kokica - CroWarez.org - Bosnaunited.net

Revolucionarne metodike brzog čitanja, učenja i zapamćivanja svakog gradiva te psihološke pripreme za mentalne izazove

Ramón Campayo

SUPERČITANJE SUPERUČENJE SUPERPAMĆENJE

SADRŽAJ

Zahvale

Poglavlje 1. Um i pamćenje

UM

PAMĆENJE

VRSTE PAMĆENJA

PAMTLJIVE INFORMACIJE

TIPOVI PAMTLJIVIH ČINJENICA

PRAVAC ZAPAMĆIVANJA

NAČINI ZAPAMĆIVANJA

Poglavlje 2. Superpamćenje

PRVA VJEŽBA

MENTALNE TABLICE

DRUGA VJEŽBA

KREIRANJE NAŠE MENTALNE TABLICE

TREĆA VJEŽBA

ČETVRTA VJEŽBA

PETA VJEŽBA

ŠESTA VJEŽBA

KOMPLETIRANJE MENTALNE TABLICE

PROŠIRIVANJE MENTALNE TABLICE

Poglavlje 3. Fotografsko čitanje (Ultra-brzo)

ZAŠTO JE VAŽNO NAUČITI ISPRAVNO ČITATI?

PRVA VJEŽBA

DRUGA VJEŽBA

TREĆA VJEŽBA

TRENING U ČITANJU (1)

ČETVRTA VJEŽBA

PETA VJEŽBA

ŠESTA VJEŽBA

SEDMA VJEŽBA

TRENING ULTRA-BRZOG ČITANJA (2)

OSMA VJEŽBA

DEVETA VJEŽBA

DESETA VJEŽBA

Poglavlje 4. Generalni sustav učenja (R.C.S.)

1. PERSONALIZACIJA GRADIVA

IZRADA SAŽETAKA

ADAPTIRANJE GRAĐE

IZRADA MENTALNIH MAPA

2. MEMORIRANJE

ZAPAMĆIVANJE MENTALNIH MAPA

MEMORIRANJE SAŽETAKA

ZAPAMĆIVANJE OGLEDNOG GRADIVA

ZAPAMĆIVANJE PRIMJERA SAŽETKA

3. PONAVLJANJE

SAVJETI ZA KRAJ

Poglavlje 5. Ispiti i različite vrste testiranja

ESEJI I KRATKI ODGOVORI NA PITANJA

TESTOVI VIŠESTRUKIH ODGOVORA

KORIŠTENJE INTUICIJE U ODGOVORIMA

USMENI ISPITI

NATJEČAJNA TESTIRANJA

TESTIRANJA: PISANI TESTOVI

TESTIRANJA: ODOGOVARANJE NA PITANJA S VIŠESTRUKIM IZBOROM

FORMATI TESTOVA VIŠESTRUKOG IZBORA

INTUICIJA NA NATJEČAJNIM TESTIRANJIMA

Poglavlje 6. Korisni savjeti

JUTRO PRIJE ISPITA

Poglavlje 7. Pamćenje i zdravlje

OSNOVNI SAVJETI

KOJE VITAMINE I MINERALE NAŠ MOZAK NAJVIŠE TREBA?

Poglavlje 8. Psihometrija

TESTOVI INTELIGENCIJE

ZADACI ZA VJEŽBU

PSIHOMETRIJSKI TESTOVI OSOBNOSTI

Poglavlje 9. Psihološka priprema

ISPITI

UTJECAJ PSIHOLOŠKOG FAKTORA

FAZE PSIHLOŠKE PRIPREME

NEKI PSIHOLOŠKI SAVJETI

TEHNIKE SAMOKONTROLE I RELAKSACIJE

PRIRODA NAŠIH ŽIVACA

PREVLADAVANJE NAPETOSTI I NERVOZE

Poglavlje 10. Sve o brizi i zabrinutosti

FOBIJE/STRAHOVI

OSOBNI PODSJETNIK

Poglavlje 11. Kreativna moć naših umova

KLJUČEVI NAŠE MENTALNE MOĆI

O autoru

Um je ravnodušan prema rezultatima, ali ako umije sanjati i težiti nekom cilju, napredak postaje stvarnost. S druge strane, razmišljanje o rezultatu moglo bi zakočiti rad mozga i pojačati stanje nervoze, napetosti i straha od pogrešaka. Usredotočimo se zato na snove i usmjerimo sav svoj entuzijazam u ostvarivanje svih svojih snova... Rezultati tada dolaze sami od sebe.

Čovjek koji umije koristiti maštu uvijek je pun ideja. Uspijeva rješavati probleme i biti sretan bez obzira na okolnosti, zato što uvijek nalazi izlaz i utjehu.

Zahvale

Napisao sam ovu knjigu potaknut molbama brojnih entuzijasta, učenika i prijatelja koji su se ozbiljno zainteresirali za moja istraživanja tehnika pamćenja. Želio bih svima zahvaliti za sav čudesan "pritisak" kojem su me izložili, a koji me prisilio da sjednem za tipkovnicu i počnem pisati. Činim prvi korak u oblikovanju cjelovitog tečaja, u kojem namjeravam otkriti sve nužne "trikove" što bi trebali, bez razlike, zadovoljiti sve znatiželjne čitatelje: početnike i profesionalce.

Dakle, svi ste vi do određene mjere dali svoj udio u oblikovanju ove knjige. Htio bih vam vratiti tu uslugu dijeleći s vama tajnu vaše mentalne moći. Nadam se da ćete ovladati baš svakim svojim mentalnim, radnim i kreativnim mehanizmom, kako biste trijumfirali u životu - i to ne samo ispravnom primjenom mojih tehnika učenja nego i maksimalnim snaženjem samopouzdanja i psihološke pripreme.

Ne bih ove retke mogao zaključiti, a da posebno ne zahvalim Mariji Jesus Garciji, od milja zvanoj "Chus", svojoj supruzi, prijateljici, partnerici, potpori...

Zahvaljujući njoj uspio sam ostvariti toliko divnih stvari!

Njoj i svima vama upućujem izraze najdubljeg poštovanja i zahvalnosti.

Ramón Campayo

1

Um i pamćenje

UM

Radi se o sposobnosti što prožima svaku stanicu našega mozga, a omogućuje nam da mislimo, zaključujemo, pamtimo, zamišljamo, učimo, osjećamo, odabiremo, itd. Zato što je u mozgu nagomilano beskrajno više živčanih stanica nego u ostalim dijelovima tijela, nama se čini da um prebiva u mozgu, ali to je samo do određene mjere točno.

Um je kompleksan. Ima svoje svjesne i podsvjesne kapacitete pa stoga i funkcionira na te dvije razine.

SVJESNI um koristimo isključivo za zaključivanje, biranje i katkad mišljenje (premda treba naglasiti da mišljenjem uglavnom upravlja naša podsvijest).

S druge strane, različita osjetila kontroliraju što se odvija u PODSVJESNOM umu. To je glavno prebivalište pamćenja, osjećaja i imaginacije, pa ćemo se stoga osobito posvetiti tome području.

NESVJESNI um držimo dijelom spomenutog podsvjesnog uma. Njemu je teško pristupiti. U nesvjesnom umu pohranjene su sve prošle traume i obrambeni mehanizmi.

PAMĆENJE

Radi se o mentalnoj sposobnosti koja nam omogućuje da pohranimo ili zadržimo informaciju ili zbir činjenica.

Pamćenje je najuže povezano s učenjem - ako se pod učenjem podrazumijeva memoriranje znanja i procesa zaključivanja.

Pamćenje se ponaša poput otvorenog skladišta (činjenice neprekidno ulaze i izlaze iz njega) i, kao što sam rekao, ono prebiva u dijelu uma što ga zovemo podsviješću. Dokaz nam je to što sve ono što vidimo ili osjetimo podsvjesno pohranjujemo ili memoriramo. Pamtimo nenamjerno, nismo toga svjesni, to se naprosto događa.

U svako doba dana možemo se bez problema sjetiti što smo radili proteklih nekoliko sati, čak i dana, i toga se prisjećamo s istinskom lakoćom jer smo događaje naprosto zapamtili s vremenom. A to je moguće zahvaljujući potpuno nesvjesnom procesu zapamćivanja.

Drugi put kojim možemo pokazati da sposobnost uma za pohranjivanje podataka prebiva u podsvjesnome jest činjenica da u određenim okolnostima ne uspijevamo

kontrolirati svoje pamćenje. Primjerice, kad trebaju polagati važne ispite mnogi ljudi pretrpe svojevrsnu "paralizu mozga" odnosno mentalnu blokadu. Uzrok leži u prekomjernom pritisku i emocionalnoj napetosti, što može ometati naše pamćenje (i druge mentalne sposobnosti) u pravilnome radu.

Kad bi se pamćenje koristilo i kontroliralo svjesno, ono nas nikada ne bi moglo izdati niti prevariti. Koliko ste se puta u životu požalili da vam je nešto "na vrhu jezika"? I što ste jače to "s vrha jezika" pokušali prizvati u pamćenje, to vam je teže išlo. Postoji li na svijetu žena ili muškarac koji se mogu pohvaliti da ih pamćenje nikada nije prevarilo?

Stoga što pamćenje prebiva u podsvjesnom, mi ne možemo njime upravljati 100 posto vremena. Međutim, praksom i treningom moći ćemo ga kontrolirati 99 posto vremena.

Dobro, sada znamo da je pamćenje skladište za pohranu informacija. Nije važno je li informacija vizualna, slušna ili neka druga. Jedino uistinu važno jest kako doći do ključa koji otvara to skladište i, kad smo ga se konačno domogli, kako dobiti mogućnost apsolutnog pristupa i kontroliranja informacija. Eto, mi ćemo proučiti i usvojiti te mehanizme, naučiti kako rade te shvatiti zašto nas katkad izdaju. Ukratko, mi govorimo o tome kako od pamćenja dobiti najbolju izvedbu te kako ga najefikasnije koristiti.

VRSTE PAMĆENJA

Pamćenje možemo klasificirati na dva načina:

a) Koliko vremena uspijevamo zadržati memoriranu informaciju:

• KRATKOROČNO PAMĆENJE. Na primjer, kad nam netko izdiktira telefonski broj mnogi od nas dožive sljedeće: ako broj smjesta ne pribilježimo, smjesta ga i zaboravimo; znamenke uspijevamo tek nekoliko sekundi zadržati u pamćenju; katkad znamenke glasno ponavljamo jer bolje pamtimo slušajući vlastiti glas - i uspijevamo ih tako zadržati u pamćenju dok se ne dokopamo olovke i papira.

• SREDNJOROČNO PAMĆENJE. O njemu govorimo kad se informacija zadrži u pamćenju jedan ili najviše dva dana.

• DUGOROČNO PAMĆENJE. O njemu govorimo u slučaju kada informacija ostaje zadržana u pamćenju mjesecima ili godinama, a potrebna je tek lagana stimulacija da bi se održala njena oštrina u pamćenju. Primjeri: sjećanje na grad u kojem ste proveli djetinjstvo, lica vaše braće i sestara, majčin i očev glas.

b) Osjetila su drugi način primanja informacija koje se pamte. Stoga pamćenje može biti:

• VIZUALNO. Najvažnije i najmoćnije. Zahvaljujući njemu pamtimo sve što vidimo. Učenik koji čita knjigu, pisane riječi može preobraziti u slike, što zovemo fotografskim

pamćenjem (ne treba ga pomiješati s eidetskim pamćenjem). Pojedinac može razviti fotografsko pamćenje, ali tek nakon što razvije vještine koje su mu nužan preduvjet.

Dok čitamo, stvara se manje ili više logičan niz poveznica s informacijama koje upijamo. To interpretira podsvjesni um, zajedno s podacima koje smo prethodno memorirali ili već usvojili u prošlosti. Razumijevanje podataka, ili fakata, koje je um sposoban zadržati ili usvojiti, nazvat ćemo učenje.

Učenici uče samo kad mogu promisliti i razumjeti ono što memoriraju. A to je moguće ako rade s onim što ćemo zvati sekvencijskim činjenicama, o kojima ćemo govoriti kasnije. Postoje i druge vrste činjenica (takozvani čisti podaci) o kojima se ne da razmišljati i stoga ih se ne može učiti, ali koje se lako i temeljito mogu pohraniti u dugoročno sjećanje. I o njima ćemo uskoro reći nešto više.

Razmotrimo pobliže kako jasno razdijeliti pojmove pamćenja i učenja. Velik broj ljudi može pamtiti činjenice, ali pritom ne znaju što su zapamtili pa se može reći da pritom ništa nisu naučili. Želite li učiti, vi morate moći razumjeti ono što pamtite i razmišljati o onome što pamtite, ali povrh svega, morate biti potpuno svjesni tih činjenica. Čin učenja stvara iskustvo. To znači: oni među nama koji su nešto naučili moći će ubuduće zaključivati na temelju stečenoga znanja, dakle, to će im znanje koristiti. S druge strane, netko tko je netom memorirao stvari što ih uopće nije razumio neće znati ispravno odgovoriti kad se pitanje malo preformulira.

Sada bih htio srušiti mit, odnosno uobičajenu predodžbu o fotografskom pamćenju. Obično se pretpostavlja da je to nešto što osoba posjeduje te da s time može magično, u tren oka, "fotografirati" sve što vidi primjerice, u nekoj prostoriji i zadržati sliku s tim informacijama u pamćenju, fotografski preciznu. To je potpuno pogrešna predodžba i nema čovjeka koji bi to mogao, u što uključujem i sebe.

Istina je da svi mi posjedujemo sposobnost kreiranja ili prisjećanja malih fotografskih "bljeskova". Premda to traje jedva nekoliko desetinki sekunde u našem pamćenju, može ih se razviti pravim treningom. Oni čine eidetsko pamćenje.

U svakom slučaju, najjača sjećanja su ona što se temelje na slikama, a još su jača kad se temelje na slikama u pokretu. To ja nazivam mentalnim videom. To je bez sumnje najjače oružje što ga ljudska bića posjeduju i to ne samo za pamćenje, nego i za razvijanje sposobnosti brzog čitanja. Primjerice, razmislite o tome kako se dobro prisjećamo informacija koje smo gledali na svom kućnom kinu. To se može zahvaliti tome što te slike vidimo u stvarnosti. Dakle, sposobnost podržavanja i pospješivanja pojavljivanja tih mentalnih slika povećava brzinu čitanja, jednako kao i brzinu pamćenja, i to drastično.

I ostala naša osjetila mogu nam pomoći pamtiti informacije, ali su mnogo manje efikasna.

• SLUŠNO PAMĆENJE. Nastavimo li s njima po redu važnosti, na drugom ćemo mjestu zateći pamćenje što radi kroz sluh, a zove se slušno pamćenje. To je pamćenje što ga često svakodnevno koristimo i koje nam omogućuje, primjerice, da upamtimo i dozovemo u pamćenje neku pjesmu.

Zapazite da u prvom redu pamtimo, a onda se prisjećamo, iz čega logično slijedi da se ne možemo sjetiti nečega što prethodno nismo zapamtili. Katkad je pak teško prizvati u pamćenje nešto što smo već bili zapamtili, i to zbog određenog podsvjesnog mehanizma cenzure. To su zapravo defanzivni mehanizmi kojima naš um s vremena na vrijeme pribjegava (nekim se ljudima to događa češće nego što bi to željeli).

• PAMĆENJE OKUSA. Ovo samo sebe objašnjava. Tko se ne bi prisjetio okusa omiljene hrane? Osobito kad je stalno iznova jede.

• PAMĆENJE MIRISA. Zahvaljujući našem osjetu mirisa možemo zapamtiti mirise i prizvati ih u sjećanje.

• PAMĆENJE DODIRA. Pamćenje senzacija što ih osjećamo putem kože dodirivanjem stvari.

Naposljetku dolazimo do jedne zanimljive vrste pamćenja koja nosi naziv KINESTETIČKO PAMĆENJE. Ono nam omogućuje izvođenje svih mogućih radnji i mišićnih kretnji što smo ih već automatizirali rutinski i nesvjesno (recimo, hodanje, pisanje, upravljanje automobilom...) Iznimno je važno da učenici i studenti koji polažu praktične ispite shvate kako tajna razvijanja ove vrste pamćenja - kinestetičkog pamćenja - leži jedino u neprestanom prakticiranju određene aktivnosti. Naš cilj ovdje je automatizacija, eliminiranje razmišljanja o tome što se radi. I zašto se pritom ne zabavljati!

PAMTLJIVE INFORMACIJE

Počeli smo otkrivati uzbudljiv svijet pamćenja. Ali, koje su vrste informacija pamtljive? Što uistinu možemo pamtiti?

Možemo zapamtiti "samo" jednu stvar: činjenice. Činjenice su sastavnice informacije, a najjednostavnija informacija može biti sastavljena od samo jedne činjenice. Uzmimo primjer:

"Glavni grad Francuske je Pariz."

Dao sam vam primjer osnovne informacije koja se sastoji od samo jedne činjenice. Priopćio sam vam jednu činjenicu o Francuskoj, da joj se glavni grad zove Pariz.

Ova se činjenica sastoji od dva dijela (ili žarišne točke): "Francuska" i "Pariz"; "glavni grad" je karika što ih povezuje. Karika je relacija između druge žarišne točke (Pariz) i prve žarišne točke (Francuska). U ovom slučaju, prema tome kako sam ja sročio rečenicu, "Francuska" je izvor ili početak činjenice (napisana je prije) i stoga predstavlja početnu žarišnu točku. "Pariz" je kraj ili odredište žarišne točke informacije.

Možda se čini da je to jedno te isto, ali ne bi bilo isto pamtiti tu činjenicu unatrag, mijenjati žarišne točke i reći: "Pariz je glavni grad Francuske". Startna žarišna točka treba uvijek biti ona koja je većega opsega, u konkretnom slučaju Francuska je veća od Pariza.

Stoga bi radi boljega pamćenja najpravilniji i najbolji poredak unutar činjenice bio ovaj:

"Francuska, glavni grad: Pariz"

Ove vrste činjenica uistinu su čisti podaci (vratit ćemo im se nešto kasnije). Odsad nadalje pamtite da je, kada želite zapamtiti čiste podatke, uvijek bolje uzeti žarišnu točku većeg opsega ili veće važnosti kao izvor ili početak činjenice. U našem primjeru, kao što sam već objasnio, očito je da "Francuska" ima veći opseg jer se radi o državi, a "Pariz" je samo grad. Stoga zapamtite, kada god je to moguće, činjenicu trebamo memorirati u pravilnome poretku:

Jača (major) žarišna točka, karika, slabija (minor) žarišna točka.

Promotrite i usporedite taj poredak s onim koji smo naveli na početku kada smo rekli "Glavni grad Francuske je Pariz." U tom je primjeru činjenicu mnogo teže memorirati, zato što se pojavljuje u ovom obliku:

KARIKA (glavni grad), jača žarišna točka (FRANCUSKA), slabija žarišna točka (PARIZ).

Kad bi poredak u činjenici bio ovakav: "Pariz je glavni grad Francuske", mi bismo prvo uočili slabiju žarišnu točku, "Pariz" bi bio startna točka činjenice, a "Francuska" odredišna. I u ovom bi slučaju pri pamćenju bilo mnogo bolje zamijeniti red onako kako sam prije objasnio.

To se nekima može činiti komplicirano, možda i čudno, ali nužno je da to dobro shvatite i usvojite kako biste mogli uspješno nastaviti probijati se kroz tekst ove knjige.

Napomena: imajte na umu da su termini što ste ih dosad susreli u tekstu (žarišne točke, karike itd.), jednako kao i termini s kojima ćete se tek susresti (čisti podaci, sekvencijske činjenice...) moje osobne kovanice. Nastale su kao rezultat temeljitoga istraživanja. Vama su svakako nove pa je normalno da vam se isprva možda čine kompliciranima. Međutim, vrlo su logične i dobro utemeljene, brzo ćete se na njih naviknuti i bit će vam ugodno s njima raditi.

TIPOVI PAMTLJIVIH ČINJENICA

Kada učenik počinje čitati tekst, lako može uočiti da se informacije ili činjenice mogu svrstati u dva tipa:

1. Čisti podaci

To su informacije u kojima ne postoje nikakvi odnosi, nema logike među žarišnim točkama.

Na primjer, ako netko želi memorirati sve glavne gradove na svijetu, mora mu biti jasno da između imena glavnog grada i njegove države ne postoji nikakva logička veza.

Zašto se glavni grad Kine zove Peking? Kojom bi se vrstom logike to moglo objasniti? Mogao bi to biti bilo koji drugi grad, zar ne?

Nikad ne bih mogao postupkom dedukcije doći do imena glavnog grada, zaključivanje tu ne pomaže. Ime se mora zapamtiti. Budem li ga opetovano ponavljao uspjet ću ga zadržati u pamćenju nekoliko sati ili, u najboljem slučaju, nekoliko dana (doslovno). Kako god bilo, na kraju bih nedvojbeno završio tako što bih sva imena zaboravio ili još gore, tako što bih pobrkao imena glavnih gradova.

Činjenice čije žarišne točke nisu ni u kakvom logičnom ili predvidljivom odnosu, a koje smo odlučili nazvati "čistim podacima" (zato što su one očito i nedvojbeno baš to; naprosto podaci), čine glavninu pitanja na ispitima i testovima.

One su ujedno i najteže za pamćenje svakome tko ne zna kako ih se treba pamtiti. A to je nešto što se nama neće dogoditi.

Nedvosmisleno možemo tvrditi da gustoća čistih podataka sadržanih u jednom predmetu - to znači njihova kvantiteta ili proporcionalnost - određuje koliko će "teško" studentu ili učeniku (dakako, onome koji ne zna učiti) ići pamćenje gradiva i njegovo zadržavanje u pamćenju.

Imajte na umu, mi samo umačemo prst u vodu, nismo još skočili. Zasad vam samo iznosim gole činjenice, ali još uvijek ne znamo kako ih zapamtiti. To ćemo otkriti poslije.

Sada ćemo se pozabaviti drugim tipom činjenica, onim koji susrećemo dok čitamo, učimo ili gledamo dokumentarce ili filmove.

2. Sekvencionalne činjenice

Između njih postoji manje ili više logična i predvidljiva međupovezanost, dolaze u određenom slijedu (što se katkad lako racionalizira ili previđa) - otuda i ime - sekvencionalne činjenice.

Učenicima te činjenice predstavljaju kostur svih informacija vezanih uz određeno gradivo. Međutim, oni ne zarone dovoljno duboko, u potrazi za detaljima.

Ništa ne može bolje od dobrog primjera pomoći da shvatite o čemu govorimo: pretpostavimo da želite zapamtiti film ili sadržaj Titanica, a znamo da on sadrži količinu informacija ekvivalentnih informacijama u povećoj knjizi.

Nudim općepoznati primjer tako da čitatelj može jasno razumjeti o čemu govorimo te da lakše prati izlaganje.

U ovom filmu pojavljuje se mnogo logičnih činjenica koje dolaze u manje ili više predvidljivim sekvencama. Kako bih zadržao termine srodne toj riječi, odlučio sam ih nazvati sekvencionalnim činjenicama.

Među tim sekvencionalnim činjenicama, od kojih su neke logičnije od drugih, (a neke je uistinu lako zapamtiti jer su bolno predvidljive), možemo u prvom redu izdvojiti sljedeće; na početku filma, putnici trebaju biti ukrcani na brod i onda, nakon luksuznog putovanja, brod se sudara s ledenjakom (samo primjera radi, logično je da se brod ne može nasukati na ledenjak prije nego što je putovanje počelo). Nakon sudara, i samo nakon sudara, voda nadire u trup. Tada će brod tonuti, brodolomci će se spašavati itd.

Tko ne bi mogao zaključiti ili predvidjeti logičan poredak tih sekvenci?

Teško je zbuniti se ili se izgubiti u sekvencionalnim činjenicama zato što nam one omogućuju da lakše pratimo radnju filma.

Drugim riječima: sekvencionalne činjenice možemo prepričati prijatelju nakon izlaska iz kina, nakon što smo pogledali film. Drugim riječima, sve informacije iz filma nesvjesno su pohranjene u pamćenju.

Kao što sam već rekao, te činjenice čine kostur informacije što je treba zapamtiti (ili je već zapamćena) - u našem primjeru, to je spomenuti film. Taj nam kostur neće otkriti zamršene detalje, ali niti one koji nadilaze logiku ili zaključivanje. Neće nam otkriti niti proizvoljne detalje, poput razdaljine koju je brod uspio prevaliti do sudara ili točan broj žrtava brodoloma.

Opet, u filmu ima mnogo čistih činjenica, takvih koje nisu logične niti povezane jedna s drugom. Primjerice, činjenica da se brod što je došao u pomoć Titaniku zvao Karpatija, činjenica da je Titanik potonuo 14. travnja 1912. godine, te činjenica da je to bio irski brod (mogao je biti engleski ili iz bilo koje druge zemlje, zar ne?), itd.

Dakle, to su primjeri čistih podataka, takvih koji nisu proizvod neke logike, do kojih se ne može doći zaključivanjem i koje nije moguće predvidjeti ili pogoditi. S druge strane, zahvaljujući iskustvu sa sekvencionalnim činjenicama možemo zaključiti da brod može potonuti tek nakon što se sudario s ledenjakom, a ne prije.

U najčešće čiste podatke ulaze datumi, brojevi, mjere, količine itd. Takve je činjenice moguće jedino memorirati koristeći tehnike stvaranja neobičnih, domišljatih i neuobičajenih asocijacija, no učenici često pri memoriranju primjenjuju jedino neučinkovite tehnike mehaničkog ponavljanja.

Tehnika ponavljanja u memoriranju čistih podataka mnogo toga prepušta carstvu pukih slutnji. Budemo li podvrgnuti ispitivanju, primjerice, možda se nećemo moći sjetiti je li spomenuti brod potonuo 14. 4. 1912. ili 12. 4. 1914.

Užas ovakve dvojbe na ispitu iskusio je svatko, bez obzira na to koliko su puta ti podaci prijeđeni i ponavljani u procesu usvajanja gradiva, i bez obzira na "ljubav i volju" uložene u učenju. Uistinu, postoji li netko tko to nije doživio?

Kao što vidite, korištenje tehnika ponavljanja za memoriranja čistih činjenica pokazalo je da one zapravo koče pamćenje. Jer što se događa: poput papiga ponavljamo jednu te istu činjenicu do iznemoglosti, a kao da to samo po sebi nije dovoljno, time još i ne dobivamo nikakvu garanciju da nam pamćenje neće "zablokirati" kad određeni podatak pokušamo prizvati na testu.

Sada namjeravam objasniti kako učinkovito memorirati te vrste činjenica - detaljno i primjerima pokazati kako se to čini smišljanjem neobičnih asocijacija.

Dakle, sada mi recite, što će se desiti nakon što jednom ili dvaput pogledamo film? Veći dio možemo zapamtiti lako i bez većeg napora, zar ne?

Dakle, pravilan način da se zapamti film (ili bilo što drugo) bio bi taj da se pogleda od početka do kraja, mnogo puta, bez kontinuiranog zaustavljanja ili pauziranja, premotavanja, odnosno višekratnog pregledavanja jednih te istih dionica. Upravo u tome griješe učenici i studenti dok čitaju tekst (ili stranicu) - uvijek se iznova vraćaju natrag, čitaju iste odlomke, zaustavljaju se... Možete li zamisliti kako bi bilo grozno kad biste tako gledali filmove?

Zapamtite da učenje mora biti poput gledanja filma. U suprotnom činite nešto pogrešno.

Nakon što ste cijeli film odgledali bez prekida, mnogo bolje razumijete njegovu glavnu ideju, a to će poslužiti kao kostur ili kičma svih ostalih informacija koje film prenosi. Kostur ili kičma bit će sačinjeni od svih njegovih sekvencionalnih činjenica. Nema boljeg načina da to upamtite od običnog ponavljanja.

Naravno, kao što smo već napomenuli, film sadrži mnogo čistih podataka, kao što su imena gradova i ljudi, datumi, količine, određene slučajne ili opasne scene, itd., a to ćemo morati zapamtiti odvojeno koristeći tehniku neobičnih asocijacija, koju ćemo uskoro proučiti.

PRAVAC ZAPAMĆIVANJA

Sada ćete naučiti glavno i najvažnije pravilo učenja, pravilo što ga možete smjesta primijeniti:

Uvijek trebamo učiti od većega k manjemu.

To znači da pamtimo od većeg opsega prema manjemu, od šireg dosega prema užemu, od šireg pojma prema užemu i u detalje.

Sukladno navedenome pravilu, želimo li zapamtiti film, moramo ga pogledati od početka do kraja, dakle prvo radimo s cjelinom, kompletnim opsegom. Ista stvar mora vrijediti i za knjigu ili gradivo. Na tome uistinu insistiram. Morate učiti od većega prema manjemu, naprosto morate. To je potpuno suprotno od onoga što se događa s dubljim značenjima i detaljima filma ili knjige, koji će rasti od manje prema više.

