno se uje prkos: Turci, naekao se Nikac vaijeh glava, drao vas u strahu decenijama, pae je ubijao, a sad ete morati da potegnete svu vau silu nikiku na starca koji vas ika i eka, neustraiv kao i uvijek. Zove vas na megdan starac koji se ionako sprema da promijeni svijet! Tako se neprijatelj dovodi u vrlo inferiornu moralnu poziciju da bi se jo jednom naglasilo koliko je strah morio Turke od Nikca harambae. (...) Psiholoka radnja voena je od poetka pjesme vrlo ubjedljivo, pa dramatika pjesme ne izostaje za najizgraenijim pjesmama crnogorske deseterake epike sa starom tematikom. (...) Nema tako moralno poraene turske vojske u nekoj drugoj pjesmi iz drugoga repertoara crnogorske usmene epike! Umjesto bilo kakvoga borakoga podviga uiarili su plijen i dojavili Nikeve ovce. (...) Nikac starac u toj pjesmi je kompleksnija linost nego Nestor u Ilijadi. Posljednje akorde svoga junakoga trajanja Nestor produava u

  • Novak Kilibarda

    22

    davanje savjeta mlaijem junacima. On ponestalu svoju snagu nadomjeta slubom svoga bogatoga iskustva. Meutim, Nikac, zarobljenik svoje slave kao Nestor, satire se od pomisli da e doekati kraj ivota u postepenom i vidljivom nestajanju. Nje-gova odluka da trai hara od Nikia posljednji je pokuaj da se sauva trajno u svjetlosti koja ga prati. Jedna od tema kojima se Kilibarda poeo baviti jo od stu-dentskih dana jesu tubalice. Saznanja o njima saeta su u nje-govoj studiji Usmena tubalica najintimnija pjesma. Poavi od pitanja starine i porijekla tubalica, Kilibarda posebnu panju posveuje crnogorskoj narodnoj tubalici od poetka njiho-va prikupljanja do naih dana, kad ta pjesma iezava i gubi umjetniku vrijednost kao i ostali vidovi narodske knjievnosti. Ipak to je jedina usmena knjievna vrsta koja i dalje ivi u Crnoj Gori, objanjava Kilibarda. On istie dvije vrste tubalica: javnu i intimnu, pri emu intimna svakako ima vee umjetnike dom-ete jer se u njoj mogu saoptiti sve boli koje javna tubalica ne trpi. U tome Kilibarda vidi i mogui uzrok obiaja da u Crnoj Gori ena ne tui za muem. Tretirajui tubalicu kao kultivisani oblik pranjenja nabujale alosti, svoje stavove potkrepljuje primjerima koje je sm prikupio ili koje je preuzeo od drugih zapisivaa. ini se da je tubalicama, pored Starca Milije, No-vak Kilibarda prilazio s najvie naunoga elana. U opisu i tret-manu te knjievne vrste nije do izraaja doao samo naunik no i knjievnik Novak Kilibarda. Pored navedene studije treba pomenuti i njegov osvrt Jedna anonimna crnogorska pjesni-kinja, e je istakao umjetniku vrijednost tubalice sestre popa Marka Samardia iz Krivoija, te studiju Socijalni elementi narodnih tubalica. Ve je reeno da je Novak Kilibarda 1987. priredio i antologiju tubalica Puti nedohodi. Poseban znaaj ima vrlo opsena studija Stanje narodne i narodske knjievnosti u Crnoj Gori danas. U toj su studiji do-taknuta gotovo sva vanija pitanja koja su naslovom naznaena.

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    23

    Nadati se da e ta vrlo instruktivna studija jednoga dana biti polazite neijega doktorskoga rada. O toj studiji Dejan Ajdai kae: Jedan od najzanimljivijih, mada i najmanje tipinih meu studijama o savremenom folkloru, jeste Kilibardin rad o stanju narodne i narodske knjievnosti u Crnoj Gori u dananje dane. Drutvene promene i navale gradske i toboe gradske civilizacije, slikaju se socioloki precizno, ali uz ironine opise bezoseajnosti za staru pesmu i priu. Ovaj tekst svoju posebnu ivost crpe iz konkretnih situacija i pojedinosti o akterima koji izvode (ili pokuavaju izvesti) narodne pesme, prie i dr., to do-prinosi uvidu u sloenost ivota narodnog umotvorenja. (...) Kili-barda uoava nove navike, nove potrebe koje u dodiru sa starim vrednostima nemilosrdno potiskuju staro blago. On nema iluzija da takav proces moe da zaustavi, ali se u njegovim redovima probija izvestan al za vrednostima usmene narodne kulture.10

    Kilibarda se bavio i drugim pitanjima crnogorske usmene knjievnosti. U studiji Odnos optega i posebnoga u usmenome knjievnom tekstu vri komparaciju dviju pjesama sa zajednikom tematikom zidanja Skadra. Jedna je poznata vari-janta Zidanje Skadra Starca Raka, a druga je albanska varija-nta Pala magla na Bojanu, koju je na crnogorski jezik preveo Esad Mekuli. Varijanta Starca Raka uveliko prednjai u odnosu na pomenutu albansku varijantu zapisanu u estanima. Na os-novu njihove analize Kilibarda je pokazao koliko je neophodan pjesniki talenat u poetskoj razradi internacionalnih motiva. Primjeuje kako albanska varijanta nalikuje na fosilne pjesme koje su prethodile Zidanju Skadra. Osim talenta Kilibarda uka-zuje i na drutvenu nacionalnu uslovljenost tematsko-motivs-koga sloja pjesme i potrebe njezina odravanja i prenoenja, a samim tim i umjetnikoga uljepavanja.10 Dejan Ajdai, Pogovor, In: Novak Kilibarda, Usmena knjievnost pred

    itaocem, Cetinje, 1998, str. 441.

  • Novak Kilibarda

    24

    Panju je Kilibarda posvetio i aspektima hrianske rtve u crnogorskoj usmenoj epici (u istoimenoj studiji). Objavio je znaajan rad i O bugarticama iz Crne Gore (a 1979. godine, ve je reeno, priredio je i antologiju bugartica), e ukazuje na neutemeljenost nekritiki prihvaenoga negativnog suda Valtazara Bogiia o bugarticama koje zavreuju panju go-tovo samo kao materijal za prouavanje razvoja desetarakih pjesama to su se iz njih razvile. Kilibarda u toj studiji navo-di jo jednu okolnost koja nije ila naruku statusu bugartica pri prouavanju usmene knjievnosti: Da su izreene i najvie pohvale bugarticama u vrijeme kad je veliina Vuka Karadia svemono vladala na prostoru odnosa prema us-menoj knjievnosti, imale bi slabanu snagu, jer u poreenju s Vukovom enormnom zbirkom usmenijeh pjesma, bugartice su izgledale kao siroad. Nijesu zapisi bugartica iz Perasta i Dubrovnika bili zatieni patronatom genijalnoga sakupljaa us-menijeh pjesama koga su cijenili Gete, Grim, Mickijevi i dr. Na osnovu jezika i stila bugartica i njihove poetske vrijednosti Kilibarda ukazuje ne samo na njihov znaaj, ve i na injenicu da su tokavski knjievni jezici poetski bili uzreli jo u XVI vi-jeku. Posebna panja posveena je bugartici Marko Kraljevi i brajen mu Andrija, u kojoj je Marko prikazan kao tragian lik bratoubice nasuprot liku Marka Kraljevia iz deseterake epike. Samo je Starac Milija u pjesmi Sestra Leke kapetana pruio ruku svome prethodniku iz sredine XVI vijeka, pjesniku-pjevau Paskoju Debelji. Kao da su Paskoje i Milija izrasli iz jednoga etno-istorijskoga korijena veli Kilibarda. U radu Opet to, ali drukije Novak Kilibarda istakao je antologiarsku spretnost Vuka Karadia pri odabiru pjesama. Poznato je da je Vuk naslov davao samo najuspjelijoj pjes-mi, a ostale je ostavljao bez naslova, s naznakom Opet to, ali drukije. Kao i u studiji Odnos optega i posebnoga u usme-nome knjievnom tekstu, i ove je Kilibarda ukazao na znaaj

