Subota, 12. listopada 2013., u 19 i 30 sati

DEUTSCHES SYMPHONIE ORCHESTER BERLINNJEMAČKI SIMFONIJSKI ORKESTAR IZ BERLINA

Boris Berezovski glasovir

Tugan Sokhiev dirigent

DEUTSCHES SYMPHONIE ORCHESTER BERLINNJEMAČKI SIMFONIJSKI ORKESTAR IZ BERLINABORIS BEREZOVSKI, glasovirTUGAN SOKHIEV, dirigentSubota, 12. listopada 2013., u 19 i 30 sati

DEUTSCHES SYMPHONIE-ORCHESTER BERLIN

Prve violine Violončela FagotiWei Lu• Mischa Meyer * Jörg Petersen*Arianna Warsaw-Fan• Dávid Adorján** Douglas Bull**Olga Polonsky Adele Bitter Hendrik SchüttIngrid Schliephake Andreas Lichtschlag Markus KneiselStefan Bitto Mathias DondererIsabel Grünkorn Thomas Rößeler RogoviIoana Musat Catherine Blaise Paolo Mendes* Mika Bamba Claudia Benker Ozan CakarDagmar Schwalke Joan Bachs D. Alan JonesIlja Sekler Björn Schwarze Joseph MironPauliina Quandt-Marttila Georg Pohle Nikolaus Kneser Kontrabasi Cenk SahinMichael Mücke Peter Pühn* Max HilpertElsa Brown Christine Felsch** Johannes WinklerKsenija Zečević Gregor SchaetzKeiko Kido-Lerch Gerhardt Müller-Goldboom Trube Matthias Hendel Joachim Pliquett* Druge violine Ulrich Schneider Falk Maertens*Andreas Schumann* Rolf Jansen Heinz RadzischewskiEva-Christina Schönweiß* Luiz Eduardo Ferreira Raphael MentzenJohannes Watzel Matthias KowalczykClemens Linder FlauteRainer Fournes Kornelia Brandkamp* TromboniMatthias Roither Frauke Leopold András Féjer* Stephan Obermann Frauke Ross (piccolo) Susann Ziegler Eero Lagerstam Leonid Grudin Rainer VogtTarla Grau Tomer MaschkowskiJan van Schaik OboeUta Fiedler-Reetz Viola Wilmsen* TubaBertram Hartling Martin Kögel** Johannes LippKamila Glass Isabel MaertensMarija Mücke Harfe Engleski rog Elsie BedleemViole Maximilien Werner Eva ReidelIgor Budinstein*Verena Wehling Klarineti TimpaniLeo Klepper Selina Lohmüller* Erich TrogAndreas Reincke Richard Obermayer**Lorna Hartling Bernhard Nusser UdaraljkeHenry Pieper Joachim Welz Roman LepperAnna Bortolin Henrik Magnus SchmidtEve Wickert Saksofon Alexander LudwigThais Helena Coelho Norbert Nagel Florian GoltzFlorian Kapitza Matthias DöllingDaniela Pieper Glasovir, čelesta i harmonij Thomas DöringerZydrune Stonyte Holger Groschopp Christian Löffler Nikolaus Resa Shengnan Hu Daniel Tummes• koncertni majstor/ica* voditelj/ica dionice** zamjenik/ca voditelja/ice dionice

3

PROgRaM

DMITRIJ ŠOSTAKOVIČ: Suita iz baleta Zlatno doba, op. 22a

Uvod (Allegro non troppo) Polka (Allegretto)

Ples

SERGEJ PROKOFJEV: Koncert za glasovir i orkestar u Des-duru, br. 1, op. 10

Allegro brioso – Andante assai – Allegro scherzando

***

DMITRIJ ŠOSTAKOVIČ: Koncert za glasovir i orkestar u F-duru, br. 2, op. 102

Allegro AndanteAllegro

SERGEJ PROKOFJEV:Skitska suita, op. 20

Klanjanje Velesu i AliBog zla i ples nečistih duša

NoćLollijeva borba i izlazak Sunca

Nakon koncerta s umjetnicima razgovara Branimir Pofuk.