To je vrlo logično, premda se pri prvom gledanju filma može činiti da smo pogubili mnogo detalja ili ih nismo razumjeli, pa čak ni zapazili. Međutim, još uvijek bismo trebali gledati film od početka do kraja bez zaustavljanja zato što će to biti udobnije i efikasnije u dugoročnom smislu.

Kad ga gledamo drugi ili treći put, kad se dobro upoznamo s njim, tada bismo trebali temeljitije proučiti detalje u složenijim scenama.

Međutim, to je nešto što bismo trebali činiti malo pomalo. Na taj način progresivno uranjamo u najsloženije i najkraće detalje, zato što ćemo se postupno osposobljavati/pripremati za usvajanje sve složenijih informacija.

Jednako možemo postupiti sa svakom vrstom građe. Nastojimo li od samog početka postići dublje razumijevanje (umjesto da prvo s građom postupamo kao s cjelinom, "površnije", obraćajući pozornost samo na najjednostavnije detalje) - velika je vjerojatnost da ćemo se zaplesti i obeshrabriti, te da će nam se cijela stvar učiniti mnogo kompliciranijom nego što uistinu jest. Mogli bismo se čak i prestrašiti, pa i obeshrabriti do određene mjere. Treba još dodati da takva vrsta memoriranja nedvojbeno mnogi više stoji. Dakle, ne trebate se zabrinjavati zbog toga što se pri prvom čitanju određene činjenice nisu "primile" u vašem pamćenju.

Mnogi učenici i studenti znaju da se odgovori na mnoga pitanja otkrivaju dalje u tekstu poglavlja, ili u narednim poglavljima. Usvajaju sve više i više znanja, a u isto vrijeme učvršćuju stara znanja i popunjavaju praznine u nepotpunim informacijama. Isto se događa u slučaju kada nas neke scene iz filma zbunjuju ili ih posve ne razumijemo. Često se dogodi da ih shvatimo na kraju, zato je zasad najbolje, kako ne bismo izgubili koncentraciju niti motivaciju, pustiti na miru stvari koje ne razumijemo, ne misliti na njih, i samo nastaviti s gledanjem filma, zar ne?

Cijela je poanta u tome da se poveća motivacija i uštedi dragocjeno vrijeme, jer mnogo bi se vremena izgubilo kad bi naš učenik zastajao na svakoj prepreci i sumnji što bi se javila tijekom gledanja filma, a isto vrijedi i za učenje ozbiljnijih i složenijih dijelova gradiva.

Dakle, shvatili smo da knjigu ili gradivo moramo čitati kao da se radi o filmu, pokušavajući vidjeti i čuti pročitanu informaciju kao da je scena iz filma, bez stalnog "prematanja". Osjetili bismo silnu nelagodu kad bismo stalno zaustavljali film i vrtjeli svaku scenu nekoliko puta. Znači, prvo i najvažnije je da potpuno razumijete opću ideju ili okvir informacije (sekvencionalne činjenice).

Ponovit ću posljednji put: bolje je kad se neka građa ili tema prvi put sagleda u cjelini i bez pretjeranog udubljivanja u detalje. Tada, pri svakom novom proučavanju građe, ponirat ćete sve dublje, usporedno s usvajanjem opće strukture gradiva.

Ako smo film odgledali dva ili tri puta, jasno je da ćemo izvrsno zapamtiti kostur. Usprkos tome, nećemo još moći zapamtiti čiste podatke; to ćemo morati obaviti pomoću neobičnih asocijacija.

Sad vidite kako nam je sve što objašnjavam sasvim prirođeno i uklapa se u naš način života i ponašanja. Drugim riječima, ne otkrivam ništa što već ne postoji duboko u vama.

NAČINI ZAPAMĆIVANJA

Ovisno o tipu činjenice sadržane u svim informacijama što dopiru do vas, moguće je pamtiti na tri različita načina.

Zaključivanje

Ono ima prednost pred svim drugim načinima zapamćivanja. Ova se metoda primjenjuje svaki put kad učimo činjenicu o kojoj možemo razmišljati i doći do nekih razumljivih zaključaka. Ta će se informacija čvršće uhvatiti u naše pamćenje, a u tom slučaju također govorimo o učenju (ne samo o pamćenju).

Skrenite pozornost na to koliko je učenje važno pri razumijevanju i odgovaranju na pitanja u testu. Kako bismo mogli odgovoriti na pitanja, morali smo prije toga promisliti i upamtiti informacije, ako se uzme u obzir da naša potreba za zaključivanjem jasnije dolazi do izražaja kada se treba pripremiti za test.

Zaključivanje se uspješno koristi u pamćenju građe iz fizike ili matematike, primjerice, jer tu je sve puno formula, zakona, pravila itd. Ono je također korisno u različitim vrstama građe koja uključuje činjenice koje se mogu povezati određenom logikom - to znači, kada se uče činjenice čiji se slijed može savršeno "rekonstruirati" čistim zaključivanjem.

S druge strane, i također koristeći zaključivanje kao sistem učenja i pamćenja, mi možemo proizvesti novo znanje temeljeno na onome što smo već naučili i, u isto vrijeme, konsolidirati ono što već znamo.

Logično je, međutim, i to da se do svih činjenica što ih želimo zapamtiti ne može doći zaključivanjem. Zato se često moramo okrenuti drugim sustavima pamćenja.

Ponavljanje

U primjeru kratkoročnog pamćenja koji sam vam dao, jasno je da mi opetovano ponavljamo telefonske brojeve kako nam ne bi "pobjegli", po mogućnosti glasno (želeći upregnuti svoje auditorno pamćenje) sve dok se ne dokopamo olovke i papira.

Ponavljanje je sustav pamćenja koji studenti i učenici najviše koriste. Međutim, ono se rijetko primjenjuje na pravilan način. Prije smo bili rekli da pamćenje gradiva ili teme treba biti identično gledanju filma na kućnom kinu, bez ikakvih prekida. To podrazumijeva da se gleda cjelovito, da se početni fokus postavi na film kao cjelinu. Nakon što se film pogleda nekoliko puta tijekom nekoliko dana, mi ćemo pravilno koristiti sustav ponavljanja i najefikasnije moguće upamtiti njegove sekvencionalne činjenice.

Nadalje, i u poglavlju o pripremi gradiva detaljnije ćemo se pozabaviti ovim tipom pamćenja.

Neobične asocijacije

Kada promatramo nešto osobito zanimljivo, neki događaj koji snažno privlači našu pažnju, nešto što ni u kom pogledu nije normalno ili je čak i nemoguće - što se događa?

Događa se to da te izvanredne činjenice što im svjedočimo snažno privlače pažnju naše podsvijesti i zato se čvrsto usađuju u dugoročno pamćenje.

Primjerice, kad biste odjednom ugledali svoga psa kako počinje žonglirati s tri naranče, zar ne biste zauvijek zapamtili taj prizor? Naravno da biste ga zapamtili! Usput biste vjerojatno zapamtili i sve što se taj dan događalo. Na sljedeća biste pitali odgovorili bez teškoća:

• Što ste radili prije nego što se ta nevjerojatna scena odigrala?

• Kako je vaš ljubimac uspio hvatati naranče šapama?

• Što ste radili nakon što je predstava bila gotova?

Svega biste se savršeno sjećali, i to mnogo, mnogo godina.

Pamćenje koje se temelji na neobičnim asocijacijama drži se najmoćnijim od svih pamćenja, što može zahvaliti enormnoj ulozi koju u svemu tome igra podsvijest (u kojoj naše pamćenje boravi). Ona po svaku cijenu želi sačuvati, pohraniti tu posebnu, jedinstvenu i "vrijednu" informaciju. Zato ćemo ga zvati superpamćenjem.

2

Superpamćenje

Postoje oni koji su se već okušali u smišljanju neobičnih asocijacija ili poveznica jer su već čitali o tome ili im je netko objasnio kako se to radi. To neću prihvatiti. Tu tehniku treba savršeno naučiti i kontrolirati, te znati točno kada, gdje i kako je treba koristiti. To je najmoćnije mentalno oruđe kojim raspolažemo.

U ovom ćete poglavlju naučiti tajne što upravljaju svijetom najdojmljivijega pamćenja, stručnjacima dobro poznate, a nužne svakom studentu i učeniku koji drži do sebe.

S tim tehnikama pamćenja, koje doista ostavljaju dojam autentičnih čuda u očima onih koji za njih još nisu čuli, i zahvaljujući nekim jednostavnim i praktičnim vježbama, vaše umijeće usmenog i pisanog izražavanja, jednako kao i okretnost u mišljenju, značajno će se poboljšati.

Iskreno se nadam da ćete uživati u tim tehnikama i naučiti ih koristiti najefikasnije moguće, kako biste postigli maksimum u učenju ili obavljanju bilo koje aktivnosti.

PRVA VJEŽBA

Prva vježba koju predlažem jasno će ilustrirati svu moć našega superpamćenja. Sastoji se od zapamćivanja lanca od 20 riječi nakon samo jednog čitanja. Evo niza od prvih 10 riječi:

Traktor, žarulja, roda, dugme, stol, skijaš, gorila, brod, bicikl, boca.

Pamćenje može jedino raditi jedino na način povezivanja. Kao u sekvencionalnim činjenicama, jedna nas činjenica vodi do sljedeće pomoću primjene određene logike ili slijeda. Ako se radi o čistim podacima, kao u slučaju ovih 10 riječi, tu nema logike, pa ih stoga moramo povezati neobičnim, čudnovatim karikama kako bi ih um prepoznao kao "nešto jedinstveno". Tek ih tada možemo memorirati automatski i bez napora.

Prvo moramo kreirati neobičnu vezu između riječi "traktor" i riječi "žarulja".

Zamislimo, primjerice, traktor na polju, kako ore brazde plugom što je priključen na njega. Kako traktor napreduje, iz brazdi koje plug ore počinje navirati gomila staklenih žarulja što se pritom automatski pale.

Pokušajte u mašti taj slijed događanja promatrati kao da vas od njih dijeli tek nekoliko metara. Ako je potrebno, zatvorite oči i pokušajte to zamisliti najvjernije moguće. Hajde! Žrtvujte nekoliko sekundi da to vizualizirate!

Nastavljajući dalje, zaboravite prethodnu asocijaciju, smišljenu za niz "traktor - žarulja" jer sada moramo povezati ostatak riječi neobičnim asocijacijama.

Sljedeća riječ je "roda" pa sada moramo povezati žarulju s rodom.

Hajdemo zamisliti rodu kako visi sa stropa, sa žaruljom u dugom kljunu. Njezine duge noge više prema dolje i, ovisno o tome kako ih povučemo, žarulja se pali ili gasi.

Zamišljajte tu sliku u svom umu do najsitnijeg detalja. Promatrajte to rodino dugo tijelo i perje. Kada povučemo noge prema dolje, čujemo "klik" i vidimo kako se prostorija ispunila svjetlom iz upaljene žarulje.

Slijede riječi "dugme" i "stol". Sada predlažem trostruku kariku s rodom, dugmetom i stolom.

Zamislimo sada rodu kako, poput nekoga tko udara zakovice, počinje svojim kljunom zabijati veliku crnu dugmad za kapute u drveni stol.

Roda povraća ili bljuje dugmad iz želuca i ona se misteriozno pojavljuju u njezinu kljunu. Zakucava ih u stol takvom brzinom kao da se radi o rodirobotu. Čak možemo osjetiti karakterističan miris drva.

Sljedeća riječ je "skijaš", pa moramo napraviti neobičnu asocijaciju između stola i skijaša.

Hajdemo sada vizualizirati skijaša, koji se spušta skijaškom stazom sjedeći na stolu okrenutom naopačke, tako da mu noge strše u zrak.

Prikladno je zamjećivati detalje u tim prizorima kako biste pojačali svoju vizualizaciju: uočimo blještavo bijeli snijeg. Skijaš se čvrsto drži za prednje noge stola. Juri prema dolje velikom brzinom, uz popratne zvukove brzinskoga šuštanja kakvo nam je poznato iz prijenosa slaloma, i vidimo kako strelovito "prolijeće" između snijegom pokrivenih jela.

Riječ koju sljedeću moramo memorirati jest "gorila". Sada moramo povezati skijaša i gorilu.

Ovaj put vizualiziramo bijesnu gorilu koja je iščupala dvije šipke iz svoga kaveza i koristi ih kao skijaške palice dok skijajući na dvije velike banane juri preko zaleđenoga jezera. Gorila lovi polarnoga medvjeda koji joj je ukrao cijeli snop banana.

Evidentno je da s takvim asocijacijama, s tolikom hrpom banana, moramo zapamtiti sliku gorile.

Moguće je da će velik broj čitatelja pomisliti: "Kakav mentalni nered!" Nemojte razmišljati na taj način! Zapamtite da naše pamćenje radi podsvjesno pa mi pamtimo automatski, a da to i ne primjećujemo. Tako, hajdemo sada zaboraviti sve prethodne asocijacije. Nema "varanja", virenja u stranice, jer to bi samo štetilo. Pripremite se za nove riječi!

Sada je vrijeme da povežemo "gorilu" i "brod".

Zamislite da slavni Titanik nije potonuo onako kako se zamišlja u filmovima: zamislimo da je zapravo, nakon što se "brod" sudario s ledenjakom, baš kad je već bio u vertikali i počeo tonuti, ogromna gorila, veličine King Konga izronila iz mora. Zgrabila je brod, izvukla ga van i opet porinula u more. Nakon tog herojskog djela lupala se pesnicama o prsa. Putnici su se uplašili nepodnošljive buke pa su poklopili uši rukama.

Hajdemo sada povezati "brod" i "bicikl".

Vidimo jedan starinski parni brod, s velikim kotačem s lopaticama, kako plovi rijekom Mississippi.

Kotač se okreće i pokreće brod zato što ljubazni putnici, slično robovima na galijama, pedaliraju u stražnjem dijelu broda.

Dva čovjeka stoje na svakoj obali i pomažu im, vukući brod užetima pričvršćenima na njihove bicikle.

Posljednja riječ je "boca". Dakle, povežimo sada bicikl i bocu.

Biciklistica pokušava svojim biciklom ući u grlo gigantske boce, balansirajući i poskakujući na jednom kotaču. Malo pomalo uspijeva ugurati bicikl u grlo boce.

Jesmo li sada spremni?

Dobro. Podsjetit ću vas da je prva riječ bila "traktor". Uzmite koliko god vam vremena treba da se sjetite što je bilo s traktorom. Koji smo neobičan prizor vizualizirali? To će pomoći sljedećoj riječi da se pojavi i tako dalje. Nastavite dok ne popunite niz od 10 riječi.

Pokušajte se prisjetiti svih riječi prije nego što nastavite čitati.

Samo naprijed!

* * *

Velika je vjerojatnost da ste bez ikakvih problema uspjeli zapamtiti sve riječi i to u točnom poretku. Ako ste zapeli u nekoj asocijaciji, znači da niste dovoljno jasno vizualizirali preporučenu neobičnu vizualizaciju. U tom je slučaju morate ponovno vizualizirati, s više detalja, ili promijeniti asocijaciju nekom koja vam više odgovara.

Sada uzmimo posljednju riječi iz prethodnog niza, "boca", i napravimo neobičnu asocijaciju s riječi "deblo", prvom riječju iz sljedećeg lanca riječi.

Onda povežite "deblo" s "bikom", i nastavite tako dok ne dođete do riječi "lopta", isto kao što smo učinili s prvih deset riječi. Kada završite s pravljenjem asocijacija, u pamćenju ćete imati pohranjen lanac od 20 riječi.

Deblo, bik, knjiga, sat, pokrivač, oblak, vrata, kamen, more, lopta.

Kad završite s asocijacijama, sjetite se prve riječi: "traktor". Zatim provjerite jeste li uspjeli zapamtiti svih 20 riječi.

Preporučujem vam da riječi što ih se prisjećate zapišete na komad papira, kako biste poslije mogli provjeriti rezultate.

Hej! Nema varanja niti prepisivanja! Sretno!

MENTALNE TABLICE

Mentalna tablica je jednostavna shema pamćenja koja nam dopušta da informacije organizirano pohranimo u pamćenje.

Konstrukcija što se sastoji od minimalno jedne tablice apsolutno je potrebna svakom učeniku ili studentu. Nadalje mogu bez ikakve sumnje tvrditi da student koji ne zna koristiti dobru mentalnu tablicu ili mu ona nije poznata, nikada neće postići zadovoljavajuće rezultate u učenju.

Hajdemo na brzinu konstruirati jednu tablicu. Prvo je važno da kreiramo pravilo koje će nam omogućiti da brojke pretvaramo u slova.

Poslije ćemo slova pretvoriti u riječi, jer njih se može vizualizirati, pa ćemo onda moći smisliti neobične asocijacije da ih povežemo. Bilo bi to nemoguće postići samo s brojevima zato što njih ne možemo vizualizirati u slučaju kada su sačinjeni od više od dvije znamenke. Tako ćemo moći memorirati sve vrste numeričkih podataka, mjera, članke zakona, datume i sl.

Zapazite kako, s ciljem veće učinkovitosti, svaki broj korespondira s jednim suglasnikom (najmanje) u abecedi, ali ne i sa samoglasnicima.

Predlažem sljedeću konverziju (koju poslije slobodno možete zamijeniti nekom drugom):

1 t (lako je zapamtiti, jer slovo t prilično nalikuje broju 1). Od sada nadalje, slovo t je za vas isto što i broj 1.

2 n (slovo "n" izabrao sam zato što ima dvije noge).

3 m (slovo "m" ima 3 noge).

4 k (slovo se može povezati s latinskom riječju "quartus" - četiri ili kvartal - četvrtina godine).

5 l (pomaže ako se sjetimo da je slovo L u rimskim brojevima oznaka za "50")

6 s (prvo slovo u riječi "sestina" koja označava strofu sa 6 stihova; nalikuje brojci 6)

7 f (slovo f sliči brojci 7, zar ne?)

8 g (strašno je slično broju 8)

9 b (okrenite broj 9 naopačke i dobit ćete b)

0 r (iz riječi za nulu "zero" uzeli smo slovo r)

Izvrsno! Sada odvojimo nekoliko sekundi da se upoznamo s navedenim konverzijama i da ih zapamtimo.

* * *

Abeceda ima i neke druge suglasnike koje ćemo sada raspodijeliti brojevima, kako bi sustav bio što fleksibilniji.

Konačna konverzija brojeva u slova, ona koju biste trebali naučiti napamet, glasi:

1 t, d (lako je zapamtiti, jer su t i d zvučno-bezvučni par u fonetici)

2 n

3 m

4 c, ć, č, k (č za četiri, c i ć dolaze u paketu s njim, k je maloprije objašnjeno)

5 l

6 s, š, ž, z (s je objašnjeno, š za šest, ž i z nekako sliče paru s i š)

7 f

8 g,j

9 b, p, v ( b i p su zvučno-bezvučni par, v zato što se s njima "rimuje")

0 r

Slova h i đ nisu uključena u ovu tablicu i mogu se koristiti kao džokeri koje je moguće dodati kada treba oblikovati riječ, kao što se koriste samoglasnici. Slova nj i lj koriste se za 28 i 58.

Uzmite vremena koliko vam treba da biste tablicu naučili napamet i tek nakon toga nastavite čitati. Neće vam trebati više od nekoliko sekundi.

* * *

Sada imamo kompletan sustav koji možemo primijeniti u pretvaranju brojeva u slova. Ove riječi bit će lako vizualizirati i povezati neobičnim asocijacijama.

Recimo da tijekom učenja naletimo na godinu 1856. Možemo je zamijeniti riječju "tjelesa". Samoglasnike možemo dodavati kako god želimo da bismo oblikovali neku suvislu riječ. Sada provjerite oblikuju li suglasnici u riječi "tjelesa" broj 1856.

Sada nam preostaje samo stvoriti neobičnu asocijaciju s riječju "tjelesa" i s onim što taj broj predstavlja, kao što smo učinili u primjeru niza od 20 riječi.

Po ovom sistemu možemo zapamtiti sve moguće brojeve: datume, telefonske brojeve, članke zakona, paragrafe, šifre, valencije i atomske brojeve, fizikalne konstante, mjere i veličine, udaljenosti, formule itd.

Recimo da želite memorirati telefonski broj lokalne bolnice. Recimo da je broj 386-494.

Ako broj razdijelimo na 3864 i 94 dobit ćemo dvije riječi: "mjesec" i "boce". Sada od toga moramo napraviti neobičnu asocijaciju. Predlažem trostruko povezivanje:

Zamislite bolnicu gdje svi pacijenti leže u svojim krevetima. Možete vidjeti Mjesec kroz bolničke prozore. Pacijenti tresu boce šampanjca. Čepovi pucaju toliko snažno da uspijevaju pogoditi sam Mjesec, bušeći gomile kratera.

Neobičnu asocijaciju morate zamisliti što vjernije možete. Morate čuti pucanje čepova koji iskaču iz boca, jednako kao i eksplozije koje se čuju dok čepovi divljom snagom bombardiraju Mjesec. Tako ćemo lako zapamtiti ključne riječi: "mjesec" i "boce" što zajedno tvore telefonski broj naše bolnice, a to je mjesto gdje neobična asocijacija koju smo smislili počinje (startna žarišna točka).

Predlažem vam da napravite sljedeće vježbe kako biste postigli lakoću i okretnost u pretvaranju brojeva u slova. Radite po uzoru na već opisani primjer.

DRUGA VJEŽBA

Memorirajte sljedeće telefonske brojeve onako kako smo naučili, pretvarajući brojeve u riječi, a zatim stvorite neobične asocijacije:

a) posao: 1602 819

Predlažem vam da broj prepišete na čisti komad papira, tako da vam bude lakše pretvoriti ga. Napravite to ovako:

Tako možete uzeti slovo iz svakog stupca (samo jedno slovo) pa će vam biti mnogo lakše prisjetiti se riječi koje biste mogli složiti pretvarajući brojeve. Ja ovdje, primjerice, vidim riječi "tuširanje" za brojke 16028. Sjetite se da samoglasnici služe kao džokeri.

Sada moramo tražiti drugu riječ kojom ćemo zamijeniti brojeve 1 i 9. Zašto ne bismo uzeli riječ "deva"?

Zamislite da se tuširate pod tušem koji crpi vodu iz grba dviju velikih "deva", od kojih jedna stoji s lijeve, a druga s desne strane tuša. Morat ćete od toga napraviti neobičnu asocijaciju s poslom (radi se o broju s posla) tako da rezultat tog trostrukog povezivanja bude nešto što će vam uistinu zaokupiti pozornost i što vas neće dovesti u zabunu - ukratko, nešto što će biti nemoguće zaboraviti.

Učinite isto sa sljedećim brojevima:

b) autobusni kolodvor: 786509

c) željeznički kolodvor: 455475

d) aerodrom: 361230

e) kazalište: 906238

* * *

Neće uvijek biti lako pronaći riječ, ali to se neće događati kad se jednom složi vlastita mentalna karta. Njoj ćete uvijek moći pribjeći u slučaju hitnosti.

KREIRANJE NAŠE MENTALNE TABLICE

Svaka kutija (ili komora) koju oblikujemo da bismo kompletirali našu kartu treba biti prikazana imenom objekta koji je lako vizualizirati.

Taj objekt mora sadržavati slova prema pravilima koja smo prije utvrdili za pretvaranje brojeva u suglasnike.

Dakle, za prvu kutiju treba nam ime nekog objekta (objekte je mnogo lakše vizualizirati od riječi) koji sadrži samo jedan suglasnik, slovo "t" ili "d". Broj samoglasnika je proizvoljan i možemo ih dodavati po volji kako bismo mogli složiti riječ.

Slično tome, da bismo napravili kutiju s brojem 90, recimo, treba nam riječ koja sadrži "p", "b" ili "v" i "r". Vidimo da se riječ "pero" savršeno uklapa u tu shemu.

Nemojte zaboraviti da samoglasnike možete dodavati po volji.

U nastavku trebamo konstruirati vlastitu mentalnu tablicu sa 100 kutija.

Tablica mora biti vrlo osobna, a riječi što ih budete birali moraju biti objekti koji se međusobno jako razlikuju i koje su vam bliski. Osim objekata možemo koristiti i ljude i životinje, zato što se i njih može lako vizualizirati.

Obično ćete za ime jedne kutije moći birati između nekoliko objekata. Odabrat ćete jedan objekt koji ste oblikovali prema mojim pravilima, ili, ako vam se tako više sviđa, prema pravilima što ste ih sami smislili.

Evo imena objekata koje možemo iskoristiti u prvih deset "kutija" naše tablice:

1 duh, tuha (dijalektalna riječ za poplun ispunjen perjem)

2 Noa (onaj koji je skupio sve životinje na svojoj arci)

3 muha

4 čađa

5 hala

6 šah

7 UFO (slavni neidentificirani leteći objekti)

8 Gea (Zemlja)

9 puh

10 tur, tura

Prisjetimo se da slova "h" i "đ" možemo koristiti kao džokere, jednako kao i samoglasnike.

Trebate stvoriti i kutiju za 0: orao (koji u letu može praviti krugove). Primijetite da riječ "orao" sadrži samo jedan suglasnik ("r"), a to je znak za glas koji smo povezali s brojem 0.

Sada zapamtite tih prvih deset kutija koje smo upravo opisali. To je lako.

Podsjetit ću vas da morate odabrati samo jednu riječ po kutiji, onu koja vam je draža ili dojmljivija. Konačan odabir ne bi se smio mijenjati.

U slučaju da vam se niti jedna od predloženih riječi ne sviđa, slobodno smijete pronaći drugu, sve dotle dok se držite svih pravila (broj/suglasnik) što sam ih zadao (ili pravila što ste ih sami oblikovali).

TREĆA VJEŽBA

Koristeći sistem neobičnih asocijacija, memorirajte sljedećih devet objekata po redu.

1 cipela

2 telefon

3 radio

4 novine

5 ulična svjetiljka

6 bombon

7 knjiga

8 krevet

9 automobil

Primjerice, ako ste koristili riječ "tuha" za prvu kutiju, riječi "tuha" i "cipela" trebate povezati u neobičnoj asocijaciji.

Zamislite čovjeka koji hoda sa stopalima omotanima u velike mekane "tuhe", kao da nosi cipele. Dok srčano hoda, iz "tuhe" na sve strane leti perje.

Zatim riječ Noa (ili neku drugu odabranu riječ) trebate povezati s telefonom.

Zapamtite da morate kreirati neobične, nesvakidašnje asocijacije. Morate smisliti nešto što će vam uistinu privući pozornost: nešto što će vas nasmijati, ostaviti snažan dojam, oduševiti...

Nastavite na isti način memorirati ostale riječi u vježbi. Kada završite s asocijacijama, svakom u svojoj kutiji, vratite se ovamo.

* * *

Što? Već ste gotovi? Kako je prošlo?

Sada se cijele vježbe pokušajte prisjetiti bez ikakva reda. Zapazite kako uopće nije važno kojim redom idete, sve dok koristite svoju mentalnu tablicu. Sve su informacije u njoj već organizirane i poredane, pa ih je nemoguće izgubiti.

Odgovorite na sljedeća pitanja:

Koja je riječ na sedmom mjestu?

Drugom mjestu?

Četvrtom mjestu?

Na kojem je mjestu ili u kojoj je kutiji riječ "ulična svjetiljka"?

A riječ "bombon"?

A riječ "radio"?

Ako ste u bilo čemu pogriješili, znači da niste oblikovali dovoljno neobičnu asocijaciju, ili da je niste dovoljno jasno vizualizirali.

ČETVRTA VJEŽBA

Sada ćemo memorirati devet glagola:

1. jesti

2. skakati

3. smijati se

4. crtati

5. trčati

6. spavati

7. raditi

8. boriti se

9. plivati

Kako biste vježbu obavili kako treba, morate asocirati svaki glagol s korespondirajućom kutijom u svojoj tablici. Tada zamislite svaki objekt što ste ga pridodali svojim kutijama kako izvodi radnje što ih zadani glagol označava. Smijete zamisliti i sličnu akciju koja sugerira glagol što ga morate zapamtiti.

Nemojte zaboraviti vizualizirati i druge objekte koji mogu pomoći da se scena utvrdi u pamćenju.

Primjerice, na trećem mjestu imamo riječ "smijati se".

U trećoj kutiji možete zamisliti ogromnu muhu kako sjedi u kinu s 3-D naočalama na očima i kutijom kokica u krilu, te se grohotom smije dok gleda vašu omiljenu komediju ili smiješnu scenu.

Još jedan primjer. Na šestom mjestu imamo riječ "spavati".

Ako ste za 6 odabrali riječ "šah", tada biste mogli zamisliti veliku ploču na kojoj su šahovske figure kostimirani stvarni ljudi u prirodnoj veličini: kraljica, kralj itd. I svi su oni usnuli kao u bajci o Trnoružici, hrču i spavaju... Šah spava!

Pokušajte "čuti" i "vidjeti" te neobične asocijacije sa što više detalja i realističnosti.

Ako ste pogriješili, znači da niste pravilno složili neobičnu asocijaciju, ili je niste dovoljno jasno vizualizirali.