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    25

    pjesnikoga talenta u uobliavanju ustaljenih tema i motiva. Na primjeru dviju varijanata lirske pjesme iz Grblja pokazao je ra-zliku izmeu istinskih pjesnika stvaralaca i pjesnika reprodukti-vaca iako je to tee uoiti kod lirskih nego kod epskih pjesama, jer su se lirske pjesme, to zbog kratkoe to zbog rime, lake mogle pamtiti i doslovno prenositi. I Niki je dobio mjesto u Kilibardinu bavljenju crnogor-skom usmenom knjievnou. U kratkome osvrtu Niki u crnogorskoj usmenoj epici autor je pokazao kolike su bile slinosti u mentalitetu Crnogoraca i nikikih muslimana to je ostavilo traga u usmenoj epici. U tome osvrtu objanjava se i zato Niki, za razliku npr. od Podgorice i Pljevalja, nikad nije razvio sevdalinku, odnosno zato je za njega podjednako tipina epska pjesma koliko npr. i za ratoborno crnogorsko pleme Pjeivci. Instruktivna je i Kilibardina studija O poslovicama. Nije u njoj ukazano samo na znaaj poslovica kao posebne vrste usmene knjievnosti, ve i na brojna druga pitanja koja se na njih odnose. Pokazano je kako poslovica produila ivot u knjievnim djelima poznatih pisaca, poput Njegoa, Stefana Mitrova Ljubie, Mihaila Lalia, amila Sijaria. Analizirani su i najei oblici poslovica i prozni i stihovani, obraeno je pitanje postanka i starine pojedinih poslovica, tekoa njiho-va prikupljanja, njihova drutvena uslovljenost, kontekstualna uslovljenost znaenja pojedinih poslovica, njihov odnos s us-menom pjesmom te nemogunost valjane klasifikacije njihove pri emu je opet istaknut metod Vuka Karadia, koji ih je poreao azbunim redom ne naavi bolje rjeenje za njihovu klasifikaciju. Koliko su poslovice imale vanu ulogu u ivotu nekadanjega ovjeka, najbolje se vidi iz ovoga odlomka pome-nute Kilibardine studije: Pojedine drutvene strukture, vjer-ske i staleke konfesije u prolosti mogle su da imaju tabuisan stav prema poslovicama u kojijem je bio saet kodeks normi i ponaanja date strukture ili konfesije. Na primjer, za drutvo u

  • Novak Kilibarda

    26

    kojemu je krvna osveta bila nepisani zakon poslovica Kad se osveti ko da se posveti morala je imati aksiomatinu vrijednost. Ljudi koji su se mirili s ropstvom, kao i oni koji su nepogovorno potovali silu vlasti, odravali su poslovice ovoga tipa: Kako koji vjetar duva tako mu se navijaj, Koju ruku ne moe poei ti je poljubi i sl. Smjerni hrianin i vjeti klerikalac propagi-rali su parole Bogu se ne plaa svake subote i Ko tebe kamenom ti njega hljebom. U hajdukoj druini, u doba buna i ustanaka i u drutvu ljudi koji su raspoloeni da se bore protiv neprijatelja bila je aktuelna poslovica Bolje grob nego rob. Status rajetina tokom turske vladavine izraen je poslovicama Ako u krivo ne smijem od Boga, ako u pravo ne smijem od bega. Kadija te tui, kadija ti sudi. Naueni iskustvom da su ljetnji oblaci udljivi i advokati prevrtljivi, seljaci su izrekli poslovicu Bogu i advokatu ne treba vljerovati. Kad usahne snaga i pritisnu godine, ostaje ljudima utjeha da Bez starca nema udarca. Mirenje s ekonom-skijem stanjem koje se ne da izmijeniti stvorilo je poslovicu Ako nee Boi kae, a ono hoe eca. Izvoenje besciljnoga posla i gubljenje vremena oko nepopravljiva lica ili situacije okarak-terisano je poslovicom ali Boe tri oke sapuna / to potroi bula na Arapa. Poslovica je ponekad izgovorena kao divna iz-reka s bezazlenijem i diskretnijem humorom: Bunar voda svaka grozniava / udovica svaka samovoljna. Eto tako je svaki vid ivota naao svoju knjievnu aplikaciju u poslovici. Na kraju treba pomenuti i referat s okrugloga stola Crnogorski jezik u javnoj upotrebi (u istoimenome zborniku, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011) pod naslovom Klasinu crnogorsku usmenu epiku treba usaglasi-ti s Pravopisom crnogorskoga jezika, u kojemu je Kilibarda podrao zvaninu crnogorsku jeziku standardizaciju i nagla-sio znaaj jezika usmene knjievnosti te potrebu grafikoga prilagoavanja usmenih pjesama 32-lanoj crnogorskoj azbuci i abecedi. I nije to ni prvi ni jedini put da se Novak Kilibarda

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    27

    zaloio za primjenu crnogorskoga standardnog jezika. Protiv nastojanja Rajke Gluice i nekih njezinih koleg(inic)a s Filo-zofskoga fakulteta u Nikiu otro je negodovao u dnevnome listu Pobjeda tekstom Velikosrpska ofanziva ne prestaje (26. februara 2011) i u dnevnome listu Vijesti tekstom Odavno sam priznao svoju krivicu (6. marta 2011), kao to je i u knjizi eljezna crkva i kosovski mit (Cetinje, 2006) razobliio politiku Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I ovaj kratak osvrt pokazuje irinu i znaaj tema kojima se Novak Kilibarda bavio. Na polju crnogorske usmene knjievnosti Novak Kilibarda postigao je sve to je mogao. Samo jedno nije. Nije iza sebe ostavio dostojna nastavljaa.

    Adnan IRGI

  • 29

    PROLEGOMENA ZA INTERPRETACIJU USMENE PJESME

    Stvaralaki uzleti usmenih pjesnika-pjevaa, koji su se prihvatili univerzalnih problema ivota, sutinski ne afirmiu prizemni i utilitarni interes socijalnoga kolektiva kome pjesnik- -pjeva pripada. Sluaoci kojima je bila namijenjena pjesma traili su od opjevanoga junaka, koji je bio njihov idol, one strane karaktera koje nemaju svakidanji pojedinci. Zato je estetiki interes slualaca odgovarajue pjesme sasvim inferi-orna kategorija u odnosu na njihov interes za kompenzovanje svoje proenosti. U usmenoj literaturi, koja je po prirodi stvari namijenjena proenome sluaocu, sasvim su rijetko naglaene one strane ljudskoga bia koje ne pitaju za drutveni rang i ugled, a koje konstantno traju u svome elementarnom vidu i obliku. Narod nije paljivo sluao guslara samo da bi se obavijestio o moralnim, vjerskim i estetskim normama doba kojemu pripada, nego se svaki narataj slualaca uivljavao u iluziju ostvarenja kolektivnih himera i snova. Namjena guslarske pjesme, zavisnost idejne osnove pjesnika-pjevaa od idejno-rodoljubivih zahtjeva slualaca i ukoenost deseterca na prostoru iskazivanja fabule predstavljaju savez rigoroznih cenzora koji su neminovno uka-lupljivali i najsamostalnije pjesnike-pjevae. Zato usmenu ep-sku pjesmu treba posmatrati vie kao nacrt graevine nego kao dovreno zdanje koje iskazuje svu stvaralaku snagu neimara. Epska stilska tehnika, vrijeme i prilike, nijesu nikad dozvolili da se i najgenijalniji pjesnik-pjeva do kraja iskae. ak ni Starac Milija, pjesnik koji je, za razliku od drugih crnogorskih pjesnika-

  • Novak Kilibarda

    30

    -pjevaa, uspio u najveoj mjeri da se otme od egoistinih zahtje-va slualaca i da ostvari psiholoku analizu svojih likova, kako bi ih mogao ostvariti da je imao homersku irinu iskaznoga prostora. Starac Milija je pokuao da presijee epske naslage heroizovane linosti Marka Kraljevia da bi u njemu pronaao ljudske slabosti i traume. Nesumnjivo je da je pjesnik iz Ro-vaca, Starac Milija, vjerovatno prezimenom Medenica, znao sve o epskome Marku, njegovu arinu, estoperu i tulumini; znao je za megdane i moralne podvige narodnoga zatitnika, ali pjesnika je zainteresovao Marko kao ovjek bez harmonije normiranoga ljudskog bitisanja, osoba koja u junatvu kompen-zuje sivilo i pusto line sudbine. Starac Milija je oslunuo ivot obinoga ovjeka ispod epskoga oklopa veliine Marka Kraljevia. Milijin Marko gazi od Prilepa do Prizrena tuom stazom ivota. Projezdio je nenadmani junak i megdandija svu mreu carskih drumova, ali ne umije da uhvati korak svakodnevnoga momka enjenika koji ide da zagleda i isprosi evojku. Veliki Marko savija se pod teretom prosake buklije, male stvari koju obini svakodnevni enjenici spretno i veselo nose. Milija je pruio drum kojim momci enjenici putuju od iskoni, da bi gledao kako se Marko na njemu zanosi i saplie. To pjesnikovo posma-tranje Markova teturanja na tome drumu obgrljeno je humanom ironijom koja je esti pratilac cjelovitih istina o proslavljenim lju-dima, a ne pak zluradou koja prati inferiorne osobe kad sude o nedostinim. Pjesnik dodue ostavlja i druge prilaze za suenje o tome Markovu putovanju. Ali jedan je najiri i apostrofiran je. On znai da ljudi jednostavne perspektive treba da budu zadovoljni svojom anonimnom zaokruenou, i da je preporuljiv hladan stav prema nevolji ovjeka koja se kompenzuje sadrajima kakve svakodnevni i obini ljudi ne mogu nikad ostvariti. Pjesnik koji ima izgraen stav prema harmoniji ivota poruuje da definicije sree i nesree nonalantno mije njaju mjesta, ne samo u svijesti