U predvorju Velike dvorane zabavni program s plesom i izvlačenjem nagrada za pretplatnike ciklusa Lisinski subotom.

Zabavni program: Joe Kaplowitz Quartet.

4

Deutsches Symphonie Orchester Berlin (Njemački simfonijski orkestar iz Berlina) je berlinski radijski orkestar osnovan 1946. pod nazivom Simfonijski orkestar RIAS. Već je prvi glazbeni ravnatelj Ferenc Fricsay ustanovio repertoar na kojemu je vrlo važnu ulogu imala simfonijska glazba 20. stoljeća. Lorin Maazel naslijedio je Fricsaya na mjestu umjetničkog voditelja ansambla, a ansambl je postupno preimenovan u Simfonijski orkestar Berlinskoga radija (RSO). Nakon Maazela još su dva fantastična dirigenta ravnala tim ansamblom: Riccardo Chailly (od 1982.) i Vladimir Aškenazi (od 1989.). Prije točno dvadeset godina orkestar je postao Njemački simfonijski orkestar iz Berlina (Deutsches Symphonie Orchester Berlin), a u sklopu institucije djeluje i mješoviti zbor. Kent Nagano je od sezone 2000./2001. počeo s intenzivnim gostovanjima ansambla na znamenitim festivalima u Salzburgu, Baden-Badenu te u Théâtre Châtelet u Parizu. Ingo Metzmacher koji je vodio orkestar od 2007. do 2010. inzistirao je pak na otvaranju orkestra prema novoj publici, što je značilo i fokusiranje na novi i popularniji repertoar. Aktualni umjetnički ravnatelj Tugan Sokhiev vodi orkestar od sezone 2011./2012. Snimke koncerata koje ostvaruje Njemački simfonijski orkestar iz Berlina snima Njemački radio, a one su putem Europske radijske unije i Deutsche Welle dostupne slušateljima u nizu europskih i svjetskih zemalja. Uz snimke za koje su 2009. osvojili francusku nagradu Diapason d’Or te 2011. Grammy za najbolju snimku opere, posebno treba spomenuti snimke suvremene glazbe za izdavačke kuće Neos i Kairos

Foto

graf

: Urb

an Z

inte

lDeutsches Symphonie Orchester Berlin

5

te snimku žive izvedbe Straussove Salome na festivalu u Baden-Badenu 2001. Njemački simfonijski orkestar do sada je ostvario turneje po Rusiji, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi i Libanonu. Posljednjih su godina gostovali u Abu Dhabiju, Hong Kongu, Tokiju, Pekingu i Kuala Lumpuru, a česti su gosti i u zemljama istočne Europe. Osim na već spomenutim festivalima, redoviti su gosti manifestacija kao što su BBC Proms i Beethoven festivala u Bonnu, ali i koncertnih kuća od kojih uz Lisinski, spomenimo bečki Musikverein, parišku Salle Pleyel i Palais des Beaux Arts u Bruxellesu.

Tugan Sokhiev glasovir je počeo učiti sa sedam godina, a deset godina poslije nastupio je kao dirigent čiji je uzor bio Anatolij Briskin, dirigent Državnog filharmonijskog orkestra Sjeverne Osetije. Sokhiev je studij završio na konzervatoriju u Sankt Peterburgu, a poslije uspješnog operno-dirigentskog debija na Islandu gdje je ravnao Puccinijevom La Bohème, generalni direktor Velške nacionalne opere,

