POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU • ZAGREB 0 GODINA 1 9 5 2

10-11

UNARS LIST hilf I

ŠUMARSKI LIST Glasilo društava šumarskih inženjera i tehničara FNR Jugoslavije.

Redakcioni odbor: Ing. Mujdrica Mihajlo, ing. Potočić Zvonko, ing. šafar Josip, ing. Stajduhar Franjo,

ing. Špiranec Mirko, ing. Zlatarić Bor'-s. Odgovorni urednik: ing. Milan Android

BROJ 10—11 OKTOBAR—NOVEMBAR 1952.

Sadržaj: Str.

1. Dr. ing. D. K i e p a c: Uređivanje šuma u Francuskoj 347 2. Ing. I. S o 1 j a n i k: Prilog proučavanju prethodne obrade šumskog zemlji­

šta za vještačko pošumljavanje 364 3. Ing. I. P o d h o r s k i : O platani i uzgoju njenih sadnica 37G 4. Ing. B. G i p e r b o r e j s k i : Vrste drveća za pošuljavanje krša Dalmacije 390 5. Ing. N. P r o k o p l j e v i ć : Osvrt na članak »Diferencijalna renta položaja

u šumarstvu« 400 6. Ing. B. M a r i n k o v i ć : Problem propadanja česmine (Quercus ilex) u

Dalmaciji 403 7. Ing. B. P e j o s k i : O broju sjemenki u plodovima Juniperus excelsa . . 403 8. Dr. 2. K o v a č e v i ć : Uš jelova izboja — Drayfusia Nüsslini 413 9. Ing. D. R a d i m i r: Uzgojna mjera kojoj se u nas ne poklanja dovoljno

pažnje 416 Saopćenja 419 Literatura 430

Contents;

1. Dr. ing. K l e p a c : Forest management in France 347 2. Ing. I. S o 1 j a n i k: A contribution to the study of preparatory treatment

of forest soils intended for artificial restocking afforestation 364 3. Ing. I. P o d h o r s k i : About sycamore and rising of its seedlings . . . 376 4. Ing. B. G i p e r b o r e j s k i : Tree species for afforestation of Dalmatian

Karst lands 390 5. Ing. N. P r o k o p l j e v i ć : Commenting the article »Differential rent of

site in forestry« 400 6. Ing. B. M a r i n k o v i ć : Problem of dying away of evergrees — oak

(Quercus Ilex) in Dalmatia 403 7. Ing B. P e j o s k i : About the number of grains in fruits of Juniperu3

excelsa 408 8. Ing. 2. K o v a č e v i e : Fir tree louse Dreyfusia Nüsslini 413 9. Ing. D. R a d i m i r: A silvicurtural m'easure to which one does not pay

sufficient attention in our country 416 Communications 419 Bibliography 430

Sommaire:

1. Dr. ing. K l e p a c : L'amenagemenf des forets en France . . . . . . 347 2. Ing. I. S o 1 j a n i k: Une contribution a l'etude de la preparation prealable

du sol pour le repeuplement artificiel 364 3. Ing. I. P o d h o r s k i : Sur le platane et les soins ä donner ä sese plants . 376 4. Ing. B. G i p e r b o r e j s k i : Les essences pour le remoisement du Carst

en Dalmatie 390 5. Ing. N. P r o k o p l j e v i ć : Un coup d'oeil k l'article »La retne differen-

tielle de la station en sylviculture 400

Š U M A R S K I L I S T GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA

I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE

G O D I Š T E 7 6. OKTOBAR I NOVEMBAR G O D I N A 1 9 5 2

Dr. ing. Dušan Klepac (Zagreb)

UREĐIVANJE ŠUMA U FRANCUSKOJ (L'amenagement des forets en France)

Uvod

Francuzi kažu, da je uređivanje šuma skup operacija, koje treba obaviti za izradbu uređajnog elaborata (Huf f e 1, 1926.). Oni vele osim toga, da se u r e đ i v a n j a š u m a s a s t o j i u t o m e , d a š u m s k u p r o ­i z v o d n j u p r i l a g o d i m o p o t r e b a m a č o v j e k a ( P a r d e , 1930.). Već po samim tim definicijama naslućujemo, da se tu radi o origi­nalnom uređivanju šuma, koje ima svoje specifičnosti i svoje karakteristike.

Ustvari francusko je uređivanje šuma najstarije na svijetu. Ono vuče svoj korijen čak iz Srednjeg vijeka te se postepeno razvijalo i nadopunja­valo, Iz starih su metoda evolucijom nastale nove, moderne uredajne metode. U svome razvoju francusko je uređivanje šuma pretrpjelo jaki nje­mački utjecaj (H a r t i g i C o t t a ) , no usprkos tome, ono je zadržalo svoju originalnu crtu.

Stoga držimo, da ne će biti na odmet upoznati najvažnije metode fran­cuskog uređivanja šuma i uočiti njegovu suštinu, to više, što su raniji članci napisani o tom predmetu (M a n o j 1 o v i ć, 1926., P e r r i n , 1932.) djelo­mice pali u zaborav, a djelomice nisu više suvremeni. Mislimo, da bi bilo dobro poslužiti se iskustvima drugih naroda, kako bismo spriječili, odnosno predusreli, eventualne svoje pogreške u uređivanju šuma.

N e k o l i k o r i j e č i o f r a n c u s k o m š u m a r s t v u u o p ć e

Francuska ima oko 11 miliona ha šuma, t. j . oko 20% od svoje površine. 3,5 miliona ha otpada na crnogorične, a 7,5 miliona na listopadne šume. Ove posljednje su ovako raspoređene: oko 1 milion ha ima visokih, oko 4 miliona ha srednjih i oko 2,5 miliona ha niskih šuma.

Sveukupna godišnja potrošnja drveta od 25,5 miliona kubika daleko je veća od godišnje proizvodnje tako, da je Francuska deficitarna zemlja na drvu i to naročito obzirom na četinjavu građu i celulozu.

347

Najveći dio šuma u Francuskoj posjeduju privatnici i to u iznosu od 63%> (6,8 miliona ha). Na komunalne šume otpada 25%> (2,3 miliona ha), dok ostatak od 15°/» (1,6 miliona ha) su državne šume. Privatni vlasnici šuma, kojih ima oko 1,5 milion, slobodno raspolažu svojim šumama. Stoga je veći dio> tih šuma slabo uređen. Kao kontrast tome su državne i komunalne šume, koje su vrlo dobro uređene, jer se nalaze pod upravom države. U sklopu Ministarstva Poljoprivrede nalazi se Gene­ralna direkcija voda i šuma, koja rukovodi šumskom privredom putem svojih 41 šum. gospodarstava. Svako gospodarstvo se dijeli na šumarije, šumarija na distrikte, a distrikti na lugarije. Na čelu šumskog gospodarstva i šumarije stoji uvijek šum. inženjer (Ingenieur des Eaux et Forets), koji je završio Visoku šumarsku školu u Nancy-u. Sefovi distrikta su šumari sa svršenom srednjom školom, (»Ingenieurs de Traveaux«). Danas ima u Francuskoj 250 šum. inženjera, 1100 šefova distrikta i 4.300 lugara.

Prije rata postojali su u pojedinim regijama stalni uredi za uređivanje šuma. Danas su ti uredi ukinuti, te postoji kod Generalne direkcije voda i šuma u Parizu Komitet za uređivanje šuma, koji odobrava uređajne elaborate i koji izdaje smjer­nice za njihov sastav.

Za obrazovanje visokoškolskih šumarskih kadrova postoji za cijelu Francusku samo^ jedna Visoka šumarska škola U Nancyu. U tu se školu primaju kao redoviti slušači, prvo, diplomiram inženjeri agronomije (3A>), drugo, diplomirani inženjeri tehnike (Vs), i to oko dvadesetorica svake godine.

U Srednju šumarsku školu u Barru (Nogent sur Vernisson) primaju se agro­nomi sa svršenom srednjom školom i lugari sa izvjesnim iskustvom. Škola traje 2 godine i obrazuje šumare srednjoškolce (Ingenieurs de Traveaux). U istom se mjestu nalazi i lugarska škola.

Pored tih škola postoji još Viša drvno-industrijska škola u Parizu i Srednja drvno-industrijska škola u Mouchardu (Jura) i Luchonu (Pirineji).

U cijeloj Francuskoj postoji samo jedan Centralni šumarski institut u Nancyu i jedan Centralni institut za istraživanje drva u Parizu.

Uređivanje v isokih regularnih šuma

' M e t o d a » t i r e e t a i r e «

Najstar i ja f r a n c u s k a m e t o d a , n a z v a n a »t i re e t a i r e« , sastoj i se u t o m e , da se š u m a podi je l i n a onol ik i b ro j sječina, k o l i k o ophodnja broj i godina . S v a k e se godine siječe odgova ra juća s ječina t a k o , da se s ječine n ižu j e d n a za d r u g o m sukcesivno, U visokim r egu l a rn im š u m a m a n i j e se p rovod i l a n a s ječ inama čista s ječa n e g o s u se n a n j ima os tav l ja l i s jemenjac i , i t o oko 10 k o m a d a p o 1 k. j . T a k a v je nač in u r e đ i v a n j a b io p r o p i s a n u F r a n c u s k o j o d r e d b o m » O r d o n a n c e de Me lun« od godine 1669. i o d r ž a o s e s v e d o p o ­če tka deve tnaes toga s tol jeća , k a d su H a r t i g i C o t t a uda r i l i temel j š e s t a r sk im m e t o d a m a , k o j e su t a k o đ e r p r o d r l e i u F r a n c u s k u i ond je zami­jeni le m e t o d u »t i re e t a i re« .

M e đ u t i m , t a m e t o d a ima još uv i j ek oficijelni k a r a k t e r , t e se primjenjuje u š u m a m a b lage kl ime, gd je je p r i r o d n o po mlađ iv an j e l agano i s igurno, k a o n a pr . u š u m a m a p r imor skog b o r a u L a n d i m a ,

M e t o d a s t a l n i h a f e k t a c i j a

L o r e n t z i P a r a d e su preni je l i \ 0 o 11 i n u m e t o d u u F r a n c u s k u u toku p rve polovice p roš log ' s to l j eća . J e d n o s t a v n a i p r a k t i č n a C o t t i n a m e t o d a naš l a j e u F r a n c u s k o j v r l o m n o g o p r i s t a ša . N o u t o k u v r e m e n a C o t t i n a je m e t o d a doživjela u F r a n c u s k o j izvjesne modif ikaci je , p r e ­tvorivši se u m e t o d u s t a l n i h a f e k t a c i j a .

348

M e t o d a s t a l n i h a f e k t a c i j a * osniva se na definitivnoj i ne­promjenljivoj podjeli ophodnje na jednake periode i na analognoj podjeli gospodarske jedinice (»serije«) u afektacije jednake površine.

Periode su višekratnici ophodnje, a određuju se za svaku gospodarsku jedinicu posebno. One moraju biti tako duge, da se unutar jedne periode mogu prirodno pomladiti sve sastojine afektacije, koja je na redu da se siječe.

Podijelimo li ophodnju u 5 perioda, prvoj ćemo periodi dodijeliti toliko odjela najurgentnijih za sječu, da im ukupna površina iznosi */« površine gospodarske jedinice. Tako izabrani odjeli činit 6e prvu afektaciju. Na ana­logan način formira se druga afektacija, pa onda treća i t. d. Odjeli se gru­piraju u afektacije prema njihovoj starosti, prema njihovom stanju, prema pravilima o sječnom redu i ostalim momentima. Tako formirane afektacije treba da zadovolje ova četiri uvjeta: 1. one moraju biti suvisle; 2. granice im moraju biti fiksne (nepromjenljive); 3. treba da su prirodno ograničene; 4. treba da su pravilno nanizane u smjeru sjekoreda (prva afektacija treba da se pruža sjeveroistočno od druge, a druga sjeveroistočno od treće i t. d.). Ukoliko je nemoguće istodobno zadovoljiti sva četiri uvjeta, odustaje se od trećeg i četvrtog. Tada se afektacije ograničavaju umjetnim linijama (»lignes d'affectations«).

Kod m e t o d e s t a l n i h a f e k t a c i j a sastavlja se opća i po­sebna osnova sječa. Opća osnova sječa sastavlja se za cijelu ophodnju te ima permanentan karakter. Ona iskazuje površine odjela razvrstane u poje­dine afektacije, koje su dodijeljene pojedinim periodama.

Posebna osnova sječa odnosi se samo na jednu periodu i na jednu afektaciju, koja je na redu za sječu. Takva osnova sječa iskazuje, pored površina odjela i odsjeka, još i njihove drvne mase. Zato se klupiraju sva stabla u odjelima one afektacije, koja je na redu da se siječe. Drvna masa (V) te afektacije ustanovljuje se pomoću jednoulaznih drvnogromadnih ta­bela (»tarif d'amenagement«). Ukoliko je ta drvna masa inertna, godišnji će etat biti jednak kvocijentu mase [V] i duljine periode (n).

Možemo li očekivati, da će masa (V) još prirašćivati, odredit ćemo njezin postotak prirasta (p) i izračunati godišnji etat glavnog prihoda po formuli (1),

n 2

Provodiocu uređajnog elaborata prepušta se, da on sam odredi mjesto i intenzitet sječe kod realizacije godišnjeg etata glavnog prihoda — naravno u okviru tekuće afektacije. Na koncu periode sve sastojine tekuće (zadnje) afektacije imaju biti p o s j e č e n e i p r i r o d n o p o m l a đ e n e .

Posebna osnova sječa sadrži pored plana oplodhih sječa i plan njego­vanja. Za svaku afektaciju utvrđuje se posebna ophodnjica proređivanja na temelju starosti sastojina. Ta ophodnjica mora biti višekratnik periode.

Kvocijent površine afektacije i pripadajuće joj ophodnjice proređivanja daje nam površinski etat međuprihoda. Pojedini odjeli, odnosno odsjeci, grupiraju se tako, da čine godišnji površinski etat međuprihoda.

* Afektacija je skup sastojina, koje su određene! da se posijeku u; toku jedne periode.

349

Njegovanje šuma obavlja se svake godine u svakoj afektaciji (osim u prvoj!). U nekim afektacijama proredit će se sve sastojine dva, a u nekim tri i više puta. Intenzitet proredivanja prepušta se provodiocu uređajnog elaborata.

Glavne revizije obavljaju se potkraj svake periode. Tada se ponovno sastavlja posebna osnova sječa za narednu periodu. Unutar periode vrše se obično svake desete godine male revizije. One se sastoje u ponovnom obračunu godišnjeg etata glavnog prihoda. To se čini zbog toga, jer obračun etata ,odnosno bolje reći obračun prirasta, nije potpuno egzaktan.

Specifičnost m e t o d e s t a l n i h a f e k t a c i j a očituje se u tome, što su periode tako dugačke, da se za vrijeme jedne periode mogu prirodno pomladiti sve sastojine posebne osnove sječa. Iz toga proizlazi, da je m e-t o d a s t a l n i h a f e k t a c i j a vezana jedino uz o p l o d n u s j e č u , što je uopće karakteristično za sve francuske kombinirane metode.

Druga specifičnost m e t o d e s t a l n i h a f e k t a c i j a ili, bolje reći, uopće specifičnost francuskog uređivanja šuma jesu konvencionalne jednoulazne drvnogromadne (uredajne) tabele izrađene na bazi prsnih pro­mjera. One ne daju točne rezultate za drvnu masu pojedinih stabala na panju. No one omogućuju točnu kontrolu uživanja šuma i kontrolu prirasta.

Te dvije specifičnosti m e t o d e s t a l n i h a f e k t a c i j a održale su se do danas u francuskom uređivanju šuma. M e t o d a s t a l n i h a f e k t a c i j a se preživjela, što je potpuno razumljivo, jer se osniva na pretpostavci, da su afektacije fiksne i suvisle, da je ophodnja jedinstvena i nepromjenljiva, da je oblik gospodarenja isti i da će tok vegetacije biti pra­vilan i neporemećen. To je, naravno, nemoguće postići u prirodnoj šumi.

Pa ipak jedna od najljepših šuma hrasta kitnjaka u Francuskoj — šuma »Bere e« uređena je i danas po toj metodi. Evo o njezinom uređenju nekoliko po­dataka. Suma »Berce« se nalazi 35 km južno od grada Le Mans. Površina joj je 5.442,30 ha; od toga otpada na listače 3.800 ha a na četinjače 1.642,30 ha. Nadmorska visina se kreće oko 150 m. Tlo je ilovasto-pjeskovito. Listače čini hrast kitnjak sa dobro razvijenom donjom etažom bukve.

Površina listača razdijeljena je na 7 gospodarskih jedinica tako, da svaka go­spodarska jedinica obuhvata podjednake stojbinske (ekološke) prilike. U četiri gospodarske jedinice ophodnja je duga 240 godina, a u ostale tri ona iznosi 216 go­dina. Svaka je gospodarska jedinica razdijeljena na 6 afektacija, odnosno na 6 dob­nih razreda, a svaki od njih zauzima V« površine gospodarske jedinice. U gospodar­skim jedinicama s ophodnjom od 240 godina periode su duge 40 godina, dok su one u ostalim gospodarskim jedinicama 36 godina. Prema tome u jednim gospodarskim jedinicama mora biti zadnja afektacija (sastojine od 201—240 god.) posječena i pri­rodno pomlađena u toku od 40 godina, dok u drugim jedinicama zadnja afektacija (t. j . sastojine starosti od 180—216 god.) mora biti posječena i prirodno pomlađena u toku od 36 godina.

Oplodna sječa vrši se u 5 sjekova. Pripravnim se sijekom vadi sya donja etaža i 25—30% drvne mase glavne sastojine. U razmacima od 2—3 godine provode se 3 naknadna sijeka, a zatim dovršni sijek tako, da pomladno razdoblje traje 12—15 godina. Sastojine zrele za sječu, t. j . prije pripravnog sijeka, dosežu iznos od 800 m* hrastovine i 50 m3 bukovine po jednom hektaru. (Vidi si. 1.)

Drvna se masa ustanovljuje samo u sastojinama zadnje afektacije pomoću jednoulaznih drvnogromadnih tabela. Kvocijent tako ustanovljene drvne mase i du­ljine periode definira godišnji etat. Male revizije obavljaju se svakih 10 godina, a jedina im je svrha, da se korigira godišnji etat. To se vrši tako, da se ponovno klu-piraju preostala stabla u zadnjoj afektaciji. Na taj se način ustanovljuje prirast i revidira prvotno određeni godišnji etat.

Objašnjenje, zašto u Francuskoj još uvijek primjenjuju m e t o d u s t a l n i h a f e k t a c i j a , nalazimo u tome, što je u šumi »Berce« dugotrajnim uređivanjem

350

postignut normalan razmjer dobnih razreda unutar svake gospodarske jedinice, pa je prema tome spomenuta metoda upotrebljiva.

M e t o d a p r o m j e n l j i v i h a f e k t a c i j a

M e t o d a p r o m j e n l j i v i h a f e k t a c i j a razvila se iz m e -t o d e s t a l n i h a f e k t a c i j a . Kao i kod prethodne metode i ovdje se ophodnja dijeli na periode, koje su zadržale prvobitno značenje. Gospo­darska jedinica se dijeli na afektacije, ali koje nisu više ni suvisle, ni perma­nentne cjeline.

Opća osnova sječa nema više permanentni karakter. Revizija uređajnog elaborata obavlja se na koncu svake periode. Tada se ponovno formiraju sve afektacije, tako da u stvari postoji samo zadnja afektacija. Ostale afek­tacije računskog su karaktera, a formiraju se radi toga, da bi se mogla odrediti površina zadnje afektacije, t. j . one, koja će se posjeći i prirodno pomladiti u toku prve periode. Princip je, dakle, ostao isti, kao kod m e ­t o d e s t a l n i h a f e k t a c i j a : svaka perioda dobiva jednaku površinu sastojina, t. j . jednako veliku afektaciju.

Budući da se prilikom revizije uređajnog elaborata ponovno stvaraju nove afektacije, nema jedinstvene i nepromjenljive ophodnje unutar gospo­darske jedinice, kao kod prethodne metode. Može se stoga dogoditi, da neki odjeli jedne gospodarske jedinice budu u toku jedne ophodnje posječeni više puta, a neki nijedamput. Na taj se način može ova metoda lakše prila­goditi postojećoj gospodarskoj strukturi prirodnih šuma, to više, š to afekta­cije ne moraju biti ni trajne ni suvisle cjeline.

Godišnji etat glavnog prihoda i međuprihoda računa se na analogan način kao kod m e t o d e s t a l n i h a f e k t a c i j a .

Klasičan primjer za metodu promjenljivih afektacija našli smo u četvrtoj i osmoj gospodarskoj jedinici školske šume »La F o r e t D o m a n i a l e de Haye« u okolici Nancya.

M e t'o.d a j e d n e j e d i n e a f e k t a c i j e

M e t o d a j e d n e j e d i n e a f e k t a c i j e razvila se iz m e t o d e p r o m j e n l j i v i h a f e k t a c i j a . Za razliku od prethodnih dviju me­toda ova metoda operira samo s jednom afektacijom i odgovarajućom peri­odom (n), koja se odabire tako duga, da se za vrijeme njezina trajanja mogu prirodno pomladiti sve sastojine u afektaciji.

Površina afektacije (s) ne određuje se na temelju opće osnove sječa, kao kod prethodnih dviju metoda, nego se izračunava po formuli (2)

s = — P (2) a

P = površina gospodarske jedinice; a = sječiva dob; n = dužina periode.

Afektacija se formira od sastojina rastepenih po cijeloj gospodarskoj jedinici. Kako se najprije uzimlju u obzir sastojine, u kojima je već počela oplodna sječa, potrebno je njihovu površinu reducirati na potpun obrast. Prema instrukciji za uređivanje šuma od 1924. ta se redukcija ima obaviti

351

ovako: označimo li sa (f^ površinu sastojina zrelih za sječu nepotpunog obrasta, sa (gi) njihovu temeljnicu, a sa (g) temeljnicu, koju bi imale te sastojine, da su potpuno'obrasle, onda je reducirana površina [h) spomenu­tih sastojina jednaka:

. fr = - i l X f, . (3)

Reducirana površina sastojina (fr) uzima se u obzir kod računanja površina afektacija po formuli (2).

Kad je afektacija određena, onda se ustanovljuje njezina drvna masa i odgovarajući prirast za polovinu periode onako kao kod m e t o d e s t a l -n i h a f e k t a c i j a .

Godišnji etat glavnog prihoda izračunava se po formuli. Etat među-prihoda određuje se samo po površini.

Opće osnove sječa nema. Sastavlja se samo posebna osnova sječa, koja važi za jednu periodu. Na koncu svake periode obavlja se glavna revizija. Tom se prilikom izrađuje nova posebna osnova sječa.

M e t o d o m j e d n e j e d i n e a f e k t a c i j e odustalo se od pojma ophodnje. To je razumljivo, jer se ne sastavlja opća osnova sječa, pa prema tome ophodnja gubi svoj smisao. Mjesto ophodnje, spomenuta me­toda operira sa sječivom dobi.

M e t o d a j e d n e j e d i n e a f e k t a c i j e ima tu prednost, što se može primijeniti na gospodarske jedinice s različitim vrstama drveća i sa različitim sječivim dobima. U takvim je gospodarskim jedinicima površina afektacije (s) definirana jednadžbom (4).

s = — :X P, + - X P s + — X Px (4) a : a2 as

a1( a2 ax sječive dobi pojedinih sastojina;

Pi, P™ P x ukupne površine sastojina sa sječivim dobima a t l &21. • • , a x j

Pi + P 2 + + Px ukupna površina gospodarske jedinice.

Reduciranje zrelih sastojina na potpuni obrast pomoću temeljnice vrlo je prikladno, prvo, stoga, što je temeljnica najstalniji elemenat odraslih sastojina i, drugo, što se spomenuta redukcija obavlja unutar francuske jedinice, t. j . kod istog stojbinskog boniteta. Treba imati pred očima, da se francuske gospodarske jedinice formiraju tako, da obuhvataju podjednake stojbinske (ekološke) prilike.

Zbog navedenih karakteristika m e t o d a j e d n e j e d i n e a f e k ­t a c i j e nema više obilježje š e s t a r s k e m e t o d e , nego je slična n j e m a č k o j m e t o d i d o b n i h r a z r e d a . Glavna razlika između m e t o d e d o b n i h r a z r e d a i m e t o d e j e d n e j e d i n e a f e k-t a c i j e jest u tome, što se kod prve etat određuje na temelju uspoređi­vanja konkretnog razmjera dobnih razreda sa normalnim kao i na temelju gospodarskih momenata, dok se kod druge etat određuje samo po for­muli (2). -

352

M e t o d a j e d n e j e d i n e a f e k t a c i j e elastičnija je od pret­hodnih francuskih kombiniranih metoda. U toku vremena uvidjelo se, da uređivanje šuma ne može bazirati na nepromjenljivoj ophodnji i na gospo­darskoj jedinici stalnih (nepromjenljivih) granica. Modifikacijama m e ­t o d e s t a l im i) h a f e k t a c i j a to je pitanje riješeno. M e t o d a p r o m j e n l j i v i h a f e k t a c i j a , a pogotovu m e t o d a j e d n e j e d i ne a f e k t a c i j e , ne traži, da ophodnja bude fiksna i da granice gospodarskih jedinica budu nepromjenljive; to je razumljivd, uzmemo li u obzir, da te metode ne idu za tim, da se postigne normalitet, nego da se osigura princip potrajnosti1.

M e t o d i j e d n e j e d i n e a f e k t a c i j e ipak prigovaraju ( H u f f e l , 1926., str. 390; J e r r a m , 1945., str. 38.), da ne uzima u račun potrajnost prihoda u drugim periodama. Stoga preporučuju, da se obračun ©tata protegne na zadnje dvije periode.

Kao primjer uređivanja šuma po m e t o d i j e d n e j e d i n e a f e k t a c i j e navodimo šumu »Bio is«, koja se proteže nedaleko grada Bloiisa. Površina joj je 2.668,23 ha. Nadmorska visina 130 m; tlo ilovasto; god. oborine 570 mm; srednja go­dišnja temperatura 10,9° C. Vrste drveća: hrast kitnjak 87°/o, bukva 5%>, grab 2,5%>, bijeli bor 5% i razno 0,5°/«. (Vidi si. 2 i 3.)

Suma je podijeljena na 3 gospodarske jedinice: istočnu (908,83 ha), zapadnu (926,96 ha) i južnu (832,44 ha). Cijela je šuma razdijeljena na 162 odjela, ali nume­riranje odjela ne počinje iznova u svakoj gospodarskoj jedinici nego brojevi odjela kontinuirano teku od 1—162 za cijeli šumski masiv. Takav sistem obilježavanja odjela omogućuje specijalni redosljed proređivanja.

Periode su duge 30 godina. Za istočnu i zapadnu gospodarsku jedinicu sječiva dob je 210 godina, a za južnu 180 godina.

U svakoj se gospodarskoj jedinici razlikuju dvije grupe odjela, t. j . dva odjeljka: odjeljak pomlađivanja i odjeljak njegovanja. Odjeljak pomlađivanja sastoji se od odjela, u kojima je već započela oplodna sječa. On iznosi u istočnoj gospodarskoj jedinici 113,19 ha, u zapadnoj 114,42 ha, u južnoj 133,30 ha. U toku periode od 30 godina treba da je odjeljak pomlađivanja posječen i prirodno pomlađen. Odatle proizlazi godišnji etat glavnog prihoda od 5.900 ms za cijelu šumu, t. j . 2,2 m3 glav­nog prihoda po hektaru.

Odjeli, koji nisu uvršteni u odjeljak oplodnih sječa, čine drugu grupu odjela — odjeljak za njegovanje. Ophodnjica proređivanja odabrana je sa 10 godina tako, da 1951. godine dolaze na red za proredu svi oni odjeli, koji imaju zadnju brojku 1, "t. j . odjeli 1, 11, 21, 31, 41 i t. d. U godini 1952. proredit će se svi odjeli sa zadnjom znamenkom 2, t. j . odjeli 2, 12, 22, 32, 42, 52 i t. d. U 1961. dolaze opet na red za proredu odjeli 1, 11, 21, 31, 41 i t. d.

Uređivanje visokih prebornih šuma

Preborne su se šume u Francuskoj uređivale na analogan način kao i nizinske. Dok su gospodarske jedinice nizinskih šuma bile razdijeljene po metodi »tire et aire« na toliko godišnjih sječina koliko je ophodnja brojila godina, dotle su se gospodarske jedinice planinskih šuma dijelile na onoliki broj sječina, koliko je ophodnjica imala godina. Svake godine se prebirala jedna sječina. Ako' je ophodnjica bila duga (/) godina, onda se preborna sječa vraćala na istu sječinu nakon (/) godina pošto je prešla sve sječine od 1 do (1-1). Intenzitet preborne sječe u svakoj sječini se određivao po broju stabala.

Danas se intenzitet preborne sječe ne određuje po broju stabala nego p o drvnoj masi. No osnovna ideja uređivanja prebornih šuma ostala je ne-

353

promjenjena: Gospodarska jedinica se dijeli na onoliko sječina (ili odjela) koliko ophodnjica broji godina, tako da svake godine dođe na red zafpre-bornu sječu jedna sječina (odnosno jedan odjel). Drvna masa (etat), koja će se prebiranjem na toj sječini (odnosno u tom odjelu) godišnje posjeći, određuje se ili po M e l a r d o v o j formuli ili po k o n t r o l n o j m e ­t o d i . Principijelna razlika između M e l a r đ o v e formule 1 k o n -t r o n e m e t o d e sastoji se u tome, što se kod prve etat određuje za cijelu gospodarsku jedinicu, pa se onda raspoređuje na pojedine odjele — postupa se po principu »iz velikoga u malo«. Kod kontrolne metode tretira se naprotiv svaki odjel samostalno, te se prema tome određuje drvna masa za sječu za svaki odjel posebno — postupa se po principu »iz maloga u ve­liko«.

O d r e đ i v a n j e e t a t a p o M e l a r d o v o j f o r m u l i

Po M e l a r d o v o j formuli godišnji se etat određuje kao funkcija inventarizirane drvne zalihe cijele gospodarske jedinice Drvna se zaliha dijeli na tri debljinska razreda:

a) prvi, ili najtanji debljinski razred, koji se sastoji od stabala kojih stt prsni promjeri manji od V3 dimenzije zrelosti;

b) drugi, ili srednji debljinski razred, u koji ulaze stabla kojih se prsni promjeri kreću od Vs do 213 dimenzije zrelosti;

c) treći, ili najjači debljinski razred, koji obuhvata stabla prsnih pro­mjera većih od 2/3 dimenzije zrelosti.

Drvna masa svakog debljinskog razreda smatra se kao drvna masa jedne afektaeije. Prema tome drvna masa trećeg debljinskog razreda treba

da bude posječena za vrijeme jedne trećine sječive dobi I—I. Pod sječivom

dobi (u) razumijeva se srednja starost stabala, koja su postigla dimenziju zrelosti.

Taksaciona je granica jedna trećina dimenzije zrelosti. To znači, da se stabla prvog debljinskog razreda ne klupiraju.

U dobro uređenim šumama drvna masa trećeg debljinskog razreda (V3) odnosi se prema drvnoj masi drugog debljinskog razreda (V2) kao 5:3.

Sveukupni godišnji etai sastoji se: 1) od etata trećeg debljinskog razreda ili etata glavnog prihoda (EJ .

Ei = I* + _L x V3 X t (5) u 2 T

2) od etata srednjeg debljinskog razreda ili e tata međuprihoda:

E2 = — X V2 X t ' (6) q

t = godišnji prirast po jedinici drvne mase trećeg debljinskog razreda; t ' = godišnji prirast po jedinici drvne mase srednjeg debljinskog razreda;

— = redukcioni faktor za realiziranje godišnjeg prirasta na drvnoj masi q

srednjeg debljinskog razreda.

354

Dani su aproksimativni prosječni iznosi za veličine (t), (t') i I—J za

šumu normalne strukture i potpunog obrasta.

t = 0,01; t' - 0,03; — = — -q 3

Faktori (t), (t') i( — [određuju se ili pomoću Presslerova svrdla ili uspo­

redbom dviju uzastopnih inventura drvne mase. Etat trećeg debljinskog razreda iznosi 1,6 do 2,25 prirasta drvne mase

toga razreda. Etat srednjeg debljinskog razreda se kreće između 73 do 72 prirasta drvne mase toga razreda. Gdjekad se određuje etat na temelju tih podataka, dakle bez faktora (u), (t), (t') i l — j . To se prakticira onda, kad

se znade koliko prirašćuje drvna masa zadnjeg i predzadnjeg debljinskog razreda. i '« '-MM SÄ

Radi ilustracije uređivanja prebome šume po M e l a r o d o v o j formuli spo­minjemo šumu »La f o r e t d e L a n t o s q u e « koja se nalazi u Martinskim Alpama na nadmorskoj visini oko 1.100 metara. Zbog teškoće terena izvoz drva je moguć jedino žičarama. To je došlo do izražaja kod uređivanja te šume. Njezina površina iznosi 617,65 ha, a podijeljena je na tri gospodarske jedinice. Razmotrit ćemo samo prvu gospodarsku jedinicu sa površinom od 246,23 ha. Vrste drveća u toj gospodarskoj jedinici su ove: Jela 0,9, smreka 0,1 i po koja bukva. Uređajni »laborat je sastavljen za ophodnjicu od 20 godina a važi od 1940.—1959. godine.

Prilikom sastava uređajnog elaborata sva su stabla zadnjeg i predzadnjeg (trećeg i drugog) debljinskog razreda klupirana, te je ustanovljeno, da je Vs = 52.943 m3 ili 215 mVha i da je V2 = 31.231 m3 ili 126 m3/{ha. To znači, da, se prosječna drvna zaliha po hektaru kreće oko 340 m3. (Vidi si. 4.)

Kao dimenzija zrelosti za jelu i smreku odabran je prsni promjer od 60 cm. (Radi uspješnijeg transporta žičarom uvidjelo se, da bi dimenzija zrelosti od 55 cm bolje odgovarala.)

Dimenziji zrelosti od 60 cm odgovara prosječna sječiva dob od 150 godina. Po­moću Presslerova svrdla ustanovljeno je, da se (t) kreće oko 0,015, a to znači, da postotak prirasta drvne mase zadnjeg (trećeg) debljinskog razreda iznosi 1,5%.

52.943 + Prema tome je etat zadnjeg debljinskog razreda (Ej) jednak E t = '

150 1 3

^ X 52.943 X 0,015 = 1.455,9 m3 ~ 1.450 m3 ili 5,9 m3 po ha. 2 -

Etat srednjeg debljinskog razreda nije uzet u obzir radi opreznosti. U toku jedne ophodnjice, t. j . od 1940.—1959., predviđeno je, da se u prvoj

gospodarskoj jedinici posječe prebornom sječom masa od 1.450 m3 X 20 = 29.000 m3. Nakon toga je sastavljena osnova gospodarenja za jednu ophodnjicu, t. j . za

vrijeme od 1940.—1959. Iz eksploatacionih razloga predviđeno je, da se realizira svake druge godine dvostruki godišnji etat. Stoga je gospodarska jedinica podije­ljena na 10 godišnjih sječina, a drvna masa od 29.000 m3 raspoređena je propor­cionalno na pojedine sječine. Etat po površini je obvezatan, a etat po masi služi samo kao putokaz provodiocu uređajnog elaborata, kako bi se znao ravnati kod izvođenja prebome sječe. To znači, da se sječina predviđena za sječu mora dotične godine prebrati, no predviđena masa za sječu na toj sječini ne mora se točno realizirati.

Evo nekoliko podataka o drvnoj zalihi i o godišnjem etatu za prebome jelove šume na Juri.

355

TABELA Br. 1

S t o j b i n a

Tlo kameno; klima opora; nad. visina 1000—1400 m

Tlo kameno, slabe plodno-nosti; nad. visina 500 do 1000 m

Tlo duboko, vrlo plodno; nad. visina 500—800 m

Drvna zaliha po ha (ne računajući prvi

deb. razred)

200—250 m3

300—350 m3

350—400 m3

Godišnji etat po ha

3—4 m3

8—10 ms

12—14 m s

K o n t r o l n a m e t o d a

Dok se po M e l a r d o v o j formuli računa etat za cijelu gospodar­sku jedinicu, a onda se raspoređuje na pojeditie odjele, kod k o n t r o l n e m e t o d e to nije tako; ondje se etat računa za svaki odjel posebno.

Drvna masa, koja će se u pojedinom odjelu posjeći funkcija je proiz­vodnje toga odjela. Ako je drvna zaliha u odjelu normalna po masi i struk­turi, tada je sječa jednaka proizvodnji; ako je drvna zaliha odjela veća od normalne, onda se siječe više od proizvodnje; ako je, međutim, drvna zaliha odjela manja od normalne, sjeći će se manje od proizvodnje.

Godišnja proizvodnja (P) ustanovljuje se na temelju usporedbe dviju inventura drvne mase jednog odjela po formuli (7).

p = Mk 4 N - M P ( 7 )

n

Mi> = drvna masa odjela na početku ophodnjice; Mk = drvna masa odjela na koncu ophodnjice; N = drvna masa posječena u toku ophodnjice; n = duljina ophodnjice.

Formula (7) daje valjane rezultate za proizvodnju pod uvjetom: 1) da su öbe inventure obavljene na isti način, sa istim instrumentima i za vrijeme mirovanja vegetacije; 2) da su drvne mase obračunate po istim iednaulaznim (uređajnim) drvno-gromadnim tabelama, t. j . da su svi članovi jednadžbe (7) izraženi istom jediničnom mjerom.

Proizvodnja, ustanovljena po formuli (7), sastoji se od dva dijela: od priliva stabala u sastojinu i od prirasta inventarizirane drvne mase.

Godišnji priliv stabala u sastojinu (Pi) određuje se po formuli (7a), u kojoj pojedini članovi ne znače drvnu masu nego broj stabala,

M'k + N' — M 'P ' , "i 17a)

n

356

Tako ustanovljeni priliv stabala lako je izraziti u kubnim metrima, ako se |Pi) pomnoži sa drvnom masom srednjeg stabla u prvom debljinskom stepenu iznad taksacione granice. Ovakav je obračun ispravan, kad je (n) malen, a to je upravo karakteristično za k o n t r o l n u m e t o d u kod koje se ophođnjica kreće između 5—8 godina.

To je obračun prirasta za drvnu masu odjela, ako se ona uzme kao cjelina. Pored takvog obračuna provodi se obračun po debljinskim stepenima po G u r n a u d-u, koji se može naći u Š e n š i n o v o m »Uređenju šuma« (1934., str. 425.).

Kako rekosmo, svake se godine prebire jedan odjel. Kolika će se drvna masa u njemu posjeći, to se unaprijed ne zna. One godine, kad dolazi do­tični odjel na red za sječu, provodi se u njemu inventura za vrijeme miro­vanja vegetacije; odmah zatim određuje se proizvodnja i istovremeno, t. j . još iste sezone, doznačuje se etat. Taj može biti jednak, veći ili manji od proizvodnje. To ovisi o drvnoj masi tog odjela, kao i o prethodnoj proiz­vodnji.

