Šuma - Riznica Biološke Raznolikosti

2011. MEĐUNARODNA GODINA ŠUMA

ŠUMA – RIZNICA BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

Foto: Dijana Župan, arhiv DZZP

Foto: Vida Posavec Vukelić, arhiv DZZP

Foto: Marko Matešić

Foto: Igor Boršić, arhiv DZZP

STABLO ‐ SVIJET ZA SEBE

CO2

O2


Foto: Goran Krivanek,arhiv DZZP

Disanje

H2Omineralne tvari

H2O

Prehrana

Transpiracija

Dom mnogim životinjama,

gljivama i lišajevima


Foto: arhiv JU PP Papuk

Dok je biljka izložena svijetlosti apsorbira ugljični dioksid, a ispušta kisik.

Proces kojim biljka gubi vodu kroz pučikoje se nalaze na

listovima.

Biljka kroz korijen apsorbira vodu i mineralne tvari koje su joj potrebne za rast. U listu se odvija i proces fotosinteze kojim biljka sebi stvara šećer.

Stablo pruža dom mnogim kukcima,

pticama, šišmišima, gljivama i lišajevima.

OD SJEMENKE DO GODA

Plod

Sjemenka

Mladica

Stablo

oprašivanje cvjetova

Stablo je višegodišnjadrvenasta biljka koja se sastojiod korijena, debla i grana koječine krošnju. Krošnja na sebinosi pupove, listove, cvjetove iplodove.


Foto: Irina Zupan, arhiv DZZP


rast i razvoj klijanje




Starost stabala određuje se pomoću godova, najčešće kada se posijeku.Točno određivanje starosti pomoću godova, moguće je samo za stablakoja rastu sezonski, budući da svaki rub goda predstavlja zadebljanjenastalo prestankom rasta biljke tijekom zime, što nije slučaj kod stabalakoja rastu u tropskim krajevima, jednako tijekom cijele godine.

Godovi

Pitomi kesten (Castanea sativa L.)

Neka od rekordnih stabala u Hrvatskoj:

• Među najpoznatijim stablima u Hrvatskoj je Gupčeva lipa uGornjoj stubici koja je starija od 1573. godine.

• U arboretumu Trsteno kod Dubrovnika, nalaze se dva stabalaorijentalne platane stara više od 450 godina. Ubrajaju semeđu najdeblja stabla u Europi.

• U slavonskoj šumi Prašnik kraj Okučana nalazi se oko 2000stabala hrasta lužnjaka starih 300 i više godina.

• U park šumi Golubinjak kraj Lokvi nalazi se "Kraljica šume“,divovska jela starosti od preko 250 godina, visinom od 37 mi širine u promjeru od 140 cm.

Orijetalne platane (Platanus orientalis L.)‐ danas i nekad


Foto: arhiv MK

II. PRIZEMNI SLOJOvaj sloj bi još mogli nazvaticvjetnim i biljnim sagom.Naime, ovdje nalazimo brojneproljetnice, ali i gljive, paprati,mahovine kao i bezbrojživotinja, osobito gmazova,vodozemaca, kukaca i drugihbeskralješnjaka.

I. TLOTemelj šume je tlo u kojem jedrveće zakorijenjeno.

Foto: Goran Krivanek, arhiv DZZP


ŠUMSKA PETEROKATNICA



IV. GRMLJEOvaj se sloj sastoji od grmlja i mladog drveća. Gustogrmlje koje popunjava praznine u svodu pruža zaštitumnogim životinjama, osobito kukcima i pticama.

Foto: Igor Boršić, arhiv DZZP Foto: Igor Boršić, arhiv DZZP

III. LISTINAC“Pod” šume sastoji se od uvelog itrulog lišća i ostalih biljnihostataka, gljiva i bezbrojnihsitnih životinja koje žive u tomorganskom pokrovu.

Foto: Daniela HamidovićFoto: Goran Krivanek, arhiv DZZP

V. DRVEĆENajvišu razinu šume tvore grane, grančice, lišće i plodovi odraslog drveća, kao iveliki broj životinja koje tu žive.



Pucketanje sjemenki otkriva

marljivu zebu.

Djetlić ili žunakuckaju u drvo

nadajući se kakvoj sočnoj ličinki

kukca.

Crvendaći neumorno šuškaju, pretražujušumsko tlo ne bi li uhvatili kakva neoprezna kukca.

Bjelovrata muharica ima drugu taktiku –strpljivo sjedi na grani, sve dok ne ugledakukca u letu, a zatim se poput akrobata zaleti za plijenom.


Foto: Hrvoje Ružić, arhiv JU PP Papuk

GOZBA U ŠUMI ‐ plodovi




Žir ‐ plod hrasta crnike

Bukvica ‐ plod bukve

Sjemenke bora u češeru




Foto: Dave Pape, http://commons.wikimedia.org

Foto: Ray eye, http://hr.wikipedia.org

Divlje svinje i vjeverice se rado časte plodovima

stabala.