PETA VJEŽBA

Sada ćemo memorirati, redom i uz pomoć naše tablice, devet riječi koje nije moguće jednostavno vizualizirati:

nježnost, žalost, prekrasno, točan, prijateljstvo, hladno, smiješno, plavo, apetit

U ovom slučaju moramo te riječi zamijeniti objektima ili radnjama koje nas podsjećaju na njih ili ih sugeriraju. Važno je još, dakako, da te riječi možemo vizualizirati. Na primjer:

• Riječ "njegovati" može zamijeniti riječ nježnost, pa onda možemo tu riječ asocirati s riječju "tuha" ili predmetom za koji ste se trajno odlučili u kutiji 1. (Recimo da "tuha" leži bolesna u bolnici s toplomjerom u ustima, a medicinske sestre joj nose lijekove, mjere temperaturu, dakle, “njeguju" bolesnika).

• Za riječ žalost možete upotrijebiti glagol "plakati", ili možda vizualizirati imenicu koja slično zvuči.

• Za riječ prekrasno zamislite nešto čija vas ljepota osobito oduševljava.

• Za riječ "točan" možete zamisliti veliki stajaći sat koji otkucava točno vrijeme u polju punom čađe (ili smislite neku drugu asocijaciju ovisno o predmetu što ste ga smjestili u 4. kutiju).

• Naš dobar prijatelj za riječ prijateljstvo.

• Ledenjak ili sladoled za hladno.

• Klaun za smiješno.

• Nebo za plavo.

• Ogroman, slastan sendvič za apetit.

Nakon što ste izveli devet asocijacija, moći ćete zapamtiti, u svakoj kutiji, predmet ili radnju koja zamjenjuje svaku od onih riječi što se ne daju vizualizirati. Ne biste trebali imati nikakvih problema da se smjesta prisjetite izvornih riječi te tako pravilno dovršite zadatak.

Ako ste pogriješili, znači da niste napravili dobru asocijaciju ili je niste dovoljno živo vizualizirali.

Sada ćemo proširiti našu tablicu s 10 novih kutija:

11 tuta, duda, tata, teta

12 tuna, dina

13 dama, tom (svezak)

14 teka (razg. bilježnica)

15 idol (zamislite svog idola)

16 tisa (crnogorični otrovni grm s crvenim bobicama)

17 tofu (sir od sojinog mlijeka)

18 duga, doga

19 tuba, tupe, top, tava

20 nar (vrtna voćka iz porodice šipaka veličine jabuke, mogranj)

ŠESTA VJEŽBA

Sada ćemo obaviti drugu praktičnu vježbu koja će nam koristiti pri memoriranju čistih podataka: atomski brojevi 10 kemijskih elemenata. Za ćemo koristiti mentalnu tablicu.

Zamijetite kako zahvaljujući primjeni vlastite mentalne karte u memoriranju ove vježbe uvijek raspolažemo dobrom vizualnom predodžbom barem jednog dijela asocijacije, zato što polovicu svake asocijacije (u ovom slučaju su to atomski brojevi) čini znamenka koja će korespondirati s jednom od naših mentalnih kutija, a time i objektom koji smo smjestili u nju. Dakle, ako je atomski broj 6, vizualizirat ćemo šah (kutija 6), UFO tamo gdje je atomski broj 7 itd. Drugim riječima, pola posla je već obavljeno.

Drugu polovicu asocijacije u ovom slučaju predstavljaju kemijski elementi. Neke od njih nije teško vizualizirati - aluminij, na primjer. Lako je zamisliti aluminijsku foliju u koju tako često umatamo sendviče. Čak bismo mogli vizualizirati i sendvič. Ista je stvar i s fosforom (šibice). Međutim, ostale kemijske elemente morat ćemo zamišljati indirektno, koristeći neke predmete što nas podsjećaju na njih. Primjerice, fluor možemo zamijeniti s tubom zubne paste (znajući da je fluor ključni sastojak paste za zube), pa čak i četkicom za zube. Pomoći će nam i ako vizualiziramo pranje zubi.

Za ostale kemijske elemente što ih ne možemo vizualizirati - litij, primjerice - morat ćemo iz zamijeniti predmetima koje slično zvuče ili koje nas podsjećaju na njih i u tom smislu nam pomažu da ih se prisjetimo.

Ovdje morate biti izuzetno oprezni! Riječ "litij" trebala bi se zamijeniti objektom (uvijek moramo koristiti nešto konkretno radi lakše vizualizacije) sličnoga naziva ili čiji naziv počinje istim slovima kao "litij" te nas tako "navodi" da se prisjetimo tog elementa - recimo, riječ "litica".

Kada tražimo riječ kojom moramo zamijeniti drugu riječ što ju nije lako vizualizirati, uvijek je bolje odabrati neku koja "navodi na trag" prve riječi identičnim prvim slovima. To je bolje od odabira riječi koja slično zvuči ili riječi koja se s prvom rimuje.

Na primjer, pretpostavimo da se pokušavamo prisjetiti imena glumca Marlona Branda, i baš nam je na vrhu jezika, ali jednostavno nam ne uspijeva. Lakše bismo se prisjetili kad bi nam sugovornik pomogao i prišapnuo prva tri slova u glumčevu imenu.

Dakle, kad bi šapnuo: "Počinje Mar...", odmah bismo odgovorili: "Marlon Brando!" S druge strane, mnogo biste se teže sjetili da vam je rekao: "Zvuči slično malini."

Zato uvijek kad je moguće odaberite zamjenu za riječ koja nas navodi da se prisjetimo riječi koja nam treba, i to zahvaljujući podudarnosti u prvim slovima.

U ovoj vježbi, uzimajući u obzir spomenuta pravila, bilo bi najbolje upotrijebiti riječ "litica" jer se može vizualizirati. Sada možemo smisliti neobičnu asocijaciju s riječju "muha" jer je to riječ iz naše mentalne kutije koja korespondira s atomskim brojem litija (3). Tu vještinu ste, pretpostavljam, već svladali.

Pa prionimo onda na posao i dovršimo ovu vježbu!

Zapamtite da smišljanje asocijacija samo po sebi predstavlja veličanstvenu vježbu za vaš mozak.

KOMPLETIRANJE MENTALNE TABLICE

Ovdje ću vam predstaviti ostatak osnovne mentalne tablice s potpunim i preciznim objašnjenjima za svaku izabranu riječ. Tablicu biste trebali savršeno svladati. Naravno, nećemo koristiti kutiju za "0", jer smo je već povezali s riječju ORAO. To ćemo smjestiti u posebnu pomoćnu kutiju.

Baš svaka kutija mora vam biti savršeno jasna. Kao što sam već napomenuo, možete preuzeti moje prijedloge ili pak smisliti posve nove, poštujući moja ili vlastita pravila.

Nemojte zaboraviti da je mnogo bolje odabrati objekte koji se mogu savršeno vizualizirati, odnosno pružaju jasnu i oštru sliku. Izbjegavajte objekte koji previše nalikuju objektima pridruženim drugim kutijama. Sličnost može uzrokovati zbrku. Primjerice, "čaša" i "vaza" previše su slične da se upotrijebe za kutije 49 i 96, zato biste za jednu od tih kutija trebali neku drugu riječ.

Kako bih vam olakšao stvari, dat ću vam kompletnu mentalnu tablicu, svih 100 kutija, da iz njih odaberete riječi koje vam odgovaraju:

1 duh, tuha (dijalektalna riječ za poplun ispunjen perjem)

2 Noa (onaj koji je skupio sve životinje na svojoj arci)

3 muha

4 čađa

5 hala

6 šah

7 UFO (slavni neidentificirani leteći objekti)

8 Gea (Zemlja)

9 puh

10 tur, tura

11 tuta, duda, tata, teta

12 tuna, dina

13 dama, tom (svezak)

14 teka (razg. bilježnica)

15 idol (zamislite svog idola)

16 tisa (cmogorični otrovni grm s crvenim bobicama)

17 tofu (sir od sojinog mlijeka)

18 duga, doga

19 tuba, tupe, top, tava

20 nar (vrtna voćka iz porodice šipaka veličine jabuke)

21 nota (glazbena), inat, nit

22 neon, nona (reg. baka)

23 Nemo (kapetan podmornice, iz romana 20 000 milja pod morem)

24 Inka (piće ili pripadnik naroda)

25 Nil (vidim ga s piramidama)

26 nos

27 Info (zamišljam informacijski desk)

28 noga, noj

29 nova (supernova), nebo, Nova (TV)

30 more

31 moda

32 mina

33 mama

34 mač, Miki (Maus), muka, meč

35 mula

36 miš

37 mafia (zamislite tipičnoga gangstera strašnoga lica u kićastom odijelu), muf

38 mag (mađioničar, čarobnjak, mudrac)

39 ameba, mapa, mop(krpa za pod)

40 car

41 Čita (popularna čimpanza iz filmova o Tarzanu)

42 kuna, čun (manji plitki čamac)

43 kuma (možda vilinska kuma iz Shreka II)

44 kuća, koka (domaća ptica)

45 koala, čelo

46 čaša, kaša, koza

47 kafe (café)

48 čaj

49 ćup, okovi

50 lira (glazbeni instrument), Lara (lik iz doktora Živaga)

51 led, LED (zamislite digitalni kalkulator ili sat), let, Ledo (sladoled)

52 luna, lane

53 lim, Lama (zamislite Dalal Lamu ili tibetanskog redovnika)

54 leća, Ilica

55 lula

56 loza, lešo, leš

57 laf (momčina, frajer)

58 liga

59 lava

60 sir, žir

61 sat

62 šina, žuna, žena, san

63 Sumo (zamislite sumo-borca), šuma,

64 šeik, šaka

65 sol, šal, žal

66 suza, zez, šaš

67 sofa

68 soja, žega, Žuja (ako je volite piti), Zagi (maskota davne Univerzijade)

69 soba, žaba, Sava, sob

70 far (na autu),

71 feta, Fido (ime psa)

72 fan

73 fama

74 faca, fićo

75 faul, "fila" (krema za kolače)

76 fuži, fiš (paprikaš), faza (strujna)

77 Fifi (lik iz crtica)

78 fuga, fuj

79 FBI (zamislite njihove tipične jakne s inicijalima "FBI" sa stražnje strane)

80 gora, Jura

81 gad, gate (dijalekt, hlače), gat, jato, jahta

82 Jana (mineralna voda ili ime), gnu (životinja), jen

83 guma, jama, gem

84 gaće, gica, jak (životinja)

85 iglu, gel, jela

86 gaza, gas, jež

87 gaf, jafa (keksi, namjerno griješimo samo s jednim f)

88 guja, gaga, jugo (vjetar), jug

89 Job (biblijski lik), guba

90 bura, pura, vrh

91 bide, put, pad

92 vuna, Pan, vino, poni

93 puma, bum!

94 bič, pak, vuk

95 vol, bol, val, pol

96 Pisa, viza, pusa, vaza

97 VHF (zamislite televiziju), puf, pat

98 vaga

99 beba, papa, buba

100 Etruria, terra (lat. zemlja)

PROŠIRIVANJE MENTALNE TABLICE

Naša bi nam mentalna tablica u budućnosti mogla postati premala. Primjerice, španjolski ustav ima 169 članaka. Želimo li zapamtiti svih 169 članaka španjolskoga ustava, lako je vidjeti da nam treba još 69 kutija za članke koji prelaze broj 100.

Ipak, mentalnu kartu nije teško proširiti. Postoje dva moguća načina da se to učini:

1) Isti način na koji smo to dosad činili, poštujući pravila koja smo ustanovili za slaganje mentalne karte od 100 kutija. Na primjer:

Za kutiju 101 treba nam:

Vidimo da se riječ "torta" vrlo dobro uklapa u taj model. Mogli smo pronaći i neku drugu riječ, recimo "druid" ili "trut".

Za kutiju 102 možemo uzeti riječ "trn", "drum" za broj 103 i tako dalje.

Budući da ova metoda proširivanja iziskuje mnogo vremena i truda (no, valja reći da je ujedno i najizravnija i najučinkovitija) preporučujem vam da je primjenjujete po potrebi.

2) Po metodi džokera, koja će nam omogućiti da je uvišestručimo (umjesto da je proširujemo). To znači da će nam svaka kombinacija džokera dati 100 novih kutija.

S tim sustavom tablica dobiva enormne dimenzije, premda sve ima svoju cijenu, naravno. U našem slučaju svaka neobična asocijacija koju napravimo bit će utrostručena, zato što s jedne strane imamo osnovnu kutiju (između 1 i 100, a s druge strane imamo sve ono što ćemo staviti u tu kutiju i, konačno, džoker kombinaciju, koja će nam reći u kojoj se stotini nalazimo (100, 200, 300 i tako dalje).

Na primjer, pretpostavimo da želimo zapamtiti članak 149 španjolskoga ustava. Pretpostavimo također da u vašoj tablici za broj 49 stoji riječ "ćup" i da je vaš prvi "džoker" (scena ili mjesto gdje će se odvijati neobična situacija) olimpijski bazen.

Gore spomenuti članak počinje ovako:

"Ekskluzivna kompetencija države"

Da biste memorirali taj članak, prvo ga trebate pročitati i razumjeti, a za to nam treba rezoniranje.

Zapazite kako nije teško zaključiti kako se ovaj članak odnosi na stvari koje ovise o državi, ne na autonomne zajednice ili pokrajine. Drugim riječima, referira na nacionalnu vladu. Kad to jednom pročitamo, otkrit ćemo da se uistinu odnosi na ono što sam prije spomenuo. Zahvaljujući sposobnosti mišljenja i zaključivanja, nećemo imati problema sa shvaćanjem opće ideje članka.

Možda ćemo to morati pročitati nekoliko puta i napraviti neke neobične asocijacije unutar toga, u slučaju da je članak podijeljen na točke ili više sekcija. U tom bi slučaju trebalo napraviti mali lanac asocijacija (znate već kako se to radi) istu stvar trebali bismo činiti sa svakim čistim podatkom na koji naiđemo. Kad to jednom obavimo, naša jedina teškoća, a to uistinu nije lako (premda nikako nije nemoguće) jest zapamtiti odnose li se zapamćeni podaci na članak 149 ili, recimo, 125.

Dakle, da bi se to moglo, potrebno je utrostručiti asocijaciju povezivanjem sljedećih čimbenika:

• "Ćup" - to nam govori da imamo posla s brojem 49 (bilo da članak završava s brojem 49 ili da je broj 49 dio stotice - 149 ili 249, npr.

• "Ekskluzivna kompetencija države”. U ovom slučaju trebali bismo vizualizirati nešto što nam sugerira tu frazu. Ja zamišljam premijera moje države kako želi nešto ekskluzivno za sebe i samo za sebe.

• "Olimpijski bazen" - tamo se ta neobična asocijacija treba odvijati (time znamo da se radi o članku 149, a ne 49).

Naposljetku sve spomenuto trebamo spojiti na jedinstven način, i pritom se dobro zabaviti. Primjerice, mogli bismo zamisliti sljedeću scenu.

Ja vizualiziram prije spomenutoga premijera, s velikim ćupom u rukama, kako svim snagama pokušava isprazniti cijeli olimpijski bazen pun vode. Svaki put kad mu netko priđe, on posesivno zagrli ćup, zato što neće da mu ga itko otme. On ekskluzivno želi prazniti bazen.

Mogli biste također vizualizirati kako sa svojim najvažnijim ministrima (uži kabinet) ćupovima prazni bazen, ako vam se više sviđa.

Sad ste se uvjerili da na taj način uopće nije teško učiti - to je ugodno, a istovremeno i nevjerojatno učinkovito. Kad mislite na članak 149, sjetit ćete se ćupa i olimpijskog bazena. Odmah ćete se sjetiti da ćup treba isprazniti bazen, a tko je zato bolji od premijera (i njegova kabineta). I evo ih, posesivno su se prihvatili svoga posla.

Slično tome, ako vas na testu pitaju o "ekskluzivnim kompetencijama države", vizualizirat ćete opisanu sliku. Zapazite da je u tom slučaju malo teže sjetiti se broja članka. To je zbog toga što smo počeli od neobične asocijacije, a ne od broja kutije u tablici. U tom slučaju bi dana radnja bila početna žarišna točka asocijacije, a broj članka (kutija) krajnja žarišna točna asocijacije.

Sjećate li se teorije u kojoj smo objasnili žarišne točke čistih podataka. Kada koristimo mentalnu tablicu, bit će lakše zapamtiti poredak asocijacija ako prvo vizualizirate kutiju (početna žarišna točka), a posljednje objekt koji treba staviti u kutiju (krajnja žarišna točka). Stoga će vam biti lakše prisjetiti se cijele asocijacije kad vas zatraže da objasnite članak broj 149. Odmah ćete otići u svoju mentalnu tablicu, sjetiti se ćupa i bazena, i onda automatski i cijelog sadržaja članka.

U svakom slučaju, kada god na ispitu čujete ili vidite pitanje o "ekskluzivnim kompetencijama države", bilo bi stvarno "kul" odgovor započeti ovako: "Sadržan u 149. članku Ustava...", zar ne? Ispitivači će biti zapanjeni.

Ostale upotrebe džokera

Slično tome, džokera može biti koliko god vi želite. Međutim, predlažem vam da ih smišljate kad se javi potreba. Kad ih jednom smislite i oni "prorade" kako treba, ne biste ih više nikada trebali mijenjati. U svakom slučaju, zasad je mnogo važnije da što savršenije ovladate svojom osnovnom mentalnom tablicom (1-100).

Kutije 101 - 200 (uključujući) - olimpijski bazen

kutije 201 - 300 (uključujući) - svemir

kutije 301 - 400 (uključujući) - erupcija vulkana

kutije 401 - 500 (uključujući) - vaša kuća

kutije 501 - 600 (uključujući) - planet koji buja životom

kutije 601 - 700 (uključujući) - pustinja

kutije 701 - 800 (uključujući) - sjeverni pol

itd.

Iskoristite ove situacije ili zamislite vlastite. Kao što možete vidjeti, jedina prepreka u svemu tome su eventualne granice vaše mašte.

Postoje i druge vrste tablica: multiplikativne tablice. Za njih vam treba osnovna karta od barem 200 kutija, a ideja je da multiplicirate svaku grupu od 100 kako biste dobili tablicu od 10 000 kutija. Nećemo se udubljivati u to jer iziskuje više pripreme a i više proučavanja. Usto zahtijeva i da prethodno savršeno ovladate tehnikama iz ove knjige.

BILJEŠKA

Pazite ovo! Ako multiplicirate lanac od 10.000 kutija s 10 drugih džoker-situacija, dobit ćete lanac od 100.000 kutija! To je dovoljno da prestraši svakoga. Naravno, svaka vaša asocijacija morat će biti četverostruka! Da zadovoljim vašu znatiželju, reći ću vam da osobno vladam desecima raznovrsnih mentalnih tablica: osnovnim, višestrukim, razgranatim, itd. Najveća ima nezamislivih 1.000.000 kutija - ali nisam je još ispunio (ni blizu tome). Ali držim je u pripravnosti, za svaki slučaj!

3

Fotografsko čitanje (Ultra-brzo)

ZAŠTO JE VAŽNO NAUČITI ISPRAVNO ČITATI?

Prije svega, trud i vrijeme što ga uložite u kvalitetnu tehniku čitanja vratit će vam se dvostruko. Drugim riječima, uspjet ćete razviti brzinu čitanja koja nadilazi svaki prosjek (čitat ćete barem tri do četiri puta brže). Moći ćete također lakše i efikasnije memorirati informacije pri čitanju, čime će se značajno smanjiti potreba za višekratnim pregledom materijala.

Drugo, uz malo treninga, tijekom čitanja moći ćemo memorirati informacije zahvaljujući razvijanju sposobnosti stvaranja "mentalnog videa". To znači da ćemo informacije čitati tako brzo i precizno da će se činiti kako da gledamo film u kinu. Da smo ovu informaciju gledali u kinu, zapamtili bismo je mnogo bolje nego čitajući je u knjizi, zar ne?

Osjetit ćemo entuzijazam i koncentraciju. Dok budemo uživali u senzacijama našeg mentalnog videa, inspirirat će nas očevidna brzina i pouzdanost naše čitalačke plovidbe tekstom.

Nadalje, zahvaljujući mnogo boljem razumijevanju pročitanoga, brzom čitaču mnogo je lakše shvatiti opći smisao informacije.

Najveći NEDOSTACI što ih nalazimo u većine ljudi sljedeći su:

a) Linearno čitanje riječi, bez da se zastane i pogleda ih se nakratko. Ako tako činimo, nećemo moći uistinu shvatiti pročitane ideje i informacije. Kad je objekt nepomičan, poput redaka u tekstu koji čitamo, i oko mora biti nepomično, kako bi moglo jasno percipirati objekt. Ako tijekom snimanja neprekidno pomičemo fotografski aparat, nećemo dobiti jasnu sliku nepomičnog objekta, zar ne?

Ista se stvar događa pri našoj tehnici fotografskog čitanja. Moramo istovremeno obuhvatiti grupu riječi i "fotografirati" ih tijekom trenutne stanke. Ne smijemo se prepustiti jednostavnom skeniranju riječi bez zastajkivanja, što uglavnom većina nas radi. To će nam samo dati neskladnu, zamućenu i nefokusiranu sliku riječi te nam onemogućiti da ih ispravno vidimo.

b) Sporo čitanje. Prosječna brzina čitanja iznosi 200 riječi u minuti, zbog čega:

• Gubimo vrijeme

• Gubimo koncentraciju

• Ometa se naša sposobnost zadržavanja informacija, zbog veće praznine među idejama.

Nadalje, neki studenti koji, zbog svojih pogrešnih čitalačkih navika (često vraćanje već pročitanim recima) završe na prosjeku od 100 pročitanih riječi u minuti.

Kako bi se naša tehnika pravilno primijenila, oči se moraju micati po stranici nizom vrlo brzih skokova, zastajkujući na svakoj grupi riječi (unutar istog reda) koju kanimo fotografirati. Te pauze trebaju trajati od 0,25 do 0,75 sekundi.

Te pauze ili zastajkivanja - bolje rečeno, fotografije - trebaju obuhvatiti grupu od 4 do 6 riječi. Zapravo, dok čitamo rečenicu nismo zainteresirani za pojedinačni smisao svake riječi; mi tražimo opći smisao rečenice. Uzmimo, recimo, rečenicu:

"Kanarinac skakuće i pjeva u svom kavezu."

Ova rečenica opisuje scenu koju je moguće vizualizirati u potpunosti. Budemo li tako postupili, dulje će nam ostati u pamćenju, jer nas zanima cjeloviti smisao rečenice, ne svaka riječ zasebno: "Kanarinac...skakuće... i....pjeva...u...svom....kavezu." Sporiji čitatelji moraju postupno nadodavati smisao svakoj riječi koju čitaju, što se događa nesvjesno, riječ po riječ, sve dok ne dođu do konačnog smisla. To pak rezultira smanjenjem brzine čitanja i koncentracije. Takvi se čitatelji prerano iscrpe, jer tekst gledaju šest puta češće - nesvjesno se naprežu kako bi se prisjetili svake riječi posebno, sve dok ih ne povežu i ne dođu do konačnog smisla, a to sve uzrokuje mentalnu napetost.

Vratimo se rečenici: "Kanarinac skače i pjeva u svom kavezu." Pročitate li to riječ po riječ, slijeva nadesno (obično to svi čine), primijetit ćete da ste uistinu morali napraviti podsvjestan napor kako biste memorirali svaku riječ i kasnije je se prisjetili. Zapazite kako se, ako dođemo do riječi "skakuće", a ne možemo se prisjetiti daje riječ o kanarincu, nećemo moći sjetiti smisla rečenice. Dakle, nećemo znati o kakvoj se informaciji radilo. Kako bismo na taj način uopće mogli učinkovito pamtiti?

Ova je rečenica kratka i lako pamtljiva. Međutim, logično je da se u duljim rečenicama ili složenijim tekstovima možemo lako izgubiti (zapravo sam siguran da ćemo se prije ili poslije izgubiti). Ponestat će nam koncentracije, a možda posve zaboravimo sve što smo pročitali. Naš um se u takvom slučaju lako "isključi" i skrene s puta.

Onaj mali napor nesvjesnog naknadnog pamćenja, koji sam prije spominjao, nekim se učenicima može činiti beznačajnim. Međutim, kad čitamo rečenicu za rečenicom, satima i danima, taj mali napor ometa nešto mnogo veće i nesumnjivo koči našu sposobnost brzog memoriranja građe.

Dok čitamo, barem dok ne steknemo dovoljno iskustva i tečnosti, trebali bismo koristiti vodič. To može biti olovka ili neko drugo vizualno pomagalo; pomoći će nam da se pravovremeno fokusiramo na grupu riječi koju želimo čitati ili fotografirati, kao i da održimo ujednačen i precizan ritam pri čitanju svakog retka. Korištenje olovke ili pokazivača kao vodiča nekim se čitateljima čini neprirodnim. Uvjeravam vas da to nije tako. Kad tek učimo čitati u dječjoj dobi, naš prirodni instinkt nekako nam slično pomaže, jer obično čitamo uz pomoć prsta. Baš poput kompasa ili dalekozora on nam pomaže da se pravilno usmjerimo. Zato je tijekom čitanja mnogo bolje koristiti vizualno pomagalo (koje olakšava očima da se kreću po stranici), umjesto da naprosto pustimo vidu da stihijski i neprecizno lebdi na tekstom, dok mi pokušavamo naći riječi ili retke, pa često i zalutamo.

Uistinu, ako želimo naučiti čitati brzo i pouzdano, vizualno pomagalo nam je apsolutno nužno. Nije da mi ne bismo mogli ili trebali čitati bez njega, samo što ćemo se bez njega kretati sporije i nepreciznije, čime će nam čitanje postati napornije. Nadalje, trebat će nam mnogo više vremena i rada dok kvalitetno ne ovladamo tehnikom, da ne spominjem razočaranje koje bi mogli osjetiti oni koji su došli tek na pola puta.

Ne bismo trebali mrmljati tijekom čitanja, niti bismo trebali micati usnama, čak ni malo. To će samo usporiti brzinu čitanja. Koncentraciju i misli trebali bismo također usmjeriti na zamišljanje i vizualiziranje pročitanoga, kao da se radi o filmu. To je najvažnija tajna.

Tekst što ga čitamo trebao bi biti pozicioniran horizontalno, nikako pod kutom (kao što činimo dok pišemo). To će poticati brže pomicanje očiju. Trebali bismo također čitati s udaljenosti od otprilike 30 centimetara od stranice.

Najznačajnije PREDNOSTI pravilnog čitanja su sljedeće:

• Ova tehnika čitanja pomoći će poboljšati naš osjet "mentalnog videa", što je nedvojbeno najbolje oruđe za pomoć u pamćenju.

• Dobrom tehnikom štedimo nevjerojatno mnogo vremena. To je kao da uspoređujemo putovanje automobilom brzinom od 100 do 200 km/h (čitanje 100 do 200 riječi u minuti) s putovanjem avionom koji leti brže od zvuka, dakle 1000 km/h (čitanje 1000 riječi u minuti).

Tom je brzinom moguće čitati zato što je naša mentalna sposobnost zadržavanja činjenica i percipiranja informacija mnogo veća od najveće brzine čitanja. Mi možemo

čitati 1000 riječi u minuti, ali kad gledamo film u kinu, sposobni smo zadržati informacije i činjenice ekvivalentne čitanju do 60.000 riječi u minuti. Ja sam to mnogo puta uspio postići na natjecanjima, a postižem i dalje, s još većim uspjehom.

Budući da čitamo mnogo sporije nego što naš um može snimati podatke, sporo čitanje može samo usporiti proces pamćenja. Stoga brzinu čitanja trebamo dovesti do maksimuma.

Zar je stvarno istina da naši umovi mogu primati informacije brzinom ekvivalentnom čitanju 60.000 riječi u minuti, te ih u isto vrijeme i razumjeti?

Naravno! Dopustite da vam pokažem. Na primjer:

U jednoj filmskoj sceni vidimo kako čovjeka odjevenog u crno odijelo, koji visi s ograde broda, kane dokrajčiti s leđa, velikim nožem, za punoga mjeseca...

Mentalna apsorpcija nam je tako brza da smo u stanju sve informacije preuzeti u manje od jedne sekunde, s potpunom jasnoćom i obiljem detalja: bljesak noža, tišina, svjetlo i sjena, približna visina i fizička obilježja likova, brzina pokreta, glazba, pozadinski zvukovi, itd. Kad bismo riječima morali opisati sve što smo vidjeli u toj sekundi, trebalo bi nam otprilike 1000 riječi.

Imamo tako mnogo potencijala da možemo čak i s priličnom lakoćom predvidjeti što će se dogoditi u sljedećoj sceni:

"Hoće li ovog čovjeka na kraju ubiti?" Ili bismo mogli osjetiti i pomisliti nešto slično ovome: "Pomakni se već jednom! Ubit će te!" (Naravno, u slučaju da smo na strani lika.)

Stoga, u jednoj sceni filma možemo upiti količinu informacija ekvivalentnu čitanju 60.000 do 80.000 riječi u minuti. Drugim riječima, toliko bi nam riječi trebalo da savršeno opišemo jednominutnu scenu. U teoriji bi to bila maksimalna brzina čitanja, ipak mnogo viša nego u praksi.