Kod same doznake etata Francuzi se rukovode normalama, koje su postavili za različite šumske regije i koje im služe kao uzor, po kojem se ravnaju. U tom se i razlikuju Francuzi od Švicaraca. Ovi posljednji, naime, ne priznaju unaprijed postavljenu normalu, nego je žele eksperimentalnim putem postići u svakom odjelu, definirajući je kao drvnu masu, koja daje optimalnu proizvodnju. Ma da je to zapravo G u r n a u d o v a ideja, ona se u Francuskoj ipak nije mogla održati u cijelosti, jer francuskom šumaru, koji voli jednostavnost i jasnoću nije odgovarala tako neodređena definicija, utoliko više, što ona omogućuje slobodne zahvate u drvnu masu. Eto, to je glavni razlog, zašto su Francuzi poslije G u r n a u d a prešli na normale u prebrojnoj šumi. To su normale po broju stabala za 1 ha, koje donosimo u tabeli br. 2.*

Unatoč svemu tome k o n t r o l n u m e t o d u još uvijek ne nalazimo kao službenu metodu u francuskoj suvremenoj instrukciji za uređivanje šuma. To tuma­čimo na taj način, što se kod k o n t r o l n e m e t o d e ne zna unaprijed, koliki je etat i što normalitet nije točno definiran. No principi obračuna prirasta, koji se obično pripisuju k o n t r o l n o j m e t o d i , odnosno G u r n a u d u i B i o l -1 e y u, poznati su već odavno u francuskom uređivanju šuma. Sto više u visokim regularnim šumama računao se odavno prirast u zadnjoj afektaciji po istim princi­pima, kao i kod k o n t r o l n e m e t o d e . To se čini i danas• u visokim regular­nim šumama ustanovljuje se prirast drvne mase zadnje afektacije, dok se u mnogim prebornim šumama (na pr. sve šume na Juri) ustanovljuje proizvodnja usporedbom dviju inventura, ali se drvne mase za sječu ne određuju u duhu k o n t r o l n e m e t o d e — po učenju G u r n a u d a i B i o l l e y a —nego po M e l a l r o v o j formuli.

M e t o d a p l a v o g o d j e l j k a

Jelove šume na Juri, pa i na Vogezima, vrlo su slične našim šumama Gorskog Kotara. Kao i u Gorskom Kotaru, tako i na Juri i na Vogezima rijetko se nađu tipične preborne šume. To su ponajčešće prelaizni oblici između jednodobnih i prebornih sastojina. Čovjek susreće čas jednodobnu, čas prebornu sastojinu, pa onda neku prelaznu formu. Za takve nejedno-lične tipove šuma, koji se prema podlozi tla i konfiguraciji terena nepre-

357

\ TABELA Br. 2

P r s n i p r o m j e r u c m

(15)

20

25

30

35

40

45

50

55

60

65

70

75

80

. 8 5

90

95

U k u p n i b ro j s taba la

D r v n a masa

Sredn je s tablo

Temel jn ica

k* = 1,30

(90)

69

53

41

32

24

19

14

11

9

7

5

4

3

2

2

1

286

409 sv.

1,4 sv.

35,4 m 2

k = 1,35

(105)

78

58

43

32

24

18

13

10

7

5

4

3

2

2

1

300

358 sv.

1,2 sv.

31,76 m-

k = 1,40

(120)

86

61

44

31

22

16

11

8

6

4

3

2

2

1

297

310 sv.

1,0 sv .

27,89 m 2

k = 1,50

(150)

100

67

44

30

20

13

9

6

4

3

2

1

299

254 sv.

0,85 sv.

23,36 m 2

stano mijenjaju vrlo je podesna m e t o d a p l a v o g o d j e l j k a . In­strukcijom za uređivanje šuma od 1894, ta je metoda bila propisana za planinske šume u Francuskoj. Nakon trideset godina primjene, ona je do­živjela neke modifikacije, te u Francuskoj još uvijek ima oficijelni karakter.

Po instrukciji od 1894. sveukupni godišnji etat računa se po formuli (8).

E - »25(V. + VJ ( 8 ) u

Nakon obračuna etata po formuli (8) sastavlja se plan gospodarenja, kojim se određuje tok i način realiziranja etata. U tu se svrhu razvrstavaju odjeli gospodarske jedinice na dvije grupe. Prvu grupu čine sve one sasto­jale (odjeli, odnosno odsjeci), u kojima treba započeti' ili u kojima treba

* k znaci koeficijent geometrijskog reda i definira bonitet stojbine.

358

nastaviti o p l o d n u s j e č u u toku vremenskog intervala, za koji je sastavljena «gospodarska osnova. Ta se grupa odjela zove »quartier bleu« ili »quartier regeneration« »plavi odjeljak«. Ističemo, da »plavi odjeljak« nije identičan s pojmom afektacije kod francuskih k o m b i n i r a n i h m e t o d a . Sve sastojine »plavog odjeljka« ne moraju biti posječene i po­mlađene za vrijeme dok traje uređajni elaborat. No »plavi odjeljak« treba da sadrži dovoljnu količinu sastojina, kako bi se mogao realizirati etat glav­nog prihoda, imajući pred očima, da će se jedan dio kumulativnog etata realizirati djelomice međuprihodom izvan plavog odjeljka, a djelomice slu­čajnim užicima unutar i izvan plavog odjeljka.

Drugu grupu čine one sastojine (odjeli, odnosno odsjeci), gdje će se obavljati prorede i čišćenja. Ta se grupa odjela zove »quartier blanc« — »bijeli odjeljak«.

Gdjekad se na nacrtu još i posebno označuju sastojine, koje će doći na red za sječu vjerojatno u narednom uređajnom elaboratu. Ta se grupa odjela zove »quartier jaune« — »žuti odjeljak«.

Kod provedbe gospodarske osnove postupa se ovako: Najprije počinje doznaka prorednog materijala u drugoj grupi odjela, t, j . u »bijelom odjelj­ku«. Etat proreda je određen po površini. Nakon doznake u »bijelom i žu­tom odjeljku« ustanovljuje se, koliko iznosi drvna masa doznačenog pro­rednog materijala. Toj drvnoj masi dodaju se eventualni slučajni užici po­sječeni u toku prošle godine (»precomtage«). Razlika između globalnog etata, izračunatog po formuli (8) i drvne mase proreda i slučajnih užitaka, daje nam drvnu masu etata glavnog prihoda, koji će se iskoristiti u prvoj grupi odjela, t. j . u »plavom odjeljku«.

Budući da se po formuli (8] određuje globalni etat, spomenuti postupak može imati gdjekad negativne posljedice, koje se sastoje u tome, da cjelo­kupni etat, ili njegov veći dio, bude realiziran u formi međuprihoda. Da bi se to izbjeglo, suvremena instrukcija od 1924. definirala je etat glavnog prihoda formulom (5), a etat međuprihoda formulom (6). Na taj način formule (5) i (6) važe i za visoku regularnu i za visoku prebornu šumu.

Kao primjer za metodu plavog odjeljka spominjemo državnu šumu »La fo-r e t d o m a n i a l e d e l a J o u x«, koja se nalazi na Juri nedaleko mjesta Lons-Le-Saunier. Površina te šume iznosi 2.658,08 ha. Nadmorska visina se kreće od 630— 910 m. Tlo je silikatno i vapneno. Godišnje oborine dosežu 2.000 mm. Vrste drveća su ovako zastupljene: jela 79%>, smreka 17%, bukva i ostalo 4%>.

Cijela je šuma razdijeljena na 5 gospodarskih jedinica. Dimenzija zrelosti usta­novljena je sa 70 cm. Za tu dimenziju zrelosti sječiva dob iznosi 140 godina.

Svaka je gospodarska jedinica razdijeljena na tri odjeljka: 1. »odjeljak pomlađivanja« ili »plavi odjeljak«, koji zauzima po prilici lli povr­

šine gospodarske jedinice, a obuhvata sastojine starije od 120 godina; 2. »žuti odjeljak«, koji ima istu površinu kao i prvi odjeljak, a obuhvata sasto­

jine od 81—120 godina; 3. »bijeli odjeljak«, koji je po prilici jednak polovici gospodarske jedinice, a

sadrži sastojine od 0—80 godina. Ti odjelci nisu suvisle cjeline, nego se sastoje od sastojina rasutih po cijeloj

gospodarskoj jedinici. U »odjeljku za pomlađivanje« provodi.se oplodna sječa. Ona traje 30 godina,

no u tom vremenu ne mora biti cijeli odjeljak posječen i prirodno pomlađen kao kod kombiniranih metoda. Oplodna sječa provodi se u 6 sjekova u razmacima od po prilici 5 godina. Grubo je pravilo, da se prilikom svakog sijeka ne smije posjeći više od 100 m8 drvne mase po hektaru. (Vidi si. 5.)

U »žutom odjeljku« vrše se prorede, i to sa ophodnjicom proređivanja od 8 go­dina. Operacije u »žutom odjeljku« imaju svrhu, prvo, da pospješe debljinskl prirast

359

i, drugo, da formiraju jednodobne sastojine (bez donje etaže) sastavljene od podjed­nako razmaknutih stabala s lijepo razvijenom krošnjom. Intenzitet je sječe u tom odjeljku oko 14% — naravno uz ophodnjicu proređivanja od 8 godina. (Vidi si. 6.) Ide se za tim, da-u odjeljak pomlađivanja uđu sastojine sa po prilici 600—800 m s

drvne mase po hektaru. U »bijelom odjeljku« vrše se također prorede uz istu. ophodnjicu s tom razli­

kom, što je u tom odjeljku intenzitet sječe (proređivanja) mnogo slabiji te doseže jedva 10°/o. Cilj operacija u »bijelom odjeljku« nije favoriziranje debljinskog nego visinskog prirasta. Zbog toga su sastojine u bijelom odjeljku guste, a prorede po­činju tek kod sastojina starosti od 35—40 godina.

Taksaciona je granica 17,5 cm, iznad koje se klupiraju sva stabla. Etat se izračunava na ovaj način: Najprije se ustanovljuje proizvodnja, i to­

na dva načina — pomoću Presslerova svrdla i po kontrolnoj metodi. Imajući pred

, M\ očima dobivene rezultate, određuju se faktori (t), (t) il — . Zatim se računa etat po

M e l a r d o v o j formuli. U petoj se gospodarskoj jedinici sveukupni godišnji etat sastoji:

1. od etata prezrelih stabala, za koje je predviđeno, da će se posjeći u 20 godina:

26.794 1

ei = + X 26.794 X 0,01 = 1.474 m3; 20 2

2. od etata zadnjeg debljinskog razreda:

162.141 1 e , = . x 162.141 X 0,02 = 5.096 m3;

140 2 3

3. od etata srednjeg debljinskog razreda:

e, = X 70.661 X 0,4 = 707 m3. 4

Sveukupni godišnji etat u petoj gospodarskoj jedinici iznosi prema tome 7.277 m3 ili 11,30 m3 po hektaru.

Kod realizacije godišnjeg etata postupa se u duhu instrukcije od godine 1894.

Specijalni slučajevi uređivanja šuma

U r e đ i v a n j e b o r o v i h š u m a u L a n d i m a

S m o l a r e n j e borova p rovod i se p o f rancuskoj m e t o d i u p e r i o d a m a o d 4 godine . Z a t o se ophodnja b o r o v i h š u m a o d a b i r e t a k o , d a b u d e djeljiva sa 4, t e obično iznosi 56 ili 64 ili 72 godine. T a k o us tanov l j ene ophodn je d i je le se n a čet i r i p e r i o d e dul j ine o d 14, 16 i 18 godina. Dul j ina ophodn je , o d n o s n o per iode , zavisi od boni te ta s tojbine, kao i o d dimenzi je , ko ju že l imo post ići .

G o s p o d a r s k a se jedinica dijel i n a toliko di jelova, ko l iko ophodn ja ima pe r ioda .

G o s p o d a r s k o m osnovom prop i san i su radovi , koj i se ima ju obavi t i u po jed in im di je lovima g o s p o d a r s k e jedinice .

Uzmimo kao primjer državnu šumu primorskog bora »La f o r e t d o m i ­n a 1 e d e L a c a n a u « sa površinom od 4.992,64 ha, koja se proteže nedaleko Bor-deauxa, a između jezera Lacanau i Atlantskog Oceana. Šuma je razdijeljena n a

360

četiri gospodarske jedinice, dok je peta gospodarska jedinica zaštitna šuma, izložena udarcima vjetra s Atlantika. (Vidi si. 7.)

Evo u čemu se, u grubim crtama, sastoji plan gospodarenja u drugoj gospo­darskoj jedinici, gdje je ophodnja 72 godine.

U prvom dijelu gospodarske jedinice, t. j . u sastojinama od 0—8 godina, oslo­bađa, se mladik i to uz ophodnjicu od 4 godine.

Drugi dio gospodarske jedinice, t. j . sastojine od 8—36 godina, čiste se i prore-đuju također uz ophodnjicu od 4 godine.

Treći dio gospodarske jedinice, t. j . sastojine od 36—56 godina proređuju se uz istu ophodnjicu. U tim sastojinama već počinje smolarenje stabala. Razlikuju se dva načina:

a) smolarenje na onim stablima, koja su određena, da se proredom posijeku. Kad su stabla doznačena, tada na njima počinje smolarenje, koje traje 4 godine, nakon čega se doznačena stabla posijeku. To se smolarenje zove »gemmage ä epuise-ment«. (Vidi si. 9.)

b) smolarenje na onim stablima, koja će ostati na životu do konca ophodnje, t j . do starosti od 72 godine. To je »gemmage ä vie« ili smolarenje na živo, koje počinje, kad stablo dosegne opseg od 100 cm u prsnoj visini.

U četvrtom dijelu gospodarske jedinice, t. j . u sastojinama starim od 56—72 godine nema više proreda. To su dovoljno proređene, dosta rijetke sastojine sa po prilici 200 stabala po hektaru. U tim se sastojinama smolari uvijek na živo do 72. godine. U dobi od 72 godine sastojine se sijeku čistom sječom. Godišnji je etat defi­niran kvocijentom površine gospodarske jedinice i ophodnje po metodi »tire et aiere«. Na godišnjoj sječi vrši se smolarenje na mrtvo »gemmage a mort« (vidi si. 10), koje traje 4 godine. Nakon toga stabla se na godišnjoj sječini posijeku čistom sje­čom. Zbog blage klime i dobrog uroda sjemenom sječine se same od sebe vrlo dobro prirodno pomlađuju. Radi toga što treba čekati četiri godine na realizaciji etata glavnog prihoda, formirane su četiri gospodarske jedinice podjednake površine. Time je postignut kontinuitet prihoda, jer se u intervalima od četiri godine vraća sječa u svaku gospodarsku jedinicu.

U Landima postoji danas već druga generacija šuma primorskog bora. (Vidi si. 8).

Ovdje smo opisali jedan klasičan primjer uređivanja šuma primorskog bora u Landima, no ističemo, da smolarenje u Landima počiva, doduše, na izvjesnim prin­cipima, ali svaki seljak, svaki posjednik šume, unosi u tehniku smolarenja, pa i u uređivanje svojih šuma, nešto svoga specifičnog. To je razumljivo, ako se sjetimo, da od šumske površine u Landima (oko 800.000 ha*) otpada *A na privatne, V na komunalne, a tek neznatni dio na državne šume.

U r e đ i v a n j e h r a s t o v i h p r e b o r n i h š u m a

U sjeveroistočnoj Francuskoj, u predjel ima s oporoin klimom, uspje lo je Francuzima urediti neke hrastove šume u prebomom obliku, al i samo u grupimičnoj smjesi. Kod takvih prebornih šuma svalki odjel čini posebnu jedinicu gospodarenja — svaki je odjel mala preborna šuma. Takvi su odjeli sastavljeni od malenih jednodobnih sastojina svih starosti od nul-te godine do godine zrelosti. T o je ustvari jedan mozaik jednodobnih malenih sastojina, a i nije prava preborna šuma. Zato su joj Francuzi dali posebno ime »futaie par bouquets«.

U svakom odjelu u pravilu Vio površine otpada na mladik, šibljak i letvenjak, t. j . na stabalca ispod 15 cni prsnog promjera, a Vio površine odjela otpada na ostale starije sastojine.

Ako želimo na primjer producirati hrastova stabla od 70 cm p. p. u prebornom obliku onda bi trebalo na jednom hektaru rezervirati 0,20 ha za mladik, šibljak i

* Zbog velikih požara -potkraj rata i poslije rata izgorjelo je u Landima oko 200.000 ha borovih šuma tako, da danas površina šuma u toj regiji iznosi samo oko 600.000 ha.

361

letvenjak, dok bi ostale sastojine, t j . stabla od 15—70 cm trebala zauzimati 8.000 m2, ali tako, da svaki debljinski stepen zauzima jednaku površinu, koja u tom , „ . . 8000 m2 -

slučaju iznosi = 667 m2. Da bismo našli broj stabala, koji se mora nalaziti 12

u svakom debljinskom stepenu, potrebno je podijeliti površinu svake sastojine sa projekcijom krošnje srednjeg stabla u tom debljinskom stepenu. Projekcija kro­šnje srednjeg stabla može se za svaki debljinski stepen izmjeriti na terenu ili se može približno odrediti po formuli (9).

S = Šl X (20 d + 1,5)2 . (9) 4

U toj formuli (S) znači površinu projekcije krošnje srednjeg stabla u debljin­skom stepenu od (d) cm. /

Na temelju formule (9) dobivamo normalan broj stabala (N) u visokoj prebor-noj hrastovoj šumi po jednom hektaru:

TABELA Br. 3

đ

N

15

42

20

28

25

20

30

15

35

12

40

9

45

8

50

6

55

5

60

5

65

4

70

4

s 158

Kao primjer za visoku hrastovu prebornu šumu spominjemo » F o r e t D o m i -n a l e d e l a V o i v r e « u površini od 193,39 ha, koja se nalazi nedaleko Nancya.

U francuskom uređivanju šuma ima još i drugih specijalnosti, te ih radi potpunosti samo spominjemo. To su: konverzija srednjih šuma u visoke, H u f f e l o v a hrastova preborna šuma »futaie claire«, prevođenje niskih šuma u. visoke crnogorične šume, uređivanje šuma hrasta plutnjaka za produkciju pluta, i t. d.

Zaglavak

Francusko uređivanje šuma mogli bismo ukratko okarakterizirati na ovaj način:

1. Francuske gospodarske jedinice, takozvane »serije«, mnogo su manje od naših gospodarskih jedinica. Optimalna površina »serije« za visoke regu­larne šume iznosi oko 500 ha, a za preborne šume oko 250—300 ha. »Serije« se formiraju tako, da obuhvataju unutar svojih granica podjednake stojbin-ske (ekološke) prilike. Radi toga se ne prakticira redukcija na zajednički stojbinski bonitet. Gospodarenje i njegovanje: šuma može se u svakoj go­spodarskoj jedinici prilagoditi ekološkim prilikama.

2. Kod visokih regularnih šuma periode nisu u svim gospodarskim jedi­nicama jednako duge nego su prilagođene pomladnom razdoblju. Prema tome ni dobni razredi nisu u svim gospodarskim jedinicama jednaki, ali je na taj način uvijek omogućeno prirodno pomlađivanje.

Kod prebornih se šuma upotrebljavaju debljinski stepeni širine od 5 cm i samo tri debljinska razreda kojih je širina definirana trećinom dimen­zije zrelosti (p. p.).

3. Kod materijalnog knjigovodstva drvne mase na panju, kao i kod obračuna prirasta, upotrebljavaju se uvijek jednoulazne drvnogromadne (uređajne) tabele. *. ... .

362

U prebornim se šumama klupiraju s v a s t a b l a iznad 17,5 cm p. p. (rjeđe iznad 12,5 cm), jer se ondje etat određuje na temelju drvne mase i proizvodnje, U visokim regularnim šumama klupiraju se s a m o sva stabla zadnje (tekuće) afektacije, t, j . sva stabla onih sastojina, koje su uvrštene u posebnu osnovu sječa, Ostale se sastojine ne klupiraju, jer se periodički etat određuje površinski, a tek na temelju njega određuje se godišnji etat po drvnoj masi,

4. Prirast i proizvodnja računaju se ili na temelju materijalnog knjigo­vodstva drvne mase na panju ili pomoću Presslerova svrdla, ali ne po pri-rasno-prihodnim tablicama,

5. Do sada se zahtijevala stroga godišnja potrajnost prihoda unutar svake gospodarske jedinice. Danas, međutim, postoji tendenca, da se pređe na periodičku potrajnost, ali opet unutar svake gospodarske jedinice,

6. Sve u svemu, francusko je uređivanje šuma j e d n o s t a v n o , j a ­s n o i k o n z e r v a t i v n o ,

LITERATURA

B a d r e L.: Evolution des amenagements des futaies resineuses dans l'Est de la France et plus specialement dans le Haut-Rhin, Revue forestiere francaise, Nancy 1952.

B i o l l e y H. E.: L'amenagement des forets, Paris 1922. B o u r g e n o t L.: Un portrait de Gurnaud, Bulletin trimestriel de la Societe Fo­

restiere de Franche-Comte, Lyon 1950. B o u r g e n o t L.: Un colloque d'amenagistes en Franche-Comte, 21—22 Semptembre

1951, Bulletin Trimestriel de la Societe Forestiere de Franche-Compte, Lyon 1952.

B r o l l i a r d C. Hl: Cours d'amenagement des forets, Paris 1878. F o u r c h y P.: En Suisse. Quelques aspects de la sylviculture contemporaine, Revue

forestiere francaise, Nancy 1952. F r a n Q o i s T.: Reflexions sur la methode du contröle, Revue des Eaux et Forets,

Paris 1933. G u i n i e r Ph. , O u d i n A., S c h a f f e r L.: Technique forestiere, Paris 1947. H u f f e l G.: Economie forestiere, tome III., Paris 1926. H u f f e l G.: Les methodes de l'amenagement forestier en France, Annales de

l'Ecole Nationale des Eaux et Forets, Nancy 1927. J e r r a m M. R. K.: A note on the manegement and silviculture of the Vosges forets,

Forestry, London 1936. J e r r a m M. R. K.: A textbook on Forest Management, London 1945. M a n o j l o v i ć M.: Metode uređivanja šuma, Zagreb 1926. (separat). O u d i n A.: Activation de la production de gemme par vaporisation de solutions

d'acide sulfurique, Revue forestiere francaise, Nancy, 1952. P a r d e L.: Traite pratique d'amenagement des forets, Paris 1930. P e r r i n H.: Sume i šumarstvo Francuske, Šumarski List, Zagreb 1932. P e r r i n H.: Principi i metode francuske silvikulture, Šumarski List 1932. P o u r t e t J.: Les conceptions actuelles du reboisement en France, Schweizerische

Zeitschrift für Forstwesen, Zürich 1952. P o t e l R.: Du traitement en futaie par le mode dit »a tire et aire«, Revue des Eaux

et Forets, Paris 1925. S c h a e f f e r L.: Gurnaud et le jardinage, Livret du Cinquantenaire1, Salins-Les-

Bains 1947. S c h a e f f e r L.: Cours d'amenagement (skripta), Nancy 1948. i 1952. S c h a e f f e r L.: L'amenagement esthetique et recreatif des forets, Revue forestiere

frangaise, Nancy 1951. S c h a e f f e r L.: Les revisions d'amenagement, Revue forestiere francaise, Nancy

1952. S c h a e f f e r A., G a z i n A., D ' A l v e r n y A.: Sapinieres, Paris 1930.

363

S i l v y - L e l i g o i s : La foret productive, Revue forestiere frangaise, Nancy 1952. S e n s i n A.: Uređenje šuma, Beograd 1934. T a s s y L.: L'amenagement des forets, Paris 1887. U g r e n o v i ć A.: Sa puta u Francusku, Šumarski List, Zagreb 1923. U r e đ a j n i e l a b o r a t z a š u m e : la foret Berce, la foret de Blois, la foret de

Lantosque, la foret de Haye, la foret de la Joux, la foret de Lacanau, la foret de Voivre i druge.

— : Vade —• Mecum du Forestier, Besancon 1951. V e n e t J.: La foret domaniale de Haye, Notice sur les 4e et 8« series de futaie,

Ecole Nationale des Eaux et Forets, Nancy 1951. V i n e y R.: A propos d'une parcelle artistique, Revue forestiere frangaise, Nancy

1950. I

R f i S U M f i

Dans cet article l'auteur a decrit les principales methodes d'amenagement des forets en France. II a fait remarquer des avantages d'amenagement francais. On a choisi pour chaque methode un example sur le terrain. Ce sont les forets suivants: La foret Berce (Sarthe), la foret de Haye (Lorraine), la foret de Blois (Loir et Cher), la foret de Lantosque dans Les Alpes Maritimes, la foret de la Joux (Jura); la foret de Lacanau dans Les Landes etc. que Tauter visitait pendant son sejour en France comme boursier du Gouvernement Francais.

Ing. Ivan Soljanik (Beograd)

P R I L O G P R O U Č A V A N J U P R E T H O D N E O B R A D E Š U M S K O G Z E M L J I Š T A Z A V E Š T A Č K O P O Š U M L J A V A N J E

A k o se o sv rnemo na i s tor i ja t veš t ačkog pod izan ja šuma, k a k o u d rug im zeml jama t ako i kod n a s u Jugos lavi j i , v idećemo da je veš taeko pos tan i ja-vanje r e l a t i vno m l a d a g r a n a u k o m p l e k s u š u m a r s k i h n a u k a . I s to t a k o t a m o ćemo nać i ma lo konkre tn ih p o d a t a k a o p r e t h o d n o j ob rad i zemlj iš ta . Ovo s e odnosi k a k o n a s t r u č n u l i t e r a tu ru , t a k o i n a s a m e r a d o v e n a t e r e n u u d o ­meni veš tačkog pošuml javan ja . A to je i r azuml j ivo , jer je n a u k a i p r a k s a o veš t ačkom pod izan ju šuma m l a d a . P r o b l e m p r e t h o d n e o b r a d e šumskog zemlj iš ta za v e š t a e k o pošuml javan je po jav io se u šumars tvu , možda , tek p r e d deceni ju-dve , i t o p r v o u obl iku ekspe r imena t a . Docni je , k a d a je t a j p rob lem n a u č n o i p r a k t i č n o dokazan , p r e t h o d n a o b r a d a šumskog zeml j i š t a u n a p r e d n o m š u m a r s t v u uze l a je š i roke r a z m e r e .

Ranije se šuma smatrala neiscrpnim prirodnim blagom, koje čovek srne da troši koliko hoće i kada hoće. Kod takvog korišćenja šume nije se vodilo računa, jer se nije ni znalo, da je šuma biocenoza — određena biljna zajednica i da je njen život i opstanak uslovljen određenim prirodnim zakonima. Usled naglog razvitka tehnike u XVIII' i XIX veku, usled namnožavanja stanovništva i proširenja agrikulturnih areala, i seča šuma naglo se povećala. Potreban kvantum šumskih proizvoda za podmirenje tehnike i poljoprivrede možda bi bio uzet i bez štete po šumu, da se j e iskorišćavanje šume vršilo racionalno t. j . da se vodilo računa o stalnom podmla-đivanju isečenih površina. Međutim, o tome se u prošlosti malo vodilo računa, pa se počelo zapažati, da kod takvog korišćenja šume nestaje. Sa nestankom šume počele su se javljati i sve štetne posledice, kao rezultat narušavanja biljne zajednice (fito-cenoze), što je docnije dovelo i do narušavanja biocenotske ravnoteže.

364

Krajem XVIII i početkom XIX veka čuju se već glasovi o nestašici šume, odnosno glasovi, da šuma nije neiscrpno bogatstvo, da šume ponegde nestaje i da tamo, gde šume nestaje, drugo ništa trajno ne uspeva (misli se na poljoprivredne kulture). Pojavljuju se glasovi o potrebi obnavljanja šume kako prirodnim tako i veštačkim putem. H a r t i g (1791) T u r s k i i A r n o l d (1860), K o t t a (1815), G a j e r (1876) i dr. ukazuju na organsku povezanost sa geografskim i geobotaničkim faktorima. U to vreme skoro u svim evropskim zemljama počinje da se poklanja pažnja podmlađivanju šuma, jer se počelo zapažati,"da su se na mnogim mestima gde je ranije bila šuma, pojavile goleti. Jedno od prvih nastojanja za pošumljavanje goleti na području današnje Jugoslavije javilo se u Vojnoj Krajini. U drugoj polo­vini XIX veka (1865) akcijom tadašnjeg šumarskog Udruženja bio je sazvan kongres šumara na Primorskom Kršu radi rešavanja problema pošumljavanja goleti. Na skupštini je preovladalo mišljenje, da prvenstveno treba obratiti pažnju lišćarima i to onim vrstama koje od prirode na kršu dobro uspevaju. Međutim, ne treba sasvim napustiti četinare — oni Ureba da zauzmu zaštićene položaje i da se mestimično primešaju lišćarima. Naročitu pažnju zaslužuje crni bor, a od lišćara ističe se hrast, brest, javor i jasen. Nešto kasnije (1876) Josip V e s e l i daje detaljnu raspravu o kršu Vojne Krajine i time doprinosi mnogo da pitanje pošumljavanja goleti postane što aktuelnijim. Akcija za rešavanje pošumljavanja goleti u Bosni i Hercegovini počinje 1890 god. kada su Horvatić i Petrašek predložili t. zv. »Karst-Memorandum«. Ovaj memorandum predviđa prirodno i veštačko pošumljavanje goleti na kršu i predlaže desetogodišnji plan. (11)

U Srbiji uzbunu na pojavu goleti oglasio je Josif P a n č i ć kada je 1856 god podneo prvi izveštaj o nestašici šuma i preporuku, da šumu svim sredstvima treba čuvati, a istrebljenu brižljivo podizati. (6)

Tadašnji način rada na pošumljaivanju goleti mogao bi se ovako formu-lisafti: pošumljavati treba sadnicama, a setva semena dolazi u obzir kod pretvaranja sastojina, dakle kod pödsejavanja. Podsejavanje se može vršiti samo onim vrstama koje imaju krupno seme kao što je na pr. hrast, kesten, orah, lešnik i si. U pogledu pošumljavanja sadnicama važilo je pravilo: sadnja u rupe 40 cm širine i 30 cm dubljine. Za pošumljavanje obično su se uzimale dvogodišnje i višegodišnje sadnice proizvedene u šumarskim rasad­nicima, Svi tadašnji načini pošumljavanja, uglavnom, su se svodili na ovo: V. SaSdinja u jame (koji se način i danas najviše upotrebljava). 2. Holova sadnja u jamice (pomoću rakije). 3. Kožešnjikova sadnja (podizanje sadnice posle zasipanja zemljom). 4. Sadnja na humke ti jamicama,(slična prvom i trećem načinu). 5. Alemanova sadnja u prosečeni busen. 6. Kitasta sadnja (po nekoliko sadnica zajedno u jamicu). 7. Sadnja u jamice uz vertikalnu stranu. 8. Sadnja na humke (na močvarnom terenu). 9. Francuska sadnja (sadnice se koso posade), a kasnije se pojavljuje i metoda sadnje u šančeve (Chevandier 1847) iskopane po izohipsama.

U krajnjoj liniji kod svih ovih načina sadnje princip je skoro jedan i isti t. j . valja iskopati jamu i posaditi u nju sadnicu s proleća ili u jesen, dakle posle kopanja jame u nju se i sadnica odmah posadi. Takav način rada na veštačkom po šumi javan ju često nije davao željene rezultate. Zbog toga se moralo vraćati više puta na popunjavanje kultura ,pa se usled toga i stvorio stereotipni naziv »kompletovanje kultura«. Takvo kompletovanje kultura trajalo je, na jednoj i istoj površini, decenijama.

Nedovoljni uspeh veštaokog pošumljavanja potstakao je šumare i pe­dologe na ispitivanje uzroka neuspeha. Na ovom polju se radi skoro pola stoleća u SAD, Rusiji, Nemačkoj, Francuskoj i Švajcarskoj. Posle mnogo­brojnih radova profesor pedologije A l b e r t 1907 god. tvrdi, da sadržina mineralnih sastojaka u zemljištu može da ima značenje i dejstvo za biljku samo onda, kada su fizička svojstva zemljišta povoljna, dok se ranije smatralo, da je hemijska analiza zemljišta jedini kriterijum za proizvodnu

365

snagu zemljišta. Isto se tako ispitivanjima došlo do zaključka, da su rezerve hranljivih mineralnih sastojaka u zemljištu, za šumsko drveće daleko veće, nego za poljoprivredne kulture. Ovo dolazi usled toga, što šumsko drveće koristi mineralne sastojke iz donjih (aluvijalnih) slojeva zemljišta ili svojim dugačkim žilama ,ili ascendentnim strujama, ako zemljište ima za to po­voljna fizička svojstva. (5),.

Treba imati u vidu da na goletima jedino podizanje šume može da do­vede do povoljne produkcije zemljišta, koje danas ne samo što ne daje nikakve koristi već sudeluje na oštećenju i onih dobara koja već imamo, jer je štetno dejstvo bujica i opšti poremećaj vodnog režima u našim rekama polazna tačka razornog dejstva baš na ogolelim šumskim zemljištima.

Velike površine golog šumskog zemljišta umanjuju pa čak i sasvim eliminiraju blagotvorno dejstvo šume uopšte. Nije teško uočiti, da je značaj i težina ovog pitanja od primarne važnosti za naš ekonomski i kulturni život, kako danas, tako i u bližoj i daljoj budućnosti, Nestajanje šume ima očitog uticaja i na okolinu, jer jedno zlo za sobom povlači drugo.

U doba racionalizacije, kada se narodna privreda razvija po planu, svaka grana ljudske delatnosti una pred je promišljena i ima za cilj da uspeh bude što veći i što bolji. Za povećanje uspeha u radu, ljudi se služe svojim dugogodišnjim iskustvom — praksom i rezultatima naučnih istraži­vanja u odnosnoj grani privrede, kako svoje tako i drugih zemalja. Svaka grana narodne privrede ima svoje metode i puteve kojima se ona razvija i napreduje, pa prema tome i šumarstvo ima svoje specifičnosti, kako u po­gledu uzgoja tako i u pogledu iskorišćavanja.

Naše šumarstvo još nije na onoj visini, koju bi trebalo da ima prema sadašnjem stanju šumarstva u drugim zemljama ,i ako za to ima iste, pa često i bolje osnovne prirodne uslove (klimu i zemljište). Međutim, ekološki uslovi i šumska staništa nisu kod nas još racionalno iskorišćena u pogledu racionalne šumo-privrede. Time što su naše šume, istorijskom nužnošću, velikim delom pretvorene u apsolutne goleti (gde ima vrlo malo ili uopšte nema bivše šumske vegetacije) ili jako devastirane šume i šikare, mi smo stavljeni u ozbiljan položaj ne samo u pogledu šume, već i u pogledu nor­malnog razvitka drugih grana privrede današnje ekonomike. Ovo se odnosi na sve grane industrije, koja je vezana za šumske proizvode, a napose poljoprivredu, koja se bez dobrih šuma danas ne može ni zamisliti.

Pređašnja veštačka pošumljavanja bazirala su se uglavnom na princi­pima geobotanike. Kod stvaranja veslačke šume na golim površinama uzi­mali su se u obzir samo geobotanički i ekološki faktori mesta na kome je trebalo podići šumu. Uz velike materijalne izdatke dugo se čekalo na sklop šumskih kultura, a još duže na njihovo prerašćivanje u šumske sastojine. Međutim, veštačko pošumljavanje, u neku ruku, ima sličnost s agrikultu­rom, U šumarstvu kao i u poljoprivredi, kod izvođenja veštačkog pošumlja­vanja zemljište se obrađuje, dok kod prirodnog pomlađivanja u odrasloj šumi, semenom ili izdancima, zemljište se ne obrađuje.

I poljoprivredna delatnost imala je svojih teškoća i dugačak put dok je stigla na današnji nivo svog razvoja. U tom pogledu mi ćemo se osvrnuti na nekoliko, i za šumarstvo, poučnih činjenica. Za povećanje prinosa u poljoprivredi, i za što bolje uspevanje kulturnog blija skoro do tančina su proučeni pedološki i agrikulturno-hemijski zakoni kao i metabolizam kulturnih biljaka. Na osnovu tih proučavanja i dobijenih rezultata, u poljoprivrednoj proizvodnji pristupilo se i odgovarajućoj

366

tehnici obrade zemljišta. Tako je na pr. uveden način obrade zemljišta pod crni ugar, plitko (ljuštenje) i duboko oranje, plodored, selekcija bilja, hibridacija, odgo­varajuće mere nege i zaštite bilja, suzbijanje štetočina i t. d. i t. d.

Šumarstvo je donekle sledilo poljoprivredu, u pogledu izvođenja ve-štačkog pošumljavanja. Ovim niukoliko nećemo identifikovati šumarstvo sa poljoprivredom, već samo ukazujemo na zajedničko iskorišćavanje (korišće-nje) prirodnih zakona u poljoprivredi i šumarstvu u pogledu biljne proiz­vodnje. Opšte je priznato, da su 'glavni faktori plodnosti zemljišta fizička i hemijska svojstva i mikrobiološko delovanje u zemljištu (4). Iz svega pro­izlazi , da za uspešnu biljnu proizvodnju t. j . za dobar porast biljaka, a u vezi s tim i dobar porast šumskih kultura, potrebno je u šumskom zemljištu ostvariti t a opšte priznata načela. U primenjenim naukama ta su načela obrađena u pedologiji i mikrobiologiji šumskog zemljišta, kao i u fiziologiji biljaka, pa ćemo se u daljem izlaganju na njima pojedinačno ukratko za­držati.

Pedološki uslovi plodnosti zemljišta. Poljoprivreda je već odavno našla metode, koje utiču na zemljište u cilju povećanja rodnosti, a koje se sve bolje i bolje usavršavaju. Šumarstvo u tom pogledu znatno zaostaje. Malo su proučene osobine šumskih zemljišta: njihov život, njihove promene pod uticajem gospodarskih mera: seča glavnog i periodičnog uživanja, obrade zemljišta i t. d. Stvaranje pak optimalnih uslova za podizanje šume ne može biti bez evidencije odgovarajućih svojstava zemljišta. Za rukovođenje živo*-tom zemljišta i rastinja na njemu, razume se samo po sebi, potrebno je izučavati sve složne uzajamnosti, koje postoje među njima. Kao što je po­znato, najglavniji faktori plodnosti zemljišta jesu: fizička svojstva, hemizam i mikrobiološka aktivnost u zemljištu (5). Ali i pored ovoga, nikako se ne umanjuje ogromna važnost i hemijskih osobina zemljišta, pošto su i jedna i druga t. j . fizička i hemijska svojstva međusobno tesno povezana i ispre­pletena. Važnost fizičkih svojstava zemljišta za život i razvitak biljaka bila su upoznata u poljoprivrednom gospodarstvu ranije nego u šumarskom. Među prvima, koji su obratili pažnju na fizička svojstva zemljišta u tom pogledu i ocenili njihovo značenje, jesu američki pedolozi škole Briggs i saradnici Buereau of soils Dep. of Agric. Docnije je na značenje fizičkih osobina zemljišta bila obraćena pažnja u bivšoj Rusiji. Ocena značenja fizičkih osobina zemljišta u pogledu plodnosti bila je ustanovljena u nizu mnogobrojnih ogleda. Bez obzira što je zemljištu data velika količina đu-briva, povišenje plodnosti kod ogleda nije se zapažalo. Neophodno je bilo da se pronađe uzrok male produktivnosti ovih zemljišta. Taj uzrok bio je zapažen u otsustvu dovoljne količine vazduha u zemlji i to usled njenih nepovoljnih fizičkih osobina. Treba podvući radove H e i n r i c h - a , koji je prvi predložio da se zemljište izučava bez narušavanja strukture. Ovaj način koji je razradio i usavršio K o p e z k y (Burger) primenjuje se i sada. U šumarskoj pedologiji pitanje fizičkih svojstava šumskog zemljišta takođe je prošlo ceo niz prethodnih stadijuma, dok je konačno bila ocenjena njegova važnost. Kao i u poljoprivredi, u šumarstvu su ranije pridavali isključivo značenje hemijskim osobinama zemljišta. Dugo vreme hemijska analiza pedoloških horizonata bio je jedini kriterijum za ocenu proizvodne snage zemljišta (4).