• osvijetljenost šume• šumsko tlo• izmjena lišća kroz godišnja doba

Foto: Irina Zupan, arhiv DZZP Foto: Ivo Đuračić

BJELOGORIČNA ŠUMA VS. CRNOGORIČNA ŠUMA

Hrast kitnjak (Quercus petraea

(Mattuschka) Liebl.)

Hrast lužnjak(Quercus robur L.)

Obični grab(Carpinus betulus L.)

Obična bukva (Fagus sylvatica L.)

Obična jela (Abies albaMill.)

Crni bor(Pinus nigra Arnold)



NAJČEŠĆE VRSTE DRVEĆA

PRIMORSKE ŠUME I MAKIJE

Bodljikava veprina (Ruscus aculeatus L.)

Crvena tetivika(Smilax aspera L.)

Primorska ciklama (Cyclamen repandumSibth. et Sm.)

Tršlja (Pistacia lentiscus L.)

Česmina (Quercus ilex L.)

Crni jasen (Fraxinus ornus L.)






Foto: Igor Boršić, arhiv DZZPFoto: Dijana Župan, arhiv DZZP

ŠUMA KROZ GODIŠNJA DOBA

Foto: Vlatka Dumbović Mazal, arhiv DZZP




LJETO

ZIMA

JESEN

PROLJEĆE

STARE ŠUME


Tijekom godina u starim sešumama razvijaju takvi ekološkiprocesi kakvih u mladim šumamanema. Jedna od osnovnih značajkistarih šuma je prisutnost fiziološkioštećenih starih stabala teodumrlih dijelova stabala.



Odumrlo drvo dolazi u raznim oblicima u šumi, a svaki oblik predstavlja važno i drugačije stanište flore i faune.

Odumrli dijelovi stabala nemaju veliku ekonomsku vrijednost, ali zato imaju veliku vrijednost u pogleduočuvanja biološke raznolikosti šuma.

Takvo odumrlo drvo je stanište brojnih gljiva, lišajeva, kukaca, a samim time i bogati izvor hrane za ptice. Mnogevrste ptica ovakva stabla koriste i za gniježđenje.



Neke su vrste kukacačije se ličinke gnijezdeu odumrlom drvupostale toliko rijetkeda su dospjele napopis ugroženih vrsta(alpska strizibuba).

Alpska strizibuba (Rosalia alpina)

Lišaji, iako se po sistematici svrstavajuu gljive, zapravo su simbiontskiorganizam koji predstavlja suživotbarem jedne vrste gljive te jedne vrstezelene alge i/ili cijanobakterije. Širokosu rasprostranjeni, ali većina ih jevezana za vrlo specifične uvjete uokolišu.

Lobaria pulmonaria

Mnoge gljive žive u mikoriznoj zajednici sa stablima, te svojim hifama povećavaju apsorpcijsku površinu korijenastabla, a zauzvrat dobivaju od njega neke hranjive tvari. Te su gljive saprofiti, što znači da glavninu hranjiva dobivajurazgradnjom mrtve organske tvari na šumskom tlu. Neke su vrste gljiva vezane za mrtva stabla, a kako se često uodržavanju i uređivanju šuma takva stabla uklanjaju te su vrste izravno ugrožene nestankom pogodnih staništa.

GLJIVE I LIŠAJI U ŠUMAMA

Lišaji se koriste u razne svrhe: neke vrste koriste životinje i ljudi zaprehranu, dok se neke vrste koriste u dobivanju bojila, mirisnih iljekovitih tvari itd. Uz to, u ekologiji se lišaji koriste kao indikatori uvjeta uokolišu, najviše kao indikatori onečišćenja zraka te kao indikatori starihšuma. Među indikatore starih šuma spada i Lobaria pulmonaria, kojoj seu Europi pa i u Hrvatskoj brojnost smanjuje zbog onečišćenja zraka, ali izbog nestajanja pogodnih staništa.

Foto: Anamarija Partl, arhiv DZZP

Foto: Anamarija Partl, arhiv DZZP

Šumske su one vrste ptica koje najveći dio svojehrane i mjesto za gniježđenje pronalaze ušumama. Neke vrste šumskih ptica, kojima nesmeta prisutnost ljudi možemo sresti i u većimgradskim parkovima, ali neke vrste ptica obitavajusamo u prostranim, starim šumama jer samo unjima nalaze dovoljno hrane i/ili povoljnihmogućnosti za podizanje mladih.

Istraživanja raznolikosti ptica u bukovim šumamarazličite starosti na Papuku pokazala su da u starimšumama živi najveći broj vrsta i najveći broj jedinki..

