ŠUMARSKA PEDAGOGIJA

UVOD

U sklopu provođenja aktivnosti certificiranja gospodarenja šumskim reursima na području ŠPD „Unsko-sanske šume“d.o.o. Bosanska Krupa je i izrada ovog programa (Šumarska pedagogija). Ovdje ćemo ukratko pojasniti šta je certificiranje gospodarenja šumskim resursima i šta se njime postiže.

Certificiranje je relativno nov koncept unaprijeđenja kvaliteta gospodarenja šumskim resursima koje se u potpunosti zasniva na principu dobrovoljnosti. Smisao bilo kojeg oblika certificiranja sastoji se u obezbjeđivanju potvrde da je nešto (proizvod, usluga ili proces) urađeno na propisan način.

Pod certificiranjem gospodarenja šumskim resursima podrazumijeva se procedura u kojoj neovisna institucija za certificiranje izdaje preduzeću šumarstva pismenu potvrdu – certifikat, da su performanse gospodarenja koje se provode na određenom šumskom području, usklađene sa unaprijed definiranim, međunarodno priznatim standardima.

Dva su ključna efekta koji se postižu certificiranjem gospodarenja šumskim resursima:- unaprijeđenje performansi poslovanja s ciljem dostizanja održivog gospodarenja

šumskim resursima- povećanje konkurentskih sposobnosti preduzeća šumarstva kroz očuvanje stabilne

pozicije na postojećim i bolji pristup novim i atraktivnim tržištimaPored navedenih efekata, certificiranjem se postiže transparentnost poslovanja

šumarskih preduzeća i unaprjeđuju odnosi sa javnošću, poslovnim partnerima, krajnjim kupcima i ostalim interesnim grupama.

Šumsko – privredno društvo „Unsko – sanske šume“ d.o.o. se opredijelilo da uskladi sve aktivnosti gospodarenja šumskim resursima sa principima i kriterijima međunarodno priznatog programa certificiranja FSC, kao prvu fazu certificiranja državnih šuma na području USK-a.

FSC standardi su eksplicitno izraženi u formi principa i kriterija, čija primjena podrazumijeva poštovanje državnih i međunarodnih zakona i odredbi.

Princip 4. (Odnos sa zajednicom i prava radnika) u tački 4.1.3. govori o tome da vlasnik šume dozvoljava korištenje šume u edukativne svrhe gdje god ne postoji direktan uticaj na stabilnost šumskih ekosistema i na ostale ciljeve gazdovanja.

ŠPD „Unsko-sasnke šume“d.o.o. Bosanska Krupa će se zalagati za gore pomenuto i u tom smislu ćemo dati svoj doprinos, tako što ćemo dva puta godišnje održati predavanje na temu: „Značaj šume za čovjeka i životnu sredinu“.

O terminima predavanja ćemo se dogovoriti s predstavnicima obrazovne institucije, a dobro bi bilo da to budu neki od značajnih datuma vezanih za ekologiju, zaštitu šuma i tome slično.

2

ZNAČAJ ŠUMSKIH RESURSA

Sve dok je šuma bilo u izobilju, čovjek u svakodnevnom životu nije obraćao pažnju na njihov značaj i višestruke funkcije, kako za njihov život, tako i za cijelu biosferu.

U prošlosti je čovjek obilno koristio šumu i njena raznovrsna dobra, sa šumom živio pod ubjeđenjem da joj radi njene reprodukcione snage, ne može biti kraja. Međutim, razne civilizacije, razna zbivanja i događaji (ratovi, društvene promjene i dr.), vjekovima su satirali šume i prema šumama se odnosili rušilački.

Kad se uvidjelo da se površina šuma prekomjerno smanjuje i kad su tehnološka i tehnička dostignuća, razvoj industrije, intenzivna urbanizacija, razvoj saobraćaja i druge pojave počele ugrožavati život čovjeka i odnos u prirodi uopće, počela su istraživanja i dokazivanja o ulozi šume kao jedne od najvažnijih karika prirode.

Uz privredni značaj šuma, koji se ogleda u tome što drvo i ostali proizvodi od šume predstavljaju nezamjenjive sirovine za mnoge industrijske grane, općekorisne funkcije šuma, u savremenim uslovima života, dobivaju sve veći značaj.

Šume su regulatori klime i imaju uticaj na globalne klimatske promjene, šume su tvornice kisika, regulišu režim voda, obavljaju zaštitu zemljišta, saobraćajnica, spriječavaju eroziju, bujice i poplave, šume pružaju optimalne uvjete za rekreaciju, sport i razvoj turizma.

Prema saznanjima, na ekonomski značaj šuma otpada 1/10, a na ostale općekorisne funkcije 9/10 od ukupne vrijednosti šuma.

Sve navedene i ostale funkcije šuma čine šume dobro od općeg interesa, koje uživa posebnu brigu cijelog društva i svakog pojedinca. Ovo je razlog da i u narednom tekstu kažemo nešto više o nekim općekorisnim funkcijama šume.

ŠUMA I REŽIM VODA

Uticaj šume na režim voda u jednom slivu

Nikakva vještački napravljena fabrika vode ne može zamijeniti šumski izvor iznad koga nema nikakvih zagađivača, nego samo netaknuta priroda sa obiljem zdravih stabala, grmlja i prizemne flore.

Šuma smanjuje površinsko oticanje vode

Istraživanjima u Švicarskoj i Americi, dokazala su da iz šumovitih područja otiče prosječno 5 % manje vode nego iz nešumovitog, jer su u šumi gubici veći zbog jačeg isparavanja (evaporacije) i jače transpiracije šumskih biljaka. Već tanak sloj šumske prostirke debljine svega 15 mm znatno smanjuje površinsko oticanje vode. U vrhovima i granju smrčevih i jelovih šuma, zadrži se 19 %, u borovim 27 %, u bukovim 5 % cjelokupnih padavina, što u prosjeku iznosi 15 % od ukupnih padavina. Ova voda i ne dopre do tla, nego se isparava direktno sa drveća.

Intercepcija i evaporacija oduzimaju znatan dio oborina (Intercepcija je pojava koja nastaje kada padavine dospiju na površinu lišća drveća, ali i nižih biljaka. Jedna količina biva usvojena i odmah izgubljena u obliku vodene pare.

Evaporacija je isparavanje sa površine šumske zemlje), te na taj nači umanjuju količinu vode koja dospijeva do zemlje. S druge strane, intenzivno prisustvo korjenja u

3

zemljištu, u vrlo kratkom roku potpomaže da kroz njega prođe velika količina padavina, na ovaj način biva usporena ili onemogućena pojava kriznih situacija usljed velikih voda.

Šuma omogućava dobro poniranje padavina i spriječava nastajanje bujica

Šumska zemljišta su mnogo propustljivija za poniranje vode nego poljoprivredna zemljišta.

Sposobnost šumskih ekosistema da zadržavaju što više vode u svojoj unutrašnjosti, temelji se na osobenosti prirodno nastalih šumskih zemljišta da imaju znatno više šupljina nego zemljišta koja se nalaze van njih. Na ovaj način se u šumskim zemljištima formira čitav kompleks međusobno povezanih kanala, koji imaju sposobnost da se u njima sakupljaju i zadržavaju velike količine vode, kroz koje se voda može i kretati.

Uporedimo li šumu i pašnjak, vidimo da šumsko zemljište propušta 10 – 30 pa čak i 50 % više vode nego pašnjak, jer pašnjak formira plitak i vrlo gust splet tankih žilica koje jako otežavaju poniranje vode u zemlju.

Istraživanja pokazuju da 10 mm vode u dobrom šumskom tlu ponire za 1 – 2 minuta, a na pašnjaku to traje 1 – 5 sati.

Šume imaju važnu ulogu u spriječavanju nastajanja bujica.

Šuma spriječava eroziju zemljišta

Šume značajno smanjuju i usporavaju eroziju svojim krošnjama, granama, korjenovim sistemom i opalim lišćem.

Usljed erozivnih procesa izazvanih vodom i vjetrom, na našoj planeti se zauvijek izgubi oko 10 miliona hektara zemljišta ili oko dvije površine BiH.

U slivovima sa visokim i strmim planinskim predjelima, koji su pod šumom, ne samo da se spriječava odnošenje erozionog materijala sa tih površina, nego šuma zadržava produkte erozije koji dolaze sa položaja iznad prirodne granice vegetacije, gdje je zemljište golo i nema uvjeta da se zadrže produkti erozionih procesa.

Šuma – najbolji i najjeftiniji filter za dobivanje pitke vode

Šumski pokrov je svojevrstan sunđer koji upija oborinske vode, a koje se kasnije javljaju kao izvor pitke – filtrirane vode.

Šume posjeduju tu osobinu da, propuštajući oborine kroz zemljišne slojeve, prečišćavaju vodu.

U kojoj mjeri šuma može uticati na čistoću vode, najbolji je primjer grada Frankfurta na Majni u Njemačkoj i Bazela u Švicarskoj. Vodu iz rijeke ili industrijsku vodu prethodno steriliziraju i sistemom cijevi i pumpnih uređaja odvode u šumu. Tu voda ponire u tlo i miješa se sa podzemnom vodom. Ponirući kroz šumsko tlo, voda se filtrira, prečišćava i kada dođe u kontakt sa podzemnom vodom, ima istu temperaturu, ukus i čistoću kao podzemna voda. Na taj način, u mnogim područjima, glavna funkcija šume nije proizvodnja drveta već snabdijevanje kvalitetnom čistom vodom.

Uloga šume u zaštiti stanovništva od zagađenog zraka

Šumsko drveće i šume se ponašaju kao stvarni filter za zrak. Grane, grančice, lišće i iglice su sposobne zadržati značajne količine prašine, a za vrijeme kiše, one se spiraju, padaju na zemljište i u gradovima, putem kanalizacione mreže odlaze u vodotokove i kolektore. Pošto kiša opere lišće, na čistom lišću se ponovo sakuplja prašina i drugi zagađivači.

4

Prema LEIBUNDGUT-u, jedno stablo divljeg kestena starog 30 godina, može zadržati godišnje 120 kilograma prašine i 80 kilograma aerosola.

Prema provedenim istraživanjima, šume zadržavaju i filtriraju sljedeće količine prašine:- šuma smrče .................................................................... 32 tone po hektaru godišnje - šuma bijelog bora .......................................................... 35 tona po hektaru godišnje - šuma bukve ................................................................... 68 tona po hektaru godišnje - šuma lipe ....................................................................... 42 tone po hektaru godišnje

Sve vrste drveća ne zadržavaju istu količinu prašine, jer to ovisi, prije svega, od rasporeda lišća i gustine krošnje.

Vrste koje imaju rjeđu krošnju, zadržavaju manju količinu prašine u odnosu na vrste drveća sa gušćom krošnjom.

Vrste drveća sa glatkim lišćem zadržavaju manju količinu prašine nego vrste drveća sa hrapavim lišćem.

Uticaj šume na smanjivanje buke

Šuma ima značajnu ulogu u smanjivanju buke, pod uslovom da je pojas šume dovoljno širok. GLADIŠOV navodi da zeleni zasadi u gradovima mogu smanjiti gradsku buku za više od 20 %, jer drveće i grmlje služe kao prepreka za rasprostiranje zvučnih talasa. Tako, među zelenim zasadima buka tramvaja se smanjuje za 14 dB.

Prema drugim istraživanjima, krošnje drveća upijaju 1/4 zvučne energije, a 3/4 odbija.

Lišćarske šume umanjuju buku za 22 dB, a prizemna vegetacija za 4 dB do 7 dB.

Rekreativna funkcija šume

Značaj šume i zelenila u funkciji zdravlja ljudi je već odavno poznat, ali se vrijednovanje ove funkcije pokušava riješiti tek u posljednjih 30 – 40 godina.

U nekim, naročito industrijski razvijenim zemljama, ova funkcija je na prvom mjestu, dok su sve ostale funkcije šume od sekundarnog značaja.

Posebni uslovi u gradovima, klima grada sa svojim specifičnostima, zračenje sunca, nečist zrak i drugo, čine da stanovništvo trpi, te je stalno u nervno napetom stanju. Zato je potrebno da se čovjek u slobodnim satima dovede u kontakt s prirodom i zdravom sredinom, jer od nje proizilazi i fizičko i psihičko ozdravljenje.

Neprocjenjivo je psihičko djelovanje šume na zdravlje ljudi. U šumi nema buke, preovladavaju prirodni šumovi kao što su šuštanje lišća, žubor

potoka, cvrkut ptica, što kao i zelena boja, djeluje umirujuće.Kretanje kroz šumu ima za posljedicu zdrav fizički zamor, što je i suština odmora u

prirodi. Ove šetnje mogu biti i korisne, jer se usput bere ljekovito bilje, gljive, kupine, jagode i drugo, što zahtijeva sagibanje i fizički zamor.

U prirodi svaki čovjek može naći svoju razonodu: šetači, jahači, lovci, ribolovci, umjetnici, slikari, fotoamateri. Oni mogu naći inspiraciju za svoje stvaranje, jer su izdvojeni iz gradske buke i gužve. Sportisti mogu naći svoje mjesto u prirodi, jer se tu nalaze tereni za razne sportove, trim staze i drugo.

Šuma se može smatrati „liferantom“ kisika, što možemo objasniti na sljedećem primjeru:

U Bosni i Hercegovini se, prema grubim procjenama, proizvodi godišnje 6,6 kubnih metara drveta po hektaru, odnosno oko 3,3 tone apsolutno suhe supstance drveta. Da bi se pomenuta neto proizvodnja drveta ostvarila, potrebno je iz zraka usvojiti 6.039 kilograma ugljendioksida, pri čemu se oslobađa 4.422 kilograma kisika. Pošto se ova neto proizvodnja ostvari u prosjeku za 150 dana (prosječno trajanje vegetacionog

5

perioda), proizilazi da se na taj način dobije 2,9 grama kisika po kvadratnom metru dnevno.

Ako bi gore navedenu proizvodnju kisika prenijeli na šumskom vegetacijom obraslu površinu, koja u BiH iznosi oko 2,1 miliona hektara, proizilazi da se pri neto proizvodnji drvne mase, u toku vegetacionog perioda od 150 dana, oslobodi 9,73 miliona tona kisika, odnosno 64.500 tona dnevno. Poznato je da je za normalno odvijanje života čovjeka potrebno 250 kilograma kisika godišnje, a prema tome je dnevna potreba od 685 grama. Pri prosječnoj proizvodnji kisika u šumi od 2,9 grama po jednom kvadratnom metru dnevno, potrebno je, dakle, 236 kvadratnih metara šume, što znači da u toku vegetacionog perioda od 150 dana, jedan hektar šume može podmiriti potrebe kisika za 42 čovjeka.

Naročita prednost zraka u šumi nije u posebno visokom sadržaju kisika već u visokoj filtrirajućoj funkciji krošanja stabala u odnosu na aerosole i plinove. Osim toga, zrak u šumi ima visok sadržaj eteričnih, djelimično i antimikrobiotskih ulja (izopren, terpeni, pineni itd.), čija je koncentracija znatna.

Naučna i odgojna funkcija šume

Danas postoji doista malo prirodnih – nedirnutih šuma – prašuma u kojima bi se mogao pratiti prirodni razvoj biocenoza. To su najčešće one koje su udaljene od bilo kakvih saobraćajnica, tako da čovjek nije bio u mogućnosti da ih svojom aktivnošću promijeni, poremeti ili čak uništi. Takvi prostori su žive laboratorije u kojima se mogu naći interesi za istraživanja unutar biološke, šumarske i drugih disciplina.

Prirodne šume – prašume su, ustvari, prirodne i veoma bogato opremljene laboratorije u kojima se mogu sprovoditi mnogobrojna fundamentalna i primjenjena istraživanja koja su neophodna za proces nauke.

Ne smije se zaboraviti da je odgojna funkcija šume veoma velika. Učenici raznog uzrasta i raznog nivoa obrazovanja mogu provoditi dio nastave u

prirodi, u živim učionicama, promatrati prirodne tokove života i zaključivati o pojavama koje je teško razumjeti kada se objašnjavaju u školskoj učionici „između četiri zida“.

Studenti bioloških i šumarskih nauka mogu dopunjavati svoja znanja u okviru seminarskih i diplomskih radova.

Polazeći od naprijed navedenog, a imajući u vidu činjenicu da su šumski resursi dobro od općeg interesa, koje dobiva nove vrijednosti, nameće se obaveza i potreba da je sada više nego ikada potrebno šire i ozbiljnije posvetiti pažnju čuvanju i zaštiti postojećih i podizanju novih šuma. Sada smo na raskrsnici, trebamo živjeti, podizati nove šume i ne rezati granu na kojoj sjedimo. Danas su čak prisutna razmišljanja da je prošlo vrijeme angažovanja mladih na poslovima pošumljavanja, sa čime se uposlenici ŠPD „Unsko-sanske šume“ ne slažu.

Ovim postupcima, mladi se isključuju iz konkretnih stvaralačkih aktivnosti, a s druge strane, spriječava im se razvijanje ljubavi prema šumama i prirodi.

Mladi, učenici u svim školama žele i hoće da aktivno učestvuju na ovim općekorisnim poslovima. Zato je potrebno što brže i sistematičnije pristupiti pružanju podrške i pomoći mladima, kao i pružanju prilike da učestvuju u poslovima pošumljavanja.

Rukovodeći se gore pomenutim, Podružnica „Šumarija“ Ključ je upravo takvu priliku pružila učenicima JU Mješovite srednje škole „Ključ“, te su isti 09. novembra 2007. godine učestvovali u akciji pošumljavanja.

Pošumljavanje su vršila tri odjeljenja (ukupno 78 učenika) uz prisustvo profesora Ramić Muhameda i Karat Suada. Zasadili su ukupno 2500 sadnica smrče, u odjelu 126 G.J. „Šiša – Palež“.

Predavanje učenicima o značaju šume održao je mr. Selman Emsud, dipl.ing.šum.

6

Nadzor su vršili uposlenici Podružnice „Šumarija“ Ključ, poslovođe uzgoja i zaštite, te reonski lugari.

Slična takva akcija izvršena je i u aprilu ove godine. Na kraju jednodnevnih akcija mladi su zaželjeli da se opet nađu na ovakvim

plemenitim poslovima.Na nama je da ovim i ostalim mladima želju ispunimo. ŠPD „Unsko-sanske šume“ d.o.o. će se zalagati za daljnju saradnju sa svim

obrazovnim institucijama, te će dozvoliti korištenje šume u edukativne svrhe.

Sastavila:

Mršić Amra, dipl.ing.šum.

LITERATURA

1. Prof.dr.sc. Pintarić K., Značaj šume za čovjeka i životnu sredinu

2. Prof.dr. Mekić F., Uzgajanje šuma – ekološki osnovi

7