Click here to load reader

Sumnja, pitanje i paradoks unutar kršćanske vjere

  • View
    217

  • Download
    1

Embed Size (px)

Text of Sumnja, pitanje i paradoks unutar kršćanske vjere

  • 23

    Marija PeharSUMNJA, PITANJE I PARADOKS UNUTAR

    KRANSKE VJEREDoubt, Question and Paradox Within the Christian Faith

    UDK: 234.2:165.412 Pregledni znanstveni rad

    Primljeno: 2/2013.

    Saetak

    Polazei od injenice suvremene krize vjere i razumijevajui je ponajprije kao fundamentalnu krizu unutar svakog ovjeka, u ovom se radu uoavaju dva polazita za primjeren teoloki odgovor. Prvo je polazite okretanje biblijskom utemeljenju vjere, tj. promiljanje vjere kao ispravnoga razumijevanja Boga, a drugo suvremeni ovjek i njegovo vrijeme.

    U svom promiljanju uvjetovanosti kranske vjere rad stoga i polazi od otajstva Boga kao temelja, a ne samo objekta vjere. Prvi dio analizira i saima sadraj starozavjetne objave Izraelova Boga Jahve, njegove svemoi i jedincatosti, obeanja i vjernosti, a drugi dio novozavjetne objave ljubavi Boga Oca po njegovu Sinu Isusu u Duhu Svetom. Pri tom se starozavjetna i novozavjetna objava pokazuju jedinstvenim otkrivenjem Bojeg bia i njegova spasenjskog zauzimanja za ovjeka. Bog je sama ljubav i blizina od koje se vea ne da misliti, ali i apsolutno otajstvo, po samoj svojoj biti nedokuivo i neobuhvatljivo za bilo koju stvorenjsku stvarnost.

    Kranska se vjera moe razumjeti kao trajan hod za ovim ivim Bogom, odgovor na poziv, koji se primjereno Bojoj otajstvenosti, ali i otajstvenosti ovjeka i sam treba razumijevati u svojoj vieznanosti. Rad u treem dijelu pokuava predstaviti ovu vieznanost vjernikoga odgovora analizirajui iskustva sumnje, pitanja i paradoksa kao iskustva unutar vjere, te vidjeti u kakvom su odnosu s danas naglaenom krizom vjere. Analizom biblijskih uporita, filozofskih promiljanja, te nadasve

    1 13.

  • 24

    Marija Pehar, Sumnja, pitanje i paradoks unutar kranske vjere

    egzistencijalnih polazita, rad dovodi do zakljuka da su ova iskustva, iako se izvanjski pokazuju pod vidom krize, zapravo uozbiljenje i proienje vjere. Ne samo da se prava kriza ne moe svesti iskljuivo na ova iskustva, nego se upravo ova iskustva u svojoj radikalizaciji odnosa ovjeka i Boga mogu za istinsku vjeru pokazati kao proiujua.

    Kljune rijei: kriza vjere, Boja otajstvenost, Boja blizina, sumnja, pitanje, paradoks

    Uvod

    U poetku bijae Bog (usp. Post 1,1 i Iv 1,1). Ove se rijei ne odnose samo na Boji bitak i na Boga kao izvorite i poelo svega stvorenog, nego je Bog izvorite i svakog odnosa sa svojim stvorenjem. Bog je zaetnik, inicijator i omoguenje svakog odnosa s ovjekom, pa i onog koji zovemo vjerom.

    I egzistencijalna i spoznajna dimenzija kranske vjere pretpostavljaju ovo prvenstvo Boga u odnosu na ovjeka. Vjerom oznaavamo odnos povjerenja ovjeka s Bogom i u Boga, a taj odnos zapoinje Bog pribliavajui se ovjeku i prvi oslovljavajui ovjeka i ovjek gradi taj odnos na vjerodostojnosti samoga Boga. Vjerom oznaujemo egzistencijalno predanje Bogu i vezanje svoga ivota s njegovim (lat. credere cor - dare, dati srce, srcem se vezati uz nekoga), a i ova je dimenzija mogua samo na temelju autentinog Bojeg poziva za predanjem, trajnosti njegove bliskosti i vjerne ljubavi. Vjerom nadalje oznaujemo dranje istinitim odreenih tvrdnji i prihvaanje sadraja tih tvrdnji, to je takoer mogue samo na temelju Boje ovjerovljene rijei. Vjera je dakle ovjekov odgovor Bogu koji se objavljuje.1 Zato i kaemo da je kranska vjera u svom temelju milost, ponajprije Boji dar ovjeku, dar koji onda trai slobodan i sveobuhvatan ljudski odgovor, oslanjanje cijelim biem, i sveukupnom egzistencijom na vrstu stijenu koja je Bog i Rije Boja. Vjera znai sveobuhvatnu reakciju ovjeka na primarnu akciju Boga koji sebe objavljuje.2 Temelj vjere, a ne samo njezin objekt, dakle je otajstvo Boga u njegovoj objavi.

    1 Usp. dRUGI vATIKANSKI KoNCIL, Dei Verbum, Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi (18. XI. 1965.), br. 5, u: Dokumenti, Zagreb, 72008.

    2 WALTeR KASpeR, Bog Isusa Krista, Tajna Trojedinoga Boga, akovo, 1994., str. 195.

  • 25

    Sluba Boja 53 (2013.), br. 1, str. 23 - 46

    Odatle je jasno da snaga i stabilnost vjere, ali i sva kompleksnost vjere i vjerovanja ne proizlaze iskljuivo iz ljudske elje i volje ili iz snage ljudskih uvjerenja i argumenata, nego ponajprije iz razumijevanja i prihvaanja sveobuhvatne Boje objave. Stoga je i kod promiljanja uvjetovanosti vjere kranima potrebno poi ponajprije od injenice i sadraja objave i to kako od starozavjetne objave Izraelova Boga Jahve, njegove svemoi i jedincatosti, obeanja i vjernosti, tako i od novozavjetne objave ljubavi Boga Oca po njegovu Sinu Isusu u Duhu Svetom. Polazei od Zaetnika vjere (usp. Heb 12,2), pokuat emo vieznanost vjernikoga odgovora sagledati kroz iskustva sumnje, pitanja i paradoksa, te vidjeti u kakvom su odnosu s danas naglaenom krizom vjere.

    1. oTAjSTvo jAhve

    Starozavjetni pojam vjere izvodi se od korijena mn, to znai vrst, siguran, pouzdan, te u najirem smislu oznauje ispravan odnos ovjeka prema Bogu i njegovoj povijesnospasenjskoj objavi. Kao glagol heemin oznauje proces nutarnjeg vezanja cjelovite ljudske egzistencije uz Boga.3 Vjera je dakle cjelovito ljudsko povjerenje i predanje u pouzdanost Bojega obeanja, sluanje i prihvaanje Boje rijei. Bog se objavljuje kao Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, kao otac izabranog naroda, a vjera izraelskog naroda oituje se kao odgovor prihvaanja na Boji in izabranja, osloboenja, obeanja vjernosti. Bog se objavljuje kao Bog, jedini, slobodni, osobni, ali i prisutni, vjerni, milosrdni. Objavljuje se kao Jahve. Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene (Izl 20,2-3; Pnz 5,6-7), ovo su rijei kojima zapoinje proglas Dekaloga na Sinaju. Boje Ime tako postaje vrhunac starozavjetne objave i sredite, okosnica starozavjetne vjere.

    Prebirui sadraj objave koja proizlazi iz samog Bojeg imena, ne elimo se zadravati na ontolokom, kasnije pridodanom razumijevanju, koje iako ima neprijepornu bitnost, pripada vie grkom misaonom kontekstu, te ne pokriva u potpunosti izvorno

    3 Usp. eRNST hAAG, Glaube. Glauben, III. Biblisch-theologisch, u: Walter KASpeR (ur.), Lexikon fr Theologie und Kirche (LThK), Freiburg-Basel-Wien, 2009., IV., str. 668-669.

  • 26

    Marija Pehar, Sumnja, pitanje i paradoks unutar kranske vjere

    znaenje koje proizlazi iz hebrejskog mentaliteta i shvaanja. Usredotoit emo se vie na biblijski kontekst i egzistencijalno znaenje Bojeg imena, koje ukazuje na odnos Boga prema narodu, a iz kojega onda jasnije proizlaze i konzekvencije za odnos naroda i pojedinaca prema Bogu.

    Objavom imena objavljuje Bog Izraelov svoju nesagledivu transcendentnost i nenadmanu imanentnost.

    1.1. Boja transcendentnost

    Objavom u Starom zavjetu, koja svoj vrhunac ima u objavi Bojeg imena, pokazuje Bog svu otajstvenost svoga bia, koja se oituje kao boanska sloboda, jedinstvenost i jedincatost, svetost i uzvienost, ali i svojevrsna utnja, skrivenost i nedostupnost ljudskom razumijevanju i raspolaganju. Ja sam onaj koji jesam treba razumjeti kao dobrohotnu priopivost i izlaenje u susret ovjeku svojom vjernou i prisutnou, ali i kao priopivost koja iskazuje Bogu primjerenu transcendentnost i otajstvenost. Unutarnje Boje bie i u objavi (revelatio) ostaje nedokuivo i sakriveno, tovie Bog se objavljuje upravo kao sveta tajna, ovjeku nedostupno otajstvo.

    Bog je onaj koji uvijek boravi u nedostupnu svjetlu (usp. 1 Tim 6,16), na distanci ovjeku nepremostivoj (usp Iz 48,12), iznad svake stvorenjske stvarnosti. On je jednostavno Bog. Prorok Izaija, prorok Boje transcendentnosti izraava ovu stvarnost trostrukim Svet (qado) stavljenim u usta nebeskih serafa kojim se iskazuje Bogu primjerena odijeljenost od stvorenjske stvarnosti, drukijost i neizrecivost (usp. Iz 6,3). Biblijski Bog jest Bog koji je sasvim drukiji (Ho 11,8). Koliko god se objavljuje kao Bog za ovjeka, on nije Bog na raspolaganju ovjeku. tovie, ovjek ne samo da ga ne moe imati i s njime raspolagati, nego ne moe ni boraviti u njegovoj blizini. ovjek ne moe lice Boje vidjeti i na ivotu ostati (usp. Izl 19,22; 33,19-20; Pnz 5,24-26). Tko bi mogao opstati pred Jahvom, ovim Svetim Bogom? (1 Sam 6,20). ak i Mojsije kao istaknuti posrednik Objave, smije uroniti u oblak Boje blizine i razgovarati s Bogom, ali ga samo s lea moe vidjeti (usp. Izl 33,23).

    Samo Boje ime ukazuje da se Bog ne da obuhvatiti nikakvim ljudskim formulama, predodbama, te da njegovo nutarnje bie izmie svakoj ljudskoj spoznaji. Imenica Jahve (Izl 3,14-15) izvedena je od starohebrejskoga glagola hawah (kasnije

  • 27

    Sluba Boja 53 (2013.), br. 1, str. 23 - 46

    hajah), a pokriva itav spektar znaenja: aktivno biti, aktivno postojati, biti prisutan, dogoditi se, nastati, postati4 Boje ime, kao ni njime imenovana stvarnost, nije dakle jednoznano, dohvatljivo i spoznatljivo poput drugih imena. Ono nije vie zamjenica kojom ovjek oznauje svoga Boga; niti imenica koja ga smjeta meu ostala bia, niti pridjev koji ga opisuje nekom karakteristinom crtom. Ono se osjea kao glagol, na ovjekovim usnama ono je odjek one rijei kojom se Bog definira.5 Bog se oituje kao stvarnost koja se ne da obuhvatiti u ljudskim spoznajnim kategorijama niti se u njih zatvoriti, to se oituje i kod otkrivanja njegova imena. Ime, znak poznavanja, postaje ifrom za trajnu nepoznatost i bezimenost Boju.6

    U objavi Staroga zavjeta Bog se dakle predstavlja kao Bog nedokuivi, neobuhvatni, nepristupani, tovie i odsutni, Bog koji uvijek izmie svakom ljudskom iskustvu, spoznaji, pa i najaroj elji. Biblijski je Bog, u oprjeci prema vidljivosti bogova, za ovjeka bitno nevidljiv, neuhvatljiv, izvan njegova vidokruga i prostora dostupnoga ljudskim osjetilima. I ova njegova nevidljivost, transcendencija, drukijost, otajstvenost nije neko prolazno Boje svojstvo. Bogu kao Bogu pripada odreenje tajne, otajstva, stvarnosti koja nadilazi ovjeka i koja se moe misliti i razumjeti samo

Search related