Ilustracija prema Dumbović, V., J. Kralj, I. Samarđić, 2006: Život na mrtvom drvetu . Zaštita šumskih ptica i gospodarenje šumama u Parku prirode Papuk»

PTICE U ŠUMAMA

Foto: Libor Šejna, arhiv DZZP

Šumska šljuka (Scolopax rusticola)


Djetlići ne oštećuju gospodarski vrijedne dijelovestabala, a svoje duplje buše u starijim živućimstablima, točkasto inficiranim organizmima kojiuzrokuju truljenje te u mrtvim stojećim stablima.Stare duplje djetlića od iznimne su važnosti zaopstanak velikog broja drugih vrsta ptica, sisavaca(osobito šišmiša) i drugih životinja, pa čak i kukaca kojisami ne mogu bušiti duplje u kojima će gnijezditi.

Foto: Alastair Rae

Planinski djetlić (Dendrocopos leucotos)

Foto: Davor Krnjeta

Foto: Alastair Rae

Crna žuna je najveća ptica iz porodicedjetlovki u Hrvatskoj. Svojim snažnimkljunom ostavlja prepoznatljive ostatkehranjenja.

Crna žuna (Dryocopus martius)


U stare napuštene duplje djetlićarado će se naseliti muharice isjenice. Muharice gnijezde i upukotinama na stablu koje sunastale uslijed različitihmehaničkih oštećenja.

Mala muharica nastanjuje šume s bujnom prizemnom vegetacijom, čestou blizini vode i šumskih čistina. Zimuje u jugoistočnoj Aziji (Indija,Pakistan…), a na gniježđenje se vraća krajem svibnja. Hrani sebeskralješnjacima, rijetko i voćem.

Mala muharica (Ficedula parva) Foto: Suresh V.S.

Kratkokljuni puzavci gnijezde ispododlupljene kore na starim deblima. To sumalene ptice koje poput miševa trčkarajupo stablu u potrazi za kukcima. Kora starogdrveća, osobito hrastova je zbog svojegrubosti i reljefnosti idealno stanište zakukce, a samim time i bogat izvor hranepuzavcima.

Foto: Paweł Kuźniar

Mali ćuk je gnjezdarica crnogoričnih i mješovitih šuma Gorskogkotara i Like. Gnijezdi u starim dupljama djetlića ili žuna. Hrani sesitnim pticama i glodavcima.

Mali ćuk (Glaucidium passerinum)

Foto: J. Bohdal


Tetrijeb gluhan naseljava stare crnogorične i mješovite šume. Omiljena su mu područja ukojima se prostrane šume izmjenjuju s proplancima obraslim borovnicama. Usko su vezanis rasprostranjenošću borovnice, jer osim što se hrane njihovim plodovima hrane se ibeskralješnjacima koji se na njoj zadržavaju. Zimi se hrane iglicama i izbojcima četinjača.Gnijezde na tlu, među gustim biljem. Tetrijebi su nekad bili lovna divljač, a danas se nalazena popisu ugroženih vrsta. Uzroci ugroženosti tetrijeba su prevelika sječa šume iuznemiravanje tijekom razmnožavanja. Brojnost tetrijeba se određuje prebrojavanjemmužjaka koji se tijekom sezone parenja okupljaju na zajedničkim pjevalištima. Danas uHrvatskoj ima tek oko 140 pjevajućih mužjaka tetrijeba gluhana.

Tetrijeb gluhan(Tetrao urogallus) Foto: Fred J., http://commons.

wikimedia.org/wiki/User:Fred_J

BILJNI SVIJET‐ život u sjeni

Biljke su se na različite načine prilagodile životu u sjeni, ispod krošnji koje sprečavaju prodor Sunčeve svjetlosti do tla:

• ranija cvatnja i završetak životnog ciklusa, npr. proljetnice

• veća količina klorofila u listovima – tamniji listovi

• penjačice, posebice u vazdazelenim šumama • parazitski način života

Šumska kokoška(Neottia nidus‐avis (L.) Rich.)

Ljuskava potajnica(Lathraea squamaria L.)

Bljušt(Tamus communis L.)

Šumski kopitnjak (Asarum europaeum L.)

Jetrenka(Hepaticanobilis Schreber)


Foto: Igor Boršić, arhiv DZZPFoto: Igor Boršić, arhiv DZZP

Foto: Igor Boršić, arhiv DZZPFoto: Igor Boršić, arhiv DZZP

RAZNOLIKOST STANIŠTA U ŠUMI

I. RUB ŠUME – most između dva svijeta


II. ŠUMSKE ČISTINE

Foto: Ivo Đuračić

Obična kurika (Euonymus europaea L.)

Obična bazga (Sambucus nigra L.)



Foto: Luka Katušić, arhiv DZZP


Crni apolon (Parnassius mnemosyne)

Narančasti krojač (Araneus alsine)



III. BARE, LOKVE, IZVORI, POTOCI, CRETOVI

Močvarna kaljužnica (Caltha palustris L.)