U XVIII veku T u l i je prvi obratio pažnju na fizička svojstva zemlji­šta kao važni faktor plodnosti. A l b e r t je 1907 god. ustanovio, da sadr-žina mineralnih sastojaka u zemljištu može imati značenje i dejstvo za

367

porast šume samo ,ako su fizička svojstva zemljišta povoljna. Zatim, je F a l k e n s t e i n ukazao, da zemljišta, koja odgovaraju borovim šumama, kod jednakih hemijskih sastava mogu biti pokrivena šumama raznih boni­teta, smatrajući da je uzrok ovoj pojavi razlika u fizičkim svojstvima tih zemljišta. U docnijem radu prof. A l b e r t je dokazao, da borova pesko-vita zemljišta sa bogatim hemijskim sastavom, na kojima rastu kulture II boniteta;, u (slučaju krupnozrnaslte strukture koja izaziva suhost, mogu biti obrasla niskom borovom šumom V boniteta. Ovo ipak ne znači da bogatstvo zemljišta onim ili ovim mineranim sastojcima nema nikakvog značenja. U jednom iz poslednjih radova B u r g e r je ukazao da pitanje faktora plodnosti šumskih zemljišta ne treba računati već rešenitn. U nekim slučajevima, faktori, koji određuju plodnost zemljišta jesu: bogatstvo zemlji­šta u hemijskim elementima, u drugim su pak slučajevima odlučni faktor plodnosti fizička svojstva. U svakom slučaju značenje fizičkih osobina zemljišta u vezi sa njegovom plodnošću priznato je i konačno dokazano nizom radova, koji su u poslednje vreme izašli. Prof. E n g 1 e r u svome radu o uticaju brdskih šuma na vodni režim dolazi do zaključka, da su osobine vodnog režima u brdima koja su pokrivena šumom, uslovljena svoj­stvima šumskih zemljišta, njihovom dovoljnom poroznošću i rastresitošću, koje povoljno utiču na propuštanje vode u dubljinu zemljišta, čime se sprečava formiranje pokretnih potoka.

T s c h e r m a k ukazuje na važnost fizičkih svojstava zemljišta kao geobota-ničkog faktora, koji utiče na rasprostranjenje vrsta. Naročito važnu ulogu on pokla­nja fizičkim osobinama zemljišta u oblasti rasprostranjen ja bukve i dolazi do za­ključka, da bez obzira na to, što se ukorenilo mišljenje, da bukva zahteva vlažnost vazduha, možemo je naći u klimatu za nju suvom, samo ako fizička svojstva zemljišta stvaraju povoljne uslove za njeno ovlažavanje. Isti autor ukazuje, da su u toplom klimatu za bukvu optimalna zemljišta ona, koja imaju veliku kapilarnu poroznost i vlažnost. O značenju fizičkih svojstava zemljišta, kao opšteg geobotaničkog faktora, govori također S e i g r i f t . On kaže, da nizijske šume u Švajcarskoj, imajući odre­đeni sastav šumskog zastora i živog nadzemnog pokrivača, uspevaju na zemljištima koja sadrže 8—10°/o vazduha. Sa povećavanjem vazduha u zemljištu do 23°/o menja se kako sastav obrasta tako i nadzemni pokrivač t. j . menja se tip šume (5).

U pitanju značenja fizičkih svojstava šumskih zemljišta kao faktora plodnosti treba ukazati, da Burger za teška brdska zemljišta postavlja za­visnost između povišenja boniteta zemljišta i povećanja nekapilarne poro-znosti. Prof. Albert za peskovita zemljišta Nemačke smatra 'glavnim fakto­rom plodnosti vodni režim zemljišta, koji zavisi od stepena kapilarne poroznosti, a koji isto tako zavisi od mehaničkog sastava zemljišta. Kao što se vidi i u jednom i u drugom slučaju pitanje boniteta zemljišta veže se za elemente fizičkih svojstava zemljišta. U gore pomenutom radu Seigrifta prikazuju se istraživanja o dvama mladim šumskim sastojinama, koje se jako razlikuju jedna od druge svojim intezitetom rasta. Prema njegovim istraživanjima podmladak je vrlo dobro napredovao na zemljištu sa vazdu-šnom zapreminom (Luftkapazität) od 10°/o, a loše na zemljištu kod vazdušne zapremine od 2%>. E r n s t je ispitao dve sasitojine različitog boniteta. Ispitivanja zemljišta su pokazala, da su ona u hemijskom odnosu jednaka. Ernst objašnjava razliku u porastu sastojina fizičkim osobinama zemljišta.

Glavnim elementima fizičkih svojstava zemljišta smatraju opštu po­roznost, koja karakteriše opštu rastresitost i strukturnost zemljišta; nekapi-larnu poroznost, koja pokazuje sposobnost zemljišta za propuštanje vode

368

i kapilarnu poroznost koja ima osnovno značenje za vodeni režim zemljišta. Na opštu poroznost osobitu pažnju je ukazao B a m a n n i smatrao ju je kao merilo strukturnosti zemljišta. N o p p e je pridavao naročito značenje kapilarnoj strukturi zemljišta, takođe kao merilu plodnosti zemljišta. K o-p e z k y je prvi uveo pojam o luftkapacitetu u današnjem razumevanju i isto tako ukazao je na važnost ovog elementa za poljoprivredna zemljišta. Važnost istog značenja za šumska zemljišta dokazao je B u r g e r . Pošto je svaki od elemenata fizičkih osobina zemljišta vezan ili sa vodom, ili sa vazduhom, i pošto su oba ta elementa biljci potrebna, to se u svakom kon­kretnom slučaju, obzirom na stepen važnosti naglašavao jedan ili drugi. Naročito je važno istaći, kako ukazuje akademik K. K. G e d r o j e , da u pogledu zahteva, koje biljka traži od zemljišta u odnosu na vodu ili vazduh, postoji antagonizam. On kaže: »Čim veća rezerva vode u zemljištu, tim je bolje biljci, ali pod uslovom da u zemljištu ostane dovoljna rezerva vazduha, jer se aeracija zemljišta vrši sa dovoljnim intenzitetom samo u prisustvu tih uslova« Zemljišni hemijski i mikrobiološki procesi trebalo bi da budu takvi, da se dobije maksimum moguće rodnosti odnosnog zemljišta. Obično pak svi ti uslovi u zemljištu nisu ispunjeni i uvek nedostaje ili voda ili kiseonik, U prvom slučaju biljka strada od suše a u drugom se uguši (1).

Pošto se svi procesi asimilacije kod biljaka vrše uz obavezno sudelo-vanje vode, to je nužna količina vlage u zemljištu neophodno potrebna. Međutim, takve vlage u zbijenom zemljištu, kakve su naše goleti, sa jakim stepenom degradacije, ima veoma malo. To je zbog toga što atmosferska vlaga usled zbijenosti i nagnutosti terena brzo otiče. Vlaga u zemljištu može se zadržati, konzervirati, samo u strukturnom — mrvičastom zemljištu. Takvo zemljište stvara se samo agrikulturnim merama t. j . pomoću obrađi­vanja zemljišta. Prethodna obrada zemljišta i jeste u suštini takvo* obrađi­vanje, koje stvara mogućnost, da zemljište primi maksimum atmosferske vlage. U tom pogledu moderna pedološka shvatanja ovako se formulišu: »Mora se uočiti i shvatiti osnovna načela kojima se priroda služi da stvara svoje raznovrsne pojave. Jedno od tih načela, s kojim se stalno susrećemo u pedologiji, jeste struktura zemljišta. Ono nas svuda prati pri proučavanju zemljišta, jer je to jedno od najosnovnijih načela prirode — načelo izgra­đivanja« (17 A. Stebut).

Iz napred izloženog možemo izvući zaključak, da se u prethodno obra­đenom zemljištu za veštačko pošumljavanje stvaraju i aktiviraju činioci njegove plodnosti kao: vlaga, vazduh, toplota i život mikroorganizama. Prethodnom obradom šumsko zemljište postane strukturno i u njemu će mlade biljke za svoj život naći približno iste uslove kakve su imale u šumskom rasadniku do presađivanja. Kod neposredne setve šumskog semena na terenu u zemljište sa prethodnom obradom, koren ponika brže i dublje prodire u zemlju, gde će naći potrebnu hranu, a klica semenke lakše izbija na površinu kroz pokrivač zemljišta sa dobrom strukturom.

Uticaj prethodne obrade zemljišta na mikroboiloški život u njemu i metabolizam biljaka. U mikrobiološkom pogledu »svako zemljište je slo­žena prirodno-istorijska sredina dinamičkog karaktera, u kojoj živi i radi posebna mikroflora i mokrofauna (edafon) u naročitim međusobnim odno­sima. Tamo ta mikropopulacija nalazi najpovoljnije uslove za svoj opstanak, pa se otuda i razvija u ogromnim količinama, što zaista daje zemljištu izraz »žive sredine« (19 Tešić). Savremeno poljoprivredno zemljište, pored toga, velikim je delom nastalo i održava se pod svesnim uticajem čoveka kao

369

važnog ekološkog činioca. Drukčije stvar stoji sa šumskim zemljištem. Zemljište u šumi najviše se odlikuje od poljoprivrednog time, što ima šumsku prostirku (sušanj) što je svojstveno samo šumi kao biooenotičkoj zajednici. Van šume takve prostirke nema. Prostirka u šumi sačinjava sre­dinu, od čijeg života u najvećoj meri i zavisi stvaranje i održavanje šumskog' zemljišta, a otuda sleduje i ishrana biljaka u šumi i održavanje same šume.

Šumska prostirka nije samo »mrtav pokrov«, već izrazito živa dinamična sredina, prožeta zemljišnom mikropopulacijom. Mikrobiološki procesi u šumskoj prostirci imaju neobično veliki uticaj ne samo na prirodu samog šumskog zemljišta, već istovremeno i na podizanje, održavanje i ishranu šume kao celine. Poznavanje tih procesa daje mogućnosti čoveku, da ra­zumno procenjuje uticaj pojedinih šumsko-tehničkih mera u šumi (19) i time šumsko zemljište, kao i poljoprivredno, može biti pod svesnim uticajem i upravljanjem čoveka.

Građenje organskih jedinjenja od mineralnih (neorganskih) sastojaka nije osobina, koja pripada samo zelenim biljkama, putem fotosinteze. Neke bakterije (Nitrosomonas, Nitrosococcus, Nitrobakter, Beggiatra i dr.) koje nemaju pigmente za privlačenje svetlosti, hrane se isključivo mineralnim sastojcima kao i zelene biljke, koristeći za stvaranje organskih jedinjenja ne sunčanu energiju, nego hemijsku energiju nekih egzotermičkih reakcija, koje daju mnogo toplote. Mnoga se neorganska jedinjenja u zemlji kao gvožđe, fosfor, sumpor i dr. često nalaze u takvom stanju, koje nije dostupno da ga uzimaju biljke za svoju ishranu. Na pr. zemljište može biti bogato fosforom ,ali je taj fosfor u takvom stanju, da ga biljke ne mogu uzimati niti koristiti za svoju ishranu. Mikroorganizmi ,gljive i bakterije, razaraju ne samo organska već i mineralna-neorganska jedinjenja, pretvarajući ih svojim razaranjem u pristupačne soli za asimilaciju biljkama. Takav proces asimilacije u biljnoj fiziologiji nazvan je hemiosinteza (8 i 20).

Sem uloge koju mikroorganizmi igraju u ishrani biljaka, oni uzimaju ogromno učešće i u stvaranju povoljne fizičke strukture zemljišta. Poznata je na pr. činjenica, da strukturno zemljište t. j . zemljište koje ima mrvičastu gradu, plodnije je od nestrukturnog, zbijenog, kakva su većinom zemljišta naših degradiranih goleti. U strukturnom se zemljištu biljke bolje hrane, jer se njihov koren ne guši od nedostatka vazduha, a vlaga se u takvom zemljištu bolje i duže sačuva (2). Iz ovoga sledi, da sem ogromne uloge fizičkih svojstava zemljišta kao faktora, koji reguliše vodeni, toplotni i vazdušni režim zemljišta, važna je još i njihova uloga i uticaj, kao što ćemo docnije videti, i na razvitak mikroorganizama u zemljištu. Dovoljno je samo napomenuti, da se mineralni azot u zemljištu, čije obrazovanje zavisi od zemljišnih mikroorganizama, nalazi u zavisnosti od fizičkih svojstava zemljišta, a naročito od aeracije. U pogledu poljoprivrednog zemljišta, eksperimentima u agrikulturnim naučnim ustanovama, dokazana je zavisnost procesa obrazovanja nitrata u vezi sa povoljnim stanjem fizičkih osobina zemljišta (20). U pogledu šumskih zemljišta treba ukazati na radove N e-m e c-a i K v a p i l a , koji su došli do zaključka, da se povećanjem va-zdušnog kapaciteta zemljišta — poboljšava i proces nitrifikacije (5 i 9).

R i zf'o s f e r a i n j e n a m i k r o f l o r a . Veliku ulogu u životu biljaka imaju mikroorganizmi, koji žive na žilama i oko žila biljaka, kako je to u novije vreme naučno ustanovljeno. Prema opažanjima francuskog naučnika M a c e e , ruskog S u k o v a i američkih A j o n-a i W i l s o n - a , ustanovljeno je, da biljka u toku čitavog perioda svoga rašćenja izdvaja

370

ppp

svojim žilama organskih jedinjenja oko 5°/o od celokupne svoje težine u suvom stanju. Isto tako žile biljaka izdvajaju u zemljište i mineralna jedi­njenja kalcijuma, kalijuma, fosfora i dr. elemenata i to po nekad u znatnim količinama.

Žile biljaka za vreme svoga života neprekidno zbacuju sa sebe korenove dlačice i površinsko tkivo (epidermis), a ta količina prema istraživanjima D i t m a r a nije mala. Svi su ti otpaci sa korena biljaka odlična hrana za mnogobrojne mikroorganizme, pa je prema tome sam žilni sistem živih biljaka utočište za razvitak i nagomilavanje mikroorganizama. Sem toga u oblasti žila poboljšavaju se i fizička svojstva zemljišta t. j . zemljište po­staje više grumuljičasto-strukturno, a prema tome i dostupno za vazduh, što je isto tako od primarnog značenja za život mikroorganizama u zemljištu (9 i 19).

Novija su istraživanja pokazala, da život višeg biljnog sveta teče u simbiozi sa mikroorganizmima, gde se niži organizam koji simbionira (sim-bionat) razvija na žilnom sistemu višeg organizma. Naučno je ustanovljeno da je uspešno razviće mladih drvenastih biljaka vezano ne samo za stojbin-ske i agrotehničke prilike, već da je u znatnoj meri povezano i sa faktorima biološkog karaktera, od kojih naročito značenje ima simbioza između viših biljaka i nižih organizama (mikroorgaonizama). Nađeno je, da se na, većini zeljastih i drvenastih biljaka u ulozi simbiotičkih organizama javljaju, uglavnom, sitne gljivice iz klase basidiomicetes, iz reda himenomicetes. Ta pojava biljne zajednice, obrazovana žilnim sistemom biljke i gljivicama, nazvana je mikorizom (Mvcorrhiza), što na našem jeziku znači »korenova kapa — korenov omotač«. Od toga omotača na sve strane širi se gusta mreža hifa gljive, koja obrazuje mikorizu. Takav omotač od gljiva toliko je gust i jak, da korenove dlačice, koje igraju ulogu aparata za usisavanje vode i hranljivih sastojaka, docnije izumiru, a funkcija usisavanja onda u potpu­nosti prelazi na gustu mrežu hifa mikorize (15). Akademik Keler kaže: »Ogromni hrast i sićušni mikroorganizam — tesno su povezani jedan s dru­gim u opštoj dinamici života, pa otuda i u procesu evolucije« (19).

Postojanje mikorize bilo je i u dalekoj prošlosti, jer su njeno prisustvo ustanovili paleontolozi na biljkama u paleozojskoj eri, u devonskim i ka-meno-ugljenim naslagama.

Gljivice simbionati nisu svuda rasprostranjeni, tako je na preispitiva­njima nađeno da u stepi gde nema šume, u zemljištu nema gljiva, koje čine simbiozu sa hrastom. Isto tako istraživanjima ustanovljeno je da se biljke nejednako ponašaju prema prisustvu ovih ili onih gljiva na svom korenu, štaviše, u zemljištu ima i toksičnih gljiva. Za praksu je to veoma važno, jer napredovanje mladih šumskih kultura može biti osigurano samo pod po­voljnim simbionatskim odnosima. Ti odnosi zavise ne samo od prisustva u zemljištu gljiva, koje formiraju mikorizu, nego i od zemljišnih uslova, koji su povoljni za njihovo razviće. Agrotehničkim i agrohemijskim merama, prema M. R a j n e r u, moguće je jako uticati na dominiranje povoljnih gljiva u zemljištu, a prema tome i na porast biljaka. Ogledi M. Rajnera u oglednoj stanici Rothamstet, kod Londona,"kao i masovni ogledi K r a s i l ­n i k o v a i Š u š k i n e , sa 1500 ogleda na različitim zemljištima, nepo­bitno dokazuju ogromno značenje prethodne obrade zemljišta uopšte, a šumskih naročito obzirom na njihovo degradiranje posle nestanka šumske vegetacije (9). Istraživači navode: da u neobrađenom zemljištu živih mikro-

371

organizama skoro nema, dok su na zemljištu uporedo prekopanom u prošloj godini, korisne gljivice nađene u ogromnim količinama (15).

Da je prethodna obrada zemljišta kod veslačkog pošunil javan ja zaista od vanrednog značaja, navešćemo iz prakse samo nekoliko primera.

1. Proizvodnja sadnica u šumskim rasadnicima bolje uspeva tamo, gde je izvršena prethodna jesenja gruba obrada zemljišta, što je tako dobro poznato šumarskim stručnjacima.

2. Na bujičnim nanosima i osuljinama u podnožju strmih brežuljaka, veštačko pošuml javan je obično vrloi dobro uspeva, kao i na terenima koji su bili pod poljoprivrednim kulturama, pa su napuštene. To je zbog toga, što su takva zemljišta ustvari bila već prethodno obrađena t. j . rastresita i aerisana usled dejstva atmosferilija i gravitacije u prvom slučaju, i usled obrađivanja, sada ili u bliskoj prošlosti, u drugom slučaju.

3. Popunjavanje šumskih kultura u stare jame, gde su ranije posađene biljke uginule, obično mnogo bolje uspeva od prvog sađenja, opet iz razloga što je zemljište bilo već obrađeno prilikom prvog pošumljavanja.

4. Primanje posađenih sadnica šumskog' drveća na nasipima pored puteva i železničkih pruga mnogo bolje uspeva nego u usecima i na ravnici pored istih objekata, iako se nasipi prave od sterilnog zemljišta, koje se vadi iz useka ili tunela. U svim takvim i sličnim slučajevima zemljište je ustvari prethodno obrađeno, pa su u njemu stvoreni povoljni pedološki i mikrobiološki uslovi za dobro primanje i uspešan porast posađenih ili pose-janih vrsta šumskog drveća.

Isto tako i na oglednim poljima šumarskog Instituta Srbije ustanovljeno je u različitim vegetacionim područjima (u okolini Beograda, u Grdeličkoi Klisuri i Vranjskoj Kotlini, kao i u okolini Peći u Metohiji) da je uspeh sadnje sadnica i setve semena bio mnogo bolji tamo, gdje je zemljište bilo prethodno obrađeno. U toku izvođenja ogleda zapaženo je, da je procenat primanja i porasta biljaka na prethodno obrađenom zemljištu znatno bolji od porasta biljaka na zemljištu na kome je setva ili sadnja izvršena jedno-vremeno sa obradom zemljišta. Konačni rezultati ovih ogleda biće posebno prikazani docnije u edicijama Instituta.

Na taj način takva agro-tehnička mera, kao što je prethodna obrada zemljišta kod veštačkog pošumljavanja »dovodi do stvaranja jednog ne­obično povoljnog stanja u zemljištu, stanja kada je ono u mogućnosti da snabdeva biljke dovoljnim količinama podesnih asimiilativa u toku ćele vegetacione sezone, što se inače naziva.zemljišnom plodnošću« (19, Tešić str, 185), dakle i kod pretvaranja neplodnog — degradiranog šumskog zemljišta u plodno, direktni je regulator čovek.

Tehnika obrade zemljišta. Izvođenje prethodne obrade šumskog ze­mljišta najbolje je podešavati tako, da se u jesen zemljište obradi za pro-letnje pošumljavanje, a u proleoe ili tokom leta — za jesenje. Prethodna obrada zemljišta može se vršiti i u toku zime, kada to vremenske prilike dozvoljavaju t. j . kada zemljište nije zamrzio, kao i u toku leta, posle jakih kiša, kada je zemljište dovoljno vlažno i lako obradivo.

Iako je već pisano o tehnici obrade šumskog zemljišta (vidi literaturu ovog članka) ipak ćemo ukratko izneti o tome i ovde. Na dubokim zemlji­štima, na ravnim terenima ili sa blagim nagibom, obrada se može vršiti plu­gom ili traktorom na dubljinu od 25—30 cm a na manjim parcelama ašovom, trnokopom ili budakom» Takvu obradu najbolje je izvesti na pruge širine 0,70—1 m. Na strmim terenima obradu zemljišta treba izvršiti ili na ispre-

372

kidane pruge (brazde) gornjih dimenzija, po izohipsama terena, ili na par-celice (krpe, gnezda) od po 1—2 m2 u šahovskom rasporedu.

Broj takvih parcelica na jednom hektaru može biti različit, što zavisi o njihovoj međusobnoj udaljenosti i od njihovih razmera (vidi šemu raspo­reda parcelica na terenu).

TUZHE1U 1400

BR.i

.<v J

k" fc-l

d-1

m.z

£n

a ! {, = *

a=2

cul d-1

Na kamenitom i strmom terenu mogu se iskopati i jame propisnih dimenziijia t. j . 40 X 40 cm. Ako postoji opasnost da na strmom zemljištu iskopanu zemlju odnese voda, onda takve jame posle iskopavanja treba odmah zatrpati iskopanom zemljom, ali ovlaš — bez nabijanja. Na taj će se način zemljište sačuvati, a obezbediće se uslovi za aktiviranje napred opisanih činioca zemjlišne plodnosti. Posle, kada nastane sezona pošumlja-vanja, u takve jame izvršiće se sađenje pod sadiljni mač ili sadiljku. Na isti ovakav način izvršiće se sađenje sadnica na parcelice i pruge (12).

Kod pošumljavanja degradiranih šumskih zemljišta, najcelishodnije je, po našem mišljenju, obradu zemljišta izvršiti na krpe (parcelice, gnezda) kako je to na šemi prikazano. Posmatrajući na crtežu šematski raspored takvih parcelica vidimo, da njihov broj na jednom hektaru zavisi od njihove veličine i međusobne udaljenosti, kako je to već jednom napred naglašeno. U praksi se takve parcelice prave sa površinom od 1—2 m2. Kod planiranja za pošumljavanje jednog kompleksa goleti potrebno je znati: koliko stane takvih parcelica na izvesnom prostoru, jer je to važno zbog angažovanja radne snage i pripreme potrebnog rasadničkog materijala t. j . sadnica.

373

Obračun broja paarcelica po 1 ha možemo obaviti prema jednostavnom obrascu, koji autor ovde predlaže:

M 10ooo _ .,., IN = —— r ; u luprosceno: JN = n. P .

(a + b) (c + d) gde je: P — površina kompleksa (odeljenja) u hektarima;

N — broj parcelica (krpa) na kompleksu; a —dužina parcelice (krpe); b —-odstojanje od parcelice do parcelice po horizontali;

10000 . . . ,. • n = ~i—TT;—', T *• 1- Dr°J parcelica na 1 ha;

(a + b) (c + d) c —širina parcelice; » d —odstojanje od parcelice do parcelice po vertikali i 10000 — površina jednog hektara u kv. metrima.

Na prikazanoj šemi pod br. 1 na jedan hektar stane 2500 parcelica od po 1 m2 sa ukupno obrađenom površinom od 2500 m2; pod br. 2 stane 1111 parcelica a isto toliko m2 obradive površine, a pod br. 3 stane 833 parcelice sa 1666 m2 obradive površine. Ako se na jednom hektaru iskopa deset hiljada (kod klasičnog pošuml javan ja) Četvrtastih jama dimenzija 40 X 40 cm, u tom slučaju obradiva površina iznosi 1600 m2. Ako bi se zemljište obradilo na brazde — pruge samo od 0,50 m širine, a u razmaku od 2 m, takvih bi pruga na 1 ha bilo 5000 m2 sa obradivom površinom od 2500 m2.

Kod pojedinačne sadnje u jame na 1 ha posadi se na stari način po­šumljavanja obično 10000 sadnica. Kod gnezdovne obrade zemljišta (na krpe — parcelice) obično se na jednom kv. metru posadi po 5 sadnica, onda u prvom slučaju parcelarne obrade terena na 1 ha stane 12500, u drugom slučaju na 1111 gnezda — 5555, a u trećem slučaju na 833 gnezda od po 2 m2 stane 8330 sadnica. Pri obradi zemljišta na pruge posadi se 5000 sad­nica, ako se sade na udaljenosti od 1 m u redovima, 6666 kom, ako se sade na odstojanju 0,75 m i 10000 sadnica ako se posade na 0,50 m jedna od druge po dužini pruge.

Iako se u našoj operativnoj službi obrada zemljišta za veštačko pošum-ljavanje bazira još uvek, uglavnom, na klasičnoj osnovi (kopanje jama), ipak se pojavljuju slučajevi obrade zemljišta i na krpe (parcelice, gnezda). Analizom takvih pošumljavanja ustanovljeno je, da je uspeh primanja i porasta posađenih biljaka »gnezdovom metodom« daleko veći od uspeha kada se biljke sade u pojedinačne jame (13 a). Ovde treba napomenuti, da je kod »gnezdovog načina« pošumljavanja sadnja biljaka vršena jednovre-meno sa obradom zemljišta t. j . bez prethodne obrade. Uvođenje prethodne obrale zemljišta, kako je to napred izloženo, daće još bolje rezultate ve-štačkog pošumljivanja.

U ekonomskom pogledu izvođenje pošumljavanja sa predhodnom obra­dom na parcelice nije skuplje, naprotiv, jeftinije je od pošumljavanja pa jame, ali komentar o tome zahteva posebnu raspravu i veći prostor, što nije cilj ovog rada.

Najzad, poželjno je i opravdano pošumljivanje goleti sa prethodnom obradom zemljišta i u biološkom pogledu, sa tačke gledišta fitocenologije, genetike i selekcije, jer je to naučno-darvinistički dokazano kako teorijski

374

tako i eksperimentalno (4 i 22). Još jednom, i na ovom polju šumarske nauke uveravamo Se: »da čovek iz dana u dan postaje sve više zaista rukovodilac i ovim procesima u zemlijštu, što je uslovljeno savremenim stanjem biološke nauke uopšte«. (19).

Zaključak

1. Obešumljena šumska zemljišta treba deliti na pogodna i nepogodna za pošumljavanje t. j . na zemljišta, koja posle obešuml'jenja nisu izgubila svoja svojstva i lako se pošumljavaju, i na zemljišta koja su posle obešu-mljenja degradirana t. j . promenila svoja fizička i mikrobiološka svojstva. Zemljišta prve kategorije mogu se lakše pošumiti i bez prethodne obrade zemljišta, dok zemljišta druge kategorije, degradirana, uspešno se mogu pošumiti samo sa prethodnom obradom.

2. Prethodnom obradom zemljišta za veštačko pošumljivanje stvaraju se povoljna pedološka i mikrobiološka svojstva u zemljištu, a koja su bila izgubljena usled degradacije zemljišta nestankom šume.

3. Prethodnu obradu zemljišta treba vršiti bar pola godine pre sadnje ili setve t. j . za proletnje pošumljivanje obradu zemljišta treba vrsti u jesen, a za jesenje u proleće. Prethodna obrada zemljišta u šumarstvu je ono — što je crni ugar u poljoprivredi.

4. Prethodnu obradu šumskog zemljišta treba izvoditi na ove načine: na brazde-pruge, parcelice (krpe-gnezda), a samo na vrlo strmim položa­jima na stari način t. j . na jame.

5. Prethodnom obradom i sterilno-neplodno šumsko zemljište postaje plodnije i podesno za veštačko pošumljavanje, jer se takvom obradom akti­viraju činioci zemljišne plodnosti, kojih dotle u zemljištu nije bilo ili su oni bili u latentnom stanju.

LITERATURA

1. V i l j a m s V. R.: Osnovi ratarstva (prevod sa ruskog), Beograd 1946.; 2. V i l j a m s V. R.: Nauka o zemljištu (prevod s ruskog); 3. G r a č a n i n M,: Pedo­logija. Zagreb 1946; 4. G l a d i š e v s k i j M. K.: Poljozaštitni šumski pojasevi. Beo­grad 1949.; G u l i s a š v i l i V. S., S t r a . t amo v i ć A. I.: Fizička svojstva šumskih zemijišta i njihove promene pod utica'jem šumsko-gospodarskih mera (na ruskom). Lenjingrad 1935.; 5. J e k i ć J.: Prilozi istoriji šumarstva Srbije. Beograd 1928.; 7. K a č i n s k i j N. A.: Postanak i život zemljišta. Moskva 1945. (Na ruskom); 8. K o s t i č e v S. P.: Fiziologija bilja. Moskva 1933. (Na ruskom); 9. K r a s i l j -n i k o v N.A.: Osnove mikrobiološkog poboljšavanja zemljišta. Moskva 1945. (Na ruskom); 10. N i k o l i ć S.: Agrikulturna hernija sa ishranom bilja. Beograd 1950.; 11. Pola stoleća šumarstva. Zagreb 1926.; 12. S o l j a n i k I.: Kako treba obrađivati zemljišta za pošumljavanje. »Novi Težak«, br. 3. Beograd 1948.; 13. S o l j a n i k I.: O kvalitetu veštačkih pošumljavanja. — Bilten Min. Šum. Srbije br. 8. Beograd 1949.; 13a. S o l j a n i k I.: O pošumljavanju goleti u istočnoj Srbiji. — Šumarstvo or. 2, Beograd 1951.; 14. S o l j a n i k I.: Gnezdovna metoda (nov način pošumfja-vanja). Bilten Min. Šum. br. 1—2, Beograd 1950.; 15. S o l j a n i k I.: Mikoriza drve­nastih biljaka u vezi sa podizanjem šuma (po prof. Mišustinu). Šumarski list br. 12, Zagreb 1950.; 16. S t e b u t A.: Nauka 'o poznavanju zemljišta. Beograd 1927.; 17. S t e b u t A.: Agropedologija, I deo, Beograd 1947.; 18. S t e b u t A.: Agropedolo-gija, II deo, Beograd 1950.; 19. T e š i ć Z.: Mikrobiologija šumskog zemljišta. Beo­grad 1949.; 20. T i m i r j a z e v K. A.: Zemljoradnja i fiziologija bilja. Beograd 1947.; 21. T o d o r o v i ć D.: Opšte ratarstvo. Beograd 1948.; 22. L i s e n k o T. D.: Agro-

375

biologija. Beograd 1949.; 23. B u r g e r H.: Holzarten auf verschiedenen Bodenarten, XVI b. I. Zürich 1930.; 24. B u r g e r H.: Physikalische Eigenschaften von Wald-und Freilandboden, XVII b. I h, Zürich 1932.; 25. B u r g e r H.: Beitrag zur Frage der reinen oder gemischten Bestände, XXII b. h. I. Zürich 1941.; 26. B u r g e r H.: Physikalische Eigenschaften von Wald- und Freilandboden, XXI Band, 2 Heft, Zürich 1940. I I

Ing. Podhorski Ivo (Zagreb)

O PLATANI I UZGOJU NJENIH S A D N I C A

Medu vrste drveća brzoga rasta, ubraja se i rod p l a t a n a . Protivno » nekadašnjem shvaćanju da je platana samo parkovna vrsta, novije šumar­

stvo smatra je podesnom i za uzgoj u šumi. Drvo je platane unatoč brzog rasta dosta tvrdo, dobar je ogrev i upotrebljivo za vrijedne Sortimente.

O uzgoju platane u šumi nema u nas mnogo podataka, pa smo zbog toga sastavili ovaj članak. U prvom dijelu članka iznijeli smo općenite podatke o platani t. j . botanički opis, nalazišta, ekološka, uzgojna i tehnička svojstva, a u drugom dijelu opisan je uzgoj sadnica platane iz sjemena. Tom prilikom, iznesena su dosadašnja naša zapažanja k a o i prethodni rezultati pokusa, koji su u tom pogledu vršeni kod Instituta za šumarska istraživanja u Z a g r e b u .

I.

Botanički opis, vrste i variete. Rod P l a t a n u s pada u porodicu P l a t a n a c e a e (red Hammameliđae). To je visoko i snažno listopadno drveće, čija se kora Ijušti u većim krpama. Lišće mu je veliko, naizmje­nično poredano, dlanovito i krpaš to, slično javorovom. Providern) je pali-stićima, koji su srasli u lijevak, i po otpadanju ostavljaju oko izbojka finu prstenastu brazgotinu. Pupovi su čunjasti i nalaze se sakriveni u šupljem dnu peteljke, pa se stoga mogu vidjeti tek poslije otpadanja lišća. Srčika izbojaka je okrugla.

Platane cvatu za vrijeme listanja. Cvijetovi su im jednospolni, jedno­domni, neugledni i sitni u glavičastim cvatovima, a oprašuju se vjetrom. Okrugle glavice muških i ženskih cvijetova, 7—10 mm promjera sjede na dugim stapkama a razvijaju se u pršljenovima mladog lišća. Glavice žen­skih cvjetova su crvenkaste, a muških žutozelene.

Sjemenke platane su sitne, šiljate, drvenjaste roške, na jednom kraju kijačasto odebljale. Proviđene su čuperkom dlačica i sastavljene u Okrugle plodne glavice 2,5—3 cm promjera, koje se pojedinačno ili više njih nailaze na jednoj dugoj stapki. Odebljali krajevi sjemenki, koji čine površinu plod­nih glavica, provideni su otvrdnulom čekinjom koja potječe od osušenog pestića ženskog cvijeta. U nekih vrsta platana tih čekinja nema, pa je to jedan od znakova raspoznavanja vrste.

Postoji pet prirodnih vrsta platana sa nekoliko varieta. To su: euro-azijska P . orientalis i 3 američke vrste: P. occidentalis, P . Wrightü i P . racemosa. Gospodarski su važne P .orinetalis i P. occidentalis. No najviše

376

je u Europi raširena, pogotovu po parkovima i u drvoredima, P. acerifolia, koja se smatra križancem između P. occidentalis i P. orientalis. P. acerifolia priklanja se za uzgoj u šumi od njenih roditelja zbog veće otpornosti. Neke od navedenih vrsta imadu i svoje variete.

Vrste platane praktički se mogu najlakše razlikovati prema pretežnom broju plodnih glavica na stapci, a potom po cekin javosti plodnih glavica. Sam oblik lišća za determinaciju vrsta nije pouzdan. Variabilnost lišća općenito je velika.

Morfološke značajke vrsta i varieta platane, sadržane su u tabeli I., koju smo sastavili za praktičnu upotrebu prema podacima A. G. Schenck-a i drugih.

Nalazišta te ekološka i uzgojna svojstva platana. Platane su vrste vlažnih staništa sa dubokim i dobrim tlom. Redovno rastu na naplavinama nizina uz veće ili manje vodotoke.

P. orinetalis L. — Platana azijska. Raširena je po Balkanu i Maloj Aziji. Bila je omiljeno uresno drvo starih Grka i Rimljana. Prirodno je rasprostranjena u Grčkoj, gdje uspijeva u južnom pindskom gorju sve do 1.200 m nad. v. Pridolazi nadalje uz obalu Kaspijskog mora u šumama vlažnih nizina, kao nadstojno drvo. U nas postoje prirodna nalazišta azijske platane u Makedoniji. Prema*D. P e t r o v i ć u , vezano je njeno raspro­stiranje na blažu klimu i najviše je raširena u predjelu oko Devđelije. Po­jedina njena stabla nalazimo i po mnogim našim parkovima. Azijska platana izrašćuje često u ogromna stabla duboke starosti od kojih su nekoja na svjetskom glasu, kao na pr. poznate platane u Trstenom kraj Dubrovnika, te nekad znamenita platana kod Bujukdera kraj Carigrada. Kao i sve pla­tane, azijska platana naročito dobro uspijeva uz vodotoke, a osobito na alkaličnim tlima.

P. Occidentalis L. — Platana američka. Spada medu najveće listače Sjev. Amerike. Pridolazi u Kanadi i u USA, a osobito u Arkansasu. Naraste do vrlo velikih dimenzija, t. j . 33—50 m visine i do par m prs. promjera. Raste uz obale vodotoka, U prirodnim američkim prašumama nalazi se u zajednici sa Fagus grandifolia, Acer saccharum, Fraxinus americana, Geltis occidentalis, Gleditschia triacanthos, Populus deltoides, Ulmius americana, Juglans nigra i Tilia glabra. Za američku platanu se znade da jednako dobro podnosi tla kisele kao i bazične reakcije. Glavno je da su ona dobra i vlažna. Vodu koja stagnira nikako ne podnosi. Pomlađuje se naletom sjemena na naplavine.

S c h e n c k i S y l v a T a u r o c a , navode da je prava P. occidetnalis u Evropi vrlo rijetka i da se često zamjenjuje. Isti autori smatraju, da ona za uzgoj u Evropi ne odgovara, jer što je začudno, ne podnosi evropsku klimu, iako u svojoj domovini podnosi i vrlo jake zime i mrazove. S c h e n c k dopušta mogućnost da je tome razlog loš izbor rasa. U parkovnim nasadima platana u Zagrebu osnovanim god. 1878 na Zrinjevcu i u Tuškancu, nalaze se primjerci P. occidentalis koji ne uspijevaju slabije od okolnih P. occidentalis i P. acerifolia.

P. Wrightii Watson. — Raste samo u USA u Arizoni i Novom Meksiku u visinama od 1.500 do 2.000 met. n. vis. Rijetko naraste do 25 m visine.

P. racemosa — Nuttall. — Domovina joj je Južna Karolina u USA. U Evropi ne pridolazi. Stablo joj je velike krošnje. Raste u malim grupama uz tekuću vodu i izvore. U planine se penje do 1.700 m. Izgleda da u Evropi ne bi uspijevala.