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    31

    ljudi koji ih s distance ocjenjuju, nego i da su uslovljeni i etikom konstelacijom pojedinaca koji ih doivljavaju. Marko Kraljevi iz Milijine pjesme Sestra Leke kapetana nije poao iz Prilepa da prosi evojku koja ga je nee ljepotom zanijela niti, pak, to je zaokruio odluku da savije porodini dom sa svojom suprunicom. On je uo za udo od ljepote koju ne moe niko da osvoji, pa kree da oproba svoje glasovito junatvo. ovjek koji ne zna ta je ensko srce ide na megdan ljepoti! Epska gromada je krenula ne s oeanjem nego s pita-njem: e su ti brodi i bogazi za koje Marko pita, koje ga to vojske mogu okruiti da on kroz njih ne napravi krvave bree, e su te zagondije na carsko dostojanstvo, obraz evojke, ivot nejai i sirotinje?! Htio bi Marko da vidi i prkosne vile nagorki-nje koje bi pokuale da pobjegnu njegovu bijesu i arevoj brzi-ni! Marko ne vodi rauna ni za vrijeme kao trajanje i prolaznost, jer kopne i staraju samo one osobe zbog kojih se on i rtvuje. Marko se poslije smrti slavom produava! Ponosan je Marko Kraljevi to niko nema konja i oruje kao on to ima. Nita nije kupljeno, sve je sudbina donijela. Glavoekovi Arapa, alovitih carskih odmetnika, asija i gazija, ide u Prizren da pita ljepoticu Rosu da mu sluajno ne zna za kakvu mahanu! Hoe Marko da ustanovi moe li se prkos evojke, koja svakome mahanu nalazi, mjeriti s inatom carskih odmetnika od kojih se Stambol trese, a on im glave dolazi. Moe Musa Kesedija imati troje rebara jedno svrh drugih, moe imati tri srca junaka i na njima guje arovite, ali sve to pred Markom pada kao lie s gore kad se zajeseni! Hoe Marko da vidi da ljepotica Rosa, iz Prizrena gra-da bijeloga, moda nije premaila vilu Ravijojlu koju on topu-zom oklapi kad to zavalja! ulo se da je sestra Leke Kapetana u Prizrenu i otmjena roda, pa, daj, da vidi Marko da nije i od kralja otmjenija, oca njegova, i od cara u Stambolu, njegova pooima, koga on, isti Marko, i uz duvar prigoni kad se posinku neto naao uini! Hoe Marko da vidi da se ko kruto ne dri kakvih

  • Novak Kilibarda

    32

    pravila i konvencija, da vidi on, koji igra kolo s kadunama, koji orujem krv prolijeva i na dan svoje krsne slave! Marka tom prilikom, kao i uvijek, privlai opasnost, neto nepokorno emu samo on moe nai devapa i hesapa. S takvim mislima Marko je rijeio da prosi evojku, ali odmah su ga uhvatili ljuti stra-hovi. Pokuava, on neustraivi, da od njih pobjegne. A kako? Marko se prvo utapa u vino da se priprema za najstraniji megdan i okraj:

    Viknu sluge, tri podrumdija, meu sobom vino donijee, do dva abra crvenoga vina: jedan dae konju od megdana, krvav konjic do uiju doe, drugi popi na pohodu Marko, krvav Marko do oiju doe.A kad ala alu pojahala, fatio se polja prilepskoga.

    Da Markov prosidbeni put ide prirodnim tokom, ne bi mladoenja imao nikakva razloga da iskapljuje abrove vina, da bude zakrvavljeni dertlija. Ali nesumnjivo je da Marko vinom gasi usijani strah koji ga je obuzeo. Krenuo je na megdan ljepoti kojoj ne poznaje mjere ni dubine, ne zna on njezina tajna oruja. Ali ni vino ni samopouzdanje ne zatomljuje Markov strah od ene, strah od koga se niko nije odbranio sabljom i junatvom. Tu niti istina da od arca boljeg konja nema, / ni od Marka boljega junaka! I onda tako prepanuti Marko trai drutvo, ite pomo koju nije traio ni kad se ekao s troglavim Arap-inom i najstranim pustahijama. Marko zove Relju i Miloa da s njim pou na prosidbeni put. Prenoenje straha na dvojicu po-bratima i najjai je dokaz da je motiv Markova puta u Prizren vie kuanje junatva s neobinim protivnikom, nego stvarna

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    33

    odluka da se eni. Da mu je enidba bila glavni cilj, ne bi on mogao biti indiferentan ako izabranica poe za drugoga, pa iako su mu oni pobratimi. Starac Milija nije imao mogunosti da u guslarskoj deseterakoj pjesmi, koja je namijenjena sluaocima junake epike, iznijansira sve kutke Markovih misli i oeanja, nego je umjesto toga naglaeno istakao inferiorni izgled Marka mladoenje, upravo naglasio je njegovo tree mjesto meu pro-siocima. Dok o Markovu momakome izgledu ne kae nijednu rije, pjesnik istie Miloa kao neodoljivu muku ljepotu:

    Veseo ti Marko uvegija kod ovoga vojvode Miloa!U visinu da veega nema, u pleima poirega nema.Kakvo li je lice u junaka, kakve li su oi obadvije, kakvi li su oni mrki brci!Tanki brci pali na ramenaBlago onoj koja e ga uzet!

    Ni o Reljinu izgledu pjesnik ne govori, jer mu i nije bio cilj da svakoga prosioca posebno naslikava, nego samo da kae da je Marko na treem mjestu. Pjesnik nema namjeru da ukae kako Relja kao mladoenja nadmaa Miloa, nego samo da naglasi kako tek Marko jadno izgleda kad se ni onakav Milo ne moe s Reljom mjeriti:

    Nije ala jedan krilat junak, nije ala krila i okrilje!A jadan ti prema njemu Marko, a jadan ti Milo vojevoda!

  • Novak Kilibarda

    34

    Pjesnik je dakle iznijansirao Markovo preivljavanje na prosid-benome putu od Prilepa do Prizrena u mjeri koju je omoguila deseteraka stilska tehnika i namjena guslarske pjesme, ali os-novna poruka pjesme ipak glasno se uje. A to je: mladoenja koji je samouvjereno i kategoriki rekao da ide da isprosi evojku s malo je nade u uspjeh doao na dvorove Leke kapetana, odnosno samo ga je rz da bude nepobjediv doveo u Prizren. A ako je i gajio nadu da se njegovo samoposmatranje ne mora poklopiti sa svaijim opaajima, Leka mu je rasprio iluziju:

    Biraj, sele, koga tebi drago... Ta ako si, sestro, naumila uzet, seko, dobroga junaka...uzmi, sele, Kraljevia Marka...Ako li si, sele, naumila uzet, sele, dilbera junaka kome snage ni ljepote nema u svoj zemlji na etiri strane, uzmi, sele, vojvodu Miloa... Ako li si, sestro, naumila da ti uzme krilata junaka, da ga grli i da se ponosi, uzmi sele Relju krilatoga...

    Dolazak u Prizren sabio je i priguio Markovo nespokoj-stvo, ali tako to mu ga je uvrnuo u neiskaz da jae pee, boli i razdire. Onemoguavanje bilo kakvoga oduka Markove eks-tremne linosti ispretakalo je u njemu sva opasna duevna stanja, pripremajui teren za postupak koji iskljuuje misaone i humane sadraje. To je pledoaje za potonje Markovo varvarstvo. Starac Milija takvom karakteristikom Markova stanja vidljivo projicira svoje vjerovanje da ivot koji se kree po jednoj tranici otupljuje nosioca toga ivota za fine sadraje i humane nijanse ponaanja.