Veliki kralj (Aeshna grandis)

Foto: Anita Belančić

IV. SUHA STABLA, LEŽEĆA ODUMRLA STABLA, TRULO DRVO


Foto: Joso Vukelić, arhiv DZZP

Guba (Fomes fomentarius)

Stara stabla koja propadaju zbog bolesti ili oštećenja iznimno su važna staništa kukaca čije se ličinke razvijaju u odumrlom drvu i bogat izvor hrane npr. pticama.


ZAŠTO SU ŠUME VAŽNE ŽIVOTINJAMA?

Sklonište

Razmnožavanje

Prehrana

Foto: Vedran Slijepčević

Foto: Miha Krofel

Foto: Dušan Jelić, arhiv DZZP

Foto: Jiri Bohdal

Smeđi medvjed (Ursus arctos) rado jede gljive i ostale šumskeplodove, poput malina i borovnica, a u nepristupačnim dijelovimašume nalazi svoj brlog gdje spava zimski san.

Ris (Lynx lynx) kojeg prepoznajemo po čupercima na uškama ikarakterističnom kratkom repu, najčešće živi u šumama – staništimas gustim biljnim pokrovom koja mu pružaju dobar zaklon tedostatan izvor hrane poput srna.

Iako vuk (Canis lupus) može živjeti u različitim uvjetima najviše mupogoduju očuvana staništa visoke kvalitete poput gustih šuma. Osim zaizvor hrane, ova staništa od velike su važnosti za uspješan odgojmladunaca unutar čopora.

Foto: Vedran Slijepčević

Foto: Miha Krofel

Foto: Miha Krofel

SISAVCI U ŠUMAMA

Divlja mačka (Felis silvestris) šumska je noćna životinja koja živi udupljama drveća. Raspoznaje se po crnim poprečnim prugama iuzdužnom tamnom prugom po leđima te repu s 8 crnih prstenova icrnim završetkom.

Foto: Miha Krofel

Kuna zlatica (Martes martes) gnijezdi se u rupi u drvetu ili praznojvjeveričjoj duplji. Rasprostranjena je po svim šumovitim predjelimate se vrlo spretno penje po drveću i izvodi velike skokove. Zaodržavanje ravnoteže na granama služi joj čupav rep.

Životni prostor (crvene) vjeverice (Sciurus vulgaris) su starebjelogorične, crnogorične i miješane šume te parkovi. Svojegnijezdo gradi u dupljama drveća od grančica i mahovine gdjesprema i zalihe hrane.

Foto: Ž. Stipetić (CK sisavaca)

Foto: Dani Kropivnikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Martes_

martes_crop.jpg

Šumski miš (Apodemus sylvaticus) iako živi na poljima često ganalazimo i na rubovima šuma. Pod zemljom gradi gnijezdo ispremište hrane. Aktivan je noću, a hrani se sjemenkama,bobicama i korijenjem biljaka.

Foto: Hans Hillewaerthttp://en.wikipedia.org/wiki/File:Apodemus_s

ylvaticus_%28Sardinia%29.jpg

Vlažne šume životni su prostor šumske rovke (Sorex araneus)koje pod zemljom kopa hodnike, a od bilja radi gnijezdo. Hranise kukcima, paucima, crvolikim životinjama. Dnevno morapojesti hrane u količini od 200‐300% svoje težine, a ako nepronađe hranu unutar 5 sati može umrijeti od gladi.

http://en.wikipedia.org/

Vidra (Lutra lutra) vezanaje za vodena staništa patako i za izvore i potokekoji se nalaze unutarrazličitih tipova šuma.Hrani se prvenstvenoribama, a nešto manjevodozemcima i rakovima.

Foto: Miha Krofel

Foto: Jiri Bohdal

Foto: Daniela Hamidović

Šišmišima su šume važno lovno stanište, a velik broj vrsta u njima nalazi i sklonište.

Osobito su važna stabla s pukotinama i napuknutom korom, dupljedjetlića, šuplje grane… sve su to skloništa važna za mnoge vrstešišmiša – i ljeti i zimi.

Love u letu iznad i oko krošanja, sakupljaju plijen sa tla našumskim čistinama, a važne su im i lokve i bare u šumi… pa takokontroliraju veli broj kukaca od kojih mnogi čine štetu na šumama.

Širokouhi mračnjak(Barbastella barbastellus )

riđi šišmiš

smeđi dugoušan

širokouhi mračnjak

veliki potkovnjak

močvarni šišmiš

veliki šišmiš

rani večernjak

dugokrili šišmiš

riječni šišmiš

Ilustracija: Mirela Ivanković Bielen

ŠIŠMIŠI I NJIHOVA STANIŠTA

širokouhi mračnjak

TRAGOVI Prisutnost nekih vrsta na određenom području ponekad je teško utvrditiviđenjem samih jedinki već se potrebno osloniti na tragove koje oni ostavljaju uprirodi. Kao primjer takvih životinja mogu nam poslužiti velike zvijeri – vuk, ris imedvjed.