377

378

P. acerifolia WiUdenow. — Platana javorolisna. — Ona je križanac azijske i američke platane. Gospodarski je za nas najvažnija. Vrlo je otporna i boljih je svojstava od oba svoja roditelja .Njeno točno porijetlo nije poznato. U razmjeru spram azijske i američke platane ona je u Evropi najviše raširena. To je obična naša platana koja se u drvoredima i parko­vima najčešće susreće. Potrebna joj je umjerena klima, dovoljno duga vegetaciona perioda i zaštićeni položaj. No uspijeva i na svakom dobrom tlu koje je numozno svježe i duboko. Za njen uzgoj ne odgovaraju suha vapnena i mokra tla. U krajevima sa oporom klimom treba u mladosti nešto zaštite. Kao i sve platane ona je heliofilna vrsta. Krošnja joj je široka, razložena ali gusta, te zasjenjuje tlo kao i bukva. Zakorijenjuje se duboko i daleko, Izbojna joj je snaga vrlo snažna. Uzgaja se iz sjemena a i reznicama.

Uzev u obzir podatke literature te vlastita zapažanja, mogli bismo opće­nito platane smatrati vrstama nizina koje traže duboko i svježe tlo i umje­renu klimu. Iako su one heliofilne, nije još poznato kakvo je njihovo podna-šanje zasjene u raznoj dobi. Kod stabala platane u nasadima i u šumi, opaža se kako se ona probijaju za svijetlom. No ne nailaze se stabla koja bi uslijed pomanjkanja svijetla jače zaostajala u razvitku.

U mladosti su platane osjetljive na mraz. Sa starošću se ta osjetljivost gubi i prema B u r c k h a r d t - u čak i sasma prestaje. Na sadnicama koje smo odgajali u rasadnicima, mogli smo zapažati ugibanje čitavih izbojaka od zime, ali ujedno i pojavu da se takove štete uslijed neobično jake izbojne snage platane, regeneriraju brzo i bez ikakovih znakova slabljenja sadnice. Držimo da tome doprinosi i neobično bujan, jak i vitalan korijenov sistem, koji sadnice platane u mladosti razvijaju.

L o b a j e v ističe veliku otpornost platane spram suše i studeni, (Kod toga ne napominje vrstu, no vjerojatno se radi o azijskoj platani). On na­vodi da platana u sastojinama razmjerno lako podnosi studen sve do 35° C, a vrućinu od 35—38° C, kao i suhi zrak. Naročito upozoruje na otpornost platane u stepskom području SSSR kao i na njeno uspijevanje na jugu u predjelu Krasnodarska i Novorosijska.

Kod nas su pred 50 god,, u ritskim šumama Baranje provedeni pokušaji uzgoja platane u šumi. Platana (P. aoerifolia), je unašana pojedinačno* i u grupama u mješovite sastojine. Svugdje se može ustanoviti da su ti poku­šaji uspjeli, da tu platana odlično uspijeva i da se dobro slaže sa okolnim jasenom, hrastom, vrbom i topolom. Redovno se ona nalazi kao suvladajuća vrsta u gornjoj etaži. Panjevi posječenih platanovih stabala pokazuju ne­obično snažnu izbojnu snaigu i jak prirast izbojaka, pa bi prema tome platana bila osobito podesna i za uzgoj u niskoj šumi. Svojim jakim zasjenjivanjem i obilnim listincem, platana povoljno djeluje na zaštitu i očuvanje tla. SI. 1. i 4.

Promatrajući uspijevanje platana u parkovima i drvoredima, t. j . na mjestima gdje ih nailazimo najčešće, možemo zapaziti slijedeće: Parkovi i drvoredi nisu dobra staništa (kao što se to obično misli). U njima su stabla obično sađena uz rubove staza ili puteva. Tlo je tu ponajčešće kameni nasip, bez humusa, zbito, ugaženo, bez prozraike, nasuto šljunkom ili čak asfaltirano. U većini slučajeva to je jedno- od loših staništa. Pa i na takovim mjestima, možemo ustanoviti da platane prosječno dobro uspjevaju. Rijetko ćemo naići na kržljava stabla platane. Prema tome možemo zaključiti da platana unatoč zahtjeva za dobrim tlom može podnositi i slabija staništa.

379

da je prilagodljiva i plastična vrsta. U literaturi se napominje i njena otpor­nost spram plinova i prašine pa se stoga i smatra jednom od najprikladni­jom vrsti za parkove i drvorede.

Često se platani prigovara, da je nezgodna za parkove zbog otpadanja dlačica sa listova, koji prouzrokuju kod osjetljivih ljudi poteškoće u dišnim organima. To otpadanje dlačica nastaje u maju i junu kada se lišće jače razvije. No štetnost te pojave nije tako velika i ona se pretjerava.

Iako platane skoro svake godine rađaju velikim količinama sjemena, sa prosječno 35°/o! klijavoisti, ipak skoro nigdje ne ćemo u prirodi naići na ponik ili biljke razvijene iz naleta sjemena. Razlog je tome velika osjetlji­vost platane kod klijanja, kao i osjetljivost samog ponika. Sjeme platane klije, a ponik se može razviti samo pod stanovitim povoljnim uslovima, o kojima će kasnije biti govora. U našim ritskim šumama, gdje imade stabala i grupa platana, koje stalno rađaju sjemenom, nismo mogli dosada nigdje opaziti prirodnog pomlatka od naleta, iako tu ima mjestimično povoljnih uslova. Prema tome ćemo kod uzgoja platane u šumi morati istu razmnažati umjetnim načinom.

Biološka i ekološka svojstva platane kao i naša dosadašnja zapažanja upućuju nas da je to vrsta prikladna za uzgoj u gornjoj etaži mješovite sastojine. Platana se dobro čisti od grana i razvija čisto deblo. Ona dobro podnosi potkresivanje i obrezivanje grana.

Što se tiče odabiranja vrsti platana za uzgoj u šumi, držimo da bi se trebali držati slijedećega: U najviše slučajeva bit ćemo upućeni da sjeme za uzgoj sadnica platane uzimamo od stabala iz parkova ili drvoreda. Tu ćemo ponajčešće nailaziti na P. acerifolia. Ukoliko se kraj stabala te vrste nalaze i stabla ostalih vrsta platana (na pr. P. orientalis ili njene variete). i uspijevaju isto tako dobro kao P. acerifolia, ne bi bilo razloga da ne upo­trebljavamo i njihovo sjeme. Našoj autohtonoj P. orientalis, treba davati prednost u krajevima gdje se ona nalazi od prirode. Ona se može uzgajati tamo gdje klima nije preoštra.

Prirast platane. Pobližih podataka o prirastu platane nema u našoj a niti u stranoj literaturi. Općenito je poznato da je njeno prirašćivanje jako.

Provedenom analizom jednog srednjeg stabla platane, koje je raslo u sastojim" sa brastom, jasenom i johom na vrlo dobrom tlu baranjske crnice, na području šumarije Darda, dobili smo slijedeće podatke:

Starost stabla bila je 48 godina.. Prsni promjer bio je 58 cm. Totalna visina stabla 32,4 m. a dužina čistog debla do krošnje 10,20 m. Sveukupna masa stabla da 7 cm debljine bila je 3,96 m\ Tvoriva bilo je 1,39, goriva 2,57 ms. Oblični broj bio je 0,46. Stablo je bilo suvladajuće, sa okolnim hrastom i jasenom. Udaljenost debla od susjednih stabala bila je 4—7 m. Analizom stabla dobili smo slijedeće podatke debljinskog i visinskog prirasta (tab. II):

RAZVOJ VISINE I PRSNOG PROMJERA JEDNOG STABLA PLATANE U MJEŠOVITOJ SASTOJINI.

T a b e l a II. Godina starosti:

visina stabla m:

prsni promjer stabla u cm:

5

6

4

10

12

11

15

16

20

20

20

25

25

24

33

30 35

26 29

39 j 44

40

30

48

45

32

53

•48

32

57

380

Svojstva i upotreba platanovine. Drvo platane po izgledu je donekle slično bukovome. Ono imade

mnoge, brojne, sitne okom nezamjetljive pore, jednoliko rasute po površini goda. Bijel drva je široka, bjelkasto crvenkasta a srž smeđa. Na po­prečnom prerezu razabiru se granice godova kao tanke svijetle linije, a sržni traci su vrlo gusti, tanki i jasno vidljivi. Radijalni prerez pokazuje brojne i široke, vrpce i šare sržnih t rakova koji su slični kao u bukve. Na tangencialnom prerezu razabiru se gusti i usko crtasti presjeci sržnih tra­kova, Osobito lijepe šare daju prerezi između tanigencialnog i radijalnog smjera. v

SI. 1. Platana u visokoj šumi. Starost oko 30 god. Šumarija Darda. ) (Foto Podhorski)

I fizikalna i uporabna svojstva platanovine, slična su bukovome drvu. Specifična težina prosušenog drva jest 0,62. Ono se uteže živo, srednje je tvrdoće (440 kg cm2), na pritisak i savijanje je počvrsto, i srednje je ela­stično. Obrađuje se srednje teško. Cijepa se teško. ,

Prema Miscellaneous Publication U. S. Dep. of Agr. bila bi tehnička svojstva za P. occidentalis:

specifična težina u svježem stanju . . . . . 0,83 specifična težina u prosušenom stanju . . . 0,58

381

U poredbi sa Quercus pedunculata, ako se isti uzme kao indeks 100, iznosi kod P. occidentalis:

čvrstoća na savijanje . , , . 75 čvrstoća na pritisak paralelno sa vlaknom . . 83 elasticitet 81 tvrdoća 58

Drvo platane dobro se polira, a parenjem poprima crvenkastu jedno­liku boju. Trajnost drveta je kratka. Ona je kod azijske platane nešto veća nego kod američke. Drvo platane rabi se za furnir, piljenu robu, sto­lariju, škrinje i košare za voće.

Platana je. vrlo dobar ogrev, po vrijednosti jednak bukovome. 1949 god. dali smo ispitati uzorke platanovine iz ritskih šuma Baranje, na zavodu za mehaničku tehnologiju teh. fakulteta u Zagrebu u pogledu ogrevne snage. Ispitivanje je dalo slijedeće rezultate-

Uzorci sa 13—lö'/o vlage imali su prostornu težinu od 0,502 do 0,541 g/cm*, a kalorička vrijednost iznosila je kod prosječnog sadržaja vlage od 15°/o = 4.100 Cal/kg.

Štetnici i bolesti platane. Općenito platane nisu podvrgnute jačim napadima štetnika i bolesti.

Povremeno dolazi u nas do mjestimičnih zaraza po gljivi Gnomonia veneta (Sacc.) Kleb, koja stvara uzduž rebara lišća žute mrlje i prouzrokuje u proljeće ugibanje izbojaka. Žućkasto bijelu trulež na stablima uzrokuje gljiva Collybia velotipes (Curt.) Quel., a bijelu trulež, Polyporus hispidus (Bull.) Fr,

II.

Rod platana može se razmnažati: generativnim načinom sjemenjem i vegetativnim načinom: pomoću reznica i povaljivanjem.

U pogledu načina uzgoja šumskih sadnica platane smatramo, da je nji­hov uzgoj iz sjemena jednostavniji, sigurniji i jeftiniji od uzgoja sadnica iz reznica. Razmnažanje platane reznicama uobičajeno je u vrtljarstvu. Ono zahtijeva više manipualcije i upotrebu staklenika a reznice moraju na dnu imati dio dvogodišnjeg drva inače se ne primaju ili vrlo slabo. Razmnažanje platane povaljivanjem pogotovu ne bi došlo u obzir za šumske sadnice.

O sjemenu platane. — Platane rađaju sjemenom obilno skoro svake godine. Sjemenke su složene u plodne glavice (bobe) koje ostaju čitave sve do proljeća, kada se rasipaju i sjeme raznosi vjetrom. Raspadanju plod­nih glavica u proljeće, izgleda da pogoduju vjetrovi poslije kiša.

Sjemenke platane su oko 1 cm duge plutasto-drvenjaste igličave, koje su na jednom kraju kuglasto odebljale. šiljati kraj sjemenke proviđen je vijencem tankih ali oporih žutih dlačica. Sjemenke su svojim šiljastim krajem usađene u jezgru plodne glavice, tako da vanjski sloj glavice čine deblji krajevi plodova. Jezgra sje­menke je sitna, tanka i dugoljasta te smještena samo u tankom dijelu sjemenke. (Vidi si. 2.). . I

Ispitivanja izvršena kod IŠIZ*) dala su slijedeće prosječne podatke o sjemenu platane (P. acerifolia)**):

*) ISIZ je kratica za Institut za šumarska istraživanja u Zagrebu koju ćemo u ovom članku upotrebljavati.

**) Pod platanom smatra se u ovom dijelu članka P. acerifolia.

382

P r o m j e r p lodn ih g lavica u z r e l o m stanju p ros j ečno je o k o 3 cm. U 1 kg sadrž i 130 g lav ica sa s t a p k a m a ili 135 b e z s t a p k i . ' U jednoj p lodnoj glavici i m a d e p ros j ečno o k o 900 s jemenki . 1 kg sadrž i o k o 280 do 300.000 s j emenki b e z d l aka . 1 kg sadrž i o k o 157 do 168.000 s j emenke sa d l a k a m a . 1 kg s j emena sa d l a k a m a z a p r e m a o k o 10,7 li t . 1 kg s jemena čis tog od d l a k a z a p r e m a 7,118 lit. 1 l i t ra s j emena sa d l a k a m a t e š k a j e ' o k o 0,093 kg . 1 l i t ra s j emena oč i šćenog o d d l a k a t e š k a je 0,140 kg.

Plodne glavice platane beru se obično u prosincu ili pred proljeće i čuvaju do sjetve. Ako se sjemenke na glavici drže još čvrsto, onda se stapke glavica moraju sa stabla odrezivati sa voćarskim škarama na motci, jer su peteljke glavica toliko žilave, da se rukom ne dadu otrgnuti. U proljeće tik pred rasipanjem glavica, branje sje­mena vrši se lakše, jer se sa pobiračem za voće t. j . vrećicom na motci koja imade limeni rub sa rovašima, mogu plodne bobe zahvaćati i sjemenke se povlačenjem struse u vrećicu. Sabiranje sjemena može se vršiti i pometanjem istrušenog sjemena na tlu ,no takvo sjeme nije čisto.

SI. 2. Uzdužni prerez sejmenke platane (bez dlačica). Uvećano. Orig.

Sabrano sjeme čuva se do sjetve na suhom i zračnom mjestu ili u manjim vrećicama, Pošto je sjeme lagano, prikladno je za čuvanje u vrećicama od papira. Čuva li se sjeme u slojevima, ne bi oni smjeli biti deblji od 8—10 cm. Međutim uslijed dlakavog sjemena imade medu njima uvijek dovoljno zraka pa nema velike opa­snosti da se ono upali.

Zbog laglje manipulacije i sjetve preporuča se da se sjeme platane prije sjetve očisti cd dlaka. Mi smo taj rad vršili na slijedeći način: Sjeme se trlja u krugu između dlanova navlaženih ruku. Kod toga se dlačice sjemenki lome i smotavaju u vunene kugljice promjera oko 1 cm. Višekratnim resetanjem kroz rešeto sa dugim a uskim otvorima odijele se vunene kugljice od sjemena. Preostale primješane dla-

383

čiče odijele se ponovnim rešetanjem na vjetru. Kao rešeto, izvrsno nam je kod toga rada poslužila obična pčelarska Hanemannova rešetka, veličine 40X30 cm, koju smo pribili na 7 cm široki drveni okvir. Rešetanje treba vršiti tako da se rešetka pomiče u smjeru okomitom na dužinu pukotina. Za čišćenje 1 kg sjemena platane sa dla­kama a bez stapki treba na ovaj način: za trljanje 1 sat 15 min., a za rešetanje oko 50 min. Svega za čitav rad oko dva sata. Od 1 kg sjemena sa dlakama (bez stapki) dobiva se na tajnačin oko 0,56 kg očišćenih sjemenki i 0,44 kg dlaka.

Ne će li se provesti ovakovo čišćenje sjemena od dlaka, može se sjeme jedno­stavno istrljati između dlanova uz dodavanje pijeska da se dlačice slome, pa se onda sjeme sije skupa sa pijeskom i pomiješanim dlakama.

Klijavost sjemena platane. — Prema ispitivanjima IŠIZ klijavost sje­mena platane vrlo je variabilna i kreće se u granicama od 3 do 5 5 % . Pro­sječni procenat klijavosti dobrog sjemena mogao bi se uzeti sa cea 35%>. Sjeme platane klije brzo; u povoljnim ustavima treći do peti dan nakon sjetve, ako je podloga stalno vlažna te ako temperatura nije preniska. Veća temperatura ubrzava klijanje sjemena a hladnoća ga usporava. Kod naših pokusa sa sjemenom platane u klijalima kao i kod pokusnih sjetvi u rasadnicima, mogli smo do sada opaziti, da uz povoljne uslove, u prvih 6 do 8 dana nakon sjetve, iznikne većina klijavog sjemena tako da je kroz 10 do 12 dana proces klijanja kod većine sjemenki završen. Kotiledoni sa razvijit za 8 do 10 dana. Proces klijanja promatran u klijalima nije jedno­lik, već se odvija ritmički u povremenim jačim nasitiupima. Trajanje klija­vosti bilo bi prema dosadašnjim našim pokusima godinu dana, i barem prvih pola godine ona je nesmanjena.

Zbog velike varijabilnosti klijavosti sjemena platane, trebalo bi prije sjetve ispitati njegovu klijavost i to< u klijalima. Prerezivanjem sjemenki klijavost se ne da ustanoviti, jer su jezgre sjemenki vrlo sitne, pa se ne mogu prerezom lako zahvatiti.

Kod klijanja sjemena platane, klica izbija iz šiljatog vrha sjemenke. Na vrhu (korijenčiću) klice razvija se tokom klijanja jedan skup sitnih, nježnih i vrlo osjetljivih upojnih korijenovih dlačica. Ne dosegne li prokli-jala klica na vrijeme vlažno tlo, nema li za vrijeme micanja dovoljno vlage ili je inače izvrgnuta isušeinju, ona brzo ugiba. To je izgleda jedan od glav­nih uzroka zbog čega sjetva platane u našim rasadnicima ne uspijeva, te zbog čega je onemogućeno micanje ponika platane, akoi sjeme padne u šumi na listinac koji mu spriječava kontakt sa tlom.

Na proces nicamja mogu nepovoljno djelovati i dlake na vrhu sjemenke platane. One su opore i a k o su suhe, izdižu vrh sjemenke iz kojeg izlazi klica za oko 5 mm nad tlom. Time se sprečava da sjemenka iz tla po cijeloj svojoj dužini upija potrebnu vlagu. Ako se odebljali kraj sjemenke i dotiče vlažnog tla om je drvenast, plutast i u njemu ne leži klica. Ukoliko klica i nikne otežano joj je dohvaćanje tla i ona se izlaže isušivanju.

Pokusi IŠIZ u god. 1952 sa klijanjem sjemena platane, koje je sa, ili bez dlaka bilo stavljeno na vlažnu zemlju, pokazali su slijedeće: od sjemena za koje je u kli-jalu ustanovljena klijavost od 45%> stavljene su sjemenke sa dlakama na stalno vlažnu zemlju (klijalo sa zemljom). Sjemenke nisu bile pritlačene, pa su dodirivale zemlju samo sa odebljalim krajem i dlačice su izdizale šiljati kraj sjemenke za 2 do 5 mm nad zemljom.

U isto vrijeme stavljene su sjemenke od iste partije sjemena očišćene od dlaka, na stalno vlažnu zemlju, a sjemenke su slabo pritlačene na zemlju. Rezultat je bio slijedeći: Sjeme sa dlačicama isklijalo je samo sa 6°/o, dok je od dlaka čisto sjeme pritlačeno uz zemlju isklijalo opet sa 45°/o. Isti pokusi provedeni ranije 1951 pokazali su istu pojavu. Ta nam zapažanja pokazuju, da dlake sjemena platane, ako se sjeme ne pritlači na tlo, sprečavaju proces nicanja.

384

Sva naša dosadašnja ispitivanja i zapažanja potvrđuju činjenicu, da je klica platane u stadiju zakorijenjivanja, prvih dana p o nicanju vrlo osjet­ljiva, i da joj je razvoj osiguran samo uz stalnu vlagu. Osjetljivost razvitog ponika postepeno opada. On naskoro stvara vretenasst korjenčić koji se probija u tlo.

Kotiledoni .platane linearnog su oblika, cijela ruba i slični su onima rajčice. Prvi listići su ovalni u gornjoj polovici nazubljeni a u donjoj klina­s to suženi te ravna ruba. (SI. 3.)

SI. 3. Ponik platane (nar. vel.) Orig.

Uzgoj sadnica iz sjemena. — Sjetvu sjemena platane t reba vršiti na gredicama u redove. Tlo na koje se sije, t reba da je dobre kvalitete i mora bit i vlažno ili svježe. Po potrebi treba ga eventualno nekoliko dana prije sjetve zalijevati. Sjeme se sije gusto, već prema ustanovljenom °/o klija-vosti. L a b a j e v preporuča sjetvu od 4—6,5 grama na 1 m2. Posijano sjeme pritlači se dobro rukom i pokrije tankim slojem zemlje. Prema L a-b a j e v u debljina pokrovnog sloja zemlje smije biti na rahlom tlu najviše do 2 cm a na zbitim tlima najviše 0,5 do 1 cm debljine. Preduboka sjetva sjemena može osobito kod slabo prozračnih tala prouzročiti da sjeme slabo klije ili ugiba.

Prema«lašim dosadašnjim iskustvima, držimo da je za naše prilike dovoljan za pokrivanje sjemena sasma tanki sloj sipke zemlj'e cea 3—5 mm, debljine, i da deblji slojevi ne djeluju povoljno. Neki ne pokrivaju posijano sjeme zemljom nego ga samo dobro pritlače. Smatramo, da je taj postu­pak manje povoljan zbog veće mogućnosti isušivanja sjemena.

Kod naših pokusa sa sjemenom platane u klijalima sa zemljom opazili smo slijedeće: Sjemenke pokrivene tankim slojem zemlje izbijale su sa kotiledonima koji su bili slobodni od ljuske sjemena (košuljice) koja je ostala u zemlji. Naprotiv, sje­menke koje su bile nepokrivene zemljom i samo pritlačene na zemlju, nicale su .nešto prije od prvih, ali im se kotiledoni nisu mogli osloboditi ljuske, već su ju no-

385

gill duze vremena jer su bili dijelom ili sasma, u ljusci ukliješteni. Uslijed toga su takove biljke u razvitku nešto zaostale i bile su slabije od biljaka koje su niknule bez smetnje, iz sjemenki pokritih zemljom.

Glavni uvjet za usp ješn i razvoj p o n i k a platane, prema stranim poda­cima a i prema naš im dosadašn j im zapažanjima jest: d a s e p o č a m o d p o č e t k a s j e t v e s j e m e n a p a s v e d o r a z v i t k a k o t i l e d o n a i p r v i h l i s t o v a t l o o d r ž a v a s t a l n o u v l a ž n o m s t a n j u . \

Osuši li se t lo za vrijeme nicanja makar i na kratko vrijeme nastaje ugibanje ponika, Osobi to su nepovoljna za uzgoj platane iz sjemena, zbita tla a naročito tla koja stvaraju pokoricu. A k o se pokorica stvori prigodom nicanja platane, ponik platane redovno ugiba. Iz tih razloga potrebno je da se u ko l iko nema dovoljno vlage ponik platane u p o č e t k u dnevno zali­jeva. Zbog nježnosti ponika zalijevanje treba vršiti oprezno i kroz ružu.

Prema navodima L a b a j e v a , ponik platane osobito je osjetljiv na vjetar. Navodno ga vjetar jačine od 5—7 m sec. uništava. Kod naših pokusa uzgoja platane iz sjemena, nismo dosada opazili pojave koje bi ukazivale na štetno djelovanje vjetra. No ono bi se moglo pretpostaviti, pogotovu ako se radi o suhom vjetru. -

Prema podacima S c h e n c k - a , sjetva azijske platane vrši se na gredicama na pjeskovitom i fino pulveriziranom tlu. Sjeme se pomješa sa vodom i ilovačom i jednoliko se razmaze po površini. Gredica se pokriva slamom koja se stalno navla-žuje ili se natapa vodom odozdo, sve do klijanja.

Neki preporučuju da se ponik platane zasjemjuje od sunca. Dosadašnja naša zapažanja ne potvrđuju potrebu toga. Kod pokusnih sjetvi nismo opa­zili nekih razlika između sadnica uzgojenih pod stalnom zasjenom i onih, uzgojenih na slobodi bez zasjenjivanja. Dapače , kod nezasjenjivanih bi­ljaka, k a o da je l i šće bi lo jedrije i čvršće. Međutim, možda bi zasjenjivanje koje ujedno sprečava isušivanje tla bilo pod stanovitim prilikama korisno.

God. 1950. provedeni su u rasadniku IŠIZ-a orientacioni pokusi sjetve platane i uzgoja sadnica u 20 varianata. Pokusi su se odnosili na sjetvu na raznim podlo­gama, s raznovrsnim pokrivanjem, te uz primjenu nekih specialnih načina sjetve. Prigodom tih istraživanja, zapazili smo ovo:

P o d l o g a t. j . vrsta tla na kojem se vrši sjetva, od važnog je utjecaja po rezultat. Podloge koje se lako isušuju i koje su zbite, nepovoljne su po klijanje i nicanje platane. To se je pokazalo kod sjetve na čistom pijesku, sloju čistog humusa, smjesi humusa i pijeska i na ilovastom mulju. Stvaranje pokorice sprečava nicanje i uzrokuje ugibanje ponika.

Naprotiv povoljne su sve one podloge koje vlagu dugo zadržavaju. Dobri re­zultati postignuti su na rahloj ili pjeskovitoj zemlji te na zemlji kojoj je bio pri-mješan materijal koji je higroskopičan i zadržava vlagu kao što su stučena cigla ili smrvljeni drveni ugalj.

Osobito dobar uspjeh postignut je na zemlji kojoj je bio primiješaj drveni ugljen (smrvljen do veličine sitnog kukuruza) a u količini oko 30%>. Tu je očito djelovala velika higroskopičnost drvenog uglja koji je u tlu zadržavao vlagu a zbog tamne bcje prikupljao toplinu. Vjerojatno, da je ugalj djelovao i specifično, jer se u novije vrijeme sve više ukazuje na povoljno djelovanje ugljena na rast bilja.

V r s t p o k r o v a s j e t v e , nije od tolikog utjecaja kao pcdloga, osim ako pokrov stvara pokoricu koja djeluje štetno. Najbolje je ne jako pokrivanje sipkom zemljom. Pokrivanje tankim slojem pijeska pokazalo se povoljnim. Pokrivanje čistim humusom, travom, suhim listincem ili grančicama djeluje nepovoljno, jer potiče isušivanje.

U p o g l e d u p o s e b n i h m e t o d a s j e t v e , najbolji i odličan rezultat dala je ovdje po prvi puta pokušana metoda sjetve sjemena u reske, između položenih crijepova, tresaka, cigala ili dasaka. Najboljom se je pokazala sjetva u reske između

386

crijepova. Način te sjetve bio je slijedeći: Dobro zalita vlažna gredica pokrita je komadima krovnog crepovlja tako da se rubovi crijepa nisu doticali već su između njih ostale rešetke (pukotine) cea 1 cm širine, a crijep je malo na zemlju pritlačen. U te rešetke, sijano je sjeme platane i pokrito tankim slojem vrtne zemlje. Sadnice uzgojene ovim načinom sjetve bile su najbujnije od svih ostalih varianata sjetve. Povoljno djelovanje tog načina sjetve tumačimo tako, da se pokrivanjem tla crije­pom, vlaga u tlu zadržava, njeno isparivanje iz tla i u slučaju suše koncentrira se samo kroz rešetke između crepovlja, uslijed čega se u reškama održava stalno vlažno stanje, koje na klijanje i razvoj biljaka osobito povoljno djeluje. Pada li kiša ili se gredica zalijeva, voda navlažuje zemlju u reškama i prodire kroz njih u tlo gdje se uslijed kapilarnosti jednoliko raspodjeluje. Samo crepovlje dobro upija i zadržava vodu. Slično je djelovanje ako se sije u reske između poslaganih opeka, dasaka ili drvenih trijesaka od tesanja. Držimo da bi ta metoda bila podesna za sjetvu i ostalih vrsti koje traže trajnu vlagu..

Dobrom se je pokazala sjetva između redova položene mahovine. Prethodno močenje sjemena prije sjetve imalo je povoljno djelovanje. Sjetva sjemena koje je sa vodom i ilovačom bilo razmućeno u žitku kašu nije dala dobar rezultat zbog skru­ćivanja smjese. Zasjenjivanje ponika nije pokazalo urednosti.

SI. 4. Struk izbojaka platane iz panja. Starost 28 god. Prsni promjeri: 24, 30 i 35 cm. Visine 26 m. Šumarija Darda.

(Foto Podhorski)

Iako su navedeni pokusi bili samo orientacioni, pa ih treba i dalje na­staviti, mogli bi ipak na osnovu njih za sada zaključiti sl ijedeće:

Za uspješno klijanje i nicanje sjemena platane, odgovaraju u prvom redu rahla tla dobrih fizikalnih svojstava, koja imaju sposobnost zadrža-

387

van>a vlage i koja ne stvaraju pokoricu. Stvaranje p o k o r k e u prvim da­nima nicanja, redovno dovodi do ugibanja ponika. Dodavanje tlu higro-skopičkih primjesa, naročito drvenog uglja, djeluje povoljno. Vrsta pokrov-nog sloja ne djeluje u tolikoj mjeri kao vrsta podloge, no i tu vrijedi isto, t. j . da su povoljne one vrste pokrova koje čuvaju vlagu koje se naglo ne suše i naravski ne stvaraju pokoricu.

Ako se biljke platane ne presađuju, razvijaju nepravilno spiralnu, vre-tenastu, nerazgranjenu duboku žilu srčanicu. Dvogodišnje nepresađivane biljke donekle razgranjuju korjenje ali preteže spiralna, odebljala neraz-granjena srčanica.

Prigodom jednog ispitivanja 200 komada srednje razvitih nepresađi-vanih dvogodišnjh sadnica platane, ustanovili smo da su 70% imale ne­razgranjenu žilu srčanicu a u 3 0 % bilo je korijenje samo djelomično raz-

granjeno. Visina sadnica ovisi o dobroti tla te se u prvoj godini kreće od 25 do

40 cm, a u drugoj oko 40 do 100 cm. Mlade biljke razvijaju lišće trolapog oblika na dnu klinasto i ravna ruba, Kod dvogodišnjih sadnica grlo sadnice

SI. 5. Sadnice platane (s lijeva na desno); prvi par, jednogodišnje; drugi par dvogo­dišnje nepresađivane; treći par, dvogodišnje presađivane čije je korijenje do pola

prikraćeno.

388

odeblja fl—2 cm) a i korijenje ojača, pa je jako, jedro'i mesnato. Općenito je korijenje sadnica platane u razmjeru spram stablike vrlo dugačko. U prvoj godini ono iznosi oko 20 do 30 cm a u drugoj godini oko 50 cm.

Provedenim pokusima ustanovili smo, da sadnicama platane neobično pogoduje presađivanje, te da one vrlo dobro podnose prikraćivanje ko­rijenja. I najslabije biljčice ako se presade, razviju se do godine u dobar rasadnički materijal, Ako se kod presađivanja, korijenje (srčanica) sadnice skrati na polovicu, razvije ona na mjestu prereza gust pršljen čupavog i dosta jakog korijenja, koje je za presađivanje idealno. Vidi si. 5. Presađi­vane sadnice platane razviju se mnogo jače i bujnije od nepresađivanih.

U rasadniku S e s v e t e proveli smo god. 1951 pokuse presađivanja prikra­ćenih sadnica platane. Sadnice su presađivane: 1. neprikracene, 2. prikraćeno je samo korijenje do polovice, 3. prikraćeni su do polovice stabljike i korijen. Nakon jedne godine pokazalo se je slijedeće: duljina korjena kod svih varijanata bila je prosječno jednaka. Najbolje su uspjele presađivane sadnice kojima je bilo prikra­ćeno samo korijenje. One su imale nešto veću visinu t. j . za 3°/o od neprikraćivanih sadnica, dok su sadnice sa prikraćenim korijenjem i prikraćenom stabljikom bile za ll°/o niže od neprikraćivanih. Prikraćeno korijenje sadnica razvilo je na mjestu prereza gust pršljen. Prema navedenom možemo zaključiti da razvoju sadnica pla-

' tane pogoduje ako se kod presađivanja sadnica prikrati samo korijen. Glavna pred­nost prikraćivanja korijenja bila bi što se ono uslijed toga bolje razvije pa je pode-snije za sadnju.

Prigodom pokusnih nasada platane na terenu, upotrebljavali smo jake dvo- i trogodišnje sadnice visoke 0,5—1 m, što se sa strane nekih (Pourtet) i preporuča. Predugo ili oštećeno korijenje može se prigodom sadnje pri­kratiti. Svakako treba kod sadnje kopati dovoljno velike i duboke jame. Mi smo sadnju provađali u jame veličine 40 cm X 40 cm X 40 cm.

Na osnovu svega što smo u ovome članku naveli, mogli bismo zaklju­čiti slijedeće:

Platana je vrijedna vrsta brzoga rasta podesna za uzgoj u šumi, pa je treba propagirali u našim nizinskim šumama. Za njezino uspijevanje po­trebna je ne preoštra klima i duboko svježe tlo. Izgleda da je platana pri­lagodljiva, te može uspijevati i pod slabijim okolnostima. Ona je heliofilna, ali zasjenjuje i štiti tlo. Nije podesna za prirodno pošumljivanje, pa bi je u nas trebalo razmnažati sadnicama uzgojenih iz sjemena. Zbog jake iz­bo j ne snage platana bi odgovarala i za uzgoj u nisikoj šumi. Za uzgoj sadnica platane iz sjemena podesna su samo svježa tla koja zadržavaju vlagu i ne stvaraju pokoricu. Ponik platane vrlo je osjetljiv na sušu pa mu je u po­četku razvitka potrebna stalna vlaga. Od pokorice ugiba. Na razvoj sad­nica djeluje povoljno primjesa drvnog uglja u tlu. Sadnicama platane oso­bito pogoduje presađivanje sa prikraćenim korijenjem.

LITERATURA:

A n i ć M.: Dendrologija, Šumarski priručnik, Zagreb 1946; B u r c k h a r d t A.: Säen und pflanzen nach forstlichen Praksis. Trier 1893; Đ o r đ e v i ć P.: Anatomska građa drveta, Beograd 1931; L o b a j e v I. I.: Platan. Lesnoe hozjajstvo 1950; Lo-r e y T.: Handbuch der Forstwissenschaft, Wien 1913; P e t r o v i ć D.: O šumskom drveću u Južnoj Srbiji, Š L. 1934; P o u r t e t J.: Veštačko pošumljavanje •— prijevod s francuskog, Beograd 1948; S i l v a Ta r o u e a E., Schneider C: Unsere Freiland­baumgehölze, Wien 1922; S c h e n c k C. A.: Fremdländische Wald und Parkbäume, Berlin 1939; Š kü ri ć V.: Ključ za određivanje bolesti drveća, Šum. priručnik, Za­greb 1946; U g r e n o v i ć A.: Tehnologija drveta, Zagreb 1950.

389

SUR LE PLATANE ET LES SOINS A DONNER A SES PLANTS

L'auter expose les donnees sur le platane et decrit la culture des jeunes plants provenant du semis. De raeme il cite des resultats obtenus sur les places d'essai. On a eu des resultats avantageux avec rensemencement dans les rainures entre les tuiles deposees et avec le semis sur le sol ou l'on a ajoute du menu charbon de bois. Le repiquage et le raccourcissement de racines de jeunes plants se sont demontres comme des operations etant tres favorables au developpment de jeunes plantations.

Ing. Giperborejski Boris (Split)

VRSTE D R V E T A ZA POŠUMLJAVANJE KRŠA DALMACIJE (Zapažanja iz prakse)

Pri pošumljivanju krša problematika vrsta uvijek je zauzimala cen­tralno mjesto. Rješavanje ovog pitanja u toliko je teže, što se kod određi­vanja vrsta mora tretirati dvije, često oprečne tačke gledišta. Sa ekonom-sko-gospodarskog gledišta trudilo se udovoljiti željama i potrebama mje­snog stanovništva, a uz to zadovoljiti i osnovnim zahtjevima šumarske shuke. Sa biološkog gledišta nastojalo se izvršiti izbor otpornijih vrsta spo­sobnih izdržati teške ekološke uvjete razvitka i života na kršu.

Svrha je ovom članku da prikaže pojedina zapažanja i zanimljivosti iz prakse predratnih pošuml javan ja obzirom na izbor vrsta i time doprinese rješavanju ovog aktuelnog problema. S druge strane ovom je članku svrha, da potakne kolege na terenu na daljnja provjeravanja ovog i sličnih pitanja.

Za sada su u ovom članku izložena zapažanja iz prakse u zagorskom kontinentalnom dijelu Dalmacije, ostavljajući za buduće pretres sličnih pi­tanja za primorski dio krša. Kao primjer navodimo radove na području ko­tara I m o t s k o g zbog toga, što je ovaj kotar po svojim ekološkim uvje­tima tipčian za šire područje zagorskog krša Dalmacije.

U ovom kotaru nahode se sve florističke zone počev od hladnijeg lau-retuma do alpskih pašnjaka i suvata u planini Biokovo. Postoji također i obilje pedološko-genetskih tipova. Osnovni tip tla svakako je crvenica u svim njenim nijansama, ali uz nju tu i tamo susrećemo fliš-teren, aluvijum, diluvijalne naslage i druge formacije sve do skeletnog i potpuno sterilno* zemljišta kraških kamenjara. Klima je polukontinentalna. Oborina ima cea 1100 mm godišnje. Termički minimum najhladnije zime zabilježen je u pro­šlom deceniju sa —18° C u trajanju od 4 dana.

Šume su devastirane uglavnom u područjima od 250 do 600 m nlv. U tim područjima bilo je izdvojeno cea 4000 ha golog krša u raznim poreznim općinama u svrhu vještačkog pošumljavanja. Prije rata pošumljavanje se vršilo uglavnom sadnjom crnogoričnih i bjelogoričnih vrsta u omjeru 3 : 1 ili još češće 4 : 1. Ovaj omjer u korist crnogorice nije bio slučajan. On je-bio diktiran potrebama štednje i veće sigurnosti u postizavanju uspjeha sadnje. I jedno i drugo moglo se postići najlakše upotrebom za pošumlja­vanje prokušanih domaćih vrsta i grmljer, stoga se izboru vrsta nije pokla-

390

njala dovoljna pažnja. Radilo se više šablonski kao i u drugim kotarevima Dalmacije. Rezultat je takovog rada, da u Dalmaciji ima 11000 ha čistih borovih kultura.

Kod sadnje aklimatiziranih domaćih vrsta, čak i sa primjenom jedno­stavnije tehnike rada, postignut je u najsušnijim godinama prosječni mini­malni uspjeh od cea 5Ö%. To je bio tradicijom utvrđen minimum i mjerilo po kojem se prosuđivala agilnost, pa čak i stručna sposobnost šumara po-šumljivača. Tog su se pravila pridržavali i šumari ovog kotara, ne želeći da se izlažu stručnoj kritici i odgovornosti za eventualne neuspjehe. Unašenje novih elemenata u šumske kulture i razni pokusi oko primjene nove tehnike rada, vršeni su nezvanično u malom opsegu s tim da se ne ističu i da ne umanjuju opći financijski efekat rada.

