Sumarski list

č

1-2

GODINA CXXXV

Zagreb

2011

ŠUMARSKI LIST

H RVATSKO ŠUM ARSKO DRUŠTVO

UDC 630*

ISSN

0373–1332

CODEN

SULIAB

Nas lov na stra ni ca – Front pa ge:

U zimskom ambijentu pod okriljem šume – lovačka čeka

In winter ambiance under the shelter of the forest – hunting high seat(Fo to – Pho to: Željko Stipeć)

Na kla da 1780 pri mje ra ka

Uredništvo ŠUMARSKOGA LISTA

HR-10000 Zagreb

Trg Mažuranića 11

Telefon/Fax: +385(1)48 28 477

e-mail: [email protected]

Šumarski list online: www.sumari.hr/sumlist

Journal of forestry Online: www.sumari.hr/sumlist/en

RIJEČ UREDNIŠTVA

O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA I KONCESIJI

Ovih dana na dnevnom redu Vlade, Crkve i javnosti tema je bila Javno poduzeće Hrvatske vode, treba li ga za-

konom preoblikovati u trgovačko društvo ili ne? Nakon oštrog protivljenja Crkve i javnosti, prema izvješćima

medija, Vlada povlači iz procedure pripremljeni Zakon, koji bi prema ocjeni njegovih protivnika, omogućio ra-

sprodaju nacinalnih vodnih resursa. Dakle, iako Ustav u svom članku 52. jasno kaže kako: “more, morska obala i

otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svi-

jet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog

značenja, za kojega je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu za-

štitu”, političarima kažu nije za vjerovati, jer bi se primjenom ovoga Zakona mogao učiniti opasan korak prema

rasprodaji toga nacionalnog srebra. Kada se Hrvatsko šumarsko društvo protivilo preustroju Javnog poduzeća Hr-

vatske šume u Trgovačko društvo d.o.o., s istim argumentima, nije dobilo podršku za svoj stav. Da li se ovdje radi

o dvostrukim mjerilima ili o “naknadnoj pameti”, što je kod nas sasvim normalna stvar da naknadno ipak progle-

damo? Dakle, voda je ovim Zakonom u opasnosti, a šuma koja istu uskladišćuje, čuva i pročišćava, a tretira se ta-

kođer kao nacionalno bogatstvo, kao nije u opasnosti! Ili ipak je? U Hrvatskoj enciklopediji, trgovačko društvo je

definirano kao “privatnopravna zajednica osoba nastala pravnim poslom radi postizana zajedničkog cilja. Trgova-

čkim društvima u užem smislu smatraju se društva cilj kojih je vođenje poduzeća radi ostvarenja dobiti ....”.

Javno poduzeće, prema istom izvoru je “kolokvijalni izraz za društvo koje se bavi djelatnošću od nekog javnog

interesa”. No braneći svoj stav rekli smo, to ne znači da može poslovati neracionalno, ali nije mu u prvome planu

dobit i punjenje državnoga proračuna, nego ponajprije stručno i odgovorno obavljanje svoje funkcije. Tako, ako

je Javno poduzeće Hrvatske šume p.o. z svojih prihoda i sredstava OKFŠ-a moglo za vlasnika obaviti sve poslove

koji karkteriziraju potrajno gospodarenje šumama, polučujući klasično gospodarsku ulogu (pridobivanje drvne

sirovine) i osiguravajući i općekorisne funcije šuma (ekološke i socijalne), tu nije bilo mjesta pametnom vlasniku

traženje novog ustrojstvenog oblika. Trebalo je samo kontrolirati da li su finacijska sredstva racionalno utrošena i

da li se s istim sredstvima moglo učiniti više, jer smatramo da u šumarstvu nema dobiti, ako činimo sve da šumi

kroz svoj ulog bar djeomično vratimo ono što ona nama pruža. No, podržavajući stav Crkve i javnosti glede vode,

treba dobro razmisliti pa odgovoriti na pitanje što i gdje smo mi sada?

Dakle, imamo Trgovačko društvo “Hrvatske šume” d.o.o., a pojavljuje se novi problem, pitanje davanja

šuma u koncesiju. U već spomenutoj Hrvatskoj enciklopediji piše: “koncesija (lat. concessio) u širem smislu

svako ustupanje, dopuštenje, povlastica. U pravu općenito dozvola za obavljanje neke djelatnosti uvjetovana po-

sebnim odobrenjem”. Mogli bismo reći da Država drugome daje nešto raditi, jer ne znamo ili sami nismo sposo-

bni racionalno to učiniti. Pitamo se, zar to nije uvreda za hrvatsko šumarstvo s gotovo 250-godišnjom tradicijom i

tvrtku s oko tisuću šumarskih stručnjaka i 10-tak tisuća zaposlenika. Glede pitanja o profitu kojega država, kao

što smo prethodno naveli, neopravdano od šumarstva očekuje, tko će to u tuđu zemlju toliko uložiti da bi dobio

manje od uloženog (osim ako se ne bori za dobrobit građana te zemlje, posebno onih s ruralnog područja, što bi od

profitera bilo smiješno očekivati!). Stoji i pitanje, zašto struka i tvrtka nije oštro reagirala na te glasine? U dalj-

njem tekstu iste enciklopedije izričito se kaže: “Koncesija se ne može dati na šumska i druga zakonom utvrđena

dobra u vlasništvu države”. No, i uz to, za izlaz iz nastale gospodarske krize nude se prijedlozi o koncesiji pa i

prodaji šuma, no izjave resornog ministra bude nam optimizam da se to ipak neće dogoditi. Zanima nas od koga

stižu ti prijedlozi? Uvjereni smo da se ne radi o bilo kojem uvaženom šumarskom stručnjaku, no trebalo bi pogle-

dati da li su to “probni baloni” onih istih vrlih ekonomskih stručnjaka, koji su nas doveli na gospodarske grane tu

gdje jesmo, ili pak onih pravnih stručnjaka koji su pisali zakone po kojima je Hrvatska opljačkana, što nije mo-

ralno, ali je po zakonu.

Ova tema je ciljani poticaj za razmišljanje i analizu utjecaja vanjskih čimbenika na šumu i šumarsku struku, ali

i za osvrt na stanje i rješenja unutar struke.

Uredništvo

EDITORIAL

ON COMPANIES AND CONCESSIONSRecently, the Government, the Church and the public have been concerned with the topic of whether the public

enterprise Hrvatske Vode should be legally transformed into a company or not. Faced with stiff opposition by theChurch and the public, according to the media reports, the Government is going to withdraw the prepared Act fromthe procedure. In the estimate of its opponents, the Act would enable the sale of national water resources. Article52 of the Constitution stipulates the following: “The sea, the coast and islands, waters, airspace, mining resourcesand other natural treasures, but also land property, woods, plants and animals, other parts of nature, immovableproperty and items of particular cultural, historic, economic and ecologic significance, which are of interest forthe Republic of Croatia according to law, have its particular protection”. Politicians are not to be trusted, howe-ver: the implementation of the proposed Act could mark a dangerous step towards the sale of the family silver.When the Croatian Forestry Association opposed the conversion of the public enterprise Hrvatske Šume into a li-mited liability company using identical arguments, it did not meet with any support. Do we deal here with a doublestandard or is this the case of “subsequent wisdom”, in other words, the case of finally opening our eyes? The pro-posed Act puts water supplies at risk, but the forest which stores, preserves and cleanses this same water and whichis also treated as a national resource is not at risk! Or maybe it is? According to the Croatian encyclopedia, a com-pany is defined as a “private-legal association, allowed by legislation, for the purpose of achieving a commongoal. Companies in a stricter sense of the word are associations which carry on business with the goal of making aprofit .... “According to the same source, a public enterprise is a “colloquial term for a company that deals with anactivity of public interest”. In defense of our attitude, we pointed out that a public enterprise is not allowed to makeirrational business and that its primary aim is not to receive state funding; on the contrary, its task is first and fore-most to carry out its functions in a professional and responsible manner. Therefore, if the public company HrvatskeŠume was capable of carrying out all the activities for forest owners that characterize sustainable forest manage-ment and of financing them from its own income and means obtained from non-market forest functions (OKFŠ), ta-king on the classical economic role (harvesting timber) and ensuring non-timber forest functions (both ecologicaland social), then it was simply not wise for a clever owner to seek a new organizational form. All the owner had todo was to check that the financial means were rationally used and see if more could have been achieved with thesemeans, since we are aware that there is no profit in forestry if we strive to restitute to the forest at least a smallshare of what it gives to us through our activities. By supporting the attitude of the Church and the public related tothe water issue, we must also answer the question of where the forestry profession is now.

We have a limited liability company Hrvatske Šume, but a new problem is emerging: the issue of granting fo-rest concessions. In the Croatian Encyclopedia mentioned above it says “concession (lat. concessio) in a broadersense is the act of yielding, conceding, as a right, a privilege. In general, concession is a special contract grantingthe right to operate an activity”. To put it more freely, we could say that the State grants the right to someone elseto do something because we do not know or are not capable of doing it rationally ourselves. Is not this an outrightinsult to Croatian forestry with an almost 250-year-long tradition and to a company with about one thousand fore-stry experts and some ten thousand employees? As for the issue of profit, which the state, as we have pointed outearlier, unjustifiably expects from forestry, who on this earth would invest considerable means into a foreign coun-try, only to receive back less than invested (unless the noble goal is to fight for the welfare of the citizens of thecountry, especially those from rural areas, which would be preposterous to expect from a profiteer!)? We shouldalso ask why the profession and the company did not react more firmly to these rumours. Further on, the Encyclo-paedia states explicitly: “Concession cannot be granted for forests and other legally designated goods in stateownership”. In spite of this, however, there are proposals on granting concessions, and even selling forests, as away out of the economic crisis. According to the statements of the competent minister, we may optimistically hopethat this will not happen. We would like to know, however, where these proposals are coming from. We are convin-ced that they are not coming from any forestry experts. It may just be the case of “testing the public” by those sameeconomic experts who have driven us into the economic crisis or by those legal experts who have written the lawsby which Croatia has been plundered. Admittedly, the law was adhered to, but what about the morals?

This topic is intended to encourage discussions and analyses of the impacts of external factors on the forestand the forestry profession, but also to review the current condition and the solutions within the profession.

Editorial Board

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332

CO DEN SUL IAB

Š U M A R S K I L I S T

Znan stve no-stručno i sta leško gla si lo Hr vat sko ga šum ars kog društva

Jou r nal of the Fo res try So cie ty of Cro a tia – Ze it schrift des Kroa ti schen For stve re insRe vue de la So cié té fo res ti èrecro a te

Uređivački sav jet – Editorial Council:1. Izv. prof. dr. sc. Igor Anić

2. Stje pan Blažičević, di pl. ing.

3. Mario Bošnjak, di pl. ing.

4. Davor Bralić, di pl. ing.

5. Mr. sp. Mandica Dasović

6. Mr. sc. Josip Dundović

7. Mr. sc. Zoran Đurđević

8. Prof. dr. sc. Milan Glavaš

9. Prof. dr. sc. Ivi ca Gr bac

10. Tijana Grgurić, di pl. ing.

11. Du brav ko Ho dak, di pl. ing.

12. Benjamino Horvat, di pl. ing.

13. Mr. sc. Petar Jurjević,

pred sjed nik – president14. Tihomir Kolar, dipl. ing.

15. Čedomir Križmanić, di pl. ing.

16. Marina Mamić, dipl. ing.

17. Prof. dr. sc. Josip Margaletić

18. Darko Mikičić, di pl. ing.

19. Marijan Miškić, di pl. ing.

20. Damir Miškulin, di pl. ing.

21. Aka de mik Slav ko Ma tić

22. Vlat ko Pe tro vić, di pl. ing.

23. Dra go mir Pfe i fer, di pl. ing.

24. Darko Posarić, di pl. ing.

25. Prof. dr. sc. Bra ni mir Pr pić

26. Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić

27. Oli ver Vla i nić, di pl. ing.

28. Zdravko Vu ke lić, di pl. ing.

29. Dr. sc. Dijana Vuletić

Urednički odbor po znastveno-stručnim područjima

Editorial Board by scientific-professional fields1.Šumski ekosustavi – Forest Ecosystems

Prof. dr. sc. Joso Vukelić,

urednik područja – Field EditorŠumarska fitocenologija – Forest PhytocoenologyUrednici znanstvenih grana – Editors of scientific branches:Prof. dr. sc. Jozo Franjić,

šumarska botanika i fiziologija šumskoga drveća

Forest Botany and Physiology of Forest TreesProf. dr. sc. Marilena Idžojtić,

dendrologija – DendrologyDr. sc. Joso Gračan,

genetika i oplemenjivanje šumskoga drveća

Genetics and Forest Tree BreedingProf. dr. sc. Nikola Pernar,

šumarska pedologija i ishrana šumskoga drveća

Forest Pedology and Forest Tree NutritionProf. dr. sc. Marijan Grubešić,

lovstvo – Hunting Management2.Uzgajanje šuma i hortikultura

Silviculture and HorticultureAkademik Slavko Matić,

urednik područja – Field EditorSilvikultura – SilvicultureUrednici znanstvenih grana – Editors of scientific branches:Prof. dr. sc. Zvonko Seletković,

Ekologija i biologija šuma, bioklimatologija

Forest Ecology and Biology, Bioclimatology

Dr. sc. Stevo Orlić, šumske kulture – Forest CulturesDr. sc. Vlado Topić, melioracije krša, šume na kršu

Karst Amelioration, Forests on KarstProf. dr. sc. Igor Anić, uzgajanje prirodnih šuma,

urbane šume – Natural Forest Silcivulture, Urban ForestsIzv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, opća i krajobrazna ekologija

General and Landscape EcologyProf. dr. sc. Milan Oršanić, sjemenarstvo i

rasadničarstvo – Seed Production and Nursery ProductionIzv. prof. dr. sc. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode,

hortikultura – Protected Nature Sites, HorticultureProf. em. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega

krajolika, općekorisne funkcije šuma – Ecology andLandscape Tending, Non-Wood Forest Functions

3.Iskorištavanje šuma – Forest HarvestingProf. dr. sc. Ante Krpan,

urednik područja – Field EditorUrednici znanstvenih grana – Editors of scientific branches:Izv. prof. dr. sc. Dragutin Pičman,

Šumske prometnice – Forest RoadsProf. dr. sc. Dubravko Horvat, mehanizacija u šumarstvu

Mechanization in ForestryProf. em. dr. sc. Marijan Brežnjak, pilanska prerada drva

Sawmill Timber Processing

Čla no vi Uređivačkog od bo ra iz ino zem stva

Members of the Editorial Board from AbroadProf. dr. sc. Vla di mir Be us, Bos na i Her ce go vi na

Bosnia and HerzegovinaProf. dr. sc. Vje ko slav Gla vač, Nje mačka – GermanyProf. dr. sc. Emil Kli mo, Češka – Czech Republic

Doc. dr. sc. Boštjan Košir, Slo ve ni ja – SloveniaProf. dr. sc. Mi lan Sa ni ga, Slo vačka – SlovakiaDr. sc. Mar tin Schne i der-Ja co by, Nje mačka – GermanyProf. dr. sc. Iz tok Win kler, Slo ve ni ja – Slovenia

V.d. glavnog i odgovornog urednika

Acting Editor in ChiefProf. dr. sc. Boris Hrašovec

Teh nički ured nik i korektor

Technical Editor and ProofreaderHra ni slav Ja ko vac, di pl. ing. šum.

Lek tor – ProofreaderDi ja na Se ku lić-Blažina

Znan stve ni član ci pod li ježu međuna rod noj re cen zi ji.

Recen zen ti su dok to ri šum ars kih zna nos ti u Hr vat skoj,

Slo vačkoj i Slo ve ni ji, a pre ma po tre bi i u dru gim zem lja ma

za vis no o od lu ci ured ništva.

Scientific articles are subject to international reviews. The reviewers are doctors of forestry sciences in Croatia,Slovakia and Slovenia, as well as in other countries, if deem ed necessary by the Editorial board.

Na os no vi mišlje nja Mi nis tar stva zna nos ti, obrazovanja i športa Re pu bli ke Hr vat ske, »Šum ars ki list«

sma tra se znan stve nim časo pi som te se na nje ga pri mje nju je 0-ta sto pa PDV (čla nak 57. g.)

Based on the opinion of the Ministry of Science, Education and Sport of the Republic of Croatia, »Forestry Journal« is classified as a scientific magazine and is subject to 0-rate VAT (Article 57)

Časopis referiraju: Science Citation Index Expanded, CAB Abstracts, Forestry Abstracts, Agricola,

Pascal, Geobase, SCOPUS, Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske (Hrčak) i dr.

Articles are abstracted by or indexed in: Science Citation Index Expanded, CAB Abstracts, Forestry Abstracts, Agricola, Pascal, Gebase, SCOPUS, Portal of scientific journal of Croatia (Hrčak) et al.

Izv. prof. dr. sc. Slavko Govorčin, nauka o drvu,

teh no lo gi ja drva – Wood Science, Wood Technology

4.Zaštita šuma – Forest ProtectionDr. sc. Miroslav Harapin,

urednik područja – field editorFitoterapeutska sredstva zaštite šuma

Phytotherapeutic Agents for Forest ProtectionUrednici znanstvenih grana

Editors of scientific branches:Prof. dr. sc. Milan Glavaš,

Šumarska fitopatologija, integralna zaštita šuma

Forest Phytopathology, Integral Forest ProtectionProf. dr. sc. Boris Hrašovec,

šumarska entomologija – Forest EntomologyProf. dr. sc. Josip Margaletić,

zaštita od sisavaca (mammalia)

Protection Against Mammals (mammalia)Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari – Forest Fires

5.Izmjera i kartiranje šuma

Forest Mensuration and MappingProf. dr. sc. Renata Pernar,

urednik područja – field editorDaljinska istraživanja i GIS u šumarstvu

Remote Sensing and GIS in Forestry

Urednici znanstvenih grana – Editors of scientific branches:Izv. prof. dr. sc. Mario Božić, izmjera šuma

Forest MensurationDoc. dr. sc. Ante Seletković, izmjera terena s kartografijom

Terrain Mensuration with CartographyIzv. prof. dr. sc. Anamarija Jazbec,

biometrika u šumarstvu – Biometrics in Forestry

6.Uređivanje šuma i šumarska politika

Forest Management and Forest PolicyProf. dr. sc. Juro Čavlović,

urednik područja – field editorUređivanje šuma – Theory of Forest ManagementUrednici znanstvenih grana – Editors of scientific branches:Doc. dr. sc. Stjepan Posavec, šumarska ekonomika i

marke ting u šumarstvu

¸ Forest Economics and Marketing in ForestryProf. dr. sc. Ivan Martinić, organizacija u šumarstvu

Organization in ForestryBranko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u šumarstvu

Informatics in ForestryHranislav Jakovac, dipl. ing. šum., staleške vijesti,

bibliografija, šumarsko zakonodavstvo,

povijest šumarstva

Forest-Related News, Bibliography, Forest Legislation,History of Forestry

SADRŽAJ – CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERSUDK 630* 156 (001)

K r a p i n e c , K., D. K o n j e v i ć , I. B r e z o v a c , L. M a n o j l o v i ć , K. S e v e r i n ,

V. N j e m i r o v s k i j , M. G r u b e š i ć , K. T o m l j a n o v i ć : Odnos morfoloških osobitosti

veprovih kljova i pouzdanost metoda za procjenu dobi

Some Morphological Characteristics of Wild Boar Tusks and Evaluation of Aging Methods 7

UDK 630* 114.2 (001)

K o b a l , M., M. U r b a n č i č , N. P o t o č i ć , B. D e Vo s , P. S i m o n č i č : Pedotransfer Functions

for Bulk Density Estimation of Forest Soils

Pedotransfer funkcije za procjenu gustoće šumskih tala 19

UDK 630* 232.3 + 114.2 (001)

P e k e č , S., B. Vr b e k , S. O r l o v i ć , B. Ko v a č e v i ć : Proizvodni potencijal crne topole

(Sekcija Aigeiros Duby) na eugleju

Production Potencial of Black Poplar (Section Aigeiros Duby) on Eugley 29

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWSUDK 630* 431

M a m u t , M.: Veza prirodnogeografske i sociogeografske osnove Dalmacije s ugroženošću

otvorenog prostora požarom

Ties Between the Geographical and Social Geographical Features of Dalmatia

with the Endangerment of Forest Fires 37

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERSUDK 630* 907

Š p a n j o l , Ž., D. B a r č i ć , R. R o s a v e c , B. D o r b i ć : Biološko-ekološko i prostorno vrednovanje

zaštićenih prirodnih vrijednosti u županijama sjeverozapadne Hrvatske

Biological-Ecological and Spatial Valorisation of Protected Natural Values

in northwest Croatian Counties 51

UDK 630* 450

S i n d i č i ć , M., D. Z e c , Đ. H u b e r : Analiza šteta od smeđih medvjeda u Hrvatskoj

u razdoblju od 2004. do 2009. godine

Analysis of Brown Bear Damages in Croatia in the Period from 2004 until 2009 63

ZAŠTITA PRIRODE – NATURE PROTECTIONA r a č , K.: Velika žutonoga prutka (Tringa melanoleuca Gmelin) – nova vrsta u Republici Hrvatskoj 69

AKTUALNO – CURRENT NEWSTa r n a j , I.: 20 godina od Zakona o šumama 70

F r k o v i ć , A.: Šumska crvenrepka – ptica 2011. godine 71

KNJIGE I ČASOPISI – BOOKS AND MAGAZINES (Scientific and professional)G l a v a š , M.: Dr. sc. Marinko Prka, Bukove šume i bukovina Bjelovarskog područja 72

G r o s p i ć , F.: L’Italia forestale e montana 75

Organizacijski odbor: 8. Bjelovarski salon fotografije “Šuma okom šumara” 77

OBLJETNICE – ANNIVERSARIESTo m l j a n o v i ć , K.: 125. godišnjica rođenja ing. Ive Čeovića 78

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA – FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATIONV l a i n i ć , O.: Zajedničke aktivnosti ogranaka Gospića i Karlovca u 2010. godini 80

R o š a , J.: Koncert gitarista 86

IN MEMORIAM

Tr i n a j s t i ć , I.: Čedomil Šilić (1937–2010) 88

Djelatnici šumarije Tomislavgrad: Biljana Zorić (1963–2011) 90

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

UDK 630* 156 (001)

Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 7-18

ODNOS MORFOLOŠKIH OSOBITOSTI VEPROVIH KLJOVA

I POUZDANOST METODA ZA PROCJENU DOBI

SOME MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF WILD BOAR

TUSKS AND EVALUATION OF AGING METHODS

Krešimir KRAPINEC

1

, Dean KONJEVIĆ

2

, Ivan BREZOVAC

3

,

Luka MANOJLOVIĆ

4

, Krešimir SEVERIN

5

, Vera NJEMIROVSKIJ

6

,

Marijan GRUBEŠIĆ

1

, Kristijan TOMLJANOVIĆ

1

SAŽETAK: U radu je načinjena analiza ovisnosti 14 elemenata kljovavepra. Uzorak se sastojao od 26 parova sjekača i brusača (ukupno 52 sjekača i52 brusača), iz državnog lovišta broj VII/4 “Garjevica” i VII/15 “ZapadnaGarjevica”. Elementi ocjene kljova pokazival su statistički visoke pozitivne iznačajne ovisnosti sa starošću grla dobivenoj po Brandtovoj i Biegerovoj me-todi, i negativne, puno niže i uglavnom nesignifikantne ovisnosti sa starošćuprocijenjenoj po metodi tetive. Navedeni rezultati upućuju na potrebu preispiti-vanja odnosa duljine tetive i visine luka sjekača ovisno o dobi vepra (validira-nje ove metode za pojedine populacije divljih svinja), ili bi visinu i duljinu lukasjekača kao kriterij procjene dobi veprova u potpunosti trebalo odbaciti. Para-metri određivanja dobi putem Biegerove i Brandtove metode pokazival suipuno višu ovisnost o dobi kod zakrivljenijih kljova nego kod izduženijih. Tije-kom povećanja dobi primijećuje se relativno kontinuiran rast ostalih eleme-nata izmjere trofeja. Pri tomu je ovisnost srednje duljine sjekača o dobi veprapuno viša od ovisnosti širine sjekača (R2=0,799; p<0,0001; respektivnoR2=0,62; p<0,0001). Najveći prirast, izraženo u trofejnoj vrijednosti (CICtočke) ima srednja širina sjekača, dok najmanji prirast vrijednosti ima opsegbrusača. Najveću ovisnost s trofejnom vrijednošću pokazuju širina (r=0,98;p<0,01) i duljina sjekača (r=0,98; p<0,01). Opseg brusača i ukupna zakrivlje-nost kljova (sjekača i brusača zajedno) pokazuju razmjerno visoku, ali dalekomanju ovisnost (r=0,87; p<0,01; respektivno r=0,77; p<0,01). Općenito gle-dano, između svih elemenata izmjere trofeja nađene su relativno visoke i stati-stički značajne ovisnosti (p<0,01), koje su se kretale od r=0,62 (između opsegai zakrivljenosti kljova), do r=0,98 (između duljine i širine sjekača).

K l j u č n e r i j e č i : Sus scrofa, trofej, kljove, sjekači, brusači, dob,Brandt, Bieger, metoda tetive

1

Prof. dr. sc. Krešimir Krapinec, prof. dr. sc. Marijan Grubešić,

Kristijan Tomljanović, dipl. ing. šum., Sveučilište u Zagrebu,

Šumarski fakultet, Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje,

Svetošimunska 25 10 002, Zagreb, ([email protected])

2

Dr. sc. Dean Konjević, dipl. ECZM, Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet,

Zavod za biologiju, patologiju i uzgoj divljači, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb

3

Ivan Brezovac, ing. šum., Hrvatskih branitelja 2, 31 550 Valpovo.

4

Luka Manojlović, dr. vet. med., L. G. “Moslavina’’, Trg. D. Petrovića 3,

10 000 Zagreb

5

Dr. sc. Krešimir Severin, Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet,

Zavod za sudsko i upravno veterinarstvo, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb

6

Prof. dr. sc. Vera Njemirovskij, Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet,

Zavod za dentalnu antropologiju, Gundulićeva 5, 10 000 Zagreb, Croatia

7

K. Krapinec, D. Konjević, I. Brezovac, L. Manojlović, K. Severin, V. Njemirovskij, M. Grubešić, K. Tomljanović: ODNOS ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 7-18

8

UVOD – Introduction

MATERIJAL I METODE – Material and methods

U usporedbi s dijelovima tijela divljih preživača

poput rogovlja i rogova, koji također predstavljaju vrlo

vrijedne i skupe lovačke trofeje, kljove vepra, odnosno

njihov međusoban odnos elemenata ocjene, razmjerno

su slabo istražene. Pregledom literature može se uočiti

kako su se proučavanjem kvalitete populacije divljih

svinja na području Europe bavili P e r i ć (1996) – Hr-

vatska, G a r a j (1997) – Slovačka i Wo l o c h (2002) –

Ukrajina. Uz kvantificiranje trofejnih značajki kljova,

detaljnijim izučavanjem njihove patologije bavili su se:

L u t z (1988), P a l á š t h y i P a l á š t h y (1991), K i e r -

d o r f i R ü h e (2002), K i e r d o r f i K i e r d o r f

(2003), K i e r d o r f i dr. (2004a, 2004b), K o n j e v i ć i

dr. (2004a, 2004b, 2006, 2009a i 2009b).

Određivanje dobi odstrijeljenih veprova je dio obvez-

nog postupka pri ocjenjivanju trofeja (Anonimus 2008) i

do danas je dosta istraživana. Analizom dostupnih znan-

stvenih radova u kojima je obrađena problematika odre-

đivanja dobi veprova nakon njihove smrti, razvidno je da

se u tu svrhu mogu se rabiti sljedeći pokazatelji:

– rast i izmjena mliječnih zuba u trajne (H a b e r -

m e h l 1985, B r i e d e r m a n n 2009);

– promjena u dlačnom pokrovu (H ö f l i n g e r 1931);

– promjena u masi očne leće (M a t s c h k e 1963,

M ö l l e r 1982);

– promjene na lubanji (D u b 1952);

– očnjaci donje čeljusti kod mužjaka (B i e g e r 1941,

B r a n d t 1961, A n d r a š i ć 1979).

Križanje s domaćim svinjama uz posljedične pro-

mjene vanjštine i narušavanja često spominjanih postot-

nih udjela pojedinih dijelova tijela (70 % : 30 %) ima

svoj odraz i na morfologiji kljova. Prema Š p r e m u

(2009) potpopulacija divljih svinja iz Posavine pokazuje

najveći postotak križanja s domaćim pasminama svinja

(3,4 %). Ovaj problem nije samo zamijećen u nas. Tako

J a e r i s c h (1933) napominje kako je divlja svinja gen-

ski onečišćena genima domaće svinje i u Njemačkoj.

S n e t h l a g e (1934) napominje da veprovi iz Gornje

Šlezije imaju manje kljove od Pomeranskih, ali imaju

veću masu, što prema njemu ukazuje na križanje s do-

maćim svinjama. U suglasju s navedenim, do sada su u

nas visoko kapitalna grla (grla koja su dala trofej ocije-

njen u kategoriji zlatne medalje prema CIC-ovom su-

stavu ocjenjivanja) odstrjeljivana uglavnom u gorskim i

brdskim krajevima (Lika), odnosno po(od) relativno

izoliranim otočkim populacijama (Krk). Iz tih krajeva se

i danas hvataju živa grla kako bi se ispuštala u lovišta

(uglavnom u ograđeni prostor) diljem Hrvatske. Tro-

fejno perspektivno grlo teško je procijeniti po njegovoj

vanjštini, iako se predmnijeva kako je duljina sjekača u

pozitivnoj korelaciji s kondilobaznom duljinom lubanje,

što ipak sa znanstvenog gledišta do danas još nitko nije

provjerio. Međutim, analiza pojedinih mjera sjekača i

brusača mogla bi dati vrijedne podatke o obliku kljova,

odnosno trofejnoj vrijednosti pojedine populacije.

Iz navedenoga proizlazi i postojanje drugih oblika

kljova (razlike u zakrivljenosti sjekača i brusača i du-

ljini brusne plohe), odnosno postaje upitna pouzdanost

metoda određivanja dobi odstrijeljenih veprova, uko-

liko se one temelje na građi i obliku sjekača i brusača.

Stoga je nužno izdvojiti pokazatelje na temelju kojih će

se moći što pouzdanije procijeniti dob odstrijeljenih

veprova, što je preduvjet za ocjenu trofejne i tjelesne

kvalitete pojedinih populacija ove divljači.

Kljove divljih svinja prikupljene su u otvorenim dr-

žavnim lovištima broj VII/4 “Garjevica” i VII/15 “Za-

padna Garjevica”, kojima gospodari tvrtka “Lovno

gospodarstvo Moslavina”. U lovištu se težište gospo-

darenja stavlja na krupnu divljač, a od vrsta dolaze:

jelen obični (Cervus elaphus L.), jelen lopatar (Damadama L.), muflon (Ovis ammon musimon Pall.), srna

obična (Capreolus capreolus L.) i divlja svinja (Susscrofa L.). Do sada tamo nisu primijećeni križanci div-

lje i pitome svinje, a isto tako se na području obiju lovi-

šta ne provodi žirenje i pašarenje domaćim svinjama.

Oba lovišta se teritorijalno gledano nalaze na istoč-

nom dijelu Moslavačke gore. Prema nadmorskoj visini

lovišta ubrajamo u brdska s razvijenom orografijom i hi-

drografijom. Zbog nepropusne geološke podloge (pa-

leozoitski graniti i gnajs zrnate građe) hidrološki uvjeti u

ovim lovištima vrlo su povoljni. U oba lovišta domini-

raju šume (preko 80 %), od čega glavninu čine šume

bukve (Fagus sylvatica L.). Ostatak čine šume hrasta

kitnjaka (Quercus petrea /Matt./ Liebl.), nešto manje

hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), dočim su kulture ba-

grema (Robinia pseudoaccacia L.), pitomog kestena

(Castanea sativa L.), obične smreke (Picea abies L.),

ariša (Larix sp.), američkog borovca (Pinus strobus L.) i

duglazije (Pseudotsuga menziesii /Mirb./, Franco) razvi-

jene samo na pojedinim područjima (J u m i ć 1999).

Tijekom posljednjih godina pri ocjenjivanju kljova

primijećen je sve veći udio kljova oštećenog vrha (pot-

puni ili nepotpuni prijelom), bilo da se radi o sjekačima

ili brusačima. Stoga je za izradu ovoga rada izmjereno

26 kljova (parova sjekača i parova brusača) na kojima

nisu uočeni tragovi oštećenja (odlomljen vrh sjekača,

oštećen proksimalni dio sjekača ili napuknutost sjekača

u sagitalnom smjeru).

Parametri i način njihove izmjere uzeti su prema

CIC-ovim propozicijama (N i n o v 2004), ali su osim

propisanih elemenata izmjere uzeti još neki pokazatelji

(Slika 1.). Trofejne vrijednosti iskazane su samo s kvan-


9

titativnim dodacima (zakrivljenost) i odbicima (duljina

brusne plohe). Duljine i opsezi mjereni su plastičnom

mjernom vrpcom za izmjeru trofeja na milimetar točno,

dok su širine mjerene pomičnom mjerkom s točnošću od

desetinke milimetra.

Dob grla je određivana na temelju tri metode:

– Metoda tetive (A n d r a š i ć 1979) – ova metoda te-

melji se na odnosu duljine tetive sjekača i visine

luka (polumjera) sjekača.

– Biegerova metoda duljine brusne plohe (B i e g e r

1941) – metoda se bazira na izmjeri duljine brusne

plohe sjekača.

– Brandtova metoda (B r a n d t 1961) – metoda se te-

melji na odnosu širine sjekača izmjerenom 1 cm od

proksimalnog dijela (baze) sjekača i na mjestu gdje

počinje brusna ploha.

Granične vrijednosti svih triju metoda, prema ko-

jima je odstrijeljenim grlima procjenjivanja dob, dane

su u Tablici 1.

Pri računanju ovisnosti pojedinih elemenata kljova

korišten je Pearsonov koeficijent korelacije (Š o š i ć

2006). Za prikaz ovisnosti trofejne vrijednosti i pojedi-

nih elemenata trofeja o dobi veprova, kao i ovisnosti

srednje duljine i promjera sjekača te srednjeg opsega

brusača i dobi veprova, rađena je nelinearna regresijska

univarijanta. Pri tomu su podaci izjednačeni), dok

funkcijom potencije – f(x) = ax2. Podaci su obrađeni u

programskom paketu STATISTICA 8.0.

Slika 1./Fig. 1 Elementi izmjere kljova vepra/Measured parameters of male wild boar tusks. DS – duljina

sjekača/length of lower tusk1

, DT – duljina tetive/length of tendon1

, VL – visina luka sjekača/hight of lower tusk bow1

,

DTMVL – duljina tetive do maksimalne visine luka sjekača/length of the tendon at the maximal tusk bow hight1

, DMVL

– duljina do maksimalne visine luka sjekača/length till maximal tusk bow hight1

, DBP – duljina brusne plohe/length ofgrinding surface1

, ŠS – maksimalna širina sjekača/maximal width of lower tusk2

, ŠSVT – širina sjekača na mjestu ma-

ksimalnog luka sjekača/width of lower tusk at maximal tusk bow length2

, ŠSBP – širina na početku brusne plohe/widthof lower tusk at the beginning of grinding surface2

, ŠS

1cm

– širina sjekača 1 cm od baze sjekača/width of lower tusk 1 cmfrom the base2

, DB – duljina brusača/length of grinder1

, OBP – opseg brusača na početku brusne plohe/circumference ofgrinder at the beginning of grinding surface1

, OB – maksimalni opseg brusača/maximal circumference of grinder1

.

1 – mjereno u centimetrima s točnošću na 0,1 cm/measured in centimetres to the nearest 0.1 centimetre;

2 – mjereno u milimetrima s točnošću na 0,1 mm/ measured in millimetres to the nearest 0.1 millimetre.


10

Tablica 1. Granične vrijednosti pojedinih metoda određivanja starosti odstrijeljenih grla

Table 1 Critical value for aging wild boar on the basis of lower tusksStarost grla (godine) Metoda tetive Duljina brusne plohe (cm) Brandtov faktor

Age (years) Tendon method Length of grinding surface (cm) Brandt-factor1 <1,75 < 2,7 1,80

2 1,75 2,7 - 3,5 1,50

3 1,80 3,5 - 4,0 1,35

4 1,85 4,0 - 5,0 1,25

5 1,90 5,0 - 5,8 1,17

6 2,00 5,8 - 6,5 1,10

7< 2,00< 6,5 < 1,06<

REZULTATI – Results

Usporede li se korelacije dobi odstrijeljenih veprova

s obzirom na metodu njenog određivanja (Tablica 2)

može se uočiti kako postoji razmjerno visoka i značajna

korelacija između dobi određene po metodi duljine bru-

sne plohe (Biegerova metoda) i Brandtovoj metodi

(r=0,94; p<0,01). Negativna i slaba korelacija prona-

đena je između dobi veprova određenoj na temelju me-

tode tetive i metodi duljine brusne plohe (r=-0,38; n.s.),

odnosno metodi tetive i Brandtovoj metodi (r=-0,39;

p<0,01). Pri tomu, ako se sjekači razvrstaju prema za-

krivljenosti (zakrivljenost 0,0 i zakrivljenost 0,5 točaka)

i načini korelacija za svaku skupinu sjekača zasebno,

tada su koeficijenti korelacije uglavnom nešto viši kod

zakrivljenijih sjekača (Tablica 3).

Budući da se računanje dobi prema Biegerovoj me-

todi temelji na duljini brusne plohe sjekača, a prema

Brandtovoj na širini sjekača mjereno 1 cm od početnog

dijela sjekača i širini sjekača na početku brusne plohe,

to je ispitana povezanost ovih mjera s dobi grla dobive-

noj prema različitim metodama (Tablica 3). Duljina

brusne plohe pokazuje vrlo visoku korelaciju s dobi ve-

prova procijenjenoj po Biegerovoj metodi (r=0,98;

p<0,01), što je i logično, međutim, i korelacija s dobi

procijenjenoj prema Brandtu je vrlo visoka i značajna

Tablica 2. Korelacijska matrica pojedinih trofejnih parametara i starosti trofeja vepra

Table 2 Correlation matrix of wild boar trophy parameters and age

Parametri

Parameters

starost brusna ploha

1,00 0,94 -0,38 0,92 0,83 0,81 0,67 0,90age-Biegerstarost-Brandt

0,94 1,00 -0,39 0,92 0,83 0,78 0,65 0,90age-Brandtstarost-tetiva

-0,38 -0,39 1,00 -0,54 -0,55 -0,34 -0,41 -0,52age-tendonduljina sjekača

0,92 0,92 -0,54 1,00 0,91 0,80 0,79 0,96length of lower tuskširina sjekača

0,83 0,83 -0,55 0,91 1,00 0,84 0,71 0,98width of lower tuskopseg brusača

0,81 0,78 -0,34 0,80 0,84 1,00 0,62 0,87circumference of grinderzakrivljenost

0,67 0,65 -0,41 0,79 0,71 0,62 1,00 0,77curvaturetrofejna vrijednost

0,90 0,90 -0,52 0,96 0,98 0,87 0,77 1,00trophy value

Brojevi označeni crvenom bojom označavaju signifikantnu ovisnost uz prag signifikantnosti p<0,01.

Numbers in red colors indicate statisticly significant correlation at p<0,01.

starost brusna ploha

age-

Bieg

er

starost-B

randt

age-

Bran

dt

starost-tetiva

age-

tend

on

duljina sjekača

leng

th o

f low

er tu

sk

širina sjekača

wid

th o

f low

er tu

sk

opseg brusača

circ

umfe

renc

e of

gri

nder

zakrivljenost

curv

atur

e

trofejna vrijednost

troph

y va

lue

Biegerova metoda Brandtova metoda Metoda tetive

Biegers method Brandts method Tendon method

R.b. Parametri

Parameters

duljina brusne plohe/

1. length of 0,97 0,98 0,98 0,91 0,96 0,95 -0,30 -0,40 -0,39

grinding surfaceširina sjekača 1 cm od

2.

baze sjekača/width of 0,59 0,80 0,79 0,55 0,83 0,79 -0,46 -0,53 -0,51lower tusk 1 cm

from the baseŠirina sjekača na

početku brusne

3. plohe/width of lower 0,83 0,94 0,94 0,93 0,97 0,97 -0,39 -0,46 -0,45

tusk at the beginning of grinding surface

4.

duljina tetive/

length of tendon 0,67 0,92 0,91 0,68 0,93 0,90 -0,04 -0,35 -0,31

5.

visina luka sjekača/

length of lower tusk bow 0,64 0,86 0,88 0,67 0,89 0,87 0,59 -0,65 -0,62

duljina tetive do

maksimalne visine

6.

luka sjekača/

0,24 0,65 0,65 0,17 0,58 0,60 0,27 -0,08 -0,07length of the tendon at the maximal tusk bow length

odnos duljina tetive do

maksimalne visine luka

sjekača i duljine tetive/

7. length of the tendon -0,41 -0,38 -0,42 -0,41 -0,48 -0,48 0,42 0,34 0,37

at the maximal tusk bow hight:

length of tendon ratioduljina do maksimalne

8.

visine luka sjekača/

0,76 0,84 0,88 0,74 0,89 0,88 -0,31 -0,58 -0,52length till maximal tusk bow length

odnos duljine tetive i

9.

duljine sjekača/

-0,54 -0,57 -0,58 -0,66 -0,64 -0,61 0,78 0,85 0,82tendon:lower tusk length ratio

odnos duljine tetive i

10. visine luka sjekača/tendon: -0,26 -0,39 -0,40 -0,44 -0,44 -0,40 -0,43 0,94 0,82

lower tusk bow ratioširina sjekača na

mjestu maksimalnog

11. luka sjekača/width of 0,71 0,90 0,89 0,70 0,93 0,90 -0,88 -0,52 -0,50

lower tusk at maximal tusk bow length


11

Tablica 3. Korelacijski koeficijenti pojedinih parametara kljova vepra

Table 3 Correlation matrix of some wild boar tusks parameters

zakrivljenost 0

curv

atur

e 0

zakrivljenost 0,5

curv

atur

e 0,

5

ukupno/to

tal

ukupno/to

tal

ukupno/to

tal

zakrivljenost 0

curv

atur

e 0

zakrivljenost 0

curv

atur

e 0

zakrivljenost 0

curv

atur

e 0

zakrivljenost 0

curv

atur

e 0


12

12.

duljina brusača/

length of grinder 0,70 0,85 0,85 0,64 0,83 0,82 -0,71 -0,56 -0,39

opseg brusača na

početku brusne plohe/

13. circumference of grinder 0,81 0,80 0,84 0,70 0,85 0,87 -0,54 -0,55 -0,39

at the beginning of grinding surface

Brojevi označeni crvenom bojom označavaju signifikantnu ovisnost uz prag signifikantnosti p<0,01

Numbers in red colors indicate statisticly significant correlation at p<0,01.

(r=0,95; p<0,01). Nasuprot tomu, ovisnost duljine bru-

sne plohe o dobi procijenjenoj metodom tetive je slaba,

negativna, ali statistički značajna (r=-0,39; p<0,01).

Širina sjekača na početku brusne plohe pokazuje ve-

liku i statistički značajnu ovisnost s dobi određivanoj

metodama po Biegeru (r=0,94; p<0,01) i Brandtu

(r=0,97; p<0,01), ali i negativnu, s dobi određivanoj po

metodi tetive (r=-0,45; p<0,01).

Širina sjekača mjerena 1 cm od njegove baze isto

tako pokazuje veliku ovisnost s dobi određivanoj po

Biegeru (r=0,79; p<0,01) i Brandtu (r=0,79; p<0,01) te

ponovno negativnu korelaciju s dobi procijenjenoj po

metodi tetive (r=-0,51; p<0,01). Ovdje je nužno i spo-

menuti kako širina sjekača mjerena na mjestu najveće

visine luka sjekača također pokazuje vrlo visoke i zna-

čajne ovisnosti s dobi procijenjenoj metodama po Bie-

geru (r=0,89; p<0,01) i Brandtu (r=0,90; p<0,01), dok s

dobi procijenjenoj po metodi tetive pokazuje negativnu

ovisnost (r=-0,50; p<0,01).

Imajući u vidu ovakve velike otklone koji se dobi-

vaju po metodi tetive, nužno je ispitati da li su uopće

pokazatelji ove metode povezani s dobi veprova dobi-

venom na temelju ostale dvije metode.

Pokazatelji koji se mjere kako bi se procijenila dob

vepra pomoću metode tetive su duljina tetive i visina

luka (vanjski luk) sjekača (Slika 1). Duljina tetive

pokazuje značajnu i visoku ovisnost sa dobi grla odre-

đenu Biegerovom (r=0,91; p<0,01), odnosno Brandto-

vom metodom (r=0,90; p<0,01) te nesignifikantnu nisku

i negativnu s onom određenom po metodi tetive (r=-

0,31; p<0,01). Visina luka sjekača pokazuje nešto

manju, ali značajnu i razmjerno visoku ovisnost s Biege-

rovom (r=0,88; p<0,01) i Brandtovom metodom

(r=0,87; p<0,01) te ponovo negativnu, ali ovaj puta si-

gnifikantnu s dobi određenom metodom tetive (r=-0,62;

p<0,01).

Odnos duljine sjekača do mjesta u kojemu je visina

luka sjekača najveća i ukupne duljine sjekača ne poka-

zuje statistički značajne ovisnosti o dobi grla, čak niti uz

prag značajnosti p<0,05. Ovaj se odnos kretao od 0,43

do 0,55 (točka maksimalnog luka kretala se od 43 do

55 % duljine sjekača, gledano od baze sjekača); odnosno

mjesto gdje je visina luka sjekača najveća nalazi se go-

tovo na sredini sjekača. Korelacijskom analizom odnosa

duljine tetive u kojoj sjekač postiže maksimalni luk i

ukupne duljina tetive sjekača s dobi po pojedinoj me-

todi, dobivaju se statistički značajne ovisnosti koje su

negativne s Biegerovom (r=-0,42; p<0,01) i Brandto-

vom metodom (r=-0,48; p<0,01), odnosno pozitivne s

metodom tetive (r=0,38; p<0,01). Naime, što je dob grla

po Biegeru ili Brandtu veća, to će visina maksimalnog

luka sjekača biti bliže bazi sjekača. Kod dobi veprova

određenoj prema metodi tetive ova je ovisnost obrnuta.

Korelacija elemenata izmjere trofejnih vrijednosti

kljova prikazana je u Tablici 2. Za tu su korelaciju ele-

menti izmjere kljova vepra uvrštavani u mjernim jedini-

cama u kojima su i mjereni, a ne u CIC točkama. Osim

toga, duljina i širina sjekača uvršteni su kao aritmetičke

sredine, sukladno propozicijama izmjere trofeja.

Parametri metode procjene dobi pomoću tetive (du-

ljina tetive i visina luka sjekača) pokazuju puno veću po-

vezanost s dobi procijenjenoj metodom duljine brusne

plohe (r=0,91; p<0,01; respektivno r=0,88; p<0,01) i

Brandtu (r=0,90; p<0,01; respektivno r=0,87; p<0,01)

nego sa starošću koja je dobivena metodom tetive

(r=-0,31; nesignifikantno; respektivno r=-0,62; p<0,01).

Iako se na brusačima može izmjeriti daleko manji

broj parametara, ipak se izdvajaju dva koja pokazuju

vrlo visoku ovisnost s dobi. To su duljina brusača i

opseg brusača na početku brusne plohe. Iz Tablice 3.

vidljivo je da, ovisno o zakrivljenosti sjekača, ova ovis-

nost i ne mora biti značajna iako je razmjerno visoka.

Tako duljina i opseg brusača na početku brusne plohe

pokazuju veću ovisnost o dobi određivanoj po Brandtu

i Biegeru kod zakrivljenijih kljova i ukupno, dok kod

kljova slabe zakrivljenosti ova ovisnost u većini sluča-

jeva nije značajna. I opet, dob dobivena po metodi te-

tive pokazuje negativnu i puno manju ovisnost sa

spomenutim parametrima brusača, u odnosu na ostale

dvije metode određivanja dobi.

Osim toga, duljina brusača pokazuje vrlo visoku i

značajnu ovisnost s duljinom sjekača (r=0,89 – zakriv-

ljenost 0,5; r=0,94 – zakrivljenost 0,0 i r=0,90 – ukupna

zakrivljenost), duljinom tetive (r=0,86 – zakrivljenost

0,5; r=0,94 – zakrivljenost 0,0 i r=0,88 – ukupna zakriv-

ljenost) i visinom tetive sjekača (r=0,82 – zakrivljenost

0,5; r=0,94 – zakrivljenost 0,0 i r=0,86 – ukupna zakriv-

ljenost). Dakle, kod slabije zakrivljenih sjekača ove ovi-


13

Grafikon 1. Ovisnost trofejne vrijednosti i pojedinih elemenata trofeja o dobi vepra

Graph 1 Correlation of wild boar trophy value, and some trophy parameters according to wild boar age

CIC

točk

e – C

IC

poin

ts

starost grla-Brandt (godine) – age-Brandt (years)

Grafikon 2. Ovisnost srednje duljine i promjera sjekača te srednjeg opsega brusača o dobi vepra

Graph 2 Correlations of lower tusks length, lower tusks width and average circumference of grinders according to wild boar age

age-Brandt (years)

leng

ht o

f low

er tu

sks,

cirk

umfe

renc

e of

gri

nder

s (cm

)

wid

th

of low

er tu

sk

s(m

m)


14

snosti u brusača će biti veće, ali je nedvojbeno kako se

duljina brusača i opseg brusača na početku brusne plohe

povećavaju s povećanjem dobi grla.

Iz Tablice 2. je razvidno da najveću ovisnost s tro-

fejnom vrijednošću pokazuju širina (r=0,98; p<0,01) i

duljina sjekača (r=0,96; p<0,01). Opseg brusača i

ukupna zakrivljenost kljova (sjekača i brusača zajedno)

pokazuju razmjerno visoku, ali daleko manju ovisnost

(r=0,87; p<0,01; respektivno r=0,77; p<0,01). Intenzi-

van prirast trofejnih vrijednosti odvija se do četvrte

godine dobi vepra, ali u sedmoj godini ne nastupa pre-

stanak rasta vrijednosti trofeja (R

2

=0,741; p<0,0001)

nego se on i dalje nastavlja. Porastom dobi grla primi-

jećuje se relativno kontinuiran rast ostalih elemenata

izmjere trofeja. Pri tomu je ovisnost srednje duljine

sjekača o dobi puno viša od ovisnosti širine sjekača o

dobi (R

2

=0,799; p<0,0001; respektivno R

2

=0,62;

p<0,0001). Najveći prirast, izraženo u trofejnoj vrijed-

nosti (CIC točke) ima srednja širina sjekača, dok naj-

manji prirast vrijednosti ima opseg brusača. Jači porast

dimenzija jednog elementa ocjene kljove ne mora zna-

čiti da će se znatnije utjecati na trofejnu vrijednost. Ako

se usporede Grafikon 1 i Grafikon 2, može se vidjeti da

duljina sjekača pokazuje veći prirast od širine sjekača

(Grafikon 2), međutim, ako se dimenzije preračunaju u

CIC točke širina sjekača, pokazuje veći prirast u trofej-

noj vrijednosti.

RASPRAVA – Discussion

Prema B r a n d t u (1961) određivanje dobi meto-

dom mjerenja duljine brusne plohe i prema metodi te-

tive nije dovoljno točno i ovisno je o morfologiji

lubanje vepra, odnosno zakrivljenosti sjekača. Naime,

duljina brusne plohe ovisi o tri čimbenika: promjeru

sjekača na početku brusne plohe (i); položaju, odnosno

kutu što ga brusači zatvaraju sa sjekačima (ii) i zakriv-

ljenosti (obliku) sjekača (iii). Ovo znači da će zakriv-

ljeniji sjekači i brusači imati kraću brusnu plohu od

ispruženijih pri istoj dobi grla. Isto tako ako brusači,

okomito na sagitalnu ravninu lubanje zatvaraju širi kut,

brusne ploha sjekača će biti manja.

Glede metode tetive postoje oprečni zaključci poje-

dinih autora. Tako primjerice B i e g e r (1935) navodi

kako kljove kod mlađih veprova imaju oblik kruga, dok

kod starih veprova poprimaju jedan ovalan oblik, odno-

sno krug se izdužuje u sagitalnom smjeru. Wo l o c h

(2002) je dokazao da se zakrivljenost sjekača sa starošću

ne mijenja, što će reći da je uvjetovana genski. Uz to, isti

je autor utvrdio slabu korelaciju između duljine sjekača i

njegove zakrivljenosti (r=0,18; p<0,05). U našem slu-

čaju je dobivena visoka korelacija duljine tetive i visine

luka sjekača s dobi veprova određivanom metodama po

Biegeru i Brandtu, što je u suprotnosti s prethodno spo-

menutim rezultatima Wolocha (2002). Dakle, s poveća-

njem dobi vepra sjekači postaju sve zakrivljeniji, što je i

razumljivo glede počela rasta sjekača i brusača u obliku

krivulje. Međutim, činjenica kako je i u našim uzorcima

bilo kljova iste dobi, ali različite zakrivljenosti, nameće

zaključak kako je zakrivljenost sjekača genetska predis-

pozicija koja se sa starošću djelomično može nadokna-

diti kod onih kljova koje su izduženije.

B r a n d t (1961) izražava sumnju ne samo u pouz-

danost metode tetive, nego i glede koeficijenta tetive

po kojemu je procjenjivana dob. Naime, po njemu bi

grla koja imaju odnos tetive 2,2 trebali biti mladi, a ne

zreli sedmogodišnji veprovi. Sukladno tomu, on je

predložio svoju metodu za procjenu dobi koja se bazira

na odnosu širine sjekača na početku brusne plohe i ši-

rine sjekača mjereno 1 cm od početka baze sjekača.

U svojoj disertaciji Wi t t e m a n n (2004) nije ni

spomenula metodu tetive, nego se bavila usporedbom

četiriju metoda određivanja dobi (istrošenost zubala,

duljina brusne plohe – Biegerova metoda, Brandtova

metoda, metoda rezanja zuba i brojenja inkrementnih

linija u cementu zuba) u veprova poznate dobi. Pri

tomu se metoda određivanja dobi metodom istrošenosti

zubala pokazala kao najtočnija (r=0,980; p<0,05). Kod

Biegerove metode dolazilo je do precjenjivanja dobi

grla od 1 do 3 godine, a samo kod 23 % odstrijeljenih

grla ovom metodom procjene dob bila je točno procije-

njena. S druge strane, Brandtova metoda se pokazala

još netočnija. Po njoj je samo na 14 % veprova utvr-

đena točna dob, a kod ostalih je dolazilo do precjenji-

vanja dobi u rasponu od čak 1 do 6 godina. Ono što je

još zanimljivije, utvrđeno je kako sama nazočnost zub-

nog cementa, odnosno inkrementne linije u cementu

nisu bile nazočne kod svih grla u uzorku (kod 7 grla je

dob podcijenjena, jer nisu bili nazočni svi “godovi”, a

kod 10 grla “godovi” uopće nisu bili izraženi).

Značajne, ali slabe ovisnosti, odnosno nesignifikan-

tne ovisnosti pojedinih parametara kljova s dobi grla

dobivenoj po metodi tetive, ukazuju kako je ova me-

toda dosta nepouzdana. Osim toga, iz Tablice 3 razvi-

dno je kako su koeficijenti korelacije uvijek nešto viši

kod zakrivljenijih (CIC ocjena 0,5) nego kod izduženi-

jih sjekača. Iznimku čine (Tablica 3.) duljina tetive do

maksimalne visine luka sjekača (r=0,27 za zakrivlje-

nost 0,0 i r=-0,08 za zakrivljenost 0,05; obje ovisnosti

nisu signifikantne) i širina na mjestu najvećeg luka sje-

kača (r=-0,88 za zakrivljenost 0,0 i r=-0,52 za zakriv-

ljenost 0,05; obje su statistički značajne, p<0,01).

Kod izduženijih kljova nije nađena značajna ovis-

nost s dobi dobivenom na temelju odnosa duljine tetive

i visine luka (r=-0,43), dok je kod zakrivljenijih dobi-

vena značajna i visoka ovisnost (r=0,94; p<0,01). Ovaj


15

parametar doduše pokazuje signifikantnu ovisnost sa

starošću grla određenom metodama po Biegeru

(r=-0,40; p<0,01 ) i Brandtu (r=-0,40; p<0,01), ali tek

ako se kljove ne odvajaju glede zakrivljenosti, nego se

ocjenjuju sve zajedno. U slučaju da u nekoj populaciji

pretežu izduženije ili zakrivljenije kljove, tada korela-

cija između dobi grla po Biegeru i odnos duljine i vi-

sine tetive više nije signifikantna.

Budući da ulazni podaci – visina luka i duljina te-

tive sjekača svaki zasebno pokazuju puno više korela-

cije sa starošću dobivenom po Biegerovoj i Brandtovoj

metodi, trebalo bi preispitati ovaj odnos tetive (validi-

ranja ove metode procjene dobi za pojedine populacije

divljih svinja) ili tetivu i luk sjekača kao kriterije pro-

cjene dobi grla u potpunosti odbaciti.

Ovome u prilog idu i korelacijski koeficijenti ele-

menata izmjere trofeja i dobi grla dobivene po različi-

tim metodama procjene prikazani u Tablici 2, u kojoj

parametri trofeja uglavnom pokazuju osrednju, kat-

kada i nesignifikantnu povezanost sa starošću dobive-

nom metodom tetive.

Koja je od metoda procjene dobi najtočnija teško je

reći, jer je Wi t t e m a n n (2004) u svojoj disertaciji

koristila uzorke poznate dobi (n=36), ali su bili prikup -

ljeni iz jednog mađarskog i nekoliko njemačkih uzgaja-

lišta, pa se može raditi o nehomogenom uzorku.

P e r i ć (1996) je analizirao 64 trofeja vepra poznate

dobi (metoda rovašenja) iz uzgajališta “Mačkovac” u

okolici Đakova. Dakle, može se zaključiti kako mu je

uzorak, za razliku od Wittemann-a bio ujednačeniji. On

je dobio sljedeće ovisnosti pojedinih elemenata izmjere

trofeja o dobi: srednja duljina sjekača r=0,83; srednja

širina sjekača r=0,836; srednji opseg brusača r=0,721 i

trofejna vrijednost r=0,869. Usporede li se ovi podaci s

onima iz Tablice 2, vidljivo je kako su koeficijenti ko-

relacije u spomenutoj tablici nešto viši od onih koje

daje P e r i ć (1996), osim za širinu sjekača. Ovo bi

moglo ukazivati kako je širina sjekača pouzdaniji ori-

jentir u procjeni dobi od ostalih parametara na sjeka-

čima (tetiva, luk, duljina sjekača ili brusna ploha). Iako

je još i B i e g e r (1935) uočio kako se sa starošću vepra

izjednačuju širine sjekača na bazalnom dijelu i na po-

četku brusne plohe, on ovaj parametar nikada nije po-

kušao iskoristiti kao pomoć pri procjeni dobi grla.

Štoviše, kao jednu od temeljnih metoda procjene na-

vodi duljinu sjekača. Ovu teoriju kasnije pobija

B r a n d t (1961). Stoga ne čudi da je P e r i ć (1996) na

temelju stvarne dobi veprova dobio nešto veći koefici-

jent korelacije između dobi i širine sjekača. Međutim,

iako kljove tijekom vremena više prirašćuju u duljinu

nego u širinu (Grafikon 2) na konačnu vrijednost tro-

feja sa starošću grla sve veći učinak ima širina sjekača

(Grafikon 1). Analizirajući stariju literaturu koja se

bavi metodama određivanja dobi veprova B r a n d t

(1961) je došao do zaključka da se povećanje širine sje-

kača u proksimalnom dijelu uočava do kraja rasta

kostura. To je otprilike do 6. ili 7. godine života. Među-

tim, kada maksimalna širina sjekača dosegne početak

brusne plohe, tada se duljina brusne plohe više ne mije-

nja (B r a n d t 1961). Slično, Wo l o c h (2002) navodi

kako vepar najveću duljinu sjekača postiže već u četvr-

toj godini, a nakon toga sjekači pretežito rastu u širinu.

Stoga glede selekcije trofejnih grla nije samo bitna du-

ljina sjekača, nego i njegova širina u dobi od preko 7

godina. Jasno, ovakvu selekciju je moguće provoditi

samo u kontroliranim uvjetima.

Za ovo mjerenje pribavljeno 39 trofeja vepra (trofej

čine jedan par brusača i jedan par sjekača), od čega je

samo njih 26 bilo neoštećenih. Od toga su 2 trofeja bila

bez sjekača, na 5 trofeja je bio oštećen desni sjekač, na

5 lijevi, a na jednom trofeju su bila oštećena oba sje-

kača. Oštećenja na sjekačima uglavnom su se odnosila

na odlomljenost vrha sjekača. U slučaju da je vrh sje-

kača odlomljen, dob se ne može procijeniti niti meto-

dom tetive niti metodom duljine brusne plohe, jer se u

prvom slučaju dob precijeni, a u drugome podcijeni.

Stoga je Brandtova metoda u praksi i najprimjenjivija,

jer se može primjenjivati i na onim sjekačima koji su

oštećenog vrha, a to i jest najčešće oštećenje u kljova.

Međutim, Brandt je svoju metodu bazirao na teoret-

skom modelu koji se temelji na pretpostavci da sjekač,

ako se u svom distalnom dijelu ne troši o brusač, ima

oblik pravilnog polukruga.

Za razliku od sjekača zakrivljenost brusača je mje-

rena samo pomoću šablone. Budući da je na većini bru-

sača utvrđeno da im je vrh oštećen, to na njima nije

mjerena tetiva iz koje se mogao izračunati koeficijent

zakrivljenosti. Međutim, budući da su pojedini njihovi

parametri pokazivali dosta visoke povezanosti s poje-

dinim parametrima sjekača, definitivno se i brusači

mogu uzeti kao okvirni pokazatelj procjene dobi.

ZAKLJUČCI – Conclusions

Na temelju načinjenog istraživanja može se zaklju-

čiti sljedeće:

1. Iako pretraživani materijal nije potjecao od grla

poznate dobi, dobivene su relativno visoke i zna-

čajne korelacije između dobi veprova, određene po

metodi duljine brusne plohe (Biegerova metoda) i

Brandtovoj metodi (r=0,94; p<0,01). Negativna i

slaba korelacija pronađena je između dobi veprova

određenoj na temelju metode tetive i metodi duljine

brusne plohe (r=-0,38; n.s.), odnosno metodi tetive i

Brandtovoj metodi (r=-0,39; p<0,01).

2. Mjereni parametri kljova pokazivali su visoke pozi-

tivne i signifikantne ovisnosti sa starošću grla dobi-

venoj po Brandtovoj i Biegerovoj metodi, i


16

ZAHVALA – Acknowledgement

ne gativne, puno niže i uglavnom nesignifikantne

ovisnosti sa starošću procijenjenoj po metodi tetive.

Stoga bi trebalo preispitati ovaj odnos tetive (validi-

ranje ove metode procjene dobi za pojedine popula-

cije divljih svinja) ili tetivu i luk sjekača kao kriterije

procjene dobi grla u potpunosti treba odbaciti.

3. Parametri određivanja dobi za Biegerovu i Brand-

tovu metodu pokazivali su puno višu ovisnost o

dobi kod zakrivljenijih kljova nego kod izduženijih.

4. Od parametara brusača ustanovljeno je da duljina

brusača pokazuje vrlo visoku i signifikantnu ovisnost

s duljinom sjekača (r=0,89 – zakrivljenost 0,5;

r=0,94 – zakrivljenost 0,0 i r=0,90 – ukupna zakriv-

ljenost), duljinom tetive (r=0,86 – zakrivljenost 0,5;

r=0,94 – zakrivljenost 0,0 i r=0,88 – ukupna zakriv-

ljenost) i visinom tetive sjekača (r=0,82 – zakrivlje-

nost 0,5; r=0,94 – zakrivljenost 0,0 i r=0,86 – ukupna

zakrivljenost). Dakle, kod slabije zakrivljeni sjekača

ove ovisnosti u brusača će biti veće, ali je nedvoj-

beno kako se duljina brusača i opseg brusača na po-

četku brusne plohe sa starošću povećavaju.

5. Tijekom povećanja dobi grla primijećuje se relativno

kontinuiran rast ostalih elemenata izmjere trofeja. Pri

tomu je ovisnost srednje duljine sjekača o dobi puno

viša od ovisnosti širine sjekača o dobi (R

2

=0,799;

p<0,0001; respektivno R

2

=0,62; p<0,0001). Najveći

prirast, izraženo u trofejnoj vrijednosti (CIC točke)

ima srednja širina sjekača, dok najmanji prirast vri-

jednosti ima opseg brusača.

6. Najveću ovisnost s trofejnom vrijednošću pokazuju

širina (r=0,98; p<0,01) i duljina sjekača (r=0,98;

p<0,01). Opseg brusača i ukupna zakrivljenost

kljova (sjekača i brusača zajedno) pokazuju rela-

tivno visoku, ali daleko manju ovisnost (r=0,87;

p<0,01; respektivno r=0,77; p<0,01).

7. Generalno, kod između svih elemenata izmjere tro-

feja nađene su relativno visoke i statistički značajne

ovisnosti (p<0,01), koje su se kretale od r=0,62 (iz-

među opsega i zakrivljenosti kljova), do r=0,98 (iz-

među duljine i širine sjekača).

LITERATURA – References

Autori se zahvaljuju tvrtki L. G. Moslavina i gosp.

Ivici Todoriću na ustupanju dijela vlastite kolekcije za

potrebe ovoga istraživanja. Rad je potpomognut sred-

stvima projekta ‘’Dentalna patologija divljih sisa-

vaca’’, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Re-

publike Hrvatske.

A n d r a š i ć , D., 1979: Zoologija divljači i lovna tehno-

logija. Sveučilišna naklada Liber, pp. 392., Za-

greb.

Anonimus, 2008: Pravilnik o načinu ocjenjivanja tro-

feja divljači, obrascu trofejnog lista, vođenju

evidencije o trofejima divljači i izvješću o ocije-

njenim trofejima. Narodne novine broj 92/08.

B i e g e r , W., 1935: Anleitung zur Altersschätzung des

Wildes. Neue Richtlinien. Paul-Parey-Verlag, p.

109., Berlin.

B i e g e r , W., 1941: Handbuch der deutschen Jagd, 1.

Band. Paul-Parey-Verlag, p. 540., Berlin.

B r a n d t , E., 1961: Der Welt der Keilerwafen als Alter-

sweiser. Beiträge zur Jagd-und Wildforschnung

1: 53–77.

B r i e d e r m a n n , L., 1986: Schwarzwild. Franckh-

Kosmos Verlags-GmbH & Co. KG, p. 598, Stutt-

gart.

D u b , D. R., 1952/53: Bestimmung des Schwarzwil-

des. Wild und Hund 55: 292–293.

G a r a j , P., 1997: Špičkové diviačie trofeje slovenská

pódia okresov. Folia venatoria (Poľovnícky

zborník, Myslivecký sbornik) 26–27: 197–204.

H a b e r m e h l , K.-H., 1985: Die Altersbestimmung bei

Wild- und Pelztieren. 2. Aufl. Paul-Parey-Ver -

lag, p. 223., Hamburg und Berlin.

H ö f l i n g e r , H., 1931: Haarkleid und Haut des Wild-

schweines. Inaug. Diss. Zürich, Z. fur d. ges.

Anatomie 96: 552–623.

J a e r i s c h , M., 1933: Das Ansprechen des Alters von

Keilern. Wild und Hund. 21: 39. Jahrgang.

J u m i ć , V., 1999: Uzgoj krupne divljači u uzgajalištu

“Garjevica” Lovnog gospodarstva “Moslavina”.

Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Šumarski

fakultet, Zagreb.

K i e r d o r f , H., F. R ü h e , 2002: Tetrazyklinmarken an

den permanenten Eckzähnen von Wildschwein-

Keilern (Sus scrofa L.). Zeitschrift für Jagdwis-

senschaft 48: 114–118.

K i e r d o r f , H., U. K i e r d o r f , 2003: Abnormal lower

tusk in a male wild boar (Sus scrofa L.). Euro-

pean Journal of Wildlife Research 49: 150–155.

K i e r d o r f , U., D. K o n j e v i ć , P. L a z a r , M.

Š e h i ć , M. G r u b e š i ć , 2004a: Malposition

and loss of the left mandibular permanent canine

in a male wild boar (Sus scrofa L.). European

Journal of Wildlife Research 50: 213–215.


17

K i e r d o r f , U., D. K o n j e v i ć , Z. J a n i c k i , A. S l a -

v i c a , T. K e r o s , J. Č u r l í k , 2004b: Tusk ab-

normalities in wild boar (Sus scrofa L.). European

Journal of Wildlife Research 50: 48–52.

K o n j e v i ć , D., U. K i e r d o r f , F. J. M. Ve r s t r a e t e ,

Z. J a n i c k i , A. S l a v i c a , T. K e r o s , K. S e -

v e r i n , 2004a: Malformation of the permanent

maxillary canine following dental infraction in a

wild boar (Sus scrofa L.). Journal of Zoo and

Wildlife Medicine 35: 403–405.

K o n j e v i ć , D., U. K i e r d o r f , L. M a n o j l o v i ć , K.

S e v e r i n , Z. J a n i c k i , A. S l a v i c a , B.

R e i n d l , I. P i v a c , 2006: The spectrum of tusk

pathology in wild boar (Sus scrofa L.) from Croa-

tia. Veterinarski arhiv 76 (Suppl. 1): S91–S100.

K o n j e v i ć , D., U. K i e r d o r f , V. N j e m i r o v s k i j ,

Z. J a n i c k i , A. S l a v i c a , K. S e v e r i n ,

2009a: Patologija kljova vepra: pregled dosada-

šnjih spoznaja i modela reparacije. Šumarski list

133: 319–336.

K o n j e v i ć , D., U. K i e r d o r f , Z. J a n i c k i , A. S l a -

v i c a , T. K e r o s , J. Č u r l í k , 2004b: Some pat-

hological changes in the tusks of wild boars (Susscrofa L.) from Croatia and Slovakia. Veterinar -

ski arhiv 74: 383–393.

K o n j e v i ć , D., V. N j e m i r o v s k i j , J. R a d o v č i ć ,

K. S e v e r i n , L. M a n o j l o v i ć , M. M a r o t t i ,

A. S l a v i c a , 2009b: The potential of virtual

imaging in the understanding of normal and ab-

normal tusk structure in wild boar (Sus scrofaL.). Natura Croatica 17: 265–273.

M a t s c h k e , G. H., 1963: An Eye Lens-Nutrition

Study of penned Europaean Wild Hogs- Pro-

ceed. 17

th

An. Conf. SE Ass. Of Game and Fish

Commissioners.

M ö l l e r , D., 1982: Untersuchungen zur Altersbestim-

mung erlegten älteren Schwarzwildes. For-

schung bereich Inst. Forstwiss. Ebw.

N i n o v , N., 2004: Lovnite trofei i tržnata ocenka. Bal-

kani, p. 158.

P a l á š t h y , J., S. P a l á š t h y , 1991: Klassifikation der

Eckzahnanomalien bei Wildschweinen. Zeit-

schrift für Jagdwissenschaft 37: 195-203.

P e r i ć , G., 1997: Analiza elemenata izmjere trofeja

divlje svinje u lovištu “Breznica”. Diplomski

rad, Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet,

Zagreb.

S n e t h l a g e , K., 1934: Das Schwarzwild. Verlag Paul

Parey.

Š o š i ć , I., 2006: Primijenjena statistika, 2. izmijenjeno

izdanje. Školska knjiga, str. 781., Zagreb.

Š p r e m , N., 2009: Morfološke i genetske osobine div-

ljih svinja (Sus scrofa L.) u Republici Hrvatskoj.

Disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Stros-

smayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet, Osi-

jek.

L u t z , W., 1988: Verbiegungen des Gesichtsschädels

beim Wildschwein (Sus scrofa L.) als mögliche

Folge einer Rhinitis atrophicans. Zeitschrift für

Jagdwissenschaft 34: 125-131.

Wi t t e m a n n , S., 2004: Zur Altersbeurteilung beim

Wildschwein (Sus scrofa, Linné, 1758) mit Hilfe

von Merkmalen an den Zähnen unter besonderer

Berücksichtigung der Canini. Inaugural-Disser-

tation zur Erlangung des Grades eines Doktors

der Zahnmedizin des Fachbereichs Medizin der

Justus-Liebig-Universität Gießen, Gießen.

Wo l o c h , A., 2002: Wachstumsdynamik der Eck -

zähne des Schwarzwildes der südlichen Ukraine.

Zeitschrift für Jagdwissenschaft 48:186–193.

SUMMARY: In this paper 14 parameters of wild boar tusks were analyzed.The analyzed sample contained 26 pairs of lower and upper canines (52 lowerand 52 upper canines in total), originating from state hunting grounds No.VII/4 “Garjevica” and VII/15 “Zapadna Garjevica”. Measured parametersshowed statistically high positive and significant relations with age accordingto Brandt and Bieger methods of estimation, but lower and even negative,non-significant relations with age assessed by tendon method. Obtained re-sults indicate necessity of re-evaluation of tendon method of age estimation(validation for specific wild boar population), or even to drop this methodfrom further use. The parameters used to estimate age by Bieger and Brandtmethods showed higher correlation to age in more curved tusks. By increasingage a relatively continuous growth of other parameters was observed. Within


18

that, correlation of average length of lower canine with age is much higherthan the correlation of canine width and age (R2=0.799; p<0.0001; respecti-vely R2=0.62; p<0.0001). Highest increase, expressed in trophy value (CICpoints) is in average width of lower canine, while lowest increase shows uppercanine girth. The lower canine width (r=0.98; p<0.01) and length (r=0.98;p<0.01) showed highest correlation with trophy value. Upper canine girthand total tusk curves (of both upper and lower canines) expressed relativelyhigh, but still much lower correlation (r=0.87; p<0.01; respectively r=0.77;p<0.01). In general, relatively high and statistically significant correlationbetween all trophy evaluation parameters were found (p<0.01), ranging fromr=0.62 (between girth and tusk curves) to r=0.98 (between lower caninelength and width).

K e y w o rd s : Sus scrofa, trophy, tusks, lower tusks, grinders, age,Brandt, Bieger, tendon method


UDK 630* 114.2 (001)


PEDOTRANSFER FUNCTIONS FOR BULK DENSITY

ESTIMATION OF FOREST SOILS

PEDOTRANSFER FUNKCIJE ZA PROCJENU

GUSTOĆE ŠUMSKIH TALA

Milan KOBAL

1

, Mihej URBANČIČ

1

, Nenad POTOČIĆ

2

,

Bruno DE VOS

3

, Primož SIMONČIČ

1

ABSTRACT: The data of 45 soil profiles from a 16 × 16 km grid across Slo-venia was analysed to develop a local pedotransfer function (PTF) for bulk den-sity (ρb) estimation. In total, 106 soil horizons were considered. Concentrationof organic carbon (OC) was found to be well correlated (r = -0.861, p < 0.001)with ρb. Two separate line segments were fitted to the data, which was partitio-ned into two intervals, based on OC content (below 36.0 g/kg and above 36.0 g/kg). Nearly 80 % of the variability in ρb is explained with segmented re-gression. The local PTF was compared with published PTFs and four valida-tions indices (MPE, SDPE, RMSPE and R2) confirmed the highest predictionquality of the local PTF. The differences of carbon stock (Cpool) estimation, basedon usage of different PTFs could be higher than 160 t OC per hectare. Predic-tion of carbon stocks could be substantially improved by calibration of the mo-dels coefficients with data stratified according to each unique soil type.

K e y w o rd s : pedotransfer function PTF, organic carbon OC, segmentedregression, forest soil, carbon stock Cpool

INTRODUCTION – Uvod

N i m m o , 2003), while PTFs for estimation of soil bulk

density (ρb) were introduced in the 1970s’ (e.g. Jeffrey,

1970). At first, bulk density was correlated only with

soil organic matter (SOM) (A d a m s , 1973; F e d e r e r ,

1993; R a w l s and B r a k e n s i e k , 1985, H o n e y s e t t

and R a t k o w s k i , 1989), but later the information on

soil texture was added to some PTFs (L e o n a v i č i u t e ,

2000; K a u r et al., 2002). Simple univariate models

were supplemented with multiple regressions and diffe-

rent equations were developed separately for the organic

and the mineral soil layers (e.g. H a r r i s o n in B o -

c o c k , 1981), or even for different genetic soil horizons

(e.g. L e o n a v i č i u t e , 2000). Recently, various techni-

ques of tree regressions were incorporated in PTFs de-

velopment (e.g. M a r t i n et al., 2009).

Soil bulk density (ρb) is defined as the mass of a unit

volume of dry soil (105 °C), which includes both solids

and pores and, thus, bulk density reflects the total soil

porosity (FAO, 2006). Usually, it is expressed in g/cm

3

or kg/dm

3

. Soil bulk density is necessary for the asses-

sment of soil carbon and nutrient pools (Ta m m i n e n

and S t a r r , 1994) and for other mass-to-volume conver-

Since forest soil sampling and analyses of chemical

and physical properties of forest soils are time consu-

ming and labor intensive, the development of alternative

methods is indispensable. By using pedotransfer func-

tions (PTFs), soil scientists are able to get information

on crucial soil properties, which are otherwise difficult

(expensive or time consuming) to obtain. PTFs can be

defined as statistical models for predicting soil physical

(bulk density, soil hydraulic properties, etc.) and chemi-

cal (e.g. cation exchange capacity) properties from other

more available and routinely measured properties.

The first PTF (for wilting coefficient) was develo-

ped by B r i g g s and M c L a n e 1907 (L a n d a and

1

Mr. sc. Milan Kobal, Slovenian Forestry Institute, Večna pot 2,

SI-1000 Ljubljana, [email protected]

Mihej Urbančič, dipl. inž., Slovenian Forestry Institute,

Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, [email protected]

Dr. sc. Primož Simončič, Slovenian Forestry Institute,

Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, [email protected]

2

Dr. sc. Nenad Potočić, Croatian Forest Research Institute,

Cvjetno naselje 41, HR-10450 Jastrebarsko, [email protected]

3

Mr. Bruno De Vos, Research Institute for Nature and Forest,

Gaverstraat 4, B-9500 Geraardsbergen, Belgium,

[email protected]

19

M. Kobal, M. Urbančič, N. Potočić, B. De Vos, P. Simončič: PEDOTRANSFER FUNCTIONS FOR BULK DENSITY ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 19-27

20

sions. It is also needed when estimating soil water reten-

tion characteristics and is a required input parameter in

models of water, sediment and nutrient transport (Bouc-

neau et al., 1998). Additionally, soil bulk density is an in-

dicator of soil compaction, porosity and site productivity

(Ta m m i n e n and S t a r r , 1994; S a l i f u et al., 1999).

Several studies have investigated variation in forest

soils properties at very detailed spatial scales (P h i l l i p s

and M a r i o n , 2005; S c h a r e n b r o c h and B o c k -

h e i m 2007) and revealed that soil variability can be

high even on short distances and in small areas. Espe-

cially recent studies evaluating existing PTFs (e.g. D e

Vo s et al., 2005; M a r t i n et al., 2009) warn against

usage of PTFs without first testing their accuracy, and

stress the importance of local calibrations of coefficients

in the models.

The aim of our study was to develop a local PTF for

the estimation of soil bulk density of (forest) mineral

soils in Slovenia. Based on literature, we hypothesized

that (1) the bulk density ρb correlated strongly with soil

organic carbon concentration (OC) and (2) that our

local PTF perform better than published PTFs.

2 METHODS – Materijali i metode

2.1 Data sources and laboratory work – Izvori podataka i laboratorijski rad

Figure 1 Locations of soil profiles (n = 45) across Slovenia from which the data for

development of a local PTF for bulk density (ρ

b

) estimation was derived.

Slika 1. Položaj profila tla (n=45) u Sloveniji na osnovi kojih su dobivene lokalne pedotransfer funkcije (PTF) za procjenu gustoće tla.

The information on soil bulk

densities as well as physical and

chemical properties of soil horizons

was taken from the soil database of

the Slovenian Forestry Institute

(SFI). Only the data on soil profiles

opened in year 2006 on the 16 × 16

km network across Slovenia were fi-

nally selected; in total, 45 soil profi-

les with 109 soil horizons (Figure

1). Summary information about soil

profiles is presented in Table 1.

To describe locations of the soil

profiles and evaluate morphologi-

cal and physical properties of the

soil horizons, FAO methodology

was followed (FAO, 2006). In each

soil horizon, separate soil samples

were taken for bulk density estima-

tion and for chemical and physical

soil analysis. Samples for bulk den-

sity estimation (ISO 11272) of a

fine earth fraction (< 2mm) were

obtained in five replicates by using

metal O-rings with volume of

5 cm

3

. In the laboratory, soil samp -

les were air dried (105 °C) and

weig hed. Variability of bulk density

estimation using metal O-rings

based on 5 replicates is presented in

Figure 2., where almost 80% of va-

lues have a CV less than 10%. Soil

samples for chemical and physical

soil analysis were also air dried and

passed through a 2 mm sieve. The

fine earth fraction (< 2mm) was re-

tained (UN/ECE ICP-Forests 2006,

h t t p : / / w w w . i c p - f o r e s t s . -

org/pdf/FINAL_soil.pdf) for furt-

her chemical and physical analyses.

The following methods were used:

Figure 2 Frequency distribution for coefficient of variation (CV) for bulk density measure-

ments, obtained using 5 cm

3

metal O-rings.

Slika 2. Distribucija frekvencija za koeficijent varijacije (CV) gustoća tala, izmjerenih ko-rištenjem metalnih O-prstenova zapremine 5 cm3


21

Table 1 Summary information of soil profiles included in the study, grouped

according to World Reference Base soil reference groups (SRG)

Tablica 1. Zbirni podaci o profilima tla uključenim u studiju, grupiranima premaWRB referentnim grupama tala (SRG)

SRG Soil depth, cm Elevation, m

Referentna grupa N Dubina tla, cm Nadmorska visina, mtala prema WRB mean SD min max

Acrisol 2 135 21.2 110 557

Cambisol 23 77 24.0 262 1318

Fluvisol 1 120 188 188

Histosol 2 73 23.3 1227 1497

Leptosol 1 33 720 720

Luvisol 9 83 30.6 316 910

Phaeozem 6 57 20.6 532 1208

Planosol 1 100 383 383

pH was determined in calcium

chloride following ISO 10390 on

automatic pH-meter Metrohm Ti-

trino, C and N content using dry

combustion using ISO 10694

and/or 13878 on Leco CNS-2000,

carbonates following ISO 10693

with Scheibler calcium-meter (Eij-

kelkamp) and soil texture following

ISO 11277 with sedimentary met-

hod and pipette according to Köhn.

2.2 Statistical analyses and model comparison

Statističke analize i usporedba modela

where ρb is soil bulk density (g/cm

3

), OC is OC con-

centration by dry combustion method, LOI is organic

matter content (g/kg) by Loss-On-Ignition method,

Clay is percentage of a clay fraction (0-2 μ) and Silt is

percentage of silt fraction (2-63 μ) . For conversion of

the data on OC obtained by dry combustion method

In total, 109 soil samples were included in the stati-

stical analyses. Three influential points (soil samples)

according to Cook’s distance were excluded from furt-

her analysis. The simple and multiple regression mo-

dels were used to predict ρb from different explanatory

variables. According to PTFs, developed by H o e -

k s t r a and P o e l m a n (1982), van Wa l l e n b u r g

(1988) and R e i n d s et al. (2001), regression models

with segmented relationships were also tested. Only

variables that show statistical significance at the 0.05

level were included in the models. Models were com-

pared using partial F-test.

From the literature, four different published PTFs

were selected (J e f f r e y , 1970; H a r r i s o n et al.,

1981; Ta m m i n e n , 1994; K a u r et al., 2002) using

following equations:

Jeffrey:

Harrison:

Tamminen:

Kaur:

and Loss-On-Ignition method, the equation according

to C r a f t et al. (1991) was used:

The local PTF was compared with published PTFs

using four validation indices: mean predicted error

(MPE), standard deviation of the prediction error

(SDPE), root mean square prediction error (RMSPE)

and coefficient of determination (R2). These indices are

defined as:

Where ρb,i is measured bulk density of ithsoil sam-

ple, ρbp,i is predicted bulk density of ithsoil sample, n is

the number of soil samples, cov is the covariance and

var is the variance.

2.3 Carbon stock calculation (C

pool

)

Izračun zalihe ugljika (Cpool)Carbon stock per given area, hectare in our case,

was calculated using following equation:

Where OCi is organic carbon concentration of ithsoil

horizon, di is thickness of ithsoil horizon (in m), ρb,i is

bulk density of ithsoil horizon (in g/cm

3

), stoni is a cor-

rection factor for stoniness in ithhorizon and n is the

number of soil horizons for a given soil profile.


22

Statistical analyses were carried out using the R

2.9.3 software environment (R Development Core

Team, 2009). Package ‘’segmented’’ was used to fit re-

gression models with segmented relationships (M u g -

g e o , 2008).

3 RESULTS AND DISCUSSION – Rezultati i rasprava

3.1 Development of local PTF for predicting soil bulk density of mineral part of soil

Razvoj lokalnih pedotransfer funkcija za predviđanje gustoće mineralnog sloja tlaSoil bulk density and concentration of organic car-

bon were strongly correlated (r = -0.86, p < 0.001).

Other chemical soil properties, except the concentra-

tion of total nitrogen (N), were less correlated with

bulk density (Figure 3). The correlation between bulk

density and base saturation (BS) and the correlation

between bulk density and clay content were not statisti-

cally significant (p > 0.05).

Figure 3 Relationship between bulk density (ρb) and concentration of organic carbon (OC), concentration of total nitrogen (N), cation

exchange capacity (CEC), base saturation (BS) and clay content (Clay) for 106 soil samples.

Slika 3. Odnos gustoće tla i koncentracije organskog ugljika (OC), ukupnog dušika (N), pH, kapaciteta za izmjenu kationa (KIK), sume baza (BS) i sadržaja gline (glina) za 106 uzoraka.

More than 73 % of the total variability of bulk den-

sity was explained by OC (model SFI 1, Table 2). Ad-

ding other chemical properties as explanatory variables

in the multiple regression models (models SFI 2, SFI 3,

Table 2 Regression relationship between soil properties as predictors and bulk density as response for 106 soil horizons

(OC – organic carbon, BS – base saturation, CEC – cation exchange capacity, CLAY - clay content.

Tablica 2. Regresijski odnos karakteristika tla kao prediktora i gustoće tla kao odziva za 106 horizonata tla (OC – organskiugljik, BS – suma baza, KIK - kapacitet za izmjenu kationa, glina – sadržaj gline).

Model

Response variable

Intercept OC pH* BS*

CEC* CLAY*

SE Adj. R

2

Varijabla odziva KIK glinaSFI 1 ρb 1.3983 -0.0734 0.1403 0.7384

SFI 2 ρb 1.4509 -0.0720 -0.0115 0.1404 0.7379

SFI 3 ρb 1.3752 -0.0749 0.0004 0.1399 0.7398

SFI 4 ρb 1.3902 -0.0788 -0.0011 0.1402 0.7385

SFI 5 ρb 1.3438 -0.0734 0.0019 0.1390 0.7431

SFI 6

ρb for OC < 3.6 % 1.4842 -0.1424

0.1257 0.7958ρb for OC ≥ 3.6 % 1.1253 -0.0452

* denotes not statistically significant variable in the model

* označava nesignifikantnost varijable u modelu

Bulk density/gustoća tla [g/m

3

]


3

]


3

]


3

]


3

]


3

]


23

Figure 4 Segmented regression relations-

hip between soil bulk density (ρ

b

)

and organic carbon content (OC)

in the mineral soil [g/kg]

Slika 4. Segmentirana regresija odnosa

gustoće tla (ρ

b

) i sadržaj organ-

skog ugljika (OC) u mineralnom

sloju tla [g/kg]

SFI 4 and SFI 5 in Table 2) did not significantly im-

prove the prediction of SFI 1 (partial F-test, p > 0.05).

Unexpectedly, soil texture, especially clay content, was

not statistically significant variable in the models;

contrary to many studies revealing that clay content is

related with soil bulk density (K a u r , 2002; L e o n a -

v i č i u t e , 2000).

The segmented regression method (SFI 6) improved

prediction of ρb (partial F-test, p < 0.001). The inde -

pendent variable OC was partitioned into two intervals

and a separate line segment was fitted to each interval.

The boundary between two segments (breakpoint) was

36.0 g/kg OC (Figure 4). Nearly 80 % of the total va riabi-

lity in ρb was explained by using segmented regression.

Figure 5 Evaluation indices for published PTFs and local PTF (SFI 6)

Slika 5. Indeksi evaluacije za objavljene i lokalni PTF (SFI 6)

3.2 Validation of local and published PTFs for mineral part of soil

Validacija lokalnih i objavljenih pedotransfer funkcija za mineralni sloj tlaFor the validation of local and published PTFs, bulk

density was calculated using four published PTFs and

predicted values were compared with local PTF (SFI

6). The prediction quality of all five PTFs is presented

in Figure 5. All four validation indices confirmed the

highest prediction power of our local PTF (Figure 5) by


24

Figure 6 Performance of two local PTFs and published PTFs for the total dataset: estimated versus observed bulk densities with

references to the 1:1 line.

Slika 6. Kvaliteta predviđanja dvije lokalne i objavljenih pedotransfer funkcija za ukupni zbir podataka: procijenjene u odnosu na izmjerene gustoće s linijama izjednačenja.

3.3 Carbon stock calculation using different PTFs

Izračun zalihe ugljika korištenjem različitih pedotransfer funkcijaCarbon stock (C

pool

) per hectare was calculated for

different soil profiles, based on the usage of different

PTFs (Table 4). Four different soil profiles were ran-

domly selected from our soil database of the 16 × 16 km

grid: Zajama, Lubnik, Besnica and Merljaki (Table 3).

In the calculation of C

pool

, the stone content in soil hori-

zons was considered, while the root portion was not. We

assumed no surface rock outcrops.

Soil profile “Zajama” was excavated in the Pokljuka

plateau and is classified as Leptosol, soil profile “Lub-

nik” was dug near Škofja Loka and is classified as Cam-

bisol, profile “Besnica” was excavated near Ljubljana

and is classified also as Cambisol, whereas soil profile

“Merljaki” is classified as Acrisol and was excavated

near Nova Gorica. Morphological, physical and chemi-

cal properties are presented in detail in Table 3.

The calculation of the C

pool

, based on the PTF of

K a u r et al. (2002) gives highly underestimated values

for all four soil profiles. The differences between cal-

culated C

pool

using PTF SFI 6 and measured C

pool

are not

unambiguous, i.e. for soil profile “Lubnik” and “Be-

snica” the carbon stock is underestimated, while for

soil profile ‘’Zajama’’ carbon stock is overestimated.

The calculations of C

pool

revealed that differences of

calculated carbon stock per hectare could be quite large

and are strongly dependent upon the PTFs algorithm.

However, the lowest difference of the C

pool

based on

measured and calculated bulk density was found for

profile ‘’Merljaki’’. Both chemical and physical pro-

perties of this profile are close to average soil proper-

ties, included in this study, i.e. lower OC concentration

and high bulk density (Figure 3). Consequently, the

having the lowest value of bias of the regression model

(MPE), the lowest random variation of the predictions

after correction for the global bias (SDPE), the lowest

overall error of the predictions (RMSPE) and the hig-

hest coefficient of determination (R2).

In the case of high bulk density, local SFI 6 PTF

seems slightly less accurate (Figure 6). Probably, that

could be explained because of not including informa-

tion on clay content, which is normally the highest just

for the soil horizons with high bulk densities (U r b a n -

č i č et al., 2005). For other PTFs the systematic error in

predictions is evident from the scatterplots of Figure 6.


25

model is nicely predicting the ρb of the profile ‘’Mer-

ljaki’’, whereas differences for other soil types are lar-

ger; i.e. even higher than 25 t of OC per hectare (profile

‘’Zajama’’). Using non local PTFs drawn from litera-

ture may resulted in high differences between measu-

red and calculated C

pool

up to 160 t of OC per hectare

(profile ‘’Lubnik’’, PTF Kaur).

Table 3 Morphological, physical and chemical properties of four soil profiles for evaluating C

pool

estimations.

Tablica 3. Morfološka, fizikalna i kemijska svojstva četiri profila tla za ocjenu kvalitete predviđanja zalihe ugljikaHorizon boundary Physical soil properties Chemical soil properties

Profile Horizon Granica horizonta Fizikalna svojstva tla Kemijska svojstva tlaProfil Horizont Upper Lower Clay Silt Sand Stoniness ρb

OC N pH CEC -

BSGornja Donja Glina Prah Pijesak Kamenitost KIK- Cm Cm % % % % g/cm

3

% % - cmol/kg %

Zajama AC 0 13 9.9 48.2 42.0 15 0.520 9.47 0.78 6.99 83.89 100

CA 13 33 20.2 57.0 22.8 40 0.737 6.52 0.56 7.24 68.28 100

Lubnik AC 0 15 32.5 51.9 15.6 15 0.719 10.70 0.73 7.13 66.72 100

BC 15 45 40.7 43.1 16.1 40 0.801 8.47 0.68 7.18 58.05 100

Besnica A 0 3 20.4 27.7 51.9 5 0.842 8.38 0.5 3.47 12.62 45.7

Bv 3 29 12.2 40.3 47.5 8 1.468 1.06 0.06 3.89 5.39 15.7

BC 29 49 18.1 36.1 45.8 30 1.529 0.45 0.03 4.01 4.16 10.8

CB 49 82 18.9 34.0 47.2 65 1.474 0.49 0.03 4.00 4.43 12.5

Merljaki A 0 10 25.4 40.8 33.8 5 0.928 6.86 0.46 3.69 10.95 40.3

E 10 47 21.5 50.6 27.9 10 1.239 0.67 0.06 3.81 7.18 6.6

BE 47 85 26.5 43.2 30.3 13 1.339 0.63 0.05 3.84 5.95 5.6

BC 85 122 32.9 46.5 20.6 13 1.206 0.69 0.05 3.95 5.65 12.3

Table 4 Estimated carbon stock (C

pool

) till depth of parent material for four different soil profiles based on measured and

calculated bulk densities.

Tablica 4. Zaliha ugljika do dubine matičnog supstrata za četiri profila tla, procijenjena na osnovi izmjerenih i izračunatihgustoća tla.

Measured

Carbon stock C

pool

in t/ha

bulk density

Zaliha ugljika Cpool u t/haProfile Izmjerena Bulk density calculated using PTF

Profil gustoća tla Gustoća tla izračunata pomoću PTFSFI 6 Jeffrey Harrison Tamminen Kaur

Zajama 112.1 138.0 115.0 139.3 166.3 52.7

Lubnik 220.2 200.7 169.3 206.2 247.6 59.8

Besnica 75.3 68.6 62.4 73.7 72.0 52.1

Merljaki 135.9 137.7 126.0 148.9 145.6 101.4

4. CONCLUSIONS – Zaključci

Using national data from a 16 × 16 km plot network,

we developed a pedotransfer function for bulk density

of mineral forest soils of Slovenia. Most of the variabi-

lity in soil bulk density can be explained by concentra-

tion of organic carbon. Adding other chemical (pH, N,

CEC, BS) and physical soil properties (soil texture) in

the regression equation did not significantly improve

the prediction quality. The prediction quality of all five

PTFs (Jeffrey, Harrison, Tamminen, Kaur and local SFI

6) were tested using four validation indices (MPE,

SDPE, RMSPE, R2), the result being that local PTF SFI

6 gives the most accurate prediction of soil bulk density.

The PTFs were also used for prediction of carbon

stocks in forest soils. Unexpectedly, using the local

PTF SFI 6 could still lead to possible inaccuracies of

the C

pool

calculation higher than 25 t of OC per hectare.

We assume that the main reason for that is a high pedo-

diversity of Slovenian forest soils, requiring additional

soil ρb sampling, especially for the main forest soil

types.


26

5. ACKNOWLEDGMENTS – Zahvala

The study was financed by the Ministry of Higher

Education, Science and Technology, through the re-

search programme P4–0107 and young researcher pro-

gramme, BioSoil Module Soil (2006-2008) within

Forest Focus programme, national CRP project

V2-0511. Special thanks to Damijana K a s t e l e c for

methodological improvement.

6. REFERENCES – Literatura

A d a m s , W. A., 1973. Effect of Organic-Matter on Bulk

and True Densities of Some Uncultivated Podzo-

lic Soils. Journal of Soil Science 24, 10–17.

UN/ECE ICP-Forests 2006. Annex 1, Methods for Soil

Analysis. ICP Forests, IIIa Sampling and Analy-

sis of Soil – update 2006. http://www.icp-fo-

rests.org/pdf/Chapt_3a_2006(2).pdf.

B e n i t e s , V. M., P. L. O. A. M a c h a d o , E. C. C. F i -

d a l g o , M. R. C o e l h o , B. E. M a d a r i , 2007.

Pedotransfer functions for estimating soil bulk

density from existing soil survey reports in Bra-

zil. Geoderma 139, 90–97.

B o u c n e a u , G., M. Va n M e i r v e n n e and G. H o f -

m a n , 1998. Comparing pedotransfer functions

to estimate soil bulk density in northern Bel-

gium. Pedologie Themata 5:67–70.

C r a f t , C. B., E. D. S e n e c a , S. W. B r o o m e , 1991.

Loss on Ignition and Kjeldahl Digestion for Esti-

mating Organic-Carbon and Total Nitrogen in

Estuarine Marsh Soils – Calibration with Dry

Com bustion. Estuaries 14, 175–179.

D e Vo s , B., M. Va n M e i r v e n n e , P. Q u a t a e r t , J.

D e c k e r s , B. M u y s , 2005. Predictive quality

of pedotransfer functions for estimating bulk

density of forest soils. Soil Science Society of

America Journal 69, 500–510.

FAO. 2006. Guidelines for soil description. 4

th

edition.

FAO, Rome.

F e d e r e r , C. A., D. E. Tu r c o t t e , C. T. S m i t h ,

1993. The Organic Fraction – Bulk-Density Re-

lationship and the Expression of Nutrient Con-

tent in Forest Soils. Canadian Journal of Forest

Research 23, 1026–1032.

H a r r i s o n , A. F., K. L. B o c o c k , 1981. Estimation of

Soil Bulk-Density from Loss-On-Ignition Va-

lues. Journal of Applied Ecology 18, 919–927.

H e u s c h e r , S. A., C. C. B r a n d t , P. M. J a r d i n e ,

2005. Using soil physical and chemical proper-

ties to estimate bulk density. Soil Science So-

ciety of America Journal 69, 51–56.

Hoekstra C, Poelman JNB (1982) Density of soils mea-

sured at the most common soil types in the Ne-

therlands (in Dutch). Report 1582, Soil Survey

Institute, Wageningen, The Netherlands, 47 pp.

H o n e y s e t t , J. L., D. A. R a t k o w s k y , 1989. The Use

of Ignition Loss to Estimate Bulk-Density of Fo-

rest Soils. Journal of Soil Science 40, 299–308.

J e f f r e y , D. W., 1970. A Note on Use of Ignition Loss

as A Means for Approximate Estimation of Soil

Bulk Density. Journal of Ecology 58, 297–&.

K a u r , R., S. K u m a r , H. P. G u r u n g , 2002. A pedo-

transfer function (PTF) for estimating soil bulk

density from basic soil data and its comparison

with existing PTFs. Australian Journal of Soil

Research 40, 847–857.

L a n d a , E. R., J. R. N i m m o , 2003. The life and scien-

tific contributions of Lyman J. Briggs. Soil

Science Society of America Journal 67, 681–693.

Leonavičiute, N., 2000. Predicting soil bulk and par-

ticle densities by soils pedotransfer functions

from existing soil data in Lithuania. Geografijos

metrastis 33:317–330.

M a r t i n , M. P., D. L o S e e n , L. B o u l o n n e , C. J o -

l i v e t , K. M. N a i r , G. B o u r g e o n , D. A r -

r o u a y s , 2009. Optimizing Pedotransfer

Functions for Estimating Soil Bulk Density

Using Boosted Regression Trees. Soil Science

Society of America Journal 73, 485–493.

M u g g e o , V. M. R., 2008. Segmented: an R package

to fit regression models with broken-line rela-

tionships. Rnews 8/1, 20–25.

P h i l l i p s , J. D., D. A. Marion, 2005. Biomechanical

effects, lithological variations, and local pedodi-

versity in some forest soils of Arkansas. Geo-

derma 124, 73–89.

R Development Core Team (2009). R: A language and

environment for statistical computing, reference

index version 2.9.1. R Foundation for Statistical

Computing, Vienna, Austria. ISBN 3-900051-

07-0, URL http://www.R-project.org.

R a w l s , W. J., and D. L. B r a k e n s i e k , 1985. Predic-

tion of soil water properties for hydrologic mo-

delling. p. 293–299. In E. Jones and T.J. Ward

(ed.) Watershed Management in the Eighties.

Proc. of a Symp. ASCE, Denver, CO. 30 Apr.–

2 May 1985. ASCE, New York.

R e i n d s , GJ, M. P o s c h , W. D e Vr i e s , (2001) A

semi-empirical dynamic soil acidification model

for use in spatially explicit integrated assessment

models for Europe. Alterra Report 084, Alterra


27

Green World Research, Wageningen, The Ne-

therlands, 55 pp.

S a l i f u , K. F., W. L. M e y e r , and H. G. M u r c h i -

s o n , 1999. Estimating soil bulk density from or-

ganic matter content, pH, silt and clay. J. Tropic.

For. 15:112–120.

S c h a r e n b r o c h , B. C., J. G. B o c k h e i m , 2007. Pe-

dodiversity in an old-growth northern hardwood

forest in the Huron Mountains, Upper Peninsula,

Michigan. Canadian Journal of Forest Research

37, 1106–1117.

Ta m m i n e n , P. and M. S t a r r , 1994. Bulk density of

forested mineral soils. Silva Fennica 28:53–60.

U r b a n č i č , M, P. S i m o n č i č , T. P r u s and L. K u t -

n a r , 2005. Atlas gozdnih tal Slovenije. Zveza

gozdarskih društev Slovenije: Gozdarski vest-

nik: Silva Slovenica: Gozdarski inštitut Slove-

nije, Ljubljana.

Va n Wa l l e n b u r g , C., (1988) The density of peaty

soils (in Dutch). Internal Report, Soil Survey In-

stitute, Wageningen, The Netherlands, 5 pp.

SAŽETAK: S obzirom na vremensku zahtjevnost i veliku količinu rada po-trebnog za uzorkovanja i analize kemijskih i fizikalnih svojstava šumskih tala,razvoj alternativnih metoda je vrlo važan. Korištenjem pedotransfer funkcija(PTF), znanstvenici koji se bave proučavanjem tala mogu dobiti informaciju onajvažnijim svojstvima tala koja je inače teško (skupo ili vremenski zahtjevno)dobiti. PTF se mogu definirati kao statistički modeli za predviđanje fizikalnih(gustoća, hidraulička svojstva, itd.) i kemijskih (npr. kapacitet za izmjenu ka-tiona) svojstava tla iz drugih, dostupnijih ili rutinski analiziranih svojstava.

Cilj ovog rada je bio razviti lokalnu PTF za procjenu gustoće mineralnog di-jela šumskih tala Slovenije. Na osnovi literature, hipoteza je bila da (1) gustoćasnažno korelira s konce4ntracijom organskog ugljika (OC) i (2) lokalna PTFdaje bolčje vrijednosti od objavljenih pedotransfer funkcija.

Podaci 45 profila tla s bioindikacijske 16 x 16 km mreže u Sloveniji su anali-zirani s ciljem razvijanja lokalne pedotransfer funkcije za procjenu gustoće tla.Ukupno je obrađeno 106 profila tla.

Uzorci za procjenu gustoće tla uzeti su u pet ponavljanja korištenjem metal-nih O-prstenova zapremine 5 cm3. U laboratoriju su uzorci tla osušeni na 105 °Ci izvagani za daljnje kemijske i fizikalne analize. Korištene su sljedeće analitičkemetode: pH je određen u KCl prema ISO 10390 na automatskom ph-metru Me-trohm Titrino, sadržaj C i N je određen prema ISO 10694 i/ili 13878 na elemen-tarnom analizatoru Leco CNS-2000, karbonati prema ISO 10693 Scheiblerovimkalcimetrom a mehanički nsastav tla prema ISO 11277 sedimentnom metodom ipipetom prema Köhnu.

Jednostavna i multipla regresija korištene su za predviđanje ρb korištenjemrazličitih zavisnih varijabla, a testirani su također i regresijski modeli sa seg-mentnim odnosima.

Koncentracija organskog ugljika (OC) dobro korelira (r = -0.861, p < 0.001)s gustoćom tla. Dva odvojena segmenta linije izjednačenja uklopljeni su u poda-tke koji su razdijeljeni u dva intervala prema sadržaju OC (ispod i iznad 36,0 g/kg). Gotovo 80 % varijabiliteta gustoće tla objašnjeno je segmentnom re-gresijom (Slika 4.).

Lokalna pedotransfer funkcija uspoređena je s objavljenim funkcijama a če-tiri indeksa validacije (MPE, SDPE, RMSPE and R2) potvrdila su najveću kvali-tetu predviđanja lokalne pedotransfer funkcije (Slika 5.).

Razlike u procjeni zalihe ugljika u tlu (Cpool) različitih pedotransfer funkcijabile su veće od 160 t/ha (Tablica 4.). Predviđanje zaliha ugljika moglo bi bitiznačajno unaprijeđeno kalibracijom koeficijenata u modelima pomoću podatakarazvrstanih prema vrsti tla.

K l j u č n e r i j e č i : pedotransfer funkcija PTF, organski ugljik OC, segment -na regresija, šumsko tlo, zaliha ugljika Cpool

28


UDK 630* 232.3 + 114.2 (001)

PROIZVODNI POTENCIJAL CRNE TOPOLE

(Sekcija Aigeiros Duby) NA EUGLEJU

PRODUCTION POTENCIAL OF BLACK POPLAR

(Section Aigeiros Duby) ON EUGLEY

Saša PEKEČ

1

, Boris VRBEK

2

, Saša ORLOVIĆ

1

, Branislav KOVAČEVIĆ

1

SAŽETAK: Rad prikazuje mogućnost proizvodnje sadnog materijala petrazličitih klonova crne topole na euglejnom tlu. Ovo zemljište je u zoni korije-novog sustava težeg mehaničkog sastava, sa sadržajem ukupnog praha i glineod 65,16–75,72 %, a teksturna klasa je praškasta ilovača do ilovača. Izrazitoje povećan sadržaj kapilarnih pora u odnosu na nekapilarne pore, te je vlagau površinskom horizontu bila teže pristupačna biljkama. Kemijske osobineukazuju da je ovo zemljište slabo humusno, slabo opskrbljeno hranjivima iima lošije vodno-zračne osobine u odnosu na zemljišta koja se koriste za ra-sadničku proizvodnju crnih topola. Visinski i debljinski prirast ožiljenica raz-likovao se kod ispitivanih klonova. Prema visinskoj strukturi, klonovi ´S1-3´ i´B-17´, postigl sui veće učešće ožiljenica II klase (2,0–2,5 m) koje se kretalood 46,2–53,9 % i neznatan udio I klase (›2,5 m) od oko 1 %, kao i veću srednjuvisinu na kraju razdoblja, dok su klonovi ´S6-7´, 260/81 i 155/81 imali manjeučešće sadnica II klase (7,4–13,4 %), te nisu imali ožiljenica u I klasi, dok jeIII klasa zastupljena sa 52,7–82,41 % ožiljenica.

Kl jučne r i ječi: crna topola, sadni materijal, rasadnička proizvodnja, euglej

Dr. sc. Saša Pekeč, istraživač suradnik, e-mail: [email protected]

Dr. Sc. Boris Vrbek, znanstveni savjetnik,

e-mail: bori [email protected]

Dr. sc. Saša Orlović, znanstveni savjetnik, e-mail: [email protected]

Dr. sc. Branislav Kovačević, viši znanstvni savjetnik,

e-mail: [email protected]

1

Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu,

Antona Čehova 13, 21000 Novi Sad, Srbija

2

Hrvatski šumarski institut, Cvjetno naselje 41,

10450 Jastrebarsko, Hrvatska

29


Tijekom početaka topolarstva na područjima Srbije ko-

rišteni su kultivari eurameričke topole kao što su

´Robusta´, ́ Serotina´ i ´Marilandica´, dobivene uglavnom

iz prirodnih malata ili izbojaka okolnih stabala. S vreme-

nom je primijećena slaba otpornost ovih klonova u rasad-

ničkoj proizvodnji na rak kore topole (Dothichizapopulea), te se uvode novi euramerički klonovi iz Italije

po put Populus × euramericana (Dode) Guinier cl. ́ I-214´,

cl. Í-154´, cl ´45/51´, i ostali, a unesen je i određen broj

klonova iz Europe i Amerike (R o n č e v i ć i sur. 2002).Isti autori navode da je s obzirom na Talijansku školu ra-

sadničke proizvodnje koja je primjenjivana na ovim pro-

storima, osnovno mjerilo kvalitete sadnog materijala

visina biljaka. Prema prirastu američka crna topola (Popu-lus deltoides Bartr ex Marsh), u odnosu na eurameričku

topolu (Populus × canadensis Moench), ima brz prirast,

kao osnovnu biološku osobinu.

Međutim kako bi se dobio kvalitetan sadni materijal

crnih topola, potrebno je izabrati povoljno zemljište za ra-

sadničku proizvodnju (Ž i v a n o v i I v a n i š e v i ć 1986).

S obzirom da topole čine kompleks aluvijalno-higrofilnih

šuma prema prirodnim uvjetima, rasprostiru se u inunda-

cionoj ravni velikih rijeka (J o v i ć i sur. 1991). Prema

Š k o r i ć u i sur. (1985) na inundcijama se nalaze tipovi

tala kao što su fluvisol, humofluvisol i euglej. Imajući u

vidu prirodno rasprostranjenje topola na tlu tipa fluvisol i

humofluvisol, i rasadnička proizvodnja topola se zasniva

na ovim tipovima tala. Euglejna tla u odnosu na fluvisol i

humofluvisol koriste se ponajprije za rasadničku proizvo-

dnju sadnog materijala vrba (Salix sp.). Uzimajući u obzir

hidrološke uvjete eugleja i teži granulometrijski sastav,

neophodno je obavljati ispitivanje sadnog materijala crnih

topola, kako bi se utvrdili klonovi tolerantniji na ovakve

uvjete staništa.


S. Pekeč, B. Vrbek, S. Orlović, B. Kovačević PROIZVODNI POTENCIJAL CRNE TOPOLE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 29-36

30

MATERIJAL I METODE – Materials and methods

Reznicama pet klonova crne topole, tijekom 2007. i

2008. godine osnovan je poljski pokus na euglejnom tlu.

Površina na kojoj je pokus osnovan nalazi se u zaštiće-

nom dijelu aluvijalne ravni u Srednjem Podunavlju na po-

kusnoj plohi Instituta za nizinsko šumarstvo i životu

sredinu. U pokusu su korišteni sljedeći klonovi: ´S

1-3

´

(P. deltoides Bartr ex Marsh), ´B-17´ (P. deltoides Bartr

ex Marsh), ´S

6-7

´ (P. deltoides Bartr ex Marsh), ´260/81´

(P. deltoides Bartr ex Marsh) i ´155/81´ (P. × canadensisMoench). Pokus je imao 4 ponavljanja, u slučajnom ra-

sporedu, a u svakom ponavljanju bilo je 35 biljaka. Raz-

mak sadnje iznosio je 0.80 × 0.12 m, odnosno 0.096 m

2

po

jednoj sadnici ili 104.000 sadnica po hektaru. S obzirom

da se radi o tlu koje nije tipično za proizvodnju topola,

očekivao se slabiji prijem biljaka, pa je korišten razmak

sadnje koji daje veći broj biljaka po hektaru, kako bi se i

nakon slabijeg prijema dobio ekonomski opravdan broj

biljaka za sadni materijal.

Na pokusnoj plohi otvoren je pedološki profil i opi-

sane su njegove morfološke karakteristike. Uzeti su

uzorci tla, te su u laboratoriji Instituta za nizinsko šu-

marstvo i životnu sredinu, određene fizičke i kemijske

osobine tla po sljedećim metodama:

– mehanički sastav tla po B-pipet metodi s pripremom u

Natrijevom-pirofosfatu, B o š n j a k i sur. (1997),

– ukupna poroznost (P %), računskim putem iz speci-

fične i zapreminske mase zemljišta, B o š n j a k i

sur. (1997),

– retencija vlage pri tlaku 0,33 bara, priborom Porous -

plate, B o š n j a k i sur. (1997),

– retencija vlage pri tlaku 6,25 bara, priborom Presure

mambrane, B o š n j a k i sur. (1997),

– diferencijalna poroznost, računski na temelju

ukupne poroznosti i retencije vlage pri tlaku od

0,33b i 6,25b, B o š n j a k i sur. (1997),

– sadržaj vlage u tlu do dubine od 60 cm, termogravi-

metrijskom metodom, B o š n j a k i sur. (1997),

– sadržaj humusa u tlu metodom Tjurina po modifika-

ciji Simakova,

– sadržaj CaCO

3

u tlu, volumetrijski sa Scheibler-

ovim kalcimetrom,

– kemijska reakcija tla, pH u vodi elektrometrijski sa

staklenom elektrodom,

– dušik po metodi Kjedahla,

– lako pristupačni fosfor i kalij po Al-metodi, Egner-

Riehm – Dominigo,

– razina podzemne vode mjeren je pomoću postavlje-

nog pijezometra

Tijekom vegetacijskog razdoblja, svakih 15 dana

mje rene su dimenzije promjera pri korijenovom vratu i

vi sine ožiljenica, razina podzemne vode i uzimani su

uzorci tla za određivanje momentalne vlage. Na temelju

postignutih visina, ožiljenice su svrstane u visinske kla se

›3,0 m (extra klasa), 2,51–3,0 m (I klasa), 2,01–2,50 m

(II klasa), 1,51–2,0 m (III klasa), (I v a n i š e v i ć 1991).

Obrada podataka obavljena je standardnim metodama

statističke analize za usporedbu srednjih vrijednosti

(ANOVA, test NZR na razini rizika 0.05).


Prema napravljenim analizama teksturnog sastava

kod proučavanog euglejnog tla (Tablica 1), osim hu-

musnog horizonta izdvojen je prelazni horizont AaGso

i podhorizont sekundarne oksidacije (Gso) na osnovi

razlike u teksturnom sastavu. Do dubine od 60 cm, gdje

je i najveća masa korjenovog sustava sadnica, veći je

postotak sadržaja ukupne gline i praha. Teksturna klasa

po dubini pedološkog profila je praškasta ilovača, ilo-

vača i ilovasti pijesak.

Osobine tla

Soil properties

Tablica 1. Mehanički sastav tla

Table 1 Mehanical composition of soilKrupan

Sitan

Ukupan

Ukupna

Dubina

pijesak

pijesak

Prah Glina pijesak

glina + Teksturna

Horizont Depth (cm)

Coarse Fine Dust Clay Total prah Klasa

Horizon 2.0 -

sand sand 0.02- <0.002 mm sand Total Texstural0.2 mm

0.2 -

0.002 mm

>0.02 mm clay class0.02 mm <0.02 mm

Aa,p 0-30 4,45 19,82 55,60 20,12 24,28 75,72 praš. ilovača

AaGso 30-60 1,90 32,93 46,76 18,40 34,84 65,16 ilovača

Gso 60-90 2,27 85,80 7,12 4,80 88,08 11,92 ilov. pijesak


31

Prema podacima ukupne poroznosti (Tablica 2),

ovo tlo svrstavamo u porozno. Gornja granica poljskog

vodnog kapaciteta je u rasponu od 48.14 % vol. u Aa,p

horizontu pa, do 22.92 % vol. u Gso sloju. Za lentoka-

pilarnu vlažnost (6.25b) vrijednosti gornje granice su

od 23.39 % vol. u Aa,p horizontu pa do 6.82 % vol. u

Gso pothorizontu. Vrijednost kapilarnog uspona je po-

voljnija ispod dubine od 30 cm.

Tablica 2. Vodno-zračne osobine tla

Table 2 Water-air properties of soil

Retencija vode

Fiziološki

Dubina Ukupna poroznost

(% vol.)

aktivna voda Kapilarni uspon

Horizont Depth Total porosity Water retention Physiollogically Capillary riseHorizon(cm) (% vol.) active water (cm)

0.33b 6.25b (% vol.)

Aa,p 0-30 57.59 48.14 23.39 22.59 14,9

AaGso 30-60 57.75 41.85 19.62 31.17 27,2

Gso 60-90 50.17 22.92 6.82 16.87 24,9

Kapacitet

Sadržaj pora

Horizont

Dubina za zrak

Soil pores (% vol.)

Horizon Depth Air Grube Srednje Sitne fine

(cm) capacity Coarse Medium Fine(% vol.) (>10 μm) (10-0.2 μm) (<0.2 μm)

Aa,p 0-30 2.86 2.86 21.58 33.15

AaGso 30-60 5.17 5.17 28.92 23.66

Gso 60-90 27.25 27.25 16.10 6.82

Analizirajući sadržaj pora u zemljištu (Tablica 3),

uviđa se da humusni horizont sadrži najviše sitnih finih

pora (33,15 vol.%), u prijelaznom horizontu prevlada-

vaju srednje pore (28,92 %), a u najdubljem sloju grube

pore. Prema dubini pedološkog profila, učešće grubih

pora raste s dubinom, a učešće sitnih pora opada.

Tablica 3. Diferencijalna poroznost

Table 3 Differential porosity

U ovom tlu (Tablica 4), uočljiv je nešto veći udio

karbonata u prijelaznom AaGso horizontu u odnosu na

humusni horizont, te Gso podhorizont, a prema klasifi-

kaciji svrstava se u jako karbonatno. Alkalnost tla po-

većava se sa dubinom, a u prosjeku je slabo alkalno.

Sadržaj humusa je najveći u površinskom horizontu,

dok s dubinom njegov udio opada, a prema prosječnoj

vrijednosti humusa ovo tlo je slabo humozno. Sadržaj

hranjiva također opada s dubinom.

Tablica 4. Kemijski sastav tla

Table 4 Chemical composition of soilHorizont Dubina CaCO3 pH in Humus Ukupan P

2

O

5

K

2

O

Horizon Depth (cm) % H

2

O Humus%- Total N % mg/ 100g mg/ 100g

Aa,p 0-30 17.9 7.40 2.59 0.08 5.4 17.3

AaGso 30-60 23.3 7.80 1.21 0.04 2.8 8.2

Gso 60-90 15.4 7.82 0.96 0.02 2.9 4.0

prosjek 0-90 18.9 7.67 1.59 0.05 3.7 9.83

Momentalna vlaga u tlu je na dubini od 0–60 cm bila

u skladu s kretanjem podzemne vode, te je u Aa,p hori-

zontu (slika 1), postotak vlage bio u rasponu od 54,77

do 63.54 % od ukupne poroznosti, ai momentalna vlaga

kretala se u prosjeku između vrijednosti 0.33b i 6.25b.

Kod AaGso sloja (slika 2), momentalna vlaga je u ra-

sponu od 56.35 do 77.90 % od ukupne poroznosti. Iz

navedenoga vidi se da je vo da u čitavom razdoblju bila

pri stupač na biljkama.

U zavisnosti od načina vlaženja, ovo tlo se prema

klasifikaciji Š k o r i ć i sur. (1985) svrstava u hipo -

glejno, gdje je vlaženje isključivo pod zemnom vodom.


32

Primanje reznica

Acceptance cuts

Slika 2. Dinamika momentalne vlage tla u

AaGso horizontu

Figure 2 The dynamics of soil moisture inthe immediate AaGso horizon

Prirast sadnica

Growth of seedlings

Osnovni problem kod rasadničke proizvodnje je za-

korjenjivanje dovoljnog broja reznica, koji osigurava i do-

voljan broj kvalitetnog sadnog materijala. Prilikom

uvođenja američkih crnih topola (Populus deltoides), pri-

mijećen je problem težeg ožiljavanja reznica (M a r k o -

v i ć i sur. 1981). Kod istraživanih klonova crne topole, ta-

kođer je primijećeno slabo primanje reznica, na euglej-

nom tlu, koje je na kraju vegetacijskog razdoblja iznosilo

od 63.7–69.4 %.

Slika 3. Dinamika kretanja podzemne

vode

Figure 3 The dynamics of groundwater

Osnovno mjerilo kvaliteta za sadni materijal su di-

menzije biljaka. Ana lizirajući dinamiku visinskog pri -

rasta sadnica (slika 4), može se uvi djeti da je klon

Slika 4. Prirast visine sadnica

Figure 4 Height growth of seedlings

Slika 1. Dinamika momentalne vlage tla u

Aa horizontu

Figure 1 The dynamics of soil moisture inthe immediate Aa horizon

´260/81´ najbrže rastao u početku,

sve do polovice mjerenog razdo-

blja, kada njegova krivulja rasta

opada, te daje najniže završne vri-

jednosti visine, klon S

1-3

za razliku

od prethodnog, ima slabiji rast u

početnoj fazi, a nakon toga se kri-

vulja rasta podiže, te ovaj klon

postiže i najveću konačnu visinu.

Najravnomjerniju krivulju rasta,

bez znatnih oscilacija ima klon ´B-17´, dok klonovi

´155/81´ i ´S

6-7

´ ima najslabiji rast tijekom praćenog

razdoblja te najmanju konačnu visinu.


33

Slika 5. Prirast promjera sadnica

Figure 5 Diameter growth of seedlings

Prema analizi prirasta promjera,

(slika 5), može se zaključiti kako je

najveći prirast ostvario klon ´S

1-3

´,

dok su ostali klonovi imali podjed-

nak prirast promjera. Primjetno je da

je u početnom razdoblju najbolji pri-

rast promjera postigao klon ´260/81´.

Slika 6. Učešće očekivanih varijanti u ukupnoj varijanti za visine ožiljenica ispitivanih

klonova crnih topola

Figure 6 Participation of the expected variance in total variance for the height of rootedcuttings of black poplar clones tested

Slika 7. Učešće očekivanih varijanti u ukupnoj varijanti za promjer izbojka ožiljenica

u visini korjenovog vrata ispitivanih klonova crnih topola

Figure 7 Participation of the expected variance in total variance for diameter shoots rooted cuttings in the amount of root collar of black poplar clones tested

Učešće očekivanih varijanti klo-

nova u ukupnom variranju visine

ožiljenice (Slika 6) mijenjale su se

tijekom vegetacijskog razdoblja.

Razlike među klonovima bile su vrlo

visoke polovicom lipnja (preko

80 % ukupnog variranja), da bi

nakon toga pale na razinu od oko

50 %. Sredinom rujna razlike među

klonovima utjecale su na ukupno va-

riranje blizu 70 %, što je vjerojatno u

vezi s razlikama u fenologiji zatva-

ranja vršnog pupa. Značajne razlike

među klonovima crne topole u raz-

doblju od kraja svibnja i tijekom lip-

nja mjeseca su dobili su K o v a č e -

v i ć i sur. (2008a), pri čemu su uočili

i značajnu povezanost visine izbojka

u ovom razdoblju s formiranjem kor-

jenovog sustava neposredno nakon

sadnje reznica, kao i sa preživljava-

njem ožiljenica.

Učešće očekivanih varijanti klo-

nova u ukupnom variranju promjera

ožiljenice (Slika 7) na 10 cm visine,

ukazuju da su razlike među klono-

vima bile vrlo visoke polovicom lip-

nja (preko 80 % ukupnog variranja),

da bi nakon toga do sredine kolovoza

opale na razinu od blizu 10 %. Tome

nisu doprinijele promjene u variranju unutar klonova, jer

je koeficijent varijacije tijekom čitavog vegetacijskog

razdoblja bio stabilan (oko 7 %). Tijekom rujna doprinos

klonova ukupnom variranju bio je nešto veći (oko 20 %),

čemu su vjerojatno doprinijele razlike u fenologiji zatva-

ranja terminalnog pupa. Ovo ukazuje na značajne razlike

u dinamici promjera ožiljenica ispitivanih klonova u po-

četnim fazama rasta, da bi se te razlike tijekom ljetnog

perioda izgubile.

Dimenzije sadnica

Dimensions of seedlingsZa proizvodnju sadnog materijala moraju se osigurati

takvi uvjeti, (gustoća, zalijevanje, stavljanje gnojiva, ok -

opa vanje i zaštita), koji osiguravaju visinu biljaka preko

2,5 m (R o n č e v i ć i sur. 2002). Prilikom ovog istraživa-

nja, na kraju vegetacijskog razdoblja postignute su zna-

čajne razlike u srednjim visinama, dok su istraživani klo-


34

novi postigli podjednake promjere u visini korjenovog

vrata (Tablica 5). Test najmanje značajne razlike na razini

rizika od 5 %, razdvojio je dvije grupe klonova po srednjim

visinama: klonovi ´S

1-3

´ i ´B-17´ sa 194–197 cm i klonovi

´S

6-7

´, ´260/81´ i ´155/81´ sa 157–168 cm visine. Srednji

promjeri bili su ujednačeni i kretali su se u rasponu od

12,1 do 13,5 mm. Istražujući dimenzije sadnog materijala

na humofluvisolu (G a l i ć i sur. 2007) navode srednje

visine ožiljenica P. × canadensis cl. ́ Panonnia´, od 1,69 m,

i P.× deltoides cl. ´PE19/66´, ´182/81´, ´B-81´, i ´B-229´

Slika 8. Visinske klase sadnica

Figure 8 Height cllas of seedlings


Proizvodne osobine ovoga tla ovisne su upravo od

dubine glejnog horizonta te od načina vlaženja. Glede

dubine glejnog horizonta, proučavano euglejno tlo

prema Wi l d e (1962), citira A n t i ć i sur. (1984), pri-

pada γ-gleju.

Između genotipova i svojstava tala utvrđen je jasan

utjecaj na preživljavanje i rast ožiljenica topola prema

K o v a č e v i ć i sur. (2008a, 2008b). Ostvareni posto-

tak prijema ne zadovoljava norme kvalitetne proizvo-

dnje sadnog materijala crnih topola. Ž i v a n o v i sur.

(1985) navode proučavajući ožiljavanje pet klonova P.deltoides, (´450´, ´457´, ´618´, ´55/65´, ´725´), da je

najbolje ožiljavanje kada je osigurana vlage u tlu blizu

poljskom vodnom kapacitetu. Stanje vlage preko polj-

skog vodnog kapaciteta, kao i ispod, negativno je utjeca lo

na ožiljavanje. Imajući u vidu da je vlaga u istraživanom

euglejnom tlu, na dubini do 30 cm, (graf. 3), bila između

vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta i lentokapilarne

vlažnosti, dovodi do zaključka da je to jedan od uzroka

lošijeg prijema. M a h o n e y i R o o d , (1991), navode

značajan utjecaj razine podzemne vode na preživljava-

nje, dimenzije, broj listova i lisnu površinu prirodnog

hibrida topole (Populus deltoides balsamifera), te sma-

njenje navedenih parametara progresivno s poveća-

njem razine podzemne vode. M o n c l u s i sur. (2005),

proučavajući genotipove Populus deltoides × Populusnigra, navode nisku otpornost visoko produktivnih

vrsta na nedostatak vode, i kao posljedicu toga smanje-

nje biomase.

Prema dobivenim podacima (tab 5) na ovom tlu nema

značajnih razlika između klonova u pogledu prijema, a

slične podatke za klonove Populus × canadensis cl. Í-214´ i P. deltoides Í-65/59´ (Lux), dobio je (I v a n i -

š e v i ć 1991). Srednje visine ožiljenica ovise od mnogih

čimbenika kao što su: klon, vrsta tla, sadnje, tip sadnog

materijala, tehnološki postupci pri osnivanju, stavljanju

gnojiva, zalijevanje, i sl. (M a r k o v i ć i R o n č e v i ć

1986, Ž i v a n o v i sur. 1985, I v a n i š e v i ć 1991, R o n -

č e v i ć i sur. 2002). Smanjena količina vode izaziva stres

od suše, što je posebno štetno za sadnice topola (S t e -

w a r t i M a h o n e y , 1990). Manje dimenzije ožiljenica i

slabiji prijem klonova Populus deltoides dovode se

Tablica 5. Srednje vrijednosti preživljavanja ožiljenica,

ukupna visina (h) i promjer u visini korjenovog

vrata (d) istraživanih klonova topola, rezultati

testa analize varijance i najmanje značajne razlike

na razini rizika od 5 %

Table 5 Maen values of survival of rooted cuttings, ove-rall height (h) and diameter at root collar level (d)studied poplar clones, test results of analysis ofvariance and least significant differences at thelevel of risk of 5 %

Mjereni elementi - Measured elementsKlon Prijem Visina Promjer

Clone Survival (%) Height (cm) Diameter (mm)

S

1-3

66.5 a 196.6 a 13.5 aB-17 63.7 a 193.9 a 12.8 ab

260/81 65.8 a 168.0 b 12.5 abS

6-7

69.4 a 165.4 b 12.1 b155/81 68.8 a 156.9 b 12.3 abF - ratio 0.18

ns

7.658

**

1.503

ns

p – value 0.9451 0.0014 0.2511

od 2,01–2,30 m. Na tlu teksturnog sastava ilovast pijesak

do pjeskovita ilovača, klon ́ S

6-7

´ tijekom selekcioniranja za

proizvodnju biomase postigao je srednju visinu od 2,08 m i

srednji promjer od 18,24 mm (O r l o v i ć i sur. 2003)

Tijekom istraživanja sadnog materijala crnih topola,

ustanovljeno je nekoliko graničnih visina za klase sadnica

(I v a n i š e v i ć 1991). Na osnovi grafikona 8, može se

utvrditi da, prema visinskoj strukturi, istraživane ožilje-

nice su u vrlo malom opsegu preko 2,5 m visine (I klasa) i

uglavnom se nalaze u II i III visinskoj klasi.

Klonovi ´S

1-3

´ i ´B-17´, imaju manji dio ožiljenica

koji pripada I klasi (1,1 %), te povećan udio II klase

(46,2–53,9 %). Kod klonova ´S

6-7

´, ´260/81´ i ´155/81´,

I klasa je potpuno izostala na ovom tluu, manje je uče-

šće II klase ožiljenica (7,4–13,4 %), dok je III klasa

najviše zastupljena sa (52,7–82,41 %). Promjeri ispiti-

vanih klonova bili su od 12,1 do 13,5 mm u visini kor-

jenovog vrata.


35

uglavnom u vezu s malim postotkom vlage u tlu, prema

S e g e l q u i s t i sur. (1993).

Nezadovoljavajući prijem, visinski prirast i prirast

promjera tj. slabije dimenzije ožiljenica na kraju vege-

tacijskog razdoblja mogle bi se ponajprije dovesti u

vezu s osobinama ispitivanog tla. Ovo tlo je u zoni kor-

jenovog sustava do 60 cm dubine težeg mehaničkog sa-

stava, gdje sadržaj ukupnog praha i gline iznosi od

65,16–75,72 %, a kao povoljno tlo za uzgoj topola na-

vodi se zemljište sa 30–50 % praha i gline (Ž i v a n o v i

sur. 1985). Također sadržaj kapilarnih i nekapilarnih

pora ovoga tla je u odnosu 95: 5 % do 30 cm dubine i

91: 9 % od 30–60 cm dubine, odnosno izuzetno je po-

većan sadržaj nekapilarnih pora ovoga tla, dok se kao

optimalan odnos kapilarnih i nekapilarnih pora spomi-

nje 60: 40 % (Vu č i ć 1987). Isti autor iznosi podatak

optimalnog odnosa ukupnog pijeska, praha i koloidne

gline od 40: 40: 20 %, dok ovo zemljište sadrži odnos

spomenutih frakcija 25: 50: 25 % u površinskom hori-

zontu, što upućuje na lošija vodno-zračna svojstva, po-

sebno manji sadržaj kisika za razvoj korjenovog

sustava.

ZAKLJUČAK – Conclusion

U radu je proučeno euglej zemljište, u zaštićenom di-

jelu aluvijalne ravni, s mogućnošću vlaženja samo po-

dzemnom vodom, podtipa: hipoglej. Ovo zemljište je u

zoni korjenovog sustava težeg mehaničkog sastava, s po-

većanim sadržajem ukupnog praha i gline, teksturne

klase: praškasta ilovača do ilovača. Povećan je sadržaj ka-

pilarnih pora u odnosu na nekapilarne pore, te je vlaga u

zemljištu u površinskom horizontu (Aa,p) bila manje za-

stupljena i teže pristupačna, dok je u prelaznom AaGso

horizontu bila pristupačnija. Kemijske osobine ukazuju da

je ovo zemljište slabo humozno, te slabo osigurano hranji-

vima. Ispitano zemljište ima slabije elemente plodnosti,

posebice vodno-zračne osobine, u odnosu na zemljišta

koja se koriste za rasadničku proizvodnju crnih topola.

S obzirom na spomenute osobine tla, postotak pre-

življavanja biljaka je bio slab i kretao se u rasponu od

63.7–69.4 %. Visinski prirast i prirast promjera razliko-

vao se kod ispitivanih klonova. Prema visinskoj struk-

turi, klonovi ´S

1-3

´ i ´B-17´, postigli su veće učešće

ožiljenica II klase (2,0–2,5 m) koje se kretalo od

46,2–53,9 % i neznatan udio I klase (>2,5 m visine), od

oko 1 %, kao i veću srednju visinu na kraju razdoblja,

dok su klonovi ´S

6-7

´, ´260/81´ i ´155/81´ imali manje

učešće sadnica II klase (2,0–2,5 m) od 7,4–13,4 %, nisu

imali ožiljenica u I klasi (>2,5 m), dok je III klasa naj-

više zastupljena sa 52,7–82,41 %.

ZAHVALA – Acknowledgement

Ovo istraživanje ostvareno je u okviru projekta koji

je financiralo Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj

Republike Srbije, pod brojem projekta TR20001. Zbog

toga se zahvaljujemo g. Ministru i ostalom osoblju koji

su imali razumijevanja za realizaciju ovog projekta


A n t i ć , M., N. J o v i ć , V. Av d a l o v i ć , 1984: Pedolo-

gija, Naučna knjiga, 403 str., Beograd, B o š n j a k ,

Đ., D r a g o v i ć , S., H a d ž i ć , V., B a b o v i ć , V.,

K o s t i ć , N., B u r l i c a , Č., Đ o r o v i ć , M., P e j -

k o v i ć , M., M i h a j l o v i ć , T.D., S t o j a n o v i ć ,

S., Va s i ć , G., S t r i č e v i ć , R., G a j i ć , B., P o -

p o v i ć , V., Š e k u l a r a c , G., N e š i ć , Lj., B e l i ć ,

M., Đ o r đ e v i ć , A., P e j i ć , B., M a k s i m o v i ć ,

l., K a r a g i ć , Đ., L a l i ć , B., A r s e n i ć , I. 1997:

Metode istraživanja i određivanja fizičkih svoj-

stava zemljišta, JDPZ, 278 str., Beograd.

G a l i ć , Z., S. O r l o v i ć , B. K l a š n j a , A. P i l i p o v i ć ,

M. K a t a n i ć , 2007: Improvement of production

of high-yield poplar varietes seedlings by mycorr-

hiza application, Proc. Nat. Sci, Matica Srpska,

(112): 67–74 str., Novi Sad.

I v a n i š e v i ć , P., 1991: Efekti đubrenja u proizvodnji

sadnica topola na aluvijalnim zemljištima Sre-

dnjeg Podunavlja, Magisterij, Šumarski fakultet,

Beograd.

J o v i ć , N., Z. To m i ć , D.Đ. J o v i ć , 1991: Tipologija

šuma, Šumarski fakultet, 256 str., Beograd.

K o v a c e v i c , B., V. G u z i n a , M. K r a l j e v i c - B a l a -

l i c , M. I v a n o v i c , E. N i k o l i c - Đ o r i c ,

2008a: Evaluation of early rooting traits of eastern

cottonwood that are important for selection tests.

Silvae genetica 57 (1) 13–21.

K o v a c e v i c , B., S. O r l o v i c , S. R o n c e v i c , P. I v a -

n i s e v i c , B. K l a s n j a , 2008b: Significance

of genotype, date of cutting preparation and plan-

ting, soil and year for survival and growth of black

poplar rooted cuttings. Proceedings of 16

th

Euro-

pean Conference and Exibition, Spain, 614–617,

Valensia.

M a h o n e y J. M. and S. B. R o o d , 1991: A device for

studying the influence of declining water table on

poplar growth and survival, Tree Physiology 1991

8(3):305–314.


36

M o n c l u s , R., E. D r e y e r , M. Vi l l a r , F. M. D e l -

m o t t e , D. D e l a y , J. M. P e t i t , B. B a r b a -

r o u x , D. T h i e c , C. B r é c h e t and F. B r i g n o -

l a s 2005: Impact of drought on productivity and

water use efficiency in 29 genotypes of Populusdeltoides×Populus nigra, New phytologist, Vol.

169, Issue 4, 765–777.

M a r k o v i ć , J., D. G o j k o v i ć , P. Đ o k o v i ć , S. R o n -

č e v i ć , P. I v a n i š e v i ć , 1981: Tehnologija gaje-

nja topola i vrba; Rasadnička proizvodnja, Izveštaj

Instituta za topolarstvo o radu u 1981. godini: 79–

94 str., Novi Sad.

M a r k o v i ć , J., S. R o n č e v i ć , 1986: Rasadnička

proizvodnja, Monografija “Topole i vrbe u Jugo-

slaviji”, Institut za topolarstvo, 133–152 str, Novi

Sad.

O r l o v i ć , S., B. K l a š n j a , A. P i l i p o v i ć , N. R a d o -

s a v l j e v i ć , M. M a r k o v i ć , 2003: Mogućnost

rane selekcije crnih topola (Sekcija AigeirosDuby) za proizvodnju biomase na osnovu njihovih

anatomskih i fizioloških svojstava, Topola

171/172: 35–44 str., Novi Sad.

R o n č e v i ć , S., S. A n d r a š e v , P. I v a n i š e v i ć , 2002:

Proizvodnja reproduktivnog sadnog materijala to-

pola i vrba, Topola 169/170: 3–22 str., Novi Sad.

S e g e l q u i s t , C. A., M. L. S c o t t and G. T. A u b l e ,

1993: Establishment of Populus deltoides Under

Simulated Alluvial Groundwater Declines, Ameri-

can Midland Naturalist, Vol. 130, No. 2: 274–285.

S t e w a r t , B. R. and J. M. M a h o n e y , 1990: Collapse

of riparian poplar forests downstream from dams

in western prairies: Probable causes and prospects

for mitigation, Environmaental management, Vol.

14, No 4: 451–464.

Š k o r i ć , A., G. F i l i p o v s k i , M. Ć i r i ć , 1985: Klasifi-

kacija zemljišta Jugoslavije, Akademija nauka i

umjetnosti Bosne I Hercegovine, Posebna izdra-

nja, 73 str., Sarajevo.

Vu č i ć , N., 1987: Vodni, vazdušni i toplotni režim zem-

ljišta, Radovi VANU, Odeljenje prirodnih nauka,

Vojvođanska akademija nauka i umetnosti, 320

str., Novi Sad.

Ž i v a n o v , N., P. I v a n i š e v i ć , 1986: Zemljišta za

uzgoj topola i vrba, Monografija “Topole i vrbe u

Jugoslaviji”, Institut za topolarstvo, 103–121 str.,

Novi Sad.

Ž i v a n o v , N., P. I v a n i š e v i ć , I. H e r p k a , J. M a r -

k o v i ć , 1985: Uticaj đubrenja i navodnjavanja na

razvoj topola u rasadnicima i zasadima, Zbornik

radova, Knjiga 16, str, 119–162, Institut za Topo-

larstvo, Novi Sad.

SUMMARY: The paper presents the results of poplar plants´ growing on thesoil that is not typical for poplar nursery production - on eugley soil. The dia-meter and height increments were examined for five clones of black poplar: ´S1-3´ (P. deltoides Bartr ex Marsh), ´B-17´ (P. deltoides Bartr ex Marsh),´S6-7 ´(P. deltoides Bartr ex Marsh), ́ 260/81´ (P. deltoides Bartr ex Marsh) and´155/81´ (P. × euramericana (Dode) Guinier). This soil type is characterizedby the fact that the layer from the surface down to 60 cm depth, where the lar-gest mass of roots of seedlings is formed, contains the highest percentage of thetotal content of clay and silt, and the worst water-air conditions. The textureclasses by the soil profile downwards were: silty loam, clay loam and loamysand. In this type of soil, we observed low survival of cuttings of the examinedblack poplar clones that, at the end of the growing season, ranged from 63.7–69.4%. There was no significant difference in cutting survival amongthem. The least significant differences test at the level of risk of 5% dividedexamined clones in two groups by shoot height: clones ´S1-3´ and ´B-17´ with a194–197 cm and the clones ´S6-7´, ´260/81´ and ´155/81´ with a 157–168 cmshoot height. The mean diameters were uniform and varied in the range from12.1 to 13.5 mm. Diameter and height growth of clones varied depending onclones, and the most of seedlings at the end of the growing season were classi-fied in 2nd (2,01 to 2,50 m) and 3rd (1,51 to 2,00 m) height class. Unsatisfactorycutting survival, height and diameter plants increments and lower dimensionsof rooted cuttings at the end of the growing season could be primarily attribu-ted to the relatively bad water and air conditions of eugley soil.

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWS

UDK 630* 431

VEZA PRIRODNOGEOGRAFSKE I SOCIOGEOGRAFSKE

OSNOVE DALMACIJE S UGROŽENOŠĆU

OTVORENOG PROSTORA POŽAROM

TIES BETWEEN THE GEOGRAPHICAL AND SOCIAL

GEOGRAPHICAL FEATURES OF DALMATIA WITH

THE ENDANGERMENT OF FOREST FIRES

Marica MAMUT

1

SAŽETAK: U radu je istražen međuutjecaj prirodnih i društvenih karakteri-stika dalmatinskog područja s ugroženošću otvorenog prostora požarom. Istra-živanje je provedeno na području dalmatinskih PU (PU Zadarska, PUŠi ben sko-Kninska, PU Splitsko-Dalmatinska, PU Dubrovačko-neretvanska) udese togodišnjem razdoblju 1998–2008. U međusobnu vezu dovedeni su služ-beni statis tički podaci o požarima MUP-a RH s klimatskim, vegetacijskim i de -mografskim stanjem istraživanog prostora. Rezultati istraživanja pokazali suvelik utjecaj klimatskih čimbenika, vrste vegetacije i demografskih prilika obal-nog i otočnog prostora na učestalost požara i veličinu opožarenih površina.Istarživani prostor ima klimu tipa Cs i podtipa Csa sa suhim ljetima (≥ 22 °C) ivrlo kišovitim zimama (1400 mm) što u kombinaciji s dominantnim vjetrovimaovog prostora izuzetno povoljno djeluje na širenje požara i otežava suzbijanjepožara otvorenih prostora. Biljni pokrov Dalmacije uglavnom čine primorskešume i mediteransko bilje bogato smolom i eteričnim uljima te su lako zapaljivei nazvane “pirofilnim ekosustavima”. U opožarenim šumskim površinama Re-publike Hrvatske Dalmacija participira sa čak 64,3 % (122 241 ha) no najve-ćim dijelom (50,2 %) su to površine pod panjačama, makijom, garizima,šikarama i šibljacima. Bitan prirodni čimbenik prostora koji doprinosi većembroju požara je geološka građa te litološki i pedološki sastav. Oko 80 % pros to -ra građeno je od vodopropusnih va p nenaca na kojemu se tijekom vremena raz-vio ljuti krš, kao dobar preduvjet za nastanak i širenje požara. Ovakvu prirodnuosnovu prate i za požar povoljne socijalne karakteristike prostora. Demograf-ska slika dalmatinskog zaleđa i otoka ukazuje na sve stariju populaciju i demo-grafsko pražnjenje, što se izravno odražava i na održavanje otvorenih površina.Dok u Republici Hrvatskoj u otvorenim opožarenim površinama najveći udioimaju poljoprivredne površine (51,4 %), u Dalmaciji su to šume i šumska zem-ljišta (53,5 %). Sve veće površine zapuštenih poljoprivrednih zemljišta u dalma-tinskom dijelom prekriva slaba šumska vegetacija, stoga ne čudi ni podatak daje 31,7 % požara otvorenog prostora Republike Hrvatske bio na području dal-matinskih PU i da je oko 38,9 % opožarene otvorene površine u dalmatinskimPU. Podaci o opožarenim površinama po PU jasno su dati kroz st ru kturne dija-grame priložene u radu i ukazuju da je najveći broj požara u analizi ranom de-setogodišnjem razdoblju zabilježen je u PU Splitsko-dalmatinskoj (gotovo 1000požara godišnje), najveći dio opožarenih šumskih površina je u PU Šibensko-

1

Dr. sc. Marica Mamut, Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju,

ul. Dr. F. Tuđmana 24, Zadar, [email protected]

37


M. Mamut: VEZA PRIRODNOGEOGRAFSKE I SOCIOGEOGRAFSKE OSNOVE DALMACIJE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 37-50

38

kninskoj (42,4 %), poljoprivrednih zemljišta u PU Zadarskoj (51,6 %), ostalepovršine prema namjeni manje su zastupljene. Najveći dio opožarenih površinaotvorenog prostora (90,5 %) nije pod državnom skrbi i najveći broj požara izaz-van je nehatom (čak 75 %) te je nužno povećati brigu i nadzor nad provođenjempreventivnih mjera zaštite od požara, čime bi štete bile znatno smanjene.

K l j u č n e r i j e č i : Dalmacija, prirodnogeografske karakteristike, socio-geografske karakteristike, otvoreni prostor, šumske površine, požari

U novije vrijeme kod nas i u svijetu sve je ak-

tualnija problematika požara. Statistički podaci

MUP-a Republike Hrvatske požare selektiraju na

kategoriju požara otvorenog prostora (šume, ostalo

šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, odla-

galište otpada, ostali otvoreni prostor) i požare ob-

jekata (građevinski objekti, prometna sredstva). U

ovom radu cilj je objasniti vezu prirodne osnove

dalmatinskog prostora i znatno učestalijeg broja po-

žara otvorenoga prostora i veće opožarene površine

u odnosu na kopneni dio Hrvatske. Vrlo često se po-

grešno izjednačava pojam požara otvorenog pro-

stora sa šumskim požarom. Dosadašnja iskustva

pokazala su da je većina požara otvorenog prostora

inicirana paljenjem vatre na zapuštenom i zakorov-

ljenom poljoprivrednom zemljištu, koja se u skladu

s klimatskim prilikama i ružom vjetrova širi i često

u konačnici zahvaća i šume. Budući da su šume hr-

vatskog priobalja i otoka u gotovo 60 % degradi-

rane i prekrivene panjačama, šikarom, makijom i

goletima, a samo 9,9 % su visoke šume alepskog i

crnog bora (B u t o r a c i sur. 2009), veći dio požara

otvorenog prostora je u kategoriji ostalog šumskog

zemljišta. Velik interes požari izazivaju zbog mate-

rijalnih šteta koje iza sebe ostavljaju, ali i zbog de-

gradacije tla i vegetacije što je rezultat erozije na

opožarenim površinama. Ovaj problem prepoznat

je odavnina, čemu svjedoče sačuvani suhozidi na

padinama priobalja i otoka Dalmacije.

Požari hrvatskog mediteranskog područja popri-

maju zabrinjavajuće razmjere i gotovo su sastavni

dio ljetnog razdoblja, na što i brojčano ukazuju

obra đeni podaci za Dalmaciju u ovome radu. Ana-

liza je provedena na osnovi službenih podataka

MUP-a RH za prostor četiriju Policijskih uprava

(PU Splitsko-dalmatinska, PU dubrovačko-neret-

vanska, PU šibensko-kninska i PU zadarska) te na

osnovi zapisa Nacionalnog savjetnika za upravlja-

nje i kontrolu (suzbijanje) šumskih požara.

Kako bi se smanjila učestalost i razmjeri požara

koji rezultiraju često katastrofalnim uništavanjem

šuma, šumskih površina, poljoprivrednih površina,

ugrožavanjem naselja i ljudi, nužno je temeljito

poznavanje prirodnih i društvenih karakteristika

prostora koje usmjeravaju i određuju način provo-

đenja preventivnih mjera zaštite.


PRIRODNOGEOGRAFSKE I DRUŠTVENE ZNAČAJKE DALMACIJE

I NJIHOV UTJECAJ NA NASTAJANJE POŽARA –

Geographical and Social Features Dalmatian and their

Impact on the Formation of Fire

Kako bi što bolje sagledali uzroke i posljedice

požara otvorenog prostora dalmatinskog krškog

prostora date su osnovne društvene i prirodne ka-

rakteristike ovog područja. Značajni društveni

čimbenici koji pogoduju razvoju požara su demo-

grafska slika i turistički potencijal prostora koji su

se kroz vrijeme mijenjali, te klima, biljni pokrov,

reljef, geološka podloga i tlo kao prirodne datosti

dalmatinskog zaleđa, priobalja i otoka. Svi ele-

menti su međusobno jako povezani.

Demografska slika otoka i dalmatinskog zaleđa

u posljednjem desetljeću znatno je izmijenjena

(We r t h e i m e r -B a l e t i ć , 2005). Ekonomska pre o-

rijen tacija potisnula je poljodjelstvo i stočarstvo,

što je masovno pokrenulo stanovništvo s otoka, a u

priobalju iz zaleđa u turistička mjesta i gradove uz

more, te tako smanjilo broj seoskog stanovništva

(Ž i v i ć i sur. 2005). Mnoge do tada obrađivane i

uređivane poljoprivredne površine zapuštene su i

na njih najprije prodire livadna, a zatim i šumska

vegetacija. Time su nekadašnje prirodne zapreke za

širenje požara (uređeni maslinici, vinogradi, voć -

nja ci, oranice i sl.) postali prostor novih požarnih

žarišta izvan ranijih šumskih površina. Dodatni ote-

žavajući čimbenik je i njihova neposredna blizina

naselja i prometnica te velika količina lako gorivog

materijala. Stanovništvo starije životne dobi koje je

ostalo na otocima i u zaleđu vrlo često izaziva po-

žare spaljivanjem korova, ne vodeći računa o nepo-

stojanju dovoljno širokog koridora koji bi sprječio

nekontrolirano širenje vatre. Takvo stanje u ljetnom

razdoblju kada je vegetacija presušena, temperatura

visoka bitno potencira opasnost od požara u turisti-

čki privlačnom dalmatinskom prostoru Republike


39

Hrvatske (Vi d u č i ć , 2007). Potrebno je istaknuti i

utjecaj velike frekvencije ljudi (turista) na izraženu

učestalost šumskih požara u mediteranskom podru-

čju. Vrlo često turisti nisu dovoljno svjesni opasno-

sti od požara na otvorenom prostoru i zbog razlike

podneblja iz kojih dolaze. Neuređene, nenjegovane

i neočišćene alohtone i autohtone borove šume uz

turističke destinacije nepažnjom povećavaju mo-

gućnost izbijanja požara (Vu l e t i ć i sur. 2006).

Klima dalmatinskog prostora je sredozemna

klima i prema Köppenovoj klasifikaciji pripada tipu

Cs i podtipu Csa (Š e g o t a , 1988) sa suhim vrućim

ljetom i vrlo kišovitom zimom, znane kao klima

mas line (Š e g o t a i F i l i p č i ć 2003). Visoke ljetne

tem perature ovoga prostora objašnjavaju se jakim

dnevnim zagrijavanjem reljefno niskog prostora

koji je dobrim dijelom ogoljen, a tlo je najčešće pro-

pusno i suho. Srednja srpanjska temperatura zraka

ove klime je ≥22 °C (Š e g o t a , 1988), dok su dne-

vne temperature vedrih ljetnih dana znatno više, što

izuzetno pogoduje razvoju požara otvorenog pro-

stora. Oborine u ljetnim mjesecima vrlo su rijetke i

uglavnom u obliku lokalnih pljuskova. U zimskom

razdoblju advekcija zraka s relativno toplog mora i

često sunčano vrijeme, uzrokuje relativno visoke

temperature i zimi (npr. srednja siječanjska tempe-

ratura zraka u Zadru je 5,8 °C). Srednja godi šnja

temperatura zraka na mediteranskom krškom po-

dručju je 11,2 °C, a srednja količina padalina je

1400 mm (To p i ć , 2003) i povećava se od mora i

otoka prema unutrašnjosti i od nižih prema višim

nadmorskim visinama. Od ostalih klimatskih čim-

benika važnih u razvoju i suzbijanju požara bitni su

dominantni vjetrovi ovoga prostora. Vjetar, naime,

djeluje mehanički, prenoseći plamen i iskre i uni-

štava posebno velike komplekse šuma u tzv. viso-

kim požarima ili požarima u krošnjama četinjača,

gdje se vatrena stihija širi s jedne krošje na drugu,

izazivajući tzv. leteći požar. Visok temperaturni gra -

dijent u obalnom pojasu i nagomilavanje relativno

hladnijeg zraka iza obalnih planina uzrokuje jaču

vjetrovitost obalnog prostora. Uz to je za primorske

krajeve karakteristična česta i nagla smjena vje-

trova, što pogoduje širenju požarišta i otežava suz-

bijanje i gašenje vatrene stihije. To objašnjava velik

udio dalmatinskih PU u veličini opožarenih povr-

šina Hrvatske. Smjer vjetrova ovisi i o pružanju i

konfiguraciji obale i otoka stoga je jugo najčešće u

srednjem Jadranu. Split, Hvar i Palagruža ima ju

najveću čestinu juga na Jadra nu ( Š e g o t a , 1988).

Južni Jadran bilježi manje juga zbog razlike u uče-

stalosti ciklona koje putuju po van Bebberovim pu-

tanjama Vb, Vc i Vd.

Biljni pokrov Dalmacije osim kultiviranih vrsta

(G r k o v i ć , 2005) čine i primorske šumske zajed-

nice koje su s obzirom na suše klimatske prilike i

kseromorfnu građu biljnog pokrova daleko lakše

za paljive od kontinentalnih šuma. Budući da medi-

teranske biljne vrste obiluju smolom (četinjače) i

eteri čnim uljima, jasno je da su primorske šume po-

dložnije požarima od listopadnih šuma kontinental-

nog dijela Republike Hrvatske, koje su teže

zapaljive i slabije podržavaju vatru. Mediteranski

šumski ekosustavi četinjača i vazdazelenih listača

zbog svojih karakteristika u kontaktu s vatrom nazi-

vaju se i “pirofilnim ekosustavima”. U tu skupinu

spadaju vrste iz rodova Pinus, Quercus, Cistus, Cali-cotome te iz porodice Ericacea (Š p a n j o l i sur.

2008). Osim autohtonih biljaka na krškom dalma-

tinskom području česte su i umjetno uzgojene kul-

ture alohtonih vrsta podignutih zbog potreba

pošumljavanja i melioriranja degradiranih podru-

čja. Ponekad i izgrađene protupožarne ceste mogu

predstavljati prijetnju, jer zbog slabog održavanja

lako zarastu u vrste sklone lakom zapaljenju.

Geološka građa, litološki i pedološki sastav me-

diteranskog prostora Hrvatske još su jedan od bit-

nih elemenata za nastanak i širenje požara. Krški

prostor Dalmacije najvećim dijelom (oko 80 % po-

dručja) izgrađen je od tvrdih i čvrstih vodopropus -

nih vapnenaca otpornih na eroziju (To p i ć , 2003).

Nekada je taj prostor bio prekriven tankim slojem

zemlje koji je vremenom erodiran. Nekontroliranim

uništavanjem šumskog pokrova (požari, sječa, eks -

ten zivno stočarenje) te su površine pretvorene u

ljuti krš s dominantnim dubinskim kemijskim troše-

njem (korozijom). Ovakvo stanje smanjuje zadrža-

vanje vode na površini i time stvara preduvjet za

nastanak požara te otežava njegovu sanaciju. Samo

manji dio dalmatinskog prostora građen je od vodo-

nepropusnih stijena (škriljevci, pješčenjaci, eocen-

ski fliš, tercijarni lapori) i čini manje sušan dio krša

(B o g u n o v i ć i sur. 2007). Pedološki uvjeti odno -

se se na sloj šumskog pokrivača koji predstavlja

osnovni dio gorivog materijala. U pravilu stjenovi-

tost i kamenitost površine pogoduje nastanku po-

žara. Šumski požari nepovoljno utječu ne samo na

prirodni izgled, već i na građu tla budući da se na

zgarištima tijekom 10–13 godina smanji sadržaj

humusa za 11–30 % i dušika za 7–25 % (Š p a n j o l

i sur. 2008), a ovisno o tipu tla i nagibu terena na

zgarištima mijenja se i sadržaj gline u tlu.

Reljef ovoga područja tektonski je predisponi-

ran s jasno izraženim konsekventnim elementima.

Ovaj krški prostor bogat je endogenim i egzoge-

nim krškim oblicima. Oko 75 % površina medite-

ranskog krša ima nagib veći od 5 %, što prostoru

daje karakteristike reljefa velike energije koja bit -

no utječe na mehaničko trošenje i odnošenje tla

vo dom (To p i ć , 2003). To je u neposrednoj vezi s


40

Slika 1. Ukupan broj požara po županijama na području Dalmacije

Figure 1 The total number of fires by county in Dalmatia

vegetacijom, a time i potencijalima za nastanak

požara. Ova četiri elementa (reljef, trošenje, vege-

tacija, požar) međusobno se uvjetuju.

Prirodni čimbenici dalmatinskog područja izu-

zetno su povoljni za razvoj požara. Kada se tome

dodaju i određeni antropogeni utjecaji, lako je obja-

sniti veći udio požara u dalmatinskim PU u odnosu

na ostala područja Republike Hrvatske. Budući da

se otvoreni prostori, pogotovo šumski, dugo i teško

obnavljaju, prevencija i zaštita ovih prostora od ve-

likog je značenja.

METODOLOŠKI PRISTUP I REZULTATI ANALIZE –

Methodological boils and analysis results

Istraživanje je provedeno na temelju službenih

podataka MUP-a RH Tajništva ministarstva –

Odjela za analitiku te na osnovu zapisa Nacionalnog

savjetnika za upravljanje i kontrolu (suzbijanje)

šumskih požara. Statistički su obrađeni i analizirani

podaci za četiri PU na području Dalmacije (PU

Splitsko-dalmatinska, PU dubrovačko-neretvanska,

PU šibensko-kninska i PU zadarska). Dobiveni re-

zultati međusobno su uspoređivani i stavljani u

odnos s državnim prostorom kako bi se dobio što

kompleksniji uvid u vezu prirodne i društvene

osnove i opasnosti od požara u hrvatskom priobalju

i otocima. Zbog povećanja zornosti dati su i grafički

prikazi pojedinih rezultata.

Broj požara i veličina opožarene površine otvorenog prostora –

Number of fires and the size of burned area of open spaceU desetogodišnjem razdoblju od 1998. do 2008. u

Republici Hrvatskoj bilo je ukupno 91 705 požara

(otvoreni prostori i objekti), od čega čak 31,7 % na

području dalmatinskih PU (29 100 požara). Po bro ju

požara dalmatinskog submediteranskog prostora po-

sebno se ističe PU splitsko-dalmatinska, dok su PU

šibensko-kninska i PU zadarska u većini godina go-

tovo izjednačene. PU dubrovačko-neretvanska u

proteklih deset godina (1998–2008.) nije zabilježila

više od 400 požara (Sl. 1). Podaci o opožarenoj povr -

šini otvorenog prostora pokazuju nepodudarnost

bro ja požara i veličine opožarene površine. Najveću

opožarenu površinu otvorenog prostora u posljed -

njih deset godina imala je PU šibensko-kninska

(68 235 ha), zatim PU splitsko-dalmatinska

(58 215 ha), PU zadarska (55 996 ha) i PU dubrova-

čko-neretvanska (46 220 ha) što se može objasniti i

donekle tišim vremenom, manjim promjenama smi-

jera vjetra na južnom Jadranu u odnosu na srednji.

Veličina opožarenih površina na dalmatinskom po-

dručju po godinama vrlo je ražličita i kretala se od

4311 ha (2005.) kada je u PU dubrovačko-neretvan-

skoj bilo svaga 103 ha opožarene površine otvore-

nog prostora do 73 676 ha (2000.) kada je na

području PU šibensko-kninske opožareno čak 24

959 ha otvorenog prostora. (Sl. 2).


41

U požarima otvorenog prostora u istom razdo-

blju opožareno je 588 267 ha otvorene površine, od

toga 228 666 ha (38,9 %) otvorene površine na dal-

ma tinskom području. Kategorije otvorenog pros -

tora dijelimo na površine šumskog zemljišta, šume,

ostalo šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište,

površine odlagališta otpada i ostali otvoreni prostor.

Hrvatska je zemlja relativno bogata šumama. Čak

24 900 km

2

površine Republike Hrvatske prekriveno

je šumama i šumskim zemljištem, što čini 44 % nje-

nog teritorija. Najvećim dijelom (59 %) su visoke

šume – sjemenjače, 24 % čine niske šume – panjače,

16 % je udio makije, gariga i šikare, a na plantažne

površine otpada zanemarivih 1 % (Š i l j k o v i ć ,

1997). Požarom su najugroženije šume mediteran-

skog prostora, čime se umanjuje biološka i krajo-

brazna raznolikost. Naime, šume su staništa brojnih

predstavnika biljnog i životinjskog svijeta i jedan

od glavnih izvora kisika. Njihovu stabilnost naru-

šava vatrena stihija koja u vrlo kratkom vremenu

može uništiti cijela šumska područja. Statistički po-

daci ukazuju na nesrazmjer broja požara i opožare-

nih površina. Da li će neko područje stradati više ili

manje, da li će stradati veća ili manja površina ovisi i

o prirodnim čimbenicima i o čovjeku, odnosno sub-

jektima vezanim za zaštitu od požara. Bitni elementi

su vrsta i starost šume, ali i vrsta i jačina požara. Iako

može biti posljedica prirodne pojave (udar groma),

šumski požari najčešće su posljedica ljudske djelat-

nosti (nesretni slučajevi, nepažnja, gru bi nemar,

namjerno paljenje, neutvrđeni uzroci). Požare uglav -

nom doživljavamo kao nepogode koje imaju nega-

Slika 2. Opožarena površina otvorenog prostora po PU (u ha)

Figure 2 Burned area of open space per PU (in hectares)

Slika 3. Veličina površina opožarenog šumskog zemljišta u ha po godinama

Figure 3 Size of area of burned forest land to ha per year

Opožareno šum

sko zem

ljište u ha – Bu

rned

fore

st la

nd to

ha


42

Požare otvorenih prostora, uključujući i šumske

požare moguće je analizirati prema načinu po-

stanka na prirodne i umjetne, ili prema tipu gori-

vog materijala na podzemni požar (požar tla),

prizemni ili niski požar, požar u krošnjama ili vi-

soki požar i požar osamljenog drveća i grmlja

(Š p a n j o l i sur. 2008). Najčešći je prizemni požar

koji se javlja u svim tipovima šuma, no požar u

krošnjama uništava najveće šumske komplekse,

pogotovo ako je potpomognut vjetrom, pa se tzv.

leteći plamen širi s krošnje na krošnju.

Iako je podatak o veličini opožarenih površina

značajan, optimističniju sliku daju podaci o struk-

turi opožarene površine s obzirom na vegetaciju

koja je prekrivala prostor prije požara. Naime, u

razdoblju od 1998–2007. god., od ukupne opoža-

rene šumske površine (170 848 ha) na visoke šume

s dominacijom borovih šuma otpada 19 839 ha, što

je svega 11,6 %. Najveći dio šumskih površina

85 690 ha ili 50,2 % prije požara bio je obrastao

panjačama, makijom, garizima, šikarama i šiblja-

cima.

tivne posljedice na ljudsku zajednicu i eološka pita-

nja, no vatra može biti i pozitivan ekološki čimbenik

koji ima važan utjecaj na mogućnost obnove vegeta-

cije. Ugroženost pojedinih područja, pa tako i šuma,

različita je. Na prostoru Republike Hrvatske šum-

skim požarima opožareno je 189 985 ha povr šine

šumskog zemljišta i šuma, od čega je najveći dio na

prostoru dalmatinskih PU, čak 64,3 % ili 122 241

ha površine šumskog zemljišta i šuma.

Ovaj podatak ne iznenađuje, ali upućuje na tra-

že nje učinkovitijih preventivnih mjera i poboljša-

nje vatrogasne organizacije na tom prostoru.

Osobito velike šumske površine opožarene su

1998. (21 531 ha), 2000. (32 661 ha), 2003.

(15 694 ha) i 2007. (20 341 ha). Sl. 3. Najveći udio

opožarenih šumskih površina u Dalmaciji bilježi

PU šibensko-kninska. Sl. 4. i 5.

Slika 4. Udio PU u ukupnoj opožarenoj šumskoj površini na dal-

ma tinskom području 1998.–2008.

Figure 4 The share of PU in total izgorjeloj forest area on the Dal-matian area 1998.–2008.

Slika 5. Opožarena površina šuma i šumskog zemljišta Dalmacije po PU (u hektarima) po godinama

Figure 5 Burned forest area and forest land in Dalmatia by the PU (in hectares) per year.

Opožarena površina prema vrsti vegetacije i namjeni –

Burned area by vegetation type and purpose


43

Prema namjeni otvoreni prostor, uz šume i šum-

ske površine, prekrivaju poljoprivredna zemljišta,

odlagališta otpada i ostali otvoreni prostori. Udjeli

pojedinih kategorija u ukupno opožarenim otvore-

nim površinama na prostoru Republike Hrvatske i

prostoru Dalmacije bitno su različiti. Naime, na

pro storu RH najveći udio u opožarenim površinama

otvorenoga prostora otpada na poljoprivredna zem-

ljišta, čak 302 172 ha ili 51,4 % (Sl. 6) dok primat u

Dalmaciji pripada šumama i šumskom zemljištu.

U strukturi opožarenih otvorenih prostora dal-

matinskih PU, šume i šumska zemljišta zastup -

ljena su sa 53,5 % ili 122 241 ha, poljoprivredne

Slika 6. Struktura opožarenih površina otvorenog prostora na po-

dručju R Hrvatske 1998–2008.

Figure 6 Structure of the burnt area of open space in Croatia1998–2008.

Slika 7. Struktura opožarenih površina otvorenog prostora na po-

dručju dalmatinskih PU 1998–2008.

Figure 7 Structure of the burnt area of open space in the DalmatianPU 1998–2008.

površine s 11,1 % ili 25 334 ha, odlagališta otpada

s 1,8 % (4106 ha), a sve ostalo čini 33,6 % povr-

šina izgorjelog otvorenog prostora (Sl. 7).

Ako analiziramo kako su te površine raspoređe -

ne po dalmatinskim PU, uočavaju se bitne razlike.

Naj veći dio opožarenih šumskih prostora u razdo-

b lju od 1998–2008. je u PU šibensko-kninskoj

(42,4 %), dok je u ostalim dalmatinskim PU ta po-

vr šina gotovo podjednako raspoređena – PU za-

darska 21,4 %, PU splitsko-dalmatinska 19% i PU

dubrovačko-neretvanska 17,2 % (Sl. 8).

Slika 8. Udio dalmatinskih PU u opožarenim šumskim površi-

nama Dalmacije 1998–2008.

Figure 8 Share Dalmatian PU in burned forest areas of Dalmatia1998–2008.

Slika 9. Udio dalmatinskih PU u opožarenim površinama poljo-

privrednog zemljišta Dalmacije 1998.–2008.

Figure 9 Share Dalmatian PU in the agricultural land of Dalmatia1998.–2008.

Analiza udjela PU u opožarenim poljoprivred-

nim površinama Dalmacije pokazala je promije-

Šume i šumska zemljišta – Forest and forest landPoljoprivredno zemljište – Agricultural landOdlagalište otpada – landfillOstalo – Others

Šume i šumska zemljišta – Forest and forest landPoljoprivredno zemljište – Agricultural landOdlagalište otpada – landfillOstalo – Others


44

njen poredak, što je glede prirodne osnove pro-

stora, ali i veličinu poljoprivrednih površina poje-

dine PU očekivano. Najveći udio pripada PU

zadarskoj s 13 067 ha ili 51,6 % izgorenih poljo-

privrednih površina dalmatinskog područja. I ovaj

puta PU dubrovačko-neretvanska je s najmanjim

udjelom od samo 4,2 % (1 052 ha) (Sl. 9).

Zanimljivi su i podaci o opožarenim površi-

nama odlagališta otpada, gdje nailazimo na godine

kada takvih površina nije ni bilo. U RH je u anali-

ziranom desetogodišnjem razdoblju bilo 5 588 ha

opožarene površine odlagališta otpada, od čega na

prostor dalmatinskih PU otpada čak 4 106 ha ili

73,5 %. Još više zabrinjava podatak da je najveći

dio tih površina (76 % opožarenih površina odla-

gališta Dalmacije) samo u PU splitsko-dalmatin-

skoj (3 122 ha). Najveći dio tih površina opožaren

je 2000. g., 2563 ha odnosno 82,1 % od ukupno

opožarenih odlagališta PU splitsko-dalmatinske

kroz desetogodišnje razdoblje. Ako taj podatak

stavimo u odnos od ukupno opožarenim površi-

nama odlagališta otpada na prostoru cijele države

u razdoblju 1998.-2008. godine, tada samo 2000.

godina u PU splitsko-dalmatinskoj sudjeluje s 45,9

%, dok se u PU varaždinskoj u cijelom desetogo-

dišnjem razdoblju bilježi samo 1 ha opožarene po-

vršine te kategorije (2003.) ili 0,02 %.

Broj požara i veličina opožarene površine otvorenog prostora prema vlasništvu –

Number of fires and the size of burned area of open space owned byOd 91 705 požara koliko je zabilježeno u RH od 1998.

do 2008. godine, najveći dio (55 804 požara) zabilježen je

na prostoru neutvrđenog vlasništva. Ako se tome broju

dodaju i požari na privatnom zemljištu (27 227 požara),

očito je da se najveći broj požara (83 031 požar ili 90,5 %)

događa na površinama koje nisu pod državnom skrbi. Po-

sljedica je to nedovoljne brige i neprovođenja potrebnih

preventivnih mjera zaštite, od čišćenja do izgradnje protu-

požarnih prosjeka i provođenja uzgojnih mjera u šu-

mama. Kao mogući razlog ovakvog odnosa broja požara

na državnom i nedržavnom zemljištu, često se navodi i

prenamjena negrađevinskog u građevinsko zemljište (S i -

m o n e t t i , 2006). Osobito ako su to površine u blizini

naselja. Naime, zakonom je propisano da se pet godina

nakon što je neka površina opožarena, može promijeniti

njena namjena. Podaci o veličini opožarene površine ot-

vorenog prostora prema vlasništvu u skladu su s poda-

cima o broju požara. Najveći dio državnog zemljišta

opožaren je na području dalmatinskih PU, čak 70,2 % ili

5 4890 ha od ukupno opožarenih državnih površina u Re-

publici Hrvatskoj (7 8171 ha). Udio dalmatinskih PU u

opožarenim privatnim otvorenim površinama je nešto

manji, ali još uvijek visok 62,9 % ili 49 892 ha. Bitno je

naglasiti da je i na području cijele države i na području

dalmatinskih PU najveći dio opožarenog otvorenog

prostora neutvrđenog vlasništva: u Republici Hrvatskoj

73,2 % ili 430 829 ha, a na dalmatinskom području

53,7 % ili 122 717 ha (Sl. 10).

Ovdje se nameće pitanje veze katastra i zaštite od

požara (Blagović i Prosen 2007). Naime, Zakon o za-

štiti od požara (NN 1993), na temelju kojega je done-

sen i Pravilnik o zaštiti šuma od požara (NN 2003),

propisuje tehničke, preventivno-uzgojne i druge mjere

zaštite koje vlasnici moraju provoditi s obzirom na pro-

cjenjenu ugroženost. Prvi problem javlja se ako se ne

može utvrditi vlasnik. Drugi problem je neažuriranost

katastra, odnosno neusklađenost kultura u katastru s

kulturama na terenu. Velik je broj katastarskih čestica

na kojima je npr. odavno izrasla šuma , a ona se vodi

pod nekom drugom kulturom i ne ulazi u program za-

štite od požara. Ovakve šume nerijetko su sječene i za-

mjenjivane divlje izgrađenim naseljima, osobito u

Slika 10. Struktura vlasništva opožarenih površina otvorenog prostora u Republici Hrvatskoj i Dalmaciji

Figure 10 The ownership structure of burnt area of open space in R Croatia and Dalmatia

R HRVATSKA DALMACIJA

Državno

State 13 %

Neutvrđeno

Undetermined 73 %

Privatno

Privately 22 %

Državno

State 24 %

Neutvrđeno

Undetermined 54 %

Privatno

Privately 14 %


45

blizini turističkih destinacija. Postoje i suprotni pri-

mjeri, gdje je u katastru čestica vođena pod šumom, a

šume odavno nema. Uz ove, čest je i problem kada za

istu česticu postoji jedan podatak u katastru, a drugi u

zemljišnim knjigama. Ulaskom Hrvatske u Europsku

uniju značajna novina odnosit će se na vrednovanje i

zaštitu ugroženih staništa. Zakonom o zaštiti prirode

(NN 2005) člankom 58. definirana su ekološki zna-

čajna područja, među kojima su i očuvane šumske cje-

line. Teško će biti uvjeriti mjerodavne u Europi da su

neke šumske cjeline vrlo vrijedne ako nisu zavedene

kao šume u katastru. Problem ne čine samo neregistri-

rane šume, već i sva ostala prirodna dobra bitna za za-

štitu okoliša. Potrebno je odrediti i pravu lokaciju i

površinu kako bi gospodarenje, a time i zaštita od po-

žara, moglo biti učinkovito.

Broj požara prema načinu izazivanja –

Number of fire by way of inducingPri analizi načina izazivanja požara uz požare otvore-

nih prostora vrlo često se u razmatranje uzimaju i požari

na objektima (građevinski objekti i prometna sred stva). S

geoekološkog gledišta ta kategorija je manje interesantna,

ali sa sociogeografskog i ekonomsog gledišta predstav-

ljaju značajne pokazatelje. Budući da je najveći broj po-

žara izazvao čovjek (namjerno, nehat ili dječja igra) ova

analiza ima najvećim dijelom sociogeografski karakter, te

su u obzir uzeti i podaci o požarima na objektima. Za naj-

veći broj požara utvrđeno je da su izazvani nehatom, čak

75 % (68 745 požara) što je uistinu zabrinjavajuća brojka.

Prema mjestu izazivanja 30 470 požara bilo je na objek-

tima a 38 275 (55,7 %) na otvorenom prostoru. Ne iznena-

đuje podatak da je nehatom najviše požara bilo na

poljoprivrednim površinama (15 752 požara ili 23 %). Na-

mjerno izazvani požari problem su koji traži uključivanje

velikog spektra različitih struka u preventivnu zaštitu od

požara (od zdravstvenih struka do zakonodavstva). Iako je

sudjelovanje ove kategorije u izazivanju požara relativno

malo (5,6 %), nameće se razmišljaje da ovaj pokazatelj

nije potpuno točan. Naime, zasigurno se u kategoriji ne-

utvrđenih načina izazivanja (24,1 %) krije jedan dio na-

mjerno izazvanih požara. Na smanjenje broja požara

izazvanih prirodnom pojavom (1,5 %) uglavnom je nemo-

guće djelovati, osim uređenjem prostora, poboljšanjem

osmatranja prostora i pravodobnom dojavom te učinkovi-

tim gašenjem kada se požar ipak dogodi (Sl. 11). U razdo-

blju 1998–2008. g. najveći broj požara izazvanih dječjom

igrom dogodio se na građevinskim objektima (68,5 %).

Slika 11. Struktura požara u Republici Hrvatskoj prema načinu

izazivanja 1998–2008.

Figure 11 Structure fire in R Croatia according to the mode causing1998–2008.

ŠTETE OD POŽARA – Fire Damage

Najveće, neprocjenjive i nepovratne štete su svakako

ljudski životi. U desetogodišnjem razdoblju od 1998–

2008. u požarima ili od posljedica požara u Republici Hr-

vatskoj smrtno je stradalo 428 ljudi, od čega 78 ljudi

(18,2 %) na području četiri dalmatinske PU. Broj poginu-

lih različit je po godinama i po PU. Najcrnja godina bila

je 2007. kada je život izgubio 51 čovjek, od čega samo na

prostoru PU šibensko-kninske 14 ljudi (27,5 %). U cije-

lom desetogodišnjem razdoblju najmanje poginulih zabi-

lježeno je u PU zadarskoj (5 ljudi). Zastrašujući je

podatak da po godinama broj poginulih varira od 30–50

ljudi, a ozlijeđenih 100–200. Po broju ozlijeđenih osoba

u Republici Hrvatskoj na prvom mjestu je PU zagreba-

čka, što je obzirom na broj stanovnika i očekivano, a

odmah za njom je PU splitsko-dalmatinska s 230 ozlije-

đenih ili 16,2 % od ozlijeđenih u Republici Hrvatskoj

(1417 ozlijeđena).

U usporedbi s ljudskim nesrećama, materijalne štete

su manje teške ali nisu zanemarive, jer se i one izravno

odražavaju na život čovjeka. Ukupna materijalna šteta od

požara u Republici Hrvatskoj za razdoblje 1998–2008. iz-

nosi 7 770 619 275 kn (Tabl. 1.). Od toga je šteta u dalma-

tinskim PU 5 544 566 880 ili 71,3 % s najvećim udjelom

u PU splitsko-dalmatinskoj (3 247 156 082 kn). Sl. 12.

Usporedbom dviju posljednjih godina analiziranog

razdoblja (2007. i 2008.) veličina opožarene površine i vi-

sina materijalne štete izazvane požarima u dalmatinskim

PU znatno se smanjila, iako je broj požara u tom razdo-

blju porastao (osim u PU dubrovačko-neretvanskoj)

(Tabl. 2.). Rezultat je to bolje opremljenosti pa time i

bržih intervencija vatrogasne službe. Naime, požari se ot-

krivaju u začecima, a pravodobnim i učinkovitim gaše-

njem smanjuju se velike materijalne štete. Izuzetno veliko

značenje u gašenju požara ima i pomoć iz zraka.

Namjerno - IntentionallyNehat - CasuallyDječja igra - Child`s playPrirodna pojava - Natural phenomenaNeutvrđeno- Undetermined

Opožareno

Policijska Broj požara površina (ha) Materijalna šteta u kn Stradale osobe 2008.

Uprava Number of fires Burned Damage (kn) CasualtiesPolice areas (ha)

department2007. 2008. +- % 2007. 2008. 2007. 2008. +- %

Poginuli Ozlijeđeni

Killed InjuredSpl-dalm 895 925 + 3,4 8847 3546 396232364 212408224 -46,4 3 10

Dubr-neret 327 246 -24,8 7952 449 305544255 11796282 -96,1 1

Šib-knin 801 897 +12,0 3649 4908 74424239 59594419 -19,9 4 5

Zadarska 804 901 +12,1 7405 4772 54733183 23206036 -57,6 2

Ukupno Σ 2872 2969 + 2,7 27853 13675 830934041 307004961 -220 7 18


46

Slika 12. Udio dalmatinskih PU u ukupnoj materijalnoj šteti od po-

žara u Republici Hrvatskoj od 1998–2008.

Figure 12Share Dalmatian PU in total damage from the fires in RCroatia 1998–2008.

Tablica 1.Požari i posljedice požara 1998–2008. u Republici Hrvatskoj po godinama

Table 1 Fires and effects of fire 1998–2008. in R Croatia by the yearOpožareno

Broj požara površina (ha) Materijalna šteta (kn) Stradale osobe

Number of fires Burned Damage (kn) CasualtiesGod. areas (ha)

Years Otvoreni Otvoreni

Ukupno Objekti prostori Ukupno Ukupno Objekti prostori Poginule Ozlijeđene

Total Building Open Total Total Building Open Killed Injuredspace space

1998. 9065 3657 5408 94502 629846634 - - 40 105

1999. 7438 3606 3832 15805 199408591 97237202 102171389 34 124

2000. 11613 3816 7797 129883 2247620465 96457550 2151162916 40 201

2001. 7565 3541 4024 27251 518662320 107411368 411250952 44 125

2002. 8052 3360 4692 74945 342885195 151635218 191249978 35 196

2003. 10791 3867 6924 77359 1879979290 151419527 1728559763 44 122

2004. 6196 3341 2855 8988 155707380 88271438 67435943 36 121

2005. 6915 3547 3368 21423 147120406 80748733 66371673 34 99

2006. 7117 3543 3574 18785 170381839 85065104 85316735 31 102

2007. 8945 3490 5455 67992 1020938631 151983715 868954916 51 112

2008. 8008 3305 4703 51334 45387288 128212148 325660738 39 110

Prema podacima MUP-a RH

Osim ovih mjerljivih podataka vrlo značajne su i eko-

loške promjene izazvane požarima koje se neizravno osje-

ćaju u svim sferama ljudskog društva. Osobito se to

odnosi na požare koji zahvaćaju visoke šume i ostale šum-

ske površine. Svako veće uništavanje vegetacije, osobito

na padinama uzrokuje odnošenje rastresitog materijala i

degradaciju tla (To p i ć , 1995; 2003; B u t o r a c i sur.

2009) što se negativno odražava na poljodjelstvo i na veće

okršavanje prostora i degradaciju staništa (M a r g a l e t i ć

J. i M a r g a l e t i ć M. 2003). Nestanak šuma u požarima

izravno utječe i na promjenu mikroklime i sve veću izra-

ženost sušnosti u datom području. Sve to povećava poten-

cijalnu opasnost od novih požara, i time se zatvara

začarani krug prirodnogeografka svojstva – sociogeograf-

ska svojstva – požarni potencijal.

Tablica 2. Požari i posljedice požara prema policijskim upravama u Dalmaciji u razdoblju 2007–2008.

Table 2 Fires and effects of fire by police departments in Dalmatia during 2007–2008.

Prema podacima MUP-a RH

splitsko-dalmatinska

dubrovačko-neretvanska

šibensko-kninska

zadarska

ostalo – Others


47

Prema Ustavu Republike Hrvatske, za zaštitu od po-

žara odgovorna je lokalna samouprava. Jedan od pro-

blema u provođenju preventivne zaštite od požara je

zasigurno nekoordiniranost u provođenju i nejedinstve-

nost metodologije izrade propisa i planova zaštite od po-

žara. Naime, Hrvatske šume d.o.o. imaju kategorizaciju

ugroženosti šuma od požara, sukladno kojoj poduzimaju

odgovarajuće mjere (Pravilnik o zaštiti šuma od požara),

inspektori zaštite od požara djeluju u okviru MUP-a, a

glavni vatrogasni zapovjednik i zapovjednici vatroga-

snih zajednica provode samo stručni nadzor vatrogasnih

postrojbi, dok preventivne ovlasti imaju vatrogasne in-

spekcije s izrazitim manjkom kadra.

Nakon problema u preventivnoj zaštiti, analizom

podataka, nameće se pitanje dojava o požaru i načinu

prikupljanja podataka. U Republici Hrvatskoj dojave o

požarima primaju se na dva broja: 93 i 112. Za posade

112 nije propisana sustavna obuka, a jedinstveni digi-

talni komunikacijski sustav za vatrogasce (TETRA)

nije u potpunosti zaživio. Ovim problemima nameće se

i sveprisutan problem osmatranja i nadzora. U vrlo te-

škim uvjetima rada, s trenutno raspoloživom opremom,

osmatračnice organiziraju Hrvatske šume d.o.o., dok je

vatrogasni video nadzorni sustav razvijen samo na pro-

storu Istarske županije, Makarske i na Marjanu. Tu je

ponovljen isti problem dvojnosti, ili čak trojnosti. Os -

matračnice organiziraju Hrvatske šume d.o.o., Državna

uprava za zaštitu i spašavanje nadležna je za nabavu

mobilnih uređaja u svrhu dojave, a korištene repetitore

održava MUP!?

Po izbijanju požara nailazimo na probleme i u

ustroju vatrogasnih službi i u opremljenosti. Posebno

velike razlike u opremljenosti izražene su između jedi-

nica lokalne samouprave sa i bez javne vatrogasne po-

strojbe. Malo je poznat podatak da 40 % stanovništva i

70 % teritorija štite DVD. Ustrojene interventne vatro-

gasne postrojbe nisu u redovnom vatrogasnom sustavu,

već se uključuju samo za gašenje šumskih požara.

Znatne štete u vatrogasnoj organizaciji ostavio je i Do-

movinski rat, no decentralizacija vatrogastva i državni

program nabavke 210 vatrogasnih vozila (2002–2009)

dovelo je do vidnih pomaka u opremanju postrojbi. Još

uvijek je relativno rijetka mreža vatrogasnih postrojbi

na najugroženijem (priobalnom) području. Nužno je

napomenuti i činjenicu da se vatrogasna organizacija u

priobalju značajno oslanja na pomoć zračnih snaga

koje djeluju u sastavu Ministarstva obrane, pri čemu je

očita još jedna dvojnost u funkcioniranju zaštite i pose-

bno gašenja požara.

Kad se analizira stanje u vatrogasnim postrojbama

nužno je obratiti pozornost na ljudske resurse, njihovu

obuku i iskustvo. Naime, vatrogasnu djelatnost pro-

vode različite vatrogasne postrojbe: teritorijalne (dobro-

voljne, profesionalne), interventne postrojbe, te Hrvatska

vojska, iako zakoni to ne spominju. Profesionalne vatro-

gasce velikim dijelom školuje vatrogasna škola, ali temelj

obrazovanja su prekvalifikacije. Sustavno i trajno usavr-

šavanje za gašenje šumskih požara nije regulirano, te su u

zadnjih 10-ak godina sve češći ugroženi vatrogasci. Stra-

danja na Kornatima i Hvaru idu, nažalost, tome u prilog.

Velik dio vatrogasnog sastava reguliran je kroz drago-

voljno članstvo.

Geografski zanimljiv podatak je da Državni hidrome-

teorološki zavod daje dnevna predviđanja požarne opa-

snosti, što bi trebalo pomoći u prevenciji. Međutim, i tu se

javljaju propusti i problemi: takva dnevna predviđanja ne

objavljuju se ili se nedovoljno objavljuju u medijima,

tako da ni sustav predviđanja ne rezultira automatskim

pokretanjem sustavnih mjera zaštite. Dodatan problem

javlja se i time što istraživanja hrvatskih klimatskih po-

dručja nisu aktualizirana duži niz godina. Državni vatro-

gasni sustav posebno je koncentriran na ljetnu požarnu

sezonu, iako je analiza podataka o požarima pokazala je

da je najveća ugroženost od požara podjednaka u razdob-

ljima veljača/ožujak i srpanj/kolovoz. Sljedeće uvriježeno

mišljenje je kako je priobalje puno ugroženije požarom, a

podaci pokazuju da su opožarena površina i štete u nekim

godinama bile veće u unutrašnjosti (1998. god. PU karlo-

vačka zabilježila je 33 788 ha opožarene površine otvore-

nog prostora, a cijela Dalmacija iste godine 36 545 ha).

Očito je da sustav nije u skladu s podacima i vremenom.

Neusklađenost se odražava i u razmjeni podataka između

subjekata vezanih za preventivu i gašenje požara. Hrvat-

ske šume d.o.o. godišnje probijaju stotine km požarnih

putova, kojih međutim još uvijek nema dovoljno, ali velik

dio njih nije ucrtan na zemljovide, dijelom stare i 40 go-

dina, kojima se koriste vatrogasne postrojbe. Stanje u pri-

vatnim šumama, čiji je udio oko 20 % u ukupnim

šumama, potpuno je nezadovoljavajući i one predstav-

ljaju najveće požarne opasnosti. Sustavna zaštita tih šuma

tek je u začecima kroz novi Zakon o šumama.

Zakonom o zaštiti okoliša (ZZO), donesenog u li-

stopadu 2007. godine, propisane su obveze zaštite od

požara. Na temelju tim zakonom propisanih obveza, ali

i realnim potrebama, Hrvatske šume d.o.o. svake go-

dine detaljno planiraju preventivne radnje utemeljene

na Procjeni opasnosti šuma i šumskog zemljišta od

šumskih požara. Državne šume, kojima gospodare Hr-

vatske šume d.o.o., razvrstane su u četiri kategorije,

ovisno o stupnju opasnosti od požara, a na osnovi Pra-

vilnika o zaštiti šuma od požara (NN 26/03). Najveći

dio šuma i šumskog zemljišta (991 116 ha) nalazi se u

četvrtom stupnju koji je najmanje ugrožen. U trećem

stupnju je 659 145 ha, u drugom 257 145 ha, a u prvom

stupnju je 22 584 ha najugroženijih šuma i šumskih po-

vršina. Ovakva klasifikacija nužna je ne samo da se

ANALIZA PREVENCIJE I SUZBIJANJA POŽARA OTVORENIH POVRŠINA –

Analysis Prevention and Control of Fire of Open Area


48

utvr di potencijalna opasnost, već i da bi se odredile ko -

n kretne mjere prevencije kako bi se ugroženost svela

na najmanju moguću mjeru.

U provođenju preventivnih mjera neophodno je odr ža-

va nje protupožarnih prosjeka s elementima šumskih ces -

ta. Sve do 1992. godine protupožarni prosjeci bili su

go tovo u pravilu protupožarno nekorisni, ponekad čak i

štetni. Osobito je to slučaj u priobalju i na otocima, gdje

zbog konfiguracije terena prosjeci nisu mogli biti uređeni

za lakši pristup vozilima. Velik problem predstavljala je

trava i nisko raslinje, što je pridonosilo mogućem nastanku

požara na samoj “protupožarnoj” prosjeci. Iz navedenih

razloga, od 1992. godine započeta je intenzivnija izgra-

dnja protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta

kojima je moguć pristup vatrogasnih vozila, raznih drugih

tehničkih sredstava i ljudi do mjesta mogućeg požara

(P e n t e k i sur. 2007). Od 1992. do 2008.god. Hrvatske

šume d.o.o. izgradile su 4 373 km ovakvih pro sjeka, pro-

sječno 273 km/god. Najintenzivnija gradnja bi la je 1992.

god. (520 km) i 1994. god. (496 km). Radi us poredbe, b -

i tan je podatak da je do 1992. god. bilo izgrađe no samo 58

km protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta.

Usko uz ovu mjeru veže se i provođenje uzgojnih

mjera što ovisi o tipu šume (P r p i ć , 2009). Pod pojmom

uzgojnih mjera s ciljem preventivne zaštite od požara pro-

vode se prorjeđivanja šuma, osobito uz prometnice, kre-

sanje i uklanjanje suhog granja; intenzivno se održavaju

protupožarne prosjeke s elementima šumskih cesta. Ova-

kvi intenzivni radovi provode se na samo oko 500-600 ha

šuma i šumskih površina. Dosadašnje provođenje ovih

preventivnih mjera u šumama na dalmatinskom području

nema bitnijeg utjecaja na razinu zaštite, osobito stvara-

njem monokultura bora na većim kompleksima. Na tak-

vim prostorima vršni požar pri vjetru od 10 m/s skoro je

nerješiv problem (Š o š t a r i ć , 1989).

Cilj preventivne mjere motrenja i dojave je otkriti

požar što je moguće prije i u najkraćem roku dojaviti sve

bitne podatke (mjesto požara, intenzitet, veličina, smijer

širenja,...) organiziranim snagama za gašenje. Motrenje

se može obavljati ophodnjom pješice ili vozilom, te mo-

trenjem s motriteljskog mjesta. Motrionice, motriteljska

mjesta i vozila za ophodnju opremljeni su dalekozorom,

preglednim zemljovidom područja motrenja, sustavom

za dojavu i osnovnim alatom za gašenje početnih požara.

Na području cijele Republike Hrvatske ima 85 motrio-

nica i 45 motriteljska mjesta, te 130 ekipa za ophodnju.

Najveći broj dojava o požarima dojave djelatnici Hrvat-

skih šuma d.o.o. (64 %) dok se 36 % dojava odnosi na

građane (J u r j e v i ć i sur. 2009). Najmodernije organi-

zirana motriteljsko-dojavna služba organizirana je na

području Ist re, gdje se motrenje obavlja video nadzo-

rom, koji se us koro planira i na ostalim područjima prio-

balja i otoka.

Vrlo važnu ulogu u suzbijanju požara imaju interven-

tne postrojbe koje djeluju na razini uprava šuma podruž-

nica na području krša. U Hrvatskim šumama d.o.o.

tre nutno je organizirana 21 interventna skupina radnika,

ko ji su osposobljeni i opremljeni vozilom ili brodom, od-

go varajućim alatom i opremom za prokopavanje, protu-

požarnih prosjeka, kako bi se zaustavilo daljnje širenje

požara.

Uspješna zaštita od požara podrazumijeva i dobru or-

ganizaciju informativno-promidžbenih aktivnosti. Prema

svom programu aktivnosti vezanih uz zaštitu šuma i šum-

skih površina od požara, Hrvatske šume d.o.o. svake go-

dine uz sve prometnice i na prilazima šumama postave

oko 3000 znakova upozorenja i zabrane loženja vatre,

osobito u šumama I i II stupnja opasnosti od požara. Uz

glavne prometnice domaće stanovništvo i turisti putem

jumbo plakata upozoravaju se o ulozi šuma u životu čo-

vjeka, te opasnim radnjama koje mogu prouzročiti požar.

Osobito intenzivna promidžba provodi se u srpnju i kolo-

vozu, te se putem medija apelira na odgovorno ponašanje

građana na otvorenim površinama kako ne bi izazvali

šumski ili bilo kakav drugi požar (J u r k o v i ć , 1995).

Ukoliko do požara ipak dođe, posebice je važna

dobra organizacija raspoloživim snagama, opremom i

sredstvima za gašenje požara. Trenutna organizacija

vatrogasnih postrojbi u Republici Hrvatskoj pokazuje

relativno neujednačenost i neprilagođenost. U kontine-

ntalnom dijelu RH je gusta mreža vatrogasnih postrojbi

(1566 DVD i 31 JVP) dok priobalje i otoci raspolažu s

daleko manjim brojem (235 DVD i 31 JVP). U požar-

noj sezoni nedovoljni broj vatrogasaca u priobalju na-

doknađuje se sezonskim vatrogascima (part-time) i

dislokacijom dobrovoljnih i profesionalnih vatroga-

saca s kontinenta.

Velika požarna opasnost posebno prijeti od prelaska

šumskih požara iz BiH. Zbog takvih razloga sklapaju se

bilateralni sporazumi za ispomoć kod prirodnih i civiliza-

cijskih katastrofa. Republika Hrvatska ima sklopljene

sporazume sa susjednim zemljama (Bosna i Hercegovina,

Mađarska, Slovenija), te Austrijom, Poljskom i Slova-

čkom. Na temelju tih sporazuma, godišnje se organiziraju

združene vježbe ali bilateralni sporazumi nisu riješili lo-

kalnu ispomoć.

ZAKLJUČAK – Conclusion

Ugroženost i očuvanje otvorenih površina od po-

žara ovisi o nizu prirodnogeografskih i sociogeograf-

skih čimbenika koji moraju činiti polazište u pla niranju

i provođenju bioloških, tehničkih i obrazovnih mjera

prevencije, organizacije otkrivanja i gašenja požara.

Otvorene površine moraju se promatrati u cjelini s po-

sebnim naglaskom na poljoprovredne i šumske povr-

šine. Provođenje preventivne zaštite i revitalizacija


49

napuštenih poljoprivrednih i šumskih površina, uvelike

bi pridonijela smanjenju nastanka i širenja požara otvo-

renih površina. Naime, velik dio privatnih poljopri-

vrednih površina napušteno je i zaraslo u korov, dok se

šume i šumska zemljišta nedovoljno ili uopće ne ure-

đuju. Takvo stanje šteti i ugrožava otvorene površine u

cjelini. Aktivnosti koje bi se trebale provoditi u svrhu

smanjivanja površine neobrađenog i zapuštenog zem-

ljišta i sprječavanja “navike” spaljivanja za vrijeme vi-

sokih opasnosti mo gu se podijeliti na kratkoročne i

dugoročne mjere. Krat koročne mjere, o kojima se za

sada još uvijek samo raspravlja, odnose se na uvođenje

jedinstvenog poreza za neobrađeno zemljište, poveća-

nju kazne za spaljivanje za vrijeme požarne sezone, na

usavršavanja u načinima preventivnog spaljivanja, te

izradu nacionalnog projekta preventivnog spaljivanja.

Du goročne mjere su biološke prirode i predviđaju sad-

nju autohtonog i teško gorućeg raslinja nakon požara te

sustavno poboljšanje načina korištenja korova. U

dugoročne mjere nužno je uvrstiti i poboljšanje komu-

nikacije različitih sudionika prevencije i suzbijanja po-

žara na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Donošenje zakona kojima bi se regilirale ove mjere i

provođenje mjera u praksi, zasigurno bi umanjile broj

požara i štete koje požari iza sebe ostavljaju.


B o g u n o v i ć , M., Ž. Vi d a č e k , S. H u s n j a k ,

A. B e n s a , 2007: Vrednovanje tala Splitsko-

dalmatinske županije za potrebe natapanja,

Agronomski glasnik (2), 103–117, Zagreb.

B l a g o v i ć , B., A. P r o s e n , 2007: Važnost modernog

katastra u zaštiti okoliša, Geodetski list, (4),

259–272, Zagreb.

B u t o r a c , l., V. To p i ć , G. J e l i ć , 2009: Površinsko

otjecanje oborina i gubici tla u opožarenim kul-

turama alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) na

koluviju, Šum. list, (3–4): 165-174, Zagreb.

G r k o v i ć , I., 2005: Maslinarstvo i turizam, Pomolo-

gia Croatica (1–2), 121–124, Zagreb.

J u r j e v i ć , P., D. Vu l e t i ć , J. G r a č a n , G. S e l e t -

k o v i ć 2009: Šumski Požari u Republici Hrvat-

skoj, Šum. list, (1–2), 63-72, Yagreb

J u r k o v i ć , S., 1995: Mogućnost kontrole i ograniče-

nja “potrošnje” pejzaža uzrokovane turističkim

korištenjem, Prostor: znanstveni časopis za arhi-

tekturu i urbanizam (2), 245–260, Zagreb.

M a r g a l e t i ć , J., M. M a r g a l e t i ć , 2003: Požari u

šumi i na šumskom zemljištu kao čimbenici de-

gradacije staništa, Šum. list, (9–10), 475–482,

Zagreb.

N o d i l o , J., 2003: “Požari otvorenog prostora otoka i

priobalja – slučajnost ili logičan slijed doga-

đaja?”, Šum. list, (3–4), 171–176, Zagreb.

P e n t e k , T., H. N e v e č e r e l , D. P i č m a n ,

T. P o r š i n s k y , 2007: Forest road network in

the Republic of Croatia – status and perspecti-

ves, Croatian Journal of Forest Engineering, (1),

93–106, Zagreb.

P r p i ć , B., 2009: Kako u prilikama recesije osigurati

budućnost naših mladih prirodno gospodarenih

šuma, Šum. list (5–6), uvodnik, Zagreb.

S i m o n e t t i , P., 2006: Pravo vlasništva i pravo građe-

nja stranih osoba na nekretninama u Republici

Hrvatskoj, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučili-

šta u Rijeci (1), 1–55, Rijeka.

Š e g o t a , T., 1988: Klimatologija za geografe, Školska

knjiga,486, Zagreb.

Š e g o t a , T., A. F i l i p č i ć , 2003: Köppenova podjela

klime i hrvatsko nazivlje, Geoadria, (1), 17–37,

Zadar.

Š i l j k o v i ć , Ž., 1997: Požari kao oblik destrukcije

geografske sredine, Geoadria, (2), 77–96, Zadar.

Š o š t a r i ć , V.,1989: Požari šuma, Šum. list, (3–5),

168–172, Zagreb.

Š p a n j o l , Ž., K. B i l j a k o v i č , R. R o s a v e c ,

D. D o m i n i k o , D. B a r č i ć , D. S t a r e š i n i ć ,

2008: Šumski požari i fizikalni modeli, Šum.

list, (5–6), 259–267, Zagreb.

To p i ć , V., 1995: Utjecaj šumske vegetacije na suzbi-

janje erozije u bujičnim slivovima mediteran-

skog područja Hrvatske, Šum. list, (9–10),

299–303, Zagreb.

To p i ć , V., 2003: Šumska vegetacija na kršu kao zna-

čajan čimbenik zaštite tla od erozije, Šum. list,

(suplement), 51–64, Zagreb.

Vi d u č i ć , V., 2007: Održivi razvoj otočnog turizma Re-

publike Hrvatske, Naše more, znanstveni časopis

za more i pomorstvo, (1–2), 42–48, Dubrovnik.

Vu l e t i ć , D., V. Vo n d r a , L. S z i r o v i c z a ,

E. P a l a d i n i ć , 2006: Rezultati ispitivanja sklo-

nosti turista za boravak u šumi i odnos prema

ekološkim i socijalnim uslugama šuma, Radovi

Šumarskog instituta Jastrebarsko, (1/2), 83–90,

Jastrebarsko.

We r t h e i m e r - B a l e t i ć , A., 2005: Demografija Hr-

vatske – aktualni demografski procesi, Diaco-

vensia (1), 95–116, Đakovo.

Ž i v i ć , D., N. P o k o s , I. Tu r k , 2005: Basic Demo-

graphic Processes in Croatia, Hrvatski geograf-

ski glasnik (1), 27–44, Zagreb.

Pravilnik o zaštiti šuma od požara, N. N., 26/03.

Zakon o zaštiti okoliša, N. N., br. 110/08.

Zakon o zaštiti od požara, N. N., br. 58/93, 33/05,

107/07.


50

SUMMARY: Forest fires across the croatian mediterranean area are assu-ming alarming proportions and are almost an integral part of the summer sea-son, which are confirmed by numerically processed data for Dalmatia in thispaper. The analysis of ties between the geographical and social geographicalfeatures of dalmatia with the endangerment of forest fires was conducted onthe basis of official data obtained from MUP RH for the regions of four policedepartments (PU Split-Dalmatia, Dubrovnik-Neretva PU, PU Sibenik-Kninand Zadar PU).

The natural and social characteristics of the Dalmatian region have agreat influence on the emergence and spread of fires. Demographic dischargeand the aging population of the coastal region is closely associated with eco-nomic re-orientation of the population (transition from agriculture and live-stock to tourism) and are thus creating new areas of fire hot spots. Travelorientation of this area includes a large frequency of people (tourists) in thesummer when the climate is very favorable for the occurrence of fire. The Dal-matian region belongs to the climate type and subtype Cs Csa with very highsummer temperatures (≥ 22 °C) and a very rare and weak precipitation as aMediterranean forest ecosystem of coniferous and broad-leaved evergreenmakes it flamable. Dalmatian karst area (cca 80%) is mostly composed ofhard and solid limestone which makes the area very flow through and furtherenhances the lack of surface water, mechanical wear surfaces, removal of soiland shortage of vegetation. This situation contributes to the favorable condi-tions for the occurrence of fires in the open.

In the period of 1998–2008, out of all the forest fires in Croatia 31.7% (29 100 fires) was recorded in the dalmatian region. The greatest number of fo-rest fires was recorded in the PU Split-Dalmatia (in the year 2000, more than1,400 fires) while the highest burned area in this period was recorded in the PUSibenik-Knin (68,235 ha). Within the Dalmatian region the larger part of theCroatian forest was burnt (even 122 241 ha or 64.3% of forest area burned RH).In the period from 1998 to 2007, the total forest area burned in the high forestdominated by pine forest attributes to only 11.6% (19 839 ha). Most of the forestarea (85 690 ha or 50.2%) before the fire was covered with coppice forests,brush thickets and scrubs. In the structure of the burned open spaces of the dal-matian region , forests and forest lands are represented with 122 241 ha(53.5%), agricultural area with 25 334 ha (11.1%), the landfill with 4 106 ha(1.8%) and everything else seems 33.6% of burned area of open space.

From the sociographic and economic aspects data on the ownership ofburned area and the causes of these fires are very valuable. The analysis ofproperty ownership of the burned area showed that the majority of fires occur-red on the surfaces of undetermined ownership (73.2% in Croatia, the Dalma-tian area 53.7%). The largest number of fires (75%) were caused bynegligence, of which 23% of agricultural areas. The greatest damage fromfires are lost human lives but also damage to soil and vegetation and damagewhich directly affect human life. Dalmatian region participated with 71.3% ofthe total damages from fires in Croatia.

The fire prevention and rehabilitation of the open areas of Croatia has agreat importance to local government, Croatian Forestes Ltd., police, fire le-gislation and institutions where it is necessary to implement short and longterm measure.

K e y w o rd s : Dalmatia, geographical features, social geographical fea-tures. openland, forest area, fires

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS

UDK 630* 907


1. UVOD – Introduction

nih dobara. Na ovom prostoru križaju se dva važna pro-

metna koridora: transverzalni primarnog značenja koji

je najkraća i prometno najpogodnija veza srednjeg Po-

dunavlja i sjevernog Jadrana, i longitudinalni, sekun-

darnog značenja koji slijedi tok rijeke Drave i povezuje

Republiku Hrvatsku sa zapadnim i istočnim susjedima.

Kad se tome pridodaju i zaštićene prirodne vrijednosti

koje su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, razumljivo

je da se radi o vrlo vrijednom prostoru, kako za stano-

vništvo ovoga područja, tako i za Republiku Hrvatsku

Položaj sjeverozapadne Hrvatske otvara ovom po-

dručju vrlo velike mogućnosti u korištenju svih prirod-

*

Izv.prof.dr.sc. Željko Španjol, Zavod za ekologiju i uzgajanje

šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska

25, 10 000 Zagreb, E-pošta: [email protected]

Doc. dr. sc. Damir Barčić, Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma,

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25,

10 000 Zagreb, E-pošta: [email protected]

Dr. sc. Roman Rosavec, dipl. ing. šum., Zavod za ekologiju i

uzgajanje šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Svetošimunska 25, 10 000 Zagreb, E-pošta: [email protected]

**

Boris Dorbić, dipl. ing. agronomije

51

BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE ZAŠTIĆENIH

PRIRODNIH VRIJEDNOSTI U ŽUPANIJAMA

SJEVEROZAPADNE HRVATSKE

BIOLOGICAL-ECOLOGICAL AND SPATIAL VALORISATION OF PROTECTED

NATURAL VALUES IN NORTHWEST CROATIAN COUNTIES

Željko ŠPANJOL*, Damir BARČIĆ*, Roman ROSAVEC*, Boris DORBIĆ**

SAŽETAK: Republiku Hrvatsku jedinstvenom čine prirodne ljepote i njihovaraznolikost te prirodni i ljudski potencijal. Svaka pojedina županija odlikuje sespecifičnim i divljenja vrijednim krajobrazima i prirodnim vrijednostima, atakve su i županije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Iznimna je vrijednost zaštiće-nih dijelova prirode ponajprije u proučavanju građe, sastava, opstanka i raz-voja prirodnih ekosustava. Provedeno istraživanje dalo je temeljne podatke kojise mogu vrednovati u nekim gospodarskim djelatnostima i razvojnim modelima.Nadalje, bitno je upozoriti i na potrebu aktivne zaštite, korištenja i unaprjeđiva-nja stanja u okolišu. Veliko značenje prirodne vrijednosti imaju i u turističkoj,rekreativnoj i zdravstvenoj valorizaciji, jer se ona kao gospodarska i duhovnavrijednost oslanja i ostvaruje u prvom redu na primarnim vrijednostima priro-dne sredine. S obzirom na ograničene mogućnosti korištenja zaštićenih dijelovaprirode, te na njihovu opću, odnosno specifičnu zaštitu proizlazi da se zaštićenidijelovi prirode mogu koristiti samo na strogo kontroliran i umjeren način.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj zaštićen je velik broj prirodnih vrijednosti. Za-štita obuhvaća gotovo sve kategorije zaštite. Navedeni dijelovi prirode kao i sviostali koji su Zakonom zaštićeni u sjeverozapadnoj Hrvatskoj prikazani su ta-blično te su navedene njihove osnovne značajke i kratak opis.

U Zagrebačkoj županiji je zaštićeno približno 11,52 % od njezine ukupnepovršine, dok je u gradu Zagrebu ukupna zaštićena površina 21,4 %. Varaždin-ska županija ima 1,7 % zaštićenih površina. Bjelovarsko-bilogorska županijaima najmanju zaštićenu površinu, a ona iznosi manje od 1 %. Koprivničko-kri-ževačka županija ima zaštićeno 2,36 %, Međimurska 19,87 %, Krapinsko-za-gorska 5,1 %, a Sisačko-moslavačka 15,34 % od ukupne površine županije.

Kl jučne r i ječi: zaštita prirode, zaštićene prirodne vrijednosti, valorizacija

Ž. Španjol, D. Barčić, R. Rosavec, B Dorbić: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 51-62

52

u cijelosti. Zaštićene prirodne vrijednosti sjeverozapa-

dne Hrvatske navedene su prema trenutnoj geografsko-

administrativnoj podjeli Republike Hrvatske, odnosno

prema županijama. Na istraživanom području zakon-

skom regulativom obuhvaćen je niz površinski manjih i

većih područja. U smislu valorizacije može se rasprav-

ljati o dovoljnoj zaštiti, zatim neprimjerenom odnosu

prema prirodnim vrijednostima i prenaglašenom istica-

nju zaštite i širenju tih područja. Naravno da se zaš tićena

područja, posebice u odnosu prema postojećoj kategori-

zaciji mogu razlikovati s obzirom na nacionalno, regio-

nalno i lokalno značenje. Smisao same zaštite bez obzira

na važnosti trebao bi se temeljiti na kvalitetnom uprav-

ljanju u okviru javnih ustanova, što bi jamčilo očuvanje

određenih prirodnih vrijednosti. Istovremeno i takav

način upravljanja može otvoriti niz socijalnih i gospo-

darskih problema. Primjer mogu biti parkovi prirode i

način upravljanja u njima, gdje često dolazi do problema

u tumačenju ograničenog gospodarenja, što dijelom

proizlazi iz nedefinirane nadležnosti Zakona o zaštiti

prirode i Zakona o šumama. S druge strane u nekim na-

cionalnim parkovima opravdano se postavlja pitanje da

li su važnije ekološke vrijednosti ili turistička djelatnost

? Iako se danas govori o biološkoj raznolikosti, prirod-

nim vrijednostima, naravno i kulturnoj baštini, potrebno

je naglasiti snažan antropogeni utjecaj osobito izražen u

Europi. Stoga su i pred zaštitom prirode u Hrvatskoj

brojni izazovi. Priroda, tj. okoliš je postao definitivno

“politizirani okoliš” (B r a n d i G ö r g , 2002). Današnja

zakonska zaštita prepuna konvencija, mjera, direktiva i

planova upućuje na ugroženost prirodnih uvjeta, pro-

mjene u stanišnim uvjetima i negativan utjecaj na biolo-

šku raznolikost. Stoga C i f r i ć (2007) navodi da su

mjere zaštite prirode i okoliša “čišćenje savjesti”, jer se

ne zbivaju bitni pomaci koji bi se trebali ostvariti u nji-

hovim ciljevima. Problem biološke raznolikosti nije u

njenom korištenju za ljudske potrebe, nego je u cilju i

načinu na koji se to radi, kao i u činjenici da se to priro-

dno (jednako tako i kulturno) bogatstvo koristi za krat-

koročnu dobit, uglavnom u cilju stjecanja profita

(R i f k i n , 2005 u C i f r i ć , 2007). Nadalje, odnos prema

zaštiti vrsta i njihovih staništa može se promatrati na

dvije razine. Na ekološkoj razini (praktična) i na kultur-

noj (teoretskoj) razini (C i f r i ć , 2007). Pregled zaštiće-

nih prirodnih vrijednosti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj

upućuje na raznolikost zaštite u biološkom smislu, iako

ostavlja mnoga otvorena pitanja kroz nedifinirano

upravljanje, što za posljedicu ima nejasnu valorizaciju

zaštićenog prostora.

Slika 1. Smještaj županija i grada Zagreba u sjeverozapanom dijelu Hrvatske

Figure 1 Position of counties and city of Zagreb in the northwest part of Croatia

LEGENDA:

1. SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA

2. ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

3. GRAD ZAGREB

4. BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

5. KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

6. VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

7. MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

8. KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA

1

23

4

5

6

7

8


53

2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA – Research results

Zaštićene prirodne vrijednosti po županijama – Protected natural values by counties2.1 Zaštićene prirodne vrijednosti Varaždinske županije – Protected natural values in Varazdin county

Na području Varaždinske županije susrećemo četiri

kategorije zaštićenih prirodnih vrijednosti: “spomenik

prirode”, “značajni krajobraz”, “park šuma” i “spome-

nik parkovne arhitekture”.

Od ukupno zaštićenih 29 područja na kategoriju

“spomenik prirode” otpada 7,58 ha ili 0,36 %, na kate-

goriju “značajni krajobraz” otpada 1 363 ha ili 65 %, na

kategoriju “park-šuma” otpada 537 ha ili 26 % te ostatak

od 178,01 ha ili 8,5 % otpada na kategoriju “spomenika

parkovne arhitekture”. Promatrajući površinu zaštićenih

prirodnih vrijednosti Varaždinske županije u odnosu na

površinu cijele županije, može se zaključiti da je povr-

šina zaštićenih prirodnih vrijednosti u županiji relativno

mala (1,7 % ili 2 085,59 ha) usporedivši je s površinom

županije (126 100 ha).

Tablica 1. Zaštićene prirodne vrijednosti Varaždinske županije

Table 1 Protected natural values in Varaždin county

Kategorija Površina (ha) Godina Površine predložene za zaštitu

zaštite prema Prostornom planu županije

1. Park-šuma1.1. Park-šuma Trakoščan 450 1955 Dravska park šuma,

1.2. Dravska park-šuma 87 2001 park šuma u Varaždinskim Toplicama,

2. Značajni krajobraz2.1. Područje Kalnika 1 363 1985

3. Spomenik prirode3.1. Pećina Vindija - 1964 šuma oko jezera Bis u Ivancu i

3.2. Belina lipa - 1964 oko kapelice Sv. Duha u Prigorcu.

3.3. Mačkova spilja ili Velika pećina - 1966

3.4. Gaveznica 5,78 1998

3.5. Skupina stabala bijelih topola 1,8 2001

4. Spomenik parkovne arhitekture4.1. Arboretum Opeka 52 1947

4.2. Varaždinsko groblje 6,17 1966

4.3. Maruševec – park oko dvorca 6,78 1962

4.4. Križovljangrad – park uz Dvorac 30,99 1952

4.5. Park u Bajnskim dvorima 10,42 1968

4.6. Park u Velikom Bukovcu 10,88 1963

4.7. Park u Vidovcu 1,45 1972

4.8. Park u Jalkovcu 2,68 1972

4.9. Parku Šaulovcu 5,64 1970

4.10. Park u Martijancu 6,16 1969

4.11. Parku Klenovniku 16,07 1963

4.12. Park u Novom Marofu 13,7 1962

4.13. Park u Varaždinskim Toplicama 15,07 1963

4.14. Skupina stabala kod Varaždinskih toplica - 1963

4.15. Dvije lipe u Bednji - 1969

4.16. Dva divlja kestena i jablan u Martijancu - 1969

4.17. Belina lipa u Visokom - 1966

4.18. Platana u Jalžabetu - 1963

4.19. Platana u Varaždinu - 1975

4.20. Tisa u Varaždinu - 1975

4.21. Lipa u Ivancu - 1962

Ukupna površina 2085,59 ha


54

2.2 Zaštićene prirodne vrijednosti Zagrebačke županije – Protected natural values in Zagreb countyZagrebačka županija je najveća u sjeverozapadnoj

Hrvatskoj, a s obzirom na površinu ima mali broj zašti-

ćenih prirodnih vrijednosti koje su svrstane u sljedeće

kategorije: park prirode, park-šuma, značajni krajo-

braz, posebni rezervat, spomenik prirode i spomenik

parkovne arhitekture.

Kategorija “parka prirode” s površinom od

30 623,22 ha zauzima 88,16 % površine zaštićenih

dijelova prirode Zagrebačke županije. U kategoriji

“park – šuma” zaštićena su 2 područja koja zauzimaju

površinu od 379,15 ha ili 1,09 % od ukupne površine

po dručja pod zaštitom, dok su u kategoriji “značajni

Tablica 2. Zaštićene prirodne vrijednosti Zagrebačke županije

Table 2 Protected natural values in Zagreb county

Kategorija Površina (ha) Godina zaštite

1. Park prirode1.1. Medvednica,dio (20%) 4 593,22 1981

1.2. Žumberak i Samoborsko gorje dio (78 %) 26 030,00 1999

2. Park šuma2.1. Anin dol-Tepec 29 1963

2.2. Tepec – Palačnik - Stražnik 350,15 1970

3. Značajni krajobraz3.1. Slapnica 319,80 1964

3.2. Okić grad-okolica 6,60 1970

3.3. Zelinska glava 951,56 1991

4. Posebni rezervat4.1. Smerovišće 3 1963

4.2. Dubravice 6 1966

4.3. Jastrebarski lugovi 61,18 1967

4.4. Sava kod Zaprešića 243 1970

4.5. Strmec-Sava 287 1970

4.6. Crna Mlaka 650 1980

4.7. Varoški lug 811,39 1982

4.8. Markovčak-Bistra, dio (61%) 151,46 1963

4.9. Stupnički lug 18 1964

4.10. Japetić 28,80 1975

4.11. Novakuša 2,28 1982

4.12. Česma 48,53 1982

4.13. Grabik-odjel 32 b 18 1983

4.14. Varoški lug 91 1988

5. Spomenik prirode5.1. Grgosova spilja - 1974

5.2. Velika Gorica - “turski” hrast lužnjak - 1964

5.3. Šupljak-tisa - 1964

5.4. Vrbovec-velelisna lipa - 1965

5.5. Bijeli bor - 1966

5.6. Rakitovec-hrast lužnjak - 2001

6. Spomenik parkovne arhitekture6.1. Lug-park oko dvorca 6,80 1948

6.2. Jastrebarsko-park oko dvorca 9,47 1961

6.3. Samobor-park u Langovoj 39 0,60 1962

6.4. Božjakovina-park oko dvorca 6,86 1965

6.5. Samobor-park u Bistracu 2 1969

6.6. Gornja Bistra-lječilišni park 7,72 1971

6.7. Samobor-park Mojmir 1,01 1976

6.8. Samobor-tisa - 1963

Ukupna površina 34 734,43


55

krajobraz” 3 područja s površinom od 1 277,96 ha ili

3,68 %. U kategoriji “posebni rezervat” zaštićeno je 14

područja s površinom od 2 419,64 ili 6,97 %. U katego-

riji “spomenik prirode” zaštićeno je 6 područja, čija je

površina neznatna i nije izražena u hektarima. Katego-

rija “spomenik parkovne arhitekture” ima 8 područja

ukupne površine 34,46 ha ili 0,1 % od ukupne površine

zaštićenih prirodnih vrijednosti.

U Zagrebačkoj županiji ukupno je zaštićeno

34 734,43 ha, ukoliko se izuzme površina posebnog re-

zervata Markovčak – Bistra (dio 61 %) od 151,46 ha

koji se nalazi unutar parka prirode Medvednica (dio,

20 %), onda je ukupna površina 34 582,97 ha, što u od-

nosu na površinu županije od oko 300 000 ha iznosi

približno 11,52 %.

2.3 Zaštićene prirodne vrijednosti Grada Zagreba – Protected natural values in the City of ZagrebIako razmjerno malo, područje grada Zagreba ima

priličan broj zaštićenih prirodnih vrijednosti. To se po-

najprije odnosi na područja u kategoriji “spomenik par-

kovne arhitekture”, gdje su zaštićena 22 područja,

ukupne površine od 349,7 ha, odnosno 2,4 % od

ukupne zaštićene površine. Potom slijedi kategorija

“posebni rezervat”, koja ima 8 područja ukupne povr-

šine 844,25 ha, odnosno zauzima 5,8 % ukupne zašti-

ćene površine. U kategoriji “park prirode” nalazi se

samo Medvednica (dio, 53 %) koja je zaštićena 1981.

godine u površini od 12 180,78 ha, što predstavlja 83 %

ukupne zaštićene površine. Kategorija “park – šuma”

ima također samo jedno područje, a to je Dotrščina po-

vršine 400 ha, odnosno 2,8 % koja je zaštićena 1964.

godine. U kategoriji “značajni krajobraz” nalaze se 2

područja ukupne površine 768 ha, što iznosi 5,3 %

ukupne zaštićene površine, a u kategoriji “spomenik

prirode” zaštićena su 4 područja, čija površina nije iz-

ražena u hektarima, budući se radi o maloj površini.

Od ukupne površine grada Zagreba koja iznosi

64 135,5 ha, zaštićeno je 14 542,73 ha. Odnosno ako se

izuzme površina posebnih rezervata šumske vegetacije od

844,25 ha, koji se nalaze unutar parka prirode Medved-

nica, onda je ukupna zaštićena površina 13 698,48 ha, od-

nosno 21,4 %.

Tablica 3. Zaštićene prirodne vrijednosti Grada Zagreba

Table 3 Protected natural values in the City of Zagreb


1. Park prirodeMedvednica, dio (53 %) 12 180,78 1981

2. Posebni rezervat2.1. Bliznec – Šumarev grob 175,73 1963

2.2. Gračec – Lukovica – Rebar 23,41 1963

2.3. Mikulić potok – Vrabečka gora 90,93 1963

2.4. Pušinjak – Gorščica 186,79 1963

2.5. Rauchova lugarnica – Desna Trnava 101,01 1963

2.6. Tusti vrh – Kremenjak 20 1963

2.7. Babji zub – Ponikve 148,60 1963

2.8. Markovčak – Bistra, dio (39 %) 98,78 1963

3. Park šuma3.1. Dotrščina 400 1964

4. Značajni krajobraz4.1. Lipa – Rog 218 1975

4.2. Goranec 550 1977

5. Spomenik prirode5.1. Veternica – spilja - 1979

5.2. Zagreb – paulovnija u Kuševićevoj 5 - 1964

5.3. Cerje – klen - 1964

5.4. Zagreb – divlji kesten - 1968

6. Spomenik parkovne arhitekture6.1. Zagreb – Botanički vrt Farmaceutsko–biokemijskog fakulteta 2,49 1969

6.2. Zagreb – Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 4,70 1971

6.3. Zagreb – park u Jurjevskoj 27 0,75 1948

6.4. Zagreb – Mallinov park 3,11 1960

6.5. Zagreb – park u Mlinovima 72 0,50 1963


56

Bjelovarsko-bilogorska županija smještena je u sje-

verozapadnoj Hrvatskoj te ima najmanje zaštićenih pri-

rodnih vrijednosti u usporedbi sa susjednim županijama.

Iako površinom velika županija (265 200 ha) ima tek

jedno zaštićeno stablo, a to je stablo ginka u Daruvaru,

koje je zaštićeno u kategoriji “spomenik parkov ne arhi-

tekture” 1967. godine.

6.6. Zagreb – park Maksimir 316 1964

6.7. Zagreb – park Ribnjak 5 1970

6.8. Zagreb – park u Jurjevskoj 30 0,15 1970

6.9. Zagreb – park Zrinjevac 3 1970

6.10. Zagreb – park na trgu kralja Tomislava 3,45 1970

6.11. Zagreb – Strossmayerov park 2 1970

6.12. Zagreb – park uz dvorac Junković 2,50 1971

6.13. Zagreb – vrt zgrade u Prilazu Đure Deželića 14 0,01 1998

6.14. Zagreb – park Opatovina 0,85 2000

6.15. Zagreb – park Petra Svačića 0,69 2000

6.16. Zagreb – perivoj srpanjskih žrtava 2,10 2000

6.17. Zagreb – park Kralja Petra Krešimira 2,40 2000

6.18. Gračani – oskoruša - 1966

6.19. Zagreb – pustenasta paulovnija - 1967

6.20. Gračani – oskoruša - 1966

6.21. Zagreb – mamutovac u ul. M. Pijade 115 - 1970

6.22. Zagreb – obalni mamutovac na Paunovcu - 1998

Ukupna površina 14 542,73 ha

2.4 Zaštićene prirodne vrijednosti Bjelovarsko-bilogorske županije

Protected natural values in Bjelovar and Bilogora county

2.5 Zaštićene prirodne vrijednosti Koprivničko-križevačke županije

Protected natural values in Koprivnica and Križevci countyKoprivničko-križevačka županija ima ukupno 14 za-

štićenih dijelova prirode u pet kategorija: “posebni re-

zervat”, “park-šuma”, “značajni krajobraz”, “spomenik

prirode” i “spomenik parkovne arhitekture”. Ukupna

zaštićena površina iznosi 4 078,85 ha, ali ako se izuzme

površina posebnog rezervata Mali Kalnik koji se nalazi

Tablica 4. Zaštićene prirodne vrijednosti Koprivničko - križevačke županije

Table 4 Protected natural values in Koprivnica and Križevci county


1. Posebni rezervat1.1. Đurđevački pijesci 19.5 1963

1.2. Mali Kalnik 5,35 1985

1.3. Veliki Pažut 1 000 1983

1.4. Crni jarci 72,25 1965

1.5. Dugačko brdo 10,91 1973

2. Park šuma2.1. Župetnica 80 1983

3. Značajni krajobraz3.1. Kalnik, dio (68 %) 2 837 1985

3.2. Čambina 50 1999

4. Spomenik prirode4.1. Pitomi kesten u području Močila - 2001

4.2. Repaš - sedam stabala hrasta lužnjaka 0,1 1998

4.3. Stara lipa u Novigradu Podravskom - 2002

4.4. Zovje kod Đelekovca 1 2000

5. Spomenik parkovne arhitekture5.1. Park kod OŠ Vladimir Nazor u Križevcima 1,33 1971

5.2. Park kod Više Poljoprivredne škole u Križevcima 1,41 1971



57

u sklopu značajnog krajobraza Kalnik, tada ukupna po-

vršina zaštićenih prirodnih vrijednosti na području Ko-

privničko-križevačke županije iznosi 4 073,50 ha. U

kategoriji «značajni krajobraz» zaštićena su 2 područja

s površinom od 2 887 ha ili 70,8 %, u kategoriji “pose-

bni rezervat” zaštićeno je 5 područja s površinom od

1 108,01 ha ili 27,2 % u odnosu na cjelokupno zaštiće -

nu površinu. U kategoriji “park-šuma” zaštićeno je 1

područje površine 80 ha koji zauzima 2 %, a u katego-

riji «spomenik prirode» zaštićena su 4 područja čija je

ukupna površina 1,1 ha odnosno 0,03 % i kategorija

“spomenik parkovne arhitekture” ima 2 područja ukup -

ne površine 2,74 ha ili 0,07 % od ukupne površine za-

štićenih dijelova prirode. Od ukupne površine županije

koja iznosi 174 600 ha, zaštićeno je 2,36 %.

2.6 Zaštićene prirodne vrijednosti Međimurske županije

Protected natural values in Međimurje county

Tablica 5. Zaštićene prirodne vrijednosti Međimurske županije

Table 5 Protected natural values in Međimurje county


1. Spomenik prirode1.1. Donji Vidovec – hrast lužnjak - 1995

1.2. Novo Selo Rok – kesteni i livada - 1969

1.3. Vratišinec – skupina stabala oko Crkve Sv. Križa - 1969

1.4. Vratišinec – skupina smreke na groblju - 1969

1.5. Bedekovićeve grabe – vlažne livade 14 469,40 2002

2. Značajni krajobraz2.1. Mura 13,5 2002

3. Spomenik parkovne arhitekture3.1. Čakovec – perivoj Zrinski - 1975

3.2. Nedelišće – platana - 1963

3.3. Strelec – stara lipa - 1969

3.4. Donja Dubrava – ginko - 1995

3.5. Vučetinec – tulipanovac - 1995

3.6. Pribislavec – magnolija - 2001

3.7. Čakovec – dvije glicinije - 1995

3.8. Sveti Urban – dvije platane - 1995


Međimurska županija ima tri kategorije zaštićenih

prirodnih vrijednosti: “spomenik prirode”, “značajni

krajobraz” i “spomenik parkovne arhitekture”. Zna-

čajni krajobraz Mura jedini je u Međimurskoj županiji,

a čini 99 % ukupno zaštićene površine na području ove

županije. U kategoriji “spomenik prirode” zaštićeno je

5 područja od kojih značajnu površinu imaju samo Be-

dekovićeve grabe – vlažne livade površine 13 ha. U ka-

tegoriji “spomenik parkovne arhitekture” zaštićeno je

8 područja, a samo perivoj Zrinski u Čakovcu ima po-

vršinu koja se može izraziti u hektarima (13,5 ha). Od

ukupne površine županije koja iznosi 72 956 ha, zašti-

ćeno je 19,87 % površine.

2.7 Zaštićene prirodne vrijednosti Krapinsko-zagorske županije

Protected natural values in Krapina and Zagorje countyZaštićene prirodne vrijednosti svrstane su u četiri

kategorije: “park prirode”, “značajni krajobraz”, “spo-

menik prirode” i “spomenik parkovne arhitekture”. U

kategoriji “park prirode” zaštićena je samo Medved-

nica, odnosno 27 % njene ukupne površine koji pripada

ovoj županiji. Kategorija “značajni krajobraz” ima

2 područja jednake površine (50 ha), s time da je Zele-

njak zaštićen 1949. godine, a Sutinske toplice 1980.

godine. Zajedno u ukupnoj površini zaštićenih prirod-

nih vrijednosti zauzimaju 1,6 %. U kategoriji “spome-

nik prirode” zaštićena su četiri područja koji imaju

malu površinu koja nije izražena u hektarima. Katego-

rija “spomenik parkovne arhitekture” ima 9 područja

ukupne površine 59,58 ha, što je 0,96 % ukupne povr-

šine zaštićenih prirodnih vrijednosti na području ove

županije. U Krapinsko – zagorskoj županiji zaštićeno

je ukupno 6 211,58 ha, što čini 5,1 % površine županije

(122 422 ha).


58

Zaštićene prirodne vrijednosti u Sisačko-moslava-

čkoj županiji svrstane su u šest kategorija: “park pri-

rode”, “regionalni park”, “posebni rezervat”, “spomenik

prirode”, “park-šuma” i “spomenik parkovne arhitek-

Tablica 6. Zaštićene prirodne vrijednosti Krapinsko-zagorske županije

Table 6 Protected natural values in Krapina and Zagorje county


1. Park prirode1.1. Medvednica – dio 27% 6 052 1981

2. Značajni krajobraz2.1. Zelenjak 50 1949

2.2. Sutinske toplice 50 1980

3. Spomenik prirode3.1. Hušnjakovo - 1948

3.2. Gupčeva lipa - 1957

3.3. Horvatove stube – tisa - 1964

3.4. Stubičke toplice – hrast-Galženjak - 1965

4. Spomenik parkovne arhitekture4.1. Marija Bistrica – park oko dvorca 1,92 1950

4.2. Stubički Golubovec – park oko dvorca 21,53- 1952

4.3. Mirkovec – park oko dvorca 5,78 1965

4.4. Gornja Bedekovčina 4,92 1965

4.5. Bežanec – park oko dvorca 6,50 1965

4.6. Donje Oroslavlje-park oko dvorca 2,96 1965

4.7. Selnica – park oko dvorca 9,90 1969

4.8. Klokovec – park oko dvorca 4,32 1970

4.9. Miljana – park oko dvorca 1,75 1971

Ukupna površina 6 211,58

2.8 Zaštićene prirodne vrijednosti Sisačko – moslavačke županije

Protected natural values in Sisak and Moslavina county

Tablica 7. Zaštićene prirodne vrijednosti Sisačko-moslavačke županije

Table 7 Protected natural values in Sisak and Moslavina countyKategorija Površina (ha) Godina zaštite

1. Posebni rezervat1.1. Krapje đol 25 1963

1.2. Rakita - 1969

1.3. Đon močvar 20 1964

2. Park prirode2.1. Lonjsko i Mokro polje – dio – 94 % 47 578 1990

3. Regionalni park*3.1. Moslavačka gora* 15 295,49 2007

4. Spomenik prirode4.1 Sisak – hrast lužnjak – Julius - 1998

5. Park šuma5.1 Kotar – Stari gaj 5 218 1975

5.2. Petrova gora – Biljeg 102 1969

5.3. Potok – Novska 233,01 1993

5.4. Brdo Djed 27,77 2000

6. Spomenik parkovne arhitekture6.1. Park – Strossmayerovo šetalište u Petrinji 1,50 1969

6.2. Sisak – hrast lužnjak - 1998


* Regionalni park Moslavačka gora nalazi se pod preventivnom zaštitom od 2007. godine i obuhvaća površinu od 15 296 ha.


59

ture”. U kategoriji “posebni rezervat” je 45 ha ili 0,07 %

ukupno zaštićene površine, na kategoriju “park prirode”

otpada 47 578 ha ili 69,46 %, na park-šume otpada

5 580,78 ha ili 8,15 %, a ostatak od 1,5 ha ili 0,002 % ot-

pada na “spomenike parkovne arhitekture”. Površina za-

štićenih prirodnih vrijednosti Sisačko-moslavačke

županije u odnosu na površinu cijele županije iznosi

15,34 %. Površina županije je 446 300 ha, a zaštićenih

prirodnih vrijednosti 68 455,77 ha (posebni rezervati na-

laze se unutar parka prirode Lonjsko i Mokro polje).

Napomena: Početkom veljače 2008. godine Mini-

star stvo kulture proglasilo je preventivnu zaštitu kori-

dora Mura-Drava na području Republike Hrvatske i to u

kategoriji “regionalni park”, površine 144 695,52 ha.

Regionalni park Mura-Drava prostire se na području

5 županija: Međimurske, Varaždinske, Koprivničko-kri-

ževačke, Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske žu-

panije. S obzirom da se nalazi pod preventivnom

zaštitom, regionalni park Mura-Drava nije uzet u obra-

čun zaštićenih površina navedenih županija u ovom

članku (Međimurska, Varaždinska i Koprivničko-križe-

vačka županija).

3. RASPRAVA – Discussion

Povijest razvoja ljudskog društva vezana je uz stalnu

borbu čovjeka kao misaonog bića za život i blagostanje.

U toj borbi čovjek uvijek mijenja prirodu i okoliš kako

bi ih prilagodio svojim potrebama (Š p a n j o l , 1996). U

današnje vrijeme ti utjecaji uglavnom su usmjereni na

zaštićene prirodne vrijednosti i ostala prirodna bogat-

stva. Bez obzira na to Š p a n j o l i dr. (2003) smatraju da

Hrvatska nimalo ne zaostaje u zaštiti svojih nacionalnih

ljepota u odnosu na druge zemlje.

Zbog negativnog utjecaja čovjeka, mijenja se raznoli-

kost složenih bioloških sustava te često pritom dolazi do

narušavanja prirodne ravnoteže. Nestankom različitih

vrs ta i njihovih staništa smanjuje se ekološka stabilnost

prirodnih sustava. Kako za osnovna prirodna bogatstva

nema nadomjestaka, svaka izgubljena vrsta ili ekosustav

predstavlja nepovratni i trajni gubitak za biološku razno-

likost određenog područja (Č e h u l i ć , 2002).

Sjeverozapadna Hrvatska najbliža je europskim

zemljama i predstavlja svojevrsnu vezu ostalih dijelova

Hrvatske s Europom radi svoga zemljopisnog položaja.

U svakom slučaju ona bi trebala više koristiti i valorizi-

rati zaštićene prirodne vrijednosti i na tome temeljiti

svoj razvoj. Jedan od razvojnih potencijala vezan uz

mnogobrojna zaštićena područja, kao i područja koja će

biti zaštićena je svakako turizam i turistička valorizacija

zaštićenih prirodnih vrijednosti. Činjenica je da danas

turizam sve više preferira kontakt čovjeka s prirodom,

njezinim potpunim doživljavanjem. Osim toga, turizam

je izvanredna mogućnost da se zaštićene prirodne vri-

jednosti ekonomski valoriziraju, posebno usklađiva-

njem ciljeva zaštite sa stupnjem i oblikom turističkog

razvoja. Međutim, turizam nosi sa sobom opasnost od

razaranja svoje vlastite baze, a to je prirodni okoliš.

Može se čak dogoditi da zaštićena prirodna vrijednost

postane bespredmetna uslijed prevelikog i učestalog po-

sjećivanja od strane turista (Š p a n j o l , 1993). Jednako

tako suvremeni turizam mijenja regije ne samo u ekolo-

škom smislu, nego i demografskom, socijalnom i gospo-

darskom. Radi zaštite prirodnih vrijednosti i uporabe

zemljišta potrebno je dobro i stručno uskladiti turistički

razvoj s planiranjem u prostoru.

Često se ističe da moderni turizam pretvara prirodni

okoliš u “turistički raj”, time što ga poboljšava u smislu

novog estetskog ideala. No, još su češća gledišta i sta-

vovi koji smatraju da turizam vulgarno transformira i

nepopravljivo oštećuje okoliš, iako često i sam turizam

služi kao politički argument zaštite prostora. Uočavajući

određena destruktivna svojstva turizma, problematiziran

je osnovni turistički paradoks koji u osnovi znači da tu-

rizam, kao jedna od reakcija na ekološku krizu, služeći

se metodama industrijskog rasta i sam generira ekološke

probleme i konačno potrebu bijega koja se nastoji razri-

ješiti različitim projektima “alternativnog turizma”

(D r a g i č e v i ć , 1987). Zbog toga je i turizam specifi-

čna gospodarska djelatnost u kojoj su zastupljene mnoge

uloge karakteristične za gospodarske grane. Negativni

utjecaj turizma očituje se u fizičkoj ili prostorno-ekolo-

škoj, socijalno-ekonomskoj, društveno-moralnoj i de-

mografskoj degradaciji prostora i turističke destinacije

(Š p a n j o l , 1987).

Vrlo osjetljivo pitanje je kako sačuvati prirodne vri-

jednosti nekog prostora, a ujedno ga turistički valorizi-

rati. Velika opasnost prijeti ako se predimenzioniraju

turistički potencijali nekog prostora. Prihvatni kapaci-

tet mora biti usklađen s ekološkim kapacitetom. To bi

trebale biti odrednice održivog turizma. Neovisno da li

se radi o zaštićenom ili nezaštićenom području na te-

melju zakona o zaštiti prirode. U smjernicama razvoja

potrebno je izbjegavati da zaštićeno područje postane

klasično turističko odredište, vođeno isključivo eko-

nomskim razvojem.

Kada se govori o zaštićenim prirodnim cjelinama,

treba spomenuti da one pružaju izuzetnu priliku za

predstavljanje mnogobrojnih djelatnosti. Neke od njih

su: znanstveno–istraživačke posjete, osnivanje stručnih

službi za prezentaciju i čuvanje zaštićenih prirodnih

vrijednosti (stručni vodiči, ogledni panoi, čuvari i sl.),

održavanje kulturnih manifestacija u zaštićenim podru-


60

čjima s naznakom prirodnosti i izvornosti ovih krajeva,

održavanje stručno-znanstvenih skupova u prostoru za-

štićenih dijelova prirode i sl. (Š p a n j o l , 1993). U smi-

slu vrednovanja bitno je postojanje jasnog i definiranog

upravljanja unutar zaštićenih područja. Naravno ovdje

je nužno razlikovati stupanj i oblik zaštite koji je zakon-

ski određen. Stoga M a r i n o v i ć - U z e l a c (2001) na-

vodi kako prostorne planove nije potrebno izrađivati za

sve vrste zaštićenih prostora, a za neke je to i nemoguće.

Temeljni uvjeti koje zaštićeni prostor mora zadovolja-

vati da bi prostorni plan imao smisla su sljedeći: izvje-

sna prostranost teritorija, diferenciranost zaštite i

uporabe zemljišta, te izloženost utjecaju vanjskih čim-

benika (M a r i n o v i ć - U z e l a c , 2001). Uzevši u obzir

bilo koje zaštićeno područje, njegovu prirodnost i oču-

vanost, može se razlikovati ukupni ekološko–turistički

potencijal zaštićenih prirodnih vrijednosti. Za postizanje

toga cilja potrebno je neka područja obnoviti ili revitali-

zirati; posebice ona vezana uz povijesna zbivanja. Meto-

dologija obnove povijesnih prirodnih vrijednosti temelji

se na teoriji zaštite, u kojoj postoje neke specifičnosti jer

se tu radi o živim organizmima, ponajprije biljnim koji

se neprestano mijenjaju i teško ih je valorizirati. Osim

spomeničkog dijela; cjelinu najčešće u nekim kategori-

jama, kao što je npr. spomenik parkovne arhitekture čini

i graditeljsko naslijeđe velike povijesne i umjetničke

vrijednosti. U obnovi povijesnih parkova rijetko se

može primijeniti samo jedna metoda, već će najčešće

biti potrebna kombinacija nekoliko metoda obnove, kao

što su konzervacija, revitalizacija, restauracija, rekon-

strukcija, rekompozicija i replika (Š ć i t a r o c i , 1992).

Da bi se ostvarile osnovne uloge zaštićenih područja,

potrebno je njihov prostor planski organizirati. Samo se

planiranje provodi sa svrhom usklađenog razmještaja

različitih funkcija zaštite i unaprjeđenja prirodnih vrijed-

nosti, s potrebama izgradnje infrastrukture za dopuštene

i prihvatljive oblike korištenja zaštićenog područja, po-

najprije rekreaciju i turizam (M a r t i n i ć , 2010).

Budući da su zaštićene prirodne vrijednosti služ-

beno kategorizirane prema Zakonu o zaštiti prirode

(NN 70/05) olakšano je njihovo vrednovanje. Istovre-

meno različite oblike vrednovanja potrebno je provo-

diti mjerama upravljanja, posebice kroz javne

ustanove. Nažalost rijetki su primjeri sustavnog ulaga-

nja i provođenja određenih projekata. U pogledu za-

štite, osnovni oblik trebao bi biti opća zaštita prirodne

sredine i očuvanje većih prostora prirodnog i antropo-

genog krajolika od devastacije i prevelikih promjena

radi gospodarskog utjecaja i izgradnje (M a r i n o v i ć -

U z e l a c , 2001). Stoga i dolazi često do neshvatljivih

zahtjeva za brzom zaštitom određenih prostora (šumski

kompleksi), a zanemaruje se razvoj unutar već zaštiće-

nih područja. Često takvi zahtjevi dolaze kroz institu-

cionalni okvir. Uloga parkova prirode jedan je od

takvih primjera gdje bi oni trebali biti veći pojasevi za

zaštitu specifičnih dijelova prirode osobito posebnih

rezervata. Danas su neki parkovi prirode (npr. Medved-

nica) posebno ugroženi urbanizacijom, a u manjoj

mjeri neprimjerenim gospodarenjem prirodnim bogat-

stvima. Stoga valorizacija u istraživanim županijama i

općenito u svim zaštićenim područjima treba usmjeriti

razvoj, naglašavajući ekološke vrijednosti, ali ovisno o

stupnju zaštite povezivati i druge djelatnosti zbog soci-

jalnog i gospodarskog učinka.

4. ZAKLJUČAK – Conclusion

– Cjelokupni prostor sjeverozapadne Hrvatske potrebno

je vrednovati i selektivno koristiti sukladno njegovim

osnovnim značajkama, koje ukazuju na najbolju mo-

guću namjenu, bila ona razvojna ili zaštitna.

– Povećanjem kvalitete prostora sjeverozapadne Hrvat-

ske i ravnomjernim korištenjem bogatstava može se

postići viši stupanj razvijenosti te ostvariti napredak i

viša kvaliteta života stanovništva ovoga prostora.

– Zaštićene prirodne vrijednosti pružaju izuzetnu i

neponovljivu mogućnost aktivne zaštite, korištenja

i unaprjeđenja prirodnog okoliša u području sjeve-

rozapadne Hrvatske.

– Uzevši u obzir zapušteno stanje i stupanj očuvanosti

pojedinih zaštićenih dijelova prirode na području

sjeverozapadne Hrvatske, svakako je potrebno više

pozornosti obratiti upravo na održavanje i revitali-

zaciju njihovih vrijednosti s ciljem podizanja razine

svijesti lokalnog stanovništva o njihovoj vrijednosti

i istinskom značenju za svoj kraj.

– Mogućnosti i predispozicije sjeverozapadne Hrvat-

ske osiguravaju uvjete za kvalitetniju provedbu

mjera upravljanja zaštićenim prirodnim vrijedno-

stima i povezanost s turističkom djelatnošću, stoga

se danas ne može govoriti o dovoljnoj prostornoj i

biološko-ekološkoj valorizaciji.

– Upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima i

korištenje u turizmu mora se provesti kroz zoniranje

prostora zaštićenih prirodnih vrijednosti za prihvat

posjetitelja, a u isto vrijeme sačuvati kvalitetu tog

prostora, koji je jedan od razloga dolaska turista.

– Postojeća zaštićena područja potrebno je očuvati u iz-

vornom stanju naravno uz povećana ulaganja, budući

da neka od njih imaju i povijesnu vrijednost, samim

time sastavni su dio prirodne i kulturne baštine.


61

6. LITERATURA – References

5. ZAHVALA – Acknowledgement

Rad je izrađen u okviru izrade diplomskog rada pod

naslovom “Analiza zaštićenih prirodnih vrijednosti sje-

verozapadne Hrvatske”.

B r a n d , U., C. G ö r g , 2002: Nachhaltige Globalisie-

rung ? Sustainable Development als Kitt des ne-

oliberalen Scherbenhaufens. In: Görg,

Ch./Brand, U. /Hrsg./. Mythen globalen Um-

weltmanagements.: Westfälisches Dampfboot.

12–47., Münster.

C i f r i ć , I., 2007: Pravo na život ili izumiranje. Biolo-

ška raznolikost kao vrijednost, Soc. ekol. 16, (4):

297–319., Zagreb.

Č e h u l i ć , I., 2002: Zaštićeni dijelovi prirode na podru-

čju varaždinske županije, Diplomski rad, Sveuči-

lište u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zagreb.

D r a g i č e v i ć , M., 1987: Problemi saturacije jugosla-

venskog turističkog prostora, Turizam i prostor –

ekološki aspekti konfliktnih situacija, Zbornik

radova 1–16., Zagreb.

K o š č e v i ć , J., 2002: Zaštićeni dijelovi prirode na po-

dručju Koprivničko-križevačke županije, Di-

plom ski rad, Sveučilište u Zagrebu, Šumarski

fakultet, Zagreb.

M a r i n o v i ć - U z e l a c , A., 2001: Prostorno planira-

nje. Dom i svijet. 548 str., Zagreb.

M a r t i n i ć , I. 2010: Upravljanje zaštićenim područji -

ma prirode, planiranje, razvoj i održivost, Sveu-

čilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, 367 str.,

Zagreb.

R a u š , Đ., 1991: Zaštita prirode i čovjekova okoliša,

Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, 254

str., Zagreb.

Š ć i t a r o c i , M., O. 1992: Hrvatska parkovna baština –

zaštita i obnova, Školska knjiga, 215 str., Zagreb.

Š p a n j o l , Ž. 1993: Uloga posebno zaštićenih objekata

prirode u turizmu, Glasnik za šumske pokuse,

posebno izdanje 4: 213–244., Zagreb.

Š p a n j o l , Ž. 1996: Zaštita prirode i okoliša u Repu-

blici Hrvatskoj, Šum. list 120 (3–4): 107–119.,

Zagreb.

Š p a n j o l , Ž. 1997: Turizam i zaštita prirode i čo vje-

kova okoliša, Soc. ekol. vol 6, 1–2: 93–108., Za-

greb.

Š p a n j o l , Ž., D. B a r č i ć , R. R o s a v e c , 2003: Zašti-

ćeni dijelovi prirode na Velebitu, Šum. list, pose-

bno izdanje, 93–106., Zagreb.

Zakon o zaštiti prirode (Narodne Novine 70/05).

www izvori

Državni zavod za zaštitu prirode.

URL:http://www.dzzp.hr/zpodrucja_zpodrucjarh.html

(1. 3. 2010.).

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i

drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima Za-

grebačke županije.

URL: http://www.priroda-zagrebacka.hr/ (5. 3. 2010.).

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vri-

jednostima na području Međimurske županije.

URL: http://www.medjimurska-priroda.info/ (22. 3.

2010.).

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim

vrijednostima na području Krapinsko-zagorske

županije.

URL: http://www.zagorje-priroda.hr/ (15. 3. 2010.).

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim

vrijednostima Sisačko-moslavačke županije.

URL: http://www.zastita-prirode-smz.hr/index.html

(22. 3. 2010.).

SUMMARY: The Republic of Croatia is unique in terms of its naturalbeauty and diversity, as well as natural and human potential. Every county inCroatia, including the counties in the north of the country, boasts of distinctlyspecific landscapes and natural values.

Specially protected sites of exceptional value provide an inexhaustible sub-ject of research into the structure, composition, survival and development ofnatural ecosystems. They supply basic information on syndynamic patterns;in turn, this information is used in the management procedures and develop-


62

mental models that guarantee their survival and ensure active protection, uti-lization and improvement of the natural environment. These sites play an im-portant role in the tourist, recreational and health valorisation based onprimary values of the natural surrounding. In view of the limited possibilitiesof utilizing the protected parts of nature and of their general and specific pro-tection, these sites may only be used in a strictly controlled and moderatemanner.

There is a large number of protected natural values in the northwest part ofCroatia. Almost all categories of protection are present. Protected natural va-lues are shown in the tables with their basic features and a brief description,by counties.

Aproximately 11.52% of the total area in Zagreb county is protected, whilein the City of Zagreb 21.4% of the total area is under protection. Bjelovar andBilogora county has the least protected area, less than 1% of the total area.Protected natural values in Koprivnica and Križevci county cover 2.36%, inMeđimurje county 19.87%, in Krapina and Zagorje county 5.1%, and in Sisakand Moslavina county 15.34% of the total county area.

K e y w o rd s : nature protection, protected natural values, valorisation

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS

UDK 630* 450

ANALIZA ŠTETA OD SMEĐIH MEDVJEDA U HRVATSKOJ

U RAZDOBLJU OD 2004. DO 2009. GODINE

ANALYSIS OF BROWN BEAR DAMAGES IN CROATIA

IN THE PERIOD FROM 2004 UNTIL 2009

Magda SINDIČIĆ

1

, Davor ZEC

2

, Đuro HUBER

3

SAŽETAK: Jedan od najvažnijih elemenata modernog gospodarenja sme-đim medvjedima je sukob između medvjeda i ljudi, a ekonomski gubitci sučimbenik koji najviše doprinosi negativnim stavovima javnosti prema smeđemmedvjedu. U Hrvatskoj je populacija od oko 1 000 medvjeda gotovo doseglabiološki i socijalni kapacitet. Medvjed je u Hrvatskoj divljač, zaštićena lovo-stajem i odstrijelnim kvotama koje se propisuju godišnjim Akcijskim plano-vima. Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i Zakon olovstvu reguliraju naknadu štete koju počini medvjed. Na područjima gdje jemedvjed stalno prisutan i njime se gospodari, štetu nadoknađuje ovlaštenikprava lova, dok na područjima gdje nisu ustanovljena lovišta štetu nadokna-đuje osoba koja upravlja zemljištem. Cilj rada je prikazati i analizirati poda-tke o štetama koje je smeđi medvjed počinio u Hrvatskoj u prvih 6 godina(2004–2009) provođenja Plana gospodarenja smeđim medvjedom tj. prvihšest godina organiziranog prikupljanja takvih podataka. U tom razdoblju pri-javljeno je ukupno 227 slučajeva šteta (prosječno 37,8 slučaja godišnje), odčega većina (54,2 %) na poljoprivrednim kulturama. Prijavljeno je 23,8 % na-pada na domaće životinje, te 8,8 % slučajeva štete na pčelinjacima. Nije zabi-lježen niti jedan napad na čovjeka. Materijalna šteta koju smeđi medvjedpočini u Hrvatskoj niska je glede veličine populacije od 1 000 grla.

K l j u č n e r i j e č i : smeđi medvjed, Ursus arctos, štete, gospodarenje


i K e n d a l l , 1998.; H e r r e r o i H i g g i n s , 2003). Kako

razvojem tehnologije i urbanizacijom čovjek sve više

ulazi u prirodna staništa, sukob između medvjeda i

čovjeka zahtijevat će sve veću pozornost nadležnih in-

sti tucija (B a r u c h - M o r d o i dr., 2008). Upravljanje i

zaštita velikim zvijerima uvelike ovisi o percepciji ja-

vnosti, a ekonomski gubitci su jedan od čimbenika koji

najviše doprinose negativnim stavovima (L i n n e l l i

dr., 1996; Wi l l i a m s i dr., 2002).

U Hrvatskoj populacija od oko 1 000 smeđih me-

dvjeda nastanjuje područje veličine 12 372 km

2

(go-

tovo 22 % kopnene površine) (H u b e r i dr., 2008.b).

Stanište smeđeg medvjeda u Hrvatskoj većim se dije-

lom nalazi na području visokog krša i pripada Dina-

rskom masivu, te obuhvaća područja od razine mora do

1 750 m nadmorske visine. Šumski pokrov ponajprije

čine bukva (Fagus sylvatica), obična jela (Abies alba),

Gospodarenje smeđim medvjedom predstavlja iza-

zov zbog bioloških karakteristika vrste (spora reproduk-

cija, primarno vegetarijanska ishrana vrste koja ima

probavni sustav mesoždera, zimsko brloženje), percep-

cije ljudi i značajnog međunarodnog interesa za zaštitu i

lov medvjeda (H u b e r i dr., 2008.a). Jedan od najvažni-

jih elementa modernog gospodarenja je sukob između

medvjeda i ljudi, odnosno štete koje nastaju na posje-

dima, ranjavanje ljudi i uklanjanje problematičnih me-

dvjeda (H e r r e r o , 1985.; G u n t h e r , 1994.; G n i a d e k

1

Magda Sindičić dr. med. vet., Zavod za biologiju, patologiju i

uzgoj divljači, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Heinzelova 55, 10 000 Zagreb, [email protected]

2

Davor Zec dipl. ing. šum., Uprava za lovstvo, Ministarstvo

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva,

Ulica grada Vukovara 269a, 10 000 Zagreb, [email protected]

3

Prof. dr. sc. Đuro Huber, Zavod za biologiju, Veterinarski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb,

[email protected]

63


M. Sindičić, D. Zec, Đ. Huber: ANALIZA ŠTETA OD SMEĐIH MEDVJEDA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 63-68

64

obična smreka (Picea abies), te ostale vrste ovisno o

nadmorskoj visini i izloženosti suncu. Brojnost popula-

cije je u porastu od 1950-ih, te je danas gotovo dosegla

biološki i socijalni kapacitet (H u b e r i dr., 2008.b).

Smeđi medvjed je u Hrvatskoj divljač zaštićena lovo-

stajem, a odstrjel se propisuje godišnjim Akcijskim

planovima. Od 2005. godine medvjedom se gospodari

na temelju Plana gospodarenja smeđim medvjedom u

Republici Hrvatskoj, s ciljem osiguranja uvjeta trajnog

opstanka smeđeg medvjeda, na način da u Hrvatskoj i

dalje bude lovna vrsta (H u b e r i dr., 2008.b).

Plan gospodarenja (H u b e r i dr., 2008.b). i Zakon o

lovstvu (A n o n ., 2005, A n o n ., 2009) reguliraju na-

knadu štete koju u Hrvatskoj počini smeđi medvjed. Na

područjima gdje je medvjed stalno prisutan i njime se

lovno gospodari, štetu nadoknađuje ovlaštenik prava

lova, dok na područjima gdje nisu ustanovljena lovišta

štetu nadoknađuje osoba koja upravlja zemljištem.

Unutar stalnog staništa medvjeda u Hrvatskoj lovišta

pokrivaju 94,2 % površine, a nacionalni parkovi 5,8 %

(H u b e r i dr., 2008.b).

Jedini objavljeni podatci o štetama koje je smeđi me-

dvjed počinio u Hrvatskoj su prikaz šteta na području ta-

dašnje Jugoslavije za 1987. godinu (H u b e r i M o r i ć ,

1989) te pregled šteta nastalih 1989. godine (H u b e r i

F r k o v i ć , 1993). Prije provođenja Plana gospodarenja

smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj nije postojao

organizirani sustav prikupljanja podataka o štetama koje

počini smeđi medvjed, kao niti jedno državno tijelo koje

je bilo zaduženo za analizu takvih podataka. Plan gospo-

darenja propisuje da je svako lovište u staništu me-

dvjeda obvezno Upravi za lovstvo, Ministarstva

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva

prijaviti sve štete koje u lovištu počini medvjed. Putem

obrasca Zapisnik o šteti od divljači, najkasnije do 31. si-

ječnja moraju se dostaviti podatci o štetama koje je me-

dvjed počinio tijekom prethodne kalendarske godine.

Prikupljanje podataka o štetama koje je u Hrvatskoj po-

činio medvjed je započelo 2004. godine u sklopu pro-

jekta “Unaprjeđivanje suživota velikih zvijeri i

poljoprivrede u Južnoj Europi”, koje je financirala Eu-

ropska komisija putem programa LIFE. Plan gospodare-

nja smeđim medvjedom izrađen je i prihvaćen te godine

(sam dokument tiskan je 2005. godine, pa se godina iz-

danja navodi kao početak provedbe Plana), a cilj ovog

rada je prikazati i analizirati podatke o štetama koje je

smeđi medvjed počinio u Hrvatskoj u prvih šest godina

(2004–2009) provođenja Plana gospodarenja smeđim

medvjedom tj. prvih šest godina organiziranog priku-

pljanja takvih podataka u Hrvatskoj.

MATERIJALI I METODE – Materials and methods

Podatci o štetama koje je smeđi medvjed počinio u

Hrvatskoj prikupljani su u razdoblju siječanj 2004. go-

dine – prosinac 2009. godine. Podatci su prikupljani

putem obrazaca “Zapisnik o šteti od divljači”, koje su

ovlaštenici prava lova unutar staništa medvjeda bili

dužni dostaviti Upravi za lovstvo MRRŠVG (A n o n .,

2006). Prilikom uviđaja na mjestu štete ispunjava se

“Zapisnik o šteti od divljači” i procjenjuje visina nastale

štete, a vlasnik svojim potpisom na obrascu potvrđuje

slaganje s iznosom nadoknade za počinjenu štetu. Pred-

viđeno je da iznos naknade ovisi o korištenju zaštitnih

sredstava (električnih ograda, pasa čuvara) i pridržava-

nju ostalih mjera za sprječavanje pojavljivanja proble-

matičnih medvjeda i mjera za sprječavanje nastanka

šteta, no ne postoji pravilnik kojim je propisan iznos na-

knade, već ona ovisi o procjeni lovovolaštenika i ošte-

ćene osobe. Obrazac sadrži podatke o podnositelju

zahtjeva za naknadu štete, opis štete, procjenu iznosa

štete i poduzetim mjerama za smanjenje štete od strane

oštećenika, a potpisuju ga tri člana povjerenstva, provo-

ditelj lovnogospodarske osnove i ovlaštenik prava lova.

U razdoblju siječanj 2004. godi ne – prosinac 2009.

godine u Upra vu za lovstvo MRRŠVG pristiglo je

ukupno 227 prijava šteta koje je u Hrvatskoj uzrokovao

smeđi medvjed. Prosječno je godišnje bilo 37,8 sluča-

jeva štete, s time da su 2004. godine prijavljena 23 slu-

čaja, 2005. godine 88, 2006. godine 16, 2007. godine 46,

2008. godine ukup no 47 slučaja i 2009. godine je prijav-

ljeno tek 7 slučaja šteta od medvjeda (Slika 1).

U većini slučajeva (N=123, 54,2%) šteta je poči-

njena na poljoprivrednim kulturama, i to 44 (19,4 %)

slučaja štete na žitaricama, 39 (17,2 %) prijavljena slu-

čaja na voćnjacima (uglavnom voćnjaci šljive i jabuke),

38 slučaja (16,7 %) na povrtnjacima (u većini slučajeva

šteta je bila na nasadima mrkve) te 2 slučaja (0,9 %)

oštećenja vinograda. Prijavljeno je ukupno 20 (8,8 %)

slučajeva štete na pčelinjacima. Od ukupno 227 sluča-

jeva prijavljeno je 54 (23,8 %) slučaja napada na do-

maće životinje. U pet godina prijavljena su tek 5 slučaja

napada na koze, 2 na krave te po jedan napad na ma-

garca, svinju i konja. Od domaćih životinja šteta je naj-

češće počinjena na peradi (N=20) i ovcama (N=16), te

je zabilježeno ukupno 8 napada na kuniće.

Prijavljeno je ukupno 10 (4,4 %) slučaja šteta na lo-

vnogospodarskim objektima (najčešće oštećenja na au-

tomatskim hranilicama za divlje svinje), te 7 (3,1 %)

slučajeva štete na automobilima koje su nastale uslijed

sudara s medvjedom.



65

Ukupno 5,7 % (N=13) čine ošte-

ćenja nastala na štalama, ogradama,

kućnim vratima te jedan slučaj štete

na sušenom mesu u pušnici.

Većina šteta nastala je na podru-

čju Primorsko-goranske (49,8 %) i

Ličko-senjske županije (43,6 %),

dok je 9 (4,0 %) slučajeva šteta za-

bilježeno na području Karlovačke i

6 (2,6%) na području Zadarske žu-

panije. Najveća gustoća šteta po

km

2

zabilježena je na području op-

ćine Brod Moravice, a zatim u opći-

nama Delni ce, Čabar i Duga Resa.

Većina prijavljenih šteta nastala je

na području lovnog gospodarenja

medvjedom (98,7 %) te su tek 3 slu-

čaja štete na pčelinjacima zabilje-

žena na području NP Paklenica.

Slika 1. Broj prijavljenih slučaja šteta smeđeg medvjeda u Hrvatskoj u razdoblju

2004–2009. godina.

Figure 1 Number of reported brown bear damage cases in Croatia in the period 2004–2009

Slika 2. Učestalost pojedinih šteta uzrokovanih smeđim

medvjedom.

Figure 2 Frequency of damage caused by brown bears.

poljoprivredna kultura – agriculturedomaće životinje – domestic animalspčelinjaci – bee hivesostalo – otherlovnogospodarski objekti – hunting facillitiesprometne nesreće – traffic accidents

U Tablici 1. prikazani su iznosi isplaćenih odšteta (u

hrvatskim kunama), koje su lovišta koja gospodare

smeđim medvjedom prijavila za razdoblje 2005. –

2009. godine. Za 2004. godinu nisu prikupljeni podatci

o isplaćenim iznosima.

U razdoblju 2004. – 2009. godina nije službeno za-

bilježen niti jedan napad medvjeda na čovjeka.

Prikupljanje i analiza podataka o počinjenim šte-

tama daje nam uvid u kompleksnost problema i pomaže

nam prilikom razvijanja strategija za prevenciju šteta

(K a c z e n s k y , 1999). Potrebno je naglasiti da se ovim

sustavom prikupljanja podataka najvjerojatnije ne regi-

strira svaki slučaj štete koje su u Hrvatskoj uzrokovali

Tablica 1. Iznos isplaćenih odšteta

Table 1 Amount of damage compensationBroj lovišta koja su

Ukupni iznos

Godina

prijavila štetu Broj štetnih događaja Broj oštećenih domaćinstava

isplaćene odštete

Year Number of hunting Number of Number of Total amountunits that have damage cases damaged households of compensationreported the damage2004. 6 23 23 -

2005. 15 88 78 + 3 prometne nesreće 57.623,00 HRK

2006. 7 16 15 + 1 prometna nesreća 44.074,00 HRK

2007. 9 46 43 62.215,00 HRK

2008. 9 47 30 49.995,00 HRK

2009. 3 7 6 3.000,00 HRK

Ukupno – Total 216.907,00 HRK



66

smeđi medvjedi, no predstavljeni podatci pouzdano

upućuju na obim šteta koje počini medvjed. Iznimka su

prijavljeni slučajevi štete nastale uslijed prometnih ne-

sreća u koje su bili uključeni smeđi med vjedi. U 6-go-

dišnjem raz doblju prijavljeno je tek 7 slučajeva, dok je

u tom razdob lju zapravo bilo ukupno 96 prometnih ne-

sreća (željezničkih i cestovnih) u koje su bili uključeni

medvjedi (H u b e r i dr., 2008.b). Ovlaštenici prava lova

prijavili su samo slučajeve štete u kojima su oni snosili

financijsku odgovornost. Tako su npr. 2006. godine ov-

laštenici isplatili gotovo 37.000,00 HRK za štetu koja je

nastala prilikom dvije prometne nesreće, što je 84 % od

sveukupnog iznosa (44.000,00 HRK) koji je te godine

isplaćen za štete koje je prouzročio medvjed.

Ukupan broj štetnih događaja koje medvjed prou-

zroči u Hrvatskoj vjerojatno je veći od prijavljenog, na

što posebno upućuju podatci za 2009. godinu kada je

prijavljeno samo 7 slučajeva šteta. Situacije kada se

šteta ne prijavi najčešće su povezane sa štetama na lo-

vnogospodarskim i lovnotehničkim objektima, tj ovla-

štenici prava lova ne prijavljuju štetu koja je nastala

njima samima. Šteta se također ne prijavljuje u slučaje-

vima kada napadnuta stoka nestane, jer se tada ne ispla-

ćuje odšteta. Budući da ne postoji odštetni cjenik

propisan od strane nadležne državne ustanove, o iznosu

odštete pregovara se između ovlaštenika prava lova (ili

države) i oštećenika. Vjerojatno pojedini oštećenici ni

ne prijave nastalu štetu zbog nezadovoljstva isplaće-

nim naknadama te zbog dugotrajnosti postupka u slu-

čaju sudskog spora. Smatramo da dio šteta ostane

neprijavljen i zbog pozitivnog stava javnosti prema

medvjedu, pa oštećenici ne traže naknadu za manju

materijalnu štetu, a niti ovlaštenici prava lova ne regi-

striraju sve prijavljene slučajeve.

Ovaj rad ne obuhvaća podatke o štetama nastalim

na šumskim sastojinama. Takve štete nastale zbog gu-

ljenja kore uglavnom obične jele (Abies alba), a rjeđe

obične smreke (Picea abies) zabilježene su na području

državnog lovišta broj VIII/2 “Bjelolasica” (S e r t i ć ,

2008, J o v a n o v i ć , 2010).

Ovlaštenici prava lova koji gospodare medvjedom

prijavili su da su u 5-godišnjem razdoblju isplatili

ukupno 216.907,00 HRK odštete, tj. prosječno

43.318,40 HRK godišnje (prosječno oko 6.000,00 EUR

godišnje). Ukupni iznos materijalne štete koju je poči-

nio medvjed nešto je veći, jer ovlaštenici ne isplate od-

štetu u svakom slučaju, već se ona često kompenzira na

drugi način (npr. popravkom oštećenog objekta, nadok-

nadom uništene poljoprivredne kulture). Ovaj iznos ta-

kođer vjerojatno ne uključuje sveukupnu materijalnu

štetu počinjenu na lovnogospodarskim i lovnotehni-

čkim objektima, jer nju lovovlaštenici ne prijavljuju u

potpunosti, budući da je to šteta nastala njima samima i

ne isplaćuju odštetu. Unatoč tomu, ovi podatci pouz-

dano upućuju da je materijalna šteta koju smeđi me-

dvjed počini u Hrvatskoj niska s obzirom na veličinu

populacije od 1 000 grla. U Sloveniji je 2006. godine za

588 riješenih slučaja štete od medvjeda (a ukupno je

bilo prijavljeno 642 slučaja) isplaćena odšteta od

145.094,44 EUR (Ulamec, 2007), dok je 2007. godi ne

za 294 riješena slučaja štete koju je počinio medvjed

isplaćena odšteta od 81.866,39 EUR, od čega je gotovo

40 % štete bilo na stoci sitnog zuba (Ulamec, 2008).

Osim usporedbe sa Slovenijom, tvrdnju da u Hrvatskoj

medvjed ne čini značajnu materijalnu štetu dobro ilu-

strira i podatak da na području staništa medvjeda ima

preko 70 000 pčelinjih košnica (D e č a k i dr., 2005),

dok je u 5-godišnjem razdoblju prijavljeno tek 20 na-

pada na košnice. U pokrajini Asturiji na sjevero-zapadu

Španjolske, zabilježeno je da 50-70 medvjeda prosječno

godišnje oštete 603 košnice, te 147 stabala voćaka, 14

goveda, 7 koza, 5 konja i 22 ovce (N a v e s i dr., 2010).

Veličina medvjeđe populacije i obim šteta ne mo-

raju biti u korelaciji, već treba uzeti u obzir vrste i broj

domaćih životinja koje se uzgajaju na području staništa

medvjeda, način držanja domaćih životinja i metode

prevencije napada od predatora koje se koriste, tip sta-

ništa (šumsko ili otvoreno područje) te treba uzeti u

obzir i prirodnu hranu raspoloživu medvjedima (K a c -

z e n s k y , 1999). Važno je uzeti u obzir i gustoću stano-

vništva na području rasprostranjena medvjeda. Razlika

u brojnosti napada između pojedinih godina može se

objasniti količinom raspoložive hrane u prirodi, tj sla-

biji urod plodova koje su najvažnije u prehrani me-

dvjeda može rezultirati većom potrebom za hranom iz

ljudskih izvora (G a r s h e l i s , 1989). Također, proble-

matična jedinka može uzrokovati niz napada te tako i

udvostručiti prosječan broj štetnih događaja godišnje

(K a c z e n s k y , 1999). Analizom podataka o štetama

koje je medvjed počinio u Hrvatskoj utvrdili smo da

često jedna problematična jedinka uzrokuje više sluča-

jeva štete. To potvrđuju slučajevi šteta nastali na ogra-

ničenom području tijekom određenog razdoblja, a

prijave takvih događaja često prati i izvještaj o pojavlji-

vanju problematične jedinke. I u Sloveniji je zabilje-

ženo da velik postotak šteta uzrokuje maleni broj

jedinki (J e r i n a i dr., 2010).

Važno je naglasiti da u Hrvatskoj u razdoblju

2004. –2009. godina nije zabilježen niti jedan napad

medvjeda na čovjeka, dok je npr. u Turskoj u razdoblju

2000–2009. g. zabilježeno ukupno 46 slučajeva napada

medvjeda na ljude, koji su rezultirali ranjavanjem ili

smrću napadnute osobe (C a n i dr., 2010).

Iako, kako je predstavljeno u ovome radu, šteta koju

medvjed počini u Hrvatskoj nije značajna, prevencija

šteta i rješavanje situacija s problematičnim medvje-

dima (tj. životinjama koje se približavaju naseljima i

čine štetu) ključan je dio gospodarenja smeđim medvje-

dom u Hrvatskoj. Reduciranje konflikta između velikih

zvijeri i čovjeka smatra se preduvjetom za uspješnu za-


67

štitu tih vrsta (L i n n e l l i dr., 1996; S a g ø r i dr., 1997).

Podizanje razine javne svijesti o suživotu s medvjedom,

ponašanju u staništu medvjeda te metodama prevencije

štete doprinosi se uspješnom gospodarenju populaci-

jom. Pri tomu je potrebno redovno održavati komunika-

ciju s javnosti, a posebice s lovcima i medijima.

Tijekom prethodnih godina mediji su često izvještavali

o prevelikoj, problematičnoj populaciji medvjeda u Hr-

vatskoj, što stvara negativnu sliku u javnosti i utječe na

porast negativnih stavova, dok analiza predstavljenih

podataka upućuje da iako brojna populacija medvjeda u

Hrvatskoj, ne uzrokuje velik broj šteta.

ZAHVALA – Acknowledgments

Podatci za ovo istraživanje prikupljeni su u sklopu

provođenja projekata Unaprjeđivanje suživota velikih

zvijeri i poljoprivrede u Južnoj Europi” (LIFE COEX)

kojega financira Europska komisija putem programa

LIFE, te projekta “HUNTing for Sustainability” kojega

financira Europska komisija putem programa Seventh

Framework Programme.

Zahvaljujemo svim ovlaštenicima prava lova koji go-

spodare medvjedom i koji su dostavili podatke o štetama.


Anonimus, 2005: Zakon o lovstvu. Narodne novine

140/05.

Anonimus, 2006: Pravilnik o stručnoj službi za pro-

vedbu lovnogospodarske osnove. Narodne no-

vine 63/06.

Anonimus, 2009: Zakon o izmjenama i dopunama za-

kona o lovstvu. Narodne novine 75/09.

B a r u c h - M o r d o , S., S. W. B r e c k , K. R. Wi l s o n ,

D. M. T h e o b a l d , 2008: Spatiotemporal Dis-

tribution of Black Bear–Human Conflicts in Co-

lorado, USA, Journal of wildlife management

72(8):1853–1862.

C a n , O. E., E. C a g l a y a n , J. B e e c h a m , T. H a t i -

p o g l u , H. E m i r , F. A r i k a n , 2010: Human-

bear conflict in Turkey: a model project for

resolving the conflict, Program, Abstract and In-

formation 19

th

International Conference on Bear

Research and Management, 12, Tbilisi, Georgia.

D e č a k , Đ., A. F r k o v i ć , M. G r u b e š i ć , Đ. H u b e r ,

B. I v i č e k , B. K u l i ć , D. S e r t i ć , Ž. Š t a h a n ,

2005: Plan gospodarenja smeđim medvjedom u

Republici Hrvatskoj, Ministarstvo poljoprivrede

šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za

lovstvo, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu

prirode, 92 str, Zagreb.

G a r s h e l i s , D. L., 1989: Nuisance bear activity and

management in Minnesota, Proceedings of a

symposium on management strategies, 169–180,

Yellowknife, Canada.

G n i a d e k , S. J., K. C. Kendall, 1998: A summary of

bear management in Glacier National Park,

1960–1994, Ursus 10: 155–159.

G u n t h e r , K. A., 1994: Bear management in Yellow-

stone National Park, 1960–1993, International

Conference on Bear Research and Management

9: 549–560.

H e r r e r o , S., 1985: Bear attacks: their causes and

avoidance, Lyons and Burford, New York, New

York, USA.

H e r r e r o , S., A. H i g g i n s , 2003: Human injuries

inflicted by bears in Alberta:1960–1998, Ursus

14: 44–54.

H u b e r , Đ., S. M o r i ć , 1989: Brown bear damage in

Yugoslavia. Zbornik radova 3. Simpozijuma

“Suvremeni pravci uzgoja divljači”, 197–202,

Zagreb, Hrvatska.

H u b e r , Đ., A. F r k o v i ć , 1993: Brown bear manage-

ment in Croatia, Proceedings of the XXI Interna-

tional Union of game Biologists, 287–291,

Ha lifax, Canada.

H u b e r , Đ., J. K u s a k , A. M a j i ć S k r b i n š e k , D.

M a j n a r i ć , M. S i n d i č i ć , 2008a: A multidi-

mensional approach to managing the European

Brown bear in Croatia, Ursus 19(1): 22–32.

H u b e r , Đ., Z. J a k š i ć , A. F r k o v i ć , Ž. Š t a h a n , J.

K u s a k , D. M a j n a r i ć , M. G r u b e š i ć , B.

K u l i ć , M. S i n d i č i ć , A. M a j i ć S k r b i n š e k ,

V. L a y , M. L j u š t i n a , D. Z e c . R. L a g i n j a , I.

F r a n c e t i ć , 2008b: Plan gospodarenja smeđim

medvjedom u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospo-

darstva, Uprava za lovstvo, 89 str, Zagreb.

J e r i n a , K., U. Vi d e m š e k , M. J o n o z o v i č , M.

K r o f e l , 2010: Using GPS telemetry to study

human-bear conflicts in Slovenia, Program, Ab-

stract and Information 19th International Confe-

rence on Bear Research and Management, 26,

Tbilisi, Georgia.

J o v a n o v i ć , D., 2010: Rezultati istraživanja šteta od

smeđeg medvjeda u državnom lovištu VIII/2 –

“Bjelolasica”, Diplomski rad, Šumarski fakultet

Sveučilište u Zagrebu, 43 str, Zagreb.

K a c z e n s k y , P., 1999: Large carnivore depredation

on livestock in Europe, Ursus 11:59–72.


68

L i n n e l l , J. D. C., M. E. S m i t h , J. O d d e n , P. K a c -

z e n s k y , J. E. S w e n s o n , 1996: Strategies for

the reduction of carnivore-livestock conflicts: a

review, Norvegian Institute for Nature Reserach

Oppdragsmelding 443: 1–118.

L i n n e l l , J. D. C., M. E. S m i t h , J. O d d e n , J.

S w e n s o n , 1996: Strategies for the reduction

of carnivore-livestock conflicts – a review, Nor-

wegian Institute of Nature Research Oppdrag-

smelding 443: 1–118.

N a v e s , J., A. F e r n á n d e z - G i l , A. O r d i z , M. D e -

l i b e s , 2010: Trends in the damages attributed to

brown bears in the Cantabria Mountains (NW

Spain) in 1991–2008, Program, Abstract and In-

formation 19

th

International Conference on Bear

Research and Management, 113, Tbilisi, Georgia.

S a g ø r , J. T., J. E. S w e n s o n , E. R ø s k a f t , 1997:

Compatibility of brown bear (Ursus arctos) and

free ranging sheep in Norway, Biological Con-

servation 81: 91–95.

S e r t i ć , J., 2008: Štete od smeđeg medvjeda (Ursusarctos L.) u šumskim sastojinama na području

državnog lovišta broj VIII/2 “Bjelolasica”, Di-

plomski rad, Šumarski fakultet Sveučilište u Za-

grebu, 40 str, Zagreb.

U l a m e c , P., 2007: Analiza odškodninskih zahtevkov

za škodo, ki so jo povzrocile živali zavarovanih

prosto živecih živalskih vrst v letu 2007, Agencija

Republike Slovenije za okolje, 22 str, Ljubljana.

U l a m e c , P., 2008: Analiza odškodninskih zahtevkov

za škodo, ki so jo povzrocile živali zavarovanih

prosto živecih živalskih vrst v letu 2007, Agen-

cija Republike Slovenije za okolje, 21 str, Ljub-

ljana.

Wi l l i a m s , C. K., G. E r i c s s o n , T. A. H e b e r l e i n ,

2002: A quantitative summary of attitudes towards

wolves and their reintroduction (1972–2000), Life

Society Bulletin 30: 575–584.

SUMMARY: One of the most important elements of a modern brown bearmanagement is human – bear conflict. Economic losses are one of the key fac-tors influencing negative public attitudes towards brown bears. In Croatia apopulation of 1000 bears has almost reached its biological and social capa-city. Brown bear in Croatia is a game species, protected by a closed huntingseason and hunting quotas defined by yearly Action plans. National Brownbear Management Plan and Hunting Act regulate compensation of damagecaused by brown bears. In areas where bears are permanently present andhunted damage compensation is paid by hunting unit leaseholders, whereas innational parks, areas where bears are not hunted and in areas with only acci-dental presence of bears compensation is paid from the state budget. The goalof this paper was to present and analyze data about brown bear damages inCroatia during the first 6 years (2004–2009) of the Management Plan imple-mentation, in other words the first 6 years of organized data collection. Totally227 damage cases have been reported in this period (on average 37.8 casesper year). Most of the damage has been done on agricultural goods (54.2%),attacks on domestic animals (23.8%) and apiaries (8.8%). During this periodattacks on humans have not been registered. Considering the population sizeof 1000 animals, brown bears cause low material damage in Croatia.

K e y w o rd s : brown bear, Ursus arctos, damage, management

VELIKA ŽUTONOGA PRUTKA (Tringa melanoleuca Gmelin) –

NOVA VRSTA U REPUBLICI HRVATSKOJ

ZAŠTITA PRIRODE – NATURE PROTECTION

Slika 1. U potrazi za hranom hodajući u plitkoj vodi

Slika 2. Stanište nalaza u neposrednoj blizini Ješkova kod Gole

Komisija za rijetke vrste ptica pri Hrvatskom orni-

tološkom društvu u sastavu D. R a d o v i ć , K. L e s k o -

v a r , V. B a r t o v s k y , I. B u d i n s k i , J. K r a l j na

svojem 12. sastanku 3. 11. 2010. godine verificirala je

nalaz autora ovog članka kao novu, 394 vrstu ptice u

Hrvatskoj fauni. Opažanje i fotografiranje bilo je 13. 7.

2010. godine na lokalitetu jugozapadno od naselja

Gola (koprivnička Podravina) u blizini (oko 200 me-

tara) nekadašnjeg dravskog meandra, a sada mrtvice

Ješkovo. Stanište nalaza je mikrodepresija na poljo-

privrednoj površini na kojoj je došlo do propadanja

usjeva (kukuruz i soja) zbog velikih količina kiše i

zadržavanja oborinskih voda (oko 2 mjeseca) na

površini oko 100 x 10-30 metara. Ptica je tražila hranu

hodajući u plitkoj vodi i u nekoliko navrata gnjurila

prednjim dijelom tijela i jedanput kratko izašla iz vode.

Isto područje je obilaženo 14., 15., 21., 27. srpnja, ali

novog opažanja nije bilo.

Velika žutonoga prutka pripada sjevernoameričkoj

fauni ptica, te se tijekom zimovanja opaža na gotovo ci-

jelom području Srednje i Južne Amerike uz obale Tihog

i Atlantskog oceana. Na području zapadne Europe po-

javljuje se kao rijetka skitalica. Naraste u dužinu oko

30–40 cm, te ima do 250 g težine. Boja perja tijela je

odozgo sivo smeđa, a odozdo bijela. Vrat i prsa su pro-

šarana tamno smeđe. Rep i trtica su bijeli. Kljun je dug,

tanak, tamno siv, blago savinut nagore. Noge su duge i

žute su boje. Glasanje je glasno, tro-

struko ćurlikavo, a javlja se kada

poplašena ptica polijeće.

Gnijezdi na području Kanade i

Aljaske na staništima močvara,

močvarnih šumskih čistina i cretova.

Gnijezda gradi na tlu, koje je dobro

skriveno i nalazi se u blizini vode.

Nese 3–4 jaja veličine oko 50 mm.

Vrijeme inkubacije traje 23 dana, a

mladunci napuštaju gnijezdo nakon

jednog dana, ali se zadržavaju u nje-

govoj blizini još nekoliko dana.

Hrane se u plitkoj vodi sitnim vode-

nim beskralježnjacima, insektima,

malim ribama i račićima.

Tekst i fotografije:

Mr. Krunoslav Arač,

dipl. ing. šum.

69

AKTUALNO – CURRENT NEWS

Prvoga siječnja 2011. god. navršilo se 20 godina od

stupanja na snagu Zakona o šumama. Za šume i ne pre-

više, ali za nas više nego dosta da se osvrnemo na učinak

Zakona i nas koji smo s njime živjeli. U svakom slučaju

trenutak je da se promotri prijeđeni put i na ocjenama

stanja pokušamao (re)definirati ciljeve za nadolazeće

vrijeme. Usput, valja primijetiti da smo s 2011. god. ušli

u izborno razdoblje za nacionalni Parlament, što će ne-

sporno imati za učinak i rasprave o vizijama razvoja hr-

vatskoga društva, pa onda logično i šumarstva kao

njegovoga dijela. U tim nadolazećim raspravama, bilo bi

dobro da se čuje (i nametne) glas struke, barem na usta-

novljavanju temeljnih smjernica za gospodarenje šu-

mama u našoj zemlji. Naime, poznata je činjenica, da su

se u proteklom vremenu zauzimali razni stavovi (često

politikantski), a oni niti od jedne političke stranke nisu

korespondirali s prevladavajućim mišljenjem struke.

Kada god da se razgovaralo o šumarstvu, evidentan je

Machijavelizam protagonista izbornih programa. Nakon

osvajanja vlasti šumarstvo se gura na marginu, čim više,

upotrebljava se za ostvarenje interesa nekih drugih go-

spodarskih sektora (i ne samo gospodarskih!). Stanje u

biti ostaje petrificirano na modelu od prije 20 godina,

iako se najavljuju reforme i restrukturiranje državnoga

poduzeća za šume (Hrvatske šume d.o.o.). Naručuju se

(i skupo plaćaju) razno-razne studije koje završavaju u

ladicama naručitelja, jer ne odgovaraju ni vremenu niti

prostoru na koji bi se trebale primijeniti. Mi danas u Hr-

vatskoj nemamo jasan stav što sa šumama u smislu

opredjeljenja društva, a isto tako nemamo verificiran

stav šumarske struke. Razni forumi, uvijek i iznova te

stavove utvrđuju, a ovisno o političkoj prevazi predlažu

se i zagovaraju nerijetko divergentna rješenja. Smatram

da bi bilo nužno na razini državne zajednice, raspraviti i

donijeti konačni stav vlasnika (Države) naspram dugo-

ročne vizije razvoja šumarstva.

Drugo (ne manje važno), relevantna stručna (šumar-

ska) javnost (Šumarski fakultet, Hrvatski šumarski insti-

tut, Akademija šumarskih znansti, Hrvatsko šumarsko

društvo (ponajprije!), Hrvatska komora inženjera šumar-

stva i drvne tehnologije, Hrvatske šume d.o.o., Sindikati

šumarstva i Udruge civilnog društva u čijem su pro-

gramu zanimanje za šume i okoliš, trebala bi usklađeno

utvrditi svoj stav i argumentirano ga braniti pred svakim

subjektom, koji pretendira odlučivati o šumarstvu.

Pri donošenju Zakona prije 20 godina imperativ tre-

nutka (koji ovdje neću obrazlagati), nalagao je tadašnja

rješenja. Mi, autori toga Zakona, ni u primisli nismo

imali da tada predložena rješenja trebaju cementirati

neko dostignuto stanje kao okončano. Već tada se pret-

postavljalo, da će u procesu prilagodbe s društvom u

razvoju tržišnog gospodarstva biti nužno redefinirati ci-

ljeve i načine gospodarenja šumama koje smo u tom

prvom Zakonu utvrdili.

Istini za volju, u međuvremenu su se događale neke

kozmetičke promjene Zakona o šumama, kao što su

promjene nekih podzakonskih akata, ili donošenje

novih, no temeljne odrednice Zakona iz 1990. god.

ostale su iste. Ne želim ovdje reći da je danas potrebno

mijenjati sve što je tada Zakonom ustanovljeno, ali

smatram da, ostavljajući ona rješenja koja su položila

ispit vremena, Zakon treba osuvremeniti na temelju

vlastitih iskustava, kao i iskustava nama sličnih zema-

lja. S obzirom na visok postotak državnog vlasništva

nad šumama i šumskim zemljištem, tu je zadaću danas

lakše obaviti, nego što je to slučaj sa zemljama gdje

prevladava privatno vlasništvo. Iz ove činjenice valja

shvatiti, da je condicio sine qua non uspješnog gospo-

darenja šumama u nas, optimiziranje strukture i organi-

zacije državnog poduzeća za šume. Današnji oblik i

model postao je anakran vremenu i nužno ga je mije-

njati, i to ne samo po formi, već po potrebi da se stvori

učinkovit organizam koji će zadovoljiti aspiracije vla-

snika, osigurati blagostanje svojim zaposlenicima i biti

pouzdan partner svojim klijentima. Ne manje važna

stvar u tome je ta, da se kroz optimalizaciju strukture i

organizacije multiplicira kapacitet korištenja, kako

šuma, tako i ljudskog potencijala koji postoji u firmi,

kao i onih kadrova koji će se svijetu rada priključiti.

Poduzeće za šume treba zauvijek prestati biti leglo

političkih stranaka, nego treba obavljati misiju koja mu

je Zakonom povjerena. Zaboravljajući ovu premisu,

došlo je do epiloga koji se očituje u klijentelizmu, nepo -

tiz mu, pa sve do pojave kriminaliteta, čemu smo u pro-

teklome vremenu bili svjedoci.

Kada već o tome govorim, sigurno je da će u skoro

vrijeme doći do ozbiljne inventure stanja, i možda je

upravo to trenutak kada treba iskoračiti u novo razdoblje

na iskustvima Zakona o šumama od prije 20 godina.

Došlo je vrijeme da prestanemo “nositi drva u šumu!”

In silvam lignum ferre!

Ivan Tarnaj, dipl. ing. šum.

20 GODINA OD ZAKONA O ŠUMAMA

70

ŠUMSKA CRVENREPKA – PTICA 2011. GODINE

Šumska crvenrepka – u prirodi je odaje crvenoriđi treperavi rep i

milozvučni pjev u jutarnjim satima

U godini koju su Ujedinjeni narodi proglasili Među-

narodnom godinom šuma nema sretnijeg izbora za

pticu 2011. do šumske crvenrepke (Phoenicurus phoe-nicurus) ili crvenrepke kovačić. Očito, rukovodeći se

činjenicom da ovoj lijepoj ptičici, umnogome nalik

poznatijem crvendaću, listopadne i mješovite šume

predstavljaju pravi dom u kojemu nalazi sve uvjete za

život, od obilja hrane do mogućnosti skrivanja i gnijež-

đenja, Njemačko društvo za zaštitu prirode (Natur-

schutzbund Deutschland, NABU) koje obavlja izbor

ptice godine, smatralo je proglašenje šumske crven-

repke najboljim rješenjem. Ako uzmemo u obzir sve ži-

votinje i biljke koje žive u šumom bogatim krajevima,

reći će prirodoslovac Gerard D u r r e l l , najvažniji i do-

minirajući organizam šuma je naravno šumsko drveće,

koje uspoređuje s “prekrasnim vodoskokom što je izra-

slo iz zemlje, a njegovi oblici i veličine utječu na živa

bića koja će se nastaniti ispod njih na njihovim gra-

nama”. Najvećem broju životinja, a posebice pticama,

drveće nije samo dom, nego i smočnica. To vrijedi i za

našu crvenrepku, pripadnicu velike obitelji drozdova

(Turdidae), koja se hrani kukcima, ali i jagodičastim

voćem poput crvene ribizle, drenjule, bazge, bršljana,

malina, divljih trešanja. Kukce, bogate bjelančevi-

nama, hvata redovito čeprkajući po tlu, zbog čega su joj

noge dosta visoke i razvijene, ali i u krošnjama drveća,

pretražujući površinu grančica i listova u potrazi za

hranjivim i mekim jajašcima i gusjenicama, mahom

štetnih kukaca. Poput srodnika joj muharice i crven-

repka će se, ugledavši kukca u letu, poput golmana ba-

citi na njega, te širom otvorena kljuna slasno ga

progutati ili odnijeti ptićima u gnijezdo.

TREPERAV CRVENORIĐI REP – GLAVNA ODLIKA

Kako joj i ime kazuje, šumsku crvenrepku, kao i sve

njene srodnike, karakterizira crvenoriđi rep kojim uvijek

treperi. Bojom perja mužjak se razlikuje od ženke. Muž-

jak je odozgo siv, crnog lica i grla te bijelog čela. Donji

dijelovi trbuha i dio pod repom su bijeli, a trtica, poput

repa, crvenoriđa. Ženka, kao i mužjak, u zimskom ruhu

su jednolično smeđi i neugledniji, što je inače u ptičjem

svijetu opća značajka. Noge su joj crne, kljun tamnosiv,

a oči razmjerno velike i tamne. Podvrsta Phoenicurusphoenicurus samamisicus iz jugozapadne Azije i poluo-

toka Krima ima uočljive bijele mrlje na krilima. Boja

perja mladih istovjetna je onoj u ženke.

U gustim krošnjama bukovo-jelove šume teško je ot-

kriti sitnu ptičicu poput naše crvenrepke. No, ako njenu

prisutnost ne uspijemo registrirati vidom, zasigurno

ćemo je otkriti sluhom. Naime, svi drozdovi, pa tako i

šumska crvenrepka, od svih ptica pjevica najbolji su pje-

vači. Nakon što kos i veći drozdovi otpjevaju svoje jutar-

nje pjesme, u drugoj rundi javit će se čučka crvendać,

grmuša, a s njima i crvenrepka. Pjev joj je zvonak, na

mahove cvrkutav, a javlja se poput “huii-tek-tek” ili uz-

buđeno “tek-tek-tek-tek”. Pjev počne s višim zategnutim

tonom, nakon čega slijede dva do tri kratka tona s cvrku-

tom na kraju. Sklona je oponašati pjev drugih ptica.

Nakon razdoblja udvaranja i parenja sve naše gnjez-

darice, pa tako i šumsku crvenrepku, čeka ne mali posao

– skrb oko podizanja obitelji. Ptica 2011. godine spada u

skupinu poludupljašica, što će reći da se gnijezdi u du-

pljima stabala, pukotinama zidova i stijena, pa i višim su-

hozidima. Ulazni otvor u duplju ili pukotinu im je duži

nego širi, o čemu treba voditi računa pri izradi i vješanju

umjetnih duplji (kućica za ptice). Sklona je zaposjednuti

napuštene duplje djetlića, a zadovolji se i dupljom koja

nastane lomom grane na deblu. Gnijezdo ima na 2–5 m

iznad tla, a pravi ga sama ženka, oblažući dno duplje vla-

tima trave i perja. U pologu je obično 5–7 plavozelenih

jaja. Inkubacija traje 12–16 dana. Na jajima sjedi samo

ženka. Prije napuštanja gnijezda, kroz 12–16 dana, mlade

hrane oba roditelja. Obično ima dva legla godišnje.

U CRVENOJ KNJIZI UVRŠTENA U NISKORIZIČNE VRSTE

Izmjenom godišnjih doba mijenja se količina i vrsta

hra ne za stanovnike šuma, aleja, parkova. Šumska cr-

ven re p ka sve teže dolazi do kukaca i mekih plodova.

Taj će pro blem, poput ostalih gnjezdarica-selica, riješiti

odla skom u toplije i hranom bogate krajeve. Zimu pro-

vodi u tropskoj Africi i južnoj Arabiji, kamo seli već u

rujnu, najkasnije u listopadu, da bi se vratila već kra-

jem ožujka i u travnju.

71


B o ž i č , I. (1983). Ptiči Slovenije. Lovska zveza Slo-

venije, Ljubljana.

D u r r e l l , G. – L. D u r r e l l (1990). Svijet prirode.

Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.

H e i n z e l , H. et all. (1999). Ptice Hrvatske i Europe.

Hrvatsko ornitološko društvo, Zagreb

R u c n e r , D. – R. K r o n e i s l (1953). Moja knjiga o

pticama. Školska knjiga, Zagreb.

KNJIGE I ČASOPISI – BOOKS AND MAGAZINES (Scientific and professional)

BUKOVE ŠUME I BUKOVINA BJELOVARSKOG PODRUČJA

Pod gornjim naslovom krajem 2010. godine iz tiska

je izišla knjiga, čiji je autor dr. sc. Marinko P r k a ,

znanstveni suradnik. Tisak: Viatoni d.o.o. Bjelovar, na-

kladnik: Hrvatsko šumarsko društvo, Ogranak Bjelo-

var, recenzenti: prof. dr. sc. Ante P. B. K r p a n , prof. dr.

sc. Boštjan K o š i r , izv. prof. dr. sc. Igor A n i ć , izv.

prof. dr. sc. Tomislav P o r š i n s k y i dr. sc. Tomislav

D u b r a v a c , naklada 500 primjeraka, CIP broj

750255, godina tiskanja nije označena. Knjiga je nami-

je njena kolegama šumarima koji dolaze s vjerom da će

pronaći bolja rješenja. Tiskana je u Međunarodnoj go-

di ni biološke raznolikosti. Obujma je 252 stranice, sa-

drži 186 slika (fotografije, crteži i različiti tipovi

grafikona) i 26 tablica.

Gradivo se sastoji od Proslova, Uvoda, tri glavna

poglavlja, Pogovora, sažetka na engleskom jeziku, po-

pisa literature, Kazala pojmova, Popisa skraćenica i

akronima te Bilješke o piscu. U daljnjem tekstu daje se

vrlo kratak osvrt po navedenim poglavljima, osim za tri

glavna poglavlja o kojima se govori detaljnije.

Šumska crvenrepka uvrštena je u Crvenu knjigu

ugro že nih ptica Hrvatske pod oznakom NT, što će reći

da je riječ o niskorizičnoj vrsti po kriterijima IUCN-a.

Iz toga pro iz la zi da trenutno ne spada u ugrožene vrste,

ali je to me vrlo bli zu i, nastavi li se trend uništavanja

njezi na životnog prosto ra, izvora prehrane i gubitaka

pri seli d bi odnosno u kraje vima gdje zimuje (dugo-

trajne suše u Afri ci), mogla bi us koro postati ugrože-

nom vrstom. U nekim zemljama Euro pe, posebno u

Njemačkoj, brojno joj se sta nje jako smanjilo.

Alojzije Frković

72

RAZVOJ ŠUMARSTVA NA PODRUČJU BJELOVARSKO-BILOGORSKE

ŽUPANIJE OD NJEZINA OSNUTKA DO DANAS

Ovo je poglavlje podijeljeno u pet potpoglavlja, a

napisano je na 25 stranica. U uvodnom dijelu autor iz-

nosi povijesne podatke vezane za šumarstvo u Hrvat-

skoj i šire, a posebice na bjelovarskom području, što

razrađuje u potpoglavljima. Ističe da je organizirano

šumarstvo na tom području započelo 1874. godine, a u

stvarnosti i mnogo ranije.

Šume, šumska zemljišta i gospodarenje šumama.

Ovdje se obrađuju ustrojbeni oblici nadležnosti nad šu-

mama i šumskim zemljištima kao što su imovne op-

ćine, državne šume, privatne šume i veliki posjedi i

zemljišne zajednice (povijest, ljudi, društveno- politi-

čka zbivanja, utjecaj na šume). U posebnoj točki osvrće

se na problem uzgajanja i obnove bukovih šuma.

Razvoj šumarske znanosti, obrazovanja i opera-

tive. Navodi se ustroj Hrvatskog šumarskog društva od

osnivanja do danas, djelovanje bjelovarskog Ogranka,

Šumarski list i drugi časopisi, te obrazovna struktura i

operativa.

Iskorištavanje šuma i trgovina šumskim proizvo-

dima. U ovom podpoglavlju autor daje pregled korište-

nja šuma i trgovine drvom od početaka do II. Svjetskog

rata, pa do 60-ih godina prošloga stoljeća i do danas.

Ujedno govori i o razvoju mehanizacije, socijalnim od-

nosima, obrazovnoj strukturi, današnjoj trgovini drvom i

njegovoj iskoristivosti, s prijedlozima racionalizacije.

Šume, šumarstvo i ratovi. Potpoglavlje započinje

rečenicom “Od pradavnih vremena šume su plaćale

najveću glupost ljudskoga roda – ratove”. O tome je

riječ u ovome potpoglavlju od turskih razaranja do Do-

movinskog rata, čije se posljedice u velikim razmje-

rima trpe i danas.

Današnji ustroj šumarstva i perspektiva razvoja.

Iznose se podaci o ustroju Uprave šuma Podružnice

Bjelovar, Sindikatu, Komori i ukazuje da šumarska

djelatnost može postati još veći pokretač ukupnog raz-

voja regije i šire.

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA STRUKTURU DRVNIH

SORTIMENATA GOSPODARSKIH BUKOVIH ŠUMA

Ovo je središnje, najglavnije i najopširnije poglavlje.

Napisano je na 134 stranice. Materija je raspodijeljena u

11 potpoglavlja. Autor čitatelja uvodi u prethodno opi-

sanu materiju s velikim naglaskom na sortimentnu struk-

turu sastojine. Izloženo gradivo u ovom poglavlju je

velikim dijelom bazirano na rezultatima vlastitog višego-

dišnjeg istraživanja. Daje se pregled po potpoglavljima.

Odabir bukovih stabala za sječu – doznaka. Na

početku ovoga potpoglavlja čitatelj se susreće s važnim

uzgajivačkim terminima koje autor u detalje objaš -

njava (npr. njega, pozitivna, negativna i spontana se-

lekcija, čišćenje, prethodni prihod – prorede, glavni

prihod – sječe i dr.). Ti su termini vezani i za druge

šumarske discipline. Jedan dio teksta odnosi se na po -

mla đivanje bukovih sastojina – oplodne sječe gdje se

iz među ostalog jasno razlučuje pomladno i naplodno

raz doblje. Slijede posebni opisi pripravnog, naplod-

nog, naknadnog i dovrš nog sijeka.

Tehnološka razina pridobivanja drva. Autor se

osvrće na početak sustavnog iskorištavanja šuma, na-

vodi proizvodnju potaše u pretprošlom stoljeću i drve-

nog ugljena. Nadalje iznosi podatke o periodu uvođenja

pilana i proizvodnje piljene građa. Također opisuje raz-

voj i primjenu mehanizacije, odnosno tehnike pri izradi

sortimenata i transportu, čemu je u velikoj mjeri prido-

nijela suradnja šumara i bjelovarske metalne industrije.

Spominje se značenje skupnoga rada i dodatnog obra-

zovanja, u čemu značajnu ulogu imaju Komora i HŠD

Ogranak Bjelovar.

Greške bukova drva. Greškama bukova drva autor

je dao najveći prostor u knjizi, preko 40 stranica. U po-

četku ukazuje da greške drva mogu biti posljedica ne-

povoljnih uvjeta rasta stabla, pogrešnih uzgojnih

zahvata, pogrešaka pri iskorištavanju šuma i obradi

drva, zbog napada stranih organizama (gljive, kukci), a

neke su vezane za prirodni rast i razvoj stabla. Dalje

daje pregled klasifikacije grešaka i naglašava važnost

poznavanja grešaka bukovog drva u cjelini. Nakon

toga grupira greške bukova drva uz prethodno obja-

šnjenje strukturalnih svojstava bukovine. Uz potrebne

opise autor upućuje na načine mjerenja grešaka prema

novim i starim normama i uspoređuje europske norme

s našima. On razlikuje strukturalne greške (kvrge, usu-

kanost žice, ekscentrično srce, uraslu koru i dvostruko

srce), greške debla (zakrivljenost, eliptičnost, pad pro-

mjera, žljebovitost debla, te razne vrste pukotina), pro-

mjene nastale djelovanjem gljiva (tu je pogreška pojma

gljiva i pseudogljiva i oznaka sp. kod roda Phytopht-

Uvod

Napisan je na 12 stranica. Autor upućuje na materiju

u knjizi, povezanost čovjeka i šume, načela i postupak

gospodarenja, utjecaj abiotskih i biotskih čim benika na

šumu, nove spoznaje, otvaranje novih operativnih po-

stupaka itd. Čitatelj u Uvodu nailazi na sagledavanje

cjelovitog pristupa šumarstvu, u što su uključene mnoge

discipline i čovjek.

73

SORTIMENTNA STRUKTURA BUKOVIH ŠUMSKUH PROIZVODA

Ovo poglavlje napisano je na 38 stranica, a podije-

ljeno je u dva potpoglavlja. U prvom se govori o proble-

mima određivanja sortimentne strukture jednodobnih

bukovih sastojina, a u drugom (opširno) o sortimentnim

tablicama. U početku autor navodi potrebu da se pred-

vidi kakvoća i količina drvnih sortimenata prije sječe.

Dalje iznosi podatke iz literature, podatke vlastitih

istraživanja, upozorava na potrebitu pripremu prema

zahtjevima EU itd. Preporuča zasebne tablice za pro-

rede i pripremni sijek, a zasebne za naplodni i dovršni

sijek. Čitatelju će sigurno biti korisno proučiti ovu pro-

blematiku.

Na kraju knjige nalaze si se Pogovor (5 stranica),

sažetak na engleskom jeziku (12 stranica), popis litera-

tu re (166 autora), Kazalo pojmova, Popis skraćenica i

akronima i zadnje Bilješka o autoru.

Mišljenje i preporuka

U ovoj knjizi opisane su mnoge činjenice iz povije-

sti i kulture ljudi i šumarstva bjelovarskoga kraja, Hr-

vatske i šire. Autor se najvećim dijelom oslanja na

radna iskustva i višegodišnja vlastita istraživanja, ali

uključuje i spoznaje ranijih znanstvenika i praktičara i

to kroz komentare i citate. Glavne odlike knjige su

sveobuhvatnost, činjenice, tumačenja i prijedlozi. Na-

pisana je jasno, a sadržaj svakoga dijela teksta, čitate-

lja–stručnjaka pobuđuje na vlastitu akciju. Rijetko je

naći knjigu s takvim poticajem. Tekst u knjizi nudi mo-

gućnost obnavljanja i proširenja znanja u cilju ispravne

primjene istoga za boljitak našega šumarstva. Zato sam

uvjerenja i mišljenja da će ova knjiga biti od koristi ko-

legama u praksi, znanstvenicima (sigurno će u buduć-

nosti biti dosta citirana), studentima i drugima koji se

bave prirodnim znanostima.

Iako, gradivo napisano u ovom djelu nije u najužoj

vezi s mojom specijalnošću, bilo mi je od velike kori-

sti, jer sam čitajući ga naučio više o zaštiti šuma. Vama,

kolege šumari, ovu knjigu preporučam, uvjeren da će

vam itekako biti od koristi.

Kolegi Marinku Prki izražavam sve pohvale za trud,

rad, znanje, ispravno shvaćanje gospodarenja bukovim

šumama i nesebične upute koje daje kolegama.

Milan Glavaš

hora – uz rod se ne piše sp.), promjene nastale djelova-

njem kukaca i ostala oštećenja. Sve je navedeno opi-

sano jasno i detaljno.

Neprava srž bukve. Neprava srž ili crveno srce

bukve neosporno je najveći problem u svim bukovim

šumama. Zato ga autor opisuje posebno, opširno i de-

taljno. Sveobuhvatne spoznaje o crvenom srcu iznosi

oslanjajući se na podatke u literaturi. Posebno navodi

svoje rezultate istraživanja o zastupljenosti stabala s

nepravom srži u sječinama, udjelu srži u tehničkoj

oblovini i njenom utjecaju na kakvoću i vrijednost

drva, te njenom utjecaju na trajanje ophodnje bukovih

sastojina. Ovo je toliko značajno potpoglavlje, da pre-

poručam svima koji gospodare bukovim šumama da ga

ne samo pročitaju, već dobro prouče.

Utjecaj gospodarenja na sortimentnu strukturu

sijeka. Pod ovim naslovom autor iznosi podatke vlasti-

tih istraživanja i ukazuje kako su ranija gospodarenja

utjecala na sortimentnu strukturu svih vrsta sjekova.

Stabla je prema statusu oštećenosti i položaju u sasto-

jini razvrstao u devet grupa. Na kraju zaključuje da sor-

timentna struktura bukove sastojine ovisi o tehničkoj

kvaliteti stabala u sastojini, te da primarni interes treba

biti koncentriran na sortimentnu strukturu sastojine.

Izvori gubitaka uslijed propisanog načina izmjere

i izračuna obujma bukove tehničke oblovine. Na po-

četku ovoga dijela autor upućuje na razlikovanje ter-

mina “gubitak” i “otpad” obujma stabala. Gubitak pri

izmjeri oblovine nastaje zbog načina izračuna obujma,

izmjere promjera i duljine te odbijanja dvostruke deb-

ljine kore. Debljini kore posvećena je posebna pozor-

nost. Prema vlastitim istraživanjima iznosi podatke o

značajnim gubicima zbog odbijanja dvostruke debljine

kore pri izmjeri oblovine.

Čistoća i visina debla bukovih stabala. Ovdje

autor ističe da na čistoću debla odlučujući utjecaj ima

pojavnost grešaka. Čistoća debla je distribuirana u veli-

kom rasponu i bez pravilnosti s obzirom na debljinski

stupanj i vrstu sijeka. Što se tiče visine debla postoji za-

konitost kod svih sjekova. Nadalje ukazuje da se samo

iz debla mogu dobiti kvalitetni sortimenti, a iz krošnje

manje vrijedni sortimenti tehničke oblovine.

Vrijednosne značajke bukovih stabala. Autor čita -

telje upućuje da je jedina značajka koja se može pridru-

žiti svim stablima njihova vrijednost. Uz obrazloženje

sugerira da bi sortimentne tablice izrađene s obzirom na

vrstu sijeka bile preciznije i primjenjive u praksi. Uje-

dno bi se značajno smanjili troškovi za terenske izmjere.

Prikrajanje bukove tehničke oblovine. Složenost

prikrajanja upućuje na redovitu obuku, razmjenu isku-

stava, navode se smjernice prikrajanja, zakoni i norme.

Trgovački običaji i uzance. Ovdje se čitatelja upu-

ćuje što su trgovački običaji, ugovori, uzance i trgovački

dogovori. Upozorava da se uz sve nabrojeno, pravila

struke ne smije isključiti iz postupaka ugovaranja.

Utrošci vremena pri terenskim izmjerama nami-

jenjenim utvrđivanju sortimentne strukture bukovih

sječina. Autor opisuje istraživanje utroška vremena, do-

nosi komentare i zaključke.

74

Iz broja 5, rujan-listopad 2010. godine izdvajamo:

Izvodi iz referata s Kongresa: Stare šume Italije –

identifikacija, obilježje, gospodarenje

Prvi dio:

Kongres je održan od 25. do 26. lipnja 2010. godine

u Prati di Tivo, Pietra Camella (Teramo).

Gherardo C h i r i c i , Susanna N o c e n t i n i : Stare

šume u Italiji – nova istraživanja i perspektive

U uvodnom članku Kongresa, autori navode da u

Italiji ne postoje šume prašumskog tipa. Razlog tomu je

intenzivno korištenje šumskih resursa od vremena anti-

čkog Rima, te stoljetne primjene jednostavnih i intenzi-

vnih modela gospodarenja. Ipak, u nekim uvjetima

okoliša, zbog dugog razdoblja napuštenosti i slobod-

nog razvoja, šume pokazuju obilježja ostarjelosti.

Od 1954. godine na inicijativu profesora Pavarija,

započeti su projekti i monitoring starih šuma, a to je

tema ovoga kongresa.

Fabio L o m b a r d i i dr.: Obilježje mrtvog drveta

u šumskim ostarjelim populacijama u mediteran-

skom okružju

Indikatori starosti šume variraju u odnosu na biograf-

ske regije Europe. U ovom članku obrađeni su korisni

rezultati za identifikaciju obilježja starih mediteranskih

šuma. Izdvojene su neke šumske populacije, koje su se

razvijale zadnjih desetljeća bez antropološkog utjecaja,

te procijenjena količina i stanje “mrtvog drveta” koje je

indikator prirodnosti. Na 11 lokacija istražena je koli-

čina nekromase i stupanj dekompozicije.

Rezultati su pokazali da količina mrtvog drveta va-

rira po lokacijama od 2 do 143 m

3

/ha ili 60m

3

/ha kao

srednja vrijednost. Mrtvo drvo je glavna komponenta

nekromase, uzrokovana velikim mortalitetom poslje-

dnjih desetljeća. Manje prisutnu komponentu predstav-

ljaju panjevi. Prisutni su svi stupnjevi dekompozicije.

Količine mrtvog drveta u južnoj Europi, u uspo-

redbi s količinama u srednjoj i sjevernoj Europi znatno

su manje zbog bržeg procesa dekompozicije.

Sonia R a v e r a i dr.: Raznovrsnost lišajeva u sta-

rim šumama Molisea

Uloga lišajeva kao indikatora okolišnog kontinui-

teta u središnjoj i srednjoj Europi od velikog je znače-

nja te upućuje na prisutnost vrednijih šumskih vrsta

koje obilježavaju stanište. Dinamike koje utječu na pri-

sut nost i različitost lišajeva u mediteranskom području

malo su poznate i istražuju se tek u novije vrijeme. U

svrhu što boljeg poznavanja šumskih promjena koje

utječu na kolonizaciju lišajeva u tom okružju, pokre-

nuta je studija u dvije ostarjele šume u Alto Molise koje

su uključene u mrežu programa PRIN 2007, “Nove me-

tode za identifikaciju, obilježje i gospodarenje starim

šumama Mediterana”.

Zone proučavanja su šume Abeti Soprani i Riserva

Mab di Collemeluccio, dvije različite formacije, prva

Abies alba i Fagus sylvatica, druga Abies alba i Quer-

cus cerris u dominantnoj etaži. U svakoj zoni određena

je ploha od jednog hektara i snimljen diverzibilitet liša-

jeva na stablima odabranim metodom uzoraka.

U ovom članku prikazani su rezultati prvih istraži-

vanja, kao polazna točka za planiranje monitoringa za

dugo razdoblje. Indeksi varijabilnosti su posebno vi-

soki i potvrđuju u mediteranskom okružju važnu ulogu

starih šuma u očuvanju biološke raznolikosti lišajeva.

Silvia d i P a o l o i dr.: Multispektralni prikaz za

obilježavanje starih bukovih šuma

U mediteranskom području krajolik je oblikovan pod

utjecajem tisućljetne ljudske aktivnosti. Ipak, pos toje

pojedine šumske zone, relativno izolirane, bez izravnog

antropološkog utjecaja za dovoljno dugo razdoblje pa da

razvoj poprimi karakteristike stare šume.

Cilj ove aktivnosti je procjena mogućnosti multi-

spektralnog satelitskog prikaza (Quick Bird) u identifi-

kaciji starih šuma. Studijski radovi obavljeni su u

jed noj bukovoj šumi u središnjoj Italiji. Analiza pri-

kaza QB pokazala je vrijednu mogućnost za definiranje

heterogenosti šumskih struktura statističkom analizom

multispektralnih prikaza. Varijabilnost “zelene trake”

izražena parametrom Ratio band 2 pokazala se posebno

korisnom za identifikaciju stanja stare šume.

Orazio C i a n c i o i dr.: Struktura jedne stare

šume kalabrijskog bora - gospodarenje i očuvanje

šum skog krajolika

Šume kalabrijskog bora čine poseban element krajo-

lika velikih prostora Italije: Etna, Aspromonte i pose-

bice Sila. Očuvanje karakteristika krajolika ovih

područja postala je važna ne samo zbog kulturalnog i

povijesnog značenja, već i s okolišnog i socioekonom-

skog stajališta. Danas te borove sastojine imaju još veću

vrijednost, jer su veliki dijelovi uključeni u područje

Nacionalnog parka Sila.

Autori su analizirali sastav jedne stare šume kala-

brijskog bora i usporedili ga sa strukturom raznodobne

šume kalabrijskog bora, koja je nastala grupimičnom

prebornom sječom. Dobiveni rezultati daju korisne po-

datke za primjenu u gospodarenju kalabrijskim borom.

Iz studije proizlazi da je struktura starih šuma naj-

bliža raznodobnoj šumi, koja je gospodarena prebor-

nom sječom na male grupe, što je ujedno najpovoljnije

za očuvanje raznolikosti i izgled krajolika.

L’ITALIA FORESTALE E MONTANA

(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje

Akademije šumarskih znanosti-Firenze)

75

Susanna N o c e n t i n i : Stare talijanske šume –

planiranje i gospodarenje

Analizirana je mogućnost korištenja rezultata istra-

živanja na starim šumama za održivo gospodarenje i

šumsko planiranje u područjima gdje su šumske povr-

šine dugo izložene antropološkom djelovanju.

U Italiji je malo starih šuma, ali postoje šumske povr-

šine koje su od polovine prošloga stoljeća prepuštene pri-

rodnom razvoju te povećale stupanj starosti. Činjenica,

da je limitirana površina starih šuma i da su one relativno

kratko bez ljudske aktivnosti, teško je predložiti “stare

šume” kao model za gospodarenje. Ipak, indikacije koje

proizlaze iz interdisciplinarnih istraživanja mogu biti

smjernica za sheme monitorninga za šume gdje je antro-

pološka aktivnost dugo i intenzivno djelovala.

Gianluca P i o v e s a n i dr.: Strukturalna analiza,

procesi rasta i uskladištenje ugljika u talijanskim

starim šumama

U okviru projekta PRIN “Klimatske promjene i

šuma – dendroekološki i ekofiziološki procesi, produk-

tivnost i bilanca ugljika u talijanskim starim šumama”,

analizirano je devet bukovih šuma u istočnim Alpama i

središnjim Apeninima. Cilj je odrediti: stupanj starosti

na osnovi strukture i dendroekologije, stupanj “stock”

ugljika u dijelovima ekosustava i ekofiziološke karak-

teristike na bazi stabilnih izotopa. U nekim najstarijim i

manje korištenim bukovim šumama istraživani su:

struktura živih stabala, nekromasa, karakteristike tla i

uskladištenje ugljika. Lišće, listinac i korijenje prou-

čeni su dendroekološkom analizom.

U proučavanim populacijama vrijednosti temelj-

nice, volumen i broj velikih stabala uspoređeni su sa

starim europskim i sjevernoameričkim šumama. Koli-

čina prisutne nekromase je u pravilu niža, osim u dva

staništa. Stupnjevi starosti ustanovljeni su za alpske i

apeninske bukove šume na osnovi njihove strukture.

Stare šume su značajne rezerve ugljika (190 do 270

tona po ha), od čega oko 70 % pripada nadzemnoj

biomasi, a 30 % podzemnoj. Ovome treba dodati 7 do

21 t/ ha nekromase i 5 do 9 t/ha listinca.

Ova istraživanja doprinose boljem poznavanju eko-

logije i dinamike razvoja starih šuma.

Renzo M o t t a i dr.: Sastav, struktura, količina i

kvaliteta mrtvog drva u šumi Verna (Arezzo)

Šuma Verna (203 ha) nalazi se unutar Nacionalnog

parka Foreste Casentinesi, na ušću rijeka Arno i Tevere.

Vlasništvo je franjevaca (minori Francescani), a od

1985. godine s njom gospodari zajednica Montana del

Casentino. Na površini od 35 ha na nadmorskoj visini

od 1100 do 1280 m ustanovljena je mreža uzoraka od

površine 100 x 120 m, gdje su vršena mjerenja i usta-

novljena količina i kvaliteta živih i mrtvih stabala.

Prosječno je ustanovljeno 473 stabla po hektaru

(133–1283), promjera većeg od 7,5 cm. Masa živih sta-

bala je 657 m

3

/ha (299–1453), a prosječni volumen

nekromase iznose 67 m

3

/ha (3,7–356). Područje prou-

čavanja predstavlja povijesnu, kulturalnu i naturalisti-

čku vrijednost.

Kontinuirano dobro gospodarenje koje tradiciona-

lno primjenjuju redovnici franjevci u svojim šumama,

daje ovoj sastojini bukve i jele obilježje najboljih starih

šuma na Apeninima.

Mark B e r t o g l i a t i : Povijesne i dendrološke

ana lize starih zaštitnih šuma u švicarskim Alpama

U ovoj studiji autor se je trudio rekonstruirati šum-

sku prošlost stare šume crnogorice na južnim obron-

cima švicarskih Alpa (kanton Ticino), služeći se

povijesnim i dendroekološkim podacima šume.

Stare zaštitne šume predstavljaju posebno intere-

santne objekte za istraživanje, a osobito raznodobne i

neregularne. Rezultati istraživanja pokazuju da je u po-

sljednja tri stoljeća vrlo velik antropološki utjecaj

(sječa i drugi oblici korištenja), dok su prirodni utjecaji

relativno mali.

Intenzitet antropološkog utjecaja rekonstruiran je po-

vijesnim istraživanjem. Poznavanje dinamike razvoja i

režima korištenja tih šuma može dati korisne podatke za

održivo gospodarenje šumama u idućem razdoblju te i

očuvanje povijesnih i naturalističkih vrijednosti.

Francesco Maria S a b a t i n i i dr.: Raznolikost kra-

jolika i važnost očuvanja starih šuma

Uspoređena je prizemna vegetacija stare bukove

šume s gospodarenom šumom sličnih biogeografskih,

klimatskih i abiotskih karakteristika u svrhu ustanov-

ljenja različitosti osnovnih elemenata.

Za nađene vrste prizemne vegetacije radi ustanovlje-

nja različitosti, uzete su u obzir četiri različite matrice:

prisutnost – odsutnost vrsta, količina pokrivenosti te-

rena, funkcionalna obilježja i indeks po Ellembergu. Za

prisutnost signifikativne različitosti između dvije šume

primijenjena je multivariabilna permutacija ANOVA.

Unatoč tome što prosječan broj vrsta po promatra-

nim uzorcima nije velik, stare šume se odlikuju većom

različitosti od gospodarenih šuma. Sve usporedbe po-

moću ANOVA pokazale su značajne razlike, osim u in-

deksu po Ellembergu.

Rezultati upućuju na to, da u staroj šumi vertikalna i

horizontalna heterogenost stabala pogoduje povećanju

različitosti i količini prizemnog rašća i ukupnoj ekolo-

škoj raznolikosti.

Cristina Ve t t o r i i dr.: Stara šuma Fonte Novella

Istraživanja su vršena u svrhu usporedbe genetske

različitosti između jedne bukove šume slične staroj

šumi i susjedne istovrsne šume, koja je pod stalnim an-

tropološkim djelovanjem u obliku šumskouzgojnih in-

tervencija (uzastopne jednostavne sječe).

Procjena negativnog utjecaja na genetsku različitost

šumske populacije, kao posljedica tretmana, je neopho-

dno potrebna radi konkretne primjene ekološki održi-

vog gospodarenja.

Frane Grospić

76

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

OGRANAK BJELOVAR

web: hsd-bjelovar.hrsume.hr

organizira

povodom 20. lipnja - DANA HRVATSKOG ŠUMAR-

STVA

žiriranu izložbu

8. BJELOVARSKI SALON FOTOGRAFIJE

“ŠUMA OKOM ŠUMARA”

S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM

1. Izložba će se održati u Bjelovaru od 10. lipnja do 10. srpnja 2011. g.2. Fotografije se primaju do 22. travnja 2011. g. na sljedeću adresu:

HŠD Ogranak Bjelovar, Matošev trg 1, 43000 Bjelovar

1. Fotografije za izložbu odabire Ocjenjivački sud od pet članova.

2. Ocjenjivački sud proglašava GRAND PRIX SALONA, 3 najbolje pojedinačne fotografije i 3 najbolje

serije fotografija, te odabire fotografiju za plakat Salona.

3. Ocjenjivački sud će dodijeliti do 3 pohvale za pojedinačnu fotografiju i do 3 pohvale za seriju fotografija..

4. Dobitnik Grand prix-a postaje predsjednik Ocjenjivačkog suda slijedećeg Salona i ostvaruje

pravo na samostalnu izložbu u prostoru i vremenu održavanja slijedećeg salona.

5. Sve odluke Ocjenjivačkog suda su konačne i neopozive.

6. Svaki će autor dobiti katalog izložbe na adresu iz prijavnice.

Pravila Natječaja:

a) motiv fotografije mora biti u okviru zadane teme “Šuma okom šumara”;

b) pravo sudjelovanja na izložbi, osim članova Hrvatskoga šumarskoga društva, te svih zaposlenika i

umirovljenika “Hrvatskih šuma”, imaju i sve zainteresirane osobe iz šumarske struke u zemlji i

inozemstvu;

c) od organizatora zatražite i ispunite prijavnicu na kojoj je potrebno obavezno popuniti sve podatke

koji se u njoj traže, a za koje svaki autor osobno odgovara. U protivnom, nepotpuno ispunjene

prijavnice neće se uzimati u obzir;

d) svaki se autor može prijaviti na Natječaj s najviše 10 pojedinačnih fotografija, a maksimalno 2

fotografije mogu biti zamijenjene serijama od po 3-6 fotografija (serija se broji kao jedna fotografija);

e) fotografije moraju biti neopremljene; duže stranice fotografije ne smiju biti manje od 24 cm niti

veće od 30 cm. Zbog anonimnosti pri žiriranju, na poleñini fotografije treba napisati samo naziv

fotografije, te uz fotografije priložiti i digitalni zapis na prenosivom mediju;

f) organizator ima pravo postavljanja izložbe i u drugim mjestima, sve do kraja veljače 2011.god.;

g) organizator se obvezuje primljene materijale vratiti autorima do kraja ožujka 2012.god.;

h) svaki autor osobno odgovara za prikazani motiv i bez naknade dozvoljava reprodukcije i

objavljivanja u izdanjima HŠD-a kao i u ostalim medijima i publikacijama u svrhu promidžbe

Salona, osim ako autor izričito ne zabrani objavljivanje.

Prijavnicu i detaljnije informacije o Natječaju i izložbi možete vidjeti na web stranicama HŠD ogranka

Bjelovar http://hsd-bjelovar.hrsume.hr ili se izravno obratiti kolegi ŽELJKU GUBIJANU na e-mail:

[email protected] odnosno na njegov broj: ++385(0)98 453 324 (VPN 4385).

Organizacijski odbor

77

78

OBLJETNICE – ANNIVERSARIES

125. GODIŠNJICA ROĐENJA ing. IVE ČEOVIĆA

4. veljače 1886. godine u slavonskom selu Gornji An-

drijevci, u obitelji Petra i Tere rođen je budući šumar,

lovac, pisac, kroničar, urednik, predavač, tajnik i blagaj-

nik, ing. Ivo Č e o v i ć . Osnovnu školu pohađa u Rajevu

selu, dok gimnaziju završava u Vinkovcima. Nakon sre-

dnjoškolskog obrazovanja upisuje studij šumarstva na Šu-

marskoj akademiji u Zagrebu. Tijekom studija boravi u

Austriji, gdje završava VI. semestar na Visokoj školi za

kulturu tla u Beču. Diplomira 1908. god. Odmah po zavr-

šetku studija zapošljava se u šumarskoj operativi najprije u

gospodarstvenom uredu Đurđevačke imovne općine (10.

11. 1908), a nakon toga i kao upravitelj šumarije u Novoj

Rači kod Bjelovara i šumarije Gola kod Koprivnice. Poka-

zujući u svom radu veliku marljivost, lucidnost i ekspedi-

tivnost, već 1920.g. biva premješten u Zagreb na poslove

kotarskog šumarskog referenta. Tu službu obnaša do

1940. godine, nakon čega prelazi u Bansku upravu, a po-

slije i u Ministarstvo šumarstva i rudarstva. U mirovinu

odlazi 1950. god. Nakon umirovljenja postaje suradnik i

predavač na Poljoprivredno šumarskom fakultetu, držeći

predavanja iz Lovne privrede. U to vrijeme Lovna pri-

vreda slušala se na IV. godini. Tijekom svog desetogodiš-

njeg rada na Fakultetu, predavanja i ispit kod Ive Čeovića

slušalo je i polagalo ukupno 536 studenta (graf. 1).

Graf. 1. Broj studenata po godinama koji su slušali predavanje iz Lovne privrede kod ing Čeovića

Uz svoju profesionalnu karijeru u šumarstvu ing. Čeo-

vić napisao je veći broj djela lovne tematike, među kojima

treba istaći knjigu iz 1953. god. “Lovstvo”, koja i danas

predstavlja jedno od kapitalnijih djela lovne tematike na-

pisane na hrvatskom jeziku. Osim spomenute knjige,

autor je priručnika “Lovstvo” iz 1940. god., “Lov u pita-

njima i odgovorima I, II i III”, Monografije “Fazan” i

“Uzgoj fazana”, te još nekoliko djela, a ukupni sadržaj iz-

nosi od preko 3200 stranica. Uz knjige i priručnike, Čeo-

vić je objavio veći broj stručnih radova u Lovačkom vje-

sniku te dva rada u Šumarskom listu. Sveukupno je

objavio više od 90 knjiga, priručnika, znanstvenih i struč-

nih radova. (slika 2). Uz pisano stvaralaštvo, Čeović se ak-

tivno bavio društvenim radom te se ističe kao osnivač Sa-

veza lovačkih društava Hrvatske i Slavonije, čiji je tajnik u

razdoblju od 1925. god. – 1939. god. Aktivno sudjelova-

nje u radu strukovnih udruga ostvaruje i kao urednik Lo-

vačkog vjesnika (1940. god. – 1944. god), urednik Šumar-

skog lista 1924.god., tajnik i blagajnik Hrvatskog šumar-

skog društva 1923. god. – 1927. god.

Povodom obilježavanja obljetnice rođenja ing. Ive

Čeovića, u petak 4. veljače 2011. godine, Društvo Ekono-

mista Slavonski brod organiziralo je prigodan skup, od-

nosno okrugli stol. Okupljanje je održano u dvorani Žu-

panije Brodsko-Posavske, tijekom kojega je održano više

govora i prezentacija. Okupljene je najprije pozdravio

predsjednik Društva Ekonomista Slavonski brod, dipl.

oec. Stjepan L o v r i ć . Ispred Županije Brodsko – posav-

ske okupljenima se obratio i župan dr. vet. med. Danijel

M a r u š i ć , pozdravljajući inicijativu i okupljene. Nakon

pozdravnih i riječi dobrodošlice uslijedili su govori i pre-

zentacije sudionika skupa. Dr. sc. Stjepan Č e o v i ć i dr.

Josip Č e o v i ć govorili su o rodoslovlju prezimena i obi-

telji Čeović te u nekoliko crta iznijeli sjećanje na pokoj-

noga strica “Ivšu”. Nakon vrlo zanimljivog izlaganja

Čeovića, uslijedio je govor predsjednika Hrvatskog lova-

79

Graf. 2. Broj objavljenih radova ing. Čeovića po godinama

čkog saveza Đure D e č a k a , koji se osvrnuo na djelova-

nje Čeovića kao osnivača Saveza lovačkih društava Hr-

vatske i Slavonije te pisca stručne lovačke literature.

Slika 1. Okrugli stol Slavonski brod

Slika 2. Spomen ploča ing. Ivo Čeović

Ispred županijskog lovačkog saveza, o aktualnim proble-

mima lovstva i lovnog turizma, govorio je dipl. iur. Mate

G r g i ć . U ime Šumarskog fakulteta Zagreb, okupljene je

pozdravio prof. dr. sc. Marijan G r u b e š i ć te u kratkim

crtama iznio djelovanje ing. Čeovića kao predavača

Lovne privrede. Znanstveni opus ing. Čeovića obradio je

u svom izlaganju dipl. ing Kristijan To m l j a n o v i ć .

Nakon toga uslijedila je otvorena rasprava u kojoj se ras -

pravljalo uglavnom o aktualnoj problematici lovstva i

lovnog turizma. Po završetku Okruglog stola okupljeni

su se preselili u Društvenu dvoranu Slatnik, gdje je uz pri-

godan kulturno umjetnički glazbeni program otkrivena

spomen ploča ing. Ivi Čeoviću.

Život i djelo pokojnog ing. Čeovića zadužili su sve

nas šumare i lovce da i u budućnosti vodimo brigu o na-

slijeđenim šumama, divljači i cijelom ekosustavu. Ono

što smo primili od svojih predaka zadaća nam je sačuvati

i oplemeniti za one koji na naše mje-

sto tek trebaju doći. Potrajnost go-

spodarenja šumom i divljači ideje su

kojima se u svom stvaralaštvu vodio

i ing. Čeović, pa se za kraj možemo

prisjetiti citata iz jednog njegovog

rada u Lovačko ribarskom vjesniku

objavljenom 1941. god:”Lovacmora u prvom redu biti uzgajivač, ti-maritelj i branitelj, a tek u drugomčovjek, koji iz svog lovišta uzima ka-mate od uložene glavnice. Ta gla-vnica jeste divljač. Ta se glavnica nesmije smanjivati, već samo do izvje-snih granica povećavati”.

Kristijan Tomljanović, dipl. ing.

80

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA

FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO OGRANAK KARLOVAC

Karlovac, Put D. Trstenjaka 1

www.sumari.hr/karlovac; [email protected]

ZAJEDNIČKE AKTIVNOSTI OGRANAKA

GOSPIĆA I KARLOVCA U 2010. GODINI

JASTREBARSKO I PETROVA GORA

Tijekom 2010. godine gospićki i karlovački ogranak

Hrvatskog šumarskog društva organizirali su tri zajedni-

čke aktivnosti. Na inicijativu predsjednika ogranaka do-

govoreni su uzajamni posjeti, čije je ostvarenje započelo

u proljeće.

Tako su članovi gospićkoga ogranka 24. i 25. travnja

posjetili područje Jastrebarskoga i Petrove gore. U Ja-

strebarskom ih je dočekao upravitelj istoimene šumarije

Milan O r e š k o v i ć , dipl. ing. šum., predsjednik karlo-

vačkog ogranka Oliver V l a i n i ć , dipl. ing. šum. s čla-

novima ogranka mr.sc. Ivanom G r g i n č i ć e m , dipl.

ing. šum. i Draženom K o v a č i ć e m , dipl. ing. šum.

Upravitelj šumarije ukratko je predstavio šumariju Ja-

strebarsko koja gospodari šumama i šumskim zemljištem

na 6.136 ha, raspolaže drvnom zalihom od 1.154.218 m

3

s godišnjim tečajnim prirastom od 33.033 m

3

i prosječ-

nim godišnjim etatom od 20.736 m

3

. Gospodari s 3 go-

spodarske jedinice: “Jastrebarski lugovi”, “Jastrebarske

prigorske šume” i “Plešivica” koje se prostiru od nizine

Pokupskog bazena do vrhova Plešivice. Trenutno ima za-

poslena 36 radnika.

Ispred dvorca Ribograd u Crnoj Mlaki

Obilazak područja šumarije počeo je u g.j. “Jastre-

barski lugovi” posjetom Posebnom ornitološkom re-

zervatu Crna Mlaka, koji sa svojih 620 ha pripada

ramsarskom području. Na dijelu neprekidno poplavlje-

nog tla, površine 625 ha u slivovima potoka: Okićnice,

Brebernice i Volavčice, 1905. godine iskrčena je šuma i

izgrađeni su ribnjaci. Nakon uređenja i izgradnje rib-

njaka, u središnjem dijelu Crne Mlake (kopno), povr-

šine približno 15 ha, uređen je vrlo lijepi park, s

ukrasnim vrstama drveća i grmlja. Usred parka, prvi

vlasnik Kornelius Zwilling podigao je lijep i prostran

dvorac nazvan Ribograd, u stilu bečke secesije, rad ar-

hitekata i graditelja Honisberga i Deutscha. Danas su

park i dvorac u fazi obnove. Goste je pozdravio sada-

šnji vlasnik ribnjaka Ivan Prepolec te ih ugostio u svom

ugostiteljskom objektu.

Posjet je nastavljen obilaskom pokusne plohe hrasta

lužnjaka u g.j. “Jastrebarski lugovi”, odsjek 19b, gdje je

krajem 2008. godine na 3,60 ha posađeno 7.200 sadnica

u propilenske štitnike (Tulyeve cijevi). Nedaleko plohe

nalazi se stara lugarnica Gajno, koju je 1935. godine sa-

gradila Zemljišna zajednica kom-

possesorat Jastrebarsko, a koja je

nakon ukidanja zemljišnih zajednica

1947. godine zajedno sa šumama

pripala šumariji Jastrebarsko. Slje-

deća postaja bio je Šumski dvor

Ivančići, restoran u vlasništvu UŠP

Karlovac, a trenutno u najmu obitelji

Kolarić koja se bavi vinogradar-

stvom, vinarstvom i seoskim turiz-

mom. Dvor, nekadašnji ljetnikovac

grofa Erdödya, izgrađen 1656. godi -

ne, nalazi se u selu Ivančići na padi-

nama vinorodne Plešivice odakle se

za lijepog vremena s terase resto-

rana pruža pogled na najveći dio po-

dručja UŠP Karlovac: Žumberačko

gorje i Plešivicu, Pokupski bazen,

Petrovu goru i brda Korduna. Tu je

goste pozdravio najmoprimac Fra-

81

fotografija za uspomenu. Popodnevni program se nasta-

vio na manifestaciji “Jesen u Lici”, 12. po redu, gdje je

UŠP Gospić uredila ukusan i poučan štand s prikazom

svojih djelatnosti. Na više od 3.000 četvornih metara iz-

ložbenog prostora smjestilo se 246 izlagača, od čega 150

iz Ličko-senjske županije, a ostali iz 13 hrvatskih župa-

nija te iz četiri države šire regije. Moglo se kušati mnogo

delicija i uživati u jedinstvenoj izložbi tradicijskih proiz-

voda i zanata. Domaćini su se pobrinuli za ukusan ručak

pod šatorom u kojemu su odjekivale ličke, ali i druge

pjesme, pogotovo tamburaške. Nakon toga uslijedio je

odlazak do središnjeg gospićkog trga i druženje članova

svih triju ogranaka u pubu Highlander’s. Na putu do

tamo vodič je bio rođeni Ličanin Milan Orešković, a

sada zaposlen u UŠP Karlovac, koji je živopisnim rječ-

nikom dočarao uži dio grada te zgode iz vremena svoga

školovanja i Domovinskoga rata. Kao pravi domaćin

preuzeo je i ulogu konobara u pubu.

Kako je vrijeme poodmaklo, kolege iz Splita su se

pozdravili i uputili svojim kućama uz obećanje da će

doći i nagodinu, a mi smo krenuli put Perušića, gdje

nas je čekao smještaj i večera u restoranu Kristina. Tu

se skupilo još domaćih članova te smo nastavili druže-

nje uz večeru i šumarski tamburaški bend “Krajcar” iz

Gračaca. U dobrom društvu i odličnoj glazbi nismo ni

primijetili sate koji su nam proletjeli.

Drugi dan započeo je obilaskom Pećinskoga parka

“Grabovača” pokraj Perušića. Šetnja po krškom terenu,

najprije uzbrdo, pa spuštanjem kroz špilju, dobro je

došla nakon obilnih obroka prethodnoga dana. Na Gra-

bovači se nalazi neprocjenjivo bogatstvo podzemnih

krških oblika, čak jedna četvrtina od ukupnog broja za-

štićenih speleoloških objekata u Hrvatskoj. To je sklop

njo Kolarić, upoznao ih s ulaganjima u objekt i plano-

vima za budućnost te ih pozvao na degustaciju vlastitih

vina. Nakon kušanja vina druženje je nastavljeno uz šu-

marijski objekt Vila Velebita u g.j. “Jastrebarske prigor-

ske šume”, gdje je bio pravi šumarski gablec, pečena

slanina i kobasica, koje si je svatko sam ispekao na

štapu. Završetak dana bio je u Kleti Jana, gdje se pred-

sjednica gospićkog ogranka mr. sp. Mandica D a s o v i ć ,

dipl. ing. šum. zahvalila na gostoprimstvu domaćinima

iz šumarije Jastrebarsko i ogranka Karlovac, a večer je

protekla u ugodnom druženju uz tamburaše.

Drugi dan uz stručno vodstvo Olivera Vlainića po-

sjet je nastavljen na Petrovoj gori obilaskom njegovih

kulturno-povijesnih znamenitosti: spomen mjesta Kra-

ljev grob, arheološkog nalazišta pavlinskog samostana

Sv. Petra i Spomenika na Petrovcu te sadržaja u sklopu

Turističkoga centra Petrova gora, poput Poučne staze

za osobe s posebnim potrebama “Kraljev put”. Ovdje

se gostima pridružio revirnik šumarije Vojnić i član

karlovačkog ogranka Predrag M a g d i ć , dipl. ing.

Poučna staza za osobe s posebnim potrebama na Petrovoj gori

šum. Izlet je završio ručkom u lovačkom domu Mu-

ljava te fotografiranjem pokraj drvene skulpture kralja

Petra Svačića i vožnjom fijakerom. Uzvratni susret do-

govoren je za 2. i 3. listopada.

JESEN U LICI

Jesenski termin izabran je kako bi članovi karlova-

čkoga ogranka posjetili poznatu manifestaciju “Jesen u

Lici”. Posjet je započeo u dopodnevnim satima 2. listo-

pada ispred upravne zgrade UŠP Gospić, gdje su Karlov-

čane dočekali predsjednica gospićkog ogranka Mandica

Dasović, član Upravnog odbora Igor H a k , dipl. ing. šum.

i upravitelj šumarije Perušić mr. sp. Dragan M i l k o v i ć ,

dipl. ing. šum. Prije odlaska na teren, u gradu se popila za-

jednička kava s kolegama iz splitskog ogranka, koji su ta-

kođer došli posjetiti “Jesen u Lici”. Terenski obilazak za-

počeo je u g.j. “Žitnik”, gdje je upravitelj šumarije Perušić

prezentirao rad na iskorištavanju kultura crnogorice har-

vesterom i forvarderom. Nakon uvodnog pozdrava pred-

sjednice ogranka goste su pozdravili zamjenik voditelja

UŠP Gospić Marko R u k a v i n a , dipl. ing. šum. i upravi-

telj šumarije Perušić Dragan Milković.

U povratku prema Gospiću nezaobilazan je bio po-

sjet rodnoj kući oca domovine dr. Ante Starčevića u Žit-

niku. Uz kuću je napravljeno nekoliko zajedničkih

Tri ogranka kod spomenika dr. Ante Starčevića

82

Pećinski park Grabovača

raznovrsnih i po bogatstvu kalcitnih tvorevina vrijednih

speleoloških pojava na prostorno ograničenom lokali-

tetu od svega 1,5 km

2

. Sastoji se od šest špilja i jedne

jame, od kojih su čak tri špilje na popisu zaštićenih na-

cionalnih geomorfoloških spomenika prirode: Samo-

grad, Medina špilja, Amidžina špilja, Velika Kozarica,

Mala Kozarica, Tabakuša i Slipica-Jama/Japaga. Posje-

tili smo špilju Samograd, koja se nalazi svega 2,5 kilo-

metra od središta Perušića, duga je 240 metra i svakako

je geomorfološki fenomen vrijedan pozornosti. O na-

zivu špilje govori sam toponim Samograd (sam-stvo-

ren, sam sagrađen-samograd). Najveća je i najprivlač-

nija špilja na Grabovači, a nalazi se na istočnim

padinama brda Grabovača. Ulaz joj se nalazi na 675 m

nadmorske visine. Odmah nakon dolaska pred ulaz u

pećinski kompleks, ugledali smo gotovo okruglu udu-

binu u stijenama brda Grabovača, promjera od 40 do 50

metara. Litice su mjestimice visoke više od 45 metara i

predstavljaju ulazak u nešto što je priroda marljivo gra-

dila milijunima godina. Leži u elipsastoj vrtači, u obliku

je užeg kanala, a zatim se širi u veliku dvoranu koja se

opet sužava. Pristup je lagan i jednostavan, silazak u pe-

ćinu je po betonskim stepenicama, a napredovanje kroz

pećinu je lako po kamenim stepenicama i stazama. Do

njezina kraja vodi 470 stepenica. Samograd se sastoji

od sveukupno četiri dvorane:

� Frasova dvorana u čast školskog nadzornika Karlo-

vačke krajine Frasa, koji je Samograd opisivao

1850. g.;

� Perušića dvorana, u čast plemićkoj obitelji Perušić,

prvim gospodarima Perušića;

� Karlovića dvorana, u čast bana Ivana Karlovića koji

je Liku i Krbavu branio od Turaka;

� Kukuljevića dvorana, u čast Ivana Kukuljevića Sak-

cinskog, povjesničara koji je dao antropološki istra-

živati Samograd.

Postojala je i peta dvorana koju je ispunjavalo je-

zero bistre vode, ali danas je nema.

Nakon boravka pod zemljom uslijedio je povratak

do ulaza u park i vožnja prema memorijalnom centru

“Nikola Tesla” u Smiljanu. Memorijalni centar nalazi

se pod upravom Muzeja Like Gospić, a otvoren je 10.

srpnja 2006. godine povodom obilježavanja 150 go-

dina rođenja Nikole Tesle. U radovima oko centra su-

djelovala je i UŠP Gospić. Memorijalni centar sastoji

se od raznih sadržaja: od prije postojeće rodne kuće s

pripadajućim gospodarskim objektom, Crkve sv. apo-

stola Petra i Pavla, groblja, kamenih spomenika i klupe

arhitekta Zdenka Kolacija do novoizgrađenih sadržaja:

trijema, parkirališta, pješačke staze, spomenika kipara

Mile B l a ž e v i ć a , auditorija, prototipova u mjerilu

1:1 – Tesline ispitne stanice iz Colorado Springs-a, Te-

sline turbine, Teslina broda na daljinsko upravljanje,

zatim mosta/platforme, multimedijalnog centra, HI-

TEC dječjeg igrališta i ambijentalne rasvjete.

Prije obilaska samog centra valjalo je napraviti još

koju fotografiju za uspomenu uz Teslin spomenik na-

pravljen od duraluminija. Obilazak je započeo u Tesli-

noj rodnoj kući. Slojevitost povijesnih događanja koja

prate Teslin put od Smiljana do Amerike utkana je u

vremensku lentu, a Tesline slike i misli, zabilježene u

autobiografskoj knjizi “Moji pronalasci” vode kroz

postav. Potkrovlje rodne kuće otkriva svijet razmišlja-

nja i fascinantnu inventivnost pri istraživačkom radu.

Tu su njegovi najznačajniji izumi koji su pokrenuli i

promijenili svijet, a koji su i danas osnova najnovijim

tehnologijama.

U vanjskom prostoru predstavljeni su Teslini izumi.

Na potoku Vaganac između dva mosta/platforme plovi

prototip Teslina broda iz 1898. godine, koji je na beži-

čno daljinsko upravljanje radio valovima. U manjem

mjerilu izgrađena je Teslina ispitna stanica kakva je bila

u Colorado Springsu od 1899. do 1900. godine, a poka-

zuje Teslino proučavanje munja, eksperimente be žičnog

prijenosa energije i eksperimente s visoko frekventnom

strujom. Obilazak je završio gledanjem do kumentarnog

filma o Tesli u multimedijalnom centru.

Puni novih spoznaja i zadivljeni genijem jednog Liča-

nina, krenuli smo do restorana Kristina na ručak. Dvodne-

vni posjet je došao svome kraju i valjalo je zahvaliti

domaćinima, ogranku Gospić i šumariji Perušić. Pred-

sjednik karlovačkog ogranka Oliver Vlainić u spomen na

sav trud i gostoprimstvo darovao im je suvenir ogranka,

drveni sat u obliku karlovačke zvijezde. Domaćini su

imali još darova za goste, tako da su lički domaći proiz-

vodi spremljeni u vozila za put. Rastali smo se s pozdra-

vom “Doviđenja za pet dana”, jer je slijedila zajednička

stručno-turistička ekskurzija u Bosnu i Hercegovinu.

83

BOSNA I HERCEGOVINA

Ova dva ogranka imaju dužu povijest zajedničkog

odlaženja na ekskurzije, jer su 2006. godine skupa bili

u Bosni i Hercegovini i na Interforstu u Münchenu, a

2007. godine u Makedoniji. Kako je karlovački ogra-

nak 2009. godine obišao južni dio Bosne i Hercegovine

s vrlo lijepim dojmovima, dio članstva, koji tada nije

mogao ići, želio je ponavljanje ekskurzije. Isti doživljaj

su htjeli i kolege iz gospićkog ogranka, pa se je zajed-

nički krenulo u realizaciju. Trebalo je ponovno kontak-

tirati tajnika Hrvatskog šumarskog društva Mostar

Franju K l j a j u , dipl. ing. šum. da pripomogne u orga-

nizaciji ekskurzije, a Franjo se je tome rado odazvao.

Na pomoći se našao i član gospićkog ogranka dr. sc.

Augustin M e š t r o v i ć , dipl. ing. šum. rodom iz Rame,

koji je dogovorio dio ekskurzije na tom području.

Interes i volju za putovanje iskazalo je ukupno 70 čla-

nova iz oba ogranka, 21 karlovačkog i 49 gospićkog. Na

put se krenulo iz Karlovca u ranim jutarnjim satima 8. li-

stopada. Nakon dva sata vožnje do Gospića u autobus na

kat karlovačkoga prijevoznika “Autotransport”, ukrcali su

se preostali putnici. Već na početku osjetila se dobra at-

mosfera i radost zajedničkog putovanja. Uz par stajanja

stiglo se do Međugorja nešto prije 13 sati.

Međugorje

Tu su nas čekali kolege iz HŠD-a Mostar Franjo

Kljajo i mr. sc. Ivica Jurić, dipl. ing. šum s poznatim vo-

dičem od prošle godine gospođom Daliborkom Previšić.

Uslijedilo je upoznavanje s fenomenom Gospe međugor-

ske. Nakon uvodnih riječi obišli smo crkvu i krenuli

prema Brdu ukazanja do Gospina kipa. Na povratku

prema autobusu bilo je vremena za kupovinu suvenira i

odmor u kafićima. Skupivši se, nastavili smo putovanje

do Karaotoka, gdje je sjedište Parka prirode Hutovo

blato. Zbog malog broja ležaja samo dio sudionika

mogao je noćiti u tamošnjem motelu, a ostali su imali

smještaj u hotelu Mogorjelo u Čapljini. Nakon rezerva-

cije soba na redu je bila vožnja čamcima po kanalima Hu-

tova blata (kanal Sunce i rijeka Krupa). Vrlo detaljan opis

toga ramsarskog područja dao nam je prof. Stjepan

Matić. Park prirode Hutovo blato na površini od 7.411 ha

osnovan je 1995. godine. To je jedinstvena submedite-

Prezentacija prof. Matića o Hutovu blatu

ranska močvara u Europi smještena u tipičnom kraškom

ambijentu na jugu Hercegovine. Smatra se jednim od naj-

većih zimovališta ptica na području Europe te se nalazi

na jednom od četiri migratorna puta ptica iz Sjeverne i

Srednje Europe prema Aziji i Africi. Sastoji se od više je-

zera, od kojih su najveća Deransko, Jelim, Drijen, Orah,

Škrka i Svitava (umjetna akumulacija nastala izgradnjom

hidroelektrane Čapljina), a sva su povezana velikim bro-

jem kanala. Dna pojedinih jezera nalaze ispod razine

mora pa predstavljaju prave kriptodepresije. Rijeka

Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gor-

njeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa

nema pravog izvora, nego je otoka Deranskog jezera.

Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da

teče u oba smjera. Ona teče normalno od “izvora” prema

ušću, i od ušća prema “izvoru”. Do ove pojave dolazi

kada uslijed visoke razine i visokog protoka vode rijeka

Neretva potisne Krupu. Bogato je biljnim i životinjskim

vrstama te je posljednjim istraživanjima utvrđeno više od

600 biljnih vrsta, 163 vrste ptica i 22 vrste riba.

Obogaćeni novim spoznajama oprostili smo se od

prof. Matića, kolega Franje i Ivice te se uputili na zajedni-

čku večeru u motelu i zabavu uz provjerenu prošlogodiš-

nju glazbu nakon toga. Ovisno o umoru i željama svatko

si je odredio vrijeme kada će krenuti na spavanje. Oni naj-

raspoloženiji dočekali su završetak glazbe nakon ponoći i

još imali snage za druženje uz pokoje piće.

Jutro je započelo doručkom i nastavkom puta prema

Rami. Za vođenje toga dana bio je zadužen kolega Me-

štrović, rođeni Ramljanin, koji se toga vrlo rado prihvatio.

Put je trajao skoro do 12 sati kad smo ugledali Ramsko je-

zero te izašli iz autobusa da bi posjetili franjevački samo-

stan Rama-Šćit, duhovno i kulturno središte ramskoga

kraja smješteno na poluotoku Šćitu. U gospinom svetištu

crkvi Majke od milosti, čija se čudotvorna slika od 1687.

godine nalazi u Sinju, dobili smo informacije o povijesti

Rame i samostanskog kompleksa. Rama je kraj u sjever-

noj Hercegovini i nalazi se na prijelazu iz Hercegovine u

Bosnu. Ime je dobila po istoimenoj rijeci koji ima tri iz-

vora (Rama, Krupić i Buk), a sva tri se nalaze u Gornjoj

Etnografski muzej u Rami

Franjevački samostan Rama

Na Starom mostu u Mostaru

tarnje strane vrata je prikaz tog doga-

đaja, dok je na vanjskoj strani odli-

ven Gospin lik.

Osim same crkve pogledali smo

Kuću mira, jedinstveni projekt u čita-

voj Bosni i Hercegovinu i provinciji

Bosni Srebrenoj, mjestu zamišljenom

za duhovnu obnovu svih ljudi, pose-

bice stradalnika rata. U Kući mira,

koja je otvorena 2001. godine, smje-

štena je i umjetnička galerija s portre-

tima franjevaca, ali i druga umjetni-

čka djela poznatih i manje poznatih

umjetnika. U prekrasnom perivoju

samostana nalazi se Ramski križ vi-

sine 4 m i težine 2 tone, skulpture

Ramske majke, Dive Grabovčeve i

Posljednje večere. Obnovljeni stari

samostan, sagrađen 1857. godine

jedinstvena je građevina i jedina

takve vrste iz vremena turske vlada-

vine u BiH, sada je Etnografski

muzej koji nudi prikaz života, obi-

čaja i prirode ramskoga kraja. Na

dvije etaže postavljeni su izlošci

starih za nata, gospodarstva, prije-

voznih sred stava i stambene kul-

ture. Treća etaža prezentira tek-

stilnu radinost – proces proizvodnje

i sve vrste proizvoda u uporabi, a u

njoj se nalazi i fra tarska samostan-

ska ćelija – soba fra Jero nima V l a -

d i ć a . Četvrta etaža pre d stavlja floru

sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim ka-

rakteristikama i faunu - porodice životinja u originalnoj

veličini. Boravak u Rami završio je na terasi restorana Gaj

s prekrasnim pogledom na Ramsko jezero, gdje smo uži-

vali u odlično pripremljenim domaćim specijalitetima.

Valjalo je krenuti natrag prema Mostaru, gdje su nas

opet čekali naši domaćini Franjo i Ivica. Kako smo kasnili

Rami. Rama se prema svojoj konfiguraciji dijeli na: Gor-

nju, Srednju i Donju te Doljane. To je gorski kraj opasa-

nom masivima Čvrsnice, Vrana, Ljubuše i Raduše.

Najveći dio ramskog područja pripada općini Prozor-

Rama, a manji dio općini Jablanica koje se nalaze u Her-

cegovačko-neretvanskoj županiji unutar Federacije

Bosne i Hercegovine. Potapanjem dijela obradivih povr-

šina 1968. godine nastalo je Ramsko jezero, kao akumu-

lacija za proizvodnju električne energije. Na području

Rame pronađen je ručni šiljak koji se smatra najstarijom

ljudskom tvorevinom u BiH. Znači naseljenost ovoga

kraja seže u daleku prošlost.

Početak boravka franjevaca u Rami nije točno defini-

ran, ali sigurno je da su tamo od početka 16. stoljeća. Sa-

mostan i crkva na Šćitu paljeni su više puta, najranije

1557. godine te posljednji put 1942. godine. Obnova

crkve počela je 1956. godine te je napravljena u bazilikal-

nom stilu s tri lađe. Posebnost crkve su Gospina vrata koja

se ne otvaraju, a kroz koja su po predaji bježeći pred Tur-

cima 1687. godine izašli ramski franjevci noseći Gospinu

sliku u Cetinsku krajinu, sadašnju Sinjsku gospu. S unu-

84

Razmjena darova s kolegom Franjom Kljajom

Šumari šumarije Livno i Direkcije ŠGD Hercegbosanske šume d.o.o.

Terenski obilazak šumarije Livno

rati između soba i hotelskog šanka te sa strane promatrati

hercegovačku svadbu koja se te večeri održavala u hotelu.

Posljednjeg trećeg dana ekskurzije, 10. listopada,

put nas je vodio do Livna. Usput smo vidjeli jednu od

najvećih umjetnih akumulacija u Europi, Buško blato.

Prije Livna čekali su nas kolege iz Šumsko gospodar-

skog društva “Hercegbosanske šume” d.o.o. Poveli su

nas do g.j. “Tribanj-Tušnica”, na području šumarije

Livno, gdje su u odsjecima 66b, c i 78d, nakon pri-

preme terena riperanjem, posađene sadnice običnoga i

crnoga bora. Petar G e l o , dipl .ing. šum., potpredsjed-

nik HŠD-a Mostar i rukovoditelj Službe za lov i ekolo-

giju u ŠGD-u, pozdravio nas je u ime domaćina i opisao

svoju tvrtku. Trgovačko društvo ŠGD “Hercegbosanske

šume” sa sjedištem u Kupresu osnovano je 1998. go-

dine. Bavi se gospodarenjem šumama i šumskim zemlji-

štem, uzgojem hortikulturnog i sadnog materijala,

lovstvom, ribolovom i rekreativnim turizmom na podru-

čju Hercegbosanske županije. U oblasti šumarstva ima

vodeću ulogu u okruženju. Sastoji se od osam organiza-

u dolasku, nije bilo vremena za odmor te se odmah kre-

nulo u obilazak Mostara. Od hotela Ero ulicama zapad-

nog dijela grada stigli smo u istočni dio, tražili najbolje

lokacije za fotografiranje čuvenog, doduše obnovljenog

mostarskog mosta stradalog u posljednjem ratu, kupovali

suvenire kad nas je već uhvatio mrak. U noćnom ambi-

jentu obišli smo crkvu Sv. Petra i Pavla, zgradu Javnog

poduzeća “Šume Herceg-Bosne”, Španjolski trg s Gimna-

zijom, te nakon toga polako krenuli natrag u hotel. Smje-

štaj u lijepim i toplim sobama dobro je došao nakon

cijelog dana na putu i već prohladnog vremena. Još bolje

je pasala topla večera na kojoj su nam se pridružili naši

domaćini. Kako smo sljedećega jutra kretali dalje, rije-

čima zahvale i darovima zahvalili smo se kolegama Franji

i Ivici na pomoći u organizaciji ove ekskurzije te vremenu

provedenom s nama. Oni su nam darivali lijepe monogra-

fije Mostara za uspomenu na naš dolazak. Ove večeri nije

bilo zajedničke zabave, pa je svatko kratio vrijeme do

spavanja na svoj način. Neki su još prošetali zapadnim di-

jelom grada koji nismo stigli obići, dok su drugi mogli bi-

85

KONCERT GITARISTA

86

cijskih jedinica: Direkcije u Kupresu, šest šumarija po

gradovima županije (Bosansko Grahovo, Glamoč, Dr -

var, Kupres, Livno i Tomislavgrad) i rasadnika u Pržina -

ma. Na vrhu društva je Skupština od sedam članova, a

is pod nje su Odbor za reviziju i Nadzorni odbor od pet

čla nova. Direkciju čine Uprava društva s direktorom i

dva izvršna direktora te 13 službi:

1. Služba za internu kontrolu

2. Služba za proizvodnju

3. Služba za uzgoj i zaštitu šuma

4. Služba za uređivanje šuma

5. Služba za lov i ekologiju

6. Služba za razvoj

7. Služba za mehanizaciju

8. Služba za plan i analizu

9. Služba za prodaju

10. Služba za nabavu

11. Služba za financije

12. Služba za računovodstvo

13. Služba za opće, pravne i kadrovske.

Ispred šumarije Livno pozdravio nas je upravitelj

Damir P e t r o , dipl. ing. šum. te ukratko opisao svoju

šumariju. Ukupna površina kojom gospodari iznosi

58.059 ha. Visoke šume pokrivaju 7.603 ha, panjače

22.803 ha, dok su preostalih 27.653 ha goleti. Drvna

zaliha crnogoričnih vrsta je 1.155.295 m

3

, a bjelogorič-

nih 2.553.330 m

3

što je ukupno 3.708.625 m

3

. Godišnji

prirast iznosi 109.110 m

3

. Sječivi etat je 21.050 m

3

pri

čemu se sječe 9.120 m

3

crnogorice (43 %) i 11.930 m

3

bjelogorice (57 %). Borove kulture, kakve smo vidjeli,

zauzimaju ukupno 1.181 ha. Prije odlaska s terena tr eba -

lo je ovaj posjet ovjekovječiti zajedničkom fotografijom

što je i učinjeno. Nakon stručnih tema i smrzavanja na

buri svi su pohrlili u toplinu trgovačkog centra radi to-

plih napitaka i kupovine domaćih specijaliteta, posebice

livanjskog sira. Naravno da je nakon toga slijedio ručak

i zahvala još jednom domaćinima, uz dogovor da se slje-

deće godine vidimo u Hrvatskoj.

Do kuće je preostalo još dosta puta i nekoliko staja-

nja radi odmora. Prije svoga izlaska u Zadru svima se

zahvalio dr. sc. Meštrović , a prije rastanka u Gospiću

za vršno slovo su izrekli predsjednik karlovačkog og ra n -

ka Oliver Vlainić i predsjednica gospićkog ogranka mr.

sp. Mandica Dasović. Suradnja oko organizacije i sa -

mog putovanja bila je odlična, što znači da se i ubudu će

nešto slično može ponoviti. Autobus je stigao do up rav -

ne zgrade UŠP Gospić oko 20 sati, gospićke torbe su

iskrcane, pali su pozdravi i karlovački dio ekipe je nasta-

vio svoje putovanje koje je završilo poslije 22 sata.

Oliver Vlainić, dipl. ing. šum.

Koncertom mladih gitarista održanom 26. 1. 2011.

godine, uspješno se nastavlja program “Glazbene ve-

čeri u Šumarskom domu”. Vrlo zahtjevnim programom

predstavili su se mladi gitaristi u klasi red. prof. Darka

P e t r i n j a k a , jedanog od vodećih hrvatskih gitarista i

pedagoga, koji je odgojio mnoge generacije gitarista

nagrađivanih na domaćim i inozemnim natjecanjima.

Prvi su se predstavili mladi gitaristi Vladimir Šimu-

nov i Hrvoje Hleb skladbama François de Fossa, Alle-

gro za dvije gitare iz Grand dua br. 1 temeljenog na

Hrvoje Hleb Emina Trivanović Slaven Špoljarić

87

ERATA CORRIGE

U Sadržaju Šumarskoga lista broj 11–12/2010. godine pravopisno je i znanstveno netočno na-

veden naslov znanstvenog rada M. Zebeca i sur., i to na hrvatskom i engleskom jeziku. Naime, na

hrvatskom jeziku umjesto Z e b e c , M., M. I d ž o j t i ć , I. P o l j a k , I. M i h a l d i n e c : Varijabil-

nost nizinskog brijesta (ulmus minor Mill. sensu latissimo) na području Hrvatske podravine

prema morfološkim svojstvima listova treba stajati Z e b e c , M., M. I d ž o j t i ć , I. P o l j a k , I.

M i h a l d i n e c : Varijabilnost nizinskog brijesta (Ulmus minor Mill. sensu latissimo) na po-

dručju hrvatske Podravine prema morfološkim svojstvima listova. Dok na engleskom jeziku

umjesto The Variability of Field Elm (Ulmus Minor Mill. Sensu Latissimo) in Croatian Drava

River Valley According to the Leaf Morphology treba stajati The Variability of Field Elm (Ulmusminor Mill. sensu latissimo) in Croatian Drava River Valley According to the Leaf Morphology.

Ispričavamo se autorima radi greške nastale kod prijenosa naslova članka u Sadržaj.

Uredništvo

Lento e poco mesto i Giocoso e molto ritmico). I za

kraj koncerta predstavio se Zagrebački akademski

kvartet gitara, kojega sačinjavaju Saša Babić, Juraj

Majstorović, Emina Trivanović i Slaven Špoljarić sa

Pet stavaka iz ciklusa Estampas, Federico Moreno Tor-

roba Bailando in Fandango, Charro Remanso, Fiesta en

el Pueblo, Amanecer, Amanecer, Juegos Infantiles i za

kraj nezaboravna Tarantella Giorgio Tortora.

Sjajnom izvedbom mladi gitaristi pokazali su svu ra-

skoš svog talenta, što je publika prepoznala i pozdravila

velikima pljeskom. Kao znak zahvalnosti Predsjednik

Sekcije za kulturu, sport i rekreaciju gospodin Oliver

V l a i n i ć , poklonio je knjigu Poplavne šume u Hrvat-

skoj gospodinu Darku Petrinjaku. Nakon koncerta u

ugodnom druženju s glazbenicima pozdravljena je ini-

cijativa o održavanju ovakvih koncerata koji doprinose

popularizaciji klasične glazbe, ali i upoznavanju gostiju

s djelatnostima koje se odvijaju unutar šumarske struke.

Jadranka Roša

gudačkom kvartetu op. 2 br. 1, Hob

III:7 Josepha Haydna. Zatim se vrlo

emotivno predstavio najmlađi

među njima, gitarist Juraj Majsto-

rović sa tri etide i to: Etida u Es-

duru op. 29 br. 10,Etida u C-duru

op. 29 br. 5, Etida u A-duru op. 6 br.

6 Fernanda Sora i Allegro con brio

iz Sonate Omaggio a Boccherini

Mario Castelnuovo-Tedesco. Gita-

rist Josip Roša predstavio se djelom

Sonatina meridional Manuel Ponce

i to: Campo (Allegro non tropla)

Copla (Andante) i Fiesta (Vivace).

Dalje su se nizale varijacije na ana-

tolijsku narodnu temu Carla Dome-

niconia, u vrlo živopisnoj izvedbi

Emine Trivanović, potom ponovno

Hrvoje Hleb, Sonatina lirica, John

W. Duarte (Felice e con grazia,

Saša Babić Juraj Majstorović

Žalosna vijest da je nakon duge i

teške bolesti, 21. listopada 2010. go-

dine preminuo u Sarajevu poznati

bosansko-hercegovački botaničar i

dendrolog dr. sc. Čedomil Š i l i ć , is -

punila je nas – njegove prijatelje i su-

radnike – velikom trugom. Tijekom

dugoga razdoblja od preko 50 godina

(preko pola stoljeća!) poznanstva i

suradnje, što na terenskim istraživa-

njima i znanstvenim skupovima, tako

i povremenom dopisivanju, razmje-

njivali smo mišljenja i spoznaje o

problematici koja je bila predmet na-

šega znanstvenog interesa.

U povodu 70. obljetnice života,

2007. godine Matica hrvatska u

Saraje vu objavila je u posebnom iz-

danju svo ga časopisa “Hrvatska mi -

sao”, op sežnu monografiju posve-

ćenu dr. Če domilu Šiliću, u kojoj su

njegovi pri jatelji i suradnici, u nizu

priloga, iz nijeli mnogo zanimljivih

podataka. U sklopu te monografije,

Šilićeve surad nice prof. dr. sc. Du-

bravka Š o l j a n i dr. sc. Sabaheta

A b a d ž i ć na pisale su opsežan čla-

nak, u kojem su vrlo iscrpno prika-

zale Šilićev ži vot i rad. Koristeći na-

vedeni prikaz bit će nam ugodna

dužnost suradnike i čitatelje “Šumar-

skoga lista” u kratkim crtama upoz-

nati sa životom i dje lom botaničara i

dendrologa Čedomila Šilića.

Dr. sc. Čedomil Šilić rođen je u

Sa rajevu 4. veljače 1937. godine. Os -

nov nu školu, nižu gimnaziju i malu

maturu završio je i položio u Saraje -

vu, a školske godine 1951/52. upisuje

se u Srednju šumarsku školu u Ba nja

Luci. Škola se nakon tri godine se li

na Ilidžu kod Sarajeva, pa je Šilić čet -

vrti razred i diplomski ispit završio

1956. godine, s odličnim uspjehom.

Već tijekom školovanja u Banja

Luci uočen je kod Šilića izuzetan

smi sao za crtanje s jedne astrae, te

izuzetno zanimanje za botaniku. To

je između ostaloga bio povod da se u

šk. God. 1956/57. upiše na Šumarski

od sjek Poljoprivredno-šumarskoga

fa kulteta u Sarajevu. Tu ga je vrlo br -

zo zapazio nastavnik Opće botanike

prof. dr Vojin Gligić, koji ga je iza-

brao za demonstratora. Nedugo za -

tim postaje demonstrator na pre d -

metu Dendrologija, koju je tada

predavao naš poznati dendrolog i

dendrogeograf profesor, kasnije aka-

demik Pavle Fukarek. I na Fakultetu

je uočen Šilićev izuzetan talenat za

crtanje, pa je odmah uključen u iz-

radu botaničkih, dendroloških, fito-

cenoloških i pedoloških učila, kao i

na ilustriranju pojedinih stručnih

knjiga, skripata i udžbenika.

Još kao student zaposlio se je

Šilić, u svojstvu stručnoga nadzor-

nika u “Planinskoj botaničkoj bašti”

na Trebeviću iznad Sarajeva, koja je

1963. godine pripojena Šumarskom

fakultetu u Sarajevu. Isto tako još kao

student zapošljava se kao honorarni

upravitelj Botaničkoga vrta Zemalj-

skog muzeja u Sarajevu, a na toj duž-

nosti ostaje i nakon diplomiranja na

Šumarskom fakultetu 1963. godine.

Najprije radi kao kustos, zatim vši

kustos, pa znanstveni suradnik i viši

znanstveni suradnik, a 1985. izabran

je u zvanje znanstvenoga savjetnika.

Ovom prigodom, zanimljivo je

naglasiti da se Šilić s upisom na Šu-

marstvo učlanjuje u Likovnu sek-

ciju Akademsko-umjetničkog dru-

štva “Slo bodan Princip – Seljo” u

Sarajevu. Tu stječe osnovna znanja

o slikarstvu i umjetničkoj fotogra-

fiji, pa nakon nekoga vremena iz-

laže na skupnim i samostalnim liko-

vnim izložbama. Stečeno znanje

uspješno je iskoristio kod izrade

mnogobrojnih crteža pojedinih bilj-

nih organa, te fotografije u boji u

svim svojim radovima s botani-

čkom problematikom. Kao vrstan

crtač, ilustrator i umjetnički foto-

graf izradio je više tisuća crteža

bilj nih organa i čitavih biljaka,

mnoštvo fotografija u boji svih onih

biljnih vrsta koje je pojedinačno

proučavao i na različite načine

obrađivao. Autor je niza poštanskih

maraka bivše Jugoslavije iz serije

“Flora i fauna”.

Šilić se već tijekom studija vrlo

mar ljivo počeo baviti znanstveno-is -

tra živačkim radom, a dolaskom na

duž nost u “Prirodnjačko odjeljenje

Ze maljskoga muzeja Bosne i Herce-

go vine” uključen je u floristička, tak -

so nomska, fitogeografska i ve geta-

cijska istraživanja, ponajprije Bosne i

Hercegovine. Kao rezultat tih istraži-

vanja postigao je, između ostaloga,

1974. godine stupanj doktora biolo-

IN MEMORIAM

Dr sc. ČEDOMIL ŠILIĆ – SVESTRANI ISTRAŽIVAČ

BILJNOGA SVIJETA BALKANSKOGA POLUOTOKA

(1937 – 2010)

88


Š o l j a n , Z., S. A b a d ž i ć , 2007: Životni i radni put

Čedomila Šilića u povodu 70. obljetnice života.

Hrvatska misao. Matica hrvatska, Sarajevo NS

30: 108–144. Sarajevo.

Tr i n a j s t i ć , I., 2007: Kako sam upoznao Čedomila

Šilića? – autobiografsko-biografska i putopisna

sjećanja. Hrvatska misao. Matica hrvatska, Sara-

jevo NS 30: 100–107.

ških ztnanosti na Biološkom odsjeku

Biotehničkog fakulteta u Ljubljani, a

mentor mu je bio poznati slovenski

botaničar, akademik Ernest M a y e r.

Disertacija je nedugo zatim objav-

ljena u obliku opsežne monografije s

opisom većega broja novih taksona

različitog statusa (Š i l i ć 1979).

Treba naglasiti da je Šilić u raz-

doblju od 1960. do 2007. tiskom ob-

javio velik broj znanstvenih, stru č-

nih i popularnih radova, više od 200

bibliografskih jedinica ponajprije s

botaničkom i dendrološkom proble-

matikom, većega broja elaborata, re -

cenzija, stručnoga mišljenja i sl., te

pri ručnika i posebice monografija o

bilj nom pokrovu Bo s ne i Hercego -

vine, pa bi pojedinačno nabrajanje

zauzelo mnogo pro stora. Ipak tre ba

spomenuti (kro nološkim re dom), u

sklopu edici je “Priroda Jugo slavije”

knjige “Atlas drveća i grmlja”

(1973), “Šum ske zeljaste bilj ke”

(1977), “En demične biljke” (1984,

1990), “Uk rasno drveće i grmlje”

(1990).

Po osamostaljenju Bosne i Herce-

go vine Šilić 2002. godine pokreće

se riju knjiga pod zajedničkim na slo-

vom “Priroda Bosne i Hercego vine” i

ob javljuje “Endemične i rijetke bilj -

ke Parka prirode Blidinje” (2002),

“Astlas dendroflore (dr veće i grmlje)

Bosne i Hercegovi ne” (2005), i “Bo-

tanička bašte pla ninske flore Crne

Gore” (2006).

Tijekom dugoga života i uspje-

šnoga znanstvenog i stručnog rada

Šilić je u više navrata pohvaljien i na-

građivan nizom priznanja i nagrada.

Pisac ovih redaka upoznao je Č.

Šilića u proljeće 1958. godine za vi-

jeme služenja vojnoga roka u “Školi

rezervnih oficira” u Sarajevu. Su-

sreli smo se slučajno polovicom lip-

nja na Trebeviću južno od Sarajeva,

gdje smo obojica proučavali tamo-

šnju proljetnu floru. Od tada smo za-

jedno svakoga vikenda između

lip nja i kolovoza 1958. obilazili pla-

nine u bližoj i daljoj okolici Sara-

jeva. Godine 1959. bili smo na otoku

Pagu i zaleđu Karlobaga, te na Dur-

mitoru u Crnoj Gori. U jesen 1962.

godine zajedno smo posjetili Vele-

bit, Istru, otok Cres, te okolicu Banja

Luke, gdje smo proučavali sastojine

bjelograba (Carpinus orientalis) na

lokalitetu Šehetluci.

Kako sam 1971. godine bio poz-

van u “rezervu” upravo u Sarajevo,

ponovno smo se Šilić i ja susreli i

jedan vikend obišli širu okolicu

Mostara, podnožje Veleža i okolicu

Konjica, također radi botaničkih

istraživanja, određenih floristički

za nimljivih lokaliteta. Od tada sva-

tko je od nas bio zaokupljen vlasti-

tim istraživanjima, ali smo i dalje

pismeno i usmeno surađivali. Ipak

smo se još jednom susreli, i to opet

u Sarajevu 1988. godine na kon-

gresu o mineralima, stijenama, izu-

mrlom i živom svijetu Bosne i

Hercegovine. Napokon, u povodu

70. obljetnice života Č. Šilića,

2007. godine pružila mi se prigoda,

da svojim prilozima pridonesem

obi lježavanju toga događaja.

Ivo Trinajstić

89

90

BILJANA ZORIĆ (1963 – 2011)

Nakon duge i teške bolesti, u Cr-

venicama je 21. siječnja 2011. god

uvečer, u 48 godini preminula i zau-

vijek nas napustila dipl. ing. Biljana

Z o r i ć rođena Ćurić, pomoćnica

upravitelja za Uređivanje šuma.

Biljana je rođena 3. 1. 1963. god.

u Podhumu (Livno, BiH). Osnovnu

školu završava u Zagrebu , Matema-

tičku gimnaziju i Šumarski fakultet

također u Zagrebu, gdje diplomira

1988. god. Dio pripravničkog staža

(1. 7. 19991. do 31. 1. 1992) odra-

dila je u Sjemenskom poduzeću

“Oranica” – poljoprivredna apoteka

Tomislavgrad Osijek, a ostatak u

DPŠ “ Gaj” Tomislavgad, kada je ra-

spoređena na mjesto revirnice za

revir “Šuica”. Od svibnja 1994. god.

radi u JP “Šume Herceg-Bosne”,

gdje u ljeto 1996. god. postaje upra-

viteljica Šumarije Tomislavgrad. Tu

ostaje do ljeta 1998. god. kada preu-

zima mjesto Rukovoditeljice službe

za uređivanje šuma u JP “Hercegbo-

sanske šume” u Kupresu, gdje radi

do 2004. godine kada odlazi na po-

rodiljni dopust. Poslije toga oboli-

jeva od teške bolesti, ali se uporno-

šću i borbom oporavlja i vraća s

2007. god. na posao u Šumariju To-

mislavgrad na mjesto revirnika

(revir Kolagaj, a potom G.j. Vran

planina). Tijekom 2009. god. dolazi

na mjesto pomoćnice upravitelja Šu-

marije Tomislavgrad za uzgoj, za-

štitu i uređivanje šuma, gdje ostaje

raditi do kraja života. Ljetos se

opaka bolest ponovo vraća i nažalost

uzima toliko maha da nije bilo po-

moći. Uz navedene poslove Biljana

je bila i član Upravnog odbora u Šu-

mama Hercegbosne Mostar 2001.

do 2003. godine, radila je u Komisiji

za pripremu amandmana o izmjeni

Zakona o šumama Federacije BiH

(2001/2002), sudjelovala na struč-

nim skupovima i seminarima u zem-

lji i inozemstvu, te na usavršavanju

za uvođenje GIS-a.

Sve povjerene poslove obavljala

je do kraja savjesno, neumorno,

precizno, marljivo i na vrijeme.

Bila je puna životnog elana i ne-

shvatljivo nam je da je izgubila bit -

ku s bolešću. Iskazujemo iskrenu

sućut suprugu Boži, sinovima Mar -

ku, Domagoju, Jakovu i Mirku.

Neka joj je slava i hvala, laka joj

bila Hrvatska zemlja!

Djelatnici šumarije

Tomislavgrad

91

d.o.o. za grafičku i nakladničku djelatnost

O b a v l j a m o p o s l o v e l i k o v n o - g r a f i č k o g o b l i k o v a n j a s a p r i p r e m o m z a t i s a k r a z n i h v r s t a p u b l i k a c i j a k a o š t o s u :

� G r a f i č k a p r i p r e m a i p r i j e l o m k n j i g a – i l u s t r i r a n a i z a h t j e v n a i zd a n j a , n p r. m o n o g r a f i j e , e n c i k l o p e d i j e , p r i r u č n i c i , s l i k o v n i c e� K a t a l o z i – p r o d a j n i i p r o m i d ž b e n i� B r o š u r e, p l a k a t i i l e t c i� Č a s o p i s i – n p r. Š u m a r s k i l i s t H Š D - a� P o s j e t n i c e, c j e n i c i , o g l a s i , m e m o r a n d u m i , p i s m a , n a l j e p n i c e

O s i m l i k o v n o - g r a f i č k o g o b l i k o v a n j a u m o g u ć n o s t i s m o Va m p o n u d i t i v i š e v r s t a u s l u g a n a š i h g r a f i č k i h s t u d i j a k a o š t o s u :

� D i g i t a l n i t i s a k v e l i k o g f o r m a t a – p r i n t i z a r k a i r o l e , m a k s i m a l n e š i r i n e 1,1 2 m i d u l j i n e d o 90 m o v i s n o o v r s t i p a p i r a – c a n v a s ( u m j e t n i č k o p l a t n o, 10 0 % p a m u k ) , b a n n e r ( p o l y e s t e r ) , f l a g t ex t i l l e ( z a s t a v a ) t e s v e o s t a l e v r s t e p a p i r a d e b l j i n e d o 1, 5 m m� D i g i t a l n i t i s a k – d o A 3 + f o r m a t a 4 /4 b o j e , d o 3 0 0 g / m 2 n a c o p y , r e l j e f n o m i l i k u n s t d r u c k p a p i r u , s v e n a v e d e n o p o E F I s t a n d a r d u i c e r t i f i k a t u� P r o b n i o t i s a k k o n t r o l i r a n n a j k v a l i t e t n i j i m p r o g r a m o m� L a m i n i r a n j e/ p l a s t i f i c i r a n j e d o A 3 f o r m a t a – 2 5 0 m i c r o n a� O f f s e t t i s a k k o d v r h u n s k e t i s k a r e s a k o j o m s u r a d-u j e m o� L a s e r s k i i s p i s u b o j i i c/ b d o 2 56 g / m 2

� S k e n i r a n j e n a p r o f e s i o n a l n o m p l o š n o m i r o t a c i j s k o m s k e n e r u� P r e g l e d i u n o s k o r e k c i j a u n u t a r p o s t o j e ć i h P D F d a t o t e k a u k o l i k o n e m a t e o r i g i n a l e r a d n e d a t o t e k e� I z r a d a p r e ze n t a c i j a , l o g o - a i w e b b a n n e r a� F o t o g r a f i r a n j e p r o f e s i o n a l n o m f o t o g r a f s k o m o p r e m o m k a o i d o d a t n a o b r a d a i m o n t a ž a n a Va š z a h t j e v

I n f o r m a c i j e i p o n u d e z a t r a ž i t e n a e - m a i l : i n f o @ z u p a n c i c - h r. h ri l i p u t e m t e l e f o n a n a s l j e d e ć e b r o j e v e : 0 9 8 65 03 8 0 ; 0 9 8 41 76 3 0 ; 0 2 3 36 3 0 03 ; 01 36 4 6 941

B o ž i d a r a A d ž i j e 17, 10 0 0 0 Z a g r e b

P o s l o v n a j e d i n i c a Z a d a r - V i r , V S l a t i n a 2 3 , 2 3 2 3 4 V i rd o o za grafičku i nakladničku djelatnostu djelatnost

w w w. z u p a n c i c - h r. h r

UPU TE AU TO RI MA – INSTRUCTIONS FOR AUTHORS

Šumarski list objavljuje znanstvene i struč ne članke iz

po dručja {umarstva, odnosno svih znan stvenih grana pri -

pa da jućih šumarstvu, zatim zaštite prirode i lovstva. Svaki

znan stveni i stručni članak trebao bi težiti provedbi auto ro -

ve zamisli u stručnu praksu, budući da je šu mar ska znanost

pri mjenjiva. U rubrikama ča so pisa donose se napisi o zaš -

ti ti pri rode povezane uz šume, o obljetnicama, znanstve -

nim i stručnim skupovima, knjigama i časopisima, o zbi va -

njima u Hrvatskom šumarskom društvu, ti je ku i zaključ ci -

ma sjednica Upravnoga odbora te go diš nje i izvanredne

skup štine, obavijesti o ogran cima Društva i dr.

Svi napisi koji se dostavljaju Uredništvu, zbog objav lji -

vanja moraju biti napisani na hr vat skom jeziku, a znan -

stve ni i stručni radovi na hrvatskom ili engleskom jeziku,

s na slo vom i pod naslovima prevedenim na egleski, od nos -

no hr vatski jezik.

Dokument treba pripremiti u formatu A4, sa svim mar-

ginama 2,5 cm i razmakom redova 1,5. Font treba biti Ti -

mes New Roman veličine 12 (bilješke – fusnote 10), sam

tekst normalno, naslovi bold i velikim slovima, podnaslovi

bold i malim slovima, autori bold i malim slovima bez titu -

la, a u fusnoti s titulama, adresom i elekro ničkom adresom

(E-mail). Stranice treba obrojčati.

Opseg teksta članaka može imati najviše 15 stranica za -

jed no s prilozima, odnosno tablicama, grafikonima, sli ka ma

(crteži i fotografije) i kartama. Više od 15 stranica može se

pri hvatiti uz odobrenje urednika i recenzenata. Cr teže, fo to -

gra fije i karte treba priložiti u visokoj rezoluciji.

Priloge opisati dvojezično (naslove priloga, glave tab -

li ca, mjerne jedinice, nazive osi grafikona, slika, ka ra ta,

fo tografija, legende i dr.) u fontu Times New Ro man 10

(po potrebi 8). Drugi jezik je u kurzivu. U tekstu ozna čiti

mje sta gdje se prilozio moraju postaviti.

Rukopisi znanstvenih i stručnih radova, koji se prema

pret hodnim uputama dostavljaju ured ništvu Šumarskoga

lista, moraju sadrža va ti sažetak na engleskom jeziku (na

hr vatskome za članke pisane na engleskom jeziku), iz ko -

je ga se može dobro indeksirati i abstraktirati rad. Taj sa že -

tak mora sadržavati sve za članak zna čaj no: dio uvoda,

opis objek ta istraživanja, me to du rada, rezultate is tra ži va -

nja, bit no iz ras prave i zaključke. Sadržaj sažetka (Sum -

mary) mora upućivati na dvojezične priloge – tablice, gra -

fi kone, slike (crteže i fotografije) iz teksta članka.

Pravila za citiranje literarture:Članak iz časopisa: Prezime, I., I. Prezime, 2005:

Naslov članka, Kratko ime časopisa, Vol. (Broj):

str.– str., Grad

Članak iz zbornika skupa: Prezime, I., I. Prezime, I.

Prezime, 2005: Naslov članka, U: I. Prezime (ur.),

Naziv skupa, Izdavač, str.–str., Grad

Članak iz knjige: Prezime, I., 2005: Naslov članka ili

poglavlja, Naslov knjige, Izdavač, str.–str., Grad

Knjiga: Prezime, I., 2005: Naslov knjige, Izdavač,

xxxx str., Grad

Disertacije i magistarski radovi: Prezime, I., 2003:

Naslov, Disertacija (Magisterij), Šumarski fakultet

Zagreb. (I. = prvo slovo imena; str. = stranica)

Forestry Journal publishes scientific and specialist ar -ticles from the fields of forestry, forestry-related scientificbranches, nature protection and wildlife management. Everyscientific and specialist article should strive to convert theauthor’s ideas into forestry practice. Different sections of thejournal publish articles dealing with a broad scope of topics,such as forest nature protection, anniversaries, scientific andprofessional gatherings, books and magazines, activities ofthe Croatian Forestry Association, meetings and conclusionsof the Managing Board, annual and extraordinary me etings,announcements on the branches of the Association, etc.

All articles submitted to the Editorial Board for publica-tion must be written in Croatian, and scientific and specialistarticles must be written in Croatian and English. Titles andsubheadings must be translated into English or Croatian.

Documents must be prepared in standard A4 format, allmargins should be 2.5 cm, and spacing should be 1,5. Thefont should be 12-point Times New Roman (notes – foot-notes 10). The text itself should be in normal type, the titlesin bold and capital letters, the subheadings in bold andsmall letters, and the authors in bold and small letters with-out titles. Footnotes should contain the name of the authortogether with titles, address and electronic address (e-mail).The pages must be numbered.

A manuscript with all its components, including tab l es,graphs, figures (drawings and photographs) and maps,should not exceed 15 pages. Manuscripts exceeding 15 pa -ges must be approved for publication by editors and review-ers. The attached drawings, photographs and maps shouldbe in high resolution.

All paper components should be in two languages (titles ofcomponents, table headings, units of measure, graph axes, fi -gures, maps, photographs, legends and others) and the fontshould be 10-point Times New Roman (8-point size if neces-sary). The second language must be in italics. Places in the textwhere the components should be entered must be marked.

Manuscripts of scientific and specialist papers, writtenaccording to the above instructions and submitted to theEditorial Board of Forestry Journal, must contain anabstract in English (or in Croatian if the article is written inEnglish). The abstract should allow easy indexation andabstraction and must contain all the key parts of the article:a part of the introduction, description of research topic,method of work, research results, and the essentials from thediscussion and conclusions. The summary must give an indi-cation of bilingual components – tables, graphs and figures(drawings and photographs) from the article.

Rules for reference lists:Journal article: Last name, F., F. Last name, 2005:

Title of the article, Journal abbreviated title, Volume

number: p.–p., City of publication

Conference proceedings: Last name, F., F. Last name,

2005: Title of the article, In: M. Davies (ed), Title of

the conference, Publisher, p.–p., City of publication

Book article: Last name, F., 2005: Title of the article

or chapter, Title of the book, Publisher, p.–p. City

of publication

Book: Last name, F., 2005: Title of the book, Publisher,

xxxx p., City of publication

Dissertations and master’s theses: Last name, F., 2003:

Title, Dissertation (Master’s thesis), Faculty of

Forestry, Zagreb) (F. = Initial of the first name; p. = page)

č

Sl. 1. Ženka smeđe borove ose pilarice, Neodiprionsertifer (Geoffroy, 1785) pri polaganju jaja tije-

kom listopada-studenog.

Fig. 1 Egg laying female of European Pine Sawfly, Neodiprion sertifer (Geoffroy, 1785) in October-November.

Sl. 3. Mužjak smeđe borove ose pilarice nešto je manji

od ženke i u duljinu mjeri do 9,5 mm.

Fig. 3 Male is slightly smaller than female and measu-res 9,5 mm at longest.

Sl. 2. Mužjak smeđe borove ose pilarice sa bogato raz-

vijenim dvostruko češljastim ticalima.

Fig. 2 European Pine Sawfly male with richly develo-ped feathery antennae.

Sl. 4. Rani stadiji pagusjenica smeše borove ose pila-

rice tijekom izgrizanja borovih iglica.

Fig. 4 Early stages of European Pine Sawfly larvae fee-ding on pine needles.

(Tekst i fotografije: B. Hrašovec)

Smeđa borova osa pilarica Neodiprion sertifer (Geoffroy, 1785), jedan je od naših uobičajenih defolijatora bo-

rova (najčešće crnog bora) koja se tek sporadično pojavljuje u značajnijim gustoćama populacije. Rojenje tijekom

kasne jeseni najčešće prođe nezapaženo, jer su imaga vrlo mala (7–10 mm) i tek znalačko oko entomologa može ih

zamijetiti kako se roje u krošnjama borova. Prvi znaci defolijacije također se najčešće zapažaju kada su pagusje-

nice već završile svoj razvoj i napustile stablo, a to se zbiva krajem proljeća. Napola izgrizene iglice bora tada po-

smeđe pa se lako zapažaju. Štete su rijetko značajne, a povoljna je okolnost da ličinke izgrizaju prošlogodišnje

iglice, tako da borovi krajem proljeća i ljeti formiraju novu generaciju ovogodišnjih iglica. Za ovu je vrstu značajan

spolni dimorfizam (ticala, vidi slike) koji je povezan sa sposobnošću mužjaka da ženku pronađe putem seksualnog

atraktanta, čiji je kemijski sastav danas poznat pa se ponekad koristi u dijagnostičko-prognozne svrhe.

European Pine Sawfly Neodiprion sertifer (Geoffroy, 1785), is one of our common pine defoliators (Austrian pinemostly). Only sporadically it appears in higher population densities. Swarming in late fall usually undergoes undetec-ted since adults, are very small (7–10 mm) and only experienced eye of an entomologist can spot them while swarmingin pine crowns. First signs of the attack are also overlooked and damages become visible only after the larvae are fi-nished with their development late in spring. Half eaten needles turn brown and are therefore quite visible. All in all,damages are rarely significant and, on the good side, only last year needles are damaged so pines usually fully recoverby growing a new generation of needles. Sexual dimorphism is striking in this species (antennae, see photos) and it isrelated to the male’s ability to locate female through the odor of the sexual attractant. Female’s pheromone chemicalcomposition is known today and synthetic lures are sometimes used for prognostic purposes.

IZDAVAČ: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO uz financijsku pomoć

Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma d.o.o.

Publisher: Croatian Forestry Society – Editeur: Société forestière croate – Herausgeber: Kroatischer Forstverin

Grafička priprema: ŽUPANČIĆ HR d.o.o. – Zagreb

Tisak: EDOK – Zagreb