Foto: P. Oković, arhiv DZZP

Foto: S. Desnica, arhiv DZZP

Trag risa Trag vuka

Foto: Miha Krofel

Trag medvjeda

Smeđa krastača jedna je od najčešćih vrstavodozemaca u Hrvatskoj i gotovo uvijek se nalazi ušumama ili njihovoj neposrednoj blizini. U proljeće semogu vidjeti u nevjerojatnim brojevima kako migrirajuprema vodenim tijelima.

VODOZEMCI I GMAZOVI U ŠUMAMA

Smeđa krastača (Bufo bufo)

Pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra)

Postoji čitav niz narodnih legendi o nevjerojatnim moćimapjegavog daždevnjaka. Jedna od njih govori da su tolikootrovni da se i od čistog pogleda na njih može oslijepiti. Drugalegenda govori da ako susretnete daždevnjaka u šumi, trebaodmah začepiti uši, jer oni proizvode zvuk od kojeg se možeostati gluh.



Crni daždevnjak nema pluća i gotovo u potpunosti diše putemkože. Zbog toga dolazi samo na mjestima sa vrlo visokomvlagom u zraku.

Crni daždevnjak (Salamandra atra)Šumska smeđa žaba (Rana dalmatina)

Smeđe žabe veći dio svog života provode na kopnu, a uvodu se vraćaju tijekom parenja i zbog polaganja jaja.Uglavnom dolaze na vlažnim staništima i oko vodenihtijela.



Zidnu guštericu vrlo često nalazimo u toplimosunčanim dijelovima šuma. Najčešća je vrsta međugmazovima u Hrvatskoj.

Zidna gušterica (Podarcis muralis )

Eskulapova zmija je dobila ime po Eskulapu (Asklepije),grčkom bogu liječništva koji je u mitologiji uglavnomprikazivan kao starac sa štapom oko kojeg je omotanazmija bjelica. Danas se taj simbol koristi kao simbolljekarništva i apotekarstva.

Bjelica ili Eskulapova zmija (Zamenis longissimus )



Riđovka pokazuje nevjerojatnu raznolikostobojenja, od svijetlih boja sa intenzivno tamnomšarom ili zagasito smeđih sa vrlo slabo vidljivomšarom do potpuno crnih. Sve ove boje služe kakobi se zmija što bolje uklopila u svoje prirodnookruženje.

Riđovka (Vipera berus )




ŠUMSKI BESKRALJEŠNJACI

Jelenak nastanjuje šume bogate starim i raspadajućim deblima. Pripada među najveće kukce Europe dosežućiveličinu do čak osam centimetara. Mužjaci imaju izuzetno razvijene čeljusti koje sliče jelenskom rogovlju, a koriste ihu međusobnoj borbi te je po tome ova vrsta i dobila ime jelenak. U ženki, čeljusti su znatno manje. Odrasli jelencipojavljuju se tijekom kratkog perioda od kraja proljeća do sredine ljeta. Nakon oplodnje, ženka polaže jajašca ustara ili raspadajuća debla. Tek izležene ličinke hrane se raspadajućim korijenjem i panjevima, a da bi prešle u stadijkukuljice, potrebno je oko pet godina. Potkraj ljeta ličinka se zakukulji te u jesen iz kukuljice izlaze odrasle jedinke.

Odrasli se jelenci hrane biljnim sokovima i smolom s oštećenog drveća. Zbog svoje veličine jelenci lete vrlo sporo inespretno. Mužjaci lete češće nego ženke. Zbog veličine ličinki te njihove brojnosti u pojedinim panjevima, ova vrstaima važnu ulogu u šumskom ekosustavu u procesu razlaganja drvnog materijala.

Glavni razlog ugroženosti jelenka je uklanjanje starih i mrtvih stabala iz šuma, čime nestaje izvor hrane za ličinke.


Jelenak (Lucanus cervus)

Kako mu i samo ime kaže, nosorošca je najlakše raspoznati po velikom rogu na početku glave.

Nosorožac obitava na mozaičnim staništima gdje se unutar šuma (ponajprije hrastovih) pojavljuju otvorene površine.Noćna je životinja te se rijetko može vidjeti tijekom dana kada se krije u šupljinama u drveću ili ispod panjeva. Odraslese jedinke pojavljuju u svibnju te se tijekom odraslog stadija ne hrane, već žive od zaliha koje su skupili kao ličinkehraneći se raspadajućim drvom.