Dok primjenom mentalnog videa (što ga svi posjedujemo) kozmičkom brzinom skupljamo podatke, maksimum dosižemo gledajući filmske scene (izuzev patnje, osjećaja straha, emocija itd.). Informacije skupljene u samo jednoj sekundi toga filma, kad bi se zapisale, stale bi otprilike na jednu stranicu knjige.

Pogledajmo koliko nam je malo vremena potrebno da odgledamo film (dva sata otprilike) i kako dobro čuvamo informacije iz njega. Usporedite to s time koliko vam treba da pročitate knjigu. Nadalje, knjiga redovito sadrži mnogo manje informacija od filma. U njoj nema glazbe, ničega te vrste, da ne spominjemo činjenicu kako je naše zanimanje, koncentracija i ostala motivacija uvijek viša dok gledamo film.

Proces usvajanja podataka tijekom čitanja toliko je usporen da naš podsvjesni um ne uspijeva povezati ideje koje smo pročitali u tekstu, ometajući sposobnost razumijevanja i procesuiranja informacija prikupljenih na svakoj stranici. Zato insistiram da brzo i dobro čitanje bude slično gledanju filma u kinu, sa svim prednostima koje uz to idu. Istrenirani um brzog čitača procesuira informacije tako brzo da neizbježno stvara serije slika, ili barem senzacija - upravo zato što je to jedini način da se u tako kratkom vremenu

"probave" informacije. Nema drugoga načina da se to postigne. Radi se o fantastičnom osjetu koji nazivam mentalnim videom.

No sada - mrzim što vam to moram reći - u svemu tome postoje neke prepreke. Prije nego što pohlepni čitatelji uspiju kreirati mentalni video u svojim umovima, trebat će im dvije stvari:

1) sposobnost brzog čitanja (barem 800 do 900 riječi u minuti) radi unosa informacija koje sadrže dovoljnu količinu podataka. U tom je slučaju podsvjesni um prisiljen reagirati stvaranjem slika radi procesuiranja tolike količine informacija ili podataka.

2) istreniran i jak um, tako da čitatelj može primiti unos velike količine informacija, velikom brzinom, i posljedično stvarati slike, bljeskove ili senzacije (ovisno o tipu teksta koji čitamo).

Na svojim tečajevima, nakon 90 minuta intenzivnog treninga, većinu svojih učenika uspijevam uvježbati da utrostruče ili učetverostruče brzinu čitanja. Nakon toga se brzina stabilizira na 700 do 800 riječi u minuti, što i nije loše za početnike, zar ne?

Radim s njima kako bi "okrijepili" umove i otvorili ih barem na nekoliko minuta, tako da mogu primiti i usvojiti popriličnu količinu informacija. Inače bi čitali bez ikakvoga razumijevanja. Neki se doslovce "izbezume" kad vide da uspijevaju nesvjesno i automatski vidjeti, osjetiti i čuti informacije u tekstu koji su dobili na čitanje. Nažalost, tim nadarenim polaznicima sve to uzbuđenje poremeti koncentraciju pa se slike što su ga prouzročile ubrzo izgube. Onda oni neumorno čitaju kako bi vratili "video senzaciju". No, koliko se god trudili, to nije moguće odmah postići. Senzacija dolazi samo kad se relaksirate i "oporavite" svoju tehniku. Meni to uspijeva u prvoj brzini (otprilike 1.200 riječi u minuti) i, uz malo prakse, ne bi trebalo biti problema u dostizanju senzacije mentalnog videa kojega je, usput rečeno, moguće vježbati i na druge načine.

Sada ćemo početi s prvom vježbom. Siguran sam da jedva čekate. Neke složenije vježbe nisu uključene u ovu knjigu. U budućnosti možda napišem radni priručnik u kojem ću predstaviti opsežnija objašnjenja tehnika fotografskog čitanja, mentalnog čitanja i pamćenja općenito. No, to će se dogoditi kada entuzijasti budu pripremljeniji i iskusniji zahvaljujući upravo ovoj prvoj knjizi.

PRVA VJEŽBA

Sada ćete pročitati dvije zgodne pričice tiskane vertikalno u uskim stupcima.

Morat ćete upotrijebiti svoj periferni vid kako biste mogli vidjeli svaki redak. Svaki redak sadrži otprilike dvije do tri riječi. Bit je u tome da sve riječi vidite odjednom, jednim brzim pogledom. To znači da u isti mah morate vidjeti početak i kraj reda.

PAŽNJA!

• Ne čitajte slijeva nadesno. Cijeli redak pročitajte odjednom, kao da ga fotografirate. Tada, uz male skokove, nastavite prema kraju stupca sve do kraja teksta.

• Dok čitate (ili fotografirate) tekst, skokovi trebaju biti brzi, a zastajkivanja vrlo kratka, trenutna.

• Koristite vizualno pomagalo. Možete koristiti olovku ili štapić te pokazivati redak time, kako biste omogućili očima da kreću brzo i precizno duž stranice.

• Trebali biste čitati dva retka u sekundi. Ne bojte se. Uvjerit ćete se da takav ritam nije teško održati.

• Prvo pročitajte tekst A, mnogo puta zaredom, sve dok u umu ne uspijete "vidjeti" što čitate. Tu senzaciju zovemo "mentalnim videom". Osim što je vrlo ugodan, omogućuje nam da tekst memoriramo brže i kvalitetnije. Pomaže nam i da se bolje koncentriramo.

• Svaki puta čitajte brže i brže. Kad to dobro usvojite i uspijete "vidjeti" pročitano u svom umu, počnite s tekstom B.

Počnite kad budete spremni.

TEKST A

Jednoga jako

sunčanoga dana

u mjesecu kolovozu

jedan se dječak

na ljuljački

u parku

ljuljao s mamom.

Otmjen čovjek

u skupom odijelu

prošao je

kraj njih

i zastao

da ih pogleda.

Odjednom odloži

svoju aktovku

pod stablo,

olabavi kravatu,

i sjedne na ljuljačku

do njih.

Veselo im

se smiješio.

U sredini

užurbanog dana

čovjek je našao

malu oazu

djetinje radosti.

TEKST B

Pod vodstvom

svoga vodiča

sedam putnika

hodalo je

po bijelome pijesku

plaže na

najjužnijem otoku

arhipelaga Galapagos.

Tražili su gnijezda

u kojima zelene kornjače

nose svoja jaja

i ostavljaju ih

da se izlegnu.

Svake godine,

u travnju ili svibnju,

male kornjače

izlaze iz

svojih gnijezda

i kreću u

grozničavu

neizvjesnu trku

do mora

da ne bi

postale ručak

gladnim pticama.

DRUGA VJEŽBA

Slušajte ovo! Prosječna brzina čitanja studenta na fakultetu iznosi 200 do 250 riječi u minuti.

Tome još morate oduzeti vrijeme izgubljeno na vraćanje i ponovljeno čitanje već pročitanih materijala. Nakon svega toga, prosječna brzina čitanja mogla bi iznositi jedva 150 riječi u minuti ili čak i manje.

Sada trebate misliti na VRIJEME. Posebnu pozornost posvetite sljedećemu:

• Prethodna dva jednostavna teksta imaju otprilike 60 riječi, razdijeljenih u 25 redaka. Ako svaki tekst pročitate u 8 sekundi, čitali biste fotografski brzinom od 8 riječi u sekundi, što i nije loše za početnika. To je ekvivalentno čitanju inspirativnih 480 riječi u minuti!

• Dakle, to bi trebao biti vaš prvi cilj u početku. Počnite s tekstom A. Svaki redak trebate pratiti olovkom, ali trebate paziti da olovkom ne skačete previsoko ili zakrivljeno, bolje da je naprosto pomičete preko teksta, skačući horizontalno i blizu teksta, glatko a opet brzo.

• Pokušajte malo-pomalo povećavati brzinu sve dok ne dostignete drugi cilj, a taj je da Tekst A pročitate u 6 sekundi. Tako ćete dostići brzinu od 10 riječi u sekundi, ili, drugim riječima, ne manje od 600 riječi u minuti!!! To je sad već vožnja, zar ne?

• Onda biste isto trebali postići s Tekstom B.

Možda vam se čini da su predloženi tekstovi prejednostavni, no takvi točno trebaju biti. Prvo morate početi s jednostavnim tekstovima koji sadrže vrlo malo čistih podataka te ih se može lako mentalno "vidjeti". To je zato da bi i najljeniji umovi (a lijeni su samo zato što su toliko dugo radili usporeno) počeli valjano koristiti svoje sposobnosti.

Sjetite se da smo već proučili tri moguća načina pamćenja. Iz onoga što smo dosad vidjeli, možemo zaključiti da ovi tekstovi ne sadrže (ili jedva sadrže) čiste podatke, pa je jedino moguće da ih zapamtimo ponavljanjem. Drugim riječima, ako ih nekoliko puta pročitamo, sigurno ćemo moći detaljno govoriti o njima. Logično, ovaj je sistem ovdje najbolji.

Nemojte zaboraviti da morate pokušati mentalno "OSJETITI" ili "VIDJETI" ono što čitate. To je kao da prisiljavate svoj mentalni video da se pojavi, što, usput rečeno, nije isto što i čitanje teksta i pokušavanje da ga se mentalno prođe gledanjem slika. Ni to, s druge strane, nije loša ideja i može poslužiti za vježbu. Mentalne senzacije idu paralelno s informacijama što ih čitate, istovremeno, ponavljam, kao da gledate film u kinu.

Ako ste spremni, zgrabite štopericu i počnite čitati.

Rekao sam čitati??? Letjeti kroz tekst!

TREĆA VJEŽBA

Sada ćemo uzeti u obzir sve što smo dosad naučili i krenuti s čitanjem pravih tekstova. Sigurno ste već vježbali brzo čitanje na nekoj lakoj knjizi. Bacimo sad pogled na tekstove što smo ih prije čitali. Naći ćete ih na stranici 62. i 64. Razlog je vrlo jednostavan: U ovoj vam vježbi želim pokazati da se sekvencionalne činjenice najbolje memoriraju ponavljanjem

Zapazite kako:

Svaki tekst koji namjeravamo čitati sačinjen je od sedam redaka s 11 do 12 riječi. Na listu papira, ovisno o dužini retka, bit će ostavljen prazan prostor s desne strane, približno jednoj trećini njegove širine. Taj ćemo prostor iskoristiti da bismo zapisali neobične asocijacije s čistim podacima na koje budemo naišli.

Shvatit ćete to bolje u poglavlju s općem sistemu učenja, pa o tome sada nemojte previše brinuti.

Desna margina bit će bez poravnanja. Reci i odlomci bit će bitno različito oblikovani (fotografski rečeno). To će vam jako koristiti, a i povećati brzinu čitanja zato što neće biti razdvojenih riječi, što bi znatno otežalo čitanje. Nadalje, to je bolje i za pamćenje, zato što mi nastojimo pamtiti mjesta u tekstu gdje se određene informacije mogu pronaći, bilo da je to na kraju nekog osobito dugog reda, ili u nekom koji je kraći od ostalih.

Sada uzmite svoje vizualno pomagalo i prođite kroz svaki redak s dva skoka u sekundi. Drugim riječima, prolazit ćete jedan redak u sekundi, što će vam omogućiti brzinu od otprilike 700 riječi u minuti.

Izmjerite si vrijeme i uvjerit ćete se da vam uistinu treba osam sekundi za svaki tekst. Tekstove biste trebali čitati onoliko puta koliko je potrebno da postignete taj rezultat. Nemojte brinuti ako isprva budete sporiji, zato što svakodnevno vježbanje i čitanje igra ključnu ulogu u postizanju rezultata.

Sjetite se pravila o pravilnom pomicanju vizualnog pomagala:

• morate ga držati ravno i blizu stranici;

• pomicati brzo između skokova;

• zastati na pola sekunde na svakom dijelu reda označenom simbolom "()"

Na primjer:

"Jednoga stvarno sunčanoga () dana u mjesecu kolovozu () jedan se..."

• Ne dajte se hipnotizirati promatranjem vrška olovke ili vizualnoga pomagala. Trebali biste koristiti periferni vid da snimite polovicu svakog reda, pri svakom "skoku". Olovka je važno pomagalo, ali tajna je u tome da zaboravite da ona postoji, da se uopće ne obazirete nju. Ponašajte se kao daje nema.

U redu. Sad je vrijeme da se primimo posla:

Jednoga stvarno sunčanoga dana u mjesecu kolovozu jedan se

dječak na ljuljački u parku ljuljao s mamom. Otmjen čovjek

u skupom odijelu prošao je kraj njih i zastao da ih pogleda.

Odjednom odloži svoju aktovku pod stablo, olabavi

kravatu, i sjedne na ljuljačku do njih. Veselo im se

smiješio. U sredini

užurbanog dana čovjek je našao malu oazu

djetinje radosti.

* * *

Pod vodstvom svoga vodiča sedam putnika hodalo je

po bijelome pijesku plaže na najjužnijem otoku

arhipelaga Galapagos.

Tražili su gnijezda

u kojima zelene kornjače nose svoja jaja

i ostavljaju ih da se izlegnu. Svake godine, u travnju ili svibnju,

male kornjače izlaze iz svojih gnijezda i kreću u

grozničavu, neizvjesnu trku do mora,

da ne bi postale ručak gladnim pticama.

* * *

I kako je prošlo?

Ako je vaš odgovor dobro, moje čestitke. Vi čitate 700 riječi u minuti, tri ili četiri puta brže od prosjeka studenata na fakultetu.

Nastavite koristiti tu tehniku čitanja, osobito kod jednostavnih tekstova ili tekstova koji su vam dobro poznati te ih samo ponavljate. Očito je da ćete kod teških tekstova morati isprva malo usporiti, kako biste ih mogli razumjeti. Možda ćete morati zastati kako biste razmislili, neovisno o uobičajenoj brzini čitanja.

Ako je vaš odgovor "ne baš dobro", nemojte brinuti, u redu? Rado ćemo vam pomoći. Pročitajte redak u tri skoka, a točke uporišta neka budu postavljene ovako:

"Jednoga stvarno() sunčanoga dana () u mjesecu kolovozu () jedan se..."

Kad vam čitanje krene tečno, pokušajte svaki redak pročitati u dva skoka, ali neka vas to sad ne zaokuplja. Svaki dan primjenjujte tehnike čitanja što smo ih dosad naučili. Preporučujem vam da uvijek čitate na taj način, bez obzira što vam došlo pod ruku. Zasad nemojte brinuti o brzini čitanja, jer to će, koliko god paradoksalno zvučalo, doći samo po sebi. Brzina dolazi vremenom i vježbom.

Sada ćemo se pozabaviti vježbama za trening fotografskog čitanja. Oni koji svakodnevno čitaju uz pomoć naše tehnike moraju primijetiti kako im se "krstarenje" tekstom osjetno ubrzava, osobito na početku. Kasnije će se stvari donekle usporiti, dok se konačno ne stabiliziraju, kako to inače biva u životu. Kako god bilo, učenici koji ne samo da svaki dan pravilno čitaju, nego i ustrajno i konzistentno vježbaju čitanje, bit će oduševljeni koliko brzo napreduju u usporedbi s ostalima, kao i koliko se napredak sporije "usporava" nego da nisu toliko vježbali. Ukratko, moći ćete povećavati kvalitetu i brzinu čitanja, koncentraciju i čitalačku kompetenciju.

Sada sve ovisi o vama i o tome što želite postići.

TRENING U ČITANJU (1)

Mnogi su čitatelji izuzetno zainteresirani za nastavak razvijanja čitalačkih vještina, naprosto žele iz svojih umova izvući najviše što mogu. Stoga ću vam ovdje predložiti niz vježbi za svakodnevnu primjenu, tako da pri svakodnevnom čitanju novina, knjiga i sl. u vrlo kratkom vremenu možete usvojiti učinkovitu i besprijekornu tehniku čitanja. Moguće je postići vrlo visoku brzinu čitanja s razumijevanjem, što će vas ujedno i izvrsno motivirati svaki put kad tu vještinu budete morali primijeniti

Na stranicama koje slijede čeka vas sedam vježbi. Počinju s brojem 4 (budući da ste već odradili tri) i završavaju na 10. Posebno trebate pripaziti na prve četiri vježbe - dakle, od četvrte do sedme. Posljednje tri vježbe su zanimljive, ali uistinu samo nadopunjuju ostale.

Radite ove četiri vježbe svakodnevno, otprilike mjesec dana. Uloženo vrijeme vratit će vam se deseterostruko, zato što će vam se brzina čitanja osjetno poboljšati.

Savjetujem vam da počnete s laganom knjigom, nekom koja ne sadrži previše čistih podataka (datuma, brojeva i sl.) ili nekom koja ne traži da stalno zastajkujete i razmišljate. Najbolje je uzeti neku dječju knjigu. Poslije možete postupno birati teže tekstove.

U šestoj i sedmoj vježbi, ako želite, u bilježnicu zapišite datume izvođenja s rezultatima. Tako uspoređujete postignuća i procjenjujete napredak.

Datume i rezultate možete bilježiti i u knjigu. Za to će vam poslužiti tablice priložene nakon svake vježbe.

To je dobro rješenje jer će podaci uvijek biti s vama, bez opasnosti da se izgube.

Prije nego što počnete s prvom vježbom, morate odvojiti vrijeme kako biste: naučili mjeriti brzinu čitanja.

Postupak je jednostavan, samo traži malo opreza da bi se pravilno izveo.

Uistinu se nadam da nitko ne pomišlja kako treba brojati svaku riječ pročitanu u određenom vremenu.

Najbolji način mjerenja, a ujedno i najbrži i najpouzdaniji (mnogo više nego što je stvarno potrebno) jest taj da odaberete pravu knjigu (zapamtite: lako štivo) i slijedite sljedeće korake:

• Odaberite četiri ili pet prosječnih redaka i izbrojite riječi. Izračunajte prosjek i uzet ćemo da svaki redak u knjizi ima toliko riječi.

• Pri odabiranju prosječnih redaka morate paziti da to budu pravi "kandidati". Morate odabrati pune redove. Drugim riječima, to ne mogu biti nepotpuni redovi (recimo, kraj odlomka). Izostavite također sve redove kojima odlomak počinje, jer su ti reci često uvučeni. Nemojte odabrati retke s dugačkim riječima. Najbolje je odabrati retke koji sadrže riječi s najviše tri sloga.

• Sada znamo da prosječan redak ne može sadržavati dugačke riječi. No, moramo paziti i na kratke riječi. Radi potpune točnosti, predlažem da sve riječi u takvom retku imaju u prosjeku četiri do pet slova. Mogli biste nadodati takve riječi iznad punog retka i tada biste vidjeli kako se one uklapaju u njega. To bi vjerojatno bio najlakši i najizravniji način pronalaženja prosječnog broja riječi u jednom redu.

• Sada prebrojite koliko redaka ima prosječna stranica (možete to provjeriti na nekoliko stranica ako mislite da je broj redova nedosljedan).

• Sada nam je preostalo jedino to da nakon čitanja prebrojimo stranice i redove na posljednjoj stranici. Budući da znate koliko vam je vremena trebalo da pročitate stranice, neće vam biti teško izračunati brzinu čitanja.

ČETVRTA VJEŽBA

Sljedeći tekst što ga predlažem za vježbu savršen je za ono što ovdje želimo postići. Tekst ne bi trebao biti previše gust (trebao bi sadržavati malo čistih podataka) i trebao bi imati dobar fotografski potencijal. Čitajte ga kao i obično, koristeći vizualno pomagalo i prolazeći svaki redak u dva skoka, osim ako vam to još uvijek nije suviše teško. U tom slučaju morate reducirati veličinu sekcije koju namjeravate fotografirati, te redak svladati u tri skoka.

Vaša idealna brzina trebala bi ubrzo iznositi dva skoka u retku po sekundi (to možete dostići i nakon jednog sata vježbe). Tako ćete dostići atraktivnih 720 riječi u minuti (480 ako ste se odlučili za tri skoka u retku). Uspijete li svladati retke u dva skoka, lako je izračunati da čitate nevjerojatnim ritmom od jednog retka u sekundi.

Podsjećam vas:

Olovku morate stranicom micati linearno i brzo, ravnim horizontalnim pokretima u blizini teksta. Tako iskorištavate sve prednosti toga što svakih pola sekunde stvarno fotografirate svaki dio retka na koji polažete olovku. To vam pomaže i da izbjegnete gubljenje vremena na suvišno kretanje vizualnog pomagala u zraku

Čini se da nije tako ali pola sekunde je dugo vrijeme. Zato ga dobro Loristite i čitajte brzo, misleći na štivo i na slike što ih stvarate tijekom tanja. Nemojte misliti ni na što drugo.

Siguran sam da ćete se zabaviti s odabranim tekstom. Pročitajte ga nekoliko puta zaredom i pokušajte vizualizirati ono što čitate, kao da gledate film. Nakon što ste ga pročitali dva ili tri puta, pokušajte predvidjeti formacije što slijede, pokušajte ih preduhitriti.

ARKTIČKI DABROVI

Ožujak je bio grozan, park je prekrio sa osam centimetara snijega, a onda je nezgodan mraz pokrio tlo skliskim slojem tankog leda. Obuo sam svoje visoke čizme za snijeg i zakoračio na jezero, sluteći da će tanak sloj leda popustiti.

Dvaput sam propao u vodu, sve do koljena. Kad sam se domogao jazbine, položio sam brezovo granje na led, u nadi da će se dabrovi pojaviti. Onda sam sjeo na mokro kamenje i čekao. Deset je tjedana prošlo otkad sam zadnji puta vidio jednog pripadnika kolonije. Jesu li spremili dovoljno hrane za ova teška tri mjeseca?

Je Ii onih šest dabrova u jazbini još uvijek živo?

Počeo je padati mokar snijeg. Nakon nekog vremena začuo se tup zvuk: dabar se izmigoljio kroz ulaz u jazbinu i krenuo prema jezeru. Namjeravao je skočiti u vodu, tik ispred mene. Djelovao je jako pospano. Plivuckao je tako nekoliko sekundi s jedne strane na drugu, a onda se, tresući glavom poput psa, popeo na snijegom prekriven kamen nekih dva metra od mjesta gdje sam ja sjedio. Imao je poluzatvorene oči i nije se micao. I ja sam bio miran. Nakon što me malo promatrao, počeo se uređivati stražnjim šapama. Dok sam promatrao kako čisti obraze i sređuje uši, jedan mladunac je izašao na svjež zrak i sjeo do njega. Gotovo istovremeno pojavio se još jedan momčić i zauzeo svoje mjesto kraj mršavog tamnog odraslog.

Bilo mi je drago što su kasno rođeni mladunci preživjeli zimu i pucaju od zdravlja.

Mnogo dana nakon tog događaja, kad sam opet došao na jezero, led je već posve nestao. Plava je voda savršeno odražavala nebo. Iznenadila me stvarna veličina jezera, kojeg sam dosad samo vidio okovanog snijegom i ledom. U međuvremenu, dabrovi su uživali u slobodi, pa sam ih sada mogao mnogo lakše promatrati.

Prvi dabar koji je izašao iz kristalno bistre jezerske vode bila je Laurel, koju nisam vidio već četiri mjeseca. Odmah sam je prepoznao, usprkos tome što je bila izgubila naslage sala što oblagale njeno okruglo tijelo tijekom zime.

Inspector je sljedeći izašao iz jazbine. On i Laurel skakali su poput para dupina, izvodeći beskrajne akrobacije u vodi.

Uranjali su i zaranjali uživajući svim srcem u svom malom vodenom posjedu.

* * *

Kako je bilo? Zar nije ugodno i jednostavno čitati na taj način?

Eto, sada s nesmanjenim entuzijazmom prionite na ostale vježbe!

PETA VJEŽBA

Sada pokušajte bez vizualnog pomagala prelaziti pogledom po prethodnom tekstu. Činite to horizontalno, vertikalno i dijagonalno, ali uvijek nadolje.

Kombinirajte ta tri pokreta pokušavajući pritom uhvatiti što veću grupu riječi. Oči će vam dobiti preciznost i samostalnost.

Sada pokušajte istovremeno obuhvatiti grupe riječi iz više susjednih redova. Počnite s dva susjedna reda. Fotografirajte ih u trenutku i onda odmah skrenite pogled s knjige i pokušajte mentalno i precizno reproducirati riječi u svakom od tih redova, čak i ako se radi o nepovezanim riječima kojima ne možete pridodati nikakav smisao.

Vježba je namijenjena razvoju vertikalnog perifernog vida - to znači od vrha prema dnu. Dosad smo vježbali horizontalni vid.

Nakon nekoliko dana vježbe će vam postati ugodne. Pokušajte obuhvatiti tri ili više redova, čak i redove iz različitih odlomaka.

Toj vrsti vježbe možete posvetiti četiri ili pet minuta dnevno. Uistinu, bit će to prva prava vježba u dnevnoj seriji treninga koja vas čekaju.

Za potrebe daljnjeg rada odaberite uistinu lagano štivo, kao što smo vam već preporučili. Ako želite, to može biti nešto slično onome što ste ovdje čitali. To je najbolji način za izvođenje svih predloženih vježbi.

ŠESTA VJEŽBA

Čitajte najbrže što možete uz pomoć vizualnog pomagala i pritom ne marite za razumijevanje.

Obavite tri slijeda čitanja, minuta za jedan slijed, sa stankom od 30 sekundi između dva slijeda.

Mjerite brzinu čitanja i zapišite rezultate u tablicu na sljedećoj stranici.

Napomena: Ne marite previše za kratke riječi koje ne mijenjaju smisao, zareze i točke. Interpunkciju i veznike nije moguće vizualizirati u umu, ta mogućnost ne postoji. Vizualiziraju se slike. Kad gledamo film mi ne vizualiziramo veznike, zareze i točke, zar ne? To nas ipak ne sprečava da savršeno razumijemo radnju.

SEDMA VJEŽBA

Čitajte što brže možete uz pomoć vizualnog pomagala, ali sada, za razliku od prethodne vježbe, trebate u potpunosti razumjeti što čitate, ipak, štogod bilo, nikada ne biste smjeli zastati. Slijedite ove upute:

• Primijetite li da prebrzo napredujete i pritom ne uspijevate razumjeti pročitano, jednostavno malo usporite.

• Primijetite li da biste mogli biti brži jer ste uhvatili ritam, ubrzajte, ali bez straha. Ubrzavajte i usporavajte, kako vam je ugodnije, ali nemojte oklijevati u eksperimentiranju s brzinama. Obavite tri slijeda čitanja, minuta po slijedu s odmorom od 30 sekundi između dva slijeda.

Mjerite brzinu i zapišite rezultate u sljedeću tablicu.

Sretno!

TRENING ULTRA-BRZOG ČITANJA (2)

Za prakticiranje tehnike fotografskog čitanja i općenito svih tipova mentalnog fotografiranja često koristim brojeve, uključujući binarne i decimalne brojeve.

Kao što vam je poznato, postoji svijet natjecanja iz mentalnog fotografiranja u kojem se za mjerenje kapaciteta tog pamćenja koriste upravo takvi brojevi. Logično je da se oni koriste u tim natjecanjima, u prvom redu zbog objektivnosti i pravednosti. Kad bi se koristio tekst, natjecatelj kojem je jezik natjecanja materinji uvijek bi bio u prednosti.

Nadalje, bilo bi nemoguće doslovno prevesti isti tekst na sve jezike. Obim teksta, broj riječi, cjelovita ekstenzija teksta (ovisno o promjenama u duljini prevedenih riječi) smanjivala bi se i povećavala, katkad pomažući, i katkad odmažući određenom natjecatelju.

Sada ćemo dodirnuti tu disciplinu, premda ona nije nezaobilazan dio treninga za poboljšanje brzine čitanja. Ove jednostavne vježbe samo su pomoć i nadopuna. Ipak, vrlo su učinkovite.

Neće vam oduzeti previše vremena, a siguran sam da ćete uživati u njima. Kad budete spremni, naprijed!

OSMA VJEŽBA

Vidjet ćete brojeve posložene u tri grupe. Čitate ih tako da se fokusirate (bez vizualnog pomagala) na srednju brojku u broju, i pritom ne smijete skretati pogled s tog mjesta. Fiksirajte pogled na taj broj pola sekunde, a onda se premjestite na drugi broj i tako dalje. Kao što ćete lako vidjeti, uspjet ćete obraditi dva broja u sekundi.

Potrudite se otvoriti periferni vid kako biste jasno obuhvatili sve tri znamenke u svakom broju. Vidjet ćete da je to prilično jednostavno.

Krenite od prvog lijevog stupca (on sadrži jednostavnije brojeve), zatim prijeđite na srednji stupac i na kraju na desni.

Pa, kako je prošlo? Sitnica, zar ne?

DEVETA VJEŽBA

Sada ćemo ponovno čitati brojeve iz prethodne vježbe, ali tako da mentalno ponovimo broj koji je prethodio onome što ga upravo čitamo.

