6ro| 5. i 6. SVIBANJ I LIPANJ 1919. GOD. XLIli.

ŠUMARSKI LIST GLASILO HRVATSKO-SLAVONSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA.

t ANTE KERN, kr. zem. šumarski nadzornik L razreda.

146

.\ ^'

V*

t Ante Kern, kr. zem. šumarski nadzornik L razreda.

U zadnjem dvobroju Šumarskog listajaviii smo u kratko, da je u Zagrebu nakon dosta kratke ^bolesti umro kr. zem. šumar, nadzornik Ante Kern., U njem izgubio je cijeli naš šumarski stališ jednoga od ponajboljih radnika, a napose šum.arski odsjek kr. zem. vlade jednu od prvih svojih sila, svog uvaženog strukovnjaka i zamjenika upravitelja odsjeka. Vrijedni radnici zaslužuju trajnu poštu i uspomenu među sudrugovima, a takovu mi pokojnom ^Kernu ne m.ožemo na ljepši način sačuvati, nego da se u Šumarskom listu opšir­nije osvrnemo na njegov život i na vrlo zaslužilo djelovanje, njegovo.

Pokojnik rodio se u Djakovu 21. siječnja 1863, Nakon svršene pučke škole u rodnom mjestu pošao je na realku u Osijek, gdje je maturirao god. 1881. Nakon svršene jednogodišnje dobrovoljačke vojničke službe upisao se je god, 1882. na šumarski odio c. i kr. visoke škole za kul­turu tla u Beču, gdje su istodobno od Hrvata studirali gg, Gustav Lacli, šumarnik gjurgj. im. opčine i Rude pl. Ruka-vma, sada pek, nare.

nadšumariiik i upravitelj gradske imovne opčine, tt već pokojni šum, nadzornik Andrija Borošić i Leo Si-koji je poslije radi slabog zdravlja otišao među raču-Nakon što je god, 1885. apsolvirao šumarstvo, nije

mogao odmah dobiti stalno trajno namještenje, te je stoga posredstvom županijskog nadšumara Josipa Šmidingena na-m.jesten (od 18= XL 1885. do 28, IL 1887.) kao besplatni općinski šumarski vježbenik kod bivše kr. podšumarije u Djakovu. Tadanji općinski šumar, sada već pokojni Bozo Kranjc, kao i tadanji biskupski nadšumar Schremz mnogo su se brinuli, da vježbenik Kern dobije što boiju i temelji-tiju prvu šumarsku praksu, te su ga svakom zgodom po­veli u šume.

Sa L ožujkom 1887. nastupio je Kern službu šumar­skog pristava kod vlastelinstva pakračkog, a napustio je tn službu već koncem svibnja iste godine s razloga, što je' do­bio namještenje kod ogulinske !movne opčine kao vježbenik, gdje mu se služba i prama savjetu tadašnjeg vlastelinskog

U1

ravnatelja činila stalnija i obezbeđenija nego kod vlastelin­stva,; koje svaki čas mijenja svoje gospodare.

Kod ogulinske imovne općine bio je 3 godine kod šu­marije ogulinske, a jeseni 1889. dodijeljen je upravi vele­prodaje u Modruš. Početkom studena 1889. položio je u Zagrebu državni ispit za samostalno vođenje šumskog go­spodarstva. God. 1890. u srpnju bio je imenovan kotarskim šumarom na istom mjestu.

Skoro u isto vrijeme, naime 17. VI. 1890. bio je ime­novan po predsjedniku županijskog upravnog odbora župa­nije virovitičke općinskim šumarom za šumsšo-upravni kotar djakovački, dakle za njegov rodni kraj. Međutim je, ma da je rođen u ravnoj bogatoj Slavoniji, obljubio siromašni i naporni, nu zato zdravi i romantični gorski kraj u Velikoj Kapeli, te je i nadalje ostao u službi kod imovne općine.

Kod uprave veleprodaje u Modrušu ostao je do po­četka g. 1896., a to se vrijeme njegovog službovanja sa­stojalo u doznaci bukovih i jelovih stabala prebornim nači­nom, te naknadnoj premjerbi i kubiranju iz njih izra­đene robe*

Sam pokojnik pripovjede, u svom životopisu, da je tom zgodom, zajedno sa ostalim činovnicima, koji su k toj ve­leprodaji bili dodijeljeni, provađao veoma idilični život. U sve sječine, u kojima se provađala veleprodaja, vodili su skroz primitivni 'žumski putevi tako, da se je u sječine moglo ići sam.o pješke, a kako je većina tih sječina bila udaljena od Modruša po 3—4 sata hoda, a radilo se i zimi po najvećem snijegu, bili su primorani noćiti vani u šumi. Kasnije sagradile su se tamo primjerne kućice za konačište, nu prve dvije zime spavali su u veoma primitivnim, naprvo sasvim otvorenim kolibama. Dvojim, rekao je sam pokojnik, da bi danas ikoji mJadi šumar htio tako konačiti samo 2—3 noći, a mi smo to provadali kroz mjesece i mjesece tako, da smo svaki ponedjeljak sa gunjevima i svim inim pribo­rom putovali gori u šumu, a u subotu se vraćali natrag u Modruš. J danas se još vanredno ugodno sjećam tih ekspe­dicija, — ta bile su tako poetične i idiličke i skroz šumar­ske, a mi mladi, zdravi i poletni", rekao je često pokojnik.

Kada je stupio u krijepost zakon od 2L L 1894. kojim se uređuje šumarsko-tehnička služba kod političke Mprave,

14S

Činila mu se ta služba povoljnom, te je dekretom od 21. L 1896. imenovan kr. kot, šumarom I. razr. u X. č, razredu i podjedno dodijeljen kr. županijskoj oblasti u Ogulinu, gdje je preuzeo agende županijskog šumskog izvjestitelja. Kako kroz 6 godina službe u Aiodrušu nije dospio ni uz najbolju volju ničim drugim baviti se nego !i duh ubijajučim dozna­čivanjem, i promjenjivanjem stabala, veselio se, da će se kod političke uprave moći intenzivno baciti na pravi stručni rad, naročito na uređenje šuma, koje ga je kao tehničko matematički rad od uvijek najviše zanimalo.

Kako je već bio na snazi zakon od 26. 1!I. 1894., ko­jim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šu­mama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom, koji odre­đuje/ da se za te šume, dakle i za šume ukotarenih žem. zajednica, s kojima su upravljali šum. tehničari kod kr. ko­tarskih oblasti, imaju sastaviti gospodarstvene osnove, to je on kao žup, šum.arski izvjestitelj živo poradio, da se sa sa­stavkom tih osnova i za tamošnje preborne šume što prije započne. Kako još nije bio izdan naputak za sastavak go­spodarstvenih osnova, a nije se niti iz poznate strane lite­rarne moglo naći nešto uporabivog, trebalo je u pravom, smislu riječi tek stvoriti metodu za uređenje tih šuma, zato se je velikim trudom dao na potražbu shodne. metode. Mnogo je čitao, m.nogo kombinirao i mnoge pokuse pravio, pa m.ožemo kazati, da je plod toga nastojanja, ona metoda, koja je današnjim našim uređajnim naputkom propisana za uređenje prebornih šuma.

Godine 1896, imenovan je žup. šumarskim nadzorni­kom 11. r. u IX. č. razredu, a ostao je u Ogulinu do konca srpnja 1902., kada je na poticaj kr. šum., nadzornika A. Borošića premješten iz službenih obzira u Zagreb u šumar­ski odsjek, gdje je služio do svoje smrti. Godine 1904 ime­novan je žup. šum„ nadzornikom I. r, u VIIL č. razredu, a god. 1906. preimjcnovan kr. zem. šum. nadzornikom i!, r. u VIIL č. r., te konačno god. 1900. imenovan kr. zem. šum. nadzornikotn I. razr. u V!L čin, razredu.

Na svakom od ovih službenih mjesta ispunjavao je vrh pokojnik zdušno svoje službene dužnosti; jednako tamo po brdinama ogulinskog kraja, kao i u uredu šumarskog od­sjeka, a i kao nadzorni organ pri kontrolnom putovanju

149

kod raznih šumarskih ureda. Kako se je mnogo bavio pita­njem uređenja šuma, smatran je poslije smrti nadzornika Borošića prvim našim, autoritetom u toj grani šumarske uprave, te je na tom polju i mnogo radio i pisao, a nje­gova veća takova radnja je „Praksa uređenja šuma uopće^ a kod zemljišnih zajednica napose" (Š. L. 1916, i 1917.), koja je iz S. L. preštampana i kao posebna knjiga.*

! na stručno literarnom polju radio je pokojnik mnogo^ a sve su mu radnje temeljito obrađene i zato mnogo vri­jedne. Od važnijih radnja, koje je pisao u Šumarskom listu i Lug. vijesniku spominjemo slijedeće:

God. 1898. sv. 8. i 9,: Uređenje prebornih šumah: God. 1899. sv. L: Pravilnik za zemljišne zajednice; God. 1903. sv. 8. i 9.: Procjena jelovih i smrekovih

stabala u našim prebornim šumama; God. 1903. sv. IL: Neke crne točke u uzgoju i njezi

sastojine na kraškom tlu; God. 1907. sv. 8.—10.: S kojih razloga ne napreduje

šumarstvo političke uprave i zemljišnih zajednica u kraljevi­nama Hrvatskoj i Slavoniji, te na koji bi se način dalo tomu pomoći;

God. 1909. sv. 2., 11, i 12.: Gradnja lugarnica (Lug. vljesnik);

God.. 1909. sv. 4.: Proračunanje drvne zalihe i prirasta u prebornoj šumi;

God. 1909. sv. 5: Gospodarstvena osnova za šumu kr. i slobodnog glavnog grada Zagreba (kritička razmatranja o sastavljenoj osnovi);

God,, 1910. sv. 4: Gradnja lugarnica (Lug. vijesnik); God. 1910, sv. 12.: Gradnja šumarskih kuća (šumarija); God. 1911. sv. 5,: Gradnja šumarskih kuća (šumarija); God. 1912. sv, 5.:^Gradnja lugarnica (Lug. vijesnik); God. 1913. sv; 2=: Nacrti za gradnju šumarija; God. 1916. sv. L—12,: Praksa uređenja šuma uopće,

a kod zemljišnih zajednica, napose. (L—11); God. 1917. sv. 7.—10.: Praksa uređenja šuma uopće,

a kod zemljišnih zajednica napose. (III.) * I on je kao i Borošić zagovarao i preporučivaOp da . se u šumarskom

odsjeku kr. zem. viade ustroji posebni „procjenbeni pododsjek«. no ni on toga nije doživio, -

150

Kratko vrijeme' prije svoje bolesti objelodanio je u Obzoru članak: 0 agrarnoj reformi za šume.

Osim toga vodio je pokojnik uredništvo Šumarskog Lista i Lugarskog vijesnika od mjeseca studena 1908. do konca godine 1911. Tko prolista stranice tih godišta uvje­rit će se, da je i kao urednik bio na visini jer je znao sa­kupiti oko sebe vrsne suradnike, uz čiju je suradnju dona-šao u listu zaista birane stručne članke.

Poslije Borošićeve smrti uređivao je neko vrijeme u ime malodobne njegove djece: Borošićev hrvatski §umar-sko-lovački kalendar.

U Šumarskom društvu bio je Kern mnogogodišnji od­bornik, blagajnik i tajnik (1918.), te je marljivo i požrtvovno radio na boljak i procvat društva, kojem je ostavio i svoju bogatu stručnu knjižnicu.

Spomenuti nam je, da je obnašao i čast člana zamje­nika kn zem. komasacionog povjerenstva, te čast ispitnog povjerenka za državne ispite osposobtjujuče za samostalno šumsko gospodarenje.

Pokojnik uživao je ne samo među svojim sudrugovima opće štovanje, nego i kod svih, koji su snjim radili ili ga uopće poznali.

Njegovi brojni sudrugovi u struci kao i brojni prija­telji ispratiše mu mrtvo tijelo dne 12. travnja o, g. na _vječni počinak i okitiše odar vijencima, među kojima je bio ^ vijenac Hrv. slavonskog šumarskog društva. Nad grobom se je sa vrijednim.-pokojnikom u ime drugova oprostio g. kr, šumarski nadpovjerenik i tajnik Šumarskog društva S, Mayer ovim govorom:

^Evo i sunce se pomolilo, da Ti oda zadnju poštu, svoj zadnji pozdrav, ono isto sunce, koje Ti je bezbroj puta izbijalo znoj sa čela^ kada si kao trudbenik svoje mile zelene struke obilazio lugove, verao se po vrletima i radio u korist svoga miloga naroda, svoje mile domovine.

I mi, koji smo te pratili u Tvom radu, u Tvom muko-trpnom i do skrajnosti savjesnom radu, sa boli osjećamo ovaj kobni rastanak. Drhtali smo, kada smo slušali, da se ogromni željezni zastor spušta, koji će konačno da navi­jesti svršetak Tvoga života, koji će da Te za uvijek rastavi od nas, jer smo znali, da se s Tobom rastaje vjeran muž

151

svoje ljubljene drugarice, čestiti otac svoje dječice, iskreni drug svojih prijatelja, čelični radnik u svojoj struci i iskreni sin svoje domovine.

Ali neka se zastor jusi, neka nistavilo pohara Tvoje misli i Tvoje osjećaje. Čista i nezaboravna, poput bijeloga goluba, diže Ti se plemenita duša nad sve ovo, što je pro­lazno i promjenljivo, i ostati će medu nama kao mila uspo­mena, koju ćemo vazda štovati, vazda cijeniti.

Dragi prijatelju 1 Od prvoga dana Tvoga nastupa, kao agilni borac za interese naše zelene struke, pa do Tvoga svršetka, bio si nam iskreni drug i odani prijatelj. Nisi tra­žio hvale, nisi tražio nagrade — jer ljudska taština ne će da priznaje mukotrpna nastojanja — mukotrpni rad. — I kada si već bio na pragu onoga, za čim si težio i opet su maljušni ljudi spriječili, da Ti se ispuni jedna od vru­ćih želja.

Ali sve je to prolazno — pred veličanstvom smrti sve se klanja, jer tu padaju časti, padaju slave, a samo plemen-ština srca ostavlja tragove i poslije smrti.

Ovom Tvom plemenitom srcu i mi se klanjamo i kada Ti sa vijencima i cvijećem iskazujemo zadnju poštu, to smo tek neznatan dio onoga štovanja iskazali, kojega zapravo u grudima, u našim srcima za Tebe gojimo i nosimo.

Nad otvorenim Tvojim grobom primi još po zadnji puta izraz ovoga štovanja, primi zadnji pozdrav Tvojih drugova iz zelene struke, koji će tvoj težak rad nastaviti, kojega si po vrletima ogulinskih gora, u prostorijama našeg dragog društva i na najvišem mjestu naše vlasti tako skromno, tako zdušno i tako savjestno izvršivao. Neka Ti bude trajna uspomena među nami. Slava, slava, slava pokojniku!"

Pokojnika oplakuje ucvijeljena supruga i dvoje neop-skrbljene djece.

Slava mu i duga spomen među nama!

152

Opažanja o prirodnom izlučivanju stabala u debljinske i vrijednosne razrede u hrastovim,

bukovim i borovim sastojinama. Napisao Dr. Andrija Petračić.

(Nastavak.)

III. Izlučivanje stabala u sastojini u debljinu i visinu. 5. Pokusi u neproređenim sastojinama hrasta kitnjaka. Pokusi u sastojinania hrasta kitnjaka provedeni su u

području šumskog ureda u Kelheim-Siid u Bavarskoj, Ove sastojine rastu na južnim ekspozicijama, nagnute

su prema Dunavu, a nastale su. sadnjom žira.' Prorede u njima nisu'još provađane, samo su u nekim starijim sasto­jinama izvađena neka potištena stabla od strojara koža. Na nekim površinama ima podstojnog bukovog mladika, a na drugim opet pomladka od smreke, nikiog iz sjemena^ koje je vjetar ovamo iz bližnjih sastojina nanio.

Tlo je dosta duboka, humozna, na vapnu bogata ilo­vača, te je sa listincem pokriveno; na pojedinim mjestima pokazuje se Iz tla vapnenasto kamenje.

Pokusne plohe su 420 m nad morem; popreka godišnja temperatura je 8'2^ C, a popreka temperatura u 4 vegeta-ciona mjeseca (svibanj — kolovoz) je 19 C. Oborina ima u ta 4 mjeseca 230 mm,

a) Sastojine imaju u 25 godini 3500 vlad. stabala, . 30 ,, 2800 , . 35 „ 2500 ,, . 40 „ 2300 ,, „ 45 ,, 2200 ,, „ • :

b) Viadajuča stabla započimlju između 21—25. god. siarostisaS cm promjera u 1-3 m visine.

26-30, , , ,, 6 ,, . ,5 31 — 3 5 . ,j ,y ., 7 ,, „ 36-40. ,, „ „ 8 „ c) Ista su razvita

između 20—30. godine u 12 debljinskih razreda po 1 cm. „ 30—40. „ 1 5

, „ 40—50. „ 7

)? i I 7 ^ 1 - 11 3 j 5 j , j

>* )> )J

153

d) Od 1000 vladajućih. stabala odpadaju na pojedine razrede slijedeći brojevi:

c E

" ~ A i 25 i

3942 1 , Od 1000 viad

4 5 6 7 8 9

JO 11

1 12 13 14

! 15 16 17 18

1 19 ; 20 : 21 ;• 22 •

23

63 i 183 ! 247 : 183 ; 134 1 88 ! 46 21 U U 7

Oznaka

26 Broj V 2903 i stabala

_

163 194 216 160 104 '74 45 26 n 4

'3

i starost pokusn

30 1 laciajućili

2439 1 otpada razrede

1 — i 101 1 110 ' 186 185 139 68 93 37 25 13 13 12 8 5

1 4

1

1

36 ! stabala

^. plohe

_37 _ ! _ na 1 ha

3! U 1 I76i ; na p.ojedine deb \

..__ 23

1U9 187 132 101 78-

' 124 39-46 62 38 15 23 8

15

1 _ 1

135 i • 149 '

178 99 1

128 -99 71 56 35 21

1

15 i • 7

(

1

" " I " F" " :

• 38

2053 1 Jinske i|

1 1

— 1

1 — .

'• 103 149 132 ; 114 1 69 ; 74 i 80 : 63 • 57 i 28 40 39 23 1 11 !

•12 6

C) Pokusi provedeni u čistim bukovim sasto-j inama u Slavoni j i . i Bavarskoj .

Stojbinski odnošaji: U Keiheimu \ Grafratu nalaze .se bukove sastojine u kojima su mjerenja obavita, u blizini pokusnih ploha u hrastovim sastojinama, samo je za uzgoj bukve izabrano nešto lošije tlo, u glavnom bukovo tio 3. boniteta. U Slavoniji nalaze se pokusne plohe u bukovmi šumama na brežuljcima oko 150 m nad morem, a tlo je u glavnom bukovo tlo 1. boniteta.

Sastojinski odnošaji: Sastojine su pomlađene naravnim načinom (oplodnom sječom), te do vremena pokusa nisu proređene. Sklop- je potpun. '

Pokusna' mjerenja su na isti način provedena, kao i kod hrastovih sastojina, sa slijedećim rezultatom: a) Sastojine imaju

između 16.—-20. „ 21.—25. ., 26.-30.

godine 4200 viad, stabala „ 3700 „ .. 3000 „

154

između 31.—35. godine 2000-vlad. stabala „ 36.—40. „ 1500 „ ,

b) Vladajuća stabla započimlju između 16.—20. godine sa 4 cm prsnoga promjera.

„ 26.- 30< ,; yf O'O „ n n » * j i . OD, JI » ^ w » * „ 36.—40. „ » 9 ^ ^ ^

c> Vladajuća stabla sadrže • između 16.—20. godine cca 14 debljinskih razreda po lem,

)?

j j

? j

>?

? j

7J

>>

JJ

J»

?7

15 16 18

21.—25. 26.—30. 31.—35. 36.—40. „ „ 20

d) Od svakih 1000 stabala ođpadaju na pojedine de-bljinske razrede slijedeća množina stabala:

)> » !> 1)

'> >> >y

j j

;> " 7>

>>

>J

?>

>?

>J

>?

7>

?J

. 5>

a' o SS

o

3 • 4 ^ 5

6 7 8 9

10 11 12 13

• U 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27

H 28

A 18

3952 Od 10(

107 165 174 326 116 107 58 49 58 8. 8 8

— 8

-_ 8

-

Oznaka 1 starost pokusne plo!iew: Slavoniji

B 19

C • 25 ^

D 25

E 25

Broj Tladajućih 4129 3710 1 3877

}0 vlad. stabala otpa

250 178 162 64

145 56 48 41 16 8 8 8 8 8

• —

, 104 169 123 123 85 85 75 56 38 47 10 38

, . —' —. 28 19

— —

141 94

172 94

171 • 125 63 16 3! —; 15 15 — — 63

_3524 da oa

— 108 163 136 118 128 118' 67

•74 , 45 IS 8 3 • 8 8 3 3

1 ^ ' l i

1 f^" |. 30 stabali • 2478 pojedi I

— — - r - '

168 , 148 148 127 94 87 60 33 40 27 40 20 — — . •

S

'

[eliseimu G 30

H 35

i na 1 ha 1618

le debi

—. . -_-. 32

164 146 123 111 118 87 53 38 33 22 ^ 10 12 10 5

mske I

• —

• —

— ,— —,'

127 116 89 97

•75" 97 79-48 82

., -56' 34 15 22

• 15-11 15 11 4 4 3

Orafr«thu 1 K

25

7756 azrede

82 304 274 126 89 52 44 22 — — 7

35

3456 ; • " "

__ 273 281 124 141 74 49 41 ,— . 9 8

^

155

D. Pokusna mjerenja u čistim borovim sa-sto i in ama u šumarijama Geisenfeld, Schrobenhausen i Bruck u Bavarskoj.

Pokusne plohe u Geisenfeldu leže 380 m, one u Schro-benhausenu 420 m, a u Brucku 550 m nad morem. Popreka godišnja temperatura, kao i temperatura u 4 vegetaciona mjeseca je u Geisenfeldu i Schrobenhausenu kao u Kelheimu, a u Brucku kao u Grafrathu,

Tlo: Pokusne sastojine u Geisenfeldu i one u Schro­benhausenu rastu na pjeskovitom tlu, samo su plohe D, i F. na ilovastom tlu. Pokusna ploha u Brucku leži na plitkom šljunku.

Sastojinski odnošaji: Sastojine su pomlađene umjetnim putem i nisu proređene, tek su izvađena posve potištena i od snijega oštećena stabla. Sastojine su podsađene sa sm.rc-kom i to dijelom naravnim, dijelom umjetnim putem. Tlo je pokriveno sa mahovinom, a na nekim mjestima sa Carex bizoides=

Pokusno mjerenje provedeno je kao i kod hrastovih sastojina.

Broj stabala u vladajučem razredu--je u raznim dobama prije proreda vrlo različit, a ovisi o gustoći biljka kod umjet­nog pomladenja. Od broja biljka kod osnutka ovih sastojina ovisi i debljina stabala/Međutim nema u borovim sastoji-nama, koje su umjetnim putem sadnjom, biljka nastale sve do 20. godine starosti izlučenih vladajućih i potištenih sta­bala, jer od pomladenja pa sve do 20. godine starosti sa­stojine ostane broj stabala isti, u koliko ne pridođu kakvi kalamiteti.

Od te doba počinje naglo izlučivanje. Razlika u debljini pojedinih stabala je već od mladosti

velika« Slijedeća skrižaljka predočuje nam rezultate pokusnih

mjerenja:

156

4)

o

P-( -

6 7 8 9

10 ^ U

12 13

• U ' 15--16 17, 18 19 , 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

| , - Oznaka i starost pokusne plohe u: i Geisenfeldu

A 35-

B 38

C 45

Schrobenhausenu D

34,. E

.35 F

.38 G 41

H 43

Brucku

I 1 K • 46 r 33

Broj vladaju^ih stabala na 1 ha 3199 3101 1920 1593 1512 ! 2111 •1783 .1 1981.1. 1845 | ;2080.

Qd iOOO vJad. stabala otpatia na pojedine debljinske razrede: 64

105 121 137

•129 101 105 69 73 40

_ 28 W 8 -

., ' 4 •

_

.

25 87.^

136 130 93

• • | 0 5 , 68 68 62 ;

. 93 49,

•24 18 IS 12 ,

• , —

6 6

' '— 44 §0

125 ••• 115 115 78 88 ,81 m 57 44 36 29 23

,21 6 5 5

' i » . .

21 14 55 65. 69 87

124 "77-

.. 73 . 79' 44

• .62. ^ 51

36 33 30 43

. 14 . 8 8 7

_-. —.

• — .

18. ' 57 .56 47 85'

104 62 99. 76 90

' 62 66 47 : 42 33 29

. 18 9

. 42 • 97. 90

!6l 103 113

. 90 77^ 65 49 38 22

9 16 13 6 9

..

' •

—-• - _

— T .

46 49 56 46 87 63

' 9 5 , 87 • 101

. 70 70

• 52' 49 28 35 21 14

- 17 • '7 . —. , 7

_ — - i —

40 64 73 . 64 72 86 . 82 •

"77 ^ •77 72 55 41 58 49 18 22 23 9 9 9

fi

— ' "^ '. — 59

.62 . 80

65 103 85 94 85 79-62 59 38 33 32

. 27 ,• 12

, 11 • 5

3 6

i _ —

— —

• ' —

67 67 87

106 116 115-87 58 • 58

' 67 • 77"- .

. 29 •28

; 19 19

IV. izlučivanje stabala u razrede vrsnoće za uporabu. U pređaštijem ,srao, poglavlju prikazali, kako je izluči­

vanje, vladajučih, stabala u .• debljinske' razrede (skaline) vrlo' različito, Dok nekoja . stabla poluče, do starosti od .20—40 godina tek 5—6 cm/debljine u prsnoj visini, to su najjača stabla u istoj starosti već preko 30 cm., debela. Vrijedno je zato znati, kakav oblik ta razno razvita stabla imajUj. t: j . dal-i • s.u -:najjač.e r.azvita,- dak-1 e:• prevla­dala stabla ili ona-slabije razvita, • tanja stabala.' l:|ep;šeg... oblika..! j . tehni.cki vređnija.^ -. •• >•-••;

A... Što' se tehničke vrijednosti stabala općenito .tiče,.-: možemo kazati, da na nju uplivaju slijedeća 4 faktora:" ',

": • 1. Uspravnost debla (ravno deblo), , • / ,2. Čistoća debla • od' grana, ", ' • ; ; , " ' 3. Punoća debla. 4, Zdravost odnosno manjičavost debla.

15?

Ad L Na prvom mestu staviii smo uspravnost debla, jer je ona temeljno svojstvo za tehničku uporabu nekoga stabla. U pogreške kod ovog svojstva ubrajamo neravni uzrast 1 rašljata debla (gaćnjaci). Stabla, kod kojih je os više puta i- na razne strane uvinuta zovemo posve grbava stabla, a ako je os uvinuta samo u jednoj ravnini " kažemo da je deblo dvobridno savinuto ili u posebnom slučaju da ima sabljast uzrast. Povod neravnom uzrastu debla moramo tra­žiti ponajprije u insolaciji. Samo kod uživanja direktnog svjetla odzgora- mogu biti stabla posve uspravna. Ako je stablo nešto potišteno od krošanja susjednih stabala, na-giblje se i uvija prema mjestu gdje jače upadaju sunčane zrake, jer su stabla pozitivno heliotropična. Ova'kovo nagi-banje prema strani jačeg osvjetlenja osobito se lijepo opaža na rubovima šuma. Stabla, koja rastu u dubokim uvalama imadu osobito lijep uspravan uzrast, jerbo im direktno svje­tlo može samo od zgora pridolaziti. Daljni uzroci neravnosti debla su vjetrovi, pritisak snijega, odgrizanje vrhova po di­vljači, miševi, mraz i slično.

! tio može uplivisati na uspravnost debla. Vrsti drveća sa dubokom žilom srčanicom zahtjevaju za dobro uspjevanje i duboko tlo; na plitkom tlu ne m ože se razviti duboko ko-rjenje, a to ima za posljedicu lošiji, naročito. grbav uzrast debla. Lijepe primjere sabljastog uzrasta pokazuju nam debla n-ekih vrsti drveća, naročito ariša i jasena, a takova nastaju uslijed sagibanja debla po vjetru ili uslijed pritiska snijega i leda, a i uslijed naklonjenja prema svjetlijoj strani na str­mim stranama tla.

Grbava debla imaju često spiralni uzrast, gdje os stabla čini spiralu. Ovakav spiralni tok osi ide u većini slučajeva samo 2—3 metra visoko, a dalje je deblo uspravno. Cesto se javlja kod bora. Što je uzrok ovakovom uzrastu ne znamo točno. Osim već napred navedenih razloga spominje prof. Dr. H. Maver u raspravi „Floristische und forstliche Studien aus dem nordwestIichen Russland* kao glavne uzroke: malu vlagu zraka i temperaturu. On navada, da bor ima u za­padnoj i istočnoj Pruskoj, Poljskoj, Kurlandiji, Livlandiji i Ruskoj te u visokim položajima u ostaloj Njemačkoj, radi manje^ tem-perature, a veće zračne vlage potpuno uspravna

* Vidi Allgemeine Forst- und jagdzeitung 1900.

15Š

debla, dok su mu debla « toplijim i sušim zonama njego­vog rasprostranjenja, dakle u zapadnoj Europi grbava i spi­ralna. K tome dolaze kao uzrok ovog lošeg uzrasta i nu­tarnja svojstva pojedinih individua.

Rašljasta debla nađemo kod četinjača rjeđe nego kod iistača, a isto tako rjeđe kod stabala u potpunom sklopu nego kod onih u nepotpur>om sklopu i na čistinama uzras-!ih. Kod četinjavog drveća su rašijata stabla poslijedica gu­bitka vrha, a kod lisnatog drveća moramo ih smatrati nor­malnom pojavom- -

Kod najjačih stabala u sastojim opaža se pojav rašljanja češće nego kod onih slabije razvijenih. Prema mojim opa­žanjima bilo je od 100 najjače razvitih stabala u srezu Orljak (brodska im, općina) 35 rašljatih stabala; ovo ra-šljanje započinje u visini od circa 7 m visine debla. Kod jasena opažamo ovaj pojav osobito često. Sam pojav ne mora se uvijek kao pogriješka smatrati, jer se takovo rašljato stablo dobro upotrijebi ili kao kolarsko drvo, a i kao sohe kod bunarskih đerma.

T. ZV. gaćnjake, kod kojih se deblo već na svojoj bazi rašlja, nađemo često u smrelcovim šumama, koje su'nastale sadnjom više biljka u jednu jamu.

U najviše slučajeva moramo rašljanje pripisati unutarnjim svojstvima pojedinog stabla.

Medu vrstima drveća su stabla četinjača ravnija nego stabla iistača. Od prvih su najravnije smreke, jele i douglas-jele, manje ravni su ariši, a još manje borovi, koji se po svom habitusu često približuju listačama. Od ovih'potonjih im.adu najravnije ^ deblo jabljani i u opće topole, johe, breze, trešnje, kesteni, jaseni i hrast kitnjak.

Na pokusnim plohama sam konstatirao, da su naj­jača s t a b l a u d o b a p r i j e p r v e p r o r e d e sas to -j i n a r a v n i j a n e g o t a n j a s t a b l a ; da među naj-deblijim stablima ne nađemo i najviše iehnički valjanih stabala u z r o k su č e s t a r a š l j a n j a i j ake grane t ih s t a b a l a .

Ad 2, Uspravnost debla (ravnoća debla) nije dovoljna, da ono bude posve sposobno za traženo tehničko drvo, nego deblo mora biti do stanovite visine također č i s t o od g r a n a .

15^

Svako stablo, prepušteno prirodi, nastoji producirati što više onih djelova, na kojima se nalaze rasplodni organi za osjeguranje pomlađenja u svrhu podržanja dotične vrsti drveća, a to su grane sa njihovim mnogim vegetacionim vrš-cim-a. Zato, kao i radi zaštite debla od direktnih sunčanih zraka, su stabla uzrasla u -slobodnom stanju, duboko dp podine granata. Takovo stablo je možda lijepo za oko estetičara, no ne za oko šumara. Idealno slabio za šumara je ono sa visokim, uspravnim i čistim deblom, sa razmjerno malom normalnom krošnjom tankih grana, kakovo možemo uzgojiti samo njegom u sklopljenoj sastojini.

Ako množina stabala u sastojini i nije baš odhična za uspravnost debla, to gustoća sastojine igra veliki upliv na uzgoj od grana čistih debala. Guste su branjevine, u ko­jima si dolnje grane susjednih stabala u razvoju smetaju te se radi pomanjkanja svjetla i međusobnog šibanja suše i od debla odpadaju — najbolje sredstvo za uzgoj čistih de-bala. Radi istog uzroka našli smo na našim pokusnim plo­hama, da su najjača t zv. nadvladala stabla, koja su više mjesta i svjetla za svoj razvoj imala, granatija nego tanja u potpunom sklopu ili nešto potišteno rasla stabla.

Razne vrsti drveća ne produciraju jednake mase grana. Od drveća, koja su na dobroj stojbini u .visokoj šumi rasla, producira najmanje grana ariš, naime 6 — 8% od sveukupne drvne mase (sa korjenjem), a onda slijede:

Trepeti jika sa' Breza Smreka Jela Joha Bor Borovac Brest Javor Bukva Jasen Hrast Lipa

?J

>?

33

33

33

f}

33

5 — 5 — 8 -8 — 8 — 8 —

• 5 — 10 — 10 — 10.— 10 — 15 -20 —

107o 107o 107o 107o 10"/, 157c 237. I57o

207o 207o 207o 257o 257o.'

^ Gayer: Die Forstbenutzung, 5 izdanje, strana 17.

160 '__ ^

Ova razlika izražena u procentima, kod pojedinih vrsti drveća (n. pr. 5 — 10"o) ovisi od snietanja u rastu "grana kroz razne kalamitete, od gustoće sastojine' u mladim godi­nama (branjevine), od stojbine na kojoj stabla rastu i od starosti sastojine. Kako gustoća sastojine (obrast) na masu odnosno razvoj krošnje djeluje, spomenuli smo već napred; od dobrote tla (stojbine) ovisi drvna masa grana (krošnje) malo. Prema skrižaljkama prihoda i' prirasta za hrastove vi­soke šume od Dra. Wim.menauera izračunao sam, da je drvna masa grana u mladim šumama jednake debljine (n. pr. kod poprečnog prsnog promjera od 11 cm.. :

na IL bonitetu tla za 37o. j? Hl . „ ,, j ; 9 /o 1

JV 17*^/ veća nego na tlu !. boniteta. U deblijim. sastojinama (n., pf. kod 40 cm. poprekog prsnog promjera) je razmjer između drvne mase debla i grana na svim stojbinskima razredima jednak.

Bukva pokazuje prema'skrižaljkama prihoda i prirasta od Dra Schvv^appacha (1893.) u tanjim i .debisjim šumama na slabijem tlu manju' drvnu m.asu grana nego na boljem tku

Da se od granatih stabala, koja su produkt rijetkog obrasta, učine debla što vrednija u tehničke svrhe, počelj su stručnjaci već od polovice prošloga, stoljeća praviti po­kuse, da to poluče pravodobnim kresanjem ili odrezivanjem nižih grana od debla. Radi skupoće takovih radnja, kao i radi činjenice da takva okresivanja šumskog drveća u mnogim slučajevima ne samo nisu koristila — nego su kadkada, na­ročito ako su odrezane zelene grane imale preko 5 cm promjera bile i štetne — nisu se ti poslovi oko korigiranja valjanosti debJa u praksi udomili, kako su to mnogi želili. Ideja dakle, da se čišćenjem grana sa deblja nadvladahh stabala poprave tehnička" svojstva tih debala, mora se na­pustiti.

Ad. 3. Treći faktor, koji 'na uporabu stabla upliva je punoća (jedrost) debla. Kod mladih stabala, koja su blizu do zemlje živim granama obrasla, prirast u debljinu je naj­jači kod podine debla, jer. se tu sastaju i mehanička i fizio­loška zona povećanog prirasta; takova mlada stabla imaju ćunjasta debla. Mehanička zona je mjesto, koje mora izdr-

m žati otpor proti vjetra ili uzdržati ravnotežje poremećeno nepravilnim uzrastom. To mjesto je uvijek stalno na deblu, t I njegova podina. Fiziološka zona povećanog prirasta je ^njesto, gdje se hranivi produkti, nastali u svim granama stabia ponajviše stiču, a to je baza krošnje. Ovo mjesto, ako hoćemo da deblo postane puno, mora se neprestano odmicati od mehaničke zone povećanog prirasta, dakle od zemlje. I zaista se ta fizilološka zona, to jest baza krošnje, u sklopljenim, sastojinama vec od mladosti, radi sušenja donjih grana, pomiče sve višje uz debla, a tim postaju debla valjkasta ili puna. Ta punoća daje deblu veću uporabnu vrijednost, jer vrijednost debla ne ovisi samo o kubnom sadržaju, nego ovisi veoma mnogo o duljini i što većoj gornjoj debilni njegovoj, •

Punoća debalaca je kod mladih stabala mala (oblični je onda broj 0*20 — 0'30), a povećava se do one starosti sastojine/ u kojoj se sklop sastojine počme od naravi pro-galjivati (oblični. je onda broj 0*50 — O'oO). • Od ovog vre­mena počimlje oblični broj opet nešto, ali tek neznatno padati.

Vrsti drveća mogu se prema podacima od K 5 n i g a u pogledu punoće debla ovako poredati: na prvom mjestu dolaze jeja i smreka, a onda se redaju hrast, bukva, ariš, lipa, bor, jasen, javor, trepetljika, brest, ropala, joha i breza. Prema podacima dra Neumeistera iznosi oblični broj

smreke sa jele bukve „ ariša „ bora „ borovca,,

30 m 30 „ 30 „ 30 „ 30 „ 30 „

visine ??

??

j>

9}

yi

= 50 = 50 = 49 == 48 = 45 = 45

Na mojim .pokusnim plohama-imala su najjača, predo-minirajuča stabla slabiji oblični broj, nego u potpunom sklopu krošanja uzrasla vladajuća i suvladajuća stabia.

Ad. 4. Razne pogriješke ili raanjičavosti debla vrše ve­liki upliv na njihovu tehničku uporabu. Mnoga posve ravna, čista i puna debla, ne možemo uvrstiti u prvi razred tehničkog drva, ako su zasul<ana ili ako su ziraotrena i okružijiva i t. d. OzJede od pritiska snijega ili od zareznika, koje naročito u četinjavim šumama cesto pridolaze, umanjuju vrijednost i

:m

.t)blik debla. Ako ovdje spoim^nemo i razne bolesti i manj­kavosti na deblu, koje su dijelom posljedica infekcije gljiva, a dijelom još nepoznata nam uzroka, onda lahko uviđamo, da je u jednoj sastojini samo mali broj stabala, koja prima tehničku .gradu dati mogu. Ovdje spomenute razne ozlede ^ pogfiješke debala pridolaze također ponajčešće na predo_ minirajućim stablima u mladim sastojinama.

5. R a z d i 0 b a s t a b a l a u . s a s t o j i n i. p r e m a n j i h 0 v 0 i t e h n i č k o j .v r i j e d n o s 11

U njemačkoj šumarskoj, li-teraturi, koja nam je pristupna, nađemo da je prvi Dr. Heck u svojoj radnji „Slobodna proreda'"'''- teoretski proveo razdiobu stabala u sastojini prema Jijihovoj tehničkoj vrijednosti. On je razvrstao stabla prema njiliovoj tehničkoj vrijednosti u slijedeće razrede:

a) Uspravna/lijepa i dugačka stabla, b) Srednje valjana, kraća stabla, c) Neravna, granata stabla, ci) Gaćnjaci, e) jako rašljasta stabla, /) Jzbojci iz panjeva, g) Manjičava'stabla; i njemačke pokusne postaje su svoju osnovu za pro-

redne radnje od god, 18.73. napustile, a u novoj osnovi od god. 1902. razvrstale su stabla za proredu ovako;

I Vladajuća slabla. U ova spadaju sva stabla, koja u gornjem sklopu krošanja sudjeluju i to:

L Stabla sa normahio razvitom krošnjom i dobrim oblikom debla,

2. Stabla sa abnormalno razvitom krošnjom ili lošijim oblikom debla. Ovamo spadaju:

a) Stisnuta stabla. b) Predrasti (Vorvvuchse) sa lošim oblikom debla. c) Različita stabla sa pogrješnim oblikom debla, naro­

čito gačnjaci. d) Stabla sa vrlo malom i stisnutom krošnjom. • e) Manjičava stabla. IL Nadvladana stabla. Ovamo spadaju sva ona slabla,

koja u gornjem sklopu krošanja više ne sudjeluju. U ovu grupu spadaju:

'' Dr, Hecic: Frele Durchforstung. Miiadener forstiiche Hefte 1898,

i6S

3. U rastu zaostala stabla, koja ali nad krošnjom još nešto praznog prostora imaJiL

4. Posve potištena, ali još živa stabla, 5. Potištena, skoro ili Dosve suha stabla. Kod mojih pokusnih radnja o izlučivanju stabala na

vrijednosne razrede uzeo sam, kako sam v-eč prije spomenuo, u obzir samo vladajuća stabla, jer nadvladana odnosno po­tištena stabla ne ce do konca obhodnje rasti. Kod procjene stabala prema njihovoj tehničkoj uporabi uzeta su u obzir sva 4 prije spomenuta faktora, o kojima ovisi tehnička A a-Ijanost stabala^ u koliko se dade okularnom procjenom usta­noviti. Oblik naime pojedinih stabala u sastojini je tako mnogostran, da s pravom možemo kazali: nema u sastojini ni dva stabla, koja su oblikom posve jednaka. Zato je i podjelbu stabala u pojedine razrede tehničke valjanosti do­sta teško provesti. Teško je n. pr. odrediti, gdje je točna granica između normahie i stisnute krošnje, ili gde je gra­nica između debelih i tankih grana i t d. M\ smo kod ovog posla na vlastito mnijenje upućeni, na koje m.ože i dnevno raspoloženje procjenitelja djelovali, zato će i izaći podjelba stabala u vrijednosne razrede, provedena u jednoj te istoj sastojini po dva ili više stručnjaka, ako i ne znatno, a ono donekle različita.

ja sam sva vladajuća stabla obzirom na njihovu teh­ničku vrijednost razdijelio u 4 razreda i to koja su i. vrlo lijepog, LI dobrog, IIL manje povoljnog i IV. lošeg obhka, a uvrštena su u:

L razred: Posve uspravna, od grana čista, dugačka stabla sa normalnom krošnjom tankih grana.

IL razred: a) posve uspravna stabla, kojima je krošnja s jedne strane stisnuta ili kod kojih su grane krošnje debele;.

b) stabla, koja nisu posve ravna, a]i imaju normalnu krošnju;

c) stabla sa kratkim, ćunjastim deblom, koja su ali inače lijepa.

IIL razred: a) stabla sa dosta ravnim deblom, ali sa abnormahiom krošnjom;

b) stabla, kojima su debla u visini od 5—10 meiara razrašljena;

164

c) Stabla, kojima je deblo na 2—3 mjesta grbavo; d) stabla, kojima je deblo obraslo sa množinom sitmh

Izbojaka (m.it Klebcasten). IV. razred: a) stabla sa vrlo grbavim i granama obra­

slim deblom: b) stabla, kod kojih je deblo razrašljeno ispod 5 m

visine, ili kod kojih se opetuje, rašljanje; c) manjičava stabla (bolesna ili inače pogriješna debla). Stabla liL (b, c i d).'i dreiog IV, razreda ne dolaze u

obzir kao stabla zrele sastojine u obhodnoj dobi. Posljedak procjene na pojedinim pokusnim plohama

obzirom, na valjanost stabala u tehničke svrhe pokazuju ove skrižaiike:

a) Sas toj ine hras ta lužnjaka u Hrvatskoj.

Pokusne plohe

i. o

Vrijednosni razred

II i ni IV

č Bro) stabala u postotcima "E s §

5^^J. ) 49.,, 35,,.. 37,,, 43 . .

4",:.o 48,,n 35,,,

15,,i 8800 19,,, 3055

9,..T ^ , 4 0

IKn 13,,., 17,,. n.r. 0,...^

3425 3125 2769 3828 1614 1761 1281

Popreko: n , , , i 32„-,„ ' 44,,, ' 12„. |

b) Sas to j ine hrasta lužnjaka u Grafrathu. K 30 h i 35 Popreko:

e hrasta \ A B C D E F

25 26 30 36 37 48

0,;. . ^ M T

5M.

< i t n j 12,,.

^ ? S f l

32.,,,, 25,,,, 33,„„ 2fi,„

, 29,,„ 1 39„, ! 34,_,„ '

aka. i 40.,, : 32,., 1 43,,,, ! 48,,,,, i 41,„,., i 4I,„

40„„ 29,., ! 3575 4l,.r, 17,„ 1 1472 4Q,<,:., 1 23„, j

U Š u m a r i j i K 36,„, 50„„ ?1 22„: 22„T 27

iO,..o j 3942 ' 10,:, 2903

2,*, 2439 3>os \^-n\ 2,... M761 4,,, 1 2053

Popreko: 22„e ' 41,,, , 30,,,

i.»iii»yiii

<i> ^ n

H 3

O w

«5

3 O

»5

đ) Bukove sa s to j ine .

Popreko: 10. fU 30 m 40. 12, >i^

e) Borove sas to j ine . A B C

35 38 45

31 39, 27

?85

J08

36, 35, 36,

J 3 2 25

JSl

165

:U

>-U.

Polfusiie plohe

ft

O

A B

• C-D

' E -

o 2 •

o -4-»

18 19 25 25 25 30 30

. 35

25 35 :

Vrijednosni razred

1 \ II III iV

Broj \ stabala u postotcima

1)00 l ' t oo 32,83

5j60 11 1^558 5.5

3 1 , ,

36,22

25 ; 9i ' 2lj49

59

29,69 53,Qj

37,26 47.90

54,os 48„e

18„,

. .2

3952 4129 3710 3877 3524

-10,5, 1 2478

13;33 2o,93

7756 3456

3199 3101 1920

D ,E F Q •

H -J

34 35 38 41 43 46

^1)03

^^ ,00

• ^ ^ n s

^^m

37,5,

• "^-^JSO O/r oOj-j^ o4,gg 27, j

•33.:; 40««

37, ig 35,5 g 28,23 41,0, 29,8i i9.r.

10,01 ! 5,56

H,02 7,72 2J03

1593 1512 2111 1783 1981 1845

Popreko: 28 }iO 34 >80 K- 33 >76 20,

m 43 >2T 30 ni 2080

Uspoređujemo li rezultate pojedinih pokusnih grupa opa-zit ćemo, da debla hrasta lužnjaka u svom optimumu (Hr­vatska) .u'dobi prije umjetne prorede imaju popreko'od. 100 vladajučih stabala 11 vrlo lijep, 32 dobar, 45 manje povo­ljan i 12 stabala loš oblik, .-

U Grafrathu (Bavarska) imaju stabla hrasta lužnjaka lo­šiji oblik, u koliko se to moglo ustanoviti na dvijema pokus­nim plohama, koje su mi na raspolaganje stajale, otpada naime na ^ vrijednosni razred'• V5% :

^ \' i i : ^ . • . „ 34-0% : • , ' • .- IIL . : V- -.-/^ . •41-0% ;-

IV. „ ^ 23'5% vladajučih sta-

bala. Kao uzrok ovoj okolnosti moramo navesti to, što su -sastojine odrasle u hladnijem fagetumu kod 650 m nadmor- , ske visine. Osim toga je pokusna, ploha K na sjeveroistočnoj, dakle prehladnoj'expoziciji, a pokusna ploha L leži povolj­nije na južnim stranama.

Veliku razliku u obliku debla prema hrastu lužnjaku (naročito onih u Grairathu uzrasHh) pokazuju nam stabla hrasta kitnjaka u sastojinama u Kelheimu. Od 100 vladaju-ćih stabala otpada na

1. vrijednosni razred 23 stabla U ' 41

IIL . „ 30 „ IV, ,, „ 6 „

Razlog lijepog oblika ovih stabala hrasta kitnjaka je u tom, što hrast kitnjak imade u opće ljepše deblo od luž­njaka, a napose ovdje i za to, što su ove sastojine kitnjaka već od mladosti dobro njegovane, n„ pr, odstranjivano je iz njih u jesen nadraslo korovlje, • koje bi moglo pod snijegom mlade biljke pritisnuti uz tlo, vađena su već kod čišćenja jače granata stabla, a osim toga je sastojina podsađena sa bukvom i t d,

B ukva. Bukove sastojine pokazuju nam puno veće razlike u obliku stabala nego hrastove sastojine,- Dok u pojedinim" sastojinama nadem.o jedva 1% stabala L razreda, nađemo u drugim sastojinama, koje su rasle uz iste stojbinske pri­like, i preko 317. takovih. Razjašnjenje zašto je to tako, nismo mogli iz već odrasHh sastojina doznati. Uzrok je tomu način i trajanje pomlađenja, ozleđlvanje stabala od životinja, mraza, tuče, snijega i razni drugi kalam.iteti u mladosti. Na pokusnim plohama bilo je popreko od 100 vladajučih stabala:

u I vrijednosnom razredu 10 stabala . II. . . 30 „

» V. „ „ 1 3 „ Bor. U borovim sastojinama, koje su odrasle na slič­

nim stojbinama, imaju stabla prilično jednake oblike. Na DO-kusnim plohama u Geisenfeldu i Schrobeiihausenu su vri­jednosni razredi ovako razdijeljeni:

167

na I. vrijednosni razred otpada 28 stabala

„ 111. „ ^ „ oO , IV 7

Ove sastojine nalaze se ponajviše na pjeskovitom tlu, a oblik njihovih stabala ne razlikuje se bitno od onih, koja su rasla na pjeskovitoj ilovači; naprotiv smo opazili, da borova stabla rasla na šljunkastom tiu imaju mnogo lošiji oblik. Na takovoj pokusnoj plohi našli smo vrijednosne razrede ovako porazdijeljene:

na L vrijednosni razred otpada 67o stabala ^ 1 1 . „ „ y, 2 0 /(I „ » I l i . • >y • n • J> ^*^ / o . J)

„ Iv. „ ,, „ 3 1 /o ,, Sto se tiče oblika debla u raznoj starosti stabla mo-"

ramo naglasiti, da oblik debla do 10 godina nije pravo izražen. Masa grana je mnogo veća nego masa debla. Kada se krošnje sklope, počimlju se donje grane sušiti i sa debla otpadati, i tako se .oblik debla sve više popravlja i, ističe, do dobe, kada se stabla za letve razviju. Ta doba-leži kod hrasta i bukve izm,edu 30.—40. godine. Od ove dobe dalje ne pomnožava se broj stabala najljepšeg oblika; nasuprot, taj se broj s vremenom nešto i umanji. Naime, usljed dalje trajuče životne borbe između pojedinih stabala u sastojim događa se, da mnoga prvorazredna stabla budu od njihovih jačih susjeda nadvišena, ona se naginja na onu stranu odakle im više svjetla dolazi, a tim izgube svoj. ra­van oblik debla, a često i propadnu. Također može jako i lijepo stablo I. vrijednosnog razreda izgubiti svoj lijepi oblik. Mi moramo-dakle prije svega stablima L i IL vrijednosnog razreda doći pravovremeno u pomoć protiv štetnog utjecaja jakih susjednih stabala IIL i IV. vrijednosnog razreda, mi. moramo sastojinu prorediti, i to bez obzira na starije na­zore, da se sklop sastojine ne smije kod proreda prekinuti.. Proredom u krošnjama možemo postići, da stabla I. razreda. u tom razredu i ostanu, a osim toga da stabla IL razreda uzrastu po mogućnosti u stabla L vrijednosnog razreda, što. zaista kod novijih prorednih metoda i opažamo, -

Ovakovo popravljanje lošijeg oblika debla bilo je po­najprije od Pfeila nijekano, ali je priznato od drugih, struč-:

le« ' ^

nih pisaca. Tako kaže Dn Heck u svojoj ,Slobodnoj pro­redi" slijedeće: Prelaz Jošijih stabala u bolji razred prido­lazi doduše i kod nižih stabala (U, untere Flache) no ne često; kod vladajućih stabala (0, obere Flache) je takav prelaz posve običajan. Nastupa također slučaj, da se stablo razreda D a, b ili IV. 2, 3 (Kraftov razred uzrasta do­punjen sa Heckovim razredom valjanosti), ako iz njegove blizine izvadimo radi gustoće jedno stablo B a ili IL ^-razreda, nakon što se je rješio potištenog stanja, razvije u lijepo stablo Ba (112) razreda. Na ovom fiziološkom pojavu osniva se i preborna proreda cd Borggreve-a, koji sve do 60. godine uzdržava sklop, a onda vadi vladajuća stabla u vjeri, da če se u rastu zaostala stabla makar i nakon dugogodišnjeg potištenog stanja, moći razviti u lepša stabla. Ovo svojstvo, veli Dr. Martin* opaža se u svim dobama starosti osobito u jelovim sastojinama . „kod naravnog -pomladenja nakon odstranjenja dugogodišnje potistenosti od sjemenjaka^ kod preborne sječe nakon prosječe starih stabala, u mlađim sa­stojinama nakon jače prorede, u starijoj • sastojini nakon progala.*

Ovo svojstvo poboljšavati oblik debla nije kod svih vrsti drveća jednako razvito, te bi bilo od općeg interesa, da se i na tom polju vode opažanja.

Toliko smo imali da' općenito kažemo o obliku sta­bala; u nastavku ćemo promotriti, kako su pojedini de-bljinski razredi obzirom na tehničku vrijednost debla razviti, a naročito se osvjedočiti, kakav oblik imaju najjače razvita t. zv. nadvladala stabla. {Svršjt će se.)

Agrarna reforma i naše šume. Povodom razprave o agrarnoj reformi za šume u našoj

državi S, H. S. na odborskoj sjednici hrv. slav. šumarskog društva u Zagrebu od 8, veljače 1919. razvila se je živahna debata o stanovištu, koje bi imalo naše društvo zauzeti u povjerenstvu, koje će to pitanje riješiti. —

hnenovani član toga povjerenstva profesor Dr. Nenadič razvio je svoje misli i priopćio svoje stanovište, koje će zastupati u tom povjerenstvu.

* Dr, Martin: ,Dle Foig«rungen der Bodeureinertragstfcerie . . . , « 2, »V. str, 100.

169

Ne kanim se upustiti u kritiku tog stanovišta u opće, j.er u istom imade dobrih stvari i zdravih misli, nu držim da mi je dužnost upozoriti drugove u pogledu toga stano­višta gospodina profesora za šume imovnih općina.

Profesor Dr. Nenadić dobro navada, da institucija imovnih općina od početka do danas nije mogla u narodu (misli pravoužitnike, boije suvlasnike) steći ljubavi i razumijevanja, a nije tomu naveo, a možda i nije tražio razloga.

Segregacija provedena je 187{. odnosno 1873. tako, da je po vrijednosti polovica šum_a pripala u bivšoj vojnoj krajini narodu, a polovica državi (neću citirati zakone i da­tume, jer me strukovnjaci razumiju, a za širu publiku ova razpravica nesfuži) te su sva prava, koja je krajišnik uživao iz državnih šuma zajamčena ostala iz jedne polovine.

U početku imovnih općina mogla su se krajišniku ta prava podavati na temelju t. zv. konsignacija, jer je bilo razmjerno malo pravoužitničkih kuća, škola, općina i t. d. i narod je bio zadovoljan. Nu godine 1876. stupio je na snagu zakon o zadružnim diobama i time je počelo neza­dovoljstvo, jer je do danas iz svake zadruge nastalo po­prečno deset i više kuća, a svaka je trebala građu i gorivo za sebe. Dok je u početku jedna kuća dobila šest hvati drva, to danas ne može dobiti više od 6•'10 ili 0.6 hvati, a ipak dobiva 2 odnosno 3 odnosno 4 hvata prema selištu.

Razumije se samo po sebi, uvaži li se da najviše ima kuca sa 1/4 sehšta, da je moralo nastati nezadovoljstvo, pošto sa dva hvata drva na godinu ne može nitko uz naj­veću štednju izaći.

Iz toga slijedi jasno, da je ključ segregacije kriv ne­zadovoljstvu naroda sa institucijom imovnih općina, a ni­pošto sama institucija, jer je zakonodavac morao računati sa okolnošću, da će diobama zemljišta i pomnožanjem kuća i ognjišta trebati više šuma nego jedna polovica, koja je narodu u bivšoj krajini pripala od svih državnih šuma.

Onim časom kad bi 1/4 selišni posjed mogao dobiti na godinu bar tri metrička hvata drva, a 2/4, 3/4, i. cijelo selište u razmjeru više, nuz građevno drvo, pašu i žirovinu, što do sad imade, bila bi institucija imovnih općina i kako obljubljena, jer narod voli imati šumu u svojoj vlasti i uvida, da dioba bilo individualna ili skupna po selima nebi dobru vodila.

170 _ _

Tko pozna mučni rad nas šumara^ koji smo od po­stanka imovnih općina stvorili krasne šume, pošumili bez­broj čistina, obavili uređenje, sagradili zgrade za šumarije i lugarnice, obavili onieđašenje i i d., i t. d., pa da se danas po mišljenju Dra. Nenadiča te šume podijele na z. z. ili sela, ustati će proti tomu predlogu u interesu imovinskih šuma, suvlasnika njihovih i domovine naše, jer je uvjereni da bi sav taj trud od preko 45 godina bio uzaludan i da bi tih lijepih šuma već za 10 godina nestalo, a iz njih da bi nastale šikare i pašnjaci, a narod ostao bez svega.

Pitati če Te a zašto? Za to, jer će se svaki pojagmiti, da što više užije iz seoske šume, a po gotovo ljudi, koji imaju blago i radnu silu, a sirotinja ostat će kratkih rukava.

Velika je' to stvar g. profesore ! Razcijepkana se šuma teže čuva i brani nego skupna cjelina pod dobrom i strogom upravom, a tko pozna psihu našega naroda, a naročito sada u to doba, kad ljudi neshvaćaju u čem se sastoji sloboda, taj mi mora vjerovati, da pravo govorim. '

Osim toga koliko bi se šume uništilo u prelaznom sta­diju do provedbe diobe,-a kako bi se teško-takova.provela, kolika povjerenstva, tužba, utoka, nezadovoljstva i t ± pojmit će svatko bez obzira na veliki trošak i dugotrajnu proceduru diobe.

Ne tako, nego manjkajuču šumu dodijeliti imovnim općinam.a od državne šum.e, ne badava, jer će država teško dati od svoga, već neka im.ovne opčine kupe u predjelima koji graviraju na imovne općine, manjkajuće površine, a imovne općine neka se riješe poreza i općinskog nameta, pak će potrebnu šum.u moći kupiti makar i na amortizaciju/

Govorio sam o tom sa razumnim pravoužitnicima i oni ne će da se imiovne općine šume podržave niti ~ neće da se podijele, jer. znadu kamo to vodi, dakle neima drugog izlaza osim toga.

Na taj će način m.oči imovna općina lošije gorivo iz čišćenja prorede, izravnjanja međa i t ± prodavati i ne pravoužitnikom kao što su to činile za rata, pak će uslijed toga prestati i šumske štete, kao što su takovim postupkom kod gjurgjevačke imovne općine spale u posljednje 3—4 godine za 75V«,

1 ^* n

Segregaciji se također nemože prigovoriti, da bi se tražila danas nakon malo ne poi vijeka revizija, jer tko pozna segregacionalne operate mora priznali, da je segregacija obavljena dosta objektivno, a da kljač nije valjao, pak to valja izpraviti.

To je moje mnienje za šume imovnih općina, jer bi me duša boljela, da se eksperimentacijom dioba šume-ta­kove unište, koje su tolikim trudom usčuvane, pa kad bi se na diobu odlučilo i takovu provelo, bilo bi prekrasno uspostaviti prijašnje stanje, a narod bi stavio u veliku ne­volju JOŠ i iz slijedećih razloga:

1. Sela koja su blizu gradova slabo bi u diobi prošla, jer su te šume još za krajine na gradove razprodane i ve­ćinom je danas uveden u njima niski uzgoj, koji grade ne-daje. —

2. Planinske šume ostale su više pošteđene radi ne-pristupnosti i tamo bi sela bolje prošSa, pak eto nezado­voljstva.

3. Neka bi sela morala dobiti sam_o hrastovinu i lužnu šumu, gdje ima i biti će manje goriva, a više građe i obratno, a kako će onda doći iz druge z. z. do grade od­nosno goriva?

4. Male jedinice 1 male sječine daju manje paše i ži-rovine, a danas narod makar i dalje tjera blago i svinje u sezoni u pašu, a isto tako i u žirovinu, bolje prođe.

5. Ide dalje po građu gdje je imade, a ako želi krupno drvo i po to, kad je imovina zajednička.

6. U koliko to nije moguće privaža se građa i gorivo (često i ugljen) u one predjele, gdje takvog neinia, što je jedino moguće samo u zajedničkoj imovini i t. d. i t. d.

Negovorim sve to možda iz egoizm.a ili zabrinutosti za činovničtvo, jer takovog danas i onako premalo imade, a ja sam na koncu moga službovanja, već to govorim kao šumar, prijatelj ovoga naroda kome služim već 38. godina i kome sam posvetio sao svoj život,- pak nemogu dopustiti, da se sa jednim stečenim, neprocienjivim blagom čmi ekspe-rim^entacija za zelenim stolom, koja vodi to blago ako i ne u propast, a ono u veliku dvojbu o uspjeh, što nikako nije dopustivo, jer se ovako zamašni pokus, ako neuspije, ne­može cijeli vijek ispraviti.

172

Apeliram stoga na svu gg. kolege od imovnih općina, da i oni u tom pogledu svoja kažu^ jer se ja možda varam, jer imam pred očima samo križevačku i gjurgjevačku imovnu općinu, akoprem. sam služio i u Banovini, gdje su slični odnošaji, pak ako vi dođete do boljeg zaključka i predloga zadužiti će te i mene i narod, čijim šumam a upravljate i gospodarite.

Konačno mi je reći, da bi bilo uputno podržaviti upravu šuma imovne općine, a narodu ostaviti automiju, tako da bi šumari auctoritetom države provodili Čuvanje i admini­straciju.

Nadšumarnik Slapničar upravitelj gjurgjevačke 1, o.

Evolucija našeg šumarstva. . Piše M. Marinovid, kn šum. inženjer.

(Nastavak.) 3. Povećanje prihoda.

Svaka grana produkcije nastoji danas, da mijenjanjem činbenika, koji kod producije sudjeluju, njezin prihod po­veća. Poljodjelstvo traži sjemenje, koje će na istom tlu, uz isti trud davati više žita; stočarstvo oplemenjuje marva, da uz istu hranu postigne više mlijeka, bolje meso, otpor- niju pasminu i t. d.

Pitanje je, koji faktori imadu učinak na povećanje pro­dukcije u šumarstvu i kako bi ih morali mijenjati i odabi­rati, da od naših šuma dobijemo što veći prihod? Nema naime sumnje, da je ovo za današnjeg šumara najvažnije pitanje, ako doista hoće, da kod popravaka valute i sani­ranja teških današnjih prilika i šume doprinesu onaj dio, koji bi po svojoj veličini i vrijednosti imale doprinijeti.

Na gornje pitanje odgovorit će ove dvije točke: 1. Da povećamo prihod naših šuma, moramo stvarati

okolnosti, uslijed kojih će i za sada negativne šumske glav­nice postati produktivne, a one, koje daju neki prihod, morat će ga povećati.

2. Povećavajući vrijednost artikla, koii dolaze na prodaju.

173

Ne treba posebno naglasiti, da su radnje svrstane pod obje točke u takovoj vezi, da se druga ne može ni pomisliti bez prve.

Spomenute okolnosti oživotvorit ćemo na ta] način, da naše šume otvorimo prometu, im.ade mnogo naših šuma, koje u sebi kriju izvanredno blago, a to biago propada samo zato, jer se ono u današnjim okolnostima ne može iz šume izvesti. Neki šumski trgovac reče mi za divnu šumu u Gorskom kotaru, koja nije ni 20 kim. od željezničke pruge, ali nema izvoznih cesta: „Kada bi se m.eni poklonilo 1000 mr iz te šume, ja bi se predom.išijao, bih li taj poldon primio?" Sasvim razumljivo, jer bez puta ne bi našao kirijaša, koji bi mu to drvo izvezao.

Šumske komunikacije su temelj našeg novog šumarstva. Taj moramo izgraditi čvrsto i solidno, jer će nam se inače čitava zgrada klimati. S tim su načelom bili na čistu svi napredniji narodi, koji su svoje racionalno šumsko gospo-darstvo osnovali na putnoj mreži svojih šuma. Pogledajmo samo šumske ceste u državama bivšeg njemačkog carstva, po kojima lete teretni automobili i polažu se prema potrebi tračnice šumske željeznice. Tamo naš trgovac jamačno ne bi reskirao gornju izjavu!

Uz glavne ceste nisu manje važni sporedni putevi, vlake. Badava je mjestimice i najbolje zidana cesta, kada se drvo ne da na nju izvući iz dubokih gudura bez valjano vođene i uređene vlake.

Potrebu putne mreže ne treba dokazivati stručnjacima; drugo je pitanje, o koje se često zapinje: tko imade graditi šumske puteve? Šumoposjednik, odgovorio bi svatko .po imperativu zdravog razuma i praksi kod naprednih naroda, kada ne bilo drugog iskustva kod nas* Ugarska je vlada u sve uvlačila politiku, pa i u šume. Slavon.ski su hrastici da­vali milijune i bez investicija, a gorske su šume trebale milijune 'za investicije. Tek u zadnje vrijeme, otkada je na čelo erarske šum. uprave došao min. savjetnik Drag. Kaan, počelo se i u hrvatskim erarskim šumama prekidati s čud­nim načelom, da šumske puteve ima graditi šum. trgovac. To su načelo iz jasnih razloga prijašnje ugarske vlade znale tako utuviti u mozak svojim tadanjim' činovnicima, da je to postao sistem, pravilo i za poznija vremena. Trgovac, koji

je javnom dražbom kupio jednogodišnju sječu, a za drugu godinu nije bio za isto siguran, nije mogao ulagati većih investicija za gradnju puteva, već je stare vlake popravljao tek tolikOj koliko je za izvoz svojih drva trebao. Sto nisu onda od popravljenog puta pokvarili kirijaši s teškim pari-zerima, uništile su oroletne kiše.

I tako su naše hrvatske šume dobile malo cesta od šumskih trgovaca, jer ono prastaro načelo, da se mnogo­godišnje sječe izdaju unaprijed ugovorom u zakup, nije htjela ugarska vlada ni kod nas prakticirati-, imajući i kod kuće dosta predbacivanja radi starih ugovora u karpatskim i erdeljskim šumama, koji su se u stručnim listovim*a spo­minjali kao sramota madžarskog šumarstva.*

Uvjereni smo, da ćemo se danas lakim skokom preba­citi preko tog zastarjelog načela^ koje samo sebe pobija, ako postavimo pitanje ovako: Kada se s\xm. trgovcu uz jamstvo za višegodišnju sječu isplati gradnja šumskih pro-metila: cesta, željeznica, žicara i t, d. tako, da nakon više godina može to prometilo predati u vUisništvo šumoposjed-nika bez ikakve odštete, zašto se to ne bi isplatilo šumo-posjedniku, recim.o državi? Ako se trgovcu isplati, oiida je jam.ačno našao svoju korist u tome, što je šumu dobio unaprijed uz cijenu, kraj koje je mogao u prometila uloženu invensticiju nakon desetak godina gavalirski prepustiti su-moposjedniku,

4 da stvar obrnemo, možemo pitanje i ovako posta­viti: zar se nije miogla ta šuma prodati iiz redovitu cijenu, a za višak isto tako sagraditi dotično prometilo te ga na uporabu prepustiti trgovcu uz stanovitu odštetu, ili drvo izvesti na skladište, pa ga tamo prodati šum, trgovcu?

Ako računi pokazuju, da se ono prvo bolje isplaćuje, onda krivnju za to ne smijemo tražiti drugdje, 'nego u već spomenutom birokratskom sistemii, kraj 'kojeg bi gradnja željeznice u vlastitoj režiji vrlo lahko m.ogla svršiti fijaskom.

• Dakle ne će samo radi gradnje žicare ili željeznice jef-tmo prodana šuma obogatiti trgovca, nego će on i tu že­ljeznicu sagraditi mnogo jeftinije, nego li mnogi veliki šu-

n l e k s . ^ S [ ^ L ^ n ' ' f ^^ drugi kupiU su na ugovore na 40-50 ROCI siine kom­plekse sunui uz neznatnu svotu od par filira po m^ i ti s>^ se ugovori urote-zali sve Cio u najnovije doba, »K^von proit

175

moposjednik, recimo erar i to zato, jer on posjeduje prve 1 glavne preduvjete za ta] posao, a to je brza maiiipulacija, gipkost i jednostavnost uprave te osoblje s prinijernim dje­lokrugom. Ta poznata je stvar, da neškolovani škriban jed­nog trgovca imade kud i kamo veći djelokrub nego li šu­marski tehničar n. pr. kod erara. Istina je, da je i proračun privatnog šumskog trgovca elastičniji od državnog, no ni trgovac ne želi raditi s deficitom. Pa ako se i ne može kod državnog činovništva ići tako daleko s proširenjemi djelo­kruga, kako se to može kod privatnog, mogla bi se' ipak dati neka sloboda kretanja u granicama odobrenog prora­čuna. Uvjeren sam, da bi baš • ta sloboda, to povjerenje, kod' 99'Vo činovnika potaklo želju za plemenitom utakmicom. Ako i ne bi to nastojanje imalo kod svih plemenite, aitru-ističke motive, nego bi to neki te neki činili samo iz želje za nagradom, unapređenjem^ da se istaknu i t. ±, rezultat bi ipak bio isti t j , i državno bi činovništvo, postiglo onu gipkost i elastičnost, koja bi i državnim pothvatima zajam­čila sličan uspjeh, koji postižu i privatni, a od svega bi se postepeno dizao prihod šuma.

Ako se dosljedno provađa načelo^ da kupci sječina grade šumske ceste, onda to baca sjenu na šumare i pri­kazuje njihovu spremiU iluzornom. U takovoj šumi, gdje šu­mar nema drugog posla, nego da procijeni na prodaju određenu šumai, a poslije toga da pazi, da se ne prekorače granice sječe, a uz to samo u pisarni-riješava akte kornipli-cirane uprave, i nehotice se pita: što je još ostalo od njega — tehničara? U što je on lupao glavu studijem razli­čitih tehničkih predmeta, gradnja i m.ehanika, kada bi svoj šablonski posao m ogao obavijati i bez tog studija. Kada bi ga možda točnije i pedantnije obavio isluženi narednik bivše c= i kr, vojske tek uz više mjesečnu praksu!

Kada dakle i ne bi bilo prevažnih financijalnih razloga, reputacija i prestiž šumara mora zahtijevati, da u njemu povjerenoj šumi on sam gradi šumska prometila.

Ta šumski trgovac imade drugog posla. On traži tržište, sveze sa inozemstvom, izrabljuje konjukture, osniva šumsko-industrijska poduzeća i opskrbljuje ih drvetom i t d,, obavlja dakle one poslove, kojih djelokrug leži izvan šume. Da on tim velikim zahtjevima zadovolji, ne smijemo mu naprtiti još

176 ,

i bno-u za šumske puteve. Ta on će nam rado platiti ka-ma^e' za uloženu glavnicu u povišenoj cijeni za drvo, samo da ga lišimo te brige. A to nam je i dužnost već iz razloga racionalne razdiobe posala, ^ ^

Istinitost ovih izvoda potvrđuju svi šumoposjeanici, koji su već odavna sami gradili šumska prometila. Naše imovne općine i privatnici* gradili su lijepe šumske željeznice i puteve, a gradila ih je donekle i država. Ne pošto je kod državnih šuma u glavnom prevladalo opisano načelo, nije neopravdan strah, da bi ono moglo još neko vrijeme prevladavati tim više, što je danas teško i pomisliti na ka­kove veće investicije. Pošto je pak gradnja prometila u in­teresu dizanja prihoda naših' šuma neodgodiva, ne će biti na odmet pozabaviti se s pitanjem, na koji ćemo način doći najbrže do potrebne šumske putne i željezničke mreže?

Samo se od sebe razumije, da šumarstvo ne će za po­kriće svojih investicija tražiti novca drugdje, nego u šumama. Stara je stvar, da prodaja drveta, koje je ležalo na povr­šini novo sagrađene ceste, pokriva sve izdatke gradnj*, a da se i ne spominje vrijednost, za koju će šuma porasti i viška, koji će se uslijed toga • dobiti kod narednih sječina.

Ma koliko se tko tužio na šumsku politiku bivše ugar­ske vlade, za jedno joj moramo biti zahvalni: za njezin konzervatizam u brdskim erarskim ' šumama u Hrvatskoj. Tome konzervatizmu možemo zahvaliti, da u tim krajevima imade šumarija, gdje tako reci nema čestice, u kojoj se ne bi moglo odmah sječi. Uslijed preborne sječe, koju je tek pred clesefak godina zamijenila oplodna sječa, nastale su površine s gustim mladikom, koji željno očekuje ko­načnu sječu.

To je činjenica, koja nam kod pitanja novca za inves­ticije ne smije biti irelevantna.

Zato mislim, da bi program za najbližu budućnost mo­gao biti ovaj:

L Po šumarijama bi se imala ustanoviti točna drvna gromada svih za sječu zrelih sastojina. Sadašnji podaci go­spodarskih osnova ne bi se smjeli prihvatiti bez korekture,

^ r.,nt;^'**'^^i^'i^ ^^^^^^ ima priHke, da se u svojoj najbližoj okolici osvjedoči mr?/i^ ; 1 ' " M'"'^ '"- '- Thurn-Taxisa, koje su snabdjevene lijepom putnom p^n^z^ć^ ^' ' ' '^ ' ' ' ' ' '" ^"' '^' ' ' ""'' ' ^ ^ " ' ^ ^ ' - ^ ^^^^^ ^«i^ ^^

, / ^ _ _ _ _ _ • • " ^ ^ ' ^ ' •

jer svatko, tko je kod taksacije služio znade, kako su se ti podaci višeput skupljali, prema potrebi „zaokruživali" te u.' u uredu „korigirali". Naročito vrijedi to ondje, gdje se godišnji podaci za površine i drvnu masu sječina nisu kroz zadnjih desetak godina najpedantnije bilježili tako, da se faktična drvna masa u naravi razlikuje od one u gospodarstvenoj osnovi.'" •

2, Oplrodnja bi se mogla u .crnogoričkim i bukavim šumama od 120 god. sniziti na 100 godina. U nekim drža­vama bivše njemačke carevine vidimo takozvano financijalno gospodarstvo, koje ima za osnovu turnus od 80 godina. Drugdje opet, kao i ;k6d. nas, .prevlađuje gospodarstvo, koje se osniva na najvećem čistom dohotku, koje ima za osnovu 120 god. dugu ophodnju. Cilj državnog gospodarstva mora biti sačuvanje šume ,za .potomstvo, pa se za to'mora zado­voljiti manjim kamatnjakom, nego li ga traži financ. gospo­darstvo s kratkom ophodnjom. Guttenberg veli, da gospo­darstvo treba tako urediti, da šumski posjed, sastoječi se iz tla i " drvne zalihe, uz što moguće veći čisti prihod, donosi i odgovarajuće kamate. Mislim, da bi se tom cilju potpuno udovoljilo, kada bi se za spomenute šume odabrala sponie-nuta ophodnja za 100 godina, koja leži u sredini između jedne i druge skrajnosti. To je tim opravdanije, što za to vrijeme postižu navedene vrste drveta sasvim dostatne di-, menzije, a uz povoljan financijalan rezultat, koji je danas najvažniji, postigao bi se i'uspjeh sa stručnog gledišta, da bi se naime svjetla i sunca željan pomladak tim brže oslobodio.

Nakon toga bi se uz poznatu drvnu gromadu — koja ne bi samo uslijed gore spomenute korekture, nego' i usli­jed priličnih ratnih prištednja porasla— ustanovio povećani godišnji etat. No tu moramo na čas popostati.

Ako bi nastojali onako određeni drvni etat na svim područjima najedanput unovčiti, postigh bi uslijed pomanj­kanja komunikacija šumskih dosta malen prihod drveta na panju. A nama je svrha, da taj prihod baš u interesu izgrad­nje tih komunikacija podignemo.

Da se to postigne, mora se prekinuti s predrasudama, koje vladaju kod teorije o uređenju šuma.

^ Geza Unzsnay, koji je u cijeloj bivšoj Ugarskoj priznat/' kao prvi kapacitet u tom pitanju, kritizira već u svojoj stu-

178

diji Erdorenderesilnk fejieszteserol" kao i kasnije u svojoj knjizi „Erdorenderestaii" (,Nauka o uređenju šuma") čitav ukočeni sistem, koji vlada kod uređenja ugarskih, šuma. Nas ti izvodi u toliko,zanimaju, što su po tom receptu uređene i erarske šume, koje sačinjavaju jezgru naših šuma.

Un2snay se obara na osnovu, po kojoj je ta^kozvani sjekored razdijeljen na toliko okružja, iz koliko se razdoblja sastoji turnus, pa se prema tome okružja, sve za volju teo­rije, "'skalupe od svakojakih sastojina, a što je najgore, jednoličnost dohodka nastoji se postići već u granicama toga sjekoreda, pa se za volju te jednoličnosti prinose bes­mislene žrtve. Pozivajući se na primjere naprednog šumar­stva njemačkog i austrijskog, dokazuje, da je dovoljno, ako se jednoličnost postigne" u granicama gospodarstvene jedi­nice (šumarije) dapače, ako se postigne u grupi od više šumarija.

Možda je kriv uskoro nadošii rat, a možda i kakove druge okolnosti, Unzsnayev prediog na žalost nije doživio provedbe. Narna bi sada baš u dobar čas došao. Onu praksu, na koju nas je nagnao rat, koji je na lak način prešao preko ukočenih teorija, trebat će i sada nastaviti ondje, gdje se pokaže nužnim. Ondje, gdje se uslijed ko­munikacija može drvo dobro unovčiti, treba sjeći bez obzira na to, hoće li se prekoračiti godišnji etat ustanovljen za tu gospodarstvenu jedinicu ili granica šabSonski ustanovljenog sjekoreda. Glavno je, da se ne prekorači godišnji etat, usta­novljen na način, opisan u točki 1. i 2. — za područje ci­jelog ureda. Težnja dakle za jednoličnosti prihoda na teri­torija cijelog ureda m ogla bi dovesti do toga, da bi neke šumarije, u kojima bi se sada u većoj m.jeri sjeklo, postale na neko vrijeme pasivne, no do toga bi jedva došlo.' Izgrad­njom komunikacija porast će i intenzivnost gospodarenja, pa će i za sada većinom mrtvi kapital kao proredom dobiveni drvni materijal, jelovo gorivo drvo i t. *d. doći do unov­čenja. No ako i dođe do toga, naknadit će se to onim šu­marijama, koje će dotle uslijed izgradnje komunikacija po­stati također aktivne.

Glavti! cilj svega toga bio bi taj, da se dio utrška do­bivenog na taj način u aktivnim šumarijama, upotrijebi za izgradnju komunikacija u. pasivniin šumarijama. Samo je kod

179

toga glavno to, da bi se tom poslu moralo pristupiti odmah, da se dio putne mreže, koja se imade provesti, izgradi ba­rem do najvećih za sječu zrelih čestica, te se što prije malo po malo odterete sada aktivne šumarije i da se što bolje unovči drvo, koje će neposredno posiije uvedenja normal­nih prilika imati najveću potražbu.

Da se doista odmah započne s gradnjom na svim li­nijama, ne će biti dostatan samo spomenuti dio utrška, nego će se potrebna svota morati nabaviti kreditom, koji će se tim dijelom utrška godišnje otplaćivati.

Znamo, kako se je i u predratno vrijeme nerado da­valo za investicije šumarske i kod vlada, koje su inače svom silom nastojale, da pridignu svoje šumarstvo. Govori se, da je bivši ugarski ministar poljodjelstva grof Serenyi svojedobno samo zato otstupio, što mu min, financija Te-leszky nije dao potreban kredit za šumske investicije. Danas, kada su nam potrebite milijarde za restauraciju na svim li­nijama, slabe nade možemo gojiti, da će se za invensticije šumarske moći dati onoliko, koliko bi trebalo.

Zato mislim, da bi se stvar dala tako urediti, da se šum. uredima dade stanovita autonomija.

Oni bi do potrebnog kredita lahko došli, a otplatili bi ga po vladi određenim dijelom prihoda, za koji dokažu, da je uslijed izgradnje komunikacija porasao.

Mislimo, da će na taj način dobiven dohodak dostajati, pa se ne će morati posizati za unovčenjem višegodišnjeg etata najedanput U slučaju, da bi izgradnja naših šum, ko­munikacija zahtijevala i tu žrtvu, ne bi trebalo od nje zazi­rati, kao., što se ne zazire kod elementarnih nepogoda (vje­trovi, požar i t. d.), kada se godišni etati prekorače. Razu­mije se samo po sebi, da bi se taj izdatak morao prištediti na etatu kasnijih godina.

Izgradivši tako šumska prometila, postići ćemo na po­četku ovoga poglavlja istaknuti cilj, da za sada pasivne šume postanu aktivne, a prihod drugih da se poveća.

Na taj ćemo način svaki pa i najudaljeniji kutič šume otvoriti tržištu. Nigdje ne će truhnuti drvo tek zato, jer se radi nestašice puteva nije moglo izvesti. Danas imade još takovih krajeva domovine, gdje su trgovci već kupljeno drvo ostavili da istruhne, jer su s tim imali manje gubitaka, nego

180 • _ , . _ : ,

da su ga izvezli. Drugi pale iz najboljih bukovih cjepanica ugljen dok par desetaka kilometara udaljenosti vlada osku­dica na ogrjevnom drvetu. Same gospodarstvene osnove za erarske šume ne znadu na drugi način osigurati prevlast je­lovu pomlatku, nego da podbjeljuju bukova stabla, da se tamo sasuše i konačno istruhnu. Nuzgredno spominjem, da se taj postupak u madž. šumama ne provodi već kojih 25 godina, pa ni u najzapuštenijim revirima.

Izgradnjom, prometila stvar će se promijeniti. Vrijednost pojedinih vrsti drveća, a i same šume će porasti. Isplatit će se izvoz i crnogoričnih cjepanica ondje, gdje se danas ni bu­kove ne isplate. Ako ih i ne će odmah trebati žiteijstvo za ogrijev, trebat će ih tvornice celulose, koje ovakove cjepa­nice' iz otpadaka crnogor. drva plaća i sada po 30—40 K po pr. metru.

Možemo za sigurno uzeti, da će se naše buduće sje-čine, čim se šuma prom etiliitia- otvori, biti do zadnje iver-čice očišćene, kako se to događa i u slavonskim šumama, gdje se narod otima za iverje. U srednjedobnim, a poslije i u mlađima moći će se provesti racionalna proreda, koja ne će samo ,,mrtve pokapati t. j . vaditi potlačena i ošU-šena stabla, koja i onako nemaju utjecaja na razvoj sasto­jine, pa se ne može taj postupak ni nazivati proredom, nego će zadrti i u dom.inantna stabla.* •

Tek uz tako uređene šume osnovat će se i industrijalna poduzeća kao prvi konzumenti, a sortimenti udešavat će se prema njihovim potrebama i zahtjevima tržišta uopće, a ne prema zahtjevima izvoznih prilika na dulje vremena'unaprijed udešenim šablonama. Onda će se moći posvetiti pažnja "iz­gradnji intenzivnog gospodarenja i u onim pitanjima, na koje se sada još i ne misli. Izbor vrsti drveća, smjesa i pomlađi­vanje moći će se odabrati i udesiti prema zahtjevima mo­derne šum. znanosti, jer će se i dijelovi oplodne sječe ude-slti -prema probitka podmiatka, a tako I izvoz, koji ne će od mladih biljki tražiti tolike žrtve kao do sada. U onim šu­mama n. pr., gdje prevlađuie jela i bukva, a omorike ili uopće nema ili je u neznatnoj manjini, mogla bi se konačna Sječa provesti par-godina prije nego obično, kada bi se uspjeh pomlađivanja osigurao omorikovim biljkama. Omorika, kako

* Vidi pobliže članak: „Proredivauje šuma" u !9i7. god. Sura. lista.

isi

znamOj iz početka brže raste, a i ne traži zaštitu visokog dr­veća. Kamati na taj način prije dobivene glavnice lahko bi pokrili troškove malenog rasadnjaka i popunjavanja na mjestima, gdje jelovog pomlatka nema u dovoljnoj mjeri. Te bi omorike proredom izvađene za dvadesetak godina davale materijal za tvornice cekilose, koje n. pr. u gorskom kotaru uslijed pretežnosti jele za sada ne bi imale velike budućnosti.

U tim bi se vrtovima mogao uzgajati i ariš, koji bi na glavnicama i izloženim kosama iznad stanovite visine mogao sačinjavati lijepe male sastojine i povećati vrijednost nove šume. Samo bi se trebalo izboru mjesta posvetiti osobita pažnja, jer ispod stanovite visine (u Ugarskoj oko 400 —600 m) pada žrtvom Griba Periza Willkomii.

Izgradnjom prometila postavio bi se konačno temelj onim radnjama, koje su spomenute u 2. točki ovog poglavlja, a koje imadu cilj povećati vrijednost artikla, koji dolaze na prodaju. To ćemo postići, ako na svim linijama nastojimo uvesti posao u vlastitoj režiji.

Okružnica bivšeg ug. min. poljodjelstva br„ 98.375 I. B. od 1916. „da je u prvom redu poželjno, da se unovčenje na panju putem dražbe — gdje je to još gospodarski uopće dozvoljeno — među najuže granice suzi, ter da se što sko­rije posvemašnje dokinuće ovog prodajnog načina i unov­čenje materijala posvuda u izrađenom i na shodna prodajna mjesta izvezenom stanju, gospodarskom svrhom učini."

Ova okružnica, izdana za sve erarske šume ugarske i hrvatske, vrijedila je zapravo samo za Hrvatsku,

U Ugarskoj je taj način unovčenja već od dulje vre­mena gotovo nepoznat bio. Obilujući vodenim putevim.a, mogio se je drvo predati kupcu na skladištima još i prije izgradnje suhih komunikacija, koje su malo po malo nado­mještale vodene puteve. Vodene komunikacije bile su jef­tine samo dotle, dok se je trebalo brinuti sam.o za njihov popravak. Kada su m.eđutim stare brane i gatovi potruhnuli, obnova je iziskivala milijune, koje je bilo pametnije ulagati u moderne komunikacije,

U Hrvatskoj je, kako je spomenuto, mala pažnja po­svećivana izgradnji šumskih prometila, pa zato još uvijek vidimo starinski načhi unovčenja na panju, Da taj način pro­daje nije Hajprobitačniji, lahko je izračunati.

182

Tko kupuje šumu na panju, taj kupuje mačka u vreći. U irnogo slučajeva se događa, da se jedan vara. Ako se vara prodavač, u slučaju da je šuma državna, trpi štetu narod'. Ako se vara trgovac, onda je to posao, koji se ne može dovesti u sklad s dostojanstvom države, ivla. koliko bio dotični šumar kod *procjene koncilijantan i uviđavan, ipak će trgovac kod stavljanja ponuda uzeti u obzir okol­nost, da je procjena tvoriva okuiarna, a šupljina, trulost i t. d. osnovana na pretpostavci. Osim. toga će kod sastav­ljanja ponude igrati veliku ulogu loš put, nikakove ili za­puštene viake, koje se moraju popravljati, daljina, koja je radi rđava puta tim veća, zatim poduzetnička dobit i to će sve utjecati,- da će ponuda biti. dosta niska. Drukčije bi sta­jala stvar, kada bi se kupac mogao na drvetu, izvezenom "na skladište izvan šume ili u šumi samoj, osvjedočiti o mje­rama i kvaliteti njegovoj. Tu bi otpao s njegove strane svaki riziko, a prodavaocu šumoposjedniku bi ostala još i podu­zetnička dobit. Ovo opravdava posao u vlastitoj režiji i s moralne i s financijalne strane.

No ima još i drugih uzroka, tako probitak preostale sastojine i podmlatka. 3umopos|ednik, koji sam ruši i izvozi šumu, drži radnike u svojim rukama. Badava se kupca obve­zuje raznim ugovorima, kada radnik vrlo dobro znade, da će galantni trgovac sprenmo platiti svaki kvar, pa nema obzira ni kod rušenja ni kod izvoza drva. Drukčije bi bilo, kada bi radnik znao, da za svaku neopreznu štetu m.ože biti otpušten i isključen od dalnieg rada.

Da se to doista može postići, vidio sam lijepih pri­mjera u okružju ravnateljstva u Banjskoj Bistrici, gdje su radnici s najvećim oprezom uzetom puštali stabla prijeborne sječe. Pa što se je moglo postići kod slovačkih radnika, može se bezuvjetno postići i kod naših, koji su kao šum.' radnici na svjetskom glasu.

Ako veliki posjednik, u prvom redu država radi u sa­moupravi, može to povoljno djelovati na regulaciju cijena radničkih, a s time i na reguliranje cijena drveta, što s gle­dišta jiar. gospodarstva ne može biti irelevantno. Trgovac, koji često stanovite sortimente ili cijelu izradbu sječe mora imati do stanovitog roka, plaća katkada abnormalne cijene radniku. Za njim se doskora moraju povesti i drugi, a na

183

koncu konca ima sve to za posljedicu povišenje ciiena dr­vene robe. Šumski erar, koji domaćem radniku može uvijek pružiti jamstvo za stalniji rad, nego kupac, koji kupuje danas ovdje, a sutra ondje, dobiva u većini slučajeva jeftinije rad­nike. Pošto njegova izradba nije tako forsirana kao kod tr­govca, pošto on nadalje može domaćem radništvu na mnogo načina (paša, drvarenje, stelja i t, d.) pružiti trajnih pogod­nosti, moći će radništvo kod njega raditi uz povoljnije uvjete, kako je to \ do sada bivalo. 0 radničkom, pitanju biti će još govora kasnije.

jedno se međutim mora naglasiti, da se kod izradbe u vlastitoj režiji ne smiju postavljati općenita pravila, nego se sortimenti moraju udešavati prema promjenljivim zahtjevima tržišta. Kod uvađanja samouprave m.ora se postupati pola­gano, već prema tome, kako se budu ukidale i mijenjale spomenute pogrješke prijašnjeg sistema, koje su zaprjeka svakom modernom gospodarstvu.

Baš timia pogrješkama ima se zahvaliti, da je samouprava danas dosta omražena, jer se je forsirao posao u samoupravi, a prije toga nije se nastojalo postaviti u život odredbe, koje su preduvjet njezin, a o kojima je do sada bilo opširno go­vora. Radi toga ne smijemo poricati pravo života samoupravi samo zato, jer je do sada krivo provođena, nego moramo stvo­riti onaj milieu, bež kojega ona ne živi, nego tek vegetira.

Do sada je bilo govora o glavnimi užicima, a sad ću spomenuti povećanje prihoda od nuzgrednih užitaka.

0 vrijednosti žirenja u hrastovnn i bukovim šumama bilo je govora u članku .prof. Dra. Nenadiča 15. broju prošlo-godišnje Hrvatske Njive. Ondje smo vidjeli u glavnim crtama i" vrijednost iova. Te brojke pokazuju, da se tima užicima mora posvećivati veća pažnja, nego li je dosele posvećena.

U buduće zanimat će nas u prom. redu uzgoj visoke di­vljači — jelena. Rat je i ovdje imao svoj razoran utjecaj. Na bojnim: poljima rastrovani živci tražili su neku ekspan­ziju na prelazu u mirno vrijeme. Stari sistem, koji je obične samrtnike isključio posvema, od one vrsti lova, imao je za posljedicu, da je spomenuta ekspanzija došla do izra­žaja u tamanjenju divljači. Danas možemo na žalost konsta­tirati, da su milijuni narodnog kapitala propali, a divljač mje-

184 • •_ I

stimice Dosverna uništena. Danas još ne znamo, hoćemo li ; doći na'stanje Francuske, koja revolucijom nništenu divljač ; nije mogla poslije ni s najvećim žrtvama više zakotiti. iNa-damo se ipak, da će se potrebni drakonski zakoni za za­štitu divljači pravovremeno uvesti, a mi ćemo'biti u stanju iz preostale još zalihe raširiti divljač po svoj kraljevini i dati joj prilike, da se rasplodi do onog stupnja, koji je s intere- . šinia racionalnog šumskog gospodarstva još spojiv. |

Princip uzgoja divljači mora biti dvostruk: interes su- | moposjednika i narodno gospodarstveni. [

Prvom ćemo zadovoljiti, nastojeći iz divljači izvući što- j veći materijalni prihod; drugi računa s količinom mesa,-koja • se stavlja na raspolaganje širim slojevima.

Kao zemlja s velikim izvozom blaga uopće, nismo do- ' duše toliko upućeni na potrošak jelenskog mesa, no ne smije se zaboraviti okolnost, da uzgoj jelena ne stoji tako reći ni­šta, pa se to meso može uvijek uz neprispodobivo niže ci­jene davati, nego li meso rogatog blaga ili konjsko. Tim prištedeno rogato blago moći će se izvoziti u inozemstvo, \ a ne će biti sporedan ni izvoz jelenskog mesa (pretposta- • vivši normalan raspored za par godina) tim više, što je divljač u najnovije vrijeme ne samo kod nas nego svuda tamanjena.

Da se iz d vljači izvuče što veća materijalna korist, }. m.orat će se i veći posjednici šuma (država, imovne općine i t. d.) držali kod unovčenja modernijih, demokratskih prin­cipa. Do sada se je lov izdavEio u višegodišuji zakup veći­nom magnatima. Oni su u glavnom išli za tim, da godišnje ubiju par kapiialnih jelena, a za drugo se nisu brinuli.

Prema tome nije dohodak bio ovisan o rasplodu divljači, nego 0 ponudama nekolicine natjecatelja. Pošto pak oni nisu , polagali veliku važnost na ubijanje jalovih i degeniranih ko- * mada, nije ni pijac od tog načina unovčenja imao veće ko- ; risti. Izvoz divlači bio je jedino iz privatnih šuma.

Uvjeren sam, da bi i novčani prihod i pijac bio u većoj j mjeri zadovoljan, kada bi se unovčenje obavljalo slično i onomu, kako je bilo kod privatnih šumoposjednika. Lovnom osnovom^ određeni broj slabih i degeneriranih jelena i jalovih košuta ubilo bi činovničke i podčinovničko osoblje i po­slalo na tržište. Tim bi načinom i osoblje, koje je do sada | gojovo isključeno bilo od lova, imalo prilike, da se zva- I mčno bavi tim lijepim športom. Uz to bi se broj zvjeradi '

•n^i •„„MtaifcBiaBu*'—'"I" •^•'ywiwiwir. "T^igjijeB&tnssBn

18i

regulirao i čuvao od prekomjernog rasplođenja, štetnog šum. kulturama, a osoblje, interesirano u lovu, posvećivalo bi drukčiju pažnju progonu zvjerokradica.

Ljubiteljima ovog lijepog športa mogla bi se dati pri­lika, da uz doznačnice, uplaćene na vrijeme ili na stanovitu zvijerku, love na za to određenim mjestima,

Izdavćinje lova u zakup može biti opravdano eventualno samo ondje, gdje je više malene divljači, pa se nađe reflekta-nata. No i tu bi se moralo držati osnove, koja bi prepriječila prekomjerno tamanjenje sada vrlo razređene niske divljači.

Valjda ne treba posebno spominjati, da će se i na ta­kovim m.jestima morati za osoblje izlučiti stanoviti teritorij, kako je to mjestimice i dosada bivalo.

Uz gojenje divljači trebalo bi veću pozornost posvetiti i ribarstvu.

Većina naših gorskih potoka kao da je stvorena za pastrve. Uzima se, da 1 kat. jutro potoka (vodom pokri­vene površine) može godišnje proizvesti 15—25 kg pastrva, a umjetna jezera i po 100—150 kg. Računajući 1 kg samo po 10 K, predstavlja ta, za sada većinom mrtva glavnica, prihod godišnji po jutru od 150—200 K, dotično 1000—2000 K.

Koliki bi se kapital rnogao izvući iz naših potoka na ta] način, lahko je izračunati. Što je pak glavno, gojenje pastrva ne iziskuje nikakve \ eće investicije niti osobito znanje i vještinu. Za uzgoj pomlatka potrebna je malena koliba s nekoliko kalifornijskih posuda, a čitavo umijeće uzgoja može svaki lugar za par sati prisvojiti i u svom reviru uz druge poslove svoje službe bez brige obavljati.

Kada bi se uzgoj pomlatka udomaćio, napunili bi se pastrvama i oni potoci, koji sada imadu malo i ništa pa­strva, a s time bi se uporedo razvio i smisao za lijepi šport, koji je kod nas još dosta nepoznat, jer se i inteli­gentniji slojevi ne žacaju puškom i dinamitom tamaniti tu najvredniju ribu.

Od svega bi konačno imao dohodak šumoposjednik preko izdanih doznačica za ribolov, a preko razmnožene i na pijac poslane ribe i čitav narod.

Na zgodnim mjestima, naročito gdje ima pustih mjesta, neplodnih livada, udubina i i d. mogla^bi se osnovati i je­zera za pastrve, a u nizinama jezera za uzgoj šarana. Ta jezera zahtijevaju već više investicija i pomniju upravu, ali

186

i donose dobit koja je prema uloženom kapitalu upravo nerazmjerno velika.

Šumarstvo stoji u tijesnoj vezi sa stočarstvom. O tom se pitanju mnogo piše i 'raspravlja, pa ga na ovom mjestu ne ćemo posebno spominjati. Jedino bih htio svratiti pozor­nost m.jerodavnih faktora na planinske pašnjake, koji se prostiru iznad šumske regije. Ti su pašnjaci kao i cijelo visokogorsko gospodarstvo u svim naprednim zemljama po­vjereni šumarima, u čiju sferu i onako spadaju sve radnje, koje se u tim visinama obavijaju, kao vezanje vododerina, lavina, spužljivog tla J t d, (Vidi opširnije o tom moju radnju u 9. i 10. br. Šum. lista 1913. god.). U interesu sto­čarstva i racionalnog iskorišćivanja tih pašnjaka bit će po­trebno urediti ih po švajcarskom uzoru te osnovati na njima mljekarije i zadruge za promicanje stočarstva i ovčarstva.

Da se šumarstvo oslobodi nestručnih poslova, mislim, da će ovdje trebati interesnu sferu između šumarstva i go­spodarstva uz sudjelovanje obiju faktora pravedno podijeliti.

Od nuzgrednih užitaka spomena je ^vrijedno palenje vapna naročito u kraškim šumarijama i na mjestima, gdje sada radi nestašice puteva drvo trune. Dotle, dok se komu­nikacije posvema ne urede, moglo bi se to drvo korisno upotrijebiti za palenje vapna.

Konačno ne smijemo zaboraviti jednu granu gospodar­stva, koja je kod nas već u razvoju, ali koja bi mogla biti u tješnijoj svezi sa šumarstvom, a to je pčelarstvo.

Lugarski stanovi leže često na mjestima, koja su okru­žena najdivnijim šumskim i poljskim cvijećem. U doba, kada se toliko naglašuje povećanje produkcije u svim granama, kada se iž svega i svačega nastoji izvući korist, ne smije se zanemariti ni cvijeće, koje badava nuđa med.'

Lugari, koji često udaljeni od sela i ljudi, ne znadu na blagdane što da počnu, mogli bi se uspje'šno baviti pče­larstvom. Vidio sam primjera, gdje ovakav lugat zaslužuje za med svote, koje .daleko nadmašuje uložen trud, ali i ci­jelu plaću njegovu. Uz to se nije primietiti moglo, da do­tični'zanemaruje svoje službe.

^ Sa strane oblasti m ogio bi im se ići u susret na taj načm, da im se dade prilika slušati gdjegod tečaj, kojima je to potrebno, a što je glavno, da im se pomogne kod nabave nužnih sprava i košnica.

!87

Konačno ne mogu da još jednom ne spomenem bivšu Ugarsku, koja bi nam u mnogome mogla služiti uzorom. Mi se povodim.o za dalekim idealima naprednih šuma Nje­mačke, od kojih neke već im.adu rezultat opažanja jednog stoljeća, premda su nam šume bivše Ugarske i po svojem položaju i po napretku gospodarstva mnogo bliže. Ondje se tek od 15—20 godina gospodari intenzivnije, a napre­dak je za to vrijeme vrlo velik. A kome se ima zahvaliti taj napredak? Njihovim šumarima. Nasljedovanja je vrijedno ono oduševljenje, kojim prianjaju uz svoju struku, ona ener- 11 gija kojom su prvi muževi šumarski nastojali dostići na- • » predno inozemstvo, ali i ono razumijevanje faktora, koji imaju odlučnu riječ kod investicija i izdataka za šumarstvo.

Poznato je oduševljenje peštanskog parlamenta, kada je bilo govora o šumarstvu; sve stranke bez razlike nisu tajile simpatija i razumijevanja za važnost te struke. A tko ih je za to predobio j oduševio? Njihovi šumari.

Eto, neka nam to bude putokaz! (Nastavit će se.)

Osobne vijesti. Imenovanja. Ukazom od 15. juna 1919. postavilo je Njegovo

Veličanstvo Kralj kr. šunirske savjetnike Augusta Ružičku, Dragu­tina Po lačeka i kr, zem, šumarskog nadzornika L razreda Bogo-slava K osovi ća, za kr. šumarske nadsavjetnike kod upave držav­nih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji u VI. činovnom razredu, kr. zem. šumar, nadzornika L razreda Stevu P e 1 r o v 1 ć a za kr. zem, šumarskog savjetnika u VI. činovnom razredu. Ministar šuma i rudnika imenovao je kotarskog šumara kod L banske imovne općine Svetozara j agr o-V i ć a, i vlestelinske šumare Gjuru S t r a p aj e v i ć a, te Stjepana K o p f a privremenim šumarskim inžinjerima u IX. činovnim razredu kod uprave državnih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji; nadalje imenovo je pri-v reniemm šumars^^ pristavima u X.' cinoTOom razred u s'a'susfavnIm''''Eenvffi opčine ]urja P e t r a k a , šumarskog vježbenika od gradiške imovne općine Branka Rukavinu, zatim apsolvente šumarske akademije Vidoja Miba ldž i ča Branka Dere tu , Milana Vučkovića i Gjuru S o k č e v i č a ; Stjepan D e b r e c i n imenovan je privremenim šumar­sko računarskim vježbenikom kod nadšumarskog ureda u Vinkovcima.*

Umro. Dne 25. maja o. g, umro je u Zagrebu nakon duge bolesti ing. Gjuro C e s a r i ć kr. zemaljski šumarski nadzornik u 52. godini života svoga. Pokojnik se rodio u Petrinji a šumarske

* Osobne vijesfi iz Bosne stigle su nam pri zaključku lista, te ćemo ih uvrstiti u naredni broj.

188

je nauke svršio na visokoj školi za kulturu tko n Beču, Službovao je kod ogulinske i slunjske imovne opčine. Prigodom reorganizacije šumarske službe kod polit, upave prešao je u zemaljsku službu, te je služio u Jaski, Varaždinu, te kao žup„ šumarski nadzornici u Požegi i Osijeku, a najzad kao zem, šumar, nadzonrk kod šumarskog odsjeka kr. zem. vlade. Bio je dobar i savjestan strukovnjak, dugo­godišnji član hrv. šum^arskog društva, a vjeran sudrug svojim ko­legama u struci- Kao dobra prijatelja i čovjeka, čelična značaja a vesele naravi sve ga je poštovalo, gdje je službovao.

Ostavio je udovu te sina Slavišu artlierijskog natporučnika i Dobrišu učenika realne'gimnazije. Na sprovodu 27. maja ispratili su pokojnika na vječni počin mnogobrojni 'članovi Hrv, šumarskog društva sa prvim podpredsjednikom g\ nadšumarnikom Dragutinom Trotzerom na čelu, a samo društvo okitilo nm je lijes vijencem. Nad grobom oprostio se je sa pokojnim drugom odbornik dr. Andrija Petračič nadgrobnim govorom. Slava mu!

Društvene i stališke vijesti. Predsjedništvo Hrv. šumarskog društva pod vodstvom L pod-

predsjednika g. Dragutina Trotzera predstavilo se dne L svibnja o.g. u Zagrebu ministru za šume i rude gospodinu Pa vi u D. Mar ia­ko viču, te mu preporučilo društvene i stališke interese. Gospodin ministar odgovorio je deputaciji, da će mu biti osobita briga, da se šumsko gospodarstvo cijelog nam novog kraljevstva podiže, a u tu će svrhu svaki prediog, koji će mu u toj s'tvari od ma koga biti podnesen, a naročito one od šumarskih društava, rado ispitati i uvažiti, a za svaki neuvažen predlog dobit će društvo točn6 nave­dene razloge, zašto se nije mogao uvažiti, istodobno umolili su članovi deputacije, odbornici društva prof. kr. šumarske akademije Dn Đuro Nenadić i Dr. Andrija Petračić gospodina ministra, da posveti pažnju pitanju uređenja visokoškolske šumarske obuke i da riješenje tog pitanja kod ministra za prosvjeju zagovora.

Gospodin ministar naglasio je, kako mu je također mnogo stalo do uređene šumarske obuke; u Beogradu će biti možda već ove jeseni otvoren na universi poljoprivredi fakultet, na koj^m će se predavati i šumarske discipline, pa se nada, da će šumarska obuka i u Zagrebu biti na isti način uređena kao i u Beogradu.

U svojim uredima bili su g. ministru, u čijoj se pratnji nalazio i načelnik u ministarstvu g, dn Miiivoj Vasić, predstavljeni činovnici šumarskog odsjeka kr, zem. vlade i šumarskog ravnateljstva u Zagrebu.

Zapisnik odborske sjednice hrv. slav. šumarskoga društva, koja je obdržavana dne 8. veljače 1919, u 3 sata po podne u Šumarskom domu u Zagrebu.

Predsjedao je predsjednik Bogoslav Koso vic u prisutnosti i. podpredsjednika Dragutina T r d t z e r a , 11. podpredsjednika Andrije Kopnća, tajmka Srećka Majera, blagainika Šandora pL Lajera i odbornika Rude Ernya, Dr. Gjure Nenadića, Dr. Andrije Petračića, Hmka Begne, Dr. Ante Levakovića, Stjepana Šimića, Stjepana Fe-

m renčiča, Mihovila Markića, Vladimira Ciganoviča* Svetozara Šolca, Josipa Hecknera i Andrije Perušića.

Pošto je za stvaranje zaključaka prisutan dovoljan broj od­bornika, to predsjednik otvara sjednicu, pozdravlja sve prisutne, koji su se u tako lijepom broju sastali.

Prije prelaza na dnevni red javlja g. pri^dsjednlk da je Njegovo Kraljevsko Visočanstvo regent Aleksandar poslao društvu ^ slijedeću brzojavku:

Blagodarim na Vašem pozdravu. Sve sile moramo ujediniti, da izgradimo sretnu i jaku našu jugoslavensku državu. Uvjeravam Vas, da će moja vlada osobitu pažnju prikloniti uređenju naših šuma, iz kojih mora narod i država crpsti snagu.

Primite izraz moje kraljevske naklonosti Aleksandar.

Svi prisutni klicu „Živio Regent" \ Gospodin ministar za šume i rudnike poslao je slijedeću

brzojavku: Primite moju najsrdačniju zahvalu na pozdravu, poslanom mi

povodom mog imenovanja ministrom za šume i rudnike sa izvan­redne skupštine vašega društva. Smatram svojom glavnom zadaćom, da gospodarenje našim šumama, ovim . vrlo važnim dijelom našeg nacijonalnog imetka, što više podignem, a poboljšanje staleških odnošaja šumarskog osoblja, na čiju djelotvornu pomoć u velike računam, bit će.mi uvijek osobitom brigom*

. Ministar za šumarstvo i rudarstvo dr. Spaho.

i ovn su brzojavku popratili odbornici sa „Živio ministar 1" Izim ovih radosnih pozdrava spomenuti mi je, ističe nadalje

predsjednik^ da je naše društvo snašlo teški udarac smrću vrijednog i vrlo štovanoga člana, nadšumarnika Gedeona Ogrizovića, kojemu kliknimo u znak štovanja: „Slava rnui**

Svi prisutni ustaju i kliču: „Slava Gedeonu Ogrizoviću!" Prelazi se na dnevni led.

Točka 1. . Čita se i ovjerovljuje zapisnik sjednice od 29= XIi. 1919.

Točka 2. Sastavak predstavki u smislu zaključka glavne skupštine glede

predloga članova dr, Petračića, Dojkovićaj Grunwalda, Maiera i Vaca. a) Odbornik dr. Petračić čita predstavku glede odpuštanja

Magiara iz državne službe. O tom predmetu razvila se oduža debata. Mnogi članovi

predlažu, da se konkretni slučajevi navedu, uz navod imena onih^ koji bi se kn ug. ministru na raspolaganje stavili. Odbor se konačno slaže u tomu, da se uz navod imena specijalni primjeri u predstavci navedu.

!90

b) Tajnik čita predstavku u smislu predloga člana Dojkoviča. Dn Petračić predlaže, da se ovaj - predlog u prepisu pošalje

gospodarskoiTi društva sa molbom, da poradi u smjeru uređenja pašnjačkog pitanja, da se konačno uzmogne ruku o ruku ovaj cijeli kompleks pitanja riješiti. Sa uređenjem pitanja paše b.ti će ujedno rješeno i pltrrije koza u Lici. Prima se.

c) Čiia se predlog člana Majera, Predstavka se prihvaća. d) Dr. Nenadić čita predlog člana Grunwalda, predlaže izrađenu

osnovu šum. društva za osnutak lugarske škole. Predstavka se prihvaća. e) Dr, Nenadić čita predlog člana Vaca. Odbcr zaključuje, da se provedba odgodi do buduće sjednice,

a tajniku se povjeravj, da sabere nužne podatke. Točka 3

Povišenje članarine i pretplate za Šumarski List. Tajnik predlaže, da se obzirom na bez prestanka rastuće

troškove štampe povisi članarina na 20 Kj a pretplata za list na 24 K godišnje.

Odbor zaključuje, da se list u dosadanjeni opsegu izdaje do glavne skupštine, a za deficit apelirat će se na članove, odnosno na glavnu skupštinu.

Točka 4. Izjednačenje sporednih prihoda (deputata na drvu i gospo­

darskog zemJjišta) kod državnih i zemaljskih šumara. Tajnik predlaže, da se i zemaljskim šumarima doznačL deputat

na drvu i zemljištu i da se u rom smjeru poduzmu koraci kod kr. zem. vlade.

Odbor povjerava tajniku^ da u tom smislu izradi predstavku na kr. zem. vladu.

Točka 5. Stanovište šum. društva u pitanju agrarne reforme sa osobitimi

obzirom na šume. . Predsjednik predlaže, da se povede rasprava o predstojećoj

agrarnoj reformi I da šumarsko društvo zauzme stanovište prema ovoj reformi sa osobitim obzirom na šumske površine.

0 ovom se predmetu razvila osobito živahna debata, u kojoj su svi članovi sudjelovali. Budući da je vrijeme poodmaklo, zaklju­čuje se u 8 sati na veče, da se sjednica prekine i nastavi sustra dne 9. u 9 sati prije podne.

Nasfavak sjednice od 8. IL 1919. dne 9. IL 1919. u 9 sati prije podne.

Predsjednik predlaže, da se nastavi rasprava o agrarnoj reformi. Nakon duge debate o ovom predmetu zaključuje odbor, da

žali, da mjerodavni faktori nijesu našh* za vrijedno, da u ovom važnom predmetu zatraže mnijenje šum, društva, odnosno, da vlasti

I9i

nijesu zatražile k raspravljanja ovoga predmeta delegiranje članova Šumarskoga društva.*

Cijeli tok rasprave o ovom predmetu Jmadc se iznijeti u ,Šum. listu*" (Vidi L i 2. broj lista) sa molbom na sve članove, da se pismeno o ovom važnom predmetu izjave, jer tek nakon saslu­šanja više članova moći se odbor u tom prednielu konkretno stano­vište zauzeti. Prema tomu odgađa se rasprava o ovom predmetu do buduće siednice.

Točka 6. Razni predloži i eventuaiija.

a) Predsjednik saopćuje da se je 15 članova društva, koji služe kod petrovaradinske i. o. zahvalilo na članstvu i to iz političkih razloga. Predsjednik ističe^ da na zadnjoj glavnoj skupštini nije opazio nikakovih političkih struja, nego dapače da može ustanoviti, da je vanredna jednodušnost vladala u znaku radosti ujedinjenja troimencg naroda. Na glavnoj se je skupštini htjelo izbrisati i zadnji trag khnenovštine, koja je osobito na imenu društva ostavila svoj biljeg. Moli odbor,, da se u tom. smislu odgovori ovim članovima društva, sa željom, da svoj istup opozovu.

Odbor zaključuje da se u tom smislu otpise ovim članovima u nadi, da će svoj istup će društva opozvati.

b) Predsjednik saopćuje, da su se kao članovi utemeljitelji prijavili:

Tvrtka Katn ić i s i n o v i u Senju. Bela Maier , šumarnik vlastelinstva Đolnji Miholjac. Svetozar Šoic, kr. šum, nadinžinir na Sušaku, nadalje kao članovi I. razreda; Petar G r a h o v a c , kr, šum. inž. pristav, Antun Premiažić, kotarski šumar otočke i c , Vladimir Ciganović , kr. šum. inž. pristav, Todor Budi sav ije vi ć, kr. šumo inž. pristav, Ilija Lončar , kn šum. inž. pristav, Pavao Po-lović kr. šum, povjerenik; kao članovi U. razreda pristupili su:

Tome Milojević, lugar, Josip Markešić lugar, Valeat Drk, Imbro Škrobot, Bogoljub Renac, iugarskl zamjenici, Nikola Bosančić lugar, Ivan Matekov nadiugar, Josip -Kovač nadlugar, Gjuro Šarek nadiugar, svi kod Gjurgjevačke imovne općine; Josip Vincek, Ivo Zebić, Ivan VaSentović, Martin Fotez i Petar Pudja, svi lugari zem. zaj. u kotaru-Katina.

Svi najavljeni novi članovi primaju se jednoglasno u svezu Šumarskoga društva.

Pošto drugih predloga stavljeno nije to predsjednik zaključuje sjednicu. Ovjerovljenje ovog zapisnika obavit će se na idućoj sjednici.

Predsjednik: ' Tajnik: B o g o s l a v K o s o v i ć , S r e ć k o Majer.

Rude Erny, D r. 7\nte Levakov ić .

* Naknadno javljamo, da je ministar za agrarnu reformu pozvao društvo, da na rasprave dne i7.—19. lipnja delegjra 2čiana, siašto je u Beograd otišao predsjednik Bogoslav Kosović i član V. Čmelik.

192

Zaklada za uzgoj djece šumarskih činovnika. Prirhici zakl

vinama Hrvatskog

poduzetnika raznih radnja i dobava te za-

ade za uzgoj djece šumarskih činovnika u kralje i Slavoniji za razdoblje od 1. srpnja 1917. do

konca lipnja 1918. bili su u gotovom slijedeći: pristojbama dostalaca prodanih

•stabala, kupnika objekata zajednica • • , 31.649

2. Na kamatama temeljne glavnice . . . . 4.673 3- Na povraćenim podporama • - 40 4. Na gotovini za izžrijebanu založnicu !. hrv.

štedione u Zagrebu br. 319. - 5.000

imovnih općina i zemljišnih

50.225 K 71 f. K tomu prenos ostatka iz 1916/17 6.862

ukupno . Zatim izdatci u gotovom:

1. Na potporama - . - = 12.636 2. Na troškovima oglasa- . . - . . . , . 35 3. Na prinosu za rač. blag. poslovanje • • - 212 4 Na uložcima na uložnicu hip, banke br. 1418, 34.303 K

ukuDno = » . . 47.187 K Ostatak konceni lipnja 1918. . = . . . - . -. 3,038 K

K 28 f. K 64 f. K — i

K — f. K 79 f.

K 66 t K 32 i K —

ii 12 59 hrv.

slav, Suglasan je sa onim u zaključku blagajničkog dnevnika kn zeml]. blagajne u Zagrebu koncem lipnja 1918. U istom razdoblju bili su 11 vrijednosnim, papirima slijedeći primitci; L 2. K

Uložnica hipotekarne banke broj 1418. 6 7o obveznica VL kr. ug, ra t zajma • tomu' prenos ostatka iz 1916/17. • • .

ukupno

34-623 K 49 f. 10.000 K — f.

122,860 K 77 I 167.484 K 26 f.

Zatim izdatci u vrijednostnim papirima: 1. Izžriebana , založnica . L hn^ štedione u

Zagrebu br. 319. > • - = . 2. Priznanica na obveznicu VL kr. ug. rat. zajma

ukupno . - . -Ostatak koncem lipnja 1918.

koji je ostatak suglasan sa onim' u zaključku gore dnevnika koncem lipnja 1918,

5.000 K 10.000 K 15,000 K

152.484 K 26 t rečenog blaga].

Ovaj 1. 4 2. i 4. 5. 6.

se %

0/ /o 1.

ostataic sastoji od slijedećeg; ug. kruaske rente . . ^ - 36.700 K 7Q založnice hipotek. banke u Zagrebu 18,800 K 0/0 založnice zajma grada Zagreba obveznica kr. ug, VI. rat, zajma 0/ založnica prve hrvat, štedione - •

c. uložnica hipotek. banke br. 1418 ukupno . . ' -

38.300 K 10.000 K 4.900 K

43-.784 K 26 152.484 K 26 f.

195

Od gore izkazanih primitka odpada prema pravilama zakladnice L na p o t p o r e za g o d i n u S9I8./1919,

1. 7i ^^ primitaka pod 1. 2. kamati primitaka pod 2. •

ukupno ' ' ' ' Pri odbitku troškova pod 2. i 3. gore izkazanih

izdataka -čistih - - . .

II. na t e m e l j n u g l avn icu . ' od primitka pod 1

23.736 K 96 f. 4.673 K 64 t

28,410 K 60 f.

247 K 35 f, 28,163 K 25 f.

1 2. obustavljene i povraćane potpore

ukupno - • sveukupno L i IL Pribroji li se k tomu još L pasivne tražbine (neisplaćene potpore) 2. prenos ostatka iz 1916717. . - . - .

ukupno • • ta da je iznos od = * . . .

7.912 K 32 f. 600 K — f,

8.512 K 32 f. 36.675 K 57 f„

4:687 K 35 f. 8.762 K 79 t

13.550 K 14 f. 50.225 K 71 f.

suglasan sa ukupnim iznosom gore izkazanih primitaka. Za iznos pripadajući temeljnoj glavnici neka se izda nalog

kr. zemaljskoj blagajni da nabavi vrijednosne' papire domaćih nov­čanih zavoda putem činovničke štedionice, zadruge za štednju i predujmove u Zagrebu, bez" zaračunavanja kakovih provizionih troškova, te se neka vinkuliraju na ime zaklade (normat. naredba od 18. prosinca 1912. broj 5474. Pr.).

Nalog na kr. zemaljsku blagajnu za nabavu vrednosnih papira ima se predložiti na potpis preuzvišenom gospodinu banu iii nje­govom zakonitom zamjeniku (naredba od 14. ožujka 1910.broj lOll.Pn).

Računarski ured kr. zemal j ske vlade. U Zagrebu , dne 27. srpnja 1918.

M i h e 1 i ć v. r.

Razne vijesti. Srpsko šumarsko udruženje. Primili smo broj 1. „Šumar­

skog glasnika", organa srpskog šumarskog udruženja, koga uređuje inspektor dr. Doka St, jovanović. 0 početku rada „Udruženja" po­slije rata vadimo iz Šumarskog g-asnika, da su se dne 24. veljače 0. g. na poziv predsjednika Šumarskog udruženja g. dr. Doke jova-novića sastali šumari, koji stanuju u Beogradu u svrhu, da obnove rad udruženja. Pošto je predratnoj upravi istekao'rok, to su sakup­ljena gospoda izabrala privremenu upravu, u koju su ušli; za pred-

i M ' - ' ^ • - . ..' . : , - . . ... -.;:,•.:

sjednika g. dr. Milivoje Vasić, za potpredsjednika g. Jovan Buko-.vala, za djelovođu g. Ljubivoje Maletić, za blagajnika g. Svetisiav Todorović, a za članove g.g. dn, Doka Jovanović, Svetisiav Raden-ković i Aleksander Antlć. Nadležnost ove privremene uprave traje do prvog zbora Udruženja,

, Dalje je na ovom sastanku rješeno: .... L Da se rad Udruženja obnovi i da se odmah -stupi u vezu

sa svima šumarskim društvima kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca radi-spajanja u jedno udruženje;

2. Da se u sporazumu sa ovim društvima, a po odobrenju ministra za šumarstvo i rudarstvo sazove zajednički zbor, kad to bude moguće i izabere nova zajednička uprava;

3. Da se izdavanje „Šumarskog glasnika* produži i uredništvo ' povjeri. g..dr. Đoki Jovanovlću;

. :. 4.;Da se uprava,. Udruženja, predstavi g. ministru za šumarstvo i rudarstvo te ga umoli, da Udruženju iz ^voga budžeta, ako je to moguće, stavi izvjesnu pomoć za izdavanje „Šumarskog glasnika";

, 5. Da se od sviju članova Udruženja traži članarina od 1. si­ječnja 0. g. Glede'članarine proteklih godina" odlučit će zbor Udru-"

. ženja; „Šumarski glasnik" \štampa se na dva arka (32 strane), izlazi

za sada svaka 2 mjeseca i stoji na godinu za članove 18 dinara, a za nečlanove 24 dinara. Pojedini broj stoji 4*50 dinara..

Sadržaj prvog broja, je slijedeći: ". / ' . L.'Naše udruženje. (Uredništvo.)

2. Moderna šumarska politika, upoređeno sa našim šumarstvom od dipl inž. Maletića.

3. Imovne opštine, od nadšumara petr. i. op. Pere Manojlovića. Razne vijesti: Apel upućen šumarskim udruženjima i šumarima uje­dinjenih oblasti, zapisnik sjednice ,od 24/II. i od SO./IIL 1919., orga­nizacija šumara i šum, inženjera u Bosni i Hercegovini, hrvatsko slavonsko šumarsko društvo, Šumarski hst, šumski žandari, konkurs za državne'piiomce po šum. struci, imenovanje (ukazi) u šumarskoj struci.. .

U. uvodnom članku „Naše udruženje" osvrće se urednik na rad Udruženja od osnutka (1907.), Djelovanje njegovo je balkanskim i svjetskim ratom obustavljeno. Posvećuje žrtvama toga rata. iz šu­marskih krugova riječi uspomene i zahvale, a tih žrtava je dalo Udruženje'za oslobođenje i ujedinjenje troimenog nam naroda puno, tako, da je znatan broj šumarskih uprava izgubio do 807^ svojih čuvara. Izriče na koncu članka nadu, da će se svi šumari u novoj nam jugoslavenskoj državi • ujediniti u „Šumarsko udruženje kraljev­stva Srba, Hrvata.! Slovenaca.

,Gosp. dipl ing. Maietić ispunio Je svojim člankom- „Moderna šumarska politika" veći dio lista. Cijela tema |e vrlo pregledno u 10' poglavlja obrađen?*, te Je lijepo i poučno.štivo za svakoga šumara.-Ne možemo mimoići a da ne spomenemo, da u članku imade neko-

i9&

liko mogli bi kazati starijih navoda naročito a poglavlju o utje­caju šuma na klimu, te stim u savezu i nekoliko zaključaka, koji baziraju na tim neispravnim premisama«

U zadnjem, poglavlju govori pisac članka o budućoj šumarskoj politici naročito za područje dosadanje Srbije te ističe ove potrebe:

1. U pogledu vlasništva šuma, primjeniti i kod nas šumsku uredbu za novooslobođene krajeve, koja privatni šumski posjed ne predviđa^ a iz opštlnskih šuma daje stanovništvu pravo na ishranu domaće stoke i drveta za domaću potrebu a „sve što preteče preko te potrebe od prinosa šumskog, državna je svojina."

Prema ovome treba sva privatna apsolutna šumska zemljišta^ koja su pod šumom Ili su ogoljena, a ispod 14 hektara veličine eksproprisati. Za procjenu treba uzeti vrednost rente zemljišta.

Ovakvim rješenjem privatan vlasnik ne gubi, jer te su šume većinom do sada bile pod državnim nadzorom, što znači; da on nije imao pravo svu šumu da iseče i šumski kapital pretvori u novac, već je imao samo šumski prinos, koji će mu se kao renta zemljišta platiti. Ako je pak vlasnik šumu iskrčio, onda će mu se phtiti znatno manja suma^ jer će pri izračunavanju rente zemljišta ići u račun i vrijeme šumskog obrta. Sopstvenik (vlasnik)^ koji je šumsko zemljište iskrčio i uziratio (pretvorio u poljsko zem3jište), sa procjenjenom vrijednosti, na osnovu šumske rente neće biti zadovoljan, jer renta od 1 hekt» poljskog zemljišta veća je od rente i hektara šume, ali kako apsolutno šumska zemljišta, koja su uziraćena gube svoju plodnost sa 10—20 godina, to.će se i taj sopstvenik zadovoljiti procjenom na osnovu rente zemljišta, jer je vještačko đubrenje takvih zemljišta obično skopčano sa teškim radom.

Država, pak, ovom eksproprijacijom nebi bila izložena nekom naročitom izdatku, pošto je do sada imala izdatak oko ograničavanja državnih šuma, to sa tim izdatkom može za nekoliko godina isplatiti sva ta šumska eksproprisana zemljišta.

Privatne.šume iznad 14 hektara, dakle u kojima se može po principima šumarske nauke racionalno gazdovati ne ekspropjsati, već dosadanjem sopstveniku dati prvenstveno pravo zakupa za eksploa­taciju dotične šume. Veličina zakupa da se određuje prema šumskom prinosu.

Ovakvim rješenjem sopstvenik ne gubi mnogo, jer je on 1 do sada imao koristi od šume u toliko, što ju je ekspSoatisao, do sada je plaćao porez, a od sada će plaćati zakupinu. Država pak dobiće, jer će zakup biti veći od poreza.

Ali ovakvo rješenje ne odgovara zahtjeva moderne šumarske politike, koja je protivna davanju šume u eksploataciju privatnim licima. To da bi se u ta] zahtev zadovoljio, bilo bi najpravilnije rješenje, da se dosadanjim sopstvenicima daje kao naknada vrijednost toga prava eksploatacije. No kako je tu vrjednost prema današnjem sistemu razvijenosti našega šumarstva vrlo teško odrediti to i to rješenje treba ostaviti za docnije, kad se naše šumarstvo razvije I pokaže kolika je to vrijednost

ZB. šume srednjeg porasta t j . šume, koje se gazduju u pogledu dobivanja drveta za gorivo, šumarska nauka dopušta kao minimalnu veličino za racionalno gazdovanje^ u srednjem broju 6 hektara. Prema ovome sa šumama^ u kojima |e rentabilno gazdovanje drveta za gorivo, a to su šume u blizini varoši ili komunikacija, postupati isto kao i sa šumama visokog porasta, samo u mesto 14 hektara uzeti za mjerilo 6 hektara.

Šume privatnog posjeda, koje se nalaze u ravnicama ili zemlji­štima na kojima zatirane šume neće štetno uticati, na isplakane rodne zemlje, ili u pogledu poplave 1 suše na okolna poljoprivredna zemljišta, a po veličini su ispod 6 odnosno 14 hektara ostavili i dalje u privatnom posjedu,

2. U pogledu gazdovanja sa šumom: Na prvo mjesto treba što prije uvesti katastar šuma, jer kata­

star ima da pokaže brojeve na osnovu kojih'će se praviti zaključak o budućem radu, A katastar šuma nije samo prenjjer šumske povr­šine, već sređenost cjelokupnog stanja šuma, po vrsti drveta, sta­rosti šuma, kvalitetu šuma i što je najglavnije produkciji šuma. Katastar ima da pokaže: ima li u gumama mjesta za ishranu sto^ carstva, mogu h šume da podmire potrebu drveta za gorivo, za željezničke pragove i t. d. A zna se, da se drvo za ogrijev daje zamjeniti kamenim . ugljera i da se prirodna' ishrana stoke daje za-' ; mjeniti vještačkom kao: djetelinom, odpatcima'pri fabrikaciji piva i Šećera i t. d. Ali o svemu tome, da se prave neki zaključci, • kao i. koje vrste drveta ima u zemlji mnogo, a.koje malo i kog kvaliteta ' treba šumu u buduće podizati, samo se može tia osnovu katastra da zaključi. Katastar može biti netačan, pa čak i sa podatcima ne mjerenim, već od oka cjenjenim , ali katastra mora biti, ako se hoće gazdovanje po principima šumarske nauke.

Opštinske šume i utrine gazdovati prvenstveno, da zadovolje domaću potrebu stanovništva u pogledu ishrane domaće stoke i po­trebe u drvetu za gorivo. Sve ostale šume gazdovati sa obzirom proizvođenja sirovine za drvarsku industriju i suvate za ispašu trgo­vačke stoke.

Oduzeti povlastice u šumama date rudarskim, preduzečima,. a njih subvenirati u novcu.

Povesti računa o potrošnji željezaičkih pragova i spremiti šume, koje će u budućnosti podavat drvo podesnog kvaliteta za pragove, jer željeznička direkcija za šest godina već je isekla jednu šumu i sada je otišla u drugu.

3. U pogledu e k s p l o a t a c i j e šuma izvodi t i u držav­no j režij i . Zakup dopustiti samo dosadašnjim posjednicima šuma većih od 14 hektara.

No kako je broj stručnog šumarskog csobija kod nas veoma mali, to kao prelazan rad, dok se broj činovnika ne* poveća, da obuhvati, sa eksploatacijom, u režiji, najprvo mesto one šume, koje su najviše napadnute od gorosečaja. Šume u predjelima podesnih komunikacija, a sa veiikim šumskim kapitalom, dati pod zalcup pri-

197

vatnim licima ili ustanovama. U ostaHm pak šumama d o p u s t i t i b e s p r a v n u goroseču sve dok se i u iijima ne otpočne sa eksploa­tacijom u državnoj režiji,

4. U pogledu ekonomskih interesa seoskog stanovništva: Treba olakšati administrativni postupak I omogtićiti seoskom

stanovništvu, da može kupiti drvo radi prodaje, a ne samo za domaću potrebu.

Za šume date pod zakup privatniiii licima omogućiti okolnom stanovništvu (preko svojih okružnih odbora), da sudjeluje u ugovoru 0 zakupu i time zaštiti svoje interese, a naročito interese šumskih radenska i prodajne cjene drveta.

Omogućiti opštinama sudelovanje pri izradi planova za popašu i planova za sječu gore za domaću potrebu, pa i kad se šuma eks-. pioatiše u državnoj režiji.

5. U pogledu dejstva šume kao regulatora oficanja vode, pre-duzeti pošumljivanje i regulisanje rječnih slivova i otpočeti rad sa onim rijekama, koje najviše nanose sieie. Kao prva biSa bi Južna Morava.

6„ U pogledu garancija da se ne vrše zloupotrebe : Ne dopustili rad u šumama bez i z r a đ e n o g p l a n a g a z d o -

vanja , jer se inače ne može održati kontrola nad zloupotrebama. Kod nas još ni jedna državna ili opštinska šuma nemaju plana gazdo-vanja, a eksploatacije se vrše.

Prihod od šuma da ne naplaćuju šumarska nadleštva, već druge koje državne blagajtie, jer ako šumski prihod naplaćuju šumarski činovnici, nemoguće je održati kontrolu nad zloupotrebama. Ovo se kod nas praktikuje i šumske prihode naplaćuju sreske vlasti.

7, Drvarsku industriju ostaviti privatnoj inicijativi i nju ra^i razvijanja i podizanja novčano subvencionirati iz državnih šumskih prihoda^ jer razvijanjem drvarske industrije povećavaju se prihodi od šuma. Naročito bi trebalo pomoći prerađivanje od bukovog drveta, kojih šuma imamo najviše,

8, Za administrativnu upravu usvojiti samostalni sistem. Cen­trala ima dva glavna dijela jedan za finansijsko ekonomnu stranu šumarstva, i on bi se bavio katastrom šuma, gajenjem i eksploata­cijom šuma. Drugi dio za klimatsku stranu šumarstva i on bi se bavio pošumljavanjem goljeli i regulacijom nječnih slivova I bučnjaka. Centrala da šalje svoj stručni personal u pojedine šume radi izvr­šenja potrebnih tehničkih šumskih radova.

Upravnik šume upravlja šumom. Izvršuje eksploataciju i pošum­ljavanje po projektovanim planovima, posmatca prirodnu osobinu šume i prati uticaj izvršenja projektcvanih planova na samu šumu 1 na osnovu tih posmatranja čini predioge za reviziju ponienutih planova.

Zaštitni personal čuva šumu i vodi nadzor nad šumskim rade-nicim.a.

Da nebi centrala imala suviše veliki broj činovnika, koje treba slati za izvršenje pojedinih radova po terenu i da bi činovnici imali

198 ^ -

kraća odstojanja za putovanje, treba obrazovati nekoliko inspekcija u unutrašnjosti i na njih preneti rad centrale za tehničke poslove. Inspekcije se dakle imaju smatrati kao dijelovi centraie za čisto tehničke poslove, a ne i za upravljanje šumama.

9. Položaj šumarskih činovnika treba neminovno regulisatl, jer se slobodno može reći, da je to naše najzapostavljenije činovništvo, ta zapostavljenost je i doprinela, da je država više šumarske činov­nike mogla da dobavi samo od svojih pitomaca i da uzima za činovnike nesvršene đake, kao i da ima maii broj sa višom struč­nom spremom. AH ipak pri svem tom može se reći, da šumarsko osoblje po kvalifikaciji stoji bolje od većine ostalih naših struka. A ne treba gubiti iz vida, da i najniži šumarski službenik rukuje mili-jonima koji leže u šumama.

^ 10. Osnovati višu šumarsku školu u zemlji.. Nastavu uputiti više prema prilikama naših šuma, isto kao što su i nastave u ško­lama drugih država upućene prema njihovim prilikama. Naše šume nisu premerene i nemaju kom.unikacija, zato je našem šumarskom činovništvu potrebno jače znanje iz geodezije i građenju puteva, a može da mu izostane znanje šumskih insekaiaj koje daju njemačke škole. Tako isto njemačke škole u pogledu planinskog stočarstva ne daju dovoljnog znanja odgovarajućeg prilikam.a naših šuma, a o žiropaši i ne govore.

JL Odnosno šumarstva u Crnoj Gori Bosni, Dalmaciji, Hrvat­skoj, Slavoniji i Vojvodini, nisu nam poznate prilike u detalju, ali smo gledišta, da i tamo treba primeniti napred izloženo o,svojini šuma.

Prenašamo ovđe i apel Udruženja, upućen svim šumarskim društvima, koga je prema tome primilo i naše hrvatsko šumarsko Uruštvo, a taj glasi:

Dragi ko lege , Srpsko šumarsko udruženje, koje je uslijed evropskog rata bilo

prestalo funkcionisati, ponbva je otpočelo rad. Konstituisana je pri­vremena uprava, kojoj je stavSjeno u zadatak, da sazove godišnji redovan zbor i izvede novu organizaciju prema danas stvorenim prilikama.

Ujedinjenjem našim u jednu jedinstvenu državu kraljevstva Srba Hrvata i Slovenaca nastaje potreba, da se i sva šumarska udruženja na teritoriju ovoga kraljevstva spoje u jedno šumarsko udruženje. S toga je srpskom šumarskom udruženju čast, da Vas ovim pozove na sporazum i pripremu jednog .zajedničkog zbora, na kome bi se izvršilo spajanje i orgamzovala i jedinstvena uprava.

Ako ste saglasni sa ovim prediogom, nama je čast umoliti Vas, da nas pism.eno o tem izvestite i da nam ujedno pošaljete spisak Vaših članova i jedan primerak pravila Vašeg udruženja. Mi bismo na osnovi Vaših i naših pravila izradili jedan projekat pravila, koja bi iznell pred zajednički zbor na pretres i odobrenje/Razume se, da bi Vam taj projekat na mesec dana prije zbora dostavili na spe­cijalno proučavanje i stavljanje Vaših primjedaba. Radovali bi smo

199

se pak, ako biste i Vi sa Vaše strane izradili takav jedan projekat i nama poslali na primedbe. Jer se samo na osnovi ovakog rajed-ničkog i sporazumnog rada može izraditi jedan dobar projekat, čiji bi prijem na zboru bilo lako provesti.

U isto vreme molimo Vas, da nas izvestite, u koje bi vreme ove godine bilo najpodestiije, da se zbor zajednički sazove. Mi mi­slimo, da bi zbor trebalo održati u našoj prestonici — Beogradu, gde bi se dala prilika i gospodinu ministru za šumarstvo i rudar­stvo, da lično prisustvuje zboru.

Radi odobrenja osustva za ovaj zajednički zbor naše bi udru­ženje u ime sviju udruženja, uputilo molbu gospodinu Ministru za šumarstvo i rudarstvo.

Pisma upućena našem udruženju izvolite adresovati na adresu predsednika srpskog šumarskog udruženja — ministarstvo za šumar­stvo i rudarstvo. ^

•Primite, drage kolege, iskreno drugarsko pozdravlje • Beograd, 25. marta 1919.

Sekretar: Predsednik srpskog šumarskog udruženja: Ljubi voj'e Malet ić s, r. Dr.-M. S. V a s i ć s . r .

Naše šum, društvo, a u koliko smo informiram i slovensko šum. društvo odazvalo se bratskom pozivu, te odgovorilo, da rado . prihvaćamo poziv na zajednički zbor, gdje bi se stvorio savez po­stojećih šumarskih društava. Savez bi zastupao interese cjelokupnog našeg šumarstva, te izdavao svoj organ.

Organizacija šumara i šumarskih inžlnjera Bosne i Her­cegovine. Primili, smo od kolega iz Bosne u posebnoj knjižici tiskan „Projekat za organizaciju šumarstva u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i nacrt za uređenje šumske službe u Bosni i Hercego^ vini'*. Iz nje vadimo, da su šumarski inžinjeri i šumari iz Bosne'i. Hercegovine održali dae 2. veljače o. g.. u Sarajevu skupštinu, na kojoj |e izabrana privremena uprava „Organizacije šumarskih inži-njera i šumara u B. i H." Za predsjednika izabran je g. L Radulo-vić, šumarski savjetnik; za podpredsjednike gg. dr. Zubovič, šum. inžinjer i O. Topčagič, nadšumai; za tajnika S. Nedimović, šum in-žinjer, a za članove upravnog odbora gg. M. Drnić, šumarnik, T. Jovanović, K. Karop, šum. nadsavjetnik. Navrati!, šum. inžinjer, R. Sarnavka, dr. Miiošević i F, Pšibik. Na toj skupšlini zaključeno je, da se ministru za šume i rude podnese o organizaciji šumarstva u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca slijedeća predstavka:

„Gospodinu miaistru šumarstva i rudarstva u Beogradu! Po zaključku skupštine svih šumara i šumskih inženjera iz B.

i H. od 2. februara o. g, ovlašćeni smo, da vam podnesemo ovu predstavku:

Vođeni interesima opšteg dobra misle šumari i šumski inže­njeri Bosne i Hercegovine da su pozvani, da donesu svoje stručno mišljenje o uređenju i organizaciji šumarstva u državi S. H. S,, a napose u Bosni i Hercegovini. To.svoje mišljenje izlažu u predio-

280

Ženim referatima u najaktuelnijim pitanjima, a 2a buduće će se or-ganizovati i njihova će organizacija govoriti u njihovo ime.

Stojimo na stanovištu, da se mora provesti potpuno privredno jedinstvo u državi, zato je potrebno, da i organizacija i uredba šu­marstva bude jedinstvena za svu državu« Ali dok se to jedinstvo provede trebat će mnogo vremena I trebati će do toga da pokrajin­ske organizacije vrše i na dalje redovne poslove i ako pod kontro­lom i po inspiracijama ministarstva. Te pokrajinske šumske organi­zacije provest će i likvidaciju stare. One moraju za to biti i spo­sobne i od poverenja. Ovdašnje vodstvo šumskog odsjeka nema međutim ni dovoljno sposobnosti za posao, a na skupštini od 2. fe­bruara 0. g, izraženo mu je jednoglasno potpuno nepovjerenje, U interesu općeg dobra potrebno bi bilo odmah postaviti novu upravu. Šumari i šumarski inženjeri mole, da se organizacija uprave izvrši s njima u sporazumu.

Šumari i šumski inženjeri B, i H. mole gospodina ministra, da uvaži njihovo mišljenje, a obećavaju iskreno svoju najsavesniju sa-radnju.**

Tko se pobliže interesira o pojedinim referatima, neka se obrati na Hrv. šum. društvo, koje će mu brošuricu poslati. Mi donašamo ovđe iz referata inž, dra j . Zubovića samo poglavlje „Principi za novu uredbu".

L- Mal i ' šumski posjed^ koji služi samo kao pomoćna grana poljodjelskoj produkciji izlučujemo iz pojma šuma.

Njega treba zakonski posebno urediti; iskorlšćavati i upravljati po posebnim principima. Ali i sve šumske površine ove prirode treba čim prije staviti pod nadzor državnih organa.

IL Velike šumske površ ine smatramo javnim dobrom i mislimo da m o r a j u . p r e ć i u j avno v l a s n i š t v o : državno ili općinsko. Dosadanjim pripadnicima pripada pravo na oštetu samo u onim krajevima, gdje mognu dokazati svoje neosporno vlasništvo; ali i ili samo po umjerenoj cijeni i samo do određene granice.

Sve opć nske šume treba izlučiti iz državnih, ali u p r a v a mora os t a t i sve dot ie u državnim ruk xma, dok se općine ne pokažu sposobn im za s a m o u p r a v u .

Upravna o rgan izac i j a treba da postavi ove instancije: ministarstvo, šumsku direkciju, šumsku-uprat/u, revln Podjela uprav­nih područja da se izvrši u savezu sa općom državnom organizaci­jom, uvažujući napose privredne momente: kuUumo-geografske .i prometne.

Pe r sona l treba da se izjednači sa ostalim personalom prema kvalifikaciji i poslu.

Svima organima treba zagarantovati što širu slobodu u radu; alt istovremeno što veću kontrolu i što strožiju odgovornost. T r e b a zaves t i s i s t em kolegi ja u u p r a v i .

Škole da se urede prema organizaciji uprave i prema orga­nizaciji posla, a obrazovanje da se proširi na stručno i uopće, mo--ralno i fizičko.

2QI

Potrebne su 3 vrste stručnih škola: visoke, srednje i niže. Niže i srednje škole treba da se osnivaju po mogućnosti same za se, a visoka žkoia treba da bude posebni fakuitet visoke tehničke škoie.

U školama treba obratiti što veću pažnju praktičnoiti obra7o-vanju. U svim školama, a napose u visokoj treba uvesti pored općeg stručnog i specijalno stručno obrazovanje, da se studenti mogu specijalizovati prema svojoj naklonosti: za produkciju, isko-rišćavanje drveta, ili uređenje šuma.

P r a k s a u s lužbi . Poslije svršenih studija treba svi činovnici i službenici da prođu praktičnu školu. Prva praktična škola treba da bude rad u kojem normalno uređenom šumskom gospodarstvu u kom će biti zastupane sve 3 glavne grane šumskog posla.

Mladi ljudi da tu utvrde svoje teorijsko znanje radom pod vodstvom iskusnih stručnjaka i da se definitivno opredijeli, u kojoj će se grani posla posebno specijalizovati. Poslije ove prakse treba svaki da dođe u specijalnu praktičnu školu t j . da radi pod vod­stvom iskusnih stručnjaka u kojoj specijalnoj grani šumskog posla.

Vrijeme prakse ne smije se strogo ograničiti, tu se mora uva­žiti individualni momenat.

U ovoj praksi bi se trebalo definitivno ustanoviti kvaiitet či-novnikaJli službenika i to ne samo po sposobnosti, nego i po ra­dinosti i po moralu. Kakav posebni praktični ispit poslije ovoga nije potreban.

Sposobnije m.lade ljude trebalo bi spremiti neko vrijeme u koje moderno gospodarstvo zapadne Evrope i to po mogućnosti uz privremonu zamjenu sa tamošnjim činovnicima.

P o k u s n a s t a n i c a . Treba organizovati pokusnu stanicu na kojoj će se ispitivati praktično šumska produkcija i druge grane šumskog posla u savezu sa svim onim momentima, koji su na ove poslove od uticaja.

O r g a n i z a c i j a pos la treba da obuhvati 3 osnovne grane: produkciju, iskorišćavanje i uređenje šuma.

L P rodukc i j a . Kao apsolutno šumsko zemljište, koje se mora trajno sačuvati za šumsku produkciju vrijedi samo ono, koje je rentabiinijc za ovu produkciju nego i za koju drugu.

Pošumljivanje treba da ostane u granicama rentabiliteta. (Ra­čunajući sa cijelom ophodnjom)..

Ipak se ove granice mogu prekoračiti u koliko to diktuju kul-turno-sociialni obziri (zaštita, zdravstvo i dr.).

2. I s k o r i š ć a v a n j e treba da se provodi u državnoj režiji; gdje se iz financijskih i tehničkih razloga mora odstupiti od ovog principa, mora se državi zagarantovati sudjelovanje i kontrola u poslu. Čisti dcbii-k poduzeća treba da se podijeli između države i poduzetnika, činovnika i ostalih radnika po zakonski utvrđe­nom ključu.

3. Uređen je šuma: Treba izlučiti općinske šume iz držav­nih. Općinske šume treba urediti strogo po principu postojanosti u

262

dohotku (Nachhaltigkeit). Upravu 3 organizaciju općinskih šuma treba da vodi država sve dotle, dok općine ne budu sposobne za samo­stalan posao.

Državne satne treba urediti po principu postojanosti, ali ne za svaki gospodarski kotar napose, nego za cijelu državu; tako da se zagarantuje kontinuitet u iskorišćavanju materijala jednake vrijed­nosti, jedino u koliko zahtijeva rentabiHtet posla poradi izdržavanja prometnih sredstava, radnika i dr= smije se odstupiti od ovog principa.

Na ovaj referat nam je primjetiti tek što se škola tiče, da dr­žimo suvišnim 3 vrste stručno-šumarskih škola u državi i. j . visoke, srednje i niže. Za činovničko-šumarsko osoblje m:ramo tražiti vi-soko-školsku spremu i Ic već iz jednostavnog razloga^ da se ne stvaraju dvije kategorije šum- činovnika, koje stoje u neprestanoj borbi međusobno, kao što je to danas najbolji primjer u Hrvatskoj, Srednjoškolci traže napokon iste uvjete i unapređenje u službi kao i visokoškolcl, bez obzira na to, da su četiri godine mmie školu polazili i četiri godine m.ladi u službu stupili«

U ostalom su mnoge druge napredne države ukinule šumarske srednje škole, ada su se u bivšoj Austriji održale (Ugarska ih nije imala) razlog su velike latifundije, koje su apsolvente srednjih škola, kao jeftinije sile, u službu primale. Nadam se, da slične potrebe, nakon provedenja agrarne reforme, u našoj državi neće biU.

Za pomoćno osoblje trebamo kugarnice. Delegati Hrvatskog šumarskog društva na konferenciji o

agrarnoj reformi u Beogradu. Ministar za agrarnu reformu g. dr. Poljak pozvao je i naše društvo, da izašalje do dva delegata na konferenciju 0 agrarnoj reformi, koja se obdržaje u Beogradu dne 17., 18. i 19. lipnja 0. g. Naše šumarsko društvo izaslalo je na tu konferenciju g.g. predsjednika Bogoslava Kosovlća i člana Vihma Čmelika.

Predloži za uređenje šumarstva u kraljestvu S, H. S, I. Vlasn iš tvo , nadzo r i uprava šuma.

Gledom na vlasništvo šuma valja naglasiti i principijelno odrediti, da sve šume, izuzev posve neznatne imadu preći u vlasništvo države. Takovu promjenu vlasnika valja ali odgoditi na kasnije, — jer bs detailno proučavanje i ustanovljenje načina promjene vlasnišiva kompliciralo 1 odgodilo riješavanje najvažnijih odredaba uređenja šumarstva. — a uz to pitanje komplicira momentano financijalna disorientacija.

Nadzor na svim šumama naproti imala bi odmah preuzeti i provesti država.

Pod svoju neposrednu upravu imala bi država uzeti osim dr­žavnih (ovaj čas) šuma i sve one šume, čiji su vlasnici vezani na potrajao uživanje šuma.

203

2. P e r s o n a l m i n i s t a r s t v a šuma. Ministarstvo šuma valjalo bi baš sada i to odmah providiti

znatnim brojem „najboljih" šumara, jer je zadaća tog ministarstva baš sada vrlo opsežna. Po mom mijenju mogao bi doći ministar šuma do takovog znatnog broja .najboljih šumara"* na taj način, da u svakoj pokrajini sazove u centar pojedine pokrajine sve šumare (računam u tom konkretnom slučaju među šumare osim šumarskih činovnika i nastavnika i vlasnike' šuma te šumske industrijalce i trgovce, aktivne i umirovljene), pa da ih pozove, da mu tajnim gla­sovanjem (nakon kratke rasprave u svrhu objašnjenja) predlože one, koje drže najvrsnijima (iz dotične pokrajine) representovati: a) šu­marstvo uopće, b) šumarsko uređenje, c) šumsku gojidbu, d) čuvanje šuma, e) uporabu šuma, f) šumsku industriju i trgovinu, g) šumsko zakonoslovlje, h) šumarsko računovodstvo i knjigovodstvo,

Odrediv za svaku tu skupinu naposeb tajno glasovanje, — mogao bi si ministar prema uspjehu tog glasovanja izabrati za svaku tu skupinu u dotičnoj pokrajini po jednog i pozvati ga na suradnju u ministarstvo.

Na taj način došlo bi ministarstvo do približno 40 najboljih šumara, — koje bi valjalo što prije sazvati, da zajednički (u konfe­rencijama) provedu radove, koji padaju u dužnost ministarstva šuma.

Da se izbjegne niomentanoj neprilici radi prostorijah za pisarne i stanove za ie'šumare u Beogradu, — mogao bi se taj skup šumara koncentrovati u Vinkovcima, gdje imade znatan broj zgrada državne šumske uprave i imovne općine brodske. Željeznicom, naročitom telefonskom vezom I posebnim, kuririma lahko bi se polučio potreban tjesan spoj između ministarstva šuma u Beogradu i te skupine šum.ara.

Nakon glavnog uređenja šumarstva imao bi dio tih šumara preči posve u ministarstvo šuma, a ostali dio valjalo bi razdijeliti na šumske direkcije,

3. Š u m s k e d i r e k c i j e . Šumske direkcije, vlasti neposredno podređene ministarstvu m

šuma, trfcba što prije uspostaviti. One bi bile ne samo glavne žile ^ kucavice šumarske uprave, nego bi u velike doprinjele što skorijoj konsolidaciji naših političkih odnošaja.

Eto kako: Šumarstvo jest tekovna grana. Uređenje m.u se mora vezati na glavne tekovne, a nikako na političke momente.

Svaka pojedina šumska direkcija morala bi imati u svojoj ruci šume i sva nastojanja oko šuma ovog područja od osnivanja šuma do konačnog izvora šumskih proizvoda. Sume podržavaju se radi podmirbe potreba Ijudih na šumskim proizodima.

Znatno pretežan dio šuma smješten je po brdinama; naprotiv pretežan dio ljudi obitava u nizinama. Šumski proizvodi ushjed toga gravitišu s brda u dol, gdje se ujedno nalaze glavne izvozne naprave i pute vi

iz toga slijedi, da šumske direkcije treba da ^obuhvataju gra­vitaciona područja stanovitih većih voda (mora 5 rijeka).

Kraijestvo S. H. S. pada u područja Jadranskoga niora^ (rije­kama i potocima od Soče do Bojane), Crnoga mora (Dunavom) i Egejskoga mora (Vardarom).

Svako takovo područje zajedno preznatno je za jednu direkciju. Držim, da bi biloitputno razdijeliti: •

L Jadransko područje (od Soče do. Bojane) u četiri šumske' direkcije (Gornjo-Jadransku. Zrmanjsku, Neretvansku i Bojansku).

II. Vardarsko područje u dvije direkcije (Gornjo i Srednjo-Vardarsku), . '

IIL .Dunavsko područje u petnajst direkcija (Gornjo-Savska, Kupska,Unsko*Trebeška, Vrbas-Orljavska, Bosanska, Driosko-Bosutska; Gornjo-Drinska, Kolubarsko-Jančinska, Dolnjo-fvloravska, Zapadno-Moravska, Moravsko-Timočka, Gornjo-Moravska, Gornjo-Dravska, Dravsko Dunavska i Tiško-Temiška)

Po gornjem planu pali bi mal ne u područje svake šumske direkcije pojedini dijelovi raznih današnjih pokrajina. Žitelji iz tih raznih dijelova pokrajina. —- koji bi tako podpali pod jednu zajed­ničku oblast u brzo uvidlii, da su oni zaista jedno, da med njima ne ima one razlike, — koju je činila među njima sadania razdioba u provincije. —

U tim dosadanjim pokrajinama' ipak bi moralo biti postavljena za prvo vrijeme uz novo osnovane šumske direkcije, za svaku po­krajinu po jedna zajednička zakonosiovna oblast, koja bi imala da vodi brigu 0 izvršbi zakonskih propisa pojedinih pokrajina, — jer su ti propisi u raznim pokrajinama razni. Uz to bi te oblasti putem delegata imale da spreme što prije zajedničke zakonske propise za cijelo kraijestvo. S. H, S, '

4 ŠumS'ko č u v a r s t v o . Ponajprije i odmah valja od šuma uzčuvati' bar ono što imamo.

Sa čuvarske strane dade se to polučiti tako, da se dosadanja lugarska služba razluči u: šumsko čuvarsku i šumsko-tehničku pomoćnu shižbu.

Čuvarsku službu moglo bi se povjeriti sadanjim manje spo­sobnim lugarima I bivšim vojnicima, koji bi se uz tečaj od !4 dana i uz praktičnu uputu po inteligentnijim lugarima od mjesec do mjesec i pol dana mogil spremiti odmah za tu čuvarsku službu.

Dosadanje bolje lugare mogii bi rabiti za šumsko-.tehničku pomoćnu shižbu. Tako osnovani šumsko-tehnički pomoćni srezovi trebali bi da budu znatno veći od današnjih lugarskih srezova. Usiijed toga bi znatan dio dasadanjih lugara ostao razpoloživ, "Naj­inteligentniji od današnjih iugara mogii bi za vrijeme potrebe u mnogom zastupati šumare čim b! se odklonula nestašica na su-^^nma, B, Hajek, šumarnik.

2105

Prosvjeta. Nove knjige: Boden und Bodenbildung in koiloidchemischer

Betrachtung napisao Dn Georg Wiegner, prof. agriktillurne kemije na teh. vis. školi u Zurichu, i Bodenbildung und Bodeneinteilung od Dra E. Ramaima, Berlin 1918, izdanje Springerovo, 118 str. ciiena 7 K 60 fiL

Koioidna kemija, nauka o veličinama ne uzetih u obzir, kako je Dr. Wo. Ostu^ald u svojoj radnji „Die Welt der vernachlassigten Grossen* naziva, razvila se u posljednje vrijeme vrlo .brzo, te si je stvorila naročito mjesto n kemiji običnih rastopina; ona je našla veliko polje rada i naučnog istraživanja u jednom koloidu, na kome bazira i cijelo šumsko gospodarenje, a to je tlo, naročito humosno šumsko tlo. Prema shvaćanju koloidne kemije, tlc je krupnija 111 sitnija dispozija {razdjeljenje}, čiji su dijoiovi finiji ili grublji; prevla-đuju li sitniji dijelovi govorimo o muljevitom, glinenom — ko-loidnom tlu, a u drugom slučaju o pješćenom tlu.

Kako u knjizi dolazimo do sasma novih vidika i tumačenja stanovitih promjena u tlu, spomenut ćemo samo najnužnije iz ko­loidne kemije, što je preko potrebno za razumijevanje navedenih pojava.

Od osobite je važnosti činjenica, da soli dodavane rastopini koloida, obaraju ove iz rastopina, te se koioidi zgrušaju u pahuljice, zamulje, koaguliraju, te prelaze u gel-obllk; isperemo li tu sol, ota­paju se koioidi ponovno^ peptiziraju se, prelaze u sol-ohlik, a nji­hova disperzija, (razdjeljenje) uveća se; time smo došli do druge definicije tla: Tlo je povratna disperzija (može se pretvoriti u gel-i sol-oblik), koja reagira već prema stanju ravnoteže, koju možemo po volji udešavati.

Naročito veliku važnost imadu dijelovi koloidne gline, jer njeni dijelovi ispod 2 u promjera priječe svako gibanje bakterija u tlu, a prema tome i normalni raspad listiuca i humusa čine nemogućim.

Od kobida zanimat će nas u prvom redu aluminijev i željezni hidroksid. Čista voda^ natrijev klorid, aluminijev i kalcijev klorid imaju razan utjecaj na tlo i njegovu sposobnost da propušta vodu, a prema tome su od upliva i na strukturu čvrstih disperzija. Glavnu ulogu imaju kod toga aluminijsko-kremeni kiselinski kompleksi, koji su tipični geli, i čija se unutarnja disperzija dodavanjem elektrolita mijenja. Od osobito velikog uphva na zgrušanje kololda u tlu jesu Ca- ioni, koji su i uzrokom, da $va vapnena tla pokazuju finu, mrvičastu strukturu. Na toj činjenici počiva također džubrenje vapnom.

Spomenuli smo samo najvažnije, što je poirebnOj da se pojedini pojmovi razumiju, a sad prelazimo na praktičnu stranu cijelog pitanja.

Poznato je, kolikih šteta nanosi jaki pljusak tlu, IH naglo ta­ljenje snijega, koji zamulji čitavo tlo, koje kad se osuši dobije tvrdu

206

kom. Od isto tolike štete je povećavanje disperzije tla kod čiste sječe, ili kad se otstraoi pokrov listinca u sklopljenoj šumi.

To zamuljenje ima se samo djelomice pripisati mehaničkom djelovanju kapi vode^ koje padaju; oštećlvanje fizikalnih svojstava tla uslijedilo je ispiranjem topivih sol! iz tla. Soli, koje obaraju humus iz njegove sol-otopine, budu isprane i humus kao povratni koloid prelazi u geMormu zalijepi, zamulji tlo, a regeneracija takovog degeneriranog šumskog tla je vrlo teška, te prirodno pošumjenje Ima da se bori sa najvećim poteškoćama. —

Kao tipičan primjer djelovanja eloktroljta u tlu, navađamo sli­jedeće: poznato je, da su vode tresetišta^ močvara, džolova ili be-reka crne, mutne, čemu je uzrokom to, što nema prisutnih koloida, naročito onih dvovaljanih (kalcijevih), koji bi humus oborili i zgrušali, dok ovako slobodni humusni koloidi fino razdijeljeni, daju vodama crnu boju. Obratno je sa vodama, koje izviru u vapnenom kraju ili teku njime. Ca~ioni obore sve koloide, te je voda takovih rijeka prozirna^bljela, u refleksu modro-zeiena (naše kraške vode).

Šum. inž. pristav Miletić.

Natječaj« Kod križevačke imovne općine ispražnjeno je jedno mjesto

kotarskog šumara X, činovnog razreda u definitivnom svojstvu. Stim mjestom skopčana su sljedeća godišnja beriva:

- Plača 2000 K,> odšteta za zemljište'300 K . putni paušal 700, K sa pravom zaračunanja propisanih dnevnica 1 6 metričkih hvati ogrevnog drva u stan postavljenih. —

Izim tih beriva isplaćuje se propisani ratni odnosno skuparinski doplatci na plaču, zemljištni i putni paušal te na dnevnice/ —

Molitelji imadu svoje vlastoručno pisane molbenice, ako su u javnoj službi putem predpostavljene oblasti ili ureda, inače nepo­sredno predložiti podpisanom' uredu do 15. kolovozal9l9. uzpriklop sljedećih priloga:

1. krsni list, v • • . 2. svjedodžba ćudorednosti, , '•-

^ 3. svjedodžba zavičajnosti, da su pripadnici kraljevstva Srba, Hrvata i'Slovenaca, •, .

4. svjedodžba oabsblviranim naucima na visokoj Šumarskoj školi, 5. svjedodžto o položenom državnom ispitu za samostalno

vodjenje šumskog gospodarstva, • .•6..1ječmčka svjedodžba o zdravstvenom stanju.. '

, Natjecati se mogu i absolventi-visoke'škole, koji još nisu dr­žavni ispit za samostalno vodjenje šumarskog, gospodarstva položili/

201

nu njihovo imenovanje u slučaju izbora može biti samo privremeno, dok isti ispit ne polože.

Šumsko gospodarstveni ured križevačke imovne općine U Bje lova ru , dne 9. svibnja 1919.

Na broj 923-1919.

Natječaj Kod otočke imovne općine ispražnjena su slijedeća mjesta: 1. Kotarski šumar kod procjenbenoga odjela.

* 4 , „ kao upravite!] šumarije, 3. Šumarski vježbenik kod procjenbenoga odjela. 4. Dva šumarska vježbenika kod šumarija Otočac i Sinac, S tima mjestima skopčana su slijedeća beriva. Za mjesto pod I. Godišnja plaća 2000 K. Stanarina 450 K.

Odšteta za drva 630 K, te pravo zaračunavanja propisanih dnevnica i kilometrine za vanjsko službovanje., —

Za mjesto pod 2. Godišnja plaća 2000 K. Stanarina- prema mjestu službovanja ili stan u naravi. — Putni paušal 1000 K. Od­šteta za izradbu i dovoz na panju doznačenih 42 metra drva 630 K. Odšteta za zemljište 320 K. —

Za mjesta pod 3 i 4 Godišnji adjutum od 1200 K. uz pravo zaračunavanja propisnih dnevnica i kilometrine za vanjsko službo­vanje. — Iz'm tih beriva izplačuju se za sva mjesta propisani ratni odnosno skuparinski doplatci na plaću, putni paušal i dnevnice. — Moiitelji imadu svoje vlastoručno pisane molbenice, ako su u javnoj službi putem predpostavljene oblasti ili ureda, inače neposredno predložiti potpisanomu uredu do 1. kolovoza 1919.

Molbi se imadu priložiti slijedeći prilozi: 1. Krsni list, 2. Svjedodžba ćudorednosti, 3. Svjedodžba zavi

čajnosti. da su pripadnici kraljevstva S. H. S., 4. Svjedodžba o absolviranima naucima na visokoj šumarskoj školi. 5. Lječnička svjedodžba o zdravstvenom stanju, naposeb o sposobnosti za službu u planinskima predjelima, 6, Svjedodžbu o položenom državnom ispitu za samostalno vodjenje šumarskog gospodarstva^ —

Za mjesta pod 3 i 4 netreba prilog pod 6. — Šumsko-gospodarstveni ured otočke imovne općine, U Otočcu, dne 6. lipnja 1919.

2m

Broj 1233/5 1919,

Ogi d ražbe hs^astoirih stabala« Temeljem naredbe kr« zemaljske vlade odjela za narodno go­

spodarstvo 'u Zagrebu broj IV. 324971918, od 6./iX. 1918. prodavat će se dne 15. srpnja 1919. u 10 sati do podne putem [avne pismene dražbe kod podpisane kr. kotarske oblasti 653 komada hrastovih stabala, koja se nalaze u šumi „Bašič" vlastništvo zemaljske zajed­nice „Brkiševina—Šišinec"-

Isk'ična cjena drvne mase, koja se ima prodati jest 89.540*K 64 fil. slovima osamdesat devet hiljada pet stotina i četrdeset kruna i 64 fhira.

Šuma Bašić odnosno kompieks na kojem se predmetna stabla nalaze leži neposredno kraj rijeke Kuke i na zgodnom mjestu za neposredno utovarenje drva u ladju.

Do prodaje dolazi samo gradjevno drvo, dok cgrjevno ostaje ovlaštenicima zem. zajednice Brkiševina—Sišinec.

Propisno biijegovane i sa žaobinom od 10 7o isklične cjene providiene pismene ponude imadu se do gore označenog roka ovoj oblasti predložiti.

Pobliži dražbeni uvjeti mogu se izviditi kod trgovačko obrt­ničke komore u Zagrebu kao i u uredovnici kr. šumarskog nadpo-vjerenika ove oblasti za vrijeme uredovnih sati.

Kr, kotarska oblast .

U P i s a r o v i n i , 20. lipnja 1910.

Šumar sa šumarskim državnim ispitom te 10 god« praksom u šumskoj dr­varskoj struci i vješt šumarski taksator i geometer želi svoje do-sadanje mjesto da promjeni.

Isti je službovao u Češkoj i Hrvatskoj, te traži stalno mjesto šumara IH slično.

Ponude molim priposlati pod oznakom L XIIL na adresu Vertačuig, Zagreb, Medulićeva uL 26. :

Uređuje proi dr. Andrija Petračić, Tiskara C. Albreht, Zagreb