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    35

    Naime, kad svakodnevni postupci preu u krutu naviku, pa bilo da su etiki i najopravdaniji, nepobitno dolazi do idiotizacije i posla i ovjeka koji ga obavlja. Milijin Marko Kraljevi je konk-retno olienje takvih ljudi. Marko je navikao da dijeli pravdu, da kanjava nepokornost i silu, ali nije bio sposoban da zapita svoju savjest da li su sve pravde iste i da li su svi prkosi i inati za isto kanjavanje. Markova pravda je toliko bljetava da zasljepljuje oi! ovjek koji se kroz ivot kree po diktatu navike ne moe valjano ni da sudi o putevima mimo svoje uhodane staze. Pjesnik Milija moda i vjeruje da se Marko zastidio od prevelike gospotine i riterske ceremonijalnosti Lekina dvorca, ali objektivna ideja pjesme Sestra Leke kapetana ne dozvoljava da se povjeruje u to kao u psiholoku realnost. Marko je kraljev sin, carske je dvore toliko puta vidio, svaega se kraljevi i carski posinak nagledao! S druge strane, Marko nije linost koja te stvari primjeuje draperije odjee kao i ivota niti Marka privlae, niti ih on razumije. Dakle, Marka ne zbunjuje dvorski sjaj dukainskoga velikaa, ali enterijer Lekina doma ima velikoga uticaja na krvavi rasplet drame koja je otpoela Markovom odlukom da prosi sestru Leke kapetana. Elegantni i diplomatski hladni poredak kue priz-renskoga kapetana jedna je od munina i neugodnosti koje stalno prate Marka od polaska iz Prilepa na prosidbeni put. Kao to mu je u gizdavome oelu prosca tijesno i neugodno (jer se srodio s urkom i meedinom), tako i riterska konvencija Lekina musafir-skoga salona zamrzava sve Markove mahove, izbija mu uobiajenu rije s jezika, sili Marka da se po tuemu redu i obiaju ponaa. Neelju dana u Lekinu dvoru Marko pije vino iz ae koju mu dodaje uvjebana ruka dvorskoga lakeja. Tako se zalijeva rumenikom vinom Marko koji je navikao na abar i tuluminu od dvanajest oka! A elegantni Leka edi u elu gospodske sofre, zaklonjen zlatnom kupom od devet litara. Mora da i ta kupa, ko-jom domain nazdravlja, ali je on, gospodin, ne iskapljuje, ljuto provocira neumjerenoga vinopiju Marka. Neobavezni, junaki

  • Novak Kilibarda

    36

    i anakreontski razbakareni Marko ne uklapa se u takvu atmos-feru. Teko je rei da li mu je bila tea Azaka tamnica ili taj sedmodnevni gospodski ceremonijal. Prema tome, od oblaenja momakoga oela u Prilepu do prestanka jednoneeljnoga amljenja u salonima Leke kapetana nije bilo ni jednoga jedi-noga trena koji bi razgalio Marka, ili mu bar pruio mogunost da se slobodno ponaa po svojim uzusima. Nikad Marko nije bio toliko odvojen od arca i oruja i vezan za temu razgovora koja nije njegova. Da je tih predugakih sedam dana bio pod adorom i sluao njisku konja i kliktaj sokolova, njegova munina bi pop-ustila, psihiki bi se opustio i smirio. Meutim, od polaska iz Prilepa, i oblaenja gospodskoga oela, bol i muka tanje i zateu Markovu momako-enjeniku icu ije e kidanje prekinuti jedan odbljesak mitoloke ljepote koji personifikuje Rosa, sestra Leke kapetana, lijepa kao grijeh! im je Marko uhvatio priliku da pree na svoju relaciju, da doe do rijei koja zapovijeda, odmah se otvoreno pokazalo da je doao u Prizren vie da se junai i nadgornjava, nego da prosi evojku. A prvi potez, kojim se on oslobaa sedmodnevno priguivane munine, definisao je tragediju koja se jo od polaska iz Prilepa zaenila. Kad Leka kapetan pomenu, ne bez straha, neshvatljivi ponos i samovolju svoje sestre jedinice, Marko prko-sno, pakosno, izazivaki i prgavo ree velikau Leki kapetanu da niti zna sestrom ni zemljom upravljati. Tako se taloeno i priguivano muno stanje mladoenje iz Prilepa pretvara u eolske vjetrove koji oduvae Marka one e je vazda i bio. Epski Marko, koji nikad nije vodio rauna za dokaze i argumente, prizva u pomo svoja oprobana sredstva: oruje, prkos, inat i svojeglav-ost. On nije sagorijevao od elje da to prije vidi evojku koja se ljepotom proula od istoka pake do zapada. On nije nestrpljiv dok ne ustanovi je li Rosa udo od ljepote o kome se pria. On je na put krenuo da neto pobjeuje, pa eto poe sukob nasrtanjem na neduna Leku kapetana. Markovoj izjavi:

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    37

    Kunem ti se i Bogom i vljerom, da je moja u Prilepu mome, pa kad ona ne bi posluala, ja bih njene ruke oekao, il njezine oi izvadio

    pjesnik daje dva znaenja: njom upotpunjava karakteristiku Markove epici nepoznate linosti i, s druge strane, vee Marka za obavezu prema tvrdnji koju je izgovorio u obraanju Leki kapetanu. Iako jo u Markovoj svijesti nije postojala slika kr-vavoga ina koji e se kroz kratko vrijeme ostvariti, ta izjava je jedan od uzroka koji e dovesti do neminovnosti zloina. Kad se ispred Marka isprijei prkos, pa, iako je olien u nesra vnjenoj ljepoti ene, on, voen pustoi svoje pravolinijske sudbine i tvrde logike, nee vieti ljepotu od vjerovanja u svoje pravo da kanjava nepokornost. Nije Markova nemo da doe do ene prkos ljepotice Rose, nego neadekvatnost cijeloga njegova bia da jednostavnim i obinim putem doe ne samo do ene nego i do ina enidbe. Usmeni pjesnik, sputan svim idejnim i poetolokim uzusima, nije nikako mogao pokazati Markovu nemo u sukobu sa svakodnevnim ivotom, kao to je to, na primjer, uradio Ivo Andri u pripovijeci Put Alije erzeleza. Takvu temu nije mogla nesmetano knjievno uobliiti usmena guslarska pjesma, niti su za nju sluaoci pokazivali interesovanje. Usmeni pjesnik mogao je da izabere onako udnu i neobinu enu, ali ona je ipak u pjesmi Sastra Leke kapetana samo test za razrjeenje problema Markove linosti. Starac Milija nije imao namjeru da pjeva o sestri Leke kapetana dukainskoga, nego o Marku Kraljeviu, centralnome liku usmene epike koja je opsluivala jugosloven-ske pravoslavne vjekove pod turskom vladavinom. Pjesnik je nesporno vidio Marka kao ovjeka prizemnih erotskih elja, kako je Andri vidio erzeleza, ali nije mogao o tome pjevati. Usmeni guslarski pjesnik nije mogao ni sebe, ni svoje junake, ni

  • Novak Kilibarda

    38

    svoje sluaoce rasteretiti od epske gustine i deseterake fasade uobiajenoga guslarskog pjevanja pred sluaoocima. Starac Milija stalno sukobljava svoje likove s iznenadnim problemima koji pred njih iskrsavaju. On je u etirma pjesmama koje je saoptio Vuku Karadiu i kompletirao sve svoje linosti na taj nain. Taj, u crnogorskoj usmenoj epici nenadmani pjesnik, cjelovito vjeruje da se ljudima stalno nameu zamke i postavljaju enigme, ali ne vjeruje u mogunost racionalnoga razrjeenja toga Gordijeva vora. Milija nikad ne isputa iz vida kategoriju fatuma, a ovjeku ostavlja radijus kretanja i snalaenja samo u meuprostorima determinisanih regiona. Po Miliji, ovjekovi postupci mogu biti pozitivni ili negativni samo u smislu ispunjenja ili neispunjenja normi etike kojoj linost pripada, ali sutinske tokove ljudskoga, fizikoga i moralnoga egzistiranja, pjesnik ostavlja fatumu. Milija druguje s ironijom uvijek kad govori o ljudskim odlukama i planovima, ba stoga to on stameno vjeruje i da suenice nijesu daleko od ovjekova djelanja. Matafizika je osnov njegove pjesnike filozofije. Narodno-pravoslavna naklonost prema Marku Kraljeviu kao nenadmanome junaku-zatitniku uslovila je zapostavljanje pjesme Sestra Leke kapetana ne samo od strane guslara i njihovih slualaca, nego i od strane strunih tumaa usmene epike koja se razvila na tokavskome jezikom prostoru. I kad je reena pjes-ma pomenuta, inio se osvrt na Markov zloin kao na njegov junako-temperamentni postupak, a ne na proces pripremanja toga zloina i neminovnost njegova javljanja na kraju pjesme Sestra Leke kapetana. Takvim pristupkom toj Milijinoj pjesmi zapostavljala se injenica da se u istraivanju umjetnikoga djela ne sudi licima koje to djelo obrauje iz perspektive svoje etike, nego se procjenjuju i objanjavaju psiholoke strukture koje na-vode konkretne ljude na date odluke. Postavljalo se pitanje ta bi odjednom plemenitome Marku da ugazi u zloin, ta se to do-godi junaku koji i ranjenu pticu spaava? Lekina sestra, ljepotica