Anthony Freud ponudio mu je mjesto glazbenog ravnatelja te ugledne kuće. U Walesu je Sokhiev ravnao operama Don Giovanni, Cavalleria rusticana i I Pagliacci. Prva produkcija koju je postavio bila je znamenita opera Evgenij Onjegin P. I. Čajkovskog, a bio je zadužen i za ciklus ruske glazbe. Od 2005. glazbeni je ravnatelj Nacionalnog orkestra grada Toulousea koji smo već imali prilike slušati u Zagrebu. Prošle je sezone imenovan glazbenim ravnateljem Deutsches Symphonie-Orchester Berlin (Njemačkog simfonijskog orkestra iz Berlina), a ove sezone debitirat će s još dva iznimno ugledna simfonijska orkestra: Simfonijskim orkestrom iz Chicaga i lajpciškim Gewandhaus orkestrom te ponovno nastupiti s Bečkom i Rotterdamskom filharmonijom. Osim simfonijskim orkestrima, Tugan Sokhiev ravna i velikim opernim produkcijama u znamenitim europskim kućama. U ovoj ga sezoni možemo vidjeti u Bečkoj državnoj operi kako dirigira Borisa Godunova te u Théâtre du Capitole na projektu Stravinskijevih baleta.

Boris Berezovski stekao je reputaciju jednog od najtalentiranijih, ali i najvirtuoznijih pijanista današnjice. Studirao je na Moskovskom konzervatoriju u klasi kod Eliso Virsaladze i privatno s Alexanderom Satzom. Već nakon londonskog debija u Wigmore Hallu 1988., The Times ga opisuje kao umjetnika koji iznimno mnogo obećava, Fo

togr

af: D

avid

Cro

okes

(W

arne

r Cl

assi

cs)

Foto

graf

: Pat

rice

Nin

6

sjajne virtuoznosti i fantastične snage. Dvije godine poslije Berezovski osvaja Zlatnu medalju na Međunarodnom natjecanju Čajkovski u Moskvi.Ugled tog umjetnika istinske međunarodne reputacije potvrđuju nazivi orkestara koji ga redovito pozivaju na suradnju: Kraljevski Concertgebouw orkestar, Rotterdamska, Minhenska, Zagrebačka i Njujorška filharmonija, Simfonijski orkestar Frankfurtskog radija, Orkestar Nacionalne akademije Santa Cecilia iz Rima, Filharmonija iz Osla, Simfonijski orkestar Danskog nacionalnog radija, Francuski nacionalni orkestar, Orkestar Philharmonia iz Londona i brojni drugi. Od dirigenata s kojima je surađivao spomenimo samo najpoznatije: Kurt Masur, Charles Dutoit, Wolfgang Sawallisch, Vladimir Aškenazi, Alexander Lazarev, Andrew Litton, Mihail Pletnjov i sir Antonio Pappano. U siječnju prošle godine ostvario je debi s Berlinskom filharmonijom, a kao komorni glazbenik nastupa redovito s Vadimom Rjepinom, Dmitrijem Makhtinom i Aleksandrom Knjazevim. Boris Berezovski redoviti je gost prestižnih međunarodnih ciklusa recitala kao što su oni u organizaciji Berlinske filharmonije, dvorane Concertgebouw u Amsterdamu, londonskog Royal Festival Halla, a solističke nastupe ostvario je i u Théâtre des Champs-Élysées u Parizu, Palais des Beaux Arts u Bruxellesu, bečkom Konzerthausu i dvorani Megaron u Ateni. Snimao je za Teldec, Warner Classics International i Mirare Harmonia Mundi te za snimke osvojio 2005. Choc de la Musique u Francuskoj, Gramophone u Velikoj Britaniji i Echo Classic u Njemačkoj, BBC Music Magazine awards 2006. te Diapason d’Or iste godine. Posljednje snimke uključuju Rahmanjinove klavirske koncerte s Uralskom filharmonijom i Dmitrijem Lissom te tri albuma Rahmanjinovljevih i Lisztovih djela.