Primjerice, zamislite da već čitate drugi broj, 455, kojeg smo istaknuli masnim slovima. Pretpostavljamo da ste završili čitati (ili fotografirati) broj "šest stotina osamdeset i šest":

686

455

324

295

Slično, dok čitate, odnosno fiksirate pogled na drugi broj (otprilike pola sekunde), broj 324, trebali biste istovremeno u umu ponoviti broj 455, zato što je to broj što ste ga upravo fotografirali.

Nastavite tako sve dok ne završite sa svim ponuđenim brojevima.

Primjećujete da ćete uvijek zaostajati s jednim brojem i stoga izgovarati (u mislima, ne glasno) određeni broj malo prije broja što ga u isto vrijeme promatrate.

To je izvrsna vježba za fotografsko obuhvaćanje, a u isto vrijeme poboljšava koncentraciju i omogućava našem umu da bude istovremeno na dva mjesta, čime se uvećava njegova brzina rada.

Vježbajte to koliko god je potrebno da biste u potpunosti ovladali tehnikom. Preporučujem vam da malo-pomalo vježbate svaki dan, dokle god je to neophodno.

DESETA VJEŽBA

Sada ćemo zakomplicirati stvari, ali samo malo. Radit ćemo s brojevima koji slijede, a koji su malo teži zato što se sastoje od četiri znamenke, ne više od tri.

Prvo napravite isto kao u osmoj vježbi. Sjećate li se? Napravite to bez mentalnog izgovaranja, samo čitajte.

Onda ponovno pročitajte, ali sada ponovite brojeve u svom umu, s jednim brojem "zaostatka", kao što smo činili u prošloj vježbi.

Ako želite, sastavite nizove sa svojim brojevima i nastavite vježbati.

4

Generalni sustav učenja (R.C.S.)

Sada ću vam predstaviti svoj sustav učenja. Nazvao sam ga Sustav učenja Ramona Campave, a riječ je o jednom od najučinkovitijih sustava kojim učenici ili studenti trenutno mogu ovladati. Rezultat je to mojeg višegodišnjeg istraživanja te ujedinjuje različite metode i strategije kojima smo se dosad u knjizi bavili. Ako se ispravno primijeni, rezultati su iznenađujući, što se mnogo puta pokazalo.

GRADIVO je u prvom redu složeno u nizove SADRŽAJNIH PODRUČJA.

Sadržajna područja sastavljena su od TEMA. Podrazumijevamo da je tema temeljna jedinica građe.

Teme su sastavljene od POGLAVLJA.

Poglavlja sadrže KLJUČNE TOČKE koje sačinjavaju okvir ili temeljne dijelove teme. Njih se može razdijeliti na SEKCIJE I PODSEKCIJE.

I na kraju dolazimo do PARAGRAFA (ODLOMKA).

Naravno, ne susrećemo uvijek toliko podjela.

Prvo moramo odvojiti 5 do 10 minuta za pregledavanje materijala koji smo skupili u vezi s našim gradivom. To uključuje sve iz čega ćemo učiti (knjige, bilježnice itd.) - u daljnjem tekstu govorit ću o tome kao o sirovoj ili bazičnoj građi. Činimo to kako bismo dobili predodžbu o opsegu i težini gradiva, kao i da bismo mogli početi sa sastavljanjem sažetaka. Kroz cijelo ovo poglavlje riječ "sirovo" odnosi se na gradivo ili njegove odsječke koje još nismo uspjeli pregledati, sumirati i adaptirati za potrebe učenja.

Nakon toga moramo početi čitati sirovo gradivo, izdvojeno iz naše sirove građe, uglavnom s popisa literature ili tema. Kad se radi o testiranjima ili prijemnim ispitima to ne mora nužno biti prva tema. Trebala bi to biti najopćenitija grada, najmanje složena, ona koja nam je najdraža ili nam najviše privlači pažnju. Uvijek je bolje početi s dobrim osjećajem.

Naš sustav učenja sastoji se od tri jasno definirana dijela:

1. Personalizacija gradiva

2. Memoriranje

3. Ponavljanje

1. PERSONALIZACIJA GRADIVA

Logično, slijedit ćemo poredak i krenuti od prvog dijela: personalizacije i gradiva. Počet ćemo od INICIJALNE građe (koju također zovemo sirovom ili bazičnom građom), koja se sastoji od knjiga i bilježaka što smo ih prikupili.

Tu građu moramo pretvoriti u nešto drugačije i beskrajno učinkovitije, i nešto što će postati naše OSOBNO GRADIVO. Taj osobni vodič za učenje sastojat će se od specijalnih sažetaka, koji će poslužiti kao pravi "autoput" učenja, te također od mentalnih mapa (fotografski dizajniranih).

Nakon čitanja naše prve sirove građe, trebali bismo se vratiti i iščitati ključne točke iz građe (ponavljamo, u građi za prijemne ispite to ne mora biti prva). Onda ćemo početi stvarati naš sažetak, točku po točku, mijenjajući poredak činjenica i informacija prema tome kako mi vidimo da je nužno ili logično. (Činjenice koje nađemo na kraju sirove građe mogu se naći na početku našeg sažetka.)

Ključna točka postaje osnova za stvaranje sažetka, pa stoga tu polaznu točku možemo slobodno odabrati.

Jako je važno da naš sažetak sadrži sve čiste činjenice iz sirove građe. Također je važno da, kad počnete izrađivati svoj sažetak, posebnu pažnju posvetite glavnim idejama, jednako kao i većini grafičkih prikaza. Drugim riječima, da većinu općih informacija, zajedno s onima koje nekako možemo "fotografski vidjeti", stavimo na početak.

Iznimno, i to samo u slučaju kada nemate vremena izrađivati sažetak, dopušteno je sve važne informacije podcrtati zelenom olovkom. (Ne preporučujem da koristite marker zato što je to prilično neugodno za oči.) Izostavite samo umetnute ili nebitne informacije (ako se radi o testu na zaokruživanje). Ako se test piše u obliku eseja, tada označite najvažnije dijelove, ograničavajući i prilagođavajući informacije tako se uklope u okvire toga kako namjeravate oblikovati ispitne odgovore. Malo učenika i

studenata shvaća koliko je apsurdno učiti dodatne informacije koje ionako neće stići napisati u testu. U svakom slučaju, to pomaže da se značajno smanji obim svake građe.

Također je dobra ideja, u slučaju kada nemamo vremena raditi sažetke, da asocijacije između čistih činjenica ispišemo u zasebnu bilježnicu. Trebali biste također na stranicama knjige pribilježiti broj stranice u bilježnici na kojoj se nalazi asocijacija povezana sa stranicom u knjizi (obično na marginama knjiga i nema mjesta za više podataka). Trebali biste plavom olovkom označiti te činjenice u knjizi, jer ćete tako kasnije čiste činjenice moći pronaći u tren oka.

U knjizi podcrtavamo zelenom olovkom zato što tako možemo lako i brzo razdvajati od crnog tiskanog teksta i onoga označenog plavom bojom koji predstavlja čiste činjenice i s njima povezane asocijacije. Jednako tako, učenje za ispit i učenje iz čiste zabave nije ista stvar, baš kao što se tehnike učenja za različite tipove ispita značajno razlikuju.

Isto tako ne smijemo zaboraviti da ćemo s dobro sastavljenim sažetkom uštedjeti mnogo vremena, ne samo dok pokušavamo razumjeti gradivo, nego i tijekom memoriranja i ponavljanja. Brzina čitanja ovdje također igra značajnu ulogu, pa vas podsjećam da biste sažetke trebali pročitati mnogo puta ako ih želite pravilno zapamtiti.

Posljednji savjet koji ću vam dati, pretpostavljajući da ste stvarno u stisci, da napravite barem nekoliko sažetaka tema iz vaše građe, osobito onih koje su vam naročito komplicirane i teške. S druge strane, zapamtite da se ti sažeci izrađuju samo jednom. Stoga, ako iz nekog razloga niste prošli ispit, imat ćete pripremljene sažetke sa sljedeći pokušaj (nikad, nikad ne odustajte), pa će ponovna priprema biti brza i jednostavna.

Dakle, koncentrirajte se i sažimajte, ali onako kako smo rekli. Zaboravite što ste o tome otprije znali. Ovo je najbolji način za budućnost.

Našim ćemo sažecima pokušati:

• Eliminirati prekomjerne/suviše podatke ("ispunjače") iz sirove građe.

• Koristiti vlastite riječi i izražavati se na sebi svojstven način (to će vam pomoći da gradivo poslije zapamtite), no pritom trebate zadržati razinu izražavanja i jasnoće, te poštovati tehničke izraze i termine na koje nailazite, osobito u definicijama.

Iz našeg sažetka nećemo izostaviti nijedan čisti podatak. Svi moraju biti uključeni. Drugim riječima: naš će sažetak sadržavati minimum potrebnih informacija, ali, u isto vrijeme, s tim sažetkom u rukama morate moći odgovoriti na bilo koje pitanje o građi.

Trebali bismo također isključiti sve informacije što su nam poznate iz prošlih sažetaka, ili informacije poznate iz opće kulture i otprije usvojenih znanja, zato što od takve vrste ponavljanja podataka nema koristi. Na ispitu nam neće biti teško prisjetiti se tih znanja. I još nešto: trebali bismo potpuno vjerovati u sebe. Na kraju će se sva usvojena znanja uklopiti u cjelokupan sadržaj znanja što ga nosite u sebi.

Našim ćemo sažecima moći:

• Reducirati obim inicijalne građe za polovicu ili nešto manje - katkad ćemo je čak reducirati na desetinu originalne građe.

• Sekvencionalne činjenice reducirat ćemo brže i bolje. Činjenice iz naših sažetaka bit će nam bliskije zato što su povezane s nama svojstvenim vokabularom i izrazima, a i zato što smo ih promijenili s ciljem da informaciju najbolje prilagodimo sebi, te smo tako postigli da budu logičnije i koherentnije.

• Čiste činjenice zapamtiti jednom i zauvijek, s potpunom jasnoćom, i nadalje, dobro ćemo se provesti tijekom učenja. Prikladno smo si izradili sve potrebne neobične asocijacije, a sada ćemo ih zapisati na margine svakog sažetka, na vidljivo mjesto.

• Poboljšati koncentraciju kasnijim memoriranjem građe, zato što se nećemo izgubiti u suvišnim podacima sadržanima u sirovoj građi.

IZRADA SAŽETAKA

Ne radi se o natuknicama ispisanima u infinitivima. Izražavanje je dosljedno i logično povezuje činjenice (vlastitim riječima) s ciljem poboljšanja razumijevanja. U isto vrijeme ide se u "srž stvari". Sirova građa je obično preopširna i puna ponavljanja, pa stoga nije potrebno da je stalno iznova čitamo. To trebamo izbjegavati i držati se ključnih ideja.

Ako sažetke ispisujete olovkom, najbolje je koristiti bilježnice s recikliranim papirom. To je urednije, a bilježnice je lakše čuvati i čitati u bilo kojem položaju (sjedećem ili ležećem). Nadalje, svoje sažetke možete ponijeti svuda sa sobom bez straha da ćete ih izgubiti. Najvažnije je ipak da ta vrsta papira neće uspavati ili umoriti poput običnog, zato što ne reflektira svjetlost u tolikoj mjeri. To će vam omogućiti da učite dulje, kvalitetnije i uz manje umaranja.

Naravno da reciklirani papir iste kvalitete možete kupiti i u listovima. Meni su ipak draže bilježnice kada moram pisati rukom. Udobnije su mi, premda svojim osobnim mišljenjem ne želim ni u kom slučaju utjecati na vas. To uistinu ovisi o vama i o tome što vam je udobnije.

Ako pak imate osobno računalo, preporučujem da ga koristite za ovu svrhu. Sažetke otisnite na recikliranom ili žutom papiru. U odjeljku s primjerima sažetaka vidjet ćemo sve prednosti korištenja računala.

Redovi u našim sažecima trebali bi sadržavati 10 do 12 riječi (vidi "tehnike čitanja"). Trebalo bi koristiti dvije trećine papira (ostaviti široke margine). To nam pomaže da brže čitamo, ali nam ostaje dovoljno mjesto na desnoj margini za ispisivanje neobičnih asocijacija za čiste podatke.

Zapamtite da desnu marginu ne biste trebali poravnavati kako nam cijeli tekst ne bi izgledao isto. Nadalje, poravnanje odvaja riječi u redu, što stvara nestabilan efekt za

fotografske čitatelje - oni ne mogu "zahvatiti" ili "fotografirati" onoliko riječi koliko bi inače mogli, zbog previše bijelih praznina. Ako pak ne poravnavamo desnu marginu i ako ne odvajamo kiticama riječi koje ne stanu u red (što također usporava čitanje), vidjet ćemo koliko je lakše raditi s "neravnim" tekstom kada ga treba fotografski zapamtiti. To je upravo zato što duljina svakog retka varira, pa time i olakšava zapamćivanje informacija. To je pak podudarno s fotografskim efektom zbog kojeg bolje pamtimo ono što se nalazi kraj nečega što je, primjerice, prekriženo.

Desna margina, koja će nam zauzeti približno jednu trećinu stranice, trebala bi biti rezervirana za bilježenje neobičnih asocijacija za čiste podatke. Asocijacije treba bilježiti nakon sitnog simbola koji ćemo odabrati posebno za ovu svrhu. Simbol će nam pomoći da se vizualno brže krećemo između čistih podataka zapisanih u tekstu sažetka i njihovih asocijacija pribilježenih na desnoj margini. To će nam također pomoći da se brže krećemo kroz asocijacije zapisane na desnoj margini, zato što jednim pogledom možemo vidjeti koliko nam je asocijacija zapisano kao i gdje koja počinje i završava.

Ovaj mali simbol (ja koristim zvjezdicu) odmah će nam signalizirati prisutnost neobične asocijacije. Asocijacije bismo trebali zapisivati plavom olovkom. Trebali bismo također istu boju koristiti za podcrtavanje ili zaokruživanje ključnih riječi asocijacija na desnoj margini, jednako kao i u sažetku.

VAŽNO: Dok pišemo sažetak, moramo držati na umu da svaki pasus treba objašnjavati samo glavnu ideju i njene sekundarne dijelove, jer se tako kasnije lakše memorira. Čak i ako sirova građa nije odvojena odlomcima, mi to moramo učiniti, jer sažetak treba prilagoditi tom pravilu.

To će nam također biti od pomoći kasnije kad budemo trebali izraditi vlastite mentalne mape. Korisno je i za povremeno memoriranje u hitnim situacijama, zahvaljujući međusobnom asociranju različitih ključnih riječi koje predstavljaju svaki odjeljak. Bit će nam to od pomoći ako budemo morali obrazlagati temu na usmenom ispitu, ili čak ako budemo morali održati izlaganje, iz razloga koje sam već spomenuo.

Sve brojčane podatke treba pisati u znamenkama, nikako slovima.

Svaku nejasnoću koja bi se mogla pojaviti prilikom izrade sažetka treba zapisati na bijeli papir ili na kraju bilježnice (pišući odostraga prema naprijed) zato što se one mogu opet pojaviti. Tako ćemo ih skupiti zajedno uz gradivo pa se neće zagubiti. Ako koristimo bilježnicu, najbolje je nejasnoću i njeno rješenje zapisati u sažetku.

Napomena: Prije nego što nastavimo sastavljati sažetak nejasnoće bismo trebali razjasniti sa stručnjakom ili učiteljem. Imate li mnogo nejasnoća bilo bi najbolje da privremeno zaboravite na sastavljanje tog sažetka (koristite li bilježnicu možete ostaviti nekoliko listova praznih) i prebacite se na drugu temu. Upravo zbog toga preporučujemo da se sažimanje počne od jednostavnijih tema. To nam daje zdrav i realan osjećaj napredovanja kroz gradivo, brzo, od prvoga dana, a priznat ćete da to uistinu motivira. Nadalje, kad se konačno dotaknemo težih tema, prethodno smo već ovladali gomilom pozadinskih informacija iz naše građe, pa će nam to pomoći da gradivo razumijemo bolje i brže.

Prije nego što započnemo sastavljati svoj sažetak, sve bi nam informacije trebale biti pri ruci, iz svakog izvora koji koristimo, tako da sažetak bude rezultat skupljanja informacija iz raznih izvora. Ako sažetke pišemo u bilježnicu, uvijek trebamo ostaviti nekoliko praznih stranica između dva sažetka, za slučaj da kasnije naiđemo na informacije koje je korisno pridodati.

Najbolja olovka za pisanje sažetaka jest crna. Iz istog razloga zbog kojeg sam vam maloprije preporučio reciklirani papir, naime ova boja reflektira najmanje svjetla. U kombinaciji s recikliranim papirom dobivate minimum odsjaja, što će vam omogućiti da radite dulje, izbjegnete preuranjeno umaranje često uzrokovano prejakim odsjajem.

Također ćemo koristiti plavu olovku za bilježenje asocijacija povezanih s čistim podacima, kao što se sjećate.

Plavi tekst opušta oči. Upravo zato ne bismo plavu olovku trebali koristiti za pisanje sažetaka jer bi nas to moglo prerano umoriti. Međutim, tu je boja idealna za pisanje esejnih ispita, stoga što dugo gledanje u tu boju ima opuštajući učinak.

Trebalo bismo također koristiti markere. Preporučujem vam tri vrste:

• Plavi, za označavanje naslova teme, poglavlja i ključnih točaka.

• Crveni, za označavanje podnaslova koji sačinjavaju svaku ključnu točku.

• Zeleni, za označavanje podnaslova poddijelova koje smo prije označili crveno.

Oprez! Uvijek označujte samo naslove dijelova svake teme, nikad ne označujte tekst.

Primjenu i poredak boja za označavanje lako ćete zapamtiti jer idu od većeg prema manjem: od plave, koja predstavlja "prostranija" područja (nebo, more itd.), prema zelenoj, koja se, s obzirom na to da je najsmirenija boja (priroda, drveće itd.), neće ljutiti zato što smo je stavili na posljednje mjesto.

Ako vam je neki dio inicijalne građe osobito kompliciran, čak toliko da ga ne možete sažeti, najbolje je neko vrijeme zaboraviti na njega - uokviriti ga ili označiti olovkom kako biste ga ubuduće lakše pronašli. (Jedna od prednosti sažetaka je u tom što ih možemo sastavljati kojim god redom želimo.) Neovisno o tome, najteže bi teme trebalo ostaviti za kraj, jer će nam tako biti svježije u umu kada dođe vrijeme za ispit. Također, dotad ćemo već skupiti više znanja i temeljito obraditi ostatak građe pa nam neće biti teško prihvatiti se težih stvari kad za to dođe vrijeme. Vjerojatno ćemo dotad čak i naučiti neke specifične informacije koje će nam razjasniti druge, složenije teme, ili nam barem pomoći da ih bolje razumijemo.

Slično tome, ostavljanje težih tema za kraj također znači da nas ništa neće ometati da se brzo, sretno, lako i s pouzdanjem krećemo kroz gradivo, od samog početka. A to sa sobom nosi neprocjenjivo pozitivne psihološke efekte.

Općenito gledano kandidati za prijemne i slične ispite u prednosti su pred učenicima u školama bar što se tiče pripreme personalizirane građe. Oni mogu učiti svojim tempom, pa stoga mogu biti opušteniji tijekom cijelog procesa pripreme. Suprotno tome,

učenici u akademskim institucijama obvezani su slijediti ritam koji diktiraju drugi, koji je pak katkad prebrz, a katkad prespor, ovisno o okolnostima.

Iz svojih ćemo sažetaka izraditi MENTALNE MAPE, jednu za svaku temu, i time ćemo zaključiti personalizaciju građe.

ADAPTIRANJE GRAĐE

U slučaju prijemnih i sličnih ispita koji uključuju ili su u cjelini zamišljeni u formi eseja, svoju personaliziranu građu trebati ADAPTIRATI kada se počne približavati datum ispita. Ta adaptacija mora rezultirati reduciranim sažecima koji oduzimaju točno toliko vremena koliko ćete imati na testu, ovisno o pravilima ispitivanja.

Međutim, zašto adaptirane verzije ne pišemo od samog početka? Zašto i čekamo da se počne približavati datum ispita?

Zato što se, na kraju krajeva, pravila testiranja mogu promijeniti u zadnji tren, te se s eseja prijeđe na pitanja na zaokruživanje (to se znalo događati, a može se uvijek ponoviti) - tada ćemo strahovati od rizika da nismo zapamtili dovoljno informacija koje bi nam mogle osigurati uspješan prolaz na tom novom testu. Tako se nešto ne bi moglo izbjeći kad bismo koristili samo skraćenu verziju građe. Za profesionalce kakvi smo vi i ja, to je jednostavno prevelik rizik.

Nadalje, skraćivanje gradiva bez dobrog razloga također podrazumijevanje žrtvovanje mogućnosti učenja dodatnih informacija koje bi kandidatu mogle kasnije dobro poslužiti u slučaju da pristupa sličnom ispitu s pitanjima na zaokruživanje ili kratkim odgovorima (na njih treba odgovarati samo s nekoliko riječi koje mogu biti izvučene s bilo kojeg mjesta). Takve vrste testova iziskuju temeljitije poznavanje građe pa i priprema treba odgovarati tim zahtjevima.

Zapamtite: pri testovima s višestrukim izborom ("na zaokruživanje") gradivo treba maksimalno obuhvatiti jer pitanja mogu biti uzeta od bilo kuda, čak prividno beznačajnih detalja.

Stoga, kao što sam već rekao, ako te adaptirane sažetke sastavimo kad je ispit blizu, također ćemo uvježbati izdržljivost u pisanju, što će nam znatno pomoći na dan ispita. Ruka nam se neće umoriti pa nas vjerojatno neće uhvatiti "spisateljski grč". To je također korisno za uvježbavanje prezentacije svake teme za ispit, jer pomno pazimo koje izraze biramo jednako kao i na opisna pravila, i izbjegavamo pogreške. Općenito gledano ovaj je stup koristan za učinkovitije organiziranje svega naučenog.

Budući da će naša osobna građa gotovo uvijek biti mnogo obimnija od te prilagođene za ispit, trebali bismo odabrati uistinu važne dijelove (za adaptirane sažetke) te najvažnije tehničke informacije. Tada te informacije možemo uljepšati onim što nam je najdraže ili čega se najbolje sjećamo. Slično tome, za slučaj da nam zatreba više informacija da bismo popunili vrijeme na ispitu pišući o određenoj temi, trebamo ih

potražiti. Trebamo naći sve što nam nedostaje, koristeći sve dostupne izvore: bilješke drugih učenika ili studenata, nove knjige i sl.

Moram INSISTIRATI na važnosti pisanja tih adaptiranih verzija isključivo nakon što smo sastavili i savršeno memorirali sve naše osobne sažetke. Evo zašto:

• Nakon toga bit će lakše stvarati sažetke, zato što smo ovladali kompletnim gradivom i također po svoj prilici usvojili nove informacije iz drugih sličnih ili komplementarnih područja. Zahvaljujući tome, te ćemo informacije pridodati ili čak premjestiti iz jednog područja u drugo gdje će se savršeno uklopiti.

• U slučaju da se način ispitivanja na testu u posljednji tren promijeni, recimo u kratke odgovore, još ćemo uvijek raspolagati komplementarnim informacijama iz naših svježe usvojenih osobnih sažetaka i tako nam pomoći da lakše odgovorimo na pitanja.

• U posve nevjerojatnom slučaju da se ne možemo sjetiti informacije o kojoj trebamo raspravljati na ispitu ili je napisati kao odgovor, uvijek je možemo nadomjestiti nekom drugom informacijom. Premda je možda nismo uključili u adaptirane sažetke, nećemo imati problema da je se prisjetimo. Zapravo, na samom ispitu mi često možemo prizvati u pamćenje ne samo informacije iz reduciranog (adaptiranog) sažetka, nego čak i informacije iz naših osobnih sažetaka. Možemo to zahvaliti činjenici što smo svoje revidirane sažetke izradili u zadnji tren pa su nam informacije još uvijek svježe.

Dakle, počnimo sada od jednostavnog primjera toga kako bi se sažetak trebao funkcionirati, tako da se možete priviknuti formatu.

PRVI SAŽETAK koji ćemo vidjeti izrađen je na računalu. Trebalo je otprilike 40 minuta da se napiše i preostalo je jedino označiti naslove dijelova različitim bojama, te ispisati asocijacije čistih podataka na desnoj margini.

Riječ je o postojanju imaginarne planete. Odabrao sam tu temu zato da bi nam sve informacije bile potpuno nepoznate. Tako vaše prethodno znanje neće ni na koji način utjecati na proces zapamćivanja kojim ćemo se poslije baviti.

Planet TX-5910 (SAŽETAK)

Promjer planeta iznosi 48 000 km (otprilike 30000 milja - slično Neptunu), a od nas je udaljen 85 svjetlosnih godina. Ispred nas je 2500 godina.

Njegovi su nas stanovnici posjetili 1.8.1964. Visoki su 2 metra (otprilike 6 stopa). Žene su stožastog oblika s vrhom okrenutim prema dolje. Muškarci su valjkastog oblika s ogromnim glavama i rukama. Vrlo su miroljubivi i marljivi.

Stanovništvom upravlja kralj (počasna uloga) koji ima 5 savjetnika (po jedan za svaki kontinent).

Komuniciraju telepatski (ostale vrste komunikacije nisu dopuštene zato što bi uzrokovale smetnje).

S obzirom na njihovu visokorazvijenu kulturu, obrazovanje i usuglašeni sustav vrijednosti nema potrebe za zakonima, zatvorima i sudovima.

• ZDRAVLJE:

A) Liječnici (nose obojene narukvice na desnoj ruci):

- otorinolaringolozi: zelena; - kiruzi: žuta;

- kardiolozi: crvena - fizioterapeuti: bijela;

- oftalmolozi: crna - hitna pomoć: smeđe;

- medicinske sestre: plavo

B) Pacijenti (boja narukvice indicira težinu bolesti)

- lakša: žuto; - srednje: plava; - teška: sivo

• PRIJEVOZ: od gradskog prijevoza do putovanja na njihova 4 satelita: Preston, Galias, Rota i Eulen (poredani prema udaljenosti)

• ZEMLJOPIS: 4 kontinenta prema položaju:

- Sjever (Umjerena klima): Copoal (bogati kontinent). Zimzelena vegetacija.

- Središnji dio (Topla klima): Ossen (2 savjetnika).

Listopadna vegetacija.

- Jug (Hladna klima): Vitalia (Hladno. Rijetka nastanjivost) i Ekstradivarius ("siromašan"). Gigantski borovi.

TX ima jedan slani ocean bez valova ("Spokojno jezero"), i to zato što nema vjetra, nema seizmičkih aktivnosti ili potresa, a duboko je manje od 100 metara (otprilike 300 stopa).

- Valuta im se zove moderio. Dolazi u novčanicama od 1, 10 i 100. Copoal također ima kovanice od 1000 moderia.

DRUGI SAŽETAK odnosi se na različite okolnosti vožnje u terencu (pogon 4x4) kroz šumu. Obratite pažnju na sljedeće:

• Oblikovanje, margine su oblikovane tako da tekst zauzima 2/3 stranice.

• Naslov i ključne točke označene su plavom bojom.

• Pododjeljci su označeni crveno i plavo.

• Plavo zaokruživanje u cijelom tekstu sažetka, signalizira riječi povezane s neobičnim asocijacijama zabilježenima na desnoj margini.

Logično, sažetak je reduciran za naše potrebe, tako da cijelu stvar možete vidjeti na jednoj stranici.

Sažeci su malog opsega zato što je i sirova građa bila takva. Ovdje se ne radi o tome da pokazujemo dugačke ili komplicirane sažetke, nego da vam pomognemo razumjeti kako ih treba pisati.

Usporedite li dva sažetka, vidjet ćete da sažetak napisan na računalu ima više prednosti od onoga pisanoga rukom:

• Lakše se čita.

• Mnogo više riječi stane u jedan red (10 do 12). Kod rukom pisanih sažetaka mnogo će manje riječi stati na isti prostor, a to onda negativno utječe na brzinu čitanja. To možemo zahvaliti tome što se naš periferni vid nikad ne mijenja; u oba slučaja proći ćemo kroz red teksta pomoću dva fotografska skoka. Više riječi stane u sažetak ispisan na računalu, zato pri svakom skoku upijamo više informacija.

• Ako imate računalo, pokušajte svoje sažetke izrađivati pomoću računalnih programa koji pišu na diktat (takvih programa ima na tržištu). Dakako, oni griješe, ali tako ćete biti prisiljeni ispravljati greške, što je još jedna vježba pamćenja. Ako pak program bude savršeno "skidao" što mu govorite, još bolje, uštedjet ćete mnogo vremena. Pokušajte. Ako vam se bude svidjelo i uštedjelo vam dosta vremena, nastavite ga koristiti. Ako ne, zaboravite na to i nastavite dalje po starom.

Surađujem s kompanijama na izradi učinkovitog i jeftinog programa koji bih mogao preporučiti polaznicima svojih tečajeva. Nadam se da će program uskoro biti dovršen i dostupan na mojim internetskim stranicama.