Ipak je i u ovom šablonskom radu bilo mnogo poučnog. Donosimo ukratko dugogodišnja zapažanja o ozgoju dolje navedenih vrsta.

PINUS NIGRA

Z a š t o s e m n o g o s a d i l o c r n o i g b o r a ?

Među crnogoričnim vrstama uvijek je dominirao crni bor, jer je poka­zivao najveći uspjeh primanja na svim terenima bez obzira na tehničku iz­vedbu radova i skoro u svim klimatskim prilikama. U najnepovolinijim prilikama, u godinama sa trajnom sušom, s primjenom nešto bolje tehnike sadnje i upotrebom boljih sadnica postizavao se minimalni uspjeh 50—60%*. To je bio jedan od glavnijih razloga, koji je pobuđivao šumarske stručnjake da sade što više crnog bora Seljaci, posjednici kraškog zemljišta, sadili su ga na najprimitivniji način — pikiranjem »pod polugu« i često su posHzavali vr lo dobar uspjeh. Crni bor je siguran, pouzdan i vjeran saveznik kraškog šumara. On je često spašavao čast i renome šumarskog stručnjaka i kamu­flirao njegove neuspjehe na ostalim područjima rada. Pozitivne strane crnog bora, kao biljke pionira, na degradiranim tlima poznate su svima. Humus koji on stvara i akumulira na crvenicama aridnih kraških područja njegova je najveća zasluga.

Prije rata u kotaru Imotskom bilo je 504 ha borovih kultura. Veće ili manje kulture od 3 do 30 ha površine nalazimo u svim predjelima kotara, na raznim ekspozicijama do 600 m n/v. Bor se dobro razvija na svakom zemljištu, ali ipak veći mu je prirast na crvenici, nego na fliš-terenima.

D a l i j e s a d n j a c r n o g b o r a n a f l i š - t e r e n i m a » k r i m i n a l « ?

Nije posve opravdano mišljenje nekih stručnjaka da je sadnja borova n a fliš-terenima »kriminal«.

Crni bor nije listopadno drveće s otvorenim plafonom u zimsko kišo­vito doba. On se u svojoj mladosti, još prije sklapanja, razvije u obliku gustog niskog grmlja i svojim habitusom i bočnom zasjenom stvara povoljne -uvjete za mikroklimu. Kasnije, nakon sklapanja, on pruža dvostruku za­štitu zemljištu. U prizemlju svojim dubljim naslagama humusa prekriva najosjetljivije i najdestruktivnije slojeve tupine od djelovanja atmosfedilija i sunca, a gore gustim krošnjama zaštićuje podlogu od jakih i naglih plju-

• 391

skova. Njegovo korijenje čvrsto veže tlo u jednu cjelinu. Takova je uzorna kultura crnog bora na fliš-terenu postojala, a vjerojatno još i sada postoji u selu R i č i c a m a na strmim osojnim i izloženim buri obroncima brda »Osoja«. U toj kulturi za 13 godina promatranja nije zabilježen nijedan slučaj obaran ja stabla vjetrom (izvale). Ova 30-godišnja kultura izgledala je kao oaza u nepreglednoj pustinji sivkasto-žute tupine koja je u najjačem procesu raspadanja i erozije. Baš ova kultura služila je kao vanredno dobar i poučan uzorak, kako treba štititi tlo od erozije.

Međutim ovaj primjer nije jedinstven u kotaru Imotskom, a vjerojatno i u drugim kotarevima na području oblasti Dalmacije. Postoje još starije i ljepše kulture (napr. »Galica draga«) na kojima se jasno vidi, da se sad­njom bora može postići vrlo dobar uspjeh na učvršćivanju fliš-terena.

Tome u prilog govori još i slijedeća okolnost. Fliš-teren, iako se smatra pokretnim terenom, ipak se znatno razlikuje od t. zv. »ruč-terena« sa de­belim i teškim naslagama ilovače. Kod ruč-terena zapažamo klizanje debe­lih masa navlažene ilovače. Na eocenskom fliš-terenu nema dubokih naslaga rahle zemlje, jer se raspadanje vrši postepeno u relativno tanjim slojevima izloženim atmosferlijama ,ispod koji se nalazi tvrda tupina. Korijenje bo­rovih nasada ipak prodire duboko u tupinu, a nadzemni dio bora svojim pokrovom štiti gornje horizonte od raspadanja.

PINUS HALEPENSIS

D a n e g r i j e š i m o v i š e s a a l e p s k i m b o r o m . U mnogim mješovitim šumskim kulturama na području ovog kotara do

300 m nlv nađe se po koji primjerak ili manja grupa alepskog bora. Ima primjeraka i od 30 do 40 godina starosti, ali nigdje se taj bor ne razvija u krupnije stablo. Pojedini stariji primjerci alepskog bora izrastu u ovom ko­taru u tanka kržljava stabla od 3—4 m visine ili još češće rastu grmoliko. Rađaju plodom. Šišarice su normalno razvijene i daju dobro klijavo sjeme, koje ovdje dozrijeva koncem ljeta.

Uzgajanje je alepskog bora u ovom kotaru griješka prošlosti, ali je ta griješka pravljena sve do početka rata, a nije isključeno da se ponavlja i sada. U kulturama ga nalazimo u prisojnim stranama ili u gusto obraslim sastojinama. Činjeni su pokusi sadnje alepskog bora u predjelu »Trolokve« sela L o v r a ć a, na brdovitom platou, cea 500 m nlv, na skeletnom zemlji­štu, u udaljenosti oko 30 km od morske obale (u zračnoj liniji). Kultura je u početku uspjela, ali nakon 4—5 godina postepeno i potpuno propala od studeni i jakih vjetrova, iako je bila zaštićena drugim elementima mješovite sastojine. U ovoj neravnoj borbi za opstanak alepski je bor pokazivao van-rednu otpornost: preko zime bi pocrvenio, a za vrijeme vegetacije ponovo bi oživio, ali svaki put sa sve većim i većim gubitkom vegetativnih organa.

CUPRESSUS SEMPERVIRENS

A. k l i m a t i z a c i j a i p r o d i r a n j e č e m p r e s a u z a l e đ u Z a g o r e

U kulturama su jednako zastupljena oba varijeteta čempresa, koji jednako dobro uspijevaju na diluvijalnim podlogama, kao i na crvenicama

392

kraških platoa. Ima ga svuda do cea 500 m nlv, bez obzira na ekspozicije, A.klimatiziran je potpuno, te pomalo osvaja nova, klimatski ekstremnija područja. Prodire čak na teritorij susjedne Bosne, Bosanski seljaci koji održavaju trgovačke veze sa kotarom Imotskim, vraćajuć se kućama uzimlju čempresove stablašice iz kultura uz cestu i presađuju ih na svom teritoriju.

Ima ga ponešto i u mnogim sjevernijim kotarevima sa kontinentalnom klimom, kao što su S i n j , D r n i š , pa čak i K n i n .

Podaci o biološkim osobinama čempresa iz stručne literature nisu posve točni. Na pr, nije točno da je kritična temperatura za čempres —13° C u koliko ista traje 2—3 dana. U okolici Imotskog (selo> Glavina) kraj pravo­slavne crkve postoje stariji nasadi Cupressus pyramidalis do 12 m visine, koji su preživjeli temperaturu—18° C uz jak sjeverni vjetar u trajanju od 4 dana i to skoro bez ikakvog oštećenja.

Za uspješno kultiviranje ove vrste, međutim, potrebna su tri važna uvjeta: 1. sakupljanje sjemena u mjesnim kulturama sa aklimatiziranog drveća. 2. sakupljati potpuno zrelo sjeme sredinom mjeseca oktobra (ne juni—juli) i 3. prenositi sadnice na teren samo u proljeće .Osim toga valja sijati čempres što ranije u proljeće ili ga prethodno 2—3 sedmice držati u vlažnom pijesku. Jesenska presadnja ne uspijeva dobro, a sadnice čempresa ne podnose utrapljivanje.

CEDRUS DEODARA ET CEDRUS ATLANTICA Više cedrova na naš krš!

Obe vrste cedrova, a naročito himalajski ,vrlo dobro uspijevaju na području ovog kotara. U okolici I m o t s k o g kraj M o d r o g J e z e r a postojala su također 2—3 primjerka 20 godina starih stabala Cedrus libani, ali su uništeni za vrijeme ovog rata. Nažalost prije rata cedrus-vrste su se malo sijale u šumskim rasadnicima i to samo radi pomanjkanja sjemena. Jednogodišnje kao i dvogodišnje cedrove sadnice jednako lako podnose presađivanje na teren.

Presađene na teren sadnice cedra u tamošnjim klimatskim prilikama ne trpe mnogo od mrazeva, a i malo pate od suše. Bilo bi stoga preporuč­ljivo, da se masovno uzgajaju na svim terenima (osim fliša) gdje iole ima dovoljno zemljišta, bez obzira na ekspoziciju.

Pojedinih primjeraka cedrova ima po parkovima M e t k o v i ć a , D u ­b r o v n i k a , kod duvanske stanice u V r g o r c u i skoro u svim pri­morskim gradovima. Ima ih i na M a r j a n u u S p l i t u , gdje rastu na krševitom tlu bez ičije pomoći i bez posebne njege.

ROBINIA PSEUDOACACIA

N e u s p j e l o »b a g r e m o v a n j e«. Između uzgajanih listača predratnog doba, bagrem je uvijek zauzimao

dominantan položaj (cea 60%). Mnogo je propagiran, besplatno dijeljen veliki broj sadnica privatnim posjednicima, pa je zato i proširen u čitavom kotaru, ali rijetko gdje se viđa kao dobro dimenzionirano i normalno razvi­jeno stablo. On je sastavni elemenat manjih sastojina seljačkih posjeda na

393

boljim zemljištima, ali ni tu ne pokazuje najjači prirast. Izgleda da mu ne prija crvenica. U šumskim kulturama, na plitkim terenima još se slabije razvije. Zasađen na skeletnom tlu u škrapama sa dovoljno zemlje, razvije se u patuljastu formu, počinje rano da rada plodom, i konačno zakržlja. Zasađen na platoima do 500 m n/v mnogo pati od vjetrova i snijega, čak i u mješovitim sastojinama, jer ni tu njegova sadnja nije preporučljiva, jer ne popravlja tlo, ne stvara uvjete za mikroklimu, ne zaštićuje tlo od ispi­ranja i težinom svojih stabala odvaljuje blokove raspadnute tupine. Neupo-redivo bolji uspjeh pokazuje sadnja bagrema po brežuljcima na serpentin-skoj i dolomitnoj podlozi u kotarevima K n i n i S i n j , kao i na diluvi-jalnim naslagama Imotsko-Bekijskog polja u kotarevima I m o t s k i i L j u b u š k i, ali spomenuti predjeli nisu pravi krš.

TILIA — VRSTE

U s p j e v a l i l i p a n a k r š u ? Lipa je mnogo voljena, lijepa, korisna i stoga je narod mnogo traži.

Uzgred moramo spomenuti, da profesor univerziteta u Beogradu dr. Č e r -^ - n j a v s k i u svojoj brošuri »Kroz naše šume« pogrešno tretira hrast kao

simbol slavenstva. Po predanjima narodnog eposa naši preci, koji su živjeli u južnom području Dnjepra više su volili i poštivali veličanstvene stogodi­šnje lipe, koje se u tom području, kao i kod svih slavenskih naroda do dan danas poštuju.

Posve je neopravdano tvrđenje mnogih šumarskih stručnjaka, da lipa ne može uspijevati u Dalmaciji.

Autohtoni primjerci T i l i a p a r v i f o l i a u planini B i o k o v u dokazuju, da je lipa prastanovnik dalmatinskog krša. Nažalost, u toj planini nema više starijih matičnih stabala, koja bi producirala zdravo i zrelo sjeme,

Godine 1932 formirano je u gradu Imotskom društvo »Lipa« za po-ljepšavanje mjesta i promicanje turizma. Tom prigodom preneseno je iz planine i zasađeno po ulicama grada 50 stablašica Tilia parvifolia. Ovi drvoredi postoje i danas. Ima također lijepih nasada po- parkovima u M e t k o v i ć u i skoro u svakom malom mjestašcu Dalmacije. Međutim u vještačkim kulturama nigdje se ne vidi nijedno lipovo stablo. Razlog tome nije klima, ni tlo, nego slaba produkcija sadnica. Na prostranom kršu našlo bi se mjesto i povoljno* tlo za uzgoj lipa, ali nismo potpuno savladali tehniku razmnožavanja ove vrste. Domaćeg sjemena nemamo dovoljno, a ono što skupimo na području Dalmacije, porijeklom je iz nižih nadmorskih područja izvan prirodnog areala, iz aridnih sušnih predjela, gdje lipovo sjeme zbog jakih žega i trajnih suša ne dozrijeva, ostaje šturo, jalovo, vrlo slabog kvaliteta. U ovom slučaju ne pomaže nikakova stratifikacija, a postotak klijavosti rijetko kad premaši 5%. Međutim ni ono sjeme koje se dobavlja iz drugih narodnih republika ne bi kraškog šumara potpuno zadovoljilo. Blagovremeno stratificiranje ovog sjemena dalo bi u najboljem slučaju 30 do 4 0 % klijavosti u narednom proljeću. Razlog tome je fiziološka narav samog sjemena. U šumarskoj literaturi nalazimo rješenje ovog problema. Naime, postoji već dobro prokušano pravilo, da sej lipovo sjeme bere dok još nije potpuno zrelo i da se isto smjesta stavi u stratifikiat. Kod ovakovog postupka nastavljaju se sve

394

životne funkcije u sjemenu do proljeća bez pauze i takovo sjeme daje na­rednog proljeća 70—80°!o klijavosti.

Na uzgajanju lipovih sadnica trebalo bi intenzivnije poraditi i zado­voljiti potražnju mnogobrojnih potrošača, a u prvom redu potrebu saobra­ćajnih ustanova za podizanje drvoreda uz naše ogolile putove, kao i za ozelenjenje gradova, sela i kupališta.

Obe vrste lipe, t. j . Tilia parvifolia i T. grandifolia dobro uspijevaju na području Dalmacije i to s jednakim uspjehom u Primorju i u Zagori, u ravnicama i brdovitim predjelima, a vjerojatno bi uspijevale i dr. vrste lipa. >

ULMUS - VRSTE

I b r i j e s t o v i m a v a l j a o s i g u r a t i m j e s to u k r a š k i m r a s a d n i c i m a

Poljski brijest Ulmus campestris nalazimo svuda po Dalmaciji. Ima ga u svim primorskim mjestima, osim otoka. Ima ga i u Zagorju sve do gra­nice Bosne. Lako se uzgaja. Zasijan u proljeće u rasadnicima daje kva­litativno dobre i za presađivanje sposobne sadnice iste godine.

Poteškoće oko njegovog uzgajanja nailaze kraški šumari samo u mo­mentu sakupljanja sjemena (dozrijeva početkom maja), jer snažni vjetrovi ka tkad još prije dozrijevanja odnesu čitavu berbu i time potpuno pore­mete sjetvene planove. Takav slučaj je bio u proljeće 1948 godine, kad je na području oblasti Dalmacije sakupljeno jedva 5 kg brestovog sjemena u mjesto 200 kg predviđenih u planu pošumljavanja.

Brijest vrlo dobro uspijeva na svimi tipovima tala, ali najbolje na du­bljim diluvijalnim podlogama i na aluvijumu. Prije rata, iz nepojmljivih razloga, vrlo se malo uzgajao. Medu' šumarima nije bio mnogo popularan iako je tehnika njegovog uzgajanja vrlo jednostavna,

Grafioza na brijestovima u tamošnjim klimatskim i edafskim prili­kama nije se pokazala toliko opasnom bolešću, da bi se radi toga moralo odustati od uzgajanja ove vanredno vrijedne vrste drveća.

Ostale srodne vrste brijestova malo je u ovom kotaru. Brijest je pro­širen po čitavom Imotskom kotaru. U mnogim privatnim posjedima do dandanas mogu se naći jako dimenzionirani primjerci autohtonih brije­stova.

CELTIS AUSTRALIS

K o š ć e l a j e z a p o š u m l j a v a n j e i z a u ž i v a n j e s e o s k o j d j e c i

Košćela ili peligrinka proširena je u čitavom kotaru do 500 m nad­morske visine, na svim ekspozicijama pojedinačno ili u manjim grupicama, uglavnom u seljačkim posjedima u blizini naselja. U kulture se unosi u neznatnom broju zbog nedovoljne produkcije sadnica. Tehnika uzgajanja je jednostavna, ali sjemena nema dovoljno na raspolaganju. Zbog pomanj­kanja voća na kršu seoska djeca često pokupe čitavu berbu. Postotak

395

Mijavosti je dosta visok, a može se sijati rano u proljeće i bez prethodnog stratificiranja.

Košćela lako podnosi presađivanje, naročito dobro se razvija na du­bljoj crvenici, podnosi zasjenjivanje i otporna je prema suši i mrazovima. Naročito se dobro razvija na prisojnim stranama.

JUGLANS REGIA

O r a h j e k o m p o n e n t a z a e k o n o m s k i p r e p o r o d s e l a Pojedini primjerci oraha prošireni su u čitavom kotaru. Nalazimo ga

u svim florističkim zonama do 600 m, nadmorske visine .Odlično uspjeva na crvenici, a nalazimo ga često blizu naselja na fliš terenu (selo Ričice), naročito se pak dobro razvija na diluvijumu (Proložac, Dobranje).

Nažalost ova ekonomski vrijedna i skupocjena vrsta nije u ovom ko­taru, a niti u drugim kotarevima Dalmacije dovoljno zastupljena. Prema statističkim podacima iz godine 1935, na teritoriju čitavog kotara, na po­vršini od 41 km2 pronađeno je svega 2500 komada orahovih stabala.

Orahove sadnice mnogo traže privatnici, ali njihova produkcija u dr­žavnim šumskim rasadnicima nikad nije bila dovoljna da zadovolji po­tražnji, jer proizvodnja orahovih sadnica zahtijeva veće obradive površine (1200 str. po 1 aru) već u prvoj godini uzgajanja, a još mnogo veće pri eventualnom školovanju stablašica u 3-godišnjem turnusu.

Predratni rasadnici bili su premaleni i preopterećeni proizvodnjom drugih šumskih sadnica i baš zbog toga za masiovnu produkciju orahovih sadnica nikad nije bilo slobodnog mjesta.

Činjeni su pokušaji da se orah unaša u šumske kulture na kršu. Tim dobrim namjerama nije ništa stajalo na putu; presađene su se sadnice pri­male i dobro se razvijale, ali ipak nijedan orah do danas nije ostao u kul­turama, jer su svi do jednog bili pokradeni i presađeni u privatne ograde. To je znak nedovoljne produkcije. Krivi isu više oni koji su1 ih u malom broju proizvodili.

Orah mnogo t raže državne i javne -ustanove za drvorede. U tu! svrhu uzgajaju se 3-godišnje školovane stablašice od 1,5 do 2 m visine sa redu­ciranom žilom srčanicom. Prema podacima iz literature, orah teško pod­nosi prikraćivanje središnje žile i iz tih razloga ne preporučuje se da rez srčanice bude veći od V* ukupne dužine korijena. Međutim, u rasadniku »Špinut« u S p l i t u u proljeće 1947. godine radnici su prigodom školo­vanja orahovih sadnica naopako shvatili upustva upravnika te su pokra-tili žile za */« dužine, a 1U ostavili. Uspjeh je bio iznenađujući. Preškolo-vane su biljke već u početku 1949. godine imale 1 do 1,5 m visine sa nor­malno razvijenim krošnjama.

AMYGDALUS COMMUNIS

D e m a g o g i j a »a m i g d a 1 i z a t or a« k r š a Badem je proširen također u čitavom kolaru u mnogo većem broju

nego orah, na svim tipovima zemljišta, pa i na mineralnokarbonatnom tlu

396

fliš-terena, do 400 m n/v (Ričice, Biorine, Dobranje). Najbolje se razvija na diluvijalnim debelim naslagama u dolinama, vrtačama i uz rubove kra­ških polja, ali ne zaostaje u prirastu i u obilnom rađanju ni na crvenicama. Nalazi se i u pojedinim šumskim kulturama, ali tu slabo podnosi konku­renciju, zaostaje u prirastu, zahtijeva njegu, bez koje kržljavi i degenerira.

U poslijeratno doba stvorila se čitava plejada stručnjaka i amatera t, zv. »amigdalizatora« Dalmacije koji su insistirali na pošumljavanju ve­ćih površina bademom. Sadili su badem u čistim sastojinama po 100 ko­mada po ha bez podstojne sastojine. Vjerovali su da će time rješiti pro­blem ozelenjenja goloig krša i ekonomski preporoditi ovu oblast, a o zaštiti tla uopće nisu vodili računa. Srećom da ta naduvana propaganda nije od seljaka prihvaćena. Seljaci su konkretnim i pametnim obrazloženjima do­kazali amigdalizatorima, da badem nije sposoban za ekstenzivno voćar­stvo na kršu, da zahtijeva bolje i dublje tlo, mnogo prostora, mnogo svi­jetla i nešto njege. Osim toga badem ne popravlja lio, nego ga iscrpljuje i ne štiti tlo od erozije.

Ipak ne znači da badem ne bi trebalo uzgaijati u šumskim! rasadnicima. Naprotiv, t reba povećati produkciju sadnica specijalno za pošumljavamje posjeda seljačkih zadruga i privatniika. Tehnika uzgajanja badema je vrlo jednostavna. Nesporazum medu stručnjacima postoji samo u vremenu nje­gove sjetve. Prema najnovijim pronalascima, vremenski period nije odlu­čan faktor u uspjehu sjetve badema, nego temperatura tla. Sjeme zasijano rano u proljeće niče skoro istodobno kao i ono zasijano u jesen. Životne funkcije u sjemenu badema probuduju se onda, kad strašni otrov amygda-lin u sjemenu pod utjecajem temperature tla prede u drugi alotropski spoj i izgubi svoje otrovno djelovanje i time otvori vra ta izlasku klice na dnevno svijetlo. Prema ovome bi bilo indiferentno, da li se badem sije u jesen ili rano u proljeće.

CORYLUS-VRSTE

O b i č n a l i j e s k a m o ž e d a p o s t a n e n e o b i č n o m a k o se n j o j p o k l o n i d o l i č n a p a ž n j a

Bilo bi možda mnogo korisnije, kad bi se kraški šumari pozabavili razmnožavanjem na kršu ovog poznatog kalcifila. Na tome bi mnogo do­bilo i voćarstvo' i šumarstvo. Lijeska relativno dobro podnosi sušu, ne pati od vjetrova, ne stavlja velike zahtjeve na tlo i počne rano da rada plo­dom. Plod lijeske sadrži do 60°/o prvoklasnog jestivog ulja. Žile lijeske odlično vezuju teren. To je grm, koji bi možda dobro došao za učvršćenje pokretnog fliš-terena.

U kotaru Imotskom postojali su samo tragovi autohtone lijeske i to u predjelima uz granicu Bosne. Mnogo više je ima u kotarevima S i n j i K n i n . Tehnika razmnožavanja je vrlo jednostavna. Razmnožava se ma­sovno uglavnom položniciama. Na žalost naši stručni listovi ne pokazuju mnogo interesovanja za ovu korisnu biljku. Za uzgajanje lijeske kod nas na golom kršu moraju da se u jednakoj mjeri zainteresiraju šumari i agronomi.

397

U drugim zemljama, napr. u Sovjetskom Savezu, već odavno postoji uža kolaboracija po ovom problemu između ove dvije s*ruke, a specijalno u pitanjima biologije i ekologije ove blijke, izrade agrotehničkih pravila, oplemenjivanja vrsta, povećanja prinosa plodova i tehnologije iskorišća-vanja pojedinih proizvoda.

Kod nas je ova vrsta podcjenjivana i zanemarena. Trebalo bi probu­diti interes za ovu vrstu među našim stručnjacima.

S p e c i j a l n e v r s t e z a p o s u m l j a v a n j e b u j i č n i h p o d r u č j a

Za pošumljavanje zaštitnih kraških terena između listača najpodesnije su one vrste koje su najmanje ugrožene od navale stoke. Međutim, na ovu okolnost malo se pazilo, te se i ovdje najviše protežirao bor. Veći dio bujičnih područja u kotaru Imotskom zašumljavan je sa crnim, borom i to poglavito u čistim sastojinama. To je bezuslovna velika griješka, koja se i)e može pravdati nikakovim stručnim argumentacijama, jer su negativne sirane čistih crnogoričnih sastojina poznate svakom stručnjaku. Međutim, ta bi se griješka mogla znatno popraviti unašanjem raznih listača, a u prvom redu onih, koje imaju jaku izbojnu snagu iz panja, jako razvijene žile, manje podložene brstu stoke, a koje bi opet, pored zaštitne funkcjie imale i neku ekonomsko-gospodarsku vrijednost. Među ostalim u takove bi vrste spadale: Ailanthus glandulosa, Rhus typhina, Elaeagnus angusti-folia, Pistacia vera i dr.

AILANTHUS GLANDULOSA

P a j a s e n j e d r v o b u d u ć n o s t i

Prema pričanju starijih ljudi pajasen je prodro u ovaj kiotar još za vrijtme bivše Austrije i tu se naglo proširio. Nalazimo ga skoro u svakom selu, u svakom bujičnom području i u mnogim kulturama, u svim ekspo­zicijama i nadmorskim visinama do 600 m. Često pravi neprolazne gustiše u gomilama kamenja. Proklinjan je od zemljoradnika i s točara i stalno proganjan sa boljih zemljišta. Pravi je kserofit, odlično veže strme kame­nite terene, neumorno osvaja sve nove i nove terene te se uporno suprot­stavlja svim elementarnim nepogodama, kao i svemoćnoj snazi čovjeka. Ne vole ga ni ljudi, ni stoka i baš radi toga, kao* i radi njegove otpornosti morao bi da uđe u sastav bujičnih vrsta drveća, gdje se i do sada poka­zivao kao vrijedan i pouzdan čuvar i zaštitnik pokretnih terena.

Kraški šumari stalno su podcjenjivali njegovu ekonomsku vrijednost. Međutim, najnovija naiučno-tehnička istraživanja otkrila su u njemu čitav riiz pozitivnih i vrlo korisnih osobina. Njegova je tehnička uporabljivost mnogo veća, nego što se do sada mislilo* i prema tome je pajasen od danas drvo budućnosti.

U ovom kotaru pajasen se uspječno razmnožava u dalekoj prošlosti izravnom, sjetvom na terenu i vegetativnim putem. Sjetva se je vršila u kamenitim područjima i u osipinama i to uvijek sa dobrim uspjehom.

398

RHUS TYPHINA

I n d u s t r i j s k i m b i l j k a m a j e p r v o m j e s t o n a k r š u

Kisel i ruj je p o svojim b io lošk im osob inama , k a o i p o van j skom iz­g l e d u v r l o s l ičan pa ja senu . Ima j a k o razvi jeno žilje i j a k u izbojnu snagu i p r e m a t o m e b i m o g a o d a vrš i i s tu z a š t i t n u funkciju k a o i pa jasen . P o r e d t o g a p r e p o r u č u j e se za r a z m n o ž a v a n j e u s v r h u p ro izvodnje t r i jes lovine za štavljenje k o ž e . P r o k u š a n je p o p r v i p u t u Dalmaci j i god ine 1947. p r e -sadn jom k o r e n j a k a n a r azn im t i pov ima zemlj iš ta (fl iš-teren, t e r r a rosa , škri l jevci , d o l o m i t n a pod loga ) , n a r azn im ekspoz ic i j ama i n a d m o r s k i m v i ­s i n a m a d o 600 m, u r a z n i m k o t a r e v i r n a i s v u d a je d o b r o usp io . T e h n i k a n jegovog r a z m n o ž a v a n j a je v r lo j e d n o s t a v n a . L a k o se r a z m n a ž a v e g e t a ­t i v n o i to r e z n i c a m a od žilja ( p r e k o 90°/<* p r iman ja ) . N a p r o t i v p o k u s i s a d ­nje r e z n i c a m a o d n a d z e m n i h di jelova n isu p o k a z a l i zadovol java juće r e z u l t a t e .

N a z a v r š e t k u o v o g k r a t k o g p r e g l e d a d o s a d a u p o t r e b l j a v a n i h v r s t a m o r a m o naglas i t i , d a ov im nije i scrp l jen p o p i s sveg onog zeleni la , kojim s e d o d a n a s p o š u m l j a v a o n a š goli k r š . N a r o č i t o je za žaljenje d a se k o d i z b o r a v r s t a nije p a z i l o n a speci f ičnost geogra f skog položa ja n a š e g k r š a i n a b o g a t e p e r s p e k t i v e koje o t v a r a b a š t a okolnos t , da k r š lež i u n e p o ­s r edno j bl iz ini J a d r a n s k o g m o r a . N a d a m o se p a k d a će taj p r o p u s t n a d o ­k n a d i t i svojim r a d o m sadašn ja agilnija generac i ja š u m a r s k i h s t r u č n j a k a .

BAUMARTEN FÜR DIE KARST^AUFFORSTUNG DALMATIENS (Wahrnenmungen aus der Praxis)

Die Auswahl der Baumarten in unserer Karstaufforstung war seit jeher das Zentralproblem und es ist auch bis heute geblieben. Der Autor bringt seine Vov-kriegserl'ahrungen aus der Praxis, die er im Bezirke Imotski im kontinentalen Teile Dalmatiens ausübte. Diese Gegend is nach ihrer oekologischen Bedingungen auch für das breitere Gebiet Dalmatiens typisch. In diesem Bezirke sind alle florisüsche Zonen vom kühleren Laurentum bis zu den Almen im Gebirge Biokovo vertreten. Der Bodengrundtypus ist die Terra rossa; man trifft aber auch Flysch-Terrain, Alluvial- und Diluvialschichten bis zum völlig sterilen Steinboden. Das Klima ist halbkontinental mit cca 1.100 mm Niederschlagsmenge und 4-täg. thermischen Mi­nimum (in vergangenen Dezennium) von —18° C. In devastierten Teilen dieses Be­zirkes (250—600 m H. ü. d. M.) war cca 4.000 Ha kahlen Steinboden ausgeschieden um ihn mit Nadel- und Laubholzarten künstlich und schablonmässig im Verhältnis 4 :1 zu bepflanzen. Dennoch, gibt es heute in Dalmatien 11.000 Ha reinen Kiefer­kulturen. Auch in trockensten Jahren war der Erfolg der Pflanzung der aklimati-sierten einheimischen Arten durchschnittlich 50%>.

Autor sagt, dass auch diese schablonmässige Arbeit, doch viel instruktives gab. Daher stellt er in kurzen Zügen seine langjährige Erfahrung über die Erziehung einzelner Arten dar.

Unter den Nadelhölzern, dominierte die Schwarzkiefer (Pinus nigra). Man hat sie gepflanzt, weil sie auch bei ungünstigsten Umständen bei dauernder Dürre den bessten Erfolg zeigte (50—60°/o). Sie ist ein Pionier am degradierten Boden und hat sich grösste Verdienste um die Humusbildung im ariden Karstgebieten erworben. Im Gegenteil, die Erziehung von Pinius halepensis war ein Fehler, den man nicht wiederholen darf. Cupressus sempervirens soll man auch in der Zukunft auf­erziehen. Die Angaben in der Fachliteratur über die kritische Temperatur sind falsch, weil die Zypresse kann —18° C beim starken nördlichen Winde während 4 Tage vertragen. (In der Literatur ist die kritische Temperatur von —13° C mit

399

2-täg. Dauer angeführt.) Cedrus deodara gedeiht gut und man soll sie noch mehr an unserem Karst pflanzen. Robinia pseudoacacia kommt nicht fort, besonders am Boden der Terra rossa. Die Linde wächst am Karstboden. Ein Beweis dafür sind einzelne autochthone Exemplare im Gebirge Biokovo. Autor empfielt ebenso die Ulmus-Arten die überall in Dalmatien, auser an den Inseln, zu finden sind. Celtis australis soll man auch auferziehen.

Juglansregia ist eine Komponente bei der wirtschaftlichen Erneuerung des Dorfes. Bis jetzt hat man sehr wenig Aufmerksamkeit dieser wertvollen Art ge­widmet. Amygdalus communis ist nicht so geeignet wie die sog. »Amygdalizatoren« dachten. Corylus-Arten sind ausgeprägt kalziphyle Arten die die Dürre und Wind ertragen und sehr früh die Früchte tragen. Es wäre deswegen nützlich sie mehr zu verbreiten. Das war bis jetzt mit Monokulturen der Schwarzkiefer bepflanzt, was man aber in der Zukunft vermeiden soll und ihr Ailanthus glandulosa, Rhus typhina, Eleagnus angustifolia, Pistacia vera, u. s. f. beizumischen. Ailanthus glandu­losa ist ein typischer Xerophyt; bindet grossartig steile, steinige Terraine, erobret die neuen; wiedersetz sich allen Ungewitter und selbst dem Menschen. Er ist der beste Beschützer der beweglichen Terraine, leider aber, bis jetzt war sein Wert un­terschätzt. Ebenso soll auch Rhus typhina einen wichtigen Platz in unserer Karst­aufforstung einnehmen.

Ing. Nenad Prokopljević (Beograd)

O S V R T N A ČLANAK »DIFERENCITALNA RENTA POLOŽAJA U Š U M A R S T V U « *

U S. I. br. 8/52 str. 276 objavljen je članak inž. sMirka Š p i r a n e c a pod gornjim naslovom.

Na ovaj članak osvrnuću se iz razloga, da čitaoci Š. 1. i šira stručna javnost ne bi ostali pogrešno obavešteni po pitanju diferencijalne rente položaja u šumarstvu. Teoretsku analizu ove teme izložio sam u članku koji se nalazi u štampi (»Šumarstvo«, Bgd.). Na diskusiju po pitanjima šumskog proizvoda odnosno »proizvedene drvne mase« i godišnjeg pri­rasta odnosno godišnjeg etata — koja se takođe tretiraju u ovom članku, — neću se osvrtati Svoj stav po ovim pitanjima izložio sam načelno u članku pod naslovom: »Oblici i vrste radova u šumskoj proizvodnji (proiz­vodnji drveta na panju)«, »Šumarstvo«, br. 3/52, Bgd.

Slabost analize autora članka po pitanju diferencijalne rente položaja u šumarstvu, zasniva se na jednostranom gledanju na probleme šumarske ekonomike. Pre svega: na nepravilnom tretiranju kategorija »cene drveta na panju« (u daljem tekstu »CDNP«) i »šumske takse« (u daljem tekstu »ŠT«). Vrednost »CDNP« sa din. 630.— po 1 m3 drvne mase bez obzira na uslove proizvodnje (položaj), vrstu drveća i asortiman, autor je sasvim pravilno izračunao na osnovu kalkulacije troškova proizvodnje kod šum­skih gazdinstava odnosno na osnovu prodajne cene proizvođača i količine drvne mase predviđene za seču. Međutim, nepravilno je postupio kada je izračunate vrednosti na osnovu troškova izvoza — po odnosnom metodu, — nazvao »Prosječnim cijenama«, umesto »ŠT« u konkretnim uslovima

* inž. Mirko Špimamec: »Diferencijalna' renta položaja u šumarstvu«, »Šumarski list«, br. 8/52, Zgb.

400

(položaja) odnosno »diferencijalnom rentom položaja«, što ustvari te vre-dnosti i jesu. Izračunavanje ovih vrednosti, autor je izvršio — makar i ne-svesno — u međusobnoj povezanosti grane 311 — gajenje šuma i grane 313 — eksploatacije šuma, imajući u vidu protivrečnosti u pogledu cena drveta na panju. Bilo je očekivati da će autor izvesti i pravilan zaključak u nave­denom smislu. Međutim, autor da bi ostao dosledan svojoj postavki: »Danas zastupamo gledište, da cijena drveta na panju ne smije biti ovisna o tržnoj cijeni gotovog sortimenta, već obratno: cijena drveta na panju jest jedan od elemenata prodajne cijene sortimenata, dakle tržna prodajna cijena ovisi o visini cijene drveta na panju«, izveo je zaključak o »neopravdanostj] diferencijalne rente položaja u šumarstvu« (str. 279) i na taj način došao u kontradikciju sa samim sobom ne sagledavši suštinu odnosa među granama •u šumarstvu, kako ću to objasniti pod tač. 2 »Formiranje ŠT«.

Komentar na gornje postavke po pitanju tržne prodajne cene u uslo-vima našeg novog privrednog sistema, smatram da nije potreban,

1. — Formiranje »CDNP«. U ovu svrhu upotrebiću podatke iz doku­mentacije o izradi novih cenovnika drveta na panju u NR Hrvatskoj za 1952 godinu.

Vrednost u mil. dinara

1 1

•o <u t-l N 03 02

I-V

a

Šum. uzgoj , r adov i u u

-. a

0 0H ""

rt

s 3 «r. oj to •

rt

s 3

«n

<a NJ 4,000 0001 695 62 31

rt S 3

«1

<d <a u > o

25 16

- 1

Sum. teh. rađ

Ö U)

i i 926

•a rt U

N

100

rt

(U

K

548

CK

2380

A P

140 Pr

od,

cena

pr

oizv

ođač

a „C

DN

P"

2520

a B OJ r * O

i!

630 din.

Kako se vidi, autor je sasvim pravilno izračunao vrednost drveta na panju, tj. »CDNP«, jer je upotrebio iste podatke.

2, — Formiranje »ŠT«. Po mome mišljenju »ŠT« se formira na osnovu kalkulacije troškova proizvodnje u procesu drvno-industrijskog proizvoda (eksploatacije šuma — grana 313), dakle, deduktivnim putem.

Prilikom sastavljanja ove kao i prvonavedene kalkulacije nužno mora postojati povezanost između grane 311 i grane 313. Pošto kalkulacije pod ovom tačkom određuju diferencijalne rente položaja (tj. razlike između društvene — tržne — cene i individualne cene proizvođača), ukupna dife­rencijalna renta položaja mora biti — u krajnjoj liniji — jednaka ukupnoj »CDNP« koja je dobijea po prvoj kalkulaciji. Snižavanjem ili povećavanjem materijalnih ili platnih fondova odnosno prosečnih stopa akumulacije i fondova u pojedinoj ili u obe grane, mogu se pravilno regulisati odnosi medu granama i ujedno stimrulisati ljudski rad u njima.

Podatke o količinama i troškovima transporta u pojedinim razredima, upotrebiću j ednake onima inž. M. Š. Pretpostavljam: da je društvena (tržna) cena 1 m3 izrađenog oblog drveta jednaka za sve razrede i da iznosi 1.660 dinara po 1 m3 zatim, da troškovi seče i izrade iznose 100 din. po 1 m3 i napokon da je masa akumulacije i fondova (AF) jednaka u svim razredima. Prema tome, seča i izrada u I. razredu iznosiće 80 mil. dinara, a troškovi transporta 104 mil dinara. Cena koštanja (CK) iznosiće 80 mil.

401

\

+ 104 mil. = 184 mil. dinara. Masa akumulacije i fondova iznosi 320 mil. dinara, a prodajna cena proizvođača 504 mil. din. ili 630 din. po 1 m3. Na isti način su izračunate i prodajne cene proizvođača u šumama II, III, IV i V razredu, kako pokazuje ova tablica:

Vrednost u trti!, dinara'

"O (O U M cu «

I.