Profesionalni životopis jednog od najnagrađivanijih ruskih skladatelja, Dmitrija Dmitrijeviča Šostakoviča (1906.-1975.), čini se nevjerojatnim koliko i brojne pripovijesti i biografije vezane uz život u Sovjetskom Savezu tijekom gotovo cijelog 20. stoljeća. Ustrajno upiranje u pronalasku prikladne definicije da bi opisao marksističko-lenjinističku glazbeno-umjetničku estetiku, neprestano laviranje između vlastitih umjetničkih preokupacija i imperativa društveno korisne ali prije svega razumljive i prihvatljive glazbe, predstavlja sukus napisa koje je sam Šostakovič objavljivao u tisku i izjava koje je davao u različitim intervjuima, a sabrana su u dragocjeno djelo Dmitry Shostakovich: About Himself and His Times. Dobitnik desetaka Lenjinovih i Staljinovih nagrada, sudionik u radu Vrhovnoga Sovjeta, autor bezbrojnih prigodnih djela nastalih za potrebe ruske propagande, Šostakovič je autor koji je prema nekima pokleknuo pod pritiskom užasa staljinističkih čistki tridesetih godina, žrtvujući svoj umjetnički izričaj vlastitome životu. Prema drugima, s figom u džepu, preživio je sve kritike i osporavanja, odbacujući izravan utjecaj političke propagande tako što

7

je pomalo odustajao od skladanja glazbe koja implicira tekst. Čini se da je, nakon što je njegovo stvaralaštvo (dakle i on sam) u drugoj polovici tridesetih godina doživjelo teška iskustva bezočnih ideoloških kritika, autor shvatio da mu ne preostaje drugo nego skladati i dalje. Skladati i uvjeriti one koji njegova djela procjenjuju da ona slave vrijednosti društva kojem je, baš kao i njegovi promicatelji i osporavatelji, vlastitom voljom pripadao. Uvjeriti ih mudro, složenim izričajem orkestralne i komorne glazbe, čije konačno značenje analitičarima Šostakovičeva opusa izmiče i danas. (No nije li to zagonetka koju postavlja svekolika instrumentalna glazba?) Gotovo svi Šostakovičevi biografi, kao što su Krzysztof Meyer, Laurel E. Fay ili Elizabeth Wilson, da spomenemo samo najpoznatije, ističu silan nerazmjer između željenog i dopuštenog, mišljenog i ostvarenog, ali i nevjerojatnu autorovu lucidnost jer je unatoč nesumnjivo iscrpljujućim borbama sa sveprisutnom ideologijom marksizma i lenjinizma, uspio stvoriti fantastičan opus od petnaest simfonija, petnaest gudačkih kvarteta, dvije opere, tri baleta, niza solističkih koncerata, komornih djela, kantata, oratorija, scenske i filmske glazbe.

Razdoblje u kojem je nastao balet Zlatno doba, premda pripada mladenačkim skladateljevim godinama, obilježeno je velikim uspjehom Prvomajske simfonije i satirične opere Nos. Zaokupljen satirom kao jednim od najsloženijih modusa kritike društva, djelujući u okolini u kojoj s Juvenalom može uzviknuti Difficile est saturam non scribere (Teško je ne pisati satiru), Šostakovič u svojim memoarima ističe kompleksan odnos glazbe i teksta, pri čemu je glazba „sredstvo ponad teksta“. K tome dodaje: „Glazbi samoj nije namijenjeno da bude parodijom. Nipošto. Premda je radnja komična, glazba to nije.“ Zlatno doba iz 1930., Bolt iz 1931. i Bistri potok skladan četiri godine poslije, tri su baletna ostvarenja koja su, unatoč prvotnim pozitivnim kritikama, redom zabranjivana pod egidom neprikladne melodike i još neprikladnijeg harmonijskog jezika koji pokazuje isuviše jak utjecaj buržujske glazbene kulture. Balet Zlatno doba satirično je djelo u tri čina i šest scena za koje je libreto napisao Aleksandar Ivanovski. Praizveden je u Akademskom kazalištu opere i baleta iste godine kada je i nastao, a koreografirala su ga čak trojica koreografa: Vasilij Vainonen prvi čin, Leonid Jacobson drugi, a Valerij Česnakov treći čin. Skladatelj je materijal iz baleta preradio za nekoliko sastava: u orkestralnu Suitu (op. 22a), Polku za glasovir (op. 22b) i Polku za glasovir četveroručno (op. 22c). Balet je satira o političkim i kulturnim promjenama u Europi dvadesetih godina prošloga stoljeća. Prati Sovjetsku nogometnu reprezentaciju u neimenovani grad na Zapadu u kojem se sportaši susreću s brojnim negativnim likovima poput Dive, Fašista, Agenta provokatora, Crnca itd. Sovjetski nogometaši bivaju nepravedno zatvoreni sve dok ih lokalni radnici, odbacujući poslušnost

8

svojim kapitalističkim gazdama, ne oslobađaju uzništva, a balet završava plesom solidarnosti radnika i nogometaša. Unatoč intenciji parodiranja zapadnjačkih vrijednosti, uspjehu kod publike te postavljanju baleta u kazalištima Kijeva i Odese, društvena je kritika djelo odbacila kao „formalističko“, što je pretpostavljalo nerazumljivost širokim narodnim masama: teže optužbe od te gotovo da nije bilo! Suita se sastoji od četiri stavka: Uvod (Allegro non troppo) – Adagio – Polka (Allegretto) – Ples. Najdulji stavak koji tvori gotovo polovicu ukupnog trajanja djela jest Adagio koji se vrlo često izvodi i zasebno. Njegova uvodna, pomalo opora tema u sopran-saksofonu koja aludira na kabaretskog pjevača u baletu vodi u mračnu atmosferu srednjeg dijela stavka koji ipak završava u sanjivom, nježnom tonu. Polka je zamišljena kao satira o političarima iz Lige nacija, dok završni Ples predstavlja nogometnu momčad u baletu koja je gotovo zaglavila u posjetu buržujskom zapadnom gradu, ali su je spasili radnici željni raskidanja okova trulog kapitalizma.

Poststaljinističko razdoblje u ruskoj se povijesti, sve do uspona Leonida Brežnjeva 1964., najčešće naziva „zatopljenje“, prema istoimenoj noveli sovjetskog novinara, pisca i prevoditelja Ilije Ehrenburga. U toj je atmosferi, donekle umanjenog političkog pritiska na umjetnike, Šostakovič profitirao izvodeći djela koja su prije bila zabranjena. Peti gudački kvartet, Deseta simfonija, Koncert za violinu i orkestar, revidirana verzija Lady Macbeth i mnoga druga djela napokon su doprla do publike. Tada je za 19. rođendan svojem sinu Maksu skladatelj napisao Drugi koncert za glasovir i orkestar u F-duru. Prijatelju i kolegi Edisonu Denisovu napisao je da „koncert nema osobitu umjetničku vrijednost“, no da se istovremeno nema potrebe sramiti njegova blistavog i sjajnog izričaja. Tri klasično koncipirana stavka posvema su lišena kriptičkih kodova i skrivenih poruka, emanirajući mladenačku snagu i vitalnost. Prvi stavak, Allegro, počinje kratkim uvodom u fagotu koji prati prvo iznošenje teme u glasovirskoj dionici. Nakon druge teme koju solist iznosi na podlozi sopćućih gudača, središnji dio stavka koji postupno vodi u klimaks, neodoljivo podsjeća na Rahmanjinovljeve glasovirske koncerte. Masivno unisono muziciranje orkestra i glasovira u reprizi najprije donosi drugu temu, a zatim, iznenada, glasovirska kadenca vodi u fino ornamentiranu reprizu prve teme. Andante kontrast temelji na starom načelu izmjene mola (orkestar) i dura (glasovir solo), dok je završni stavak, Allegro, živahan ples u dvočetvrtinskom taktu u kojem skladatelj primjenjuje pentatoniku i crkvene moduse. Druga tema stavka skladana je u 7/8 mjeri, a pizzicato pratnja gudača podsjeća na zvuke balalajke, dok ljestvice u sekstama pisane u šesnaestinkama parodiraju završni ispit iz glasovira Maksa Šostakoviča, koji je djelo i praizveo na svoj rođendan 1957.