IZRADA MENTALNIH MAPA

Mentalna mapa za svaku temu treba uvijek zauzimati jedan list papira. Ako je tema mala, možemo je popuniti dodatnim informacijama, te dopisati neobične asocijacije koje smo napravili za zapamćivanje čistih podataka. Ipak, nemojte pretjerati jer sve važne detalje imate u sažetku. Mentalna mapa, najvažnije od svega, treba biti ugodna oku i udobna za učenje zato što je njezina glavna svrha pružiti nam brzi fotografski prikaz kostura građe.

Kao što smo i prije činili, moramo koristiti markere, što će nam znatno olakšati kretanje oko dijagrama. Koristit ćemo ih onako kao što smo to činili u sažecima, što znači da će svakom bojom označiti naslov u građi koji toj boji odgovara, redom koji smo već ranije objasnili.

Plavu olovku koristit ćemo za pisanje neobičnih asocijacija koje želimo predočiti na mapi. Dobra je ideja ispisivati ih s istim simbolom kojim ste se služili u sažecima. Kako biste izradili mentalnu mapu koja, kao što već znate, sadrži kostur ili strukturu teme,

nužno je temeljito poznavanje teme. Zato je mentalna mapa uvijek posljednja stavka pripreme i njenoj izradi treba pristupiti nakon što smo sastavili i usvojili sažetak.

Naziv mentalne mape, zajedno s brojem teme (ako postoji takav poredak) treba ispisati nasred lista papira i uokviriti. Tada možemo urediti dijelove teme smještajući ih na "grane", počinjući na vrhu (tamo gdje bi na satu bilo 12 sati), i nastavljajući u smjeru kretanja kazaljke na satu.

Naslov teme (smješten u središtu mape) i te glavne grane markirat ćemo plavom bojom.

U mentalnu bi mapu trebalo unositi po jednu riječ ili vrlo kratke fraze, bez ulaženja u dubinu ili adresiranja teškoća s kojima smo se susretali; mapa bi trebala biti jednostavna i ugodna za čitanje.

Mentalne mape omogućuju nam da postignemo važno fotografsko zadržavanje sadržaja i, bude li potrebno, omogućuje nam da je lako u budućnosti nadopunimo novim zanimljivim informacijama. Studenti na fakultetu (ne oni koji polažu ispite u različite druge svrhe) idealno bi trebali napraviti sažetak za svaku temu predavanja, i to dok predavanja još traju a profesor razjašnjava teme.

Jer tko osim njega može bolje razjasniti nejasnoće i nedoumice?

Mentalne mape, s druge strane, treba izrađivati kasnije, kod kuće, a to je ujedno i dobar način da se ponovi gradivo.

Drugačije od tradicionalnih pregleda koji su svi nalik jedan drugome zahvaljujući svom linearnom stilu, mentalna mapa je uvijek u većoj ili manjoj mjeri kružna (cirkularna) i jedinstvenoga oblika. Taj oblik elipse ili kruga, zajedno s upotrebom različitih boja, zaslužan je što memoriranje postaje osjetno lakše, a pomaže nam i pri ponavljanju. To će izravno djelovati na brzinu memoriranja usporednog sažetka.

S ovim našim sažecima i mentalnim mapama kompletirali smo izradu osobne građe.

Ova PRVA MENTALNA MAPA (na kraju knjige ) odnosi se na vrlo jednostavnu temu koja se bavi kretanjem terenskog vozila kroz šumu.

Obratite posebnu pozornost na:

• Okrugli dizajn mape.

• Naslove i ključne riječi istaknute plavom bojom.

• Ostale nove podjele koje izlaze iz glavnih dijelova (ili ključnih točki istaknutih plavom bojom) istaknute su crvenom bojom.

• Nove podjele, koje izlaze iz prije spomenutih "crvenih" podjela, istaknute su zelenom bojom.

DRUGA MENTALNA MAPA (na kraju knjige ) pripada sažetku sastavljenome na računalu (vidi primjer u boji (na kraju knjige )) koji se bavi temom nepoznatoga planeta.

Pažljivo promotrite njezin oblik i ispravno primjenu markera.

Ova mapa, različito od prve, sadrži ogromnu količinu čistih činjenica premda one nisu napisane na njoj).

Mi ćemo morati memorirati te činjenice koristeći neobične asocijacije. Memorirat ćemo samo one asocijacije koje smo zapisali u mentalnoj mapi (plavom olovkom). Ostatak asocijacija memorirat ćemo u sljedećem retku, zato što ćemo ih tamo naći.

I jednostavno koncentrirano gledanje u mentalnu mapu nekoliko sekundi pomoći će memoriranju, zahvaljujući radu fotografskog pamćenja koje funkcionira automatski i nesvjesno.

Primjenom mentalnih mapa u učenju bit će lakše zadržati glavnu ideju gradiva, što je na početku uistinu najvažnije pa će stoga to biti i prva stvar koju ćemo učiniti. Sekundarne ćemo ideje memorirati istom lakoćom.

2. MEMORIRANJE

Premda to tako isprva ne izgleda, stvarno zapamćivanje građe najkraći je dio procesa učenja. Što student stječe više prakse i vještine, ono postaje sve kraće i kraće.

Normalno, nakon slaganja sažetka, studenti koji su dosad dobili dovoljno prakse i treninga svakako će biti sposobni savršeno u isto vrijeme memorirati građu. Ovo osobito vrijedi za sažetke koji sadrže mnogo čistih podataka ("najteži") i koji su dobro povezani (neobičnim asocijacijama) nakon ili tijekom oblikovanja sažetka. Posljednja stvar: smišljanje i zapisivanje asocijacija tijekom sastavljanja sažetka redom kojim se pojavljuju nešto je što vam preporučujem činiti koliko god često možete. Tako ne samo da ćete uštedjeti vrijeme, nego će vam pomoći da često opustite svoj um, u smislu redovitog boravka u svijetu mašte (tako što ćete nakratko prestati pisati i zamišljati nekakav fantastičan prizor na nekoliko sekundi).

Sada će neki pitati: "Zašto onda, za ime svijeta, uopće slažemo mentalne mape?"

Odgovor je jednostavan: kako bismo poboljšali i ubrzali usvajanje strukture znanja o svakoj pojedinoj temi.

Argumenti s obzirom na opći proces zapamćivanja. Nakon memoriranja mentalne mape vi u glavi imate "sićušnoga informatora" koji će pospješiti zapamćivanje odgovarajućega sažetka zato što ćete već jako dobro poznavati glavnu i sporedne ideje. To je kao da vam netko govori: "Pričaj mi o ovome! A sada pričaj o onome!"

Argumenti s obzirom na budućnost i ponavljanje gradiva koje nužno slijedi. Uskoro ćete otkriti da su mentalne mape i sažeci najbolji alati za taj zadatak.

ZAPAMĆIVANJE MENTALNIH MAPA

PRVO, mentalne mape memoriramo prije sažetaka. Uvijek bismo trebali krenuti od proučavanja najširih i najmanje kompliciranih tema, te zatim pronaći pravi put do najkompleksnijih detalja, a njih ćemo također pronaći u svojim sažecima.

Drugim riječima, u dubinu ćemo ulaziti malo-pomalo, usporedno s time kako budemo proširivali znanje o temi. Zapamtite da nam je apsolutno najvažnije naučiti strukturu svakog gradiva: njegove glavne dijelove i podjele - jednostavno rečeno, njegov kostur. Zato moramo oblikovati mentalne mape: zahvaljujući njima moći ćemo jednim pogledom obuhvatiti gradivo. Kasnije će doći vrijeme da se progresivno memoriraju složene i suptilne činjenice koje se pojavljuju u sažetku. Ne bismo trebali brinuti o gubitku vremena uloženog u proučavanje mentalnih mapa (mapu uistinu možete memorirati za minutu ili dvije). Pazite samo da joj podarite dobar fotografski dizajn.

VAŽNO: Mentalne mape koje ja opisujem i preporučujem umnogome se razlikuju od crteža, pregleda pa čak i mapa uma koje preporučuju drugi autori. Mape drugih autora posve su drugačije koncipirane i s njima se drugačije radi.

Jedinica zapamćivanja, ili, činjenice koje bismo trebali prve memorirati pomoću mentalnih mapa, sačinjena je od svih onih naslova koje smo označili plavom bojom, zato što se radi o općenitim pojmovima. Drugim riječima, moramo biti sigurni da možemo mentalno ponoviti glavne dijelove gradiva koje nam je pri ruci, što se odnosi samo na naslove tema, bez dubljeg ulaženja u detalje.

Onda ćemo se usmjeriti na prvi naslov u gradivu označenom plavom bojom, pa ćemo zapamtiti njegove pododjeljke markirane crveno (ako ih ima). Kao što smo i prije činili, sada ćemo samo memorirati naslove označene tom bojom (još bez detalja).

Kad smo jednom naučili sve nazive sekcija markiranih crveno, isto moramo učiniti sa zelenim sekcijama koje se nalaze unutar crvenih. Kao što možete vidjeti, uvijek pamtimo od većega prema manjemu.

Nakon toga moramo kompletno zapamtiti prvu plavu sekciju u našoj mentalnoj mapi sa svim informacijama koje sadrži. Pročitajte je koliko god puta je potrebno (treniranome umu ne treba više od nekoliko puta) i pritom tiho prepričavajte pročitano. Prvo vlastitim riječima, a zatim malo-pomalo počnite uvoditi stručne izraze.

Odmah nakon toga trebamo provjeriti jesmo li upamtili kompletnu strukturu mentalne mape te da je razumijemo i umijemo iz nje izvoditi zaključke.

Također moramo biti sigurni da smo iz mape savršeno usvojili sve asocijacije za čiste podatke.

Nakon što smo memorirali mapu, što će nam uzeti tek nekoliko minuta, bit ćemo spremni za sljedeću fazu: ponavljanje.

S učenjem sažetaka trebali bismo početi tek kad savršeno zapamtimo mentalne mape. To je opće pravilo koje biste zasad trebali slijediti. S vremenom, kako se vaša vještina bude razvijala, moći ćete i promijeniti ovo pravilo. Ali to ćemo vidjeti poslije, kad budemo govorili kako učiti sažetke.

MEMORIRANJE SAŽETAKA

Već smo rekli da prvo moramo memorirati mentalne mape što nam neće biti previše naporno, niti složeno. Kad dobro naučimo mape, možemo nastaviti s memoriranjem sažetaka.

Želimo li naučiti sažetke, moramo ih čitati tehnikom fotografskog čitanja (uzgred rečeno, tu tehniku bismo već trebali primjenjivati na svakome štivu) dva ili tri puta zaredom (ili kolikogod vam puta treba). Uzmite si vremena, nastojte razumjeti što čitate i zastanite svaki put kad nešto ne razumijete.

Nastavit ćemo činiti isto sa svim odjeljcima u kojima su naslovi označeni plavo, sve dok ne dokučimo glavnu ideju svakog odjeljka. Zapamtite da ne biste trebali isprva pokušavati zapamtiti sve detalje građe. Bolje bi bilo pokušati baš suprotno: postupno ponirati sve dublje u materijal.

Trebali bismo na taj način pročitati cijelu jedinicu gradiva, pokušati razumjeti i usvojiti tekst u plavim sekcijama, praveći neobične asocijacije za sve čiste podatke na koje nailazimo. Trebali bismo ih istovremeno ispisati na desnoj margini lista. Još se uvijek ne bismo trebali doticati dijelova gradiva označenih drugim bojama (crvenom i zelenom), zato što oni pripadaju kompleksnijim dijelovima.

Kad jednom usvojimo opću ideju svakoga dijela gradiva koje pripada "plavom naslovu", počinjemo na isti način raditi s informacijama unutar naslova označenih crvenom bojom. Trebali bismo slijediti isti proces zapamćivanja koji smo i ranije koristili, ne ulazeći pritom u dijelove teksta uključene u zelene sekcije, zato što ovi dijelovi gradiva sadrže još više kompleksnih detalja.

Konačno, nakon što smo memorirali sve glavne ideje u crvenim odjeljcima istu stvar trebamo učiniti sa zelenim odjeljcima. Trebali bismo biti sigurni, nakon što smo nekoliko puta pročitali odjeljke i pododjeljke, da smo uistinu uspjeli shvatiti njihovu glavnu ideju i, baš kao i u slučaju mentalnih mapa, to će nam uspijevati sve bolje i bolje - usvajajući pritom postupno sve stručniju terminologiju.

Zapamtite da će brzina čitanja isprva biti neujednačena zato što moramo shvatiti neke od pročitanih informacija (premda je to stvar koju smo trebali obaviti dok smo sažetke sastavljali) - svakako zastanite da biste to učinili. U daljnjim čitanjima, kada smo već dobro razumjeli gradivo, naša će brzina čitanja doseći maksimum.

Čiste podatke u sažetku trebali bismo memorirati pomoću neobičnih asocijacija, kao što sam već objasnio. Zapamtite da ih treba označiti njima namijenjenim simbolom, na desnoj margini rezerviranoj za ovu svrhu. Vjerojatno ste to već učinili dok ste sastavljali sažetak (što je svakako preporučljivo učiniti) i prije nego što ste počeli izrađivati mentalne mape. U tom slučaju samo još jednom provjerite jeste li ih dobro usvojili.

• ZDRAVLJE:

a) Zdravstveni djelatnici (nose obojene narukvice na desnoj ruci):

- Otorinolaringolozi: zelena

- Kirurzi: žuta

- Kardiolozi: crvena

- Oftalmolozi: crna

- Fizioterapeuti: bijela

- Hitna pomoć: smeđa

- Medicinske sestre: plavo

b) Pacijenti (narukvica indicira ozbiljnost bolesti)

- Laka: žuto

- Srednja: plavo

- Teška: sivo

• TRANSPORT: Od gradskog prijevoza do transporta na njihova četiri satelita:

Preston, Galias. Rotu i Eulen (poredani od najbližeg prema najdaljem)

• ZEMLJOPIS: njihova četiri kontinenta raspoređena su ovako:

- Na sjeveru (umjerena klima): Copoal (bogat). Zeleni divovski hrastovi.

- U središtu (topla klima): Ossen (Ogroman. Stoga 2 savjetnika). Kiseli hrastovi.

- Na jugu (hladna klima): Vitalia (Hladna. Gotovo nenastanjena) i Ekstrađivarius ("siromašan"). Gigantski borovi.

.../ tako dalje...

VAŽNO: Podsjećam vas da ne bismo trebali nastojati zapamtiti cijeli sažetak u jednoj sesiji. Isprva će biti dovoljno da se dobije proširena opća ideja (glavna ideja + neki jednostavni detalji), izostavljajući privremeno složenije dijelove. Bolje im je pristupiti tek kad kvalitetno ovladamo općim dijelovima građe.

Baš kao što smo zahvaljujući mentalnim mapama dobro upoznati s temeljnom idejom građe, proširena opća ideja uključuje sve informacije koje trebamo usvojiti dok prvi put čitamo sažetak (to je uistinu samo faza u pamćenju). To je gotovo kada naučimo i znamo objasniti glavnu ideju svake sekcije sve do zelenih dijelova (tu je granica, u slučaju da postoje i daljnje podjele).

Da usporedimo, ova proširena opća ideja trebala bi biti ekvivalentna znanju i iskustvima koje entuzijastično prepričavamo prijateljima i članovima obitelji po povratku sa zanimljivog godišnjeg odmora.

Nakon što smo naučili proširenu glavnu ideju gradiva, računamo da je faza učenja sažetaka kompletirana. Tada se posvećujemo trećoj i posljednjoj fazi: ponavljanju.

Stoga učenje i ponavljanje idu ruku pod ruku i ne daju se razdvajati. Ono o čemu zapravo govorimo mogli bismo nazvati učenje-ponavljanje. Kao što sam već rekao i ponavljam, ove su stavke iznimno važne:

Nove činjenice i informacije pamtit ćemo u sukcesivnim pregledima u kojima ćemo u isto vrijeme konsolidirati sve što smo već naučili u prijašnjim pregledima.

Pravilo zapamćivanja u sukcesivnim pregledima najbolja je metoda, u tehničkom (kompleksne dijelove pamtimo na kraju, nakon što smo skupili dovoljno znanja da ih možemo svladati) i psihološkom smislu, zato što kada prvi put sjednemo da bismo učili sažetak, bit će nam jako ugodno, nećemo osjećati psihološki niti ikakav drugi pritisak. To je zato što ne očekujemo da ćemo sve odjednom naučiti. Prvo učimo jednostavnije i površnije informacije - one koje nam je draže učiti zato što vjerujemo da su lakše ili zanimljivije, ostavljajući ostatak informacija za buduće učenje - ponavljanje.

Kada učenici (studenti) jednom dobro ovladaju tehnikama zapamćivanja i dobiju dovoljno iskustva s konkretnim materijalom, bit će im velika nagrada kada se vlastitim očima uvjere da sažetke uspijevaju memorirati (barem glavninu) još tijekom njihova sastavljanja.

Stoga, kada naposljetku dođu do faze kada treba napraviti mentalnu mapu, gradivo im je već dobro poznato i moći će ga ispravno i detaljno reproducirati.

Iznimka je jedino kada učenik još uvijek nema dovoljno prakse, u kojem slučaju onda treba slijediti opće pravilo zapamćivanja koje kaže da se prvo uči mentalna mapa a tek onda sažetak - upravo suprotno od reda kojim se izrađuju (prvo se izrađuje sažetak, a tek onda mapa).

Malo pomalo, dok primjećujete da vam je lakše prisjećati se činjenica iz svakog gradiva, trebali biste promijeniti početnu strategiju i početi zapamćivanje istovremeno s izradom sažetka. Ovaj način rada je nevjerojatno učinkovit i uštedjet će vam gomilu vremena - nakon nešto više vježbe počet ćete pamtiti sami od sebe, posve nesvjesno. To također podrazumijeva manje napora, manje utrošene energije, poboljšanu koncentraciju i nevjerojatnu euforiju koja će vas zahvatiti kada uvidite kolike su prednosti takvoga učenja. Međutim, učenje učenja ima svoje nužne stupnjeve, kao i sve drugo u životu, pa se sada usmjerimo na početne stupnjeve da bismo postupno napredovali.

Sljedeće, zajedno ćemo učiti gradivo čija vam je faktografija posve nepoznata. To je najbolji pristup zato što nam omogućuje uvid u to koliko su ove tehnike doista učinkovite.

Kada završite i uistinu dobijete jasnu predodžbu o tome kako obraditi i zapamtiti gradivo iz primjera, preporučujem vam da se bacite na posao i vježbate tehniku na nekoj drugoj temi, upravo kad steknete dodatnu agilnost i samopouzdanje.

Moram vas ljubazno zamoliti da na početku pazite na svaki detalj i nikako ne žurite. Morate pažljivo proći kroz svaki korak. Dogovoreno?

ZAPAMĆIVANJE OGLEDNOG GRADIVA

Kao što vam je već poznato, naš proces učenja mora proći kroz tri faze:

• Personaliziranje građe (sažeci i mentalne mape)

• Pamćenje

• Ponavljanje (pregled)

Prva stvar koja nam mora biti poznata jest početna građa (sirova ili bazična građa). Kako nijedan učenik ne bi bio u prednosti pred ostalim, informacija u gradivu što ga namjeravamo memorirati u potpunosti je plod mašte. Govori se o izmišljenoj civilizaciji na izmišljenom planetu.

Ali prvo ćemo napraviti vrlo važnu prvu vježbu. Uzmite olovku, tri ili četiri lista papira i štopericu. Požurite! Čekam vas...

Nakon što ga pročitate, prepišite donji sastavak, smireno i normalnom brzinom. Uzmite si vremena koliko vam treba.

Kad se suočite s ispitom u obliku eseja, uistinu je važno znati koliko brzo pišete rukom. Uvijek pamtite da biste trebali imati dobar rukopis i nimalo pravopisnih grešaka, te da biste se trebali izražavati jasno i razumljivo. Nadalje, dok pišete takav ispit, ideje nastojte što jasnije predočiti. Trebalo bi to biti zabavno i lako, jer je potrebno jedino koherentno i logično povezivati činjenice.

Ovaj će vam tekst zauzeti otprilike četiri stranice, ako se koriste jednostrano, pravo bi pisanje eseja trajalo oko 40 minuta pri normalnoj brzini. Pisat ćete brže nego što bi to bilo da sastavljate esej na ispitu - morate samo prepisivati - ne morate razmišljati - pa će vam trebati otprilike 32 minute (više ili manje) da završite s prepisivanjem u slučaju da vladate prosječnom brzinom pisanja.

PLANET TX-5910

Riječ je o vrlo udaljenom planetu kojeg sa Zemlje nije moguće vidjeti. Sve što o njemu znamo temelji se na informacijama koje smo primili od izvanzemaljskih bića što su posjetila naš planet dana 1.8.1964. godine.

Oni su nam rekli daje njihov svijet mnogo napredniji od našega. Vjerojatno nas prestižu za otprilike 2.500 godina.

Opća organizacija gotovo je u svemu posve slična našoj. Ovaj planet, od nas udaljen 85 svjetlosnih godina, naseljavaju vrlo miroljubiva i marljiva bića. Prema onome što su nam rekli, čini se da je njihov planet sličan našem Neptunu. Ima isti ekvatorijalni dijametar od 48 000 kilometara, a toliko ima i naš susjed u sunčevu sustavu.

Zdravstveni sustav im je također jako razvijen, baš kao i svi ostali sustavi. Zdravstveno osoblje razlikuje se po boji narukvica koje nose na desnoj ruci, po boji se zna kojoj specijalizaciji svaki liječnik pripada.

Evo kako su organizirani:

- Oftalmolozi nose crne narukvice.

- Kardiolozi nose crvene narukvice.

- Otorinolaringolozi nose zelene narukvice.

- Kirurzi nose žute narukvice.

- Fizioterapeuti nose bijele narukvice.

- Medicinske sestre, plave.

- Hitna pomoć, smeđe, itd.

Pacijenti, s druge strane, nose narukvice koje pokazuju ozbiljnost bolesti, također u obojenom kodu:

- Ozbiljno bolesni nose sive narukvice

- Manje ozbiljni bolesnici nose plave narukvice

- Obični bolesnici nose žute narukvice

Postoji gradski, međugradski i interkontinentalni prijevoz (između četiri kontinenta koja sačinjavaju planet), kao i svemirski transport. Posljednji povezuje planet s četiri naseljena satelita. Imena satelita su (redom od najbližeg prema najdaljem): Preston, Galias, Rota i Eulen.

Njihov trgovinski sustav je također prilično sofisticiran, premda imaju valutu koju nazivaju moderio. Dolazi samo u denominacijama od jedan, deset i stotinu, osim u najbogatijem kontinentu, Copoalu, u kojem koriste i kovanicu od tisuću moderia.

Ostali kontinenti imaju svoje jedinstvene karakteristike. Vitalia, primjerice, izuzetno je hladna, zbog čega je gotovo nenastanjiva. Ekstradivarius je najsiromašniji kontinent u usporedbi s ostalima, premda je pojam siromaštva na ovom planetu prilično relativan. Svi njegovi stanovnici imaju sve što im treba.

Stanovnici komuniciraju telepatski. Svaki drugi oblik komunikacije je zabranjen zato što bi mogao proizvesti interferenciju s ostalim sustavima koji postoje na planetu.

Planetom TX-5910 upravlja kralj koji ima pet savjetnika, od kojih svaki ima svoje zadatke na odgovarajućem kontinentu. Ossen, najveći kontinent, zbog svoje veličine ima dva savjetnika.

Klima se može podijeliti na tri odvojene regije ili zone. Najtopliji dio je u središtu planeta, gdje se nalazi kontinent Ossen. Naposljetku, najblaža klima je na sjeveru, gdje se nalazi posljednji kontinent,Copoal.

Vegetacija se uglavnom sastoji od gigantskih borova na jugu, konkretno na Ekstradivariusu, obilje listopadnoga drveća, dok u središnjoj regiji planeta raste neobična vrsta drveća naziva kiseli hrast.

Ostatak planeta, ili ono što ujedinjuje i povezuje sve kontinente jest ogroman slani ocean. On je gotovo posve nepomičan jer tamo nema vjetrova. To treba zahvaliti tome što u atmosferi općenito nema strujanja zraka, a nema ni seizmičkog drhtanja ili pomicanja, jer ocean nigdje nije osobito dubok; nigdje nije dublji od 100 metara. Stoga ne iznenađuje da su mu dali naziv "Spokojno jezero".

Zanimljivo je primijetiti da na planetu TX ne postoje zakoni niti pravni sustav. Oni su ovdje posve nepotrebni, zbog visoke kulturne razvijenosti stanovnika i njihova istančana obrazovanja.

Zato funkcija kralja predstavlja tek malo više od dekorativne funkcije. Na planetu ne postoje političke stranke. Nema ni zatvora, sudova ili bilo čega te vrste. Sve su te stvari nekada davno u prošlosti postojale, ali danas su samo dio povijesti.

Naposljetku, važno je zabilježiti da su stanovnici u prosjeku visoki 2 metra, kako žene tako i muškarci. Žene imaju nježnije glave i više su stožastog oblika (vrhom okrenutim prema dolje). Muškarci imaju valjkasta tijela i nikakvih drugih uočljivih osobina osim što su im ruke i glave neuobičajeno velikih proporcija s obzirom na ostatak tijela.

* * *

Dobro. Dosad ste već trebali ustanoviti brzinu pisanja, što će vam koristiti pri planiranju vremena za pisanje eseja - dok budete pripremali svoje adaptirane sažetke - u prethodno zadanim ispitnim okvirima.

Kao što primjećujete, poprilično sam poštovao pravilo o prijelazu u "novi odlomak" prilikom promjene ideja. Ipak je tekst, kao što to uglavnom biva kod "sirove građe" poprilično neorganiziran, premda se to tako na prvi pogled ne čini. Primjerice, govori se o funkciji kralja, zatim o klimi, a zatim opet počinje govoriti o društvenom uređenju. Također, tjelesne karakteristike izvanzemaljaca spomenute su tek na kraju (što ostavlja dojam kao da se radi o običnim "brbljarijama" za kraj). Ovakvi bi se podaci trebali nalaziti na početku, kada je naša znatiželja na vrhuncu, osobito kad se radi o takvim neobičnim geometrijskim detaljima.

Sada pokušajte sastaviti vlastiti sažetak građe. Strukturirajte je logičnije, što će nedvojbeno pomoći razumijevanju, a nešto poslije i brzini zapamćivanja. Pročistite je i izvadite iz nje sve suvišno i irelevantno, odnosno sve ono što vam ne donosi nove informacije. Međutim, u građi respektirajte sve čiste podatke.

Neka desna margina ostane prazna kako biste poslije mogli dopisati neobične asocijacije plavom tintom, i nemojte zaboravite da se sažetak piše crnom olovkom. Jednako tako nemojte poslije zaboraviti označiti tekst markerima.

Kad s time završite, i jedino nakon što završite, smijete pročitati moj sažetak i usporediti ga sa svojim.

Premda je tekst prilično lagan, sadrži mnogo čistih podataka. Mnogim učenicima to predstavlja veliku teškoću zato što ne znaju kako memorirati te podatke.

Jeste li već sastavili svoj sažetak? Dobro; hajdemo sada baciti pogled na moj sažetak. Ako želite, možemo ga zajedno pregledati i memorirati.

Na kolor stranici pronaći ćete dio mog sažetka u boji, da vidite kako se bojama (markerima) označuje tekst.

PLANET TX-5910

(Sažetak)

Planet je promjera 48 000 km (slično Neptunu) i udaljen 85 svjetlosnih godina. Napredniji je za 2.500 godina.

Njihovi su nas stanovnici posjetili 1.8.1964.

Visoki su 2 metra.

Žene imaju stožasti oblik sa suženjem prema dolje. Muškarci su valjkastog oblika s ogromnim glavama i rukama.

Vrlo su miroljubivi i marljivi, a njima vlada kralj (počasna funkcija) koji ima 5 savjetnika (1 po kontinentu). Komuniciraju telepatski (druge vrste komunikacije nisu dopuštene da bi se izbjegla interferencija).

Njihova velika kultura, obrazovanje i zajednički ideali (nema političkih stranaka) čine nepotrebnim postojanje zakona, zatvora i sudova.

• ZDRAVLJE:

a) Zdravstveni djelatnici (nose obojene narukvice na desnoj ruci):

- Otorinolaringolozi: zelena

- Kirurzi: žuta

- Kardiolozi: crvena

- Oftalmolozi: crna

- Fizioterapeuti: bijela

- Hitna pomoć: smeđa

- Medicinske sestre: plavo

b) Pacijenti (narukvica indicira ozbiljnost bolesti)

- Laka: žuto

- Srednja: plavo

- Teška: sivo

• TRANSPORT: Od gradskog prijevoza do transporta na njihova četiri satelita:

Preston, Galias, Rotu i Eulen (poredani od najbližeg prema najdaljem)

• ZEMLJOPIS: njihova četiri kontinenta raspoređena su ovako:

- Na sjeveru (umjerena klima): Copoal (bogat). Zeleni divovski hrastovi.

- U središtu (topla klima): Ossen (Ogroman. Stoga 2 savjetnika). Kiseli hrastovi.

- Na jugu (hladna klima): Vitalia (Hladna. Gotovo nenastanjena) i Ekstradivarius ("siromašan"). Gigantski borovi.