Parenje se odvija na šumskom tlu, a ženke odlažu jaja u mrtva debla ili panjeve. Do kolovoza odrasle jedinke ugibaju, aličinke koje se izlegnu iz jaja provode i do 3 godine u deblu, sve dok se u proljeće iz njih ne razvije odrasli nosorožac.

Glavni uzrok ugroženosti ove vrste je uklanjanje starih i suhih stabla iz šuma, čime nestaje hrana za ličinke.

Nosorožac(Oryctes nasicornis) Foto: Luka Katušić, arhiv DZZP

Hrastovu strizibubu najčešće možemo naći u hrastovim šumama na područjima s umjerenom kontinentalnomklimom.

Odrasle se hrastove strizibube pojavljuju krajem proljeće ili početkom ljeta te kao takve žive samo nekoliko tjedana.Nakon parenja, ženka polaže jajašca u šupljine u kori starih, osamljenih te osunčanih hrastova. Ličinke prodiru ispodkore gdje se hrane tkivom drveta. Nakon tri do četiri godine, ličinka dolazi u posljednji stadij te prelazi u kukuljicu.Preobrazba se odvija pred kraj ljeta ili početkom jeseni. Odrasle jedinke prezimljuju u drvetu te izlaze tek iduće ljeto.Zbog činjenice da njene ličinke mogu uzrokovati znatne ekonomske štete u hrastovim šumama, u sektorugospodarenja šumama ova se vrsta smatra nepoželjnim stanovnikom šuma.

Bitan razlog ugroženosti ove vrste također je nekontrolirano korištenje pesticida, nestajanje prirodnih hrastovihšuma, uklanjanje starih hrastova iz šuma te sadnja brzo rastućih vrsta drveća.

Hrastova strizibuba(Cerambyx cerdo) Foto: Luka Katušić, arhiv DZZP

Foto: Aljoša Duplić, arhiv DZZP

Velika modra prelijevalica (Apatura iris)

Velika modra prelijevalica danji je leptir kojeg najčešćemožemo vidjeti na šumskim putovima i čistinama uz rubovešuma. Vezan je uz vrbe, budući da se njegove gusjenicehrane na njima. Zbog toga su tipična staništa ove vrste vrbici,rubovi šuma, te stare poplavne hrastove šume. Odrasli seleptiri pojavljuju od srpnja kada polažu jaja te ugibaju dokolovoza. Prezimljavaju kao gusjenice iz kojih opet u srpnjuizlazi odrasli leptir. Uzroci ugroženosti velike prelijevalice suisušivanje poplavnih šuma i šumskih čistina te prekomjernasječa šuma, uklanjanje vrbika te pošumljavanjemonokulturama.

Čudnovati pauk ljenjivac (Hyptiotes paradoxus)Kako mu i samo ime kaže, ovaj je pauk vrlo neobičan. Na prvipogled ne razlikuje se on djelića kore ili izdanka grančice, a vrlodobroj kamuflaži pridonosi i neupadljiva boja (siva do smeđa) imala veličina (do 6 mm). Ovako dobro skriven živi između suhihgrančica stabala u šumi gdje lovi na jedinstven način. Izmeđudvije grančice rastegne trokutastu mreže te ju napne prednjimnogama, dok se stražnjim nogama čvrsto drži za granu. Takosatima ili čak danima nepomično čeka da plijen uleti u mrežu,koju tada u stotinki ispušta kao izbačenu iz topa. Na ovaj se načinulovljeni kukac u potpunosti omota u mrežu i pauku ostaje laganposao da završi ručak. Jedan je od rijetkih vrsta pauka koji nemajuotrov kojim ubijaju plijen. Ukoliko imate strpljenja nekoliko satitražiti izdajničke trokutaste mreže čudnovatog ljenjivca za to jenajbolje vrijeme od srpnja do kolovoza. Foto: Luka Katušić, arhiv DZZP

Depresije i bare bogatevodenom vegetacijompoplavnih šuma uzrijeku Muru i Dravučesto su stanište crnke,a nalazimo je i uz Savu ušumi Žutica.

Crnka (Umbra kramerii) je daleki srodnik štuke.

Izuzetno dobro podnosi niske količine kisika, a ako se nađe u nepovoljnim uvjetima ukopava se u mulj. Hrani sevodenim beskralješnjacima. Razmnožava se tijekom ožujka i travnja. Nakon što položi jaja ženka ih čuva. Arhaična jevrsta slatkovodne ribe koja je ujedno i endem dunavskog slijeva. U Hrvatskoj je ugrožena vrsta i strogo zaštićenaZakonom o zaštiti prirode. Međunarodno je zaštićena Konvencijom o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa(dodatak II) i Direktivom o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (dodatak II).

Foto: Perica Mustafić, arhiv DZZP

Foto: Aljoša Duplić, arhiv DZZP

RIBE I ŠUME

DOMAĆE PASMINE I ŠUME

Foto: Boris Krstinić, arhiv DZZP

Turopoljske svinje

• prvi pisani trag o turopoljskoj svinji je iz 1352. godine, a potiče od divlje europske svinje Sus scrofa feruseuropaeus;

• tradicija uzgoja turopoljske svinje vezana je za slobodno držanje svinja u šumi i na pašnjacima (močvarnelivade, poplavne šume hrasta lužnjaka) gdje im je izvor hrane paša i žir, a sva bjelančevinasta krma dobiva serovanjem iz zemlje (gliste, pužići);

• šumski kompleksi i svinjogojstvo predstavljali su najznačajnije elemente za opstanak stanovništva u Turopolju;• hrvatska izvorna pasmina – kritično ugrožena.

Hrvatski posavac (Posavski konj)

• naša najstarija izvorna pasmina konja tradicionalno uzgajana na području Posavine;• srednje teški radni konj, relativno kratkih nogu i širokih izrazito plosnatih kopita što je posljedica uzgoja na mekim močvarnim terenima;• tradicija uzgoja vezana je uz poplavne pašnjake i hrastove šume; • vukao je skele i brodove po Savi, tramvaje po Beču i Pešti, izvlačio stoljetne hrastove i jasenove trupce iz posavskih šuma, nosio jahače i vukao zaprežna kola (svatovi i sprovodi);• hrvatska izvorna pasmina – potencijalno ugrožena pasmina.

Hrvatski hladnokrvnjak

• potiče od istih praroditelja kao i hrvatski posavac;• snažni konji velikih težina (700 kg) koji su se upotrebljavali za najteže poslove u poljoprivredi i transportu roba i ljudi (kirjanje), u vojne svrhe za vuču topova i artiljerije te u šumskim radovima za izvlačenje i transport drva (šlajsanje);• hrvatska izvorna pasmina – potencijalno ugrožena pasmina.



Od davnina ljudi vjeruju u moć stabla i šume (Staroslavenska mitologija).

Hrast

LipaStari Slaveni vjerovali su da njihova vrhovna božanstva žive u krošnjama drveća (Perun).

ZAŠTO SU ŠUME VAŽNE LJUDIMA?

Foto: Goran Krivanek, arhiv DZZP Foto: Goran Krivanek, arhiv DZZP

Od davnina šume su inspiracija za …

• crtiće (Čudesna šuma)• umjetničke fotografije• dizajn: nakita, odjeće, namještaja i sl.• literarne radove: pjesme, proza, poezija i sl.• predstave


Foto: Goran Krivanek, arhiv DZZP Foto: Goran Krivanek, arhiv DZZP

Kesten (Castanea sativaMiller)

Malina (Rubus idaeus L.)

Brinja (Juniperus communis L.)

Šumska jagoda (Fragaria vesca L.)

Foto: Vida Posavec Vukelić, arhiv DZZP

Velika gnojištarka (Coprinus comatus)

Šume su važan izvor hrane mnogim stanovnicima šume, ali i ljudima.

Foto: Bill Tyne, http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Rubus_idaeus_fruiting_in_first_year.jpg

Foto: Philip Jagensted , http://en.wikipedia.org/wiki/File:Fragaria_vesca_close‐up_4.jpg,

Kupina (Rubus plicatusWeihe et Nees)

Foto: H. Zell, http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Rubus_fruticosus_003.JPG

Foto: Igor Boršić, arhiv DZZPFoto: arhiv JU PP Papuk

Šume su uvijek zanimljivo područje za zabavu i učenje.

Foto: Daniela HamidovićFoto: Vlatka Dumbović Mazal, arhiv DZZP

Foto: Vlatka Dumbović Mazal, arhiv DZZP


Foto: Ivo Đuračić

Šume su važan dio prirodnog krajobraz. Imaju važnu ulogu u sprečavanju erozije, proizvodnje kisika, smanjenja emisije ugljikovog dioksida u atmosferi, služe kao izvor hrane, zaštite i sl.



ŠUME U HRVATSKOJ

Prema sastavu drveća one su prirodne, vrlo slične prašumama od kojih su potekle..

Stupanj očuvanosti šuma i njihovih velikih kompleksa iznimno je visok (naročito područja Gorskog kotara, Velebita, Lonjskog polja i Spačve).

95% šumskih sastojina ima prirodni sastav što je rijetko i iznimno vrijedno i na svjetskoj razini.


47% teritorija Republike Hrvatske pokriveno je šumama.

Geografski položaj Hrvatske na granici eurosibirsko‐sjevernoameričke i mediteranske regije uvjetovao jeiznimnu raznolikost staništa sa čak 105 tipova šumskih zajednica (prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa).


Foto: Joso Vukelić , arhiv DZZP

Foto: Joso Vukelić, arhiv DZZP

Projekt Kartiranje staništa RH 2004.Izradio OIKON d.o.o. za MINK Minimalna jedinica kartiranja: 9 haMjerilo: 1:100.000

KARTA STANIŠTA

Foto: Daniela Hamidović

Pod dominantnim utjecajem opće klime u Hrvatskoj se na gotovo čitavoj površini Hrvatske razvijaju šume (osimna krajnjem istoku), od razine mora pa gotovo do najviših vrhova Hrvatske gdje ih nadomještaju planinskitravnjaci (rudine) u Hrvatskoj je razvijeno stotinjak šumskih zajednica različite šume, od vazdazelenih prekolistopadnih, mješovitih do crnogoričnih.

Izrazito bogatu biološku raznolikost iskazuju poplavne šume hrasta lužnjaka (uz rijeke Savu i Dravu) u kojimase uz mnoge ostale ptičje vrste gnijezde i vrste ugrožene na europskoj razini ‐ štekavac, orao kliktaš i crnaroda. Štekavac i crna roda gnijezde samo u starim šumama, na visokim i debelim stablima koja jedina mogunositi težinu njihovih velikih gnijezda.

Foto: Davor Krnjeta

Crna roda (Ciconia nigra)

Foto: Davor Krnjeta

Orao Štekavac(Haliaeetus albicilla)

Foto: Ana Maričević, arhiv DZZP

Dinarske šume bukve i jele su uz ostale šumske zajednice gorskog dijela Hrvatske svojom prirodnošću iočuvanošću značajne kao životni prostor koji omogućuje održavanje stabilnih populacija hrvatskih velikihzvijeri (vuk, ris, medvjed).


Foto: Petra Rodić, arhiv DZZP

ŠUME I ZAŠTIĆENA PODRUČJAOd najranije povijesti zaštićenih područja u Hrvatskoj, šume su bile u fokusu interesa zaštite. Tako je već 1948. godineradi izrazito dobro očuvane šume hrasta crnike zaštićen prvi posebni rezervat šumske vegetacije – Lokrum.

Posebni rezervat šumske vegetacije Lože dio jevelikog kompleksa šuma hrasta lužnjaka uSpačvanskom bazenu.

Posebni rezervatšumske vegetacijeČorkova uvala(1965) najpoznatijaje i najboljeistražena prašuma(bukve i jele) uHrvatskoj. Nalazi seunutar granicaNacionalnog parkaPlitvička jezera.

U Hrvatskoj danas ima 35 posebnih rezervata šumske vegetacije i njihov je osnovni cilj zaštite očuvanje šumskih ekosustava.

Foto: Goran Krivanek, arhiv DZZPFoto: Petra Rodić, arhiv DZZP

Stara šuma hrasta crnike na Korčuli zaštićena je 1962. Kao Posebnirezervat šumske vegetacije Kočje.

Posebni rezervat šumske vegetacije Novakušaobuhvaća staru šumu hrasta lužnjaka i običnoggraba u okolici Vrbovca.



Posljednji posebni rezervat šumske vegetacijeproglašen je u Hrvatskoj 1989., a obuhvatio ješume vrba i topola na dunavskim adama kodVukovara.Foto: Irina Zupan, arhiv DZZP

Šumski ekološki sustavi su obuhvaćeni i svim drugim kategorijama zaštićenih područja.

Jeste li znali?

Mljet je zbog svojih šumskih ekoloških sustava još davne 1910‐te godine bilo jedno od prvih područja u Europi koje je predloženo za zaštitu.

Najveći dio zaštićenih šumskih ekosustava nalazi se unutar parkova prirode i nacionalnih parkova. Mnogi od njih su i proglašeni upravo zbog zaštite šumskih ekosustava (NP Risnjak, PP Medvednica, PP Velebit i dr.)

Strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu proglašen je 1969.Danas je dio našeg najmlađeg nacionalnog parka Sjeverni Velebit (1999.).

Šuma bukve i jele u Nacionalnom parku Risnjak (1953.).




http://www.youtube.com/user/iucn?utm_source=IUCN+SSC+Species+e‐Bulletin&utm_campaign=e8b0581bc8‐species_e_bulletin_February_20112_25_2011&utm_medium=email#p/c/0F23F9E87DD98A76/2/cnth0SouJrA

ŠUME U SVIJETU

Tijekom posljednjih 200 godina čovjek je uništio više od pola Zemljinog originalnog šumskog pokrova!!!

Autori prezentacije: Andreja Ribarić, Anamarija Partl, Jasna Jeremić, Dušan Jelić, Aljoša Duplić, Vlatka Dumbović Mazal, Luka Katušić, Igor Boršić, Daniela Hamidović,Patricija Oković, Irina Zupan, Boria Vitas, Goran Krivanek, Vladimir Hršak

HVALA NA PAŽNJI!

Documents

Šuma - Riznica Biološke Raznolikosti