I I .

I I I .

IV.

V.

Ö

rt a XJ

O

800 000

800.0CO

800.009

800.000

900.000

a>

u,

80

80

80

80

80

OS 4 J

_ u

'S §

104

264

424

584

744

0)

a' Ej o Ü *

184

344

50 i

662

324

fa <J rt tn

i 3 320

320

320

320

320

e« rt O S

o •A >

Prod

a pr

oiz

504

664

824

984

1144

a <t a "o 0J 33 O *0

o

Prod

a pr

oiz

lm'

630

830

1030

1230

1430

Raz l ika i zmeđu d ruš tv . i lndiv. p roda jne cene

1 6 6 0 - 630 = 1030

1660— 830 = 830

1660— 1030= 620

1660— 1230= 430

1660— 1430= 230

ci ö

Uku

p.

dife

r re

nta

824

664

504

344

184

Primera radi, cena koštanja sadrži samo vrednosti radne snage. Kako se vidi, u šumi I razreda razlika između društvene i individualne

cene proizvođača iznosi 1.030 dinara ,u II = 830 dinara, u III = 630 di­nara, u IV = 430 din. i u V = 230 din, Ova razlika nije ništa drugo nego d i f e r e n c i j a l n a r e n t a p o l o ž a j a u š u m a r s t v u , ili »ŠT«. Posmatramo u jedinstvu obe grane (gajenje i eksploatacija šuma), iste daju ukupnu »CDNP« identički jednaku »ŠT« odnosno identički jednaku ukup­noj diferencijalnoj renti položaja u iznosu od 2.520 mil. dinara,

Pravilnost ove analize dokazuje i ovaj pregled: Vrednost u moil, dliinara

•a CU U

s

L

I I .

III .

IV.

V.

Svega

Količ ina m s

800.000

800 000

800 000

800 000

800 000

4,000.000

P o l m 3

„ S T "

1030

830*

630

430

230

" —

Ođ toga o t p a d a n a ;

ft Q

630

630

630

630

630

—

Razl ika

+

400

200

—

—

—

—

—

—

—

—

200

400

—

Ukupno

„ Š T "

824

664

604

344

184

2.520

Ođ tog»

„ C D N P "

504

504

504

504

504

2.520

otpada r a : Raz l ika

+ 320

160

—

—

—

480

—

—

-

—

160

329

480

402

Kako se vidi, društveno priznata vrednost drveta na panju »ŠT« po kvalitetu (vrsti drveća i asortimanu) u I razredu veća je za 320 mil. dinara öd vrednosti »CDNP«, u II razredu veća je za 160 mil. dinara, u III razredu ta je razlika jednaka 0, u IV razredu manja je za 160 mil. din. i u V razredu manja je za 320 miliona dinara. Ukupan zbir pozitivnih i negativnih razlika daje jednake iznose od 480 mil. dinara koji se poništavaju. Time se ujedno dokazuje pomenuta identičnost.

»Šumska taksa« koju je autor izračunao u pojedinim razredima je­dnaka je prodajnoj ceni proizvođača drvo-industriskog proizvoda (eks­ploatacije šuma), kako se vidi iz gornje analize. Stoga je logično da ista ne može biti vrednost šumskog proizvoda drveta na panju.

Razlika 4.120 — 2.520 = 1.600 mil. dinara između ukupne prodajne qene proizvođača drvno-industrijskog proizvoda (eksploatacije šuma) i di­ferencijalne rente položaja, nastaje usled obrazovanja ove poslednje pod uslovima najnepovoljnijeg položaja (Imax)'

Na osnovu svega izloženog mogu se izvesti ovi zaključci: 1) da je postavka o nepostojanju diferencijalne rente u šumarstvu

nepravilna i pogrešna; i 2) da nema šumarstva bez ekonomske kategorije diferencijalne rente

položaja. • Lenjin je rekao da se diferencijalna renta položaja u poljoprivredi for­

mira, pa makar bila i ukinuta privatna svojina. U šumarstvu se ona javlja u navedenom obliku. Stoga je tvrdnja autora: »da je pojam diferencijalne rente položaja

u šumarstvu uveden pogrešnom analogijom prema diferencijalnoj renti boniteta u poljoprivredi« (str. 278), neosnovana.

COMMENTING THE ARTICLE »DIFFERENTIAL RENT OF SITE IN FORESTRY«

Author gives the argumentation about the incorrectness and groundlessness of the statement that the differential rent does not exist in forestry.

Ing. Branimir Marinković (Supetar na Braču)

PROBLEM P R O P A D A N J A ČESMINE ( Q U E R C U S ILEX L.) U DALMACIJI

Uvod. Posljednjih nekoliko godina opaža se gotovo na cijelom pod­ručju makije u Dalmaciji negdje jače, negdje slabije sušenje pojedinih di­jelova strukova č e s m i n e (crnike, česvine, česmiike — Quercus ilex L.). Uzrok ovom sušenju je napad insekta h r a s t o v o g k r a s n i k a, h r a ­s t o v o g p r s t e n a r a (Coraebus bifasciatus). Izgleda, da ovom pro­blemu do danas nitko nije posvetio veću pažnju. Pokušat ćemo stoga u ovom članku prikazati sliku ovog propadanja, strukova česmine i osvi­jetliti ovaj problem.

Česmina sa šumsko uzgojnog gledišta. U Dalmaciji česmina dolazi sa ostalim elementima makije. Zapravo je ona glavni njen elemenat, te u fito-cenološkom pogledu predstavlja ponajviše regresivni stadij negdašnjih česminovih šuma (Quercetum ilicis Br. BI.). Sa šumsko uzgojnog gledišta

403

česmina s ostalim pratiocima tvori ponajviše šikare, a kod nešto boljeg uzgoja i u sačuvanim oazama, regularne niske šumice, odnosno niske šume s pričuvcima. Visokih šuma česmine, koliko nam je do sada poznato, na području Dalmacije nema.

Posljednjih godina upotrebljava se kod pošumljavanja krša i meliora­cija makija žir česmine, ali izgleda sa malo uspjeha. Koji je razlog tome, za sada ne ćemo razmatrati . Tu i tamo nalaze se pojedini lijepi primjerci odraslih stabala česmine, koji su vjerovatno nastali iz sjemena. U Splitu n. pr. postoji i jedan drvored odraslih česmina.

Tlo pod česminom u šikarama je ponajviše jako degradirano. Talkove šikare izložene su stalnom pašarenju, a niske šume steljarenju i branju lismika (t. zv. »kića« ili »grma«) za stajsku prehranu stoke (ponajviše koza). Nije čudo da česmina u takovim prilikama jedva vegetira i da je njen opstanak trajno ugrožen. Ovome se pridružuju i sječe, bilo zakonite ili bespravne, jer česmina najvrednija vrst ogreva u zoni makije, kako obzirom na kaloričnu vrijednost, tako i na trajanje sagorjevanja. Kao tehničko drvo neobično je cijenjeno u seljačkom domaćinstvu. Bespravnim sječama i branjem »kića« ostavljaju se visoki panjevi, točnije rečeno iz-bojci se prevršuju, deblo se iznakažuje na razne načine, tako, da takove sječe ne doprinose prirodnoj regeneradiji šikara. Ovakove se sječe osim toga vrše u svako doba godine.

S druge strane i zakonite sječe — zbog nedovoljne kontrole uslijed atomiziranog i rasparčanog šumskog fonda (specijalno u privatnom vlasni­štvu), zbog velikih potreba na ogrevu (česte sječe, otvorena ognjišta), te katkada ostavljanja visokih panjeva na kamenitom terenu — doprinose daljnjem slabljenju panjeva česmine. Posljedica toga je slabljenje otpor­nosti biljke prema štetnicima, koji napadaju tako iscrpljene biljke i mogu da se razimnože u većoj mjeri.

Kod sačuvanih niskih šumica česmine ponajviše se ide u drugu kraj­nost. Poznato je naime, da česmina ima jaku izbojnu snagu, koja brzo opada sa starošću. Mišljenja smo da loše stojbinske prilike znatno sma­njuju vrijeme trajanja jake izbojne snage. Tako se u praksi općenito sma­tra, što negdje može biti točno, da je najbolja ophodnja za niske šume makijie 20—30 god., premda ovo, koliko nam je poznato, nitko nije ispitao ili utvrdio. Vlasnici koji su do danas uspjeli sačuvati takove šumice, po­najviše produžuju ophodnju možda iz želje za što većom dobiti, a možda i iz same ljubavi prema šumi, kojtu je na dalmatinskom kršu tako teško uzgojiti, a još teže sačuvati!

Sličan slučaj postoji i sa pričuvcima u niskoj šumi česmine. Naravno, ako je točno mišljenjie da sa starošću slabi izbojna snaga česmine, u što ne sumnjamo, znači da je u starijoj dobi i njena vitalnost manja. Dakle, kako u šikarama tako i u niskim šumama, vitalnost česmine je znatno manja nego bi morala biti. Osim toga, ne valja zaboraviti, da je. česmina skiofilna (ombrofilna) vrst. Međutim u skoro svim sadašnjim sastojinama naći ćemo je izloženu punom sunčanom svjetlu, što veoma pogoduje raz­vitku hrastovog prstenara. Isto tako i č e s t e s u š n e g o d i n e po­sljednjeg decenija smanjuju vitalnost česmine, a pogoduju i masovnijem razvitku Coraebusa.

404

Od nama poznatih biljnih parazita opaža se na mnogim česminama na naličju lišća rđasto-soneđe mrlje koje prouzrokuje Phiilosticta quercus-ilici. Za vlažnijih godina javlja se i p e p e 1 n i c a. Da li su česti i kakovi drugi paraziti biljnog ili životinjskog porijekla, nismo mogli do danas utvr­diti. Svi spomenuti štetnici nesumnjivo crpe hranu i slabe svog domaćina. Poneki kompleksi u kojim je zastupana i česmina povremeno stradaju i od šumskog požara. Kako on djeluje makar i u svojoj najblažoj formi, suvišno je ovdje isticati.

Napad hrastovog krasnika (Coraebus bifasciatus). Posljednjih godina skoro po cijeloj Dalmaciji, a osobito po' otocima, opaža se sušenje vrhova izbojaka i vrhova grančicla na znatnijem broju strukova česmine. Ovo su­šenje ustanovili smo lično na mnogim površinama na B r a č u , K o r č u l i , P e l j e š c u , M l j e t u i L a s t o v u . Prema dobivenim podacima od dru­gova sa terena i na ostalim područjima Dalmacije, negdje više negdje manje, opažaju se slične pojave. Ovo sušenje vrhova izazvano je napadom hrastovog krasnika. Napadnuti dijelovi česmine polagano se suše. Koliko smo do sada mogli ustanoviti ili saznati, najjače je napadnuta česmina na o toku B r a č u . Izgleda da su najmanje napadnuti kotarevi Z a d a r i D u b r o v n i k . U tim kotarevima čitavi obalni pojas pokazuje prisutnost hrastovog prstenara.

Kad se je on zapravo pojavio, vrlo je teško utvrditi, jer o tome nema nikakvih pisanih podataka. Jedino smo za otok Brač mogli ustanoviti da se i do godine 1934. opažala pojedinačna pojava ovog insekta. (2) Na pod­ručju kotareva: Š i b e n i k , H v a r i D u b r o v n i k primjećena je zaraza, prema pojedinim podacima upravitelja odnosnih šumarija, prije 2—3 godine.

Što se tiče intenziteta zaraze, ni taj nam nažalost nije dovoljno po­znat. Naveli smo naprijed da je otok Brač najjače napadnut. Zatim bi po intenzitetu došli po našem saznanju iz prije dvije godine, neki predjeli na poluotoku Pelješcu, pa područja kotareva Šibenik, Hvar, Korčula sa La-stovom te otok Mljet. Općenito je intenzitet slab do srednji, a pojava su­šenja izbojaka veoma proširena ali raš t rkana po pojedinim strukovima. Koliko smo mogli konstatovati 1948. god. područje otoka Mljeta je tada najmanje bilo zaraženo. Ovo dovodimo u vezu s dobro sačuvanim i uzga­janim sastojinama makije u kojoj je i česmina sačuvana. Kakovo je tamo sada stvarno stanje nije nam dovoljno poznato. Naprotiv je makija na Braču, u kojoj se nalazi i česmina, ponajviše jako degradirana i devasti­rana te dovedena do tipova makijskih šikara koje smo svojedobno nazvali tipovima B i C (3). Mišljenja smo da je zaraza na Braču u retrogradaciji, jer se danas manje opaža sušenje grančica negoli ranijih godina.

Prema P e t r a č i ć u (4) hrastov prstenar napada srednjedobne hra­stove iznad 50 god., a specijalno one uzrasle iz panjeva te rijetkog sklopa, na lošem tlu i na južnim ekspozicijiama. Mi smo naprijed dokazali sma­njenu vitalnost čismine za naše prilike u Dalmaciji. Prema vlastitim opa­žanjima i na temelju podataka nekih šumara sa područja. Dalmacije, dade se zaključiti da prstenar napada sve dobne razrede česmine. Imali smo priliku ustanoviti jedan slučaj, gdje su 4-godišnji izbojdi nakon izvršene resurekcione sječe bili napadnuti od hrastovog prstenara. Ovd ;e još mo­ramo naglasiti, da je vjerojatno i oštra zima 1946/47 znatno djelovala u

, 405

negativnom smislu na vitalnost česmine, i od' tada su se, čini nam se, po­čele opažati bar na otoku Braču, znatno veće površine zaražene Corae-busom. Isto tako izgleda da je zaraza nešto jača na većim nadmorskim visinama južne ekspozicije.

Hrastov krasnik (Coraebus bifasciatus) je kornjaš iz porodice krasnika. To je kukac kovno zelene boje dužine 11—15 mm. Vrh pokrilja kao i dvije poprečne pruge preko pokrilja su modre boje (6). Larva može biti duga od 11—42 mm (1). Generacija ovog štetnika je 2—3 god. U mjesecu junu izlijeće imago, čija ženka nese po jedno jajašce u koru pod pupom (bilo terminalnim ili onim bočnih grana). (Da li vrijeme rojenja Coraebusa odgovara i za naše mediteranske prilike u Dalmaciji, to je posebno pitanje.) Ličinka buši hodnik od vrha prema dolje. Hodnik može biti dug 1—2 m. Prije zakukuljenja spiralno prstenuje napadnutu granu ili vrh, te nastavlja u obrnutom smjeru prema gore, gdje napravi zipku i zakukulji se. Premai tome izletni otvor je uvijek iznad spiralnog prstena. Jasno je da se prstenovane grane ili terminalni vrhovi suše. Na prstenovanom mjestu kora ispuca, jer staničje ponešto hipertrofira. Imali smo prilike ustanoviti na nekoliko izbo jaka veći broj gustih spirala na maloj duljini grančice, kod kojih se kora tako izdigla da se van-redno lijepo mogao pratiti s vanjske strane gotovo čitav hodnik.

Mjere odbrane. Prema podacima iz dostupne nam literature ovaj se štetnik suzbija t ako da se u proljeće, a najkasnije do mjeseca juna, uklone i spale uvele grane, jer kao što smo naprijed naveli, štetnik se nalazi u njima. Prema P e t r a č i ć u odbrana od ovog štetnika je vrlo teška. B a r b e y (1 pad. 406) navodi, da se u Francuskoj uklanjaju grane odmah čim počinju propadati tako, da se s granama uništavaju i larve koje se nalaze u gornjem dijelu napadnutog izhojka u prvom stadiju razvića. Ka­snije, međutim, s Coraebusom ujedno se uništava i jedna osa najeznica (Ichneumonid Echthrus reluctetor L.) koja može biti vrloi korisna kod uni­štavanja samog Caraebusa. Ako se čišćenje ne može poduzeti kod prvih znakova zaraze korisno, je, po istom piscu, uništavati grane i kad su se potpuno posušile, budući će se na taj način isto tako uništiti jedan dio štetnika prije njegovog potpunog razvića.

Kod nas se u Dalmaciji suzbijanju ovog štetnika ne posvećuje nikakva pažnja niti se poduzimlju neke šumsko-zaštitne mjere. Za resurekcije, koje se posljednjih godina izvađaju, dolaze u obzir zakržljale makije, u kojima često ima vrlo mnogo zaraženih česmina. Nakon sječe seljaci često odnašaju grane koje im služe kao ogrevno drvo na otvorenim ognjištima, pa ih postepeno spaljuju.

Kod paljenja vapnenica (t. zv. klačina) odnosno kod sječa u tu svrhu, koje su također jedna vrst resurekcije, pale se posječene grane odmah od­nosno u kratkom vremenskom razdoblju. Pošto se vapnenice pale ponaj­više ljeti (srpanj,, kolovoz) onda, obzirom na razvoj štetnika, ni jedan ni drugi gore spomenuti rad ne daje po našem mišljenju nekih naročitih po­zitivnih rezultata, osim u slučaju kad se sijeku izbojci koji su istom počeli propadati. Da je ovo mišljenje ispravno, dokazuje i naprijed spomenuti slučaj, da se Coraebus pojavio i poslije izvršene resurekcije. Deblji zara­ženi materijal, t. j . ogrevno drvo, često se izvaža u druge kotareve (kao na pr. sa Brača) te se tako, ako se u njemu nalazi štetnik, dalje širi zaraza.

Da bi se Coraebus resurekclijama suzbio, trebalo bi odjednom izvršiti resurekcione sječe na vrlo velikim površinama, jer je zaraza, koliko smo upućeni, zadobila šire razmjere.

406

Kod privatnih šumovlasnika, kojih ima u Dalmaciji vrlo mnogo, ovo sušenje vrhova i grana izaziva pojačane sječe, koje se negdje iskorištavaju u spekulativne svrhe (kao na pr. na Braiču i Pelješcu).. Pošto se snabdje- | vanje pučanstva ogrevom jednim dijelom vrši baš provadanjem resurek-cionih ili i čistih sječa, praktički bi na ovaj način brzo osjetili1 pomanj­kanje ogreva, koje se negdje već i javlja.

Za specijalne prilike u Dalmaciji mi ćemo morati pored zaštitnih mjera voditi jednovremeno računa i o šumsko uzgojnim i ekonomskim momentima. U vezi toga mjere koje će trebati poduzeti radi suzbijanja hrastovog pr-s tenara bit će ovisne o tome dali se radi o šikari ili o odraslijoj niskoj šumi. Isto tako morat ćemo voditi računa i o paši stoke. K tome će i sam intenzitet zaraze i udaljenost zaraženog predjela od naselja određivati način suzbijanja. Obzirom da je zaraza već tu i da je obuhvatila velike površine bilo slabijeg ili jačeg intenziteta, kao i da napadnuti strukovi dalje propadaju od truleži, te da štetnik napada nove izbojke i strukove, biti će korisno da se makar i davno napadnuti dijelovi čim, prije uklone i eventualno iskoriste.

U vezi gornjega mišljenja smo, da bi suzbijanje hrastovog krasnika tre­balo u Dalmaciji vršiti za vrijeme zimskog vegetacionog mirovanja i na sli­jedeće načine:

I. K o d s l a b i j e g i n t e n z i t e t a z a r a z e , a) N a s t r u k o ­v i m a d o 2 m v i s i n e uklanjanje čitavog .zaraženog izbo j ka do panja, kako se vrši, odnosno kako bi trebalo vršiti čišćenje iz šumsko uzgojnih razloga. U pojedinom slučaju trebat će ukloniti i više izbojaka, pa možda i onog centralnog, najdebljeg. Kod lijepo uzgojenih strukova, moguće će biti potrebno uklanjanje samo koje postrane grančice. Zabrana paše ovdje nije potrebna, jer ukoliko novi izbo jak strada, preostali strukovi rastu dalje (naravno uz pretpostavku da se radi o paši ovaca i da ni stari izbojci ne će biti oštećeni).

b) N a s t r u k o v i m a o d n o s n o s t a b a l c i m a i z n a d 2 m v i s i n e samim uklanjanjem zaraženog dijela grane ili terminalnog izbojka.

Naravno, da je u oba slučaja potrebno spaljivanje, odnosno brzo uni­štenje zaraženih dijelova.

II. K o d j a č e g i n t e n z i t e t a izvođenje resurekcionih sječa uz hitno uklanjanje zaraženih dijelova ili eventualno njihovo spaljivanje. Naj­bolje bi bilo da se ovi dijelovi upotrebe za paljenje vapnenica (klačina).

III. Z a b r a n a i z v o z a z a r a ž e n o ' g d r v a u kotareve odnosno područja gdje zaraze nema, kako radi zaštite česmine, tako i ostalih vrsta hrastova koje Coraebus napada.

Zaključak

Ako bi se suzbijanje hrastova prstenara vršilo pravovremeno i na naprijed opisane načine, ono ne može biti potpuno efikasno. Mi smo na početku istakli koji su primarni uzroci propadanja česmine. Pravovreme­nim uklanjanjem zaraženih dijelova mi bi zaista suzbili štetnika, a izvrše­nom resurekcionom sječom samo djelomično meliorirali sastojinu. Otpor-

407

nost česmine prema napadu ovog štetnika postignut ćemo tek onda, kad se meliorira i samo tlo, kad sklop u sastojini bude potpun i kada bude njezi svakog struka česmine posvećena ona pažnja koju ona traži.

Ovo ćemo po našem mišljenju, postići u prvom redu strogom zaštitom, stavljanjem pod zabranu, i spriječavanjem daljnjeg haračenja makije spe­cijalno česmine, kao i stalnim provađanjem čišćenja i popunjavanjem praznina u makijskim šumama i šikarama odgovarajućim vrstama. Koje će se predložene mjere i u kojem obimu moći stvarno provesti na terenu u Dalmaciji pitanje je i problem za sebe.

LITERATURA:

1. B a r b e y A.: Traite d'entomologie forestiere, Paris 1925 g. II. edit (str. 401). 2. B u j u k a l i ć H.: Šumarstvo osrtva Brača, Gračanica 1934, dipl, rad, litogr. (str. 14). 3. M a r i n k o v i ć B.: Nekoliko mišljenja i prijedloga k pitanju amelioracije devastiranih makija u Dalmaciji, Šum .list 1950 g. br. 5 i 6. 4. P e t r a č ić A.: Štete od hrastovog krasnika (Coraebus bifasciatus) kod uzgajanja hrastovih šuma, Šum. list 1934 g. (str. 110 i 111). 5. V a j d a Z.: Zaštita šuma, Šum. priručnik II. dio Zgb. 1946 g. (str. 821). 6. V e s e l i D.: Bilješke iz zaštite šuma, Sarajevo 1946 g. (str. 32).

IL PROBLEMA DEL DEPERIMENTO DELL'ELCE (LECCIO, QUERCUS ILEX L.) IN DALMAZIA

L'autore constata in tutta la Dalmazia la presenza đelTinsetto Coraebus bifa-sciauts suH'elce (leccio, Quercus ilex L.).

Analizando questa invasione l'autore conclude che il trattamento negativo verso la macchia e la devastazione continua della macchia, sono le cause principali del deperimento dell'elce. e queste cause hanno favorizato lo sviluppo e l'invasione del Coraebus.

Alia fine l'autore propone alcune rnisure per combattere questo insetto.

Ing. Bran. Pejoski (Skopje)

O BROJU SEMENKI U PLODOVIMA JUNIPERUS EXCELSA, Bieb.

Rasprostranjenost vrste Juniperus excelsa, Bieb. — U biljno-geograf-skom pogledu Juniperus e x c e l s a , Bieb. naseljava Istočni Mediteran, uključujući Kavkaz i Krim (7). U Maloj Aziji ova vrsta naročito dolazi na južnim delovima ovog poluostrva između A v 1 a n-a i A d a n-e, gde se penje do 1.800 metara nadmorske visine zajedno sa Quercus p u b e -s c e n s i Qu. i n f e c t o r i a ( B e r n h a r d ) . U Grčkoj dolazi kako na ostrvima tako i na kontinentu. U Bugarskoj susreće se pojedinačno ili u većim grupama na nižim delovima Centralnih Rodopa i kod Kresnenskog defileja (S t e f a n o v).

U Jugoslaviji jedino dolazi u Makedoniji, gde na nekim mestima gradi na manjini površinama veoma lepe čiste ili mešovite sastojine (Pčinja, Crna Reka, Raduša, Prespansko Jezero). U visinskom pogledu ona u Makedoniji dolazi od 100 do 800 metara nadmorske visine na krečnim ili silikatnim terenima. Baš na terenima Makedonije ona je bila predmet istraživanja

408

od naših botaničara i šumara ( K o š a n i n , J a k o v l j e v i ć , P e t r o ­v i ć, P e j o s k i).

Podaci u literaturi za broj semenki u plodovima kod J. exela, Bieb. U dostupnoj nam dendrološkoj literaturi navodi se da broj semenki u sazre­lim plodovima kod Juniperus e x c e l s a , Bieb. varira od 3—6 (S t e f a-n o v, P a r d e, J o v a n o v i ć , B e i s s n e r - -F i t s c h e m). Čak i kod naših, jugoslovenskih istraživača, koji su ovu vrstu ispitivali na terenima Makedonije, nalazimo gornji podatak (Ko š a n i n).

Ta netačno'st, ovog veoma karakterističnog dijagnosti-čnog podatka potiče otuda, što se do istog došlo na osnovu nedovoljnog materijala, ma­lom broju primeraka plodova, a ne putem nekih savremenih metoda stati­stike, mada je bilo poznato da je broj semenki varijabilan.

Naš zadatak je u ovome radu da putem varijacione statistike na ve­ćem broju uzoraka (proba) plodova od J. e x c e l s a, Bieb., sa raznih područja Makedonije, utvrdimo u kojim granicama se kreće broj seiruenki i naći odgovarajuću sredinu.

Narodno ime ove vrste u Makedoniji je d i v a f o j a , g o r č l i v a f o i a, o j a. U literaturi usvojen je termin divlja foja.

Materijal za ispitivanje. — Da bi došli do tačnog podatka za broj se­menki u plodovima kod J. e x c e l s a , Bieb. primenili smo sledeću meto­diku rada:

SI. 1. Grančica sa plodovima od J. excelsa, Bieb.

1. Plodovi su sakupljani iz tri područja, različita kako u pogledu geo­loške podloge, tako i u ostalim podacima nadmorska visina, ekspozicija, floristički sastav i drugo).

409

V

Prvo područje je u slivu Crne Reke, ma njenoj desnoj obali kod sela Vrpsko. Geološka podloga škriljci a nadmorska visina se kreće od 400 m do 600 m (gde dolazi J. excelsa). Sa ovog mesta je uzeto 220 plodova.

Drugo područje je Demir-Kapija fsliv reke Vardara) u blizini sela Kli­sura. Geološka podloga krečnjak a nadmorska visina ide od 100 m do 400 m. Sa ovog mesta je uzeto 110 plodova.

Treće područje je pri utoku reke Pčinje u Vardar, gde J . e x c e l s a , Bieb. dolazi na serpentinu i krečnjaku. Nadmorska visina idei od 180 m do 400 m. Ovde je ubrano 202 plodova.

2. Sakupljeni su plodovi koji su ušli u drugu godinu sazrevanja, tako su semenke bile potpuno formirane. Tj. sakupljani su već pomodreli (skoro zreli) plodovi.

3. Plodovi su sakupljani od pet stabala unutar jednog područja sa razne nadmorske visine eventualno i ekspozicije.

Varijaciono-statislička obrada materijala. — Ukupan broj plodova (proba) sa sva tri područja iznosi n = 532. Tabela I. pokazuje osnovni raspored elemenata za primenu varijaciono-statističke metode istraživanja. Dobijeni rezultati su sledeći:

1. Broj razreda i za varijacioni red broja semenki u plodovima J. e x-c e 1 s a, Bieb. utvrđen je sa 11.

2. Širina razreda (a) uzeta je 1. 3. Aritmetička sredina varijacionog reda utvrđena po formuli

M = m + a — > Xi • Vi

iznosi M = 6,59 siemenki za J. e x c e l s a, Bieb. iz navedenih područja Makedonije. i

4. Standardna devijacija utvrđena po formuli

n L **• * iznosi o = 2,11.

5. Raspodela varijanata u kolektivu je:

Razmak od srednje vrednosti

m ± x»

m ± 0,5 m ± 1,0 m ± 1,5 m ± 2,0

% varijanta u granicama

m ± x<J

43,4 80,1 93,1 97,

%> varijanta izvan granica

m ± x.o

56,6 19,9 6,9 2,8

6. Srednja greška artimetičke sredine (fm), određena putem formule a

fm Vn

iznosi fm 0,09

410

>

7. Srednja greška standardne devijacije (f") je:

f« = - j L = ± 0,06

8. Koeficijenat varijacije (v) iznosi:

v = — • 100 M

32,0<Vo

9. Srednja greška koeficijenta varijacije (fv) je:

fv-yfn-l/1+2(TM)2==1'060 /» Prema tome aritmetičku sredinu fM), standardnu devijaciju (°) i koefi­

cijenat varijacije (v) za broj semenki u plodovima J. e x c e 1 s a, Bieb. izražavamo:

M = 6,59 ± 0,09 o = 2,11 * 0,06 v = 32,0 * 1,06%

jihovi su odnosi sledeći: M o v

— = 7,32 — = 3,51 — = 30,1 fm (o fv

10. Indeks tačnosti za uzetih u obzir 532 proba iznosi 1,384%.

9 14 U U IJ

SI. 2. Frekvencioni poligon i normalna krivulja za broj semenki u plodovima J. excelsa, Bieb.

411

Tabela I. BROJ SEMENKI U PLODOVIMA J. E X C E L S A BIEB.

(Tabela za varijacioni obračun)

Širina razreda

Sredina razreda

Apsolut. razredna frekven­

cija yi

Relativ. razredna frekven­cija °/e

XI

xi yi

x*iyt

3—4

3,5

23

4,4

—5

—115

575

4—5

4,5

130

24,4

—4

—520

2080

5—6

5,5

20,3

108

—3

—324

972

6—7

6,5

67

12,6

—2

—134

268

7—8

7,5

65

10,5

—1

—65

65

8—9

8,5

56

12,3

0

0 .

0

9—10 10—11

9,5

46

8,6

+ 1 + 4 6

46

10,5

21

4,1

+ 2 + 42

84

11—1212—13

11,5

11

2,0

+ 3 + 3 3

99

12,5

3

0,5

+ 4 + 12

48

13—14

13,5

2

0,3

+ 5 + 10

50

532

100

—1015

4287

Varijacioni red i normalna krivulja. Slika 2 pokazuje frekvencioni poligon variijacionog reda broja semenki u plodovima J . e x c e 1 s a, Bieb. kao i normalnu krivulju.

Srednja ordinal a normalne krivulje (H) je u ovom. slučaju 100. A apscise smo računali po jednačini X — — Aß.

Budući da je aritmetička sredina (M = 6,59) veća od najgušće vre-dnosti (4), to je mera asimetrije pozitivna (leva asimetrija).

Zaključak

Izneta istraživanja o broju semenki u plodovima kod vrste Juniperus e x c e 1 s a, Bieb. pokazuju da se njihov broj kreće u slede ćem intervalu:

minimum aritmeltička sredina maksimum 3 6,9 13

Prema tome podatak koji se nalazi u literaturi da broj semenki varira samo od 3 do 6, mora se smatrati netačnim.

Frekvencioni poligon (slika br. 2 i tabela I) pokazuje najveći broj plodova sa 4 sememke, zatim sa 5, pa 6, pa 7 semenki i t. d.

Prednji naš zaključak potrebno je u svakom slučaju da se dopuni i sa materijalom iz ostalih područja (Grčka, Turska), kako bi se moglo utvr­diti, da li ovaj podatak za broj semenki u plodovima varira u gornjem intervalu ili od njega odstupa.

LITERATURA: 1 Ba i l ey, H. L-: The Standard Cyclopedia of Hoirticiuiluira. New York. 19501 2. B e i 6 s n e r-F i t s c h e n: NadeJholzkumide Berlin, 1930.

412

»t fWSr- : *

3. B e - r n n a i d ; Waldverhältmsse der Türkei. Thatnaod. Forst Jahrbuch. 82 Band. Berlin. 1931.

4. Em, H.: Dendroilogdja (skripta). Skopje. 1948. 5. J i a k o v l j e v i ć, S.: O smolniim žljezdama i građi lista u J. excelsa i J. foetiidiis-

sima. Gl. skop. rnaiuič. društva. Skoplje. 1929. 6. J o v a n o v i ć, B.: Priručnik za odrcđivainje demdrofagije. Beograd. 1951. 7. Ko'ä&n'iini, N.: Materi jal za dendrologijui. Nailazi se u biblioteci Šumarskog

fakulteta u Zemunu. 8. Les Eorets en URSS. Revue du Boi®, br. 5. Paris. 1951. 9. P a r de , L.: Les coniferes. Paris. 1951.

10. P e j i o s k i , B-: Pridones kan itehnološkoito poznavanje mu diva d pitoma foja (manuskript). Skopje. 1952.

11. P e t r o v a c , D.: O šuirisikom drveću ni Južnoj Srbiji Šum. List, okt. Zagreb. 1934. 12. S t e f a n o v , B.: Dendrologija. Sofija. 1934. I 13. U g r e n o v i ć , A.; Tehnologija, drveta. Zaigreb. 1950.

NOMBRE DE GRANES DANS LES FRUITS CHEZ JUNIPERUS EXCELSA,

Bieb. On trouve dans la litteraitare conteimporaolme que 'le normbre de graflnes dans lc& fruits chez l'espece de Juniiporus e x c e 1 s a, Bieb. vairi© de 3 ä 6.

Cepedant ceitte donnee m'est pas exaicte. Ses pasant suir ou plus grand rnoimbre n'eprreuves (532 fruits) qui ont ete iramassees dans ttrois n'epreuves (532 firtufts) qui- ont ete raimaissees dams trois .districts de Macedonie (Demiir Kapija, Crna Retka—Vrpsko et ä l'erbouchuire de la raiivde Pčinja darns Je Vardar) pair voir de methodes bietmetriques il a ate constate se quii suit;

1. Le noimibre de graines dans les fnuiilts chea l'espece Junliperrus e x e e l s a, Bieb. varie de 3 ai 13.

2. La moyetime atmthimettique (M) poor le nombre d'epreuves 532 s'eleve ä 8,59.

Dr. Ž, Kovačević (Zagreb)

U Š JELOVA IZBOJA — DREYFUSIÄ NÜSSLINI C . B.

Ako pratimo njemačku, švicarsku i austrijsku entomološku literaturu naići ćemo češće na rasprave o pojavi u š i j e l o v a i z b o j a (Dreyfusia Nüsslini C. B.) i propadanju jele u stanovitim krajevima. Naročito u po­sljednje vrijeme entomolozi (Hofmann, Schneider-Orelli, . Schimitschek,' 'Zwölfer) upozoruju šumare sve više na činjenicu propadanja jelovog pomladka.

Iako je ta lisna uš u Evropi poznata već preko 90 godina, kod nas je o njoj vrlo malo pisano (Živojinović), jer nije primijećeno jače ugrožavanje jele zbog njenog napada. U Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji ova je uš po­znata kao jedan prilično opasan štetnik, što osobito naglašuje u svojoj radnji austrijski entomolog S c h i m i t s c h e k . Kod nas je ona ustanov­ljena mjestimice u S l o v e n i j i (Pohorje, Idrija). I ako zaraza za sada nije zauzela neke veće razmjere ipak uš postaje iz godine u godinu sve izrazitiji štetnik i prijeti opasnost, da se proširi dalje po Hrvatskoj i Bosni, po šumama gdje ima najviše jelovih sastojina. Budući smo imali priliku da se u Sloveniji upoznamo s njezinim oštećivanjem neće biti na odmet, da se ovdje sa par riječi osvrnemo na tog štetnika. To je tim važnije jer je to jedan za Evropu novi štetnik iako već postoji decenijima. Za nas je uš je-

413

lova izboja svakako novi štetnik, jer ga tek unatrag nekoliko godina primje­ćujemo i to tek mjestimice .Osim toga potrebno je naglasiti da je kod nas dosta raširena d o m a ć a j e l i n a l i s n a u š — Dreyfusia piceae Ratz., koja je daleko manje opasna od jelove uši izboja, pa ih ne smijemo za­mjeni ti.

Domovina uši je Turska i SSSR odnosno Armenija i Transkavkazija, gdje je ona raširena kao štetnik na o r i j e n t a l n o j s a n r č i (Picea orientalis), a u Srednju Evropu je prenesena s n o r m a n d s k o m j e 1 o m (Abies nordmanniana). U Evropi se ona raširila na j e l i , a pored toga je ustanovljena na b a l z a m s k o j j e l i i d u g l a z i j i. Ovdje je ona glavni štetnik samo na jeli. Budući da uš mije kod nas pobliže opisana niti proučena, to ćemo iznijeti podatke o njenom životu po S c h i m i t s c h e k u i H o f m a n n u ,

U proijlećd na kori jele možemo primijetiti nakupine voska poput vate,, a ako po takvoj nakupini poteigmemo pnstoim ostat će nam orveniosmeđ od soka zdrobljenih -ušiju. Uš jelova izboja zadržava se uglavnom na mlađim jelamai, a srjeđa na sirednje-dobnilm 'i starim jelama. Ona u prvom "redu napada tmllade jelle ina otvaranim suncu izloženim položajiiima, dok je na sltablimia u zasjeni mnogo- 'rjeđa.

Uš prezimljjiuji> kao ličinka (siistensilarva) II stadija, a rjeđe u prvom stadija» raz­voja, na, kori jele. U proljeće se ona presvlači i prelazi u III irazvojinii stadij. OMeno u travnju, rijletko već koncern ožujka, pojavljuje se tzv. silsite-ns uš ženka. Ona obično početkom: svibnja odloži nla kori debla i izboja u sikupini smeđe crvena jaja, Iz tefa jaja se izlegu dva razvojna tiipa1 mladoh ušiju. Od jednoga se razviju uši korašice (Neosiisten&larve), ikoje ostaju na kori, a đz drugog diijeüa jaja razviju se uši agUašiice (Progiredienlsllairve), koje prelaze s kore na iglice jele i «tu se zadržavaju na donjoj s t rani

Od Ušiju iglaSilca, opet se razviju dva tiipa. One se presvlače četiri pulta. Od jednog dijela se razviju krailati1 seiksupaTni oiblici, koji u Evropi propadaju, jeir u zaraženom zemljama srednje Evrope ne nalaze orijentalnu smrću, na kloijloji mogu stvoriti spolne oblike, Od dmulgog dijela i^Iašica razviju se projgredienis-ženike, koje odlažu svoja jaja na iglicama- Iz tih jaja se razviju opet uši koirašice (Neolsistems), ikoje napadaju» iglice ti prelaze na ikoiruk gdje prezime u stadiju larve II. One pak ušli ikoje su ostale još u proljeće na koirt daju također dva tipa. Jedne ostaju kao latentne ličinke (Laltanizlarve) na kori sve do jeseni i tada se itelk idailjjfe razvijaju, doik se druge lSčlnike 'razviju u ljetu u ženke, odlože jaja i stvaraju Möiinke Icoirašiee. I ako tu imamo više tipova ušiju u jesen nailazimo uš jelova izboja samo na kori (kalo Iičiinlku II stadija.

Ova jelova uš ste nazmnaiža u veliikom ibroju. Jedna ženka može u proljeće odložiti 200—4Ö0 jaja. S c h m i t s c h e k navodi, da se u povoljnim klimatskim prilikama uz 30u/o prirodnog moirtaLiiteta razvije od jedne ženske korašice u 'trećoj .godini 37 (milijuna iglašica i 378 milijuna koirašiicai Ovi brojevi jasno pokazujlu, da ova lisna uš unatoč razmjern omalog broja, generacija daje ipak ulkraitko vrijeme veliki broj potomaka, koji mogu ubrzo dovesti osobito mlado* drvo do sušenja.

Po svome načinu života jelova uš izboja kao štetnik vrlo je značajna za uzgoj jele. Na kori jelova stabla dolaze dvije vrste lisnih ušiju i to domaća jelova uš — Dreyfusia piceae i uš izboja D. Niisslirti koja je importirana navodno sa Krima. Dok je domaća uš za jelu više manje beznačajna, jer se zadržava samo na kori debla, ova druga je daleko opasnija, jer se zadr­žava na proljetnim izbojima i iglicama. U koliko se domaća uš jače raširi na jednom stablu i prekrije koru na deblu i granama u nižim partijama naročito ispod same krošnje može i ona izazvati veće poremetnje u kolanju sokova i dovesti eventualno i do sušenja stabla. Uš izboja je daleko opa­snija. Ona u prvom redu rijetko napada starija stabla i ona u zasjeni već se pretežno zadržava na mlađim stablima starim do 40 godina, a naročito onima od 10—20 godina Za svoj napad izabire mlada stabla jele na pro-

I 414

galama, mjestima izloženim suncu i južnom položaju. Ako se mlada jelova stabla nalaze u zasjeni krošanja starijih stabla, onda ih uš redovno ne na­pada. Napad mladih sasitojina jele od strne ove uši u nekim državama srednje Evrope došao je toliko do izražaja, da stručnjaci pišu ne samo o sve jačem širenju te uši i njezinoj mjestimičnoj masovnoj pojavi već iznose podatke o propadanju jelovog pomlatka i postavljaju pitanje o daljnjem uzgoju jele. Uzgajači prema tome moraju posvetiti u vezi sa širenjem jelove uši izbo ja najveću pažnju daljnjem uzgoju jele i nastojati da pomiladaik jela ostane što duže u zasjeni starijih stabala. Ovo je naročito teško kod eksploatacije šume, gdje često bude pomiladaik na^lo izvrgnut utjecaju sunca. Ako se dakle vrši eksploatacija i masovno krčenje stabala u jednoj zaraženoj šumi prijeti opasnost da bude sav pomladak jele izvrgđiut napadu jelove uši. U tom slučaju dolazi u pitanje daljnje opsto janje jele na takvom zemljištu.

Pregledavajući neke šumske predjele kod Idrije (Pevc, Crni vrh) zjbog proučavanja potkomjaka upozoreni smo bili i na pojavu jelove uši. Upra­vitelj šumarije u Idriji ing. K o r d i š doveo nas je do jedne prqgale na kamenom vršku, gdje se nalazilo u skupini jedno desetak mladih 10—15 godina starih jela. Sve su one bile zaražene i pokazivale tipične posljedice napada uši. Uši su se uglavnom nalazile na izbojima i iglicama. Na poje­dinim stablima već su iglice otpale u ovršcima, na granama su iglice bile blijedo zelene, žute ili već smeđe i suhe S obzirom na to, što još nemamo iskustva sa suzbijanjem jelove uši, a pored toga nam manjkaju i tehnička sredstva za provađanje mjera suzbijanja kemijskim sredstvima (k tome t reba dodati i težak pristup na mjesto zaraze), jedina mjera suzbijanja je bila spaljivanje zaraženih stabala. To je bilo u tom slučaju i učinjeno. ,

Utješno je u tom slučaju jedino to, što je do zaraze došlo u tipičnoj prebornoj šumi, jele, smreke i bukve, a dokazano je, da preborna mješovita sastojina ne pruža povoljne uslove za razvoj i širenje jelove uši. Osim toga zaraza je za sada lokalnog karaktera No pri tom ne smijemo biti nikakvi optimisti, jer je davno poznata činjenica » k a da s e n e k i n o v i š t e t ­n i k n a j e d n o m o d g o v a r a j u ć e m t e r e n u p o j a v i o m i g a n e m o ž e m o v i š e i s k o r i j e n i t i v e ć s a m o s u z b i t i « .

Pokušajmo kritički promotriti činjenicu, da smo pronašli u jednoj kraškoj mješovitoj šumi uš jelova izboja na jednom mjestu i da smo je suzbili spaljivanjem zaraženih stabala. Utvrđivanje uši na jednom mjestu ne isključuje mogućnost utvrđenja tog štetnika i na drugim mjestima i sličnim pozicijama. Stabla jele su najprije porušena i onda na jednoj čistini spaljena. Kod tog postupka mogao je ostati svakako stanoviti broj ušiju na životu i one su mogle preći na druga stabla jele i tako kroz godinu stvoriti novo žarište zaraze. ' Spaljivanje zaraženih stabala je doduše radikalna mjera uništavanja štetnika, ali ako se to vrši na kraškom terenu usred sušnog ljeta u slučaju malog neopreza može doći do požara.

Za likvidaciju takvih zaraza smatramo da bi u svakom slučaju bila bolja primjena kemijskih sredstava, kao što se to radi kod suzbijanja ove uši u inostranstvu. Prašenje zaraženih stabala sa DDT ili HCH prahovima daje vrlo dobre rezultate, a naročito ako se taj posao izvrši u proljeće prije odlaganja jaja ili u doba kad se uši nalaze na iglicama. Poprašiti treba deblo i grane s doljnje strane, jer se uš zadržava na deblu, te na granama i iglicama pretežno s donje strane.

415

U vezi s utvrđenjem činjenice postojanja uši jelova izboja kod nas trebalo bi opskrbiti šumska gospodarstva motornim zaprašivačima i po­trebnim količinama DDT ili HCH praha, kako bi se u slučaju potrebe moglo odmah pristupiti suzbijanju tog štetnika. Ako ne pristupimo suzbi­janju uši kod početka zaraze može doći do jačeg širenja tog štetnika i na taj način mogao bi biti ugrožen razvoj pomlatka jele u našim šumama.

Pored toga bezuvjetno je potrebno organizirati što jaču obavještajnu službu za zaštitu šuma, jer bi bilo vrlo nezgodno da se zaraza ustanovi tek onda kada se bude uš već u velikoj mjeri kod nas raširila.

LITERATURA

H o f m a n n Ch.: Freihandstudien über Auftreten, Bionoimiie, Ökologie und Epidemiologie der WeÄsstannenilaius Dreyfusia (Chermes) Nüsislini C. B. Zeitschrift f. angewandte Entomologie Bd. XXV Berlin 1939. — S c h l i m i t s c h e k E.: Beobach­tungen bei einer Ubervermehruing d. Tannentrieblaius Dreyfusia Nussl"'mi C. B. Zentnail-blatt f. d. gas. Forstwesen Bd. 54 — 1928. — S c h i r a i t s c h e k E.: Zum Massenauf -treten d. Tannemtrieblaus Dreyfusiia. Nüssiini C. B. in Österreich, D. Land- u. forst­wirtschaftliche Giutsbetrieb, Wien 1952. — Sc h n e i d eir-Or e l l i : Die Weasstannen-laus Dreyfusia Nüssiini an alten Bämrnen. Schweiz. Zeitschrift f. Forstwesen. 1937.

TANENTRIEBLAUS — .DREYFUSIA NÜSSLINI C. B. Nachdem es bekannt wurde list, dass die Tannentriohlaus auch -bei >unis vorkommt und der Autor hat s:ch allein davon in einigen Wäldern Sloveniens überzeugt, gibt er in diesem Referate einen kurzen Bericht über das Leben und Bekämpfung dieses Schädlings.

/ f

Ing. Drago Radimir (Zagreb)

UZGOJNA MJERA KOJOJ SE U N A S NE POKLANJA D O V O L J N O PAŽNJE

Među ostalim šumsko-uzgojnim zahvatima u cilju da se u što kraćem roku uzgoji što vrednija sastojina (čišćenja, prorede, progale) naročito mjesto zauzima rezanje grana,

čišćenje granja sa stabala uzgajanih u sastojinama odgovarajućeg sklopa odnosno odumiranje istih i pomjeranje zelene krošnje prema

gornjem dijelu debla prirodna je pojava u razvoju sastojina. Efikasnom njegom sastojina treba pospješiti taj prirodni proces, da

bi se povećala vrijednost stabala odnosno njihova tehnička uporabljivost, pravovremenim zahvatom, ukoliko se ona nisu po prirodi radi nedovoljnog sklopa ili slabe zasjene očistila od grana.

U naprednijim zemljama ove uzgojne mjere provode se redovito na " temelju rezultata stručnih istraživanja, koja su svojevremeno vršena u

Americi, Južnoj Africi, Finskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Austriji i t. d. po Th. Hartigu, Lakari, Mayer-Wedelinu, Bürgern, Arnoldu, Engler, Cieslar i dr. Dok se rezanje grana vrši skoro kod svih četinara, kod listača se provodi obično kod hrasta i topole, rjeđe kod bukve, lipe i breze. Reza­nje grana vrši se za vrijeme mirovanja vegetacije kod četinara, kad stabla dostignu debljinu od 8—14 cm prosječno u prsnoj visini, počam od donjih

416

pršljenova u dva tri navrata (kod bora svake 3—6, kod smrče svake 5—6 godine).

Rezanje suhih grana vrši se bez opasnosti, kada se pri tome pazi da se ne ozlijedi kora. Pri skidanju jačih grana, ove treba prerezati na 15 cm do debla, pa drugi put tik do debla.

Rezanje zelenih grana treba vršiti umjereno, da ono ne bi štetno djelo­valo po prirast stabala, zaštitu tla ili smanjenje vlage na staništima toplih krajeva. Skidanje zelenih grana ne podnosi sasvim smrča, lakše trpi ariš i duglazija, bor i jela jer dok smanjenje jedne trećine zelene krošnje kod smrče prsnog promjera od 12—17 cm (Lakari — Finska) usporuje za 50% drvni prirast, štetno djelovanje kod bora javlja se istom, ako se krošnja smanji za 50°!ol (polovicu). — (U. S. A.)

To potvrđuje i B u r g e r , koji je u svojim pokusnim istraživanjima za vrijeme od 10 godina skidao sve iglice sa stabala crnog bora i smrče osim sa posljednjih godišnjih izbojaka, te je ustanovio da se prirast u visini za to vrijeme kod crnog bora smanjio za 2—3°/o, a u volumenu za 14—15%, dok je međutim štetno djelovanje kod smrče bilo mnogo jače, jer je prirast u visini pao na polovicu, a u volumenu se smanjio za 75—80%1 Obzirom na činjenicu, da bor zadržava zelene iglice prosječno kroz 3, smrča kroz 5—-6 godina, razumljivo je da u ovom slučaju smrča teže podnosi godišnje skidanje iglica nego li bor. Uostalom poznato je i iz prakse da se pri bo­lesti ili zarazi, koja uništava krošnju, bor mnogo brže i lakše regenerira . od smrče.

Na osnovu dosada poznatih rezultata naučnih istraživanja može se kod smrče, duglazije, borovca i jele bez uštrba odstraniti odjednom 2—4 pršljena donjih zelenih grana.

Topola podnosi rezanje suhih i zelenih grana do 5 cm debelih, a hrast i do 10 cm, ali odrezana mjesta, deblja od 3 cm treba premazati katranom. Grane se ne režu na svim stablima, već se odabere 1,5—2 puta toliko naj­boljih stabala, koliko se predmijeva da će stajati za vrijeme zrelosti (Dr. V a j d a — Uzgajanje šuma, 1946.)

Kod običnog bora, čije sadnice uzgojene u sastojini pod zasjenom daju stabla ravnog, pravilnog i punodrvnog rasta, ( L a u f f e n b u r g e r — Rev. for. franc. 1952.) režu se obično suhe grane sa stabala, počam od prsnog promjera od 9—16 cm, na prosječno 250 do 650 komada po hektaru (Mayer-Wegelin, 1936.)

U Italiji se mnogo praktikuje rezanje zelenih grana kod- pinjola (P. pinea), primjereni zahvat dapače povoljno djeluje i na fruktifikaciju (P a-v a r i — Monti e boschi, 1952.)

Neobično lako podnosi rezanje zelenih grana bor krivulj (P. montana var. mughus), prema podacima A. B e e r — Botan. Institut d. Universität Insbruck — čak i do 4/5 zelene krošnje; osobina, koja se u alpinskim kra­jevima iskorišćava za proizvodnju ljekovitog ulja. — (Oleum p. pumilionis).

Još veću vitalnost i bržu regeneraciju poslije rezanja zelenih grana pokazuje troigličast bor kanarski P. canariensis, po svojim osobinama veoma sličan himalajskom boru. P. longifolia ili sjeveroamerikanskom P. rigida. Na kanarskim borovima, gdje se u šumsko-poljskom gospodarstvu uzgaja krmno bilje, bivaju svake 5—10 godine oklaštrene sve grane kro­šnje, sasušene, spaljene i pepeo zaoran kao gnojivo. Tako reducirana debla ma »žive stupove« brzo se pomlade i formiraju krošnju sličnu onoj pirami-

417

dalnog čempresa. Pa čak i kad požar uništi krošnje ovih borova oni ne ugibaju, već se debla, koja uslijed jake kore ostaju neozledena, brzo zaze-lene. Pri sječi ili proredama tjeraju iz panja bujne izbojke, te izgleda kao da se formira druga etaža u sastojini.

Radi brzog rasta, vanredno vrijednog drva »tea«, velike vitalnosti i sposobnosti tjeranja adventivnih pupova iz debla i izbojaka iz panja una­šana je ova ekzota posljednjih decenija u sve zapadnomediteranske zemlje i neke otoke klimatske zone Lauretuma, a ima je i kod nas kao parkovno drvo u Primorju (Dubrovnik, Hercegnovi).

Kvalitetno vrijedno tehničko drvo smatra se drvo čisto od grana. Stepen čistoće veći je u onoj grupi stabala, kod koje se deblo može da razabere i unutar same krošnje sve do njenog vrha (smrča, jela, ariš, bor, borovac, joha, hrast kitnjak, jasen, breza), a manji u onoj, gdje se osovina počinje da gubi već na početku krošnje. Biološki uzevši, prosječni stepen čistoće debla veći je u liščara nego u četinjara, međutim sa gledišta prak­tičnoga iskorišćavanja šuma (tehničko-trgovačkog) prosječna je čistoća debla veća u četinjara nego u liščara. ( U g r e n o v i ć — Iskorišćavanje šuma II. 53)

Drvo potpuno čisto od grana ne može se kod izvjesnih vrsti drveća postići nikakovim šumsko-uzigojnim postupkom, ukoliko se ne pri tekne u pomoć vjetšačkim klaštrenjem i rezanjem grana. Rezanje grana je jedno­stavna i efikasna mjera jačanja kvaliteta, te se ono preporuča ne samo u naročitim slučajevima, već ono predstavlja važan udio normalnih šumsko-uzgojnih radova. Troškovi su za rezanje suhih grana ispod 6 m tako ma­leni, da se još isplate ipri strogom kamatno-kamiatnom računu u poređenju sa vanrednim povećanjem vrijednosti oklaštrenog trupca.

Kod duiglazije, borovcia i smrče ne može se ni zamisliti na većini staništa neka proizvodnja kvalitetno vrijednog drveta bez rezanja grana, ono je vrlo potrebno i kod topole, a preporuča se kod ariša i bora osobito na dobrim staništima.

Međutim rezanje granja kao uzgojna mjera u njezi sastojina šumskog gospodarstva u našim krajevima rijetka je stvar. U davnim vremenima provađailo se rezanje i klaštrenje grana u hrastovim šumama I s t r e (Mo­tovun, okolica Pule), rezervisanim za potrebe našeg i stranog brodarstva, ne toliko za uzgoj čistih trupaca koliko za proizvodnju fazoniranog drveta za rebra, klečke, račve i krivače i t. d. ( K a u d e r s , Pola stoljeća šumarstva).

Danas, kada kapacitet naših obnovljenih brodogradilišta s dana u dan stalno raste a stime i potrošnja tehničko-kvalitetnog drveta, kada smola r-ska industrija traži borova debla čista od grana, kada tvornice šperploča i furnira najbolje plaćaju čiste trupce ravnomjerne strukture odgovarajućih dimenzija, nastupilo je krajnje vrijeme, da se pristupi provađamju ove važne uzgojne mjere.

BIBLIOGRAFIJA: B ü r g e r H . : Mitteilungen d. schwe'iiz,. Anstatt für d. forstliche Veirsuchiswesen,

1935, 1949, 1951. Mctteilungem d. forstlichen Biundesverisuiöhsamistalt Mariaibrunn. Vol. 47: F i s c h e T F.: Ziele u. Grenizen d. Züclbtumjg ,h. Waitdibäuman, Schw. Ztsohifilfit für Forsitw. 1950; M a y er1 - W ed e 1 in, H.: Das Aii^faisten d. Waldbaüimc, Hannover 1937; P e c h m a n n H.: Mitteilungen dl öster, Gess. f. Holzforschg, IL 1951; Ceba i l -l o s e O r t u n o : Fiona y vegeitooilon forestall de la Cainariias occicfentallejs, Madrid 1951.

418

Siivpfiiija

Dr. James S. Bethel:

KONTROLA KVALITETA U PROIZVODNJI U K O Č E N O G D R V A

--•?

(Predavanje održano u Šumarskom društvu NH Hrvatske dne 15. VII. 1952 g.)

Zahtjevi potrošača ukočenog drveta obzirom na bolju izradu, čvršći spoj ljepila i veću otpornost ukočenog drveta na djelovanje vlage stalno rastu. Ovi povećani zahtjevi potrošača stimulativno djeluju na to da proiz­vođači stalno nastaje poboljšati metode kontrole kvaliteta svojih proizvoda. Stare metode kvalitativne kontrole postaju neprikladne i traže se nove metode, koje će bolje odgovarati zahtjevima kontrole.

Kontrola kvaliteta izrađenog produkta sastoji se iz tri odijeljene faze:

1) Kompletne specifikacjie proizvoda koji će se izrađivati; 2) Kontrole sirovine i načina rada koje se upotrebljavaju u proizvod­

nji, i 3) Ustanovljivanja kvaliteta finalnih proizvoda putem finalne inspek­

cije i ispitivnaja.

Nažalost u mnogim tvornicama ukočenog drveta kontrola kvaliteta ograničava se samo na finalnu inspekciju i ispitivanje gotovog proizvoda. Takav način kontrole sastoji se u jednostavnom odvajanju proizvoda do­brog kvaliteta od loših, nakon što je došlo do njih. Dobra kontrola kvaliteta mora biti tako organizirana da uopće ne dođe do produkcije loših proiz­voda. Tako se na pr. kakvoća lijepljenja, kao što je čvrstoća i trajnost veza ispituje kidanjem malih proba izrađenog produkta. Pače i takve kvalitete kao što su dimenzije i klase proizvoda ne mogu se svesti samo na konačni pregled i ispitivanje proizvoda. Naime, kada se kod takve kontrole otkriju greške, teško je, a često uopće nemoguće, ustanoviti njihove uzroke. Vrijeme koje protekne od časa nastanka greške do njenog otklanjanja znade često biti dugačko te se na taj način proizvodi veća količina defektnih proizvoda.

Prema tome jedini način svrsishodne kontrole kvaliteta sastoji se u pri­mjeni pozitivne kontrole materijala i načina rada u proizvodnji t. j . u kva­litativnoj kontroli proizvodnog procesa. Finalna inspekcija i ispitivanje go­tovih proizvoda su naravno> također potrebni kao sredstvo za određivanje da li finalni proizvod odgovara specifikacijama (propisima).

Propisi kvaliteta (specifikacije) za ukočeno drva mogu biti postavljeni sa strane kupaca ili propisani od vlasti, kao što je slučaj kod proizvodnje ukočenog drva za potrebe ratne mornarice i u zrakoplovstvu, ili ih može do-

419

nijeti grupa proizvođača, kao što je to slučaj sa američkim komercijalnim standardima za ukočeno drvo listača i četinjača.1)

Propisi za ukočeno drvo služe kao osnovica za kontrolu kvaliteta. Oni mogu imati propise o dimenzijama (dužina, širina, debljina i tolerancije), klasama, čvrstoći, trajnosti lijepljenja, načinu ispitivanja i načinu izrade.

Kada su ustanovljene karakterist ike željenog finalnog produkta (na temelju propisa — specifikacija za pojedine produkte) slijedeća operacija kvalitetne kontrole sastoji se u kontroli kvaliteta materijala i proizvodnog procesa koje treba upotrebiti da finalni produkt bude u skladu sa posta­vljenim specifikacijama. U odjeljenju za mokri furnir kontrolira se vri­jeme trajanja i temperatura parenja ili kuhanja trupaca, vrši se perma­nentna i redovna kontrola debljine furnira, periodično određivanje sadržaja vlage za kontrolu sušenja, jednoličnost priticanja pare i si.

U odjeljenju suhih furnira kontrola kvaliteta se sastoji u takvim po­slovima kao što su: dimenzije i pravokutnost ploča na suhim škarama, po­stotak defektnih vezova na sljubnicama, broj pukotina otvorenih sljubnica na listovima, broj lica na kojima treba izvršiti popravke i si.

U odjeljenju za lijepljenje mogu se vršiti mjerenja temperature i sa­držaja vlage furnira koji se ulažu, namaz ljepila, vrijeme slaganja, vrijeme prešanja, vrijeme između preše i vrućeg složaja, težina sastojaka ljepila i t, d.

U finalnom odjeljenju mjere kontrole kvaliteta obično se svode na di­menzije i pravokutnost kod pile, debljinu kod brusilice, stupanj loma, uče­stalost raznih grešaka izrade i postotak ploča koje je potrebno rezati na manje dimenzije.

Sva ova mjerenja se ne vrše u svima tvornicama. Djelomični podaci neke 'tvornice davat će karakteristike proizvodnih ploča, kvalitet pribora koji se upotrebljava i vještinu proizvođača.

No kontrola kvaliteta se ne sastoji samo u mjerenju i skupljanju po­dataka. Stara, no istinita izreka inžinjera kontrole kvaliteta glasi: »Kvalitet ne možete ispitati na produktu već ga treba ugraditi u produkt«. Da kon-, trola postane efektivna, sakupljene podatke treba brižno analizirati i rezul­tate ovih analiza primijeniti u procesu proizvodnje. To će nam postati ja­snije ako se poslužimo jednim primjerom:

Kod proizvodnje bukovih furnira (ljuštenja) treba kritički ispitati de­bljinu furnira od 1,5 mm. Kada bi tehnički i bilo moguće proizvesti furnir jednake debljine od 1,5 mm, našim spravama za mjerenje debljine nismo u stanju točno ustanoviti ovu veličinu. Radi toga i kod najpreciznijeg lju­štenja furnira postoje varijacije u debljini. Uzroci ovih varijacija su nedo­hvatljivi i nije moguće odrediti u čemu se sastoje. Pa i u slučaju kada bi mogli ustanoviti njihove uzroke ne bismo ih mogli odstraniti, jer su oni sluča|ne prirode! Masovna produkcija proizvodi prema tome produkte, koji ix kvaliteti pokazuju izvjesne normalne varijacije.

Budući da produkt masovne produkcije varira, ako želimo da produkt bude upotrebljiv, varijacije treba da se nalaze unutar dozvoljenih granica.

Suština kontrole kvaliteta sastoji se dakle u tome, da se varijacije kva­liteta produkta dešavaju unutar dozvoljenih granica.

Već je god. 1925. dr. Walter Shewhart, koji je radio u laboratoriju tvrtke »Bell Telephone Company« pokazao, da se kao snažno oruđe u pro-

1 Kod nas propise kvaliteta donosi vlast.

420

izvodnju kontrole kvaliteta mogu primijeniti moderne statističke metode. On je pokazao da u slučaju ako na malim uzorcima vršimo 3 do 4 mjerenja takvog kvaliteta, kao što je na pr. debljina furnira 1,5 mm, možemo očeki­vati da će raspon uzoraka biti distribuiran po normalnoj Gaussovoj distri­buciji2), ako uzroci potiču iz istog kolektiva. Kod kolektiva, gdje su uzroci varijacija čisto slučajne prirode, postizavanje normalne distribucije nazvao je postizavanjem stanja kontrole.

Ako uzorci potiču iz dva ili više kolektiva, diferencije među kolekti­vima Shewhart je opsiao kao prenosive uzroke i takovo stanje okarakteri­zirao kao stanje kada se proizvod nalazi izvan kontrole. Primjenom stati­stičkih metoda moguće je odrediti, da li se neki proizvodni pToces nalazi u stanju kontrole ili je izvan kontrole. Ako se kod procesa ustanovi, da se nalazi u stanju izvan kontrole, moguće je ustanoviti i eliminirati prenosive -uzroke toga stanja i dovesti proces u stanje kontrole.3)

SI. 1 pretstavlja Shewharlovu kontrolnu kartu za varijacije debljina hrastovog furnira u jednoj jugoslavenskoj tvornici (Tvornica u Sremskoj Mitrovici). Svaka točka na M diagramu pretstavlja sredinu mjerenja de-

I ' Napomena prevodioca: i 2 Pod normalnom Gausst>vom distribucijom razumijevamo takovu raspodjelu

varijanata u kolektivu, kod koje se postotak varijanata nalazi u slijedećim gra­nicama:

Razmak od srednje vrijednosti m + x • a m ± a m ±2o m + 3ff

%> varijanata u granicama

m ± x • a 68,3 95,4 99,7

Normalna krivulja frekvencija ima prema tome slijedeći oblik:

Jednadžbe normalne krivulje frekvencije glasi y = J^ZI ' e ' "

Za razjašnjenje pojedinih pojmova upućujemo na slijedeju literaturu:

x« 2Ö>~

Ugrenović, Tehnologija drveta, Zagreb 1950, 5,360—374; Zarković, Statističke metode u industrijskim istraživanjima, Beograd 1949; Zarković, Kontrola kvaliteta robe, Beograd 1949; Zarković, Kvalitativna kontrola proizvodnog procesa, Beograd 1951. 3 Za detaljnije upoznavanje sa metodama statističke kontrole upućujemo či­

taoca na literaturu navedenu u napomeni 2.

421

bljine na 4 uzastopna lista furnira, kako oni izlaze ispod noža. Svaka točka na »I« diagramu pretstavlja razmak među najvećom i najmanjom debljinom od 4 mjerena uzorka. Srednja linija na M diagramu pretstavlja aritmetsku sredinu debljine od 20 uzoraka. Srednja linija na I diagramu pretstavlja sredinu razmaka od 20 uzoraka. Gornja i donja granica pretstavljaju tro­struku standardnu devijaciju (3 cr) aritmetske sredine -gdje je njezina vri­jednost veća od nule.

Prema variacionoj statistici, približno 99,7°/<i varijanata u određenom vremenu, ako potiču iz normalne distribucije, pada u granicu m - 3 er. Prema tome kod kontrole kvaliteta proizvodnje pretpostavlja se, ako sre­dina proba i njihovih odstupanja padaju u granice * 3 <?, da se proces nalazi u stanju kontrole. Ako sredine uzoraka ili otkloni padaju izvan granice ± 3 or, tada kažemo da se proces nalazi izvan stanja kontrole. U tom slučaju treba istražiti uzroke stanja izvan kontrole i eliminirati ih. Kod toga postoji vjerojatnost od 0,3°!» slučajeva, da se istražuje uzrok i tamo gdje on ne postoji.

Diagram M, srednjih deb/ßna u O'oot" od i uzeta uzorka *-* *

__si r ^*, A ^ " * j r J7> Gornja granica \ / V^'--,, , , • , , ' ' * ' V - . . - — ^ J 3" Up sredina

\ i M-2V 32 t Donju granico

Diagram. -J, mahsima/nJh razllna debljina od 4 uzela uzorna

A r-/ V

A \A V v

„ A, V V- . _./

y\ A / . A -• \ . r

Gornja granico 9'1

J- + Unjeme uz/manjo vjeri

Sli

Kontrolna karta za debljinu furnira na si. 1 pokazuje, da se proces u početku proizvodnje nalazi u stanju izvan kontrole. Bilo je nekoliko vanj­skih uzroka toga stanja. Nakon zaustavljanja stroja pronašli smo 4 uzroka:

a) nepravilno formiranu prizmu, kao posljedicu loših pila za četvrtanje prizme,

b) neravno ležište prizme na ležištu noža, c) loše funkcioniranje vijaka, kojima je prizma učvršćena na ležištu, i d) nepravilnost rezanja listova furnira na početku rada prije nego se

nož i prizma uhodali. čim su ovi uzroci otklonjeni proces je pokazao konstantno poboljšanje

i mogao se zadržati u stanju kontrole.

422

SI. 2 pretstavlja sličnu kontrolnu kartu za varijacije sadržaja vlage kod sušenja furnira u jednoj američkoj tvornici.

Ona pokazuje da su mjere poduzete radi poboljšanja sušenja kao po­sljedica indikacije kontrolne karte dovele do poboljšanja procesa i uspo­stavljanje stanja kontrole.

Na navedenim dvjema kontrolnim kartama prikazane su varijacije, koje su posljedice mjerenja. Ovakav tip kontrolne kar te sa uspjehom se primjenjuje u industriji furnira i šperploča kod kontroliranja veličina kao što su: veličina i pravokutnost furnirskih listova; dužina, širina, debljina i pravokutnost ploča; namaz ljepila, i si.

Neki činioci kvalitete, važni u industriji ukočenog drveta, ne mogu se izraziti u jedinicama mjere, nego u broju. Ako se za kontroliranje ploča upotrebljava šablona, može se izraziti da li je kvaliteta ploča dobra di nije. Tako isto, kvaliteta se može izraziti klasom panelploče ili brojem specifič­nih defekata.

M diagram srednjeg % uhžnoslf od i uzeh uzorka

i^A L± \ I V V_

J diagram mabsima/nih raz/ika % u/ožnosfi od 4 uzeto uzorka

IV V"\ /" V

_ r\ / V "

SL2

U takvim se okolnostima može upotrebiti kontrolna kar ta za broj gre­šaka. Ovaj tip karte osniva se na binornialnoj distribuciji.

SI. 3 pokazuje takovu kartu4) upotrebljenu kod broja raspuklina na licu gotovih ploča. Ispitivanje se sastoji od promatranja 50 izvedenih sljulb-nica i kakvoća je. izražena u °/d raspuklina dužih od 15 cm. Kod te karte kao i kod karte varijacija, stanje izvan kontrole znači, da varijacije nisu prouzročene slučajnim uzrocima.

Napomena prevodioca: 4 Ovakova kontrolna karta naziva se P karta (karta proporcija). O konstrukciji

i upotrebi P karte vidi Zarković, Kvalitativna kontrola proizvodnog procesa, Bgd 1951, str. 149—181. 5 Ovakova karta naziva se np kartom. — Vidi Zarković str. 177.

423

Karta defektih lomova upotrebljava se u tvornicama ukočenog drveta kod kontrole takovih varijacija kao što su procenat mjehurića zraka u vru­ćoj preši, broj ploča*koje otpadnu na pili, greške gotovih ploča koje t raže krpanje (popravak) i si.

*>] Pdtogra/n: %,grešk/ kod sl/ubl/han/o furnlrsbi'h Ushva

l/\J V i S/.3

Gdje se kvalitet mjeri brojem grešaka po jedinici produkata, mogu se upotrebi ti kontrolne karte za broj defektnih komada na temelju Poissonove distribucije.

SI. 4 predstavlja takovu kartu,5) kod koje je predmet posmatranja ko­ličina rubnih pukotina u srednjicima ploča, koje dolaze sa brusilice. Slične karte se sa uspjehom upotrebljavaju u kontroli grešaka kao što su broj de­fekata brušenja, broj defekata na vrućoj preši i si.

Iz prednjih razmatranja mogao bi netko pomisliti, da su ona važna za statističare, a ne za tehnologe. No tome nije tako. Uspjeh statističke kon­trole kvaliteta, kako se ona vrši u tvornicama ukočenog drva, ovisi o umje­šnosti tehnološkog stručnjaka. Da se može služiti metodama statističke kontrole, tehnički rukovodilac mora poznavati osnove statistike te sirovine i procese sa kojima radi. Konačno samo tehnički rukovodilac posjeduje autoritet da se izvrše potrebne korekture u procesu, U rukama običnog slu­žbenika, koji nema autoriteta, kontrolna karta se pretvara u lijepu sliku. U rukama spremna i dovitljiva tehničara ona postaje korisno oruđe za ujednačenje kvaliteta, smanjivanje količine otpadaka i sniženje troškova proizvodnje.

Važnost što je zauzima grupa za kontrolu kvaliteta u nekoj tvornici ovisi o karakteristikama svojstvenim organizaciji te tvornice. 0 tome, kako su ostali sektori povezani sa kontrolom kvaliteta, ovisi i vrijednost cjelo­kupne organizacije tvornice. Grupa za kontrolu kvaliteta proizvodnje ne smije biti podređena proizvodnoj grupi. Šef grupe za kontrolu kvaliteta

_f5±L"!£3Ž

424

proizvodnje mora biti neovisan o rukovodiocu proizvodnje, koji je zadužen za količinu proizvodnje.

Osoblje kontrole kvaliteta treba da ima dovoljno autoriteta, da bi mo­gla narediti potrebne ispravke, kada ustanovi da se proizvodni proces nalazi u stanju izvan kontrole.

np diagram broja naspubllna hod gdbulh ploča

WVA V V V V \.

.<

\ U 1 • A

Kl - 1 _ _ , , _ • „ I M I t . - . . - — „ , • ttfWt) — , _ • „ trn - | U M — - y i. • | i

U 30 \ SS . 40 W 50đ»}

A4

Na kraju smatramo za potrebno osvrnuti se na tehniku široke indu­strijske kontrole kvaliteta, kako se ona vrši u Americi.

Tvrtka »American Douglas Fir plywood industry« ima niz inspektora, koji konstantno ispituju proizvodne procese i produkte niza njezinih pilana, a osim toga posjeduje i dva laboratorija u državama Washington i Oregon za ispitivanje svojih proizvoda. Pilanama, kojima je kvalitet produkata niži od standarda, zabranjuje se korištenje žiga društva za markacije proizvoda. Slična organizacija postoji i kod »Southern Plywood Manufactures Asso­ciation«, Laboratorij u Atlanti (Georgia) ispitivao je kroz 3 godine kvalitet produkata učlanjenih pilana. Klase kakvoće ustanovljuje posebni inspektor, a sada je u razmatranju i uvođenje žigova za markiranje klasa.

Industrija ukočenog drva u posljednje je vrijeme znatno napredovala. Ona radi sa novim ljepilima, novim strojevima i novim načinom proizvod­nje. Takav tehnički napredak traži da i tehnika kontrole kvaliteta pode no­vim putevima.

Preveo Ing. R. B e n i ć

ŠUMARSTVO DANSKE Tokom mjeseca aprila 1952 g. boravio je u FNRJ, kao specijalni izaslanik FAO,

dr. C. S y r a c h L a r s en , direktor Arboretuma u Hörsholmu u Danskoj. Taj po­znati genetičar i oplemenjivač šumskog drveća, čija aktivnost na tom polju traje gotovo 30 godina, dao je smjernice za organizaciju rada takve vrste i kod nas. S tim u vezi osnovano je Genetsko odjeljenje Instituta za šumarska istraživanja NR Srbije.

425

Dr. Larsen boravio je kraće vrijeme i u Zagrebu. Tom prilikom posjetio je Glavnu upravu za šumarstvo kao i Poljoprivredno-šumarski fakultet. Kao gost Šu­marskog društva NR Hrvatske održao je 29. IV. o. g. u društvenim prostrojima pre­davanje o šumarstvu Danske.

Danska je imala zemlja (43.00 km2), sa svega 3,844.000 stanovnika. U šumarstvu Danske za vrijeme poznatog ministra R e v e n t l o w a (1748—1827) uneseni su u praksu ovi principi: regularna čišćenja, prirodno pomlađen je s oplodnim razdobljem od 10—20 godina .prorede počinju rano a često se vraćaju (svake druge do pete go­dine), ophodnje kratke. Na temelju mjerenja Reventlow je našao da je prosječni godišnji prihod u bukovim sastojinama bio do 15 m3 po ha.

Nastava šumarstva vrši se od 1800. godine na Univerzitetu u Kopenhagenu, a od 1863 na Kr. veterinarskoj i agrikulturnoj školi u Kopenhagenu. Prema tome šumarska nastava u Danskoj traje već 165 godina.

Predavač je iznio neke brojke o danskim šumama: površina pod šumom je vrlo mala (cea 340.000 ha) i iznosi jedva 8,l°/o ukupne površine zemlje. Dodaje se, da su to površine veoma razbijene i izolirane. Od listača najviše imade bukve, a od četinjača smrču (umjetno). U pogledu prirodnih vrsta drveća Danska je vrlo siromašna. Bu­dući da bukva vrlo rijetko i slabo rađa sjemenom, sjeme se uvozi iz Holandije, Belgije i dr. Klekovina bora (Pinus motnana) vrlo se često sadi za vezanje dina, a od egzotičnih vrsta dobro uspijeva Picea sitehensis i Abies alba.

Po obliku prevladavaju regularne visoke šume. Ophodnja za bukvu je 110—120 godina, za hrast 120—130 godina, a za smrču 40—80 godina.

Predavač je prikazao metode i rezultate t. zv. visoke danske prorede. Ona po­činje u 15.—20. godini, provodi se svake 2.—3. godine u mlađim, odnosno svake 4. godine u srednjedobnim sastojinama. U svakom proređivanju vadi se najviše do 12—15°/o. mase. U starosti od 120 godina ostaje na 1 ha cea 100—120 najljepših stabala.

Predavač je istakao veliki značaj umjetnog pošumljavanja za Dansku. Posljednih 150 godina pošumljena površina gotovo je udvostručena. Velike površine vrištine pretvorene su u šumu.

Drugi dio predavanja Dr. Larsen je posvetio svom radu u Arboretumu u Hörsholmu. Tu je 1936 posađeno 37 akri za eksperimentalne ciljeve i dodano nekoliko pokusnih ploha nedaleko samoga Arboretuma. Arboretum je zajedno sa šum. bota­ničkim vrtom u Charlottenlundu, gdje su prve sadnje vršene od 1838, potpao pod Kralj, veterinarsku i agrikulturnu visoku školu. Upravitelj ovih objekata je dr. L a r s e n . Troškove uprave i rada pokriva se iz državnih i privatnih izvora. Oni momentano iznose oko 32.000 kruna godišnje.

Kako je predavač naglasio, šumarska genetika bazira na detaljnom šumsko-botaničkom studiju. Ona u svom radu sarađuje s stručnjacima iz uzgajanja šuma, vrtlarstva, botanike, genetike, patologije i dr. Ističe se, da su genetski radovi ovdje započeli 1924 oprašivanjem Abies lowiana X A. grandis, zatim 1929 ukrštavanjem vrsta ariša i drugih četinjača. Jednako je tako započeo rad na vegetativnom razmno­žavanju drveća, selekcioniranom za oplemenjivanje. Značaj rada takve vrste istaknut je prvi puta na šum. Kongresu 1936 u Budimpešti.

Predavač je nadalje iznio svoje iskustvo u oplemenjivanju šumskog drveća, ističući da je za taj posao potrebno usvojiti tehniku cijepljenja, okuliranja i dobivanja reznica. Tako je u rasadniku rađeno sa cjepkama bukve, hrasta, brijesta, jasena, johe, breze, smrče, jele, bora i duglazije. Vegetivno razmnožavanje primjenjuje se na široko za određivanja genotipa. U tom smislu se podižu posebne kulture, u kojima stabla služe za demonstraciju nasljedne osnove određenog stabla. Tim se načinom nadalje čuvaju za budućnost najbolja stabla pojedinih vrsta, ispituje se ponašanje određenih genotipova u različitim vanjskim okolnostima, što je vrlo važno s obzirom na otpornost na razne bolesti.

Uz mnogo reprodukcija predavač je pokazao što se misli pod stablima »pokaza­teljima«: kultura različitih klonova, koja služi za proučavanje njihove fenologije, fiziologije i patologije. Dr. Larson je već davno istakao da je potrebno obratiti pažnju ne samo rasama i klimatskim tipovima koje susrećemo u prirodi, nego i individuma, koji pokazuju naročita poželjna svojstva. On je naglasio da se tim metodama osigu­rava čuvanje dragocjenih individua za budućnost. Njihovo pronalaženje u prirodi osnovni je zadatak a vrijeme je da se prestane skupljati monstruozitete u prirodi.

Podizanjem kultura putem cijepljenja cvjetnih izbojaka elitnih stabala omogu­ćeno je i stalno dobivanje hibridnog sjemena, iskorišćavanje heteroziteta i si.

426

S tim u vezi napominjemo, da je dr. Lärsen postavio ove osnovne zadaće melioracije šumskog drveća: 1. upoznavanje nasljedne razlike unutar vrste, rasa i specijalnih tipova, 2. umjetno oprašivanje,. 3. hibridizacija, kao izvor za heterozis, 4. citološko istraživanje broja hromosoma i 5. vegetativno razmnožavanje, podizanje kultura za dobivanje sjemena i upoznavanje genotipa. Te osnovne principe šumarske genetike iznio- je dr. Larsen i na Šumarskom Kongresu u Helsinkiju 1949 god. Na­vedeni posao je, kako predavač ističe, u Danskoj podijeljen na nekoliko ustanova. Organizacija šum. genetskog rada u Danskoj daje mogućnost najveće lične inicijative i pruža ekspeditivnu saradnju, što je njena najvažnija karakteristika.

Arboretum radi u najužoj povezanosti sa Šum. eksperimentalnom stanicom. Provjeravanje i primjena rezultata vrši se kod Oplemenjivacke stanice državnih šuma (osnovana 1946). Ovdje su specijalni uređaji za trušenje, čišćenje i čuvanje šumskog sjemenja. To je jedno od najvažnijih praktičnih uputstava za korišćenje najboljeg šumskog sjemenja, eliminiranje sjemena loših genetskih osebina.

Arboretum sarađuje i u radu pokusnog rasadnika (osnovanog od tvornica šibica) u cilju podizanja najboljih topola i trepetljika. Godine 1943 dobiven je vrijedan hibrid Populus tremuloides X P. tremula.

Svoje veoma itneresantno predavanje dr. S. Larsen popratio je brojnim pro­jekcijama vlastitih istraživanja u Danskoj.

, B. Zlatarić

ŠUMARSKI SASTANAK U ZÜRICHU

Tokom ljeta ove godine organiziran je sastanak profesora šumarstva, iz zemalja susjednih Alpama, a na inicijativu profdsoira Kocstlera iz Münchena. Sastanak je održan u Zürichu od 7 do 14 septembra ove godine, zahvaljujući brizi profesora Leib-turidguta i osoblja šumarskog instituta Savezne visoke tehničke škole u Zürichu. .

Na ovome sastanku sudjelovali su slijedeći profescri: L e i b u n d g u t iz Zii-richa, K o e s t i e r iz Münchena, B a u e r iz Frešburga (na Breisgau),. S c h r e i b t r iz Beča, A l i k a l f i ć iz Sa.rajeva A S i 1 v y - L e 1 ig o i s iz Nancya. Profesor de P h i l i p p As iz Firence nije mogao prisustvovati radi puta u Australiju.

427

Svrha sastanka bila je da se ispitaju metode obuke te metode vlastitih istraži­vanja u svakoj zemlji i da se razmotre mogućnosti saradnjc u izmjeni asistenata i publikacija.

Ovaj program bio je obilno ispunjen. Izvjetaji i izmjene misli u dvorani, bile su svaki dan dopunjene posjetama rasadnicima i mjestima gdje se vrše pokusi gdje su se vodile plodne i korisne diskusije;}

(Prema vještima iz »Revue forestiere francaise«). V. S.

MEĐUNARODNI SAVEZ INSTITUTA ZA ŠUMARSKA ISTRAŽIVANJA

Stalni Biro Međunarodnog saveza instituta za šumarska istraživanja sastaje se svake godine. Prije dvije godine održao je svoja zasjedanja u Firenzi. U godini 1951. sstanak je održan u Holandiji u Wageningenu. Ove godine je skupština održana u Danskoj i to u Kopenhagenu od 22.—27. septembra 1952. g.

Na tom sastanku među ostalim primljena je i odluka koja se odnosi na orga­nizaciju kongresa stanica za istraživanja. Kongres bi se trebao održati u Rimu i na Siciliji u septembru i oktobru 1953. g.

Radne sjednice održanesu u Kopenhagenu kao i Arboretumu Hörsholmu, te su bile povezane sa vrlo instruktivnim obilascima šuma.

G. Syrach Larsen kao organizator ovih sastanaka i obilazaka, imao je veliki uspjeh.

(Prema vijestima iz »Revue forestiere francaise«.) V. S.

PEDESET GODIŠNJICA ŠVEDSKOG INSTITUTA ZA ŠUMARSKA ISTRAŽIVANJA

Švedski Institut za šumarska istraživanja svečano je proslavio svoju pedeset-godišnjicu 24. septembra 1952. Mnogobrojne škole i šumarski instituti delegirali su svoje predstavnike na ovu svečanost. Međunarodni Savez stanica za istraživanje zastupao je M. Lönnroth, dugogodišnji predsjednik Saveza, te profesori Koestler i Mantel (Njemačka), Syrach Larsen (Danska), Ilvessalo (Finska), Schaeffer (Francu­ska), Mack Donald (Velika Britanija), Van Vloten (Nizozemska).

Nakon posjete i pregleda zgrada Instituta, izvršena je posjeta pokusnog polja u Bogesundu. U Stockholmu su učesnici prisustvovali svečanom sastanku koji se održao u plavoj dvorani Gradske vjećnice Stockholma, u prisutnosti kralja Švedske.

Poslije nekoliko predavanja i predaje nagrada izvršen je dugi defile švedskih kao i stranih predstavnika koji su došli da slavnom Institutu donesu dokaze njihovog poštivanja i simpatija.

(Prema vijestima iz »Revue forestiere francaise«.) V. S.

O 110-GODIŠNJICI »GOSPODARSKOG LISTA«

U » V i e n c u « 1838. god. je pisao jedan nepoznati pisac, da članovi zagrebačke » N a r o d n e č i t a o n i c e « , kojoj je predsjednik starina grof J a n k o D r a s k o ­v i c vijećaju među inim i o tome kako će unaprijediti narodno gospodarstvo. Kao rezultat tih nastojanja je osnivanje H r v a t s k o-s 1 a v o n s k o g g o s p o d a r ­s k o g d r u š t v a 24. XI. 1841. Na ovoj osnivačkoj skupštini je zaključeno, da se izdaje na narodnome jeziku društveno Glasilo, za koje je trebala dozvola iz Beča. U međuvremenu društvo je izdalo 26. I. 1842. god.: » P r i o b ć e n j e č l a n o v o m h o r v a t s k o - s l a v o n s k o g g o s p o d a r s k o g d r u š t v a o d u p r a v l j a -j u ć e g o d b o r a « . Ovo je službeni početak izlaženja današnjega Gospodarskog lista. Odobrenje je ponešto okasnilo, te kada je stiglo počeo je od 30. srpnja 1842. god. izlaziti » L i s t m e s e č n i G o s p o d a r s k o g d r u ž t v a « . Između 1850— 1852. god. izlazi kao godišnjak društva pod imenom » L i s t g o s p o d a r s k o g d r u š t v a h o r v a t s k o - s l a v o n s k o g « , a od 1853 opet redovno kao »Go­s p o d a r s k e n o v i n e « , a na koncu od 1855. god. s malim prekidom sve do danas kao » G o s p o d a r s k i l i s t « . Rekli smo s malim prekidom, a to je od prosinca

428

1949. pa do prosinca 1951. god. kada je »Gospodarski list« bio fuzioniran s jednim zadružnim listom u » N o v u p o l j o p r i v r e d u « . No od prosinca 1951. opet izlazi kao Gospodarski list, a uredništvo je kao posvojilo Novu poljoprivredu.

Stranice Gospodarskog lista su bile tijekom 110 godina uvijek otvorene i piscima drugih struka. U Gospodarskom listu je od 1842. pa do danas mnogo članaka i od trajne vrijednosti iz raznih grana šumarstva uopće. To se vidi i iz Š u m a r s k e b i b l i o g r a f i j e u kojoj je autor unio članke šumarskog sadržaja iz godišta 1853—1856.

Gospodarski list je namijenjen podizanju i unapređenju poljoprivrede na selu, te da širi najnovije tekovine nauke i prakse, koje su u vezi s podizanjem i unapre­đenjem poljoprivredne proizvodnje. No ovo se ne da u praksi odvojiti od šumarstva. Radi toga su i šumarski stručnjaci pisali u Gospodarskom listu i to naročito o kršu, pošumljivanju, o njezi i čuvanju šuma, o drveću brzog rasta i t. d. Mogla bi se na­pisati cijela šumarska bibliografija, koja bi bila uzeta iz godišta našega S t o d e s e t -g o d i š n j a k a .

Potreba da izlazi Gospodarski list je i sada aktuelna, a ona će biti i u buduć­nosti. Agronomsko je društvo NRH na svojoj prošlogodišnjoj skupštini zaključilo, da će poduzeti mjere na nadležnome mjestu, da se opet pokrene Gospodarski list mjesto Nove Poljoprivrede. Ovo je i učinjeno, te je to veliki uspjeh pomenutog društva.

U vezi iznesenog potrebno bi bilo nastavili 110-godišnju tradiciju, da se naše selo upozna s raznim mjerama oko unapređenja šumarstva preko najmasovnijeg lista našega sela t. j . preko G o s p o d a r s k o g l i s t a , koji svojim 110-godišnjim opstankom izvršio časno svoju zadaću, a koju treba sada i buduće da vrši.

Malo je naroda u Evropi, pa i u svijetu, da imaju ovako star poljoprivredni list. Uz Gospodarski list vezana je povijest naših muzeja u Zagrebu i drugih kultur­nih akcija i ustanova. Uzevši sve ovo možemo reći, da je Gospodarski list jedna općenarodna tekovina hrvatskog naroda, o kojoj svi moramo voditi računa, a to je da služi osnovnome svome cilju podizanju i unapređenju poljoprivrede na selu, a to se ne može bez saradnje sa šumarskim stručnjacima.

Dr. J. Kovačević

If * »

c7« Siruette Uttjiznouvsti

^veg-LeÄ dmitaet L'^ulut itam.fi t GODIŠEN ZBORNIK NA ZEMJODELSKO-ŠUMARSKIOT FAKULTET

NA UNIVERZITETOT — SKOPJE (ŠUMARSTVO) 1951.

Treći godišnjak Zemjodelsko-Šumarskog fakulteta, univerziteta u Skoplju, objavljuje sleđeće naučne radove nastavnog i pomoćno-nastavnog kolektiva Šumar­skog Otseka:

1. Dr. I. M i n a j l o v : Korištenje na metodot na najmalite kvadrati pri sosta-vuvanje na ednovlezni masovi tablici. 2. Ing. H. E m : Makedonski narodni iminja za vidovi od rodot Quercus (dabovi). 3. Ing. B. P e j o s k i : Pridones kon poznavanjeto na bukovinata vo NR Makedonija. 4. Ing. B. P e j o s k i : Pridones kon tehnološkoto poznavanje na crvenata smreka (Juniperus oxycedrus). 5. Ing. B. K r a l j i ć : Poka­zatelji iskorištenja drva u pilanarstvu i tehnički uspjeh pilenja. 6. Ing. P. Š i m i ć : O anatomskoj građi drveta nekih domaćih i stranih vrsta juniperusa. 7. Ing. K. M i-n e v : Pepelnicata na dabot (Microsphaera alphitoides Griff, et Maubl.) vo Kičevskiot reon. 8. M. R a d o n j i ć : Prilog izučavanju oblika bukovih stabala.

B. Pejoski

»ŠUMARSTVO« — organ šumarskog društva N. R. Srbije, Beograd donosi slijedeće:

V broju 1: Peta godina »Šumarstva«; Dr. J. Z u b o v i ć : Mišljenja o šumi i šumarstvu; Ing. D. M i l o j k o v i ć: Razvoj uređenja šuma u Srbiji; Ing. S. Ć i r-k o v i ć : Značaj šuma za elektrifikaciju;'Ing. R. M i l o s a v l j e v i ć : Dudovac — vrlo važan problem za.našu privredu; Ing. M. P e r i š i ć : Prilog poznavanju para-zitne mikoflore Kosmaja; Ing. M. J e v t i ć : Neka zapažanja u vezi sa upotrebom plavog kamena za suzbijanje fuzarioze u šumskim rasadnicima; In», M. L j u j i ć : Reorganizacija uprave državnim šumama u N. R. S.; Dr. D. S t a n k o v i ć : Polieti-len — nova plastična masa — najbolji ambalažni materijal za pakovanje i transport živih biljaka i biljnih dijelova; A. J a n d r i ć : Organizacija terenskih šumskih jedi­nica privrednih rejona; Ing. B. J o v a n o v i ć : Pančić i naše šume.

U broju 2: Ing. M. S i m o n o v i ć : Neke nepravilnosti kod građenja visećih žičara u svetlosti teorije; Ing. M. J o v a n č e v i ć : Fenologija i njena primena u šumarstvu; Ing .D. P o p o v i ć : Istraživačka delatnost u šumarstvu Srbije; Ing. M-V i n ć e n t i ć Genetika u uslovima našeg, šumarstva; Ing. B. P e j o s k i : Šimšir i njegova upotreba; Ing. Lj. M a r k o v i ć : Komitet za drvo evropske ekonomske ko­misije i njegov rad; Ing. D. O r e š č a n i n : Izvoz drveta iz N. R. Srbije 1947—1951; Ing. L. V u j i č i ć : Učešće drveta i proizvoda od drveta u našem izvozu i uvozu u I. polugodištu 1951. godine.

U broju 3: Ing. M. D u d i ć : Smolaren'je u Srbiji i problemi u vezi s njime; Dr. M. K n e ž e v i ć : Putevi za povećanje produktivnosti kružnih testera; Ing. N. P r o k o p l j e v i ć : Oblici i vrste radova u šumskoj proizvodnji (proizvodnji drveta na panju); Ing. D. D r a s k o v i c : Povodom introdukcije pitomog kestena u predjelu Lastra; Ing. S. J o v a n o v i ć : Mikrobiološko dubrenje šumskih rasadnika i šumskih kultura; Ing. V. Z u p a n s k i : Neki uzroci abrazije (habanja) drveta i mogućnosti smanjenja ili uklanjanja tih uzroka; Ing. R. R a d i v o j e v i ć : Zeleznički pragovi od cerovine; Ing. M. I v a n o v i ć : Uticaj biljnih hormona na oživljavanje reznica šumskog i parkovskcg drveća i šiblja.

U broju 4: Ing. A U r b a n o v s k i : O proizvodnji, potrošnji i cirkulaciji pro­izvoda šumarstva u svetu u posleratnom periodu; Ing. D. A f a n a s i j e v : Brzo-rastuće vrste (problematika); Dr. D. S t a n k o v i ć : Metodi relekcije, koji se mogu primeniti u šumarstvu; Ing. Lj. P e t r o v i ć : Određivanje pravca trase žičare; Ing. S. R a d u l o v i ć : Značaj gajenja kiselog drva kod nas.

Ina. Ivan Mikloä

430

tyiLq-ltd $lm.vLt liv-ulnjL Itamfie.

P e c h m a n n H. von: »Über den Schutz gefällten Buchenholzes gegen Ver­färbung und Pilzangriff.« (Zaštita oborene bukovine protiv obojenja i napada gljiva). Forstwiss: Zentralblatt, 70 Jahrg., H. 11, 1951, str. 676—691, sa 13 si.

Poznato je, da oboreno bukovo drvo brzo podliježe promjenama, koje se kod nas označuju pod pojmom »prešlosti«, »prozuklosti« odnosno »piravosti«, osobito, ako se sječa vrši za toplijih mjeseci, ili ako drvo leži dulje vremena oboreno u šumi. Autor je u ovoj radnji prikazao pokuse protivu »prešlosti« sa novim sredstvima tvornice Bayer. Kako i u njem. literaturi nije uvedena jedinstvena nomenklatura za te pojave, on razlikuje »das Ersticken« i »das Verstocken«. Pod pojmom »das Ersticken« razumijeva sivocrvenkaste do crvenosmeđe obojenje, koje se javlja na čeonim stranama, a postepeno se u formi jezika uvlači u unutrašnjost trupca. Pri­klanja se teoriji Z y c h a-e o uzroku ove pojave (lokalne pojave osržavanja, uslijed prodora kisika, a kod određenog °/o vode u stanicama). Pod pojam »das Verstocken« razumijeva piravost, makar u njezinim prvim počecima. (Tu je podjelu već predložio Mayer-Wegelin).

Na temelju rada Zycha-e, izradila je firma Bayer sredstvo, koje u prvom redu sadrži jake r e d u k c i o n e s p o j e v e , pošto se u početku ne radi o napadu gljiva, nego o prodoru kisika u još žive stanice (na svim mjestima bez kore) s tim, da na­stupa tvorba tila i gurnoza. Odmah nakon obaranja stabla premazu se sve površine bez kore tim sredstvom. Čim ona osuši, premaze se drugom gustom tekućinom, koja sadrži bitumenske tvari i sprečava brzo isušenje, time stvaranje pukotina i napad gljiva. Prvo se sredstvo zove »Bayer-Buchenschutz«, a drugo »Basiment«.

Pošto je prirodna trajnost bukve sa različitih stanovišta različita, a kako mi-kroklima staništa igra veliku ulogu, vršeni su pokusi u 3 šumarske uprave. U dvije se radi o besprikornim bukvama, a u trećoj o slabijim, većinom sa crvenom srži, natrulim granama i rakom. Sječa je izvršena 28. III. u dvije šumarije, a u jednoj 8. V., bazirajući na radnji Gäumann-a, po kojoj je trajnost bukve znatno manja, ako se siječe u to doba. Debla su sječena na 3—4 m duge trupce. Premazi-vanje je na 2 mjesta izvršeno cdmah nakon obaranja, a na trećem jedan dio tru­paca odmah, drugi dio deseti, odnosno dvadesetprvi dan iza obaranja. Pojedini su trupci ostavljeni bez premazivanja kao kontrola. Pojedini su trupci ostavljeni u šumi na različitim mjestima: izloženim suncu, u udolicama sa obiljem vlage, pod zaštitom zatvorenog sklopa i t. d., kako bi bile obuhvaćene sve varijacije mikroklime. Ocjena je vršena u kasnu jesen na licu mjesta, te je za svaki trupac zabilježena tvorba pu-kGtina, otpadanje kore, napucavanje i t. d. Koncem listopada trupci su odvezeni na pilanu i izrezani u daske. U jednoj je šumariji to izvršeno u prosincu. Pregledavana je daska po daska, zatim su sve opet složene u trupac, kojemu su pripadale. Ocjena je vršena subjektivnom procjenom izgleda, upotrebljavajući često i blanju. Pojedini su trupci ispitani na čvrstoći i mikroskopski.

Rezultati pokusa: 1. Opažanja na ležećim trupcima u šumi. Trupci u sjeni nisu izgubili koru, a na sunčanim mjestima je kora otpala. Na tim mjestima razvila su se plodišta. Schizophyllum commune. Na mnogim trupcima i na čeonim stranama, premda su premazani, javila su se plodišta iste gljive. Trupci su razrezani u daske i kod pregleda je autor postavio 5 stupnjeva oštećenja (prvi stupanj posve bez pro­mjene boje i bez znakova napada gljive, peti stupanj jaka piravost, drvo neupo­rabljivo za preradu, ostali-stupnjevi 2—4 između ta dva ekstrema, stupanj 3 drvo još uporabljivo za tehničku preradu). Rezultati u šumarskoj upravi Memmingen (su­marno sa. svih mjesta): zaštićeno drvo stupanj 1—4, 2—4, 3—6, 4—3, nezaštićene st. 3—3, 4—3, 5—2. U šum. upravi Forstenried, zaštićeno drvo st. 1—1, 2—5, 3—7, neza­štićeno st. 3—1, 4—4. U ovom je pokusu pokazao, da što kasnije premažemo drvo nakon obaranja, to je zaštita slabija. Treba premazati bar 10 dana nakon obaranja. Pokusi u šum. upravi Schänberg zaštićeni trupci st. 1—5, 2—8, svi nezaštićeni st. 4—6. Pokusi su u ovoj šum. upravi uz to potvrdili ranije pokuse G ä u m a n n - a , da se bukva smije obarati samo do konca ožujka. (To izlazi iz ovoga: ovdje je izvršena sječa pokusnih stabala 8. V. i ako usporedimo propadanje kontrolnih trupaca u ovom pokusu sa propadanjem u druga dva pokusa, vidjet ćemo, da Su oni daleko više propali.

431

Autor je ispitao i čvrstoću pokusnog materijala. Iz radova K o l l m a n n a i osobito T r e u d e l e n b u r g - a poznato je, da je kod »prešle«, odnosno »pirave« bukve, daleko više oštećeno dinamička nego statička čvrstoća. Po K o l l m a n n u je smanjenje dinamičke čvrstoće do 75% Uzorci su za ispitivanja čvrstoće uzimani prema normama za ispitivanje drveta. Pokusni su isječci iznosili 0,85 X 0,85 X 12 cm, a uzimani su sa ruba i iz sredine daske. Označimo li čvrstoću neobojenog uzorka iz sredine daske sa 100, to iznosi isto kod obojenog 76, a kod uzorka sa bijelom truleži (piravost) 38. Mikroskopska je pretraga utvrdila, da su u uzorcima sa početkom bijele truleži prilično načete stanične stijenke. Iste su rezultate, sa manjim varijaci­jama, dali pokusi sa uzorcima iz drugih dviju šum. uprava.

Zaključak: Dinamička čvrstoća kod bukve može se zaključivati iz obojenosti, t. j . obojenost bez vidljivih bijelih pruga početka truleži, ne utječe na čvrstoću, na­protiv vidljive bijele pruge znače osjetljivo smanjenje čvrstoće. Sredstva su zado­voljila, jer ni u jednom slučaju nije nastupilo osjetljivo smanjenje tih vrijednosti, ako je premazivanje izvršeno pravovremeno t. j . unutar 10 dana iza obaranja. Prema tomu ova su sredstva preporučljiva za praksu, ako će bukovi trupci ležati duže vre­mena neobrađeni na nepovoljnom mjestu. Ako je mraz, treba sačekati prvi topliji dan bez mraza. I ako su na čeonim stranama nastupile pukotine, nije bilo pojave dubljeg prodora gljive putem njih, jer one teško prodiru u poprečnom smjeru. Pre-poruča ostavljati što duže bukove trupce (ako je to radi transporta moguće), da se smanji broj čeonih strana, t. j . ulaznih mjesta. Kod furnirskih i si. trupaca prepo-ruča da ih ostavimo % m dulje. Najnepovoljnije je ostaviti trupce na sunčanom zakorovljenom mjestu. Najbolje je zračno, sjenovito i suho mjesto, bez korova.

R. G. B a t e s o n, M. A. Timber drying and the behaviour of seasoned t'mber in use, 3rd edition, London 1952 (Crosby Lockwood and son, L. T. D. 33 Thurloe street S. W.7. Sušenja drveta i ponašanje osušene građe u upotrebi, treće izdanje London 1952. godine, str. 143, si. 26 i 3 tablama. Cijena 15 šilinga.

Bateson je nakon 11 godina istraživačkog rada u engleskom Institutu za istra­živanja šumskih produkata (The Forest Products Research Laboratory) objavio go­dine 1938 knjigu »Sušenje drveta i ponašanje osušene građe u upotrebi« u kojoj je nastojao odgovoriti na probleme, koji se javljaju kod sušenja drveta i njegove upo­trebe poslije sušenja. Knjiga je ponovno štampana godine 1944. Drugo izdanje je izašlo godine 1946, a treće revidirano izdanje 1952. godine .

Poslije rata osjeća se u Engleskoj velika nestašica mekog drveta, a počelo se upotrebljavati i više vrsti tvrdog drveta, koje su do teg vremena bile više manje nepoznate u Engleskoj, a neke se od tih vrsta i teško suše. Obzirom na veliki skok cijena drveta, sve više se javlja potreba, da se gubici od sušenja svedu na najmanju moguću mjeru, primjenom usavršenije tehnike sušenja. Te misli su rukovodile Ba-teson-a kad je pripremao treće izdanje. Kod pisanja ove knjige Bateson se je kori­stio rezultatima istraživačkog rada engleskog Instituta za istraživanje šumskih pro­dukata i iskustvom, koje je tamo stekao. Iako se više ne nalazi u tom Institutu, on je održao kontakt s njime i svojim kolegama u tom Institutu, koji su mu dali — kako* sam kaže — sugestije, da knjigu učini potpuno savremenom, obzirom na da­našnje stanje tehnike sušenja drveta. Bateson je ovu knjigu napisao tako, da je pri­stupačna osoblju, koje rukovodi procesom sušenja. U njoj su izloženi lako razumlji­vim jezikom principi prirodnog i umjetnog sušenja i tehnika rada. Iako je ova knjiga pisana za engleske prilike, ona je od velikog interesa za našu praksu, jer su u njoj raspravljena pitanja, koja se i nama nameću, što se vidi iz sadržaja trećeg izdanja, koji ovdje donosimo.

Poglavlje I. Z a š t o j e s u š e n j e p o t r e b n o . Vlaga u d rve tu— Uteza-nje kod sušenja — Uravnoteženje osušenog drveta — Sušenje i čvrstoća — Sušenje i težina — Sušenje i gljive — Primjena zaštitnih sredstava — Ličenje i dovršni radovi.

Poglavlje II. Sta se događa kad se drvo suši. Postotak vlage — Sušenje površine — Nejednolično utezanje — Vitlanje — Nejednoliko sušenje — Naprezanje kod su­šenja — Skorelost — Greške od sušenja, pukotine, raspukline, kvrge, unutarnje pu­kotine, kolaps — Vlaga uzduha u odnosu na drvo — Opasnost od napada gljiva kod sušenja.

Poglavlje III. P r i r o d n o s u š e n j e d r v e t a . Sušenje trupaca — Sušenje stupova i oble građe — Slaganje piljene građe za sušenje. Slaganje bulova. Slaganje

432

okrajčene građe. Smještaj. Temeljenje složaja. Letvice. Krov složaja. Dimenzije slo­žaja. Slaganje. Položaj složaja — Slaganje specijalnih dimenzija — Kontrola procesa sušenja — Kemijsko sušenje — Sušenje pregrijanom parom — Električno sušenje. Trajanje sušenja. Primjedbe na prirodno sušenje pojedinih vrsti. Ograničenje pri­rodnog sušenja. *

Poglavlje IV. U m j e t n o s u š e n j e d r v e t a . Djelovanje sušionice — Tipovi sušionice — Kanali (tuneli), Komore, Prirodna promaja. Prisilna cirkulacija — Kontrola sušenja — Zagrijavanje sušionice — Kad je drvo suho? — Postizavanje jednoličnog sušenja drveta — Režimi sušenja — Parenje radi ubijanja gljiva — Trajanje sušenja — Aparati i instrumenti za sušionicu — Sušenje.

Poglavlje V. K o n s t r u k c i j a i r a d j e d n o s t a v n e a l i u s p j e š n e s u š i o n i c e . Dimenzije — Konstrukcija zgrada — Vrata — Cirkulacija uzduha — Ventilatori —• Osovine, ležaji i pogonska snaga — Uređaj za uduhavanje uzduha — Grijanje i ovlaživanje — Potrošnja pare —• Punjenje i rad sušionice —• Ispitivanje cirkulacije uzduha.

Poglavlje VI. S u š e n j e d r v e t a i m a l i o b r t n i k . Upotreba zagrijanog skladišta za dosušivanje prirodno osušenog drveta — Temperatura koju treba primi­jeniti — Mjerenje sušenja — Konstrukcija jednostavnog skladišta.

Poglavlje VII. P o n a š a n j e o s u š e n o g d r v e t a u u p o t r e b i . Drvo je uvijek higroskopno — Utjecaj sezonskih varijacija u atmosferi — Ravnoteža vlage — Rad drveta s izmjenom higrometrijskih uvjeta — Rad masivnog i uslojenog •drveta — Metode koje smanjuju »rad« drveta na minimum — Ponašanje osušenog drveta u novogradnjama. Odgovarajući postotak vlage u drvetu za specifične svrhe — Upijanje vlage kod suhog drveta.

Poglavlje VIII. P r o b l e m i s u š e n j a i n j i h o v a r j e š e n j a . Sma­njenje vitlanja kod sušenja — Rekondicija — Izbjegavanje pucanja i raspucavanja — Izbjegavanje napada gljiva.

Poglavlje IX. B u d u ć n o s t s u š e n j a d r v e t a . Konačno stanje umjetnog sušenja — Kemijsk osušenje — Sušenje pregrijanom parom — Električno sušenje.

Poglavlje X. Z a k l j u č a k . Treće izdanje je vrlo lijepo i ukusno opremljeno. Ova knjiga se preporuča svim

onima, koji se bave sušenjem drveta. Ona je od osobite vrijednosti naročito za praktičare.

Ing. Juraj Krpan

433

Š U M A R S K O D R U Š T V O H R V A T S K E

prodaje

1) Kompletna godišta Šumarskog lista — neuvezana 1915, 1917, 1921, 1924—1928, 1929—30, 1932, 1935— 1939, 1941—1945, 1947, 1949—1950 240.— din.

2) Pojedine brojeve S. L. od 1878—1951 20.— „ 3) Kauders A.: Šumarska bibliografija, Zagreb 1947 90.— „ 4) Mali šumarsko-tehnički priručnik I i II dio . . . rasprodan! 5) Fišer M.: Skrižaljke za računanje drvnih zaliha

u sastojinama, Zagreb 1951 220.— din 6) Tablice za kubiciranje trupaca, Zagreb 1950 . . 20.— „ 7) Benić-Frančišković: Motorne lančane pile, Zagreb

1949 50.— „

zatim s t a r i j a i z d a n j a 8) Hufnagl-Miletić: Praktično uređivanje šuma, Za­

greb 1926 40.— din 9) Josip Kozarac, izvaci iz njegovih književnih djela

povodom 30 g. smrti, Zagreb 1936 50.— „ (nabavku ove knjige preporučamo upravama' « đacima šumarskih škola)

10) Balen J.: Naš goli krš, Zagreb 1931 200.— „ 11) Markić M.: Krajiške imov. općine, Zagreb 1937 . 30.— „ 12) Petrović D.: Šume i šum. privreda Makedonije,

Zagreb 1926 20.— „ 13) Baranac S.: Pouke iz šumarstva, Beograd 1935 . . 30.— „ 14) Baranac S.: Naše šumarstvo i lovarstvo, Beograd

1932 2 0 . ^ „

N a r u d ž b e p r i m a : Šumarsko društvo NR Hrvatske, Zagreb, Mažuranićev trg 11, čekovni račun kod NB 401-953.311

434

STRUČNA DJELA IZ PODRUČJA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE

Pisac: N a s l o v k n j i g e : Nabavlja se kod: Cijena Din

Beitrat» T j Clvldinl-Priater«

Cividinl-Prlsteri

slander J.t Sušterčit M i

Sušterčit M.: /.agar B.: Znidaršić B.i

Wraber M.:

Wraber M.:

Rajner F.:

Fiiigl S.:

FrančiškovlC 8.1 Horvatlć I dr.i

Horvat:

Kovačevtć 1.1 Krpan J.s Lončar I.i Mohaček M i Ugrenovlč A.t Ugrenovlč A.t

Bujukallt H.1 Panov A.:

Prisjažnjuk A.i Prisjažnjuk A.» Tresiglavić D.i Fukarek P.i Veseli D.: Veseli D.: Veseli B.: Veseli D.: Banuševac T.» Sum. fäkal. Bgd.: Kauders A.: Mlletlt ž.: Mlletlt ž.:

Mlloševlć-Brev. l l . i Soljanlk I.:

Veseli B.:

AfanasIJev Đ.:

Apnenje v gozdarstvu, Ljut), 1950 Tebnika vpenjanja žaganlli listov v Ja-

rem, Ljubljana I93Q. Prispevek k racionalizaciij dcla s krožni-

ml žagami Zatiranje lubarjev Cenitev po debellnsklb razređih,

Ljubljana 195«. Nega bnkovja In Jelovja O gozđnih požarib II Izdaja Tabele za kublranje rezanog drveta u engleskim mjerama, drugo izdanje,

Ljubljana 1951. Goji nje gozdov v luči genetike, 1950.

Gozdna veget. slika In gozđno-gojtt. problemi Prekmurja, 1951.

ClicaJ Suma na vodni režim, LJub. 1151.

Gradnja mostova na šumskim putovima 1 prugama, Zagrrb 1950.

Prirodno gušenje drveta, Zagreb 1951. Priručnik za tipološko Istraživanje 1

kartiranje vegetacije, Zagreb 195*. Nauka o biljnim zajednicama Primjenjena entomologija I, Zgb 195«. Furniri 1 šperovano drvo, Zagreb 195». Njega sastojina proredom, Zagreb 1951. Organska kemija, Zagreb 1951. šuma n svijetlu nauke, Zagreb 1951. Drvo za rezonanciju od Stradivartja do

danas, Zagreb 1951. Obračun zaprem, stabala, Sarajevo 1951. SakuplJ. 1 manlp. šum. sjemena, Sarajevo

1951. Bolesti 1 štetočine semenja, Sarajevo 1951. štetočine 1 bolesti u rasadn. Šaraj. 1951. Čuvanje šuma od požara, Sarajevo 1951. Bibliografija o kršu, Sarajevo 1951. Osnovi uzgajanja šuma, Sarajevo 1959. Osnovi zaštite šuma, Sarajevo 1951. Osnovi denđrometrlje, Sarajevo 1951. Osnovi šum. botanike, Sarajevo 1951. Gajenje šuma I.. Beograd 1951. Glasnik šum . tak. Beograd 1951. Podizanje 1 gajenje šuma, Beograd 1959. Osnovi ured. prebir. šume, Beograd 1959. Osnovi ured. preblrne šume (Knjiga II.)

Beograd 1951. Seljačko pošumlj. u Srbiji, Bgd. 1951. Spisak šum. drveča i žbunja na ruskom,

srp.-hrv. 1 lat. Jeziku, Beograd 1(50. Osnovi iskorištavanja gnma

Ekspresne šume

uprava »Lesa«, Ljubljana, Cankar. c. 18.

Dr. založba Slovenije, Ljubljana

Geografski vestnlk, Ljubljana

Blasnikova tlskarna, Ljubljana

Poljoprivređno-nakladnl zavod -Zagreb — Zrinjevac br. 16.

Zagrebačko knjižarsko poduzete Zagreb, Ilica 30.

Znanstvena knjižara, Zagreb, Zrinjevac 13.

Narodni šumar, Sarajevo, Titova 70.

Drž izd. pođuz. «Svljetlost« Sarajevo, Kadojke Lakić 7/II

Izdavačko pređuzete NR9 PoIJopr. Izd. pred. Beograd SociJ. poljoprlvr. Bgd,

Miloša V. 10 Zadružna knjiga, Beograd,

ul. 1. maja br. 15

Glavna upr. za šum. Beograd sum Institut Srbije,

Beograd Drž. izdav. pođuzeče »Svljetlost«

Sarajevo, ul, Badojke Laklć T/II.

Štamparsko poduzete »Seljačka knjiga«, Sarajevo, Ul. Zrinjskog I.

10.— Ti.—

15.—

10.— TO.—

8!.— 14.— U

58.—

50.—

too.—

«— IM.— 285.—

158.— 29.— 68—

243.— 8 0 — 80.—

88.—

80.— 00.—

00 — I S ­TO.— U.—

121— 28«.—

8T«— 100.—

593.—

122.-

360.-

UPOZORENJE1 Pozivaju se pisci i izdavači stručnih djela iz područja šumarstva, da uredništv Šumarskog lista (Zagreb, Mažuranićev trg 11) pošalju popis svojih novih publikacij uz naznaku naslova, izdavača i cijene, kao i popis onih publikacija koje se u izdi večkom poduzeću ne mogu više nabaviti.

6. Ing. B. M a r i n k o v i ć : La question du deperissement du chene vert Str. (Quercus Ilex L.) en Dalmatie 403

7. Ing. B. P e j o s k i : Sur le nombre de graines dans les fruits de Juniperus excelsa 408

8. Dr. Z. K o v a č e v i ć : Le pou des rameaux du sapin — Dreyfusia Nüsslini 413 9. Ing. D. R a d i m i r : Une mesure sylviculturale ä laquelle on ne prete pas

chez nous asser attention 416 Communications 419 Bibliographie 430

Inhalt;

1. Dr. ing. D. K i e p a e: Forsteinrichtung in Frankreich 347 2. Ing. I. S o l j a n i k: Beitrag zum Studium der vorlälfigen Bearbeitung der

Waldböden ben Kunstverjüngung 3o4 3. Ing. I. P o h o r s k i : Platane und ihre Pflanzenerziehung 376 4. Ing. B. G i p e r b o r e j s k i : Baumarten für Karstaufforstung Dalmatiens 390 5. Ing. N. P r o k o p i j e v i ć : Rückblick zum Aufsatz: »Dieferentialrente der

Lage in Forstwirtschaft« 400 6. Ing. B. M a r i n k o v i ć : Problem des Absterbens der Steineiche (Quercus

Hex L.) in Dalmatien , . 4C3 7. Ing. B. P e j o s k i : Von der Zahl der Samen in Früchten von Juniperus

excelsa 408 8. Ing. Z. K o v a č e v i ć : Tannenlaus — Dreyfusia Nüsslini 413 9. Ing. D. R a d i m i r : Waldbauliche Massnahme welcher man bei uns nicht

genügende Beachtung schenkt 416 Mitteilungen 419 Literatur 430

»ŠUMARSKI LIST« GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE

Izdavač: šumarsko društvo NR Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb, Mažuranićev trg 11, telefon 36-473. — Godišnja pretplata: Din 400, za studente šu­marstva i učenike srednjih škola Din 100. — Pojedini broj Din 35. — Račun kod

Narodne banke u Zagrebu br. 401-953.311.

Tisak »Tipografija«, grafičko-nakladni zavod, Zagreb