TX ima jedan slani ocean bez valova ("Jezero spokoja") zato što tamo nema vjetra, seizmičkih pomaka niti drhtanja, a nigdje nije dublji od 100 metara.

Njihova valuta zove se moderio. Dolazi u denominacijama od 1, 10 i 100. Copoal ima i novčanice od 1000 moderia.

ZAPAMĆIVANJE PRIMJERA SAŽETKA

Budući daje građa puna čistih podataka, neobične asocijacije koje ćemo morati smisliti zauzet će gotovo sve gradivo.

Prva stvar koju moramo učiniti jest pažljivo promotriti naslov. Zamislite na trenutak da u svojem gradivu imate još mnogo planeta za naučiti (u drugim dijelovima gradiva) te da svaki od njih ima svoje vlastite karakteristike.

Ne treba dokazivati koliko je neugodno (a siguran sam da se to desilo mnogim studentima i učenicima) kada na ispitu dobijete savršeno poznato pitanje, ali ne možete se sjetiti točnog odgovora zato što ste podatke pomiješali sa sličnim gradivom. Oba su vam gradiva poznata, ali nikako se ne možete sjetiti koji se odgovori odnose na "TX-5910", a koji na "TV-5163", na primjer. Je li vam se što slično već dogodilo?

Čini se da vam želim malo zakomplicirati stvari pri zapamćivanju ove teme. Kažem "čini se" zato što ćete uskoro shvatiti da je to "mačji kašalj", tj. da uopće nije teško učiti tako da nam se podaci o različitim "planetima" ne pomiješaju unutar iste građe. Naučit ću vas kako to postići na najučinkovitiji i najbezbolniji mogući način. Oh! Naravno, i najzabavniji. Hajdemo reducirati mogućnost pogreške na, recimo, 0.0%

Ako ste spremni, počnimo. Odvojimo malo vremena za zabavu i pouku!

"TX" podsjeća na riječ "taxi", a njegov identifikacijski broj "5910" može se pretvoriti u riječ "leptir", primjerice. Sjećate se kako pretvaramo brojke u riječi, zar ne?

S tako poredanim slovima lako je naći riječ ili frazu što uključuju sva slova koja bi trebala zamijeniti identifikacijski broj planeta.

Trebali biste odabrati samo jedno slovo iz prikazanog stupca. U ovom slučaju odmah vam pada na um riječ "LEPTIR. Ako se pak ne možete sjetiti riječi, bez oklijevanja se poslužite rječnikom. U najgorem slučaju uvijek se možete poslužiti mentalnom tablicom. Smijete i povezivati riječi ovako: "taxi-lava-dar," pri čemu su riječi "lava" i "dar" izvučene iz dijagrama.

Kako vam se "sviđa" ovaj prizor: taxi bježi pred rijekom užarene lave, kad u jednom trenutku podivljali vulkan izbaci gigantski, u srebrni papir umotan dar, pada na cestu ispred taxija koji zbog toga mora snažno zakočiti....

Ipak ćemo se u našem slučaju držati riječi "taxi" i "leptir".

Zamislite grad čije su ulice napučene ogromnim "taxi-leptirima" u niskom letu. Ljudi ih dozivaju podizanjem ruke i tada "taxi-leptiri“ usporavaju i lebde nad pločnikom, a ljudi uskaču u njih.

Sada obratite pozornost. Riječi koje zamjenjuju naslov - "taxi" i "leptir" - poslužit će kao džokeri - odmah ćemo znati da referiramo na planet "TX-5910", a ne neki drugi, kada u neobičnoj asocijaciji naiđemo na riječ taxi ili leptir.

Vozač vozi otvoreni taxi na čijem zadnjem sjedalu leži gigantska vrećica čaja. Taxi ima tri kotača i u obliku je trokuta (nalikuje "leptiru"). Vozač ima tone gela u svojoj kosi i vozi po riječi Nil (kao da se radi o taxi-čamcu). Odjednom ubrzava, podižući prednji kotač te vozi na dva kotača, kako bi lakše pretekao ostala vozila.

Proučite:

• Tone gela u vozačevoj kosi podsjećaju nas na činjenicu daje planet od nas udaljen "85 svjetlosnih godina".

• Čaj na zadnjem sjedalu taksija s tri kotača prijevod je podatka o promjeru planeta: "48.000" kilometara. "48" je čaj u našoj tablici, a tri kotača su tri nule. Nemojte zaboraviti da se radi trokutastom taksiju.

• U riječi Nil vozi na dva kotača, a to je podatak za 2500 godina koliko je planet napredniji od nas. "Nil" je broj 25, a dvije nule simboliziraju dva kotača - na dva kotača je vozač ubrzavao dok je pretjecao ostala vozila.

Nadalje, u gradivu piše da su nas "njegovi stanovnici posjetili 1.8.1964. godine". Budući da se radi o čistom podatku, logično ga moramo prevesti u neobičnu asocijaciju.

Najbolji i najučinkovitiji način prevođenja datuma uvijek uključuje sljedeće:

1. Ako se radi o 20. stoljeću, uzimaju se samo dvije znamenke (recimo, u 1964. uzima se "64")

2. Ako godina pripada drugom tisućljeću (1001.-2000. godina), uzimamo posljednje tri znamenke (u 1475. uzimamo 475).

Prema tom sustavu datum posjeta izvanzemaljaca, 1.8.1964., reducirat će se na "1864" pa ćemo morati pronaći riječ koja korespondira s tim brojem. Za datume nam ne treba posebna tablica jer tu ne moramo posebno dovoditi informacije u red.

Ipak ćemo je u ovom slučaju upotrijebiti i raspoloviti broj na dva dijela jer se ovog trena ne mogu sjetiti riječi kojom bismo mogli zamijeniti broj 1864.

Ali možemo dobiti riječi "daj" i "sok". Nema veze jesu li to riječi iz vaše mentalne tablice ili nisu. Važno je samo da ti fiktivni izvanzemaljci nisu samo jako marljivi nego su i nevjerojatno miroljubiv i, pa je njihov vođa pri svom prvom susretu s nama Zemljanima rekao:

"Daj sok!" i njegovi su suradnici odmah iznijeli čaše s predivnim, hladnim, crvenim sokom i počeli nas nuditi njime. Tako su htjeli pokazati da dolaze u miru.

Nakon nekog vremena možda nećemo biti sasvim sigurni odnosi li se ovaj datum baš na dolazak bića s planeta TX-5910, ili pak na dolazak bića s nekog drugog planeta.

Da bismo izbjegli zabunu, u neobičnu asocijaciju moramo uključiti džoker: "taxi" ili "leptir", što vam je draže. Možemo uzeti i vozača taksija s geliranom frizurom, zato što smo ga već iskoristili u neobičnoj asocijaciji na početku ove teme. Na primjer:

Baš kad su svi prionuli ispijati voćni sok, pojavio se vozač taksija. Ljut je jer mu je ponestalo gela (možete zamisliti kako ljutito trese praznu bočicu). Otima nekome sok iz ruke i, budući daje sok ljepljiv, pokušava njime zagladiti kosu kao da se radi o gelu.

Odjeljak o zdraviju proradite sami. To je jednostavno i vi sada postajete napredan učenik. Da biste to uspjeli, morate zamijeniti liječničku specijalizaciju i korespondirajuću boju narukvice za nešto što vam oni sugeriraju. Zatim kreirajte neobičnu asocijaciju s obje stvari.

Na primjer: oko za optičara, a za otorinolaringologa uho-grlo-nos. Možete vizualizirati policajca za plavu boju i polarnoga medvjeda za bijelu. Možete li zamisliti kako masira pacijenta svojim ogromnim pandžama (fizioterapeut)? Isto učinite s pacijentima i njihovim obojenim narukvicama.

Zapamtimo sada četiri satelita od bližeg prema udaljenijem (Preston, Galias, Rota i Eulen). Želim da izgovorite i vizualizirate sljedeće rečenice:

Putujem presto (brzo) u Galiju (Francuska) zato što je Eiffelov toranj spontano počeo rotirati. Kada dođem tamo, vidjet ću kako svi ljudi euliraju (veličaju, hvale) toranj kao da se radi o magičnom totemu.

Zapazite kako podcrtane riječi učinkovito zamjenjuju nazive satelita. No, kako ćemo znati da ti sateliti pripadaju planetu "TX-5910", a ne nekom drugom?

Pa, jednostavno. Po dolasku u Pariz ustanovio sam da slavni toranj ne rotira sam, nego:

Naš dragi taksist svojim taxijem vuče toranj u krugovima.

Zatim možemo asocirati kontinente:

Vitalia je najhladnija. Zato ljudi koji tamo žive imaju više "vitalnosti" kako bi lakše putovali s mjesta na mjesto, a da se pritom ne smrznu.

Zamislite da su vozači taksija sa zalizanim frizurama najbrži i najvitalniji, samo da biste bili sigurni da govorite o planetu "TX-5910", a ne o nekom drugom.

Copoal je najbogatiji planet. Njegovi se stanovnici se kupaju u zlatu.

I opet, da ne bismo pomiješali planete, zamislimo usput kako se taksisti kupaju u gelu u velikim zlatnim posudama.

Oh! Nadam se da ćete mi svi vi taksisti oprostiti na ovome! Primite moje pozdrave i izraze poštovanja, i...hm, hvala vam na pomoći!

Ossen je najprostraniji i najveći, a to se osjeća i u njegovu imenu: dva s pokazuju da je dvostruko veći od svega ostaloga.

Extradivarius je najsiromašniji. Njegovi su stanovnici toliko tužni zbog svog siromaštva da sviraju tužne melodije na svojim violinama, "Ex-Stradivarijima", jeftinijim verzijama autentičnih Stradivarija.

Drugačije, nešto manje učinkovite asocijacije može se napraviti jednostavnim podcrtavanjem ili označavanjem inicijala različitih koincidencija. Uvijek biste to trebali činiti plavom olovkom, tako da se ne zbunite.

Na primjer:

Na siromašnom kontinentu rastu gigantske smreke.

Još par asocijacija:

Muškarci imaju velike ruke i glave zato što su prilikom posjeta drugim planetima navikli nositi ogromne čaše voćnog soka na glavama i rukama. Zato im nisu potrebni poslužavnici (zamislite ih kako održavaju ravnotežu).Žene su trokutastog oblika, poput leptira.

Preostale asocijacije možete i sami smisliti. Ne morate se toga prihvatiti upravo sada. Smišljajte ih onoga dana dok budete obavljali drugi pregled.

Pročitajte sažetak tri ili četiri puta koristeći pritom tehniku fotografskog čitanja, ali ne prebrzo. Koristite olovku kao vodič. Izvedite i oživite sve naše prijašnje asocijacije. Zapišite ih na desnu marginu plavom olovkom (nemojte zaboraviti staviti svoj simbol prije asocijacije). Ovdje će biti mnogo asocijacija pa ako ne stanu na margine vašega sažetka prijeđite na drugu stranu ili uzmite drugi papir.

Onda napravite mentalnu mapu građe.

U teoriji bismo mentalnu mapu trebali napraviti prije nego što memoriramo građu, ali budući da nam asocijacije naprosto naviru (zar nije tako?), a ova je tema poprilično gusta (sudeći po količini čistih podataka), mnogo se toga obavi i prije izrađivanja mentalne mape.

Zamolit ću vas da se sutra pokušate sjetiti tih podataka. Izrecitirajte ih, i onda nakon tjedan dana napravite isto i vidjet ćete što će se dogoditi.

Posljednji je korak PREGLED i PONAVLJANJE sažetka.

3. PONAVLJANJE

Prvi, tzv. inicijalni pregledi preklapaju se s fazom zapamćivanja. To znači da istovremeno ponavljamo već memorirane činjenice koje se odnose na prošireno općenito gradivo (kao što smo učinili s gradivom o planetu) i učimo nove informacije koje nadograđujemo na već naučeno opće gradivo iz neke teme. Dakle, to su informacije koje smo ostavili za poslije i koje postupno produbljujemo.

Podsjećam vas da memoriranje mentalne mape gradiva daje opći pregled, a kad prvi put učimo sažetak zapravo također učimo prošireno općenito gradivo pa je logično da tada pamtimo više informacija nego što je to bilo dok smo učili mapu.

Takvim postupnim pregledima ispunjavamo dva cilja:

1. Prvo utvrđujemo već zapamćene činjenice, konsolidiramo ih u pamćenju, malo-pomalo.

2. Sa svakim novim pregledom sve više proširujemo građu, progresivno usvajajući sve kompleksnije činjenice. To su informacije koje nismo uključili u prvu fazu učenja - dakle one koje smo ostavili za poslije, kada budemo bolje upoznali gradivo.

Zato je ovu fazu učenja najbolje nazvati fazom ponavljanja-zapamćivanja, budući da se obje aktivnosti obavljaju istovremeno.

Ponavljanje je ključan dio učenja i često ne dobiva pažnju koju zaslužuje. Često se previše podcjenjuje, a zbog toga se "naučeno" gradivo slabo zadržava u pamćenju. To pak može dovesti do toga da pamćenje zakaže na ispitu.

Ponavljanje barem na početku uzima otprilike 90 posto vremena potrebnog za učenje. Zato treba odabrati pravi trenutak za ponavljanje gradiva. Često je mudro iskoristiti "prazan hod" tijekom dana, primjerice dok čekate u redu, na autobusnoj postaji, dok se odmarate u teretani i slično.

Sada ćemo razmotriti različite vrste ponavljanja kojima moramo ovladati.

Inicijalna ponavljanja

Ovo su prvi pregledi koje moramo obaviti. Nakon što naučimo mentalnu mapu, ponovit ćemo je mentalno, bez pisanja. Dodatan napor uložen u zapisivanje mape neće ići pamćenju u korist, sve informacije treba naprosto ponoviti u sebi.

Onda moramo provjeriti jesmo li ponovili sve informacije iz mentalne mape. Ako nismo, moramo ustanoviti gdje smo pogriješili i ispraviti se. Zapnemo li u tim inicijalnim izlaganjima, nema problema, zato što sada imamo mapu (tik ispred sebe) da nam pomogne. Međutim, pokušajmo previše ne viriti u nju.

Ove preglede treba obavljati svakodnevno, dvaput sa svakom mentalnom mapom, ali u razmaku od nekoliko sati. (Najbolje prvo ponavljanje obaviti ujutro, a drugo navečer.)

Inicijalna ponavljanja ne uzimaju mnogo vremena i treba ih prakticirati sve dok čvrsto ne usvojimo gradivo i kad smo već toliko dobro ovladali mapama da neko vrijeme možemo bez njih. Uobičajena je praksa ponavljati dva puta dnevno otprilike tjedan dana,

premda nekim učenicima treba manje ili više vremena za to, ovisno o tehnici, sposobnostima i težini građe.

Također morate razumjeti da je jednotjedno inicijalno ponavljanje prosjek i, uz malo vježbe, učenici će odjednom otkriti da sve brže i brže potpuno ovladavaju građom, što pak znači da se vrijeme ponavljanja progresivno smanjuje. Unutarnji će vam osjećaj govoriti da ste gradivo prenaučili, te da je daljnje ponavljanje gubitak vremena. Taj osjećaj se razlikuje od čovjeka do čovjeka, pa i odluka ovisi o individualnim kriterijima.

S obzirom na njihovu veličinu, posvetit ćemo jedan dan ponavljanju sažetaka.

Zapamtite da se u tjednu inicijalnih ponavljanja događa preklapanje o čijoj sam važnosti već govorio. Ono se, kao što već znate, sastoji od progresivnog memoriranja preostalih, dubljih i kompleksnijih informacija. Njih učimo zajedno s ponavljanjem onoga što smo već memorirali.

Na kraju ćemo morati učiti sve više mapa i sažetaka jer će nam pristizati sve više novog materijala. Sve to u hodu treba uklapati u fazu ponavljanja.

Kad skupimo zavidan broj tema u fazi ponavljanja te nam više niti jedna nova ne stane u dnevni ritam ponavljanja, trebamo stati s učenjem i potpuno se posvetiti ponavljanju mapa i sažetaka, sve dok nam se učvrste u pamćenju. Tada tek možemo reći da smo završili s prvom fazom ponavljanja.

Zapazite da smo ponavljanju dali prednost pred memoriranjem. Bilo bi uistinu šteta kad bi zbog nedostatka ponavljanja činjenice koje smo već naučili (a nismo ih dovoljno puta ponovili) počele "kopniti" u našem pamćenju.

Nakon toga počinjemo drugu fazu učenja-ponavljanja, sve dok opet ne skupimo dovoljno novog materijala da se možemo i opet u potpunosti posvetiti ponavljanju.

U ponavljanje ne bismo smjeli zaboraviti uključiti teme iz prijašnjih faza. I njih treba ponavljati jer ako to ne budemo činili, doći će do zaboravljanja, a zaboravljanje znači gubitak vremena.

Taj postupak ponavljamo dok ne "sredimo" kompletno gradivo.

Neki bi mogli pomisliti da u svemu tome ima previše ponavljanja. E pa njima mogu samo reći da su ona apsolutno nužna jer samo i jedino zahvaljujući ponavljanjima možemo potpuno ovladati svakim gradivom. S druge strane, ubrzo ćete se uvjeriti da nam je za ponavljanje svake teme dovoljno nekoliko minuta.

Ovo su opća pravila za svakoga, pravila od kojih svaki učenik ili student koji drži do sebe treba početi.

Vrhunski uvježbani učenici uvijek trebaju manje ponavljanja, baš kao što im treba manje vremena da nešto pročitaju, razumiju i zapamte.

Oni bolje od ikog drugog znaju najučinkovitiji ritam učenja u smislu vremena koje im treba da personaliziraju građu, zapamte je i ponove, kao i to koliko vremena trebaju

odvojiti za svaku fazu. U svemu tome oni će biti učinkovitiji i profesionalniji od svih ostalih.

Konferencijsko ponavljanje

Nakon inicijalnih ponavljanja nastavit ćemo ponavljati gradivo bez potrebe za konzultiranjem bilješki. Ovisno o tome hoćemo li moći ponavljati bez bilješki znat ćemo u kojoj smo fazi ponavljanja.

Ako nam bilješke budu zatrebale svaki put kad zapnemo, znači da još nismo odmakli od inicijalne faze. No, ako smo u stanju kompletno gradivo precizno reproducirati u pamćenju, znači da smo u ušli u konferencijsku fazu ponavljanja.

Pri konferencijskim ponavljanjima u stanju smo reproducirati svako gradivo "poput stručnjaka" - kao da ga izlažemo publici na simpoziju.

Dobro je zamišljati i osjetiti ovu "konferenciju" u mašti. Trebamo se uživjeti kao da se ona stvarno događa.

Za razliku od inicijalnih ponavljanja, bilješke nam više uopće nisu potrebne, premda bi možda bilo dobro da nešto poslije, noću ako je moguće, provjerimo jesmo li uistinu precizno ovladali činjenicama.

Pri konferencijskim ponavljanjima više ne pravimo razliku između sažetaka i mentalnih mapa. Jednostavno ćemo se ograničiti na iznošenje informacija sadržanih u građi, premda je istina da nam fotografska pomoć što je dobivamo iz mentalnih mapa može u početku poslužiti kao pomoć u organizaciji i izlaganju informacija.

Konferencijska ponavljanja može se i treba obavljati u dnevnim situacijama prisilne mentalne neaktivnosti, kako bi se uštedjelo vrijeme - primjerice, dok čekamo u redu u banci, trgovini i slično.

Budete li tako činili, odmah ćete vidjeti da se ovakvo ponavljanje isplati jer je zabavno i spašava nas od dosade.

Znajte također da gradivo možemo ponavljati kojim god redom želimo.

Sukcesivnim ponavljanjima stječemo potpunu kontrolu nad građom, toliko dobru da je noću više ne moramo ponavljati. Sigurni smo da smo je pravilno ponovili i kompletno razumjeli. To znači da smo dospjeli od treće faze: finalnog konferencijskog ponavljanja.

Konačna konferencijska ponavljanja

U toj fazi učenik samostalno odlučuje koliko će često ubuduće ponavljati gradivo. U principu biste s ponavljanjem trebali prestati čim dovršite cijelo gradivo, ili još onoliko vremena koliko je dovoljno da se posvetite gradivu što ga još morate završiti.

Dok ponavljamo sažetke i mentalne mape, nikada ne smijemo praviti bilješke. Bilo bi to obično gubljenje vremena. Ljudi koji prave bilješke pri ponavljaju trebaju prestati s tom lošom navikom zato što ona ozbiljno šteti učinkovitosti učenja. Ako pak mislite da vam pisanje treba zbog manjka koncentracije, znajte da će vam koncentracija svakim danom biti sve bolja zahvaljujući ovom aktivnom, zabavnom i totalno učinkovitom sustavu učenja.

Pisanje preporučujem na kraju, ako moramo pristupiti esejnom ispitu. Najbolji trenutak da se to učini jest onda kada ovladamo svim temama te dođemo u fazu kada personaliziranu građu trebamo prilagoditi vremenu koje imamo na raspolaganju tijekom ispita. Tako ćemo razviti izdržljivost i lakoću u pisanju.

Čitanje-ponavljanje

To je posljednja vrsta ponavljanja u koju možemo uključiti štogod poželimo.

Ova je ponavljanja dobro često obavljati na početku, a prije svega sa sažecima. Kada se radi o mentalnim mapama, takva ponavljanja nisu potrebna.

Također je najprikladnije i zapravo jedino moguće u slučajevima kada imamo samo dva ili tri dana do natječajnog ispita za koji smo se uistinu dugo pripremali.

Ovoj vrsti ponavljanja možemo pribjeći kada smo previše umorni za bilo koju drugu vrstu mentalnog napora. Međutim, pazite da vam se ne nakupi previše loših dana!

SAVJETI ZA KRAJ

Kad zapnete u gradivu, trebali biste odmah pomisliti da se radi o manjku razumijevanja. Taj problem treba riješiti odmah na početku, prilikom izrade sažetaka.

Na kraju bismo trebali biti sigurni da smo građom ovladali poput stručnjaka. Bez obzira koliko zakučasto pitanje dobili na ispitu, osobito u slučaju pitanja s višestrukim izborom odgovora, nikad nećete biti uhvaćeni na prepad.

Iz malo mentalnog treninga možemo se naučiti brzo, jasno i udobno kretati građom.

Onima koji se spremaju za različita testiranja čvrsto preporučujem da značajno prošire gradivo koristeći knjižnicu, enciklopedije i različite knjige, gledajući dokumentarce i emisije vezane uz zadanu temu (interesantno, zar ne?).

Da biste to uspjeli, i u slučaju korištenja knjiga (to je najčešći slučaj), dovoljno je odabranu informaciju pročitati dva do tri puta prije nego što je dodate gradivu. Dobro je odvojiti tri do četiri dana za proširivanje gradiva, ali tek nakon što ste završili fazu finalnih konferencijskih ponavljanja i bliže terminu ispita. Tako ćete lakše zapamtiti informacije bez mukotrpnog ponavljanja.

Naposljetku, u posljednja dva ili tri dana prije ispita (ovisno o tome koliko je opširno naše gradivo) ponavljanja će postati ekskluzivna ponavljanja za čitanje i, ako je moguće, štivo za opuštanje. Ona su najprikladnija za to jer su, među ostalim stvarima, najbrža i iziskuju najmanje mentalnog napora, što nam pak omogućuje da ispitu pristupimo odmoreniji i sa stanovitom "potrebom" da prenesemo naučene informacije.

Prvo treba ponoviti mape, a tek onda sažetke. Bude li vremena, građu bismo trebali ponoviti dvaput. Međutim, ako je osobito opsežna, a ni naša brzina čitanja još nije dosegla svjetlosne brzine, ponovit ćemo građu jednom.

Kad već radimo na finalnim ponavljanjima, trebali bismo se osjećati poput "stručnjaka" ali ne samo to. Morali bismo biti smireni i opušteni. Ne bismo trebali previše razmišljati o ispitu.

Kandidati za testiranja trebali bi pažljivo skupiti svu dokumentaciju potrebnu za testiranje, certifikate i slično.

Oni kandidati koji moraju pristupiti liječničkom pregledu tog bi dana trebali paziti što unose u organizam, čvrsto i tekuće, jednako kao i u danima prije ispita. Trebali bi izbjegavati povišene razine šećera u krvi, kolesterola, povišeni krvni tlak itd. osobito treba paziti DA SE NE TROŠE NIKAKVI LIJEKOVI, makar u uputama pisalo da je dovoljna potvrda liječnika ili obično obavještavanje liječničkog povjerenstva.

Ništa od toga možda neće biti dovoljno. Na nesreću, prečesto sam svjedočio slučajevima nepravednog eliminiranja kandidata zbog banalnog razloga uzimanja propisanih lijekova za prehladu, gripu ili kašalj.

Na dan ispita trebali bismo misliti samo na to da se opustimo i uživamo u lijepom danu, tako da usvojeno znanje može prirodno teći iz nas. Nikakvo ponavljanje više nije potrebno! Time bismo samo postali tjeskobniji i u posljednji bismo tren počeli sumnjati u neke stvari, izazvali si nesigurnost pa čak i nervozu. Sve to, kao što i sami znate, nije nimalo korisno.

5

Ispiti i različite vrste testiranja

Prije ili poslije doći će vrijeme da pokažemo što smo naučili, što smo zapamtili. Došlo je vrijeme da se natječemo, da sebi i drugima pokažemo što znamo!

Ovdje naša psihološka i emocionalna kontrola igraju ključnu ulogu. Dobro naučeno gradivo malo znači ako kandidat ili kandidatkinja to ne umiju pokazati.

U ovom ćemo poglavlju temeljito proučiti sve moguće tipove provjere znanja. Otkrit ću vam male tajne svih vrsta testova.

Na početku možemo sve vrste testova, ispita, provjera znanja, stručnih ispita, prijemnih ispita, testiranja za posao itd. razvrstati u sljedeće kategorije:

• esej ili kratki odgovori na pitanja

• test višestrukog izbora ("test na zaokruživanje")

• usmeni ispiti

• praktični ispiti

• testovi sposobnosti

Tu su još i testovi fizičke spremnosti i zdravstveni pregledi koje neki moraju proći kod primanja na određene poslove.

Svaka vrsta testiranja ima svoje prednosti i nedostatke. Nemoguće je za svaku vrstu testa pripremati se na isti način. Ne uči se jednako za ispit u školi i testiranje za posao.

ESEJI I KRATKI ODGOVORI NA PITANJA

Ti se ispiti mogu temeljiti na opširnim pitanjima na koja treba dugo odgovarati ili na kratkim pitanjima koja zahtijevaju sažet odgovor.

U ovom posljednjem trebamo se držati pitanja, izbjegavati predugačke preopširne odgovore. Da su od nas htjeli dobiti više informacija, zadali bi m esej i dali više vremena da sročimo iscrpne odgovore.

Kod esejnih ispita morate učiniti sljedeće:

• Pročitajte, i više puta ako treba, pitanja i upute u testu pažljivo i smireno. To je dobra navika jer se njome izbjegavaju krive interpretacije i nesporazumi.

• Prvo morate odvojiti minutu ili dvije da biste organizirali red kojim ćete odgovarati na pitanja. Pitanja koja donose najviše bodova i ona na koja znate najbolje odgovoriti svakako imaju prednost.

• Preporučljivo je, ako je to moguće, posljednjih 5 ili 10 minuta sačuvati za konačnu provjeru odgovora.

• Mnogo je bolje sažetije odgovoriti na sva pitanja nego briljantno odgovoriti na pola njih, a ostatak ostaviti prazno. Mnogi misle ako se natječajni test sastoji od četiri pitanja, a oni savršeno odgovore na dva, da će im prolaz biti osiguran. Ali uistinu nije tako.

Općenito gledano, morate odgovoriti na sva pitanja, i to dobro, da biste dobili prolaz na testu, bez obzira na to je li to samo po sebi dovoljno da dobijete posao.

• Iznošenje definicije/tvrdnje u odgovorima također je preporučljivo. Trebala bi biti jasna i precizna i izričito se odnositi na postavljeno pitanje. Ne bi trebala biti preopširna, oskudna ili konfuzna.

• Nemojte zaboraviti da kadgod želimo brzo napisati mnogo teksta, veća je vjerojatnost da ćemo se zbuniti i zaboraviti ključne informacije, "blokirati", napisati krive informacije ili pravopisne pogreške.

• Stavljajte mnogo pravopisnih točaka zato što one u isto vrijeme ostavljaju jak dojam istovremene opširnosti i jezgrovitosti. Nadalje, ispitivač će cijeniti to što je vaš test toliko jednostavno i lako čitati i ispravljati. Tako će dobiti bolji dojam o nama, što će se odraziti na konačnu ocjenu. On će nesvjesno biti sklon povisiti vam ocjenu. Zar i vi ne biste postupili isto kad biste bili u prilici ocjenjivati testove?

• Zapamtite da se siromašan jezik, nečitljiv i neuredan rukopis, pravopisne greške i šturi odgovori uvijek "kažnjavaju".