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    39

    Rosa, jednostavno se proglaavala udovitem zato to je javno uvrijedila tri slavna junaka Marka Kraljevia, Miloa Obilia i Relju Krilaticu! Njoj se u strunim raspravama sudilo iz idejno- -egoistinih razloga, isto onako kako su o njoj sudili sluaoci guslarske pjesme koju je Milija saoptio Vuku. Ostavljani su po strani zagonetni karakter te ene i uslovi koji su je naveli na dr-sku verbalnu slobodu. Najvie poraznih sudova izrekli su o Rosi kritiari koji su smatrali da je Sestra Leke kapetana samo jedna od usmenih guslarskih pjesama koja je, eto, sluajno zapisana od nekakva starca seljaka Milije od crnogorskoga Kolaina. Od po glavi izranavljena starca koji bez rakije nije htio da pjeva uz gusle. Da se vie uzimao u obzir lini umjetniki profil pjesnika- -pjevaa Milije i da se pjesma Sestra Leke kapetana obavezno posmatrala u kontekstu ostalih Milijinih pjesama, manje bi bilo jednostranih sudova o najveemu pjesniku crnogorske usmene poezije i njegovoj pjesmi Sestra Leke kapetana. Kad se Milijina usmena pjevanija uzme kao izraz kreaci-je velikoga pjesnika, koji je optim i poznatim motivima ulio ekspirovsku snagu, doe se do ovakvoga zakljuka: Marko Kraljevi ne vri nikakvo iznenadno divljatvo u pjesmi Sestra Leke kapetana, jer je taj njegov opskurni postupak samo logini rasplet drame koja se sigurno i postojano plela od poetka pjesme. Tragini ovjek koji se, kao zatitnik pravde, bavi zanatom ubijanja nema duhovne snage da ocijeni da li se svaki put i svaki postupak moe mjeriti i vrednovati istim zamahom maa. Marko jednako gazi sve brode, i njegov arac preskae sve vode, ide Kraljevi prsato drumom i ivotom, lomei najvie samoga sebe! Kao drvoea orija koji udara po stabljikama cvijea kad mu se boje i mirisi ne dopadnu. Odista, knjievni talenat Starca Milije najmanje je odgovarao vremenu kome je pripadao i poetici kojom je svoje pjesme uobliavao.

  • 41

    ODNOS OPTEGA I POSEBNOGA U USMENOME KNJIEVNOM TEKSTU

    Pretpostavke za teorijsko uoptavanje problema koji je naznaen u naslovu ove rasprave oslanja se na poreenje dviju usmenih pjesama, varijanata istih internacionalnih motiva. Jedna je Zidanje Skadra koju je Vuku Karadiu saoptio Starac Rako iz Kolaina, a druga je albanska usmena pjesma Pala magla na Bojanu, zapisana u estanima, a na crnogorski jezik preveo ju je Esad Mekuli. Istraivanje moguih uzajamnih veza tih dviju pjesama, i rangiranje njihovih umjetnikih profila, ostaju kao otvorena pitanja, a u ovoj raspravi samo su dotaknuta. Pitanje kreativnih mogunosti pjesnika-pjevaa o ko-jima je rije trebalo bi naelno posmatrati na prostoru odnosa uobiajenoga interpretiranja gotovih anrovskih sredstava, s jedne, i linoga stvaralakog improvizovanja, s druge strane. Meutim, taj put nee se slijediti u ovoj raspravi koja se prevashodno bavi propozicijama koje su pojedinome pjesniku- -pjevau pruili internacionalni motivi i nacionalno-istorijske strukture u koje se ukljuuju religijski, etno-psiholoki i etiko- -ideoloki postulati. Stepen stvaralakoga improvizovanja pjesnika-pjevaa koji su saoptili pjesme, odnosno onih lica koja su oformila umjetniki oblik tekstova dviju pjesama o kojima je rije, bio je usmjeren propozicijama drutvene svijesti kojoj pjesnik-pjeva pripada. Religijska i etika osmiljenost jednoga lika ili detalja imala je nepovredivo mjesto u kontekstu pjesme, ali umjetnika oivljenost njihova zavisila je samo od kreativne

  • Novak Kilibarda

    42

    snage pjesnika-pjevaa. U objema pjesmama motiv o ljudskoj rtvi u neimarstvu proima se s takoe internacionalnim mo-tivom o nepravdi starije brae prema najmalaemu bratu koji je pravian. Drugi motiv, nesumnjivo mlai od prvoga, mora da je vrlo rano srastao s prvim zato to je istorijski sadraj mo-tiva o rtvi bio povoljan prostor za knjievno iskazivanje date poruke. Udruena upotreba motiva o ljudskoj rtvi nije naruila njegov antropoloki sadraj zato to je on bio ve prerastao u aksiomatinu datost. U narodno iskustvo smjetali su se samo oni internacionalni motivi koji su imali sve potrebne antropoloke karakteristike da prirastu za etno-psiholoke, etiko-ideoloke i socijalno-istorijske znaajke jednoga naroda. U porodinim zadrugama, e se interesi pojedinca potinjavaju interesima kolektiva, moralo je biti stalno aktuel-no predanje o krenju pravila i normi porodinoga zdruenog ivota. Zato se pria o egoizmu pojedinaca odrala u usmenome predanju Albanaca do danas kao knjievno tivo stalne vaspitne aktualnosti. Uporedno trajanje tradicije o nevjernoj brai znai odravanje poruke koja ima preventivnu etiku funkciju za porodine zadruge koje nijesu jo sasvim iiljele na rustikalnim prostorima Albanaca. Naglaena didaktinost poruke, odnosno konstantno interesovanje za njezin sadraj, jedan je od glavnih uzroka umjetnike skromnosti albanske varijante u kojoj se u ovome tekstu raspravlja. U albanskoj pjesmi ovjek-rtva miri se sa svojom sud-binom i ne smatra je ak ni traginom. Mirenje rtve sa sudbinom istie poruku da svaka odluka porodine zadruge mora biti bespri-jekorno potovana i, kao takva, ona iri radijus mizernoga postup-ka osoba koje kre svetinju bese i razbijaju interese kolektiva. Iako je istaknuta materinska tuga rtvovane ene, potovanje reda i obiaja zadralo je prvi plan u pjesmi. Moe se stei utisak da je i tuga rtvovane majke istaknuta da bi se ukazalo na svetinju bese i interese zadruge. Sluaoci pjesme osuivali su nevjernu brau

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    43

    srazmjerno dubini svoga doivljaja tragike majke i eteta. Tako albanska pjesma ukazuje na pojavu da etika koja je uobliena u kult moe da obuzdava pjesmu u njezinu umjetnikome razvoju. Meutim, umjetnika razuenost pjesme Starca Raka, Zidanje Skadra, istie injenicu da se povlaenje toga kulta u pozadinu nadomjeta umjetnikom razvijenou pjesme. Ne moe biti sumnje da su i na crnogorskome jezikom podruju postojale usmene pjesme u kojima su bili organ-izovani pomenuti motivi kao i u albanskim pjesmama. Poruka pojedinanih motiva, odnosno njihove simbioze, imala je jed-nako pogodno tlo kod Albanaca i junoslovenskih naroda, na istome stupnju razvitka drutvenih odnosa. Ali slijedei pojavu da se opti motivi mogu prilagoavati novim uslovima i prenosi-ti na druge linosti, oformljeni spoj motiva vezan je za Vukaina Mrnjavevia. Udruena dva internacionalna motiva nudila su odlinu mogunost da se na najprikladniji nain iskae narodno uvjerenje u negativni istorijski lik kralja Vukaina. Kad se kae narodno uvjerenje upravo se misli na drutvene propozicije koje pojedinani stvaraoci nijesu mogli mimoii. Kralj Vukain Mrnjavevi uao je u narodno ubjeenje kao opskurno istorijsko lice iji postupci imaju negativne posljedice dalekosenoga znaaja. Na Borise, Vukaine otra grmi anatema kae Njego. Omraenoga junaka, bezobzir-noga uzurpatora carske vlasti i samoivoga stvora na stazama tradicije trebalo je osmotriti i kao ovjeka koji iskazuje neljud-skost u odnosima prema roenoj brai. Trebalo ga je sukobiti s ljudskom atmosferom obinoga doma da bi se ukazao kao ruilac i naela kojih su se drali u graanskome ivotu i pjesnik- -pjeva i njegovi sluaoci. I uz takvu pjesniku namjeru ostala je nedirnuta semantika internacionalnoga motiva, jer je njezina usluna funkcija samo pruala mogunost nacionalnoj temi da se iskae u opteljudskim okvirima. Takva udruenost internac-ionalnih motiva s nacionalnim sieom, odnosno poetski rezultat

  • Novak Kilibarda

    44

    toga udruivanja, eliminisao je ne samo dalji razvoj, nego i ivot varijanata koje su bile na nivou umjetnike razuenosti albanske pjesme. Internacionalni smjer Zidanja Skadra mogao je imati znaaj vaspitnoga tiva nita manje no to su ga imale pjesme pre-thodnice zato to je umjetnika istina, izraena kroz romanesknu fabulu zgodnu za pamenje, bila odlina preporuka pjesmi i kao didaktikoj poruci. Interesovanje slualaca za racionalno- -istorijski sie pjesme o Mrnjaveviima nije njenu didaktinost priguilo, nego ju je ba na najbolji nain naglasilo. Tako je i u sjajnoj pjesnikoj obradi ostao nepovrijeen antropoloki sadraj internacionalnoga motiva. I ne samo nepovrijeen, nego i osobito dokazan i markantno iskazan. Najrazvijenija pjesma je i najjaa afirmacija stvarne istinitosti ubjeenja jednoga naroda, odnosno njegova pjesnika, koji se iskazuje pomou toga inter-nacionalnog motiva obraenoga u toj pjesmi. Od stepena sreno izabrane nacionalne teme zavisio je stepen upotrebljivosti inter-nacionalnoga motiva kao sredstva za knjievnu gradnju. Tako je internacionalni motiv mogao da ima i katalizatorsku ulogu, to znai da inicira postanak jedne pjesme i otvori prostore za smjetaj knjievne radnje nacionalnoga smjera, a zadri kvintes-enciju svoga antropolokoga sadraja. U takvoj prilici internac-ionalni motiv biva prekriven. On poziciju cilja iz prvoga plana zamjenjuje za funkciju sredstava u pozadini. To su elementi koje je nacionalno-istorijska tematika pruila za iskoriavanje sadraja internacionalnih motiva u pjesmi Starca Raka Zidanje Skadra. Romanesknost nacionalnoga siea pjesme Starca Raka obezbijedila je odline proporcije za knjievnu gradnju. Moe se upravo rei da je nacionalna tematika te pjesme tipino povoljna za usmenu epsku pjesmu koja je namijenjena sluaocima. Tipini epski usmeni pjesnik ili je pripadnik drutvene koncesije koja je dorasla do epskoga nivoa, ili je za pjesmu stvoren zato to se nekom svojom mogunou razlikuje od proenoga svijeta kome

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    45

    socijalno pripada. Na primjer, likovi iz balada Omer i Merima i Predrag i Nenad ne tumae ni istorijske heroje ni mitoloke ju-nake, nego ljude koji su izuzetni samo dubinom i svemoi svojih oeanja. Zato je realizam usmene epike manje iskazan na ravni istraivanja svakodnevnih ivotnih injenica, nego u smislu za pronalaenje realnosti ivota u ponaanju ljudi koji se zbog svo-ga istorijskoga znaenja, ili mitske odmaklosti, mogu osmatrati samo iz ablje perspektive, i u ponaanju osoba iji je stepen duhovnoga ivota hipertrofija normalnih ljudskih mogunosti. U pjesmi Pala magla na Bojanu bezimenost i obinost brae zidara, kao i beznaajnost same graevine, sputali su pjesnikovu mogunost da rasprostire poetsku priu. Tako je vaspitna poruka uslovljena drutvenim i psiholokim agensima, postala osnovni stoer pjesme. A nedoraslost likova i graevine do potrebnoga tematskog nivoa, adekvatnoga za razvijenu usmeno-naratorsku pjesmu, znaila je i neiskoriavanje uobiajenih anrovskih sredstava. U albanskoj pjesmi se ne imenuje okultno bie koje oburdava zid, nego se jednostavno konstatuje da se graevina rui. Trebalo je da zidari budu neki znaajni ljudi da bi imeno-vana nadljudska sila imala kome da prkosi. A samo se kae:

    Jer to vas dan sazidasmo, to se obno oburdava!

    Amorfnost pjesme Pala magla na Bojanu ouvala je re-fleks praiskonskoga vjerovanja da graevina hoe rtvu kao pretpostavku svoje odrivosti. To okamenjeno vjerovanje se ne razrauje u pjesmi, jer ono ide u domen ubjeenja bez pozna-vanja sutine uzroka koji su doveli do njega. To stanje narod adekvatno izraava izjavom Valja se!. Neminovne rtve koje su se ispoljavale u nesrenim sluajevima na svim velikim graevinama, a u svim vremenima, bile su uobiajeno shvatanje kao dug koji se naplauje.

  • Novak Kilibarda

    46

    U albanskoj pjesmi neimenovani starac opominje zidare na dunost prinoenja rtve. O starcu koji daje savjete narod pje-va i pripovijeda, jer je u razvijenim porodinim zadrugama rije takvoga starca, oslonjena na obiajno pravo, znaila nepriko-snoveni zakon. Jako definisana uloga takvoga starca u ivotu porodice pruala je vrlo malu mogunost za fleksibilniju obradu njegova lika u pjesmi. Starac je ostao i u knjievnoj transkripciji onako kako se zamiljao njegov najpozitivniji lik u stvarnosti. U pjesmi e radnju preuzima nacionalni motiv, kao u Zidanju Skadra, svi pomenuti inioci koji se sretaju u albanskoj pjesmi dobili su svoju knjievnu zamjenu. Umjesto bezimenih zidara data su kraljevska lica, a imenovana je, ak i pretvorena u antropomorfni lik, okultna sila koja raziuje gradnju. Umjesto krtoga savjeta neimenovanoga starca, razvijen je razgovor kra-lja s vilom koji u kontekstu pjesme prelazi znaaj i uobiajenoga i lokalnoga siea. Svi ti inioci otvorili su vidike daljemu knjievnome tkanju. Kralj moe da gradi grad, jo kakav grad i na kakvoj vodi Skadar na Bojani! To je grad koji u narodnome poimanju stoji tako da pjesnika-pjevaa niko nije mogao kon-trolisati da li je njegova pria o postanku Skadra anahronizam ili istorijska realija. A kad se kraljevski grad podie, obara se drvlje i kamenje, tu je i trista majstora, i obavezni Rade Neimar, koji je morao ivjeti stotinama godina da bi sagradio sve to je lepo i trajno, kako je rekao Ivo Andri. Vila u pjesmi Zidanje Skadra nije samo uobiajeno anrovsko sredstvo usmene crnogorske epike, niti je pak ona samo trag mitoloke svijesti, nego je realna injenica umjetnikoga tkiva pjesme. Njena funkcija naglaava monu-mentalnost graevine, podvlai primat kraljeve uloge u zapletu tragine radnje, a duhovnu naivnost i prozranu ljepotu mlade Gojkovice indirektno obiljeava kao ljudski natkvalitet koji moe takoe biti i predmet zavisti vile, antropomorfne okultne sile kojoj nijesu strani zavist i ljubomora. Odista, u toj pjesmi

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    47

    vila ne vri manju ulogu nego to je ima bilo koje boanstvo u Homerovim epovima. Dakle, kraljevska gradnja otvorila je prostor da se i vila oformi kao lik i tako uobiajeno i otpisano anrovsko sredstvo zauzme mjesto u umjetnikoj morfologiji pjesme. U nervnome sistemu pjesme Zidanje Skadra vila ima svoj ivac. I pojava sluge Desimira znai neto vie od optega mjesta u anru. Iako su sve njegove karakteristike u pjesmi ve davno tipizirane, ipak u konkretnome znaenju imaju i specifinu funkciju. Samo veliki pjesnici oive zajedniko poetoloko i svako drugo sredstvo poezije kojoj ono pripada. Vjernost sluge, koliina blaga kojim raspolae za pronalaenje ovjeka-rtve i raspolaganje ovlaenjem da moe i kupovati i otimati sve su to detalji koji indirektno upotpunjuju lik kralja i graditelja Vukaina. Ti detalji gube svoju autonomnost u umjetnikoj ten-ziji kraljeva lika onako kako se pojedinane boje gube u paleti kojom je uobliena slika. ak i onaj jedinstveno lapidarni opis nastvaljanja obustavljene zidanije Skadra na Bojani, koji ima tonske i vizuelne efekte, upotpunjuje takoe kraljev lik. Kad kralj ree da se prekinuto zidanje nastavi, Rade Neimar viknu trista majstora, obori se drvlje i kamenje, uzida se u skadarske temelje mlada Gojkovica! Ako se lik kralja Vukaina osmotri na raskrima svih pomenutih pravaca pjesme, to mjesto njegovo u pjesmi opravdano i zahtijeva, viee se da u njegovoj kompleksnosti ima i tonova tragizma. Kao kod svih velikih pjesnika, tako i kod Starca Raka nema tako monstruoznoga ovjekovog postupka kome se ne bi mogla naslutiti ljudska izvorita. Pjesma o bezimenim majstorima osiromaena je neraspola-ganjem pomenutim prednostima koje nacionalna struktura prua pjesmi Zidanje Skadra. Majstori su samo zidari kojima ruenje zadaje nevolju stoga to propada rad njihovih ruku i napora. Ne gradi se graevina kao Skadar na Bojani, koja predstavlja veliki cilj

  • Novak Kilibarda

    48

    znaajne linosti i ispit njene moi i javno istaknute odlunosti. Ni skromni dom majstora zidara ne daje nikakve anse pjesniku za razvijeni opis. Meutim, u pjesmi o Skadru stalno se otvaraju novi prostori i iskrsavaju novi detalji, koje narodni pjesnik po navici voli da uziuje u kompoziciju pjesme. To su bijeli dvori, gospodska veera, kraljevska brana lonica, bijelo platno i dr. Patrijarhalne boje porodinih odnosa i domainska atmosfera obine seoske kue i kraljica treba da nosi ruak majstorima, patrijarhalni red u poslu, potovanje najstarije jetrve kao svekrve i sl. u toj pjesmi su prisutne kao i u albanskoj varijanti, samo to nijesu tako vidljive i ogoljene. Patrijarhalni elementi ugraeni su u materijal za pjesniku gradnju, pa svojim latentnim prisus-tvom naglaavaju narodni karakter pjesme o kralju i velikaima. Patrijarhalni red ima ak i istaknuti znaaj u pjesmi. Pot-puna konvencija kraljevskoga dvora i protokolarno ponaanje kraljevske eljadi ne bi znaili pogodnu atmosferu za ispolja-vanje karaktera mlade Gojkovice. Za to je zgodniji patrijarh-alni reim obinoga doma i red narodnih obiaja. Kraljevsko ponaanje dvora Mrnjavevia sputeno je na realni teren pri-rodnih ljudskih odnosa onoliko koliko je kralja i velikae tre-balo osmotriti kao ljude. Plemenita krotkost mlade Gojkovice najpotpunije je mogla doi do izraaja u patrijarhalnome miljeu. U narodnome ivotu jetrve ne nazivaju jedna drugu nanom, jer je taj hipokoristik rezervisan za svekrvu. Meutim, mlada Gojkovica tako oslovljava svoju najstariju jetrvu: u li, nano, gospoo kraljice... Tim oblikom obraanja najpreciznije se definie patrijarhalno potovanje godina i srodstva, i projektuje uvaavanje poloaja. S druge strane, patrijarhalno ponaanje mlade Gojkovice ukazuje na razliku izmeu datoga ponaanja kraljice i njezine moralne obaveze koju bi kao najstarija jetrva, koja ima poloaj svekrve, trebalo da ispolji u zatitnikome odnosu prema neiskusnoj nevjesti. Ali lukavstvo starijih jetrva naglaava se u pjesmi mogunou pretpostavljanja da je nain

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    49

    izbjegavanja reda u odnoenju ruka majstorima na graevinu samo najjai oslonac u mladalakoj jednostavnosti i potenju budue rtve. Detalji patrijarhalne atmosfere ne razblauju kraljevsku atmosferu, nego je samo podastiru milju da je stvarnost hu-manih meuljudskih odnosa obinih ljudi daleko od monoga dvora koji je kadar da podigne i Skadar na Bojani. Inventivno odabrana imena brata i sestre, Stojan i Stoja, simboliziju ne samo postojanost kraljevske graevine kad se bude umilostivila ljudskom rtvom, nego, moda, i postojanost kraljeve odluke da se graevina po svaku cijenu mora podii i odrati. A zar ista ta imena ne mogu pobuditi asocijacije na to da vila i ne misli na realnost pronalaska tako rijetkih imena? Da to zavidljiva vila svojim savjetom moda ne zaikava kralja da bi mu isprobala upornost i time oznaila zaplet budue tragedije? Kao da je pjesnik-pjeva i od vile traio da Vukaina stavi i na kraljevsku, i na bratsku, i na ljudsku probu savjesti. Ponaanje mladoga Gojka prua mogunost da se pretposta-vi i cjelovitost njegova lika. Upravo, njegov lik se upotpunjava injenicom da je on suta suprotnost kralju Vukainu, pa se zato poreenje ta dva lika namee samo po sebi. U Gojkovoj spremnosti da odri zadatu rije ogleda se i njegovo ubjeenje da se graevina mora podii. On je sasvim pripremljen da svjesno prihvata svoju tragiku, pa zato njegova jako vidljiva tuga za izgubljenom su-prugom i majkom eteta u kolijevci naglaava snagu i obiaja i ovjeka koji se njega dri. Prema tome, sve strane i toga lika kon-vergiraju u umjetniku koheretnost pjesme Zidanje Skadra. Kao to je uspjeno koristio elemente internacionalnih mo-tiva, tako isto Starac Rako maestralno upotrebljava u obiaj uzete rijei, metafore i pozajmljene siee dajui im nov znaaj i sadraj. Na primjer, lokalni sie o zlatnoj jabuci prerasta znaaj jedne sreno upotrijebljene metafore i predstavlja dokaz da obdareni pjesnik- -pjeva ne pokazuje nita vii stepen kreacije u improvizovanju

  • Novak Kilibarda

    50

    nego u nainu upotrebe ve gotovih pjesnikih sredstava. Re-produktivac anrovsku injenicu ponavlja, a kreativac je na nov nain oivljava. I psiholoki i socijalno je uslovljena injenica da mlada Gojkovica povjeruje u bukvalni sadraj Gojkove bolne alegorije:

    Zlo je, moja vjerenice ljubo!Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu, te je alim, prealit ne mogu!

    Princ, kraljev brat, mladi Gojko, ije se bogatstvo mjeri monom graevinom koju podiu njih trijica brae, valjda moe da podnese izgub te dragocjenosti zlatne jabuke. Zato je realno uenje mlade Gojkovice to joj se zbog toga izguba dragi mu ekira. Valjda kraljev brat moe brzo da salije i jo ljepu zlatnu jabuku. Za samu rtvu, koju je traio sluga Desimir, bilo je izd-vojeno iz kraljevske riznice est tovara blaga! Da nije tih realnih pretpostavki, postajala bi opasnost da lakovjernost mlade Gojk-ovice preraste u prostodunost i neuvjerljivu infantilnost. Njezi-no tjeenje mua Moli boga ti za tvoje zdravlje, / a salie i bolju jabuku upravo predstavlja zavrni detalj u formiranju lika tragine supruge, majke i, nadasve, mlade ene. Oslobaanje od srama i zazora u gru za ivot i materinstvo uslovljava njezino preklinjanje mua da se za blago kupi rob koji bi se uzidao gradu u temelje. Postavljeno je pitanje da li je to njezin moralni krah, ili tragina vizija onoga izbezumljenja koje je neminovno u njezinoj situaciji. Tragino njezino izbezumljenje je evidentno, ali je tu posrijedi i neto drugo. Uvjerenje mlade Gojkovice da je potrebna rtva u nei-marstvu ima u osnovi isti antropoloki sadraj kao i to vjerovan-je o ljudskoj rtvi u albanskoj pjesmi. Nevjesta-rtva u pjesmi Pala magla na Bojanu podnosi svoju rtvu ne samo zato to ima

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    51

    izgraen lini stav prema smrti, nego i stoga to je u toj pjesmi sve zarobljeno vlau nepisanih zakona i vjerovanja. injenice su tu u slubi gole teme, a ne u slubi poezije. Nevjesta-rtva pozdravlja mua i evere i odmah prelazi na teren majke molei da joj ostavi mogunost za donoenje eteta:

    Zdravo bili, vi everi!Djete mi je u koljevci, neka vam ga u amanet.Kad me mladu uzidate, ostavte mi desno oko, nogu desnu ostavte mi, ruku desnu ostavte mi, ostavte mi desnu sisu.Kad mi sinak tuda proe da ga okom pogledujem, da ga nogom priljubljujem, da nadojim, majka, mlijekom.

    Takvim stoikim stavom istie se snaga moralnoga kodek-sa ponaanja rtve u patrijarhalnome drutvu i ubjeenje da se sudbina slua bez roptanja. Takav odnos prema sudbini iskazan je saeto u poslovici to je od Boga slae je od meda. Sreno izabrana nacionalno-istorijska tema u pjesmi Zidanje Skadra prikrila je svijest rtve o rtvi, koja se u al-banskoj varijanti elementarno prikazuje, svojom mogunou za razvijanje romaneskoga prosedea pjesme i razuenoga lika mlade Gojkovice. Samo je materinsko oeanje jednako eksplic-itno u obje pjesme i istoga je intenziteta. U molbi koju Gojkovica upuuje svome muu da se kupi rob na tritu ima vie sadarajnih pravaca. Materinsko opred-jeljenje na kraju naglaeno je ubjeenjem Gojkovice da bi je samo njezina majka sigurno spasila:

  • Novak Kilibarda

    52

    Ne daj mene, dobri gospodaru,da me mladu u grad uzidaju!No ti prati mojoj staroj majci: moja majka ima dosta blaga, nek ti kupi roba il robinju, te zidajte kuli u temelje.

    To njezino vjerovanje u portvovanost majke indirektno naglaava njen stav prema svome sinu u kolijevci i pretpostavlja obim rtve na koju bi ona bila spremna kao majka. A to onda sve naglaava stepen materinske tuge koja je rastae. Trebalo je u pjesmi da ostane klasna nota za blago se moe kupiti sve to je za prodaju. Ali, takoe je istaknut i stav pjesnika prema blagu kao mrtvoj robi na terenu sudbine. Mlada Gojkovica svoje neis-kustvo i mladalaku jednostavnost ispoljava i vjerovanjem da se moe izbjei sudbina, to je izvjesno u suprotnosti s njezinim ubjeenjem u neminovnost rtve. Gojkovica dalje pokazuje da blago ne treba aliti kad je srea ovjekova u pitanju. Ona nije alila zlatnu jabuku koju je Gojko, navodno, ispustio u Bojanu, jer je ona sva okrenuta ivotu i srei, kao mlada supruga i majka. Gojkovica stoga i ne razumije alegoriju kojom joj se saoptava nesrea. Njezin lik je najizgraenija apoteoza nepovrijeene mladosti da se uuva od ujdurmi koje ivot nastavlja da izvodi. I sintagma mladu i zelenu ima bogatu ekspresiju:

    Ne dajte me, ako boga znate, uzidati mladu i zelenu!

    Ta molba ukriva vjerovanje Gojkovice da treba neko-ga uzidati, jer je to neminovno, ali ne da ta rtva bude mlada osoba, kao to je ona. Obim nesree koji iri njezina smrt na druga lica umanjuje stepen rtve koju ona predvia kao svoju zamjenu. Misao o robu-rtvi vie je izraz njezina nepokolebljiva

  • Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

    53

    vjerovanja da treba nekoga uzidati, koja je iste jaine kao i u albanskoj pjesmi, nego to je izraz njezina klasnoga egoizma ili znak panike ovjeka pred smru. Uostalom, kako se moe govoriti o nekom moralnom krahu kada se radi o ovjeku koji nevin gubi ivot, o majci koja ostavlja dijete u kolijevci, o mladom ovjeku koji treba da nevin umre na mukama. Zar o predsmrtnoj agoniji ovjeka koji moli da se zamijeni osobom iji je unieni poloaj verifikovalo drutvo kome rtva pripada treba traiti klasnu netrpeljivost. Zaista, italac ponekad zna da trai od likova iz knjievnosti mnogo vie nego to je mogue traiti od ljudi u bilo kome istorijskom vremenu. Ali obino se u takvome traenju pokazuje nepoznavanje istina o ivotu koje literatura najuspjenije uspije da iskae. Negativni karakter Vukaina i Ugljee takoe su graeni na istim premisama kao i likovi starije brae u albanskoj vari-janti. I tamo i ovamo starija braa su grena zato to se ne dre zadate rijei i svetinje obiaja. Ali osnova grenosti starije brae u pjesmi Zidanje Skadra toliko je razraena da se u njezino tkivo komotno smjestio knjievno oformljen lik omraenoga istorijskog lica, kralja Vukaina, jednoga od velikaa koji na komate razdrobie carstvo. Tako je semantika internacional-noga motiva o nevjernoj brai i pravinosti najmlaega brata ostala nepovrijeena, iako je prerasla u prostor koji je ispunila nacionalno-istorijska tema. Dva starija brata u albanskoj varijanti grijee se o ustalje-no vjerovanje da se red i obiaj moraju potovati. Meutim, besa je tu ipak glavni domai, nacionalni element koji pjesmu Pala magla na Bojanu obiljeava, pored jezika kojim je ispjevana, kao albansku pjesmu. Taj nacionalno-etiki momenat znaio je snagu koja je odrala pjesmu u usmenome predanju kroz dugo vrijeme. Njegov ideoloki dignitet nadomjestio je, za interes-ovanje slualaca, bezimenost graditelja, efemernost graevine i skromni umjetniki nivo djela, ali nije pruio mogunost

  • Novak Kilibarda

    54

    prenosiocima da puste svojoj mati na volju. Inae, teko bi bilo odgovoriti na pitanje ta je drugo, uz njezinu etiku stranu i vaspitnu aktivnost, doturilo tu pjesmu, odnosno sve njezine varijante, do kraja XX vijeka. Etika strana internacionalnoga motiva prihvaena od nacionalnoga moralnog vjeruju ostala je u albanskoj varijanti osnovna kategorija njezina opstanka, ali nije doivjela kasnija umjetnika naslojavanja i dorade. Ona na-likuje na fosilne pjesme koje su prethodile Zidanju Skadra. Ima u crnogorskim usmenim pjesmama internacionalnih motiva koji nijesu doivjeli razvijenu umjetniku obradu iz istih razloga iz kojih je i albanska pjesma Pala magla na Bojanu ostala fabu-larno skuena i umjetniki rudimentarna. Naime, nijesu ti motivi vezani za neki dogaaj ili lice iz nacionalnoga domena interes-ovanja koji bi postali glavna snaga pjesme i pretvorili internac-ionalni sie u prostor za svoj knjievni smjetaj. Evo jednoga primjera s toga prostora. Poznati internacionalni motiv rtvovanje eteta po bojoj zaposvijesti, udruen sa, takoe internacionalnim, mo-tivom svetinjom gostoprimstva, odraen je u pjesmi akon Stevan i dva anela. Motivi su ostali na povrini, jer nacionalna tema nema imena i prezimena da bi te motive smjestila u svoj graevinski materijal. Taj akon Stevan nije imao ba nikakvo-ga nacionalnoga znaenja, u Crnoj Gori iz koje pjesma potie, da bi pjesniku-pjevau pruio bilo kakvu ansu da oslobodi svoju matu. Zato sutina te pjesme nije u karakteru i postup-cima likova, nego u grijehu koji se ini. Nije u doivljavanju rtve koju osoba mora kasnije da podnese, nego u samoj rtvi koja se prinosi. Sve varijante tih motiva ostale su u skrom-nome umjetnikom obimu zato to se nijedna nije spojila sa znaajnom nacionalno-isto