9

Sergej Sergejevič Prokofjev (1891.-1953.), stariji Šostakovičev kolega koji je postumno odlikovan Lenjinovom nagradom za svoju Sedmu simfoniju, duboko je impresionirao Šostakoviča. U godini nastanka Drugog koncerta za glasovir i orkestar u F-duru, 1957., kad je spomenuta nagrada dodijeljena prerano preminulom kolegi, Šostakovič o Prokofjevu piše: „Osjećam da još uvijek ne proučavamo Prokofjevljevu glazbu dovoljno intenzivno i duboko. Pa ipak, u mnogim aspektima Prokofjev se može smatrati idealnim sovjetskim umjetnikom, sposobnim dijeliti zajednički život sa svojim narodom, odgovoriti na svaki njegov osjećaj, misliti njegove misli (sic!), žalovati i veseliti se zajedno s njim.“ Prokofjev je, kao i mnogi ruski umjetnici, napustio domovinu odmah nakon završetka Oktobarske revolucije. No dvadeset godina poslije odlučio je vratiti se kući. Pijanist i skladatelj obrazovan u najboljoj tradiciji ruske romantične glazbe uspješno je spajao tradicionalizam i nacionalno s neoklasicističkim formama u čijem je razvoju odigrao važnu ulogu na svjetskoj glazbenoj sceni. Prokofjevljeva je majka odigrala presudnu ulogu u odabiru sinova poziva. Primijetivši njegov dar za glazbu, najprije mu je plaćala privatne satove, a zatim ga je, u dobi od dvanaest godina odvela Glazunovu u Sankt Peterburg gdje ga je upisala na konzervatorij. Od samog početka studija Prokofjev se nije trudio sakriti prezir prema naslijeđenim estetičkim kodovima koji su činili temelj glazbenog obrazovanja. Nazivali su ga „mladim Turčinom“ i „nadarenim mladcem kojem nedostaje zrelosti“. Srećom, deset godina stariji Nikolaj Mjaskovskij (1881.-1950.) upoznavao je Prokofjeva s aktualnim skladateljskim ostvarenjima Richarda Straussa, Maxa Regera i Claudea Debussyja.

Još za vrijeme studija na Moskovskom konzervatoriju skladao je Prvi koncert za glasovir i orkestar u Des-duru. Odlučno ustrajući u traženju originalnog skladateljskog izričaja, nije nalazio pretjerano korisnim predavanja Virola, Ljadova i Rimski-Korsakova kod kojih je izučavao kompoziciju. Stoga je i to rano mladenačko djelo izvan formalnih okvira klasičnog solističkog koncerta skladano kao poema u jednom stavku. Stavak doduše ima tri relativno jasno naznačena dijela – Allegro brioso, Andante assai i Allegro scherzando – čime je autor želio postići modifikaciju dominantnog sonatnog oblika. Uvodni materijal koji tretira na način baroknoga ritornella uvelike pridonosi osjećaju jedinstvenosti djela, baš kao i sretan spoj virtuozne tehnike koja glasovir tretira na udaraljkaški način te lirskih dijelova koji svjedoče o autorovu daru za melodiku. Koncert je praizveden u sklopu manifestacije Ljetni koncerti u Sokolniku (predgrađu Moskve), a sam Prokofjev izvodio je solističku dionicu te svojom tehnikom impresionirao publiku. I dok mu je Mjaskovskij u časopisu Muzika laskao karakterizirajući to „revolucionarno“ djelo kao „jedno od najoriginalnijih na glasovirskom

10

koncertnom repertoaru“, drugi su, poput Šabanjejeva u Glasu Moskve, držali da bi bilo nečasno Prokofjevljevu partituru proglasiti glazbom! Unatoč podijeljenim mišljenjima, koncert koji je odredio Prokofjeva kao briljantnog pijanista kojem je motorika i tehnika preča od lirskog elementa u djelu, do danas se zadržao na repertoaru mnogih uglednih glazbenika i plijeni neospornom muzikalnošću. O vrsnosti skladbe svjedoči i sljedeća zgoda: upravo je s Prvim koncertom Prokofjev pobijedio na prestižnom pijanističkom natjecanju Rubinstein u proljeće 1914. Obvezni repertoar činilo je jedno djelo iz Bachove zbirke Das Wohltemperiertes Klavier i jedan klasični koncert za glasovir. Kako bi mogao nastupiti s vlastitim djelom, Prokofjev ga je najprije morao objaviti. Izdavač Jorgenson uspio je na vrijeme proizvesti dvadeset primjeraka djela za žiri, da bi Sergej sudjelovao na natjecanju – i pobijedio. Tek što je diplomirao, Sergej Sergejevič od svoje je majke na dar za uspješno završen Konzervatorij dobio putovanje u London i Pariz, putovanje koje je, kako zbog uvida u stanje umjetnosti na Zapadu, tako i zbog važnih poznanstava koja je stekao, umnogome odredilo daljnju skladateljevu karijeru.

Ondje se upoznao sa Stravinskim (prema kojem je osjećao neskriveni animozitet, koji je bio uzajaman), slušao je Posvećenje proljeća, Petrušku i Žar pticu te Ravelov balet Daphnis et Chloé. Susret s Djagiljevim, koreografom i voditeljem trupe Ballets Russes pokazao se presudnim upravo za nastanak Skitske suite. Naime, Djagiljev je, kad je čuo Prokofjevljev Drugi koncert za glasovir i orkestar, naručio od mladića balet Ala i Lolli. No nakon susreta u Rimu, gdje mu je Prokofjev pokazao skice, Djagiljev je odustao od projekta. Upravo taj nesuđeni balet za slavnu rusku trupu u egzilu pretvorio je skladatelj u Skitsku suitu, op. 20 koja je nastajala dvije godine, a praizvedena je 1916. Simfonijska suita skladana za veliki orkestralni sastav s impresivnom udaraljkaškom sekcijom, u četiri stavka, pripovijeda priču o Ali i Loliju te poganskim ritualnim žrtvovanjima u četvrtom stoljeću. Prvi stavak – Klanjanje Velesu i Ali – prikazuje jedno od glavnih slavenskih božanstava – Velesa i njegovu kćer Alu koju narod zaziva za dobar urod i sigurnost stoke. U drugom stavku koji nosi naziv Bog zla i ples nečistih duša, bog koji želi otjerati sunce i oteti Alu pleše prijeteći u društvu crnih duhova, a njihov se ples proteže u treći, mračni stavak naziva Noć. Završnica suite je trijumfalni dolazak hrabrog Lollija koji spašava Alu i donosi Sunce. Sam Prokofjev ravnao je praizvedbom djela u Marijinskom teatru u Petrogradu 29. siječnja 1916. koja je proglašena skandaloznom. Pet godina poslije, zapadnoeuropska premijera djela bila je u Parizu pod ravnanjem Sergeja Koussevitzkog i bila je pravi trijumf i za skladatelja i za izvođače.

11

23. listopada 2013.THE ACADEMY OF

ST MARTIN IN THE FIELDSJoshua Bell violina

Program:M. Bruch, L. van Beethoven

30. studenoga 2013.WAGNER I VERDI

DuHOVNA GLAzBASimfonijski orkestar

i Zbor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

Mladen Tarbuk dirigent

Program:R. Wagner, G. Verdi

Nakladnik: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnika: Dražen Siriščević, ravnatelj

Producentica programa: Ivana Kostešić

Urednica: Ana Boltužić

Autorica teksta: Jelena Knešaurek Carić

Lektorica: Rosanda Tometić

Oblikovanje, grafička priprema i tisak: Intergrafika TTŽ d. o. o., Zagreb

Naklada: 500 primjeraka www.lisinski.hr

12