• Na kraju bi možda bilo interesantno kratko sumirati pitanje, koristeći terminologiju i izraze iz njega. Time pokazujemo da nismo odlutali od teme te pomaže da naši odgovori ispitivaču djeluju organiziranije i uvjerljivije. Savjetujem vam da to činite osobito onda kada znate premalo činjenica da biste doista kvalitetno odgovorili na pitanje, pa ovo može poslužiti kao svojevrstan "ispunjač".

• Trebali biste trenirati vrlo brzo pisanje sažetaka građe; tako ćete uvježbati ruku i postići da se na ispitu prerano ne iscrpi. Dakako, takav trening pomaže i da se izbjegne gnjavatorski spisateljski grč.

• Ako se test sastoji od kombinacije pitanja s višestrukim odgovorima i esejnih pitanja, trebali bismo napraviti neku vrstu "sendviča" tako što ćemo odgovore zaokruživati usred testa - a "kruh" ćemo praviti od esejnih pitanja, tako što ćemo na njih odgovarati na početku i na kraju testa. Time odmaramo ruke i um jer usred testa prianjamo lakšem zadatku i prikupljamo energiju za kraj.

TESTOVI VIŠESTRUKIH ODGOVORA

Prva tajna ovih testova jest u tome da shvatimo kako za njih, posve suprotno od esejnih pitanja, ne moramo ništa pamtiti od početka do kraja. Ne morate pamtiti tekst i strukturu građe. Samo čiste podatke. Također ne morate znati objašnjavati ili diskutirati.

Kod takvih je testova vrlo važna pristupnikova razina općega obrazovanja i kulture - to se mora ozbiljno uzeti u obzir. Sveukupno stečeno znanje olakšava pristupniku pronalaženje pravih odgovora.

Apsolutno je najvažnije razumjeti i promišljati građu tijekom učenja zato što ćemo na testovima susresti mnogo zakučastih ili zavaravajućih pitanja. Na takva je pitanja lakše odgovoriti ako shvatimo što znače i što se njima želi postići.

Krajnje je važno pažljivo pročitati sva pitanja kolikogod puta treba. Ovo posljednje je također jako važno, osobito kod onih koji izvrsno vladaju građom pa zato brzopleto čitaju pitanja jer unaprijed pretpostave što u njima piše. Mnogo puta zahvaljujući pretjeranoj sigurnosti padaju na "Varku" u zavaravajućem pitanju. Poslije takvih testova često se znaju prolamati samooptužujući krici: "Kako sam mogao promašiti pitanje?" ili Pa to sam znala!" ili "Grrr...! Kakva glupa greška!"

Budite pažljivi jer žurba često stvara konfuziju.

Katkad pitanje bolje razumijemo nakon drugog ili trećeg čitanja pa nam je i lakše odgovoriti, dok ga nakon prvoga čitanja možda uopće nismo shvatili. To se obično događa s pitanjima koja nisu formulirana isto kao u našem gradivu, jednako kao i kod onih koje nismo shvatili zbog manjka pažnje i razumijevanja. Stoga sam prisiljen opet naglasiti kako je razumijevanje i promišljanje materijala apsolutni ključ prolaska na ovakvim tipovima testova.

Kako odgovarati na testovima višestrukih izbora?

Naravno, počet ćemo od prvog pitanja i onda redom smireno odgovarati na sva pitanja za čije smo odgovore sigurni.

Nakon prve runde moramo razmisliti o sljedećem:

Jesmo li točno odgovorili na dovoljno pitanja da prođemo na testu?

Napomena! U ovom slučaju mislimo na prolaz/pad. Ne govorim o testiranjima u kojima se tanak prolaz ne računa: u takvim je testovima potrebno dobiti što je moguće veću ocjenu.

A) Ako je odgovor da, a još nam je ostalo vremena, trebali bismo prvo provjeriti pitanja na koja smo odgovorili u prvoj rundi jer se radi o pitanjima koja najbolje znamo. Usput, to neće drugo trajati i prilično je lako.

Tako ćemo obaviti najprikladniju provjeru i osigurati se od svake "glupe" pogreške što nam se nesvjesno možda potkrala.

Ako je sve bilo točno, trebamo nastaviti pažljivo čitati pitanja na koja još nismo odgovorili. Činimo to da bismo vidjeli je li nam koje poznato pitanje promaklo, a možda smo se u međuvremenu i sjetili odgovora. Događa se i da određeni upit u sebi sadrži odgovore na neko drugo pitanje u testu.

Logično, ovo ćete učiniti samo ako pogrešni odgovori (tzv. negativni odgovori) donose negativne bodove. Ako to nije slučaj, najbolje bi bilo da odgovorite na sva pitanja. Ne bi trebalo hirovito odgovarati na takva pitanja. U tom slučaju je preporučljivije slijediti intuiciju (više o tom u dijelu "korištenje intuicije u odgovaranju").

B) Ako je odgovor ne, dakle ako nismo odgovorili na dovoljno pitanja za prolaznu ili dobru ocjenu, morat ćemo riskirati. Da bismo u tome uspjeli, trebamo slijediti sljedeću matematičku formulu:

"1 / (broj mogućih opcija -1)"

Pretpostavimo, na primjer, da su ponuđena 4 moguća odgovora (a,b,c i d).

Primijenimo li ovu jednostavnu matematičku formulu, rezultat iznosi:

1 / (4 - 1)= 1/3

Broj "4" je broj mogućih opcija.

Dobivena vrijednost: "1/3" ili ako vam je draže "0.33" predstavlja matematičku ravnotežu ili jednakost.

Dobro pazite! Uvijek bismo trebali riskirati gubitak 0.33 boda ili manje za svaki negativni odgovor (pogrešan). Ako gubimo više od 0.33 boda za svaki negativni odgovor, tada je bolje ne odgovarati na pitanje.

Sada bacimo pogled na nazivnik našega razlomka: 1/3. Razlomak se uvijek može interpretirati ovako:

"Za svaka tri negativna odgovora (nazivnik) oduzima se po jedan točan odgovor (brojnik "1"; to će uvijek biti 1)."

Zamislite da nam, umjesto toga da za svaka tri negativna odgovora gubimo jedan točan (ili pozitivan), (1/3), kažu da bismo izgubili bod za broj negativnih odgovora veći od nazivnika toga razlomka. Na primjer, na cestu bi nam mogli reći da za svaka četiri negativna boda gubimo jedan pozitivan, pa čak i za više od četiri. U tom bismo slučaju mogli mirne duše riskirati sva pitanja jer bi matematička vjerojatnost išla nama u korist, i to u probitačnim omjerima.

Ponavljam: u tom slučaju niti jedno pitanje ne treba ostati bez odgovora, ali, kao što sam već rekao, ne biste trebali odgovarati nasumce, već biste trebali koristiti intuiciju. O tome ćemo još govoriti.

Zapazite da u ovom slučaju, da bismo si dopustili "riskiranja" i bili u pravoj prednosti, nazivnik (broj grešaka potrebnih da se izgubi jedan bod) mora biti veći od 3. Moglo se također dogoditi, premda se to ne događa tako često, da nazivnik bude manji od 3 i stoga bliži broju 1. Primjerice, da su vam rekli da za svaka 2 negativna odgovora gubite 1 točan, dobili bismo razlomak 1/2. U tom bismo slučaju dvojbena pitanja u principu trebali ostaviti prazna.

Unatoč tomu među pitanjima na koja nismo znali odgovoriti uvijek ima nekih kod kojih bismo postupkom eliminacije mogli suziti izbor odgovora. Zapravo se uistinu rijetko događa da uistinu nemamo pojma kako bi mogao glasiti odgovor - uglavnom nam se "upali lampica" pa uspijevamo izdvojiti moguće odgovore. Dakle, nad dvojbenim pitanjem često mozgamo ovako: "Siguran sam da ovo nije odgovor."

Ponavljam, u takvim slučajevima prilikom odgovaranja moramo u obzir uzeti i formulu. Nakon što eliminiramo odgovore za koje smo sigurni da su pogrešni, preostat će još mnogo pitanja kod kojih je moguće izbor svesti na jedan ili dva moguća odgovora (ili tri itd.) Dakle, naša će se formula mijenjati ovisno o tome koliko je nesigurnih opcija preostalo. Zato ćemo na kraju koristiti dva ili tri različita razlomka za svaku grupu sumnjivih pitanja na ispitu. Grupirat ćemo ih prema broju mogućih odgovora preostalih nakon eliminacije. Logično, nije isto riskirati odgovor ako dvojite između četiri ili između dvije opcije.

Ako se naša formula podudara s brojem bodova koje gubimo nakon svakog pogrešnog odgovora, te se nađemo u matematičkoj ravnoteži (drugim riječima, posve je isto) odgovaranje na tu grupu dvojbenih odgovora također će ovisiti o situaciji na ispitu.

To stanje matematičke jednakosti prilično je često pa je zato nešto teže kalkulirati, o čemu ćemo govoriti nešto poslije. Bolje ćete to razumjeti nakon što obradimo specifičan slučaj testiranja za posao. Želite li odmah znati, reći ću vam: kada ste suočeni s matematičkom ravnotežom, uvijek riskirajte, ali pritom koristite intuiciju.

Ponovno naglašavam da je proces eliminacije uglavnom najbolji način odgovaranja na svako pitanje, a osobito ono za čiji odgovor nismo sigurni.

Češće bi vam se mogla događati zanimljiva stvar koju smo već spominjali. Budite dakle spremni na to da će vam neko opširnije pitanje na testu (znatno rjeđe se takve stvari znaju naći i u odgovorima) potpuno rastjerati sumnje u vezi s odgovorom na neko prijašnje pitanje za čiji odgovor niste bili sigurni. Nemojte to nikako zaboraviti.

KORIŠTENJE INTUICIJE U ODGOVORIMA

Kada nam rezultat gore spomenute formule ponudi povoljnu matematičku vjerojatnost, pokazujući nam da bismo trebali riskirati i odgovoriti na pitanja za čije odgovore nismo sigurni (ne možemo se odlučiti ili uistinu nemamo pojma što bi mogao biti odgovor), tada je vrijeme da primijenimo intuiciju. Ne moramo se bojati jer nemamo što izgubiti.

Učinit ćemo to ovako:

• Prvo pravilo: kada na dvojbena pitanja odgovarate pomoću intuicije trebate uzeti u obzir da je uglavnom točan onaj odgovor koji vam prvo padne na pamet. No, ako smo prilikom provjeravanja odgovora ustanovili grešku, ne trebamo se suzdržavati od korigiranja.

Drugim riječima:

• Ako nam nakon ponovne provjere kristalno jasno "sine" pravi odgovor na pitanje, trebali bismo slijediti taj osjećaj. Naime, statistike govore da su takve korekcije često točne.

• Ako naša formula pokazuje da bismo trebali riskirati odgovor na dvojbena pitanja, no mi ne znamo koji odgovor odabrati, najbolje je pretpostaviti da će biti ravnoteže u konačnom prebrojavanju odabranih mogućnosti, kada dodajemo i grupiramo odabrane odgovore (a,b,c,d, itd )prema broju puta u kojem se ta slova pojavljuju (što se zapravo događa vrlo često).

To je lako pokazati. Primjerice, ako svaka osoba zapiše slova a, b, c i d brzo i proizvoljno, jedno za drugim, i tada ih prebroji, vidjet će da je, najčešće, broj puta u kojem se svako slovo pojavljuje nevjerojatno blizak ili čak identičan.

Zato bismo trebali odgovarati na pitanja u koja sumnjamo birajući opcije (slova) koja su se posljednja pojavila, a kada postane "gusto" trebali bismo označiti slovo koje se najdulje vremena nije pojavilo. Treba znati da su oni koji sastavljaju takve testove gotovo uvijek nesvjesno skloni izjednačiti broj puta u kojem svako slovo predstavlja točan odgovor.

Kako god bilo, ne dajte se zaplašiti i zapamtite da počinjemo od povoljne matematičke vjerojatnosti. Eto zašto morate "riskirati" dvojbena pitanja.

Nadalje, u dijelu o pripremanju za testiranja za posao ili prijemnih ispita pronaći ćete više informacija o ovome.

USMENI ISPITI

Za ove se ispite trebamo pripremiti kao da se pripremamo za esejne testove.

Ako imate video ili računalnu kameru, možete se snimati dok diskutirate ili prepričavate građu; to je izvrsna vježba.

Prilikom diskutiranja građe trebamo pravilno izgovarati riječi i, što je još važnije, trebamo govoriti polako i ne preglasno, jer bi nam to izazvalo nepotrebnu nervozu.

Spor će nam govor pomoći da kupimo vrijeme za kvalitetnije prisjećanje činjenica pohranjenih u pamćenju. Usput ćemo ući u više stanje relaksacije, tjelesne i mentalne. U takvo se stanje lakše ulazi kad previše ne povisujemo glas.

Zapamtite: najbolje je govoriti što je moguće sporije i tiše. Na snimkama se možemo analizirati i procijeniti svoj napredak.

Ako niste pretjerano graciozni, najbolje je izbjegavati geste i nepotrebne kretnje. U tom je slučaju nabolje kretati se sporo i preciznim pokretima, premda je istina da gestikuliranje rukama nekim ljudima može pomoći.

Kada ustajemo sa stolice da bismo odgovarali, do mjesta za odgovaranje moramo hodati polako i smireno. Trebamo upregnuti sve neophodne vještine da bismo kontrolirali živce prije nego što ustanemo sa stolice i mnogo prije nego što počnemo odgovarati

(nekima treba više vremena za to, sve ovisi o osobi). Cijela je ideja u tome da se uvijek izbjegne nervoza zbog koje bismo mogli izgubiti kontrolu.

Više informacija o ovoj građi pronaći ćete u poglavlju o samokontroli i tehnikama opuštanja.

Primijenite sofrološke tehnike. U najefikasnije spada vizualizacija. Možemo zamišljati da smo vrstan znanstvenik koji održava konferenciju za novinare. Pristupnici ili studenti koji slušaju ispit su publika, a naši su ispitivači novinari.

Vizualiziramo noću, u krevetu, kada smo najprijemčiviji i možemo utjecati na podsvijest takvim mislima i senzacijama. Osjetite učionicu; onjušite je. Trebali biste se osjećati udobno i opušteno. Trebali biste osjetiti da ste "važni". Nakon svega, ipak ste temeljito proučili građu pa se može reći da ste postali pravi stručnjak za nju.

Na dan ispita trebali biste se opustiti i osjetiti sve što ste noću vizualizirali, te se posvetiti ostatku tehnika opuštanja ako bude potrebno. Ako ne treba, još bolje.

NATJEČAJNA TESTIRANJA

Kad govorimo o natječajnim testiranjima, mislimo na sve vrste ispita što se temelje upravo na tome: natjecanju. To uključuje internacionalna testiranja za prekomorske poslove, testiranja za prijem u državnu službu, prijemne ispite i slično. U takvim ispitima onaj tko "pobijedi" ili postigne bolji rezultat dobiva posao, upisuje se na fakultet i slično, dakle uvijek osvaja više bodova od onih koji samo sudjeluju.

Često se govori: "Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati." Ha! Možda to vrijedi za djecu i amatere, ali svakako ne vrijedi u finalu Olimpijskih igara gdje apsolutno ništa nije važnije od pobjede (ili barem onoga što nalikuje pobjedi, ako se uzme u obzir neprekidna evolucija današnjeg kompetitivnog društva).

U stvarnosti se spomenuta izreka citira više radi utjehe nego bilo čega drugoga. Nemojmo se zavaravati. Na olimpijskoj stazi ili na terenu prilikom završne utakmice, baš kao i na testiranju za posao, trijumfira jedino pobjednik (ili barem trijumfira nešto više od ostalih, barem što se tiče publike, novinara i medija, zar ne?). I u našem slučaju vrijedi isto. Stoga bi to trebao biti vaš konačni cilj: proći na testu i osvojiti svoje radno mjesto.

Na običnom ispitu koji se polaže tijekom školske godine cijeli razred može proći, ne mora to biti samo određeni broj učenika. Međutim, kad se radi o testiranjima za posao, prijemu u državnu službu ili slično, ako se nudi 10 radnih mjesta, onda nikako nije svejedno hoćete li završiti na 15. ili 80. mjestu. Jedino je važno ostvariti rezultat koji će vas smjestiti među prvih 10 na ljestvici. Osobito ako nemamo toliko sreće da nas netko "iznutra" gura, najpametnije nam je da se pripremimo s profesionalizmom. Pritom dakako ne smijemo zaboraviti da nam cijeli taj posao treba biti zabavan. U pripremama bismo trebali uživati, što će nam usput osigurati i bolje rezultate, premda znam daje nekima teško povjerovati da su ta dva procesa kompatibilna.

Osobno sam uvijek više volio testiranja za posao i slične natjecateljske ispite od običnih školskih testova. Ovi prvi daju vam više slobode i mogućnosti da organizirate vrijeme; premda je istina da ti testovi više nalikuju završnim ispitima na školama i fakultetima, koji su strahovito važni i nose sa sobom visok faktor rizika. Međutim, istina je i da mnogi ljudi nakon što prođu takve testove nastavljaju učiti i pripremati se za nove, koji im onda osigurava bolji položaj na poslu ili pak novi posao

Glavna prednost takvih testova pred običnim ispitima jest ta da učenje možemo organizirati po želji, bez pritiska. Ako nam se danas ne uči, nema problema. U razdoblju pripremne faze možemo si priuštiti čak i mali odmor. Općenito je pravilo da sami određujemo ritam učenja.

S druge strane, učenici i studenti trebaju slijediti striktne i neproporcionalne nastavne programe, s preopširnim materijalom i jako puno "ispunjača", pa mnogi zbog osjete preopterećenje. U tim slučajevima akademski sustav prisiljava učenike da rade tempom koji nije njihov.

Akademski programi trebali bi uistinu biti mnogo koncentriraniji i precizniji. Trebali bi uključivati manje materijala, očistiti se od svega zastarjeloga i beskorisnoga. Tako bi postali i mnogo temeljitiji te bi ih u isto vrijeme bilo lakše slijediti. To bi vodilo mnogo kvalitetnijoj specijalizaciji u budućnosti.

Dakako, ne vjerujem da bilo tko od nas može išta poduzeti u vezi s time, barem zasad. Najbolje što možemo učiniti jest da se dobro pripremimo za uzbudljivu avanturu natječajnih ispita! Jeste li spremni? OK. Idemo onda dalje.

TESTIRANJA: PISANI TESTOVI

Ova vrsta sačinjava gotovo 100 posto svih testova. Neki se čak sastoje od više dijelova. Mogu doći u obliku eseja ili pitanja višestrukih izbora.

A) Za esejne testove trebamo pripremiti adaptirane verzije gradiva za ispit, čija duljina koincidira s vremenom koje imamo da bismo objasnili svako pitanje. Te reducirane jedinice gradiva upravo su ono što će nas zateći na ispitu.

To znači sljedeće: ako imate sat vremena za pisanje o svakoj temi, onda je glupo memorirati 20 kartica teksta za svaku temu. Kad biste sve i zapamtili, ne biste stigli sve što znate o temi zapisati u sat vremena. A nemate na raspolaganju pet ili šest sati. Zar to nije logično? Pa, začudili biste se koliko mi učenika i studenata dolazi s ovim problemom. I ne samo da time gube dragocjeno vrijeme, nego još i ugrožavaju sve druge usvojene informacije. Zahvaljujući takvom uzaludnom samoiscrpljivanju moglo bi im se desiti da zaborave ono što već znaju.

Stalno držite na umu da je za ispite u obliku eseja jedino realno učiti samo ono što je nužno da bi se prošlo na testu, ali opet s najvećim mogućim pouzdanjem. O tim ćemo

stvarima ionako više naučiti u praksi, nakon što uistinu dobijemo posao. To je uostalom i najbolji način učenja.

Također se držite svega što smo rekli o prilagođivanju jedinica gradiva vremenu koje nam je dano na ispitu. Takve bi adaptacije trebalo prirediti bliže datumu ispita i nakon što smo provjerili da se struktura ispita nije u posljednji tren promijenila.

Rekli smo također, a sada samo ponavljamo, da bismo trebali uključiti samo najvažnije informacije u materijalu određene teme, upotpunjujući ih informacijama koje su nam najdraže ili najbolje poznate. Slično tome bismo trebali isključiti materijal koji se objektivno ili subjektivno teže pamti.

B) Na testovima višestrukih izbora, za razliku od eseja, što je gradivo ekstenzivnije, to bolje. O tome smo već raspravljali, ali sada bih želio naglasiti da je za različite vrste testiranja čak i nužno proširiti zadano gradivo novim informacijama, koje su slične ili srodne gradivu. One se mogu pronaći u drugim knjigama ili bilješkama, u knjižnicama, na internetu, u dokumentarcima. Na testiranjima se takva pitanja znaju pojaviti, često ih zovu "slobodnim" pitanjima, a katkad nitko stvarno ne zna odakle su uzeta.

Zahvaljujući tome što smo proširili svoje istraživanje postoji veća vjerojatnost da ćemo znati odgovoriti na takva pitanja. To je prilično interesantno zato što je točan odgovor na takvo neobično pitanje često zapravo presudan u tome tko će dobiti posao, a tko neće - bez obzira što su i ovi posljednji bili "dobro pripremljeni".

Već sam rekao, i ne mogu to dovoljno puta istaknuti koliko je važno uistinu dobro razumjeti i promisliti gradivo. Potpuno razumijevanje gradiva ujedinjeno s pravilnim asociranjem čistih činjenica trebali bi biti sasvim dovoljno za dobivanje najviše ocjene na ispitu.

Također je zanimljivo zabilježiti da statistike pokazuju kako na testovima višestrukih izbora (inače sve popularnijom vrstom testiranja) prirodnjaci postižu bolje rezultate od društvenjaka. Međutim, posve suprotna stvar vrijedi za esejne testove. Ovo nam otkriće može pomoći kada se u isto vrijeme održavaju testovi na različitim mjestima, a mi se ne možemo odlučiti kojem dati prednost. Ali pazite! Ova informacija nikoga ne bi smjela zaustaviti ili prestrašiti, a ponajmanje nekoga tko primjenjuje tehnike i znanje iz ove knjige.

TESTIRANJA: ODOGOVARANJE NA PITANJA S VIŠESTRUKIM IZBOROM

Naravno, i baš kao što smo rekli kod pitanja na zaokruživanje na akademskim ispitima, na testiranjima ćemo također početi s prvim pitanjem i nastaviti redom odgovarati. Nakon prve runde, i pretpostavljajući daje naš test posljednji u nizu testova

koji se uobičajeno uključuju u takva testiranja, trebali bismo si uzeti vremena i razmisliti o sljedećem:

Ovo je zadnji rezultat koji se pribraja konačnom rezultatu. Vjerojatno ćemo već znati gdje smo na listi (zajedno s dosad prikupljenim bodovima, a vidjet ćemo gdje su završili drugi pristupnici). Ako smo u ovom trenutku već ušli u popis onih koji su se kvalificirali za jedno od radnih mjesta - što će reći među one koji su prošli - možda više ne bi trebalo riskirati odgovarajući na dodatna pitanja. Sve ovisi o tome koliko više bodova imate od pristupnika koji je prvi ispod crte. Ili, ako se nudi 10 radnih mjesta, treba vas zanimati koliko bodova ima onaj koji je na 11 mjestu.

Dat ću vam primjer tako da potpuno shvatite što vam želim reći. Zamislimo testiranje za posao u kojem se nudi 10 radnih mjesta. Pretpostavimo da nam ide dobro, da smo završili na 3. mjestu na listi.

Nema veze koliko kandidata pristupa testiranju, nas bi jedino trebalo zanimati koliko bodova ima kandidat koji je završio na 11. mjestu.

Na klasifikacijskoj listi moći ćemo provjeriti za koliko smo bodova bolji od prvoga ispod crte, znat ćemo i koliko bodova nosi taj posljednji test (to je vjerojatno navedeno u pravilima i smjernicama). Ako nije tako, raspitajte se kod voditelja testiranja ili informacijske službe.

Nakon toga jednostavnom matematičkom kalkulacijom prethodno skupljenim bodovima dodajemo broj bodova koji bismo mogli osvojiti na posljednjem testu. Ovo posljednje dobivamo procjenjujući na koliko smo pitanja odgovorili točno u prvoj rundi zaokruživanja.

S druge strane, na isti način, bodovima prvog kandidata ispod crte dodajemo maksimalan broj bodova koji bi mogao dobiti na posljednjem testu - dakle, kalkuliramo maksimalan broj bodova koje bi on mogao osvojiti da nekim slučajem u posljednjem testu postigne savršen rezultat.

Ako za tog 11. kandidata ne postoji nikakva matematička šansa da se izjednači s našim rezultatom, možemo se nasmiješiti i opustiti. Tada nam još samo preostaje provjeriti jesmo li ispravno napisali svoje ime i ostale tražene informacije. Možemo još jednom provjeriti odgovore na pitanja, tek toliko da budemo sigurni da nismo pogriješili iz nepažnje. Ako nam još preostane vremena, mogli bismo pregledati ostala pitanja, u slučaju da nam je promaklo neko na koje znamo odgovoriti.

Ali budite pažljivi: u drugoj rundi odgovarajte isključivo na pitanja za čiji ste odgovor 100% sigurni! Odgovarajte samo na pitanja koja su vam u prvoj rundi promakla, a tek ste ih sada primijetili (to se katkad događa). Kadgod se suočite s nekakvim sumnjama, bolje je ne odgovarati. Zašto bismo riskirali siguran dobitak?

Naravno, sve to vrijedi kada zbog netočnih odgovora gubimo bodove, što obično jest slučaj. Ako nema oduzimanja bodova, trebali bismo odgovoriti na sva pitanja. Međutim, na nepoznata pitanja ne treba odgovarati hirovito. Tada treba koristiti intuiciju, kao što smo već savjetovali.

U suprotnom slučaju:

Ako nas 11. kandidat još može sustići, ili ako smo sami završili na 11. mjestu (ili negdje još dublje) posljednji nam test mora poslužiti da ostvarimo najbolji mogući rezultat. Da bismo to postigli još jednom moramo pribjeći našoj formuli:

"1/(broj mogućih opcija-1)"

Sjetite se da smo rekli da na ispitu s ponuđene 4 opcije (a,b,c i d) ova formula daje rezultat: "l/(4-l) = 1/3" pri čemu vrijednost "1/3" ili "0.33" predstavlja matematičko ravnovjesje. Trebali bismo i morali bismo uvijek riskirati gubitak 0.33 boda (ili manje) za svaki negativni odgovor. S druge strane, ako svaki negativni odgovor odnosi više od 0.33 boda, tada bismo pitanje trebali ostaviti prazno.

Slično tome, što je nazivnik formule bliži broju 1, to znači, ako je to bilo koji broj manji od 3 - dvojbeno bi pitanje trebalo pustiti bez odgovora, naprosto zato što nam matematička vjerojatnost ne ide na ruku.

Međutim, ako za tri negativna odgovora ne gubimo jedan pozitivan, nego broj negativnih odgovora treba biti veći (4 ili više), tada trebamo riskirati jer je matematička vjerojatnost na našoj strani. Tada bismo trebali odgovoriti na sva pitanja, ali nikako ne bismo smjeli pogađati. Ponavljam, trebamo koristiti intuiciju.

FORMATI TESTOVA VIŠESTRUKOG IZBORA

Ovi testovi dijele se na dva tipa:

A) PITANJA NA ZAOKRUŽIVANJE. Mnoga od tih pitanja pojavljuju se u priručnicima za testiranje, s pitanjima za vježbu i gotovim odgovorima, kao recimo u priručnicima za polaganje vozačkog ispita. Stoga neće biti gubitak vremena ako istražite ponudu sličnih knjiga na tržištu i kupite one koje vam se čine najboljima.

Testove ovog tipa uglavnom sastavlja posebno povjerenstvo tik pred testiranje. Tako se sprečava curenje informacija, izbjegava favoriziranje i činjenje usluga prijateljima i susjedima itd. Kad bi se testovi sastavljali puno prije, sigurno bi došlo do takvih propusta.

Raspodjela informacija važnija je nego što se na prvi pogled čini. Više o tome u odjeljku "Intuicija na natječajnim testiranjima".

B) SKEN I RAČUNALNI TIP. S tim testovima dobivate obrazac koji trebate popuniti. Olovkom trebate nekako označiti pravilan odgovor: zacrnjujući kvadratić ili nekako drugačije. Takvi su testovi najčešći kod testiranja koja priređuju nacionalne organizacije, kao i kod testiranja s velikim brojem kandidata, naprosto zato što ih je lakše ispravljati - to čini računalo.

Oni se sastavljaju puno prije testiranja pa stoga općenito sadrže više "zloćudnih" pitanja, a možete računati da će im pristupiti više ljudi "s vezama". Trebali bismo znati koja nas vrsta testova čeka.

Misli li netko da se radi o jednoj te istoj stvari? E pa nije tako. Među njima postoje neke suptilne razlike (premda ih nema puno) i njih ćemo razmotriti.

INTUICIJA NA NATJEČAJNIM TESTIRANJIMA

A) Radi li se o testu na zaokruživanje (format tipa A), trebali bismo očekivati da se svaka opcija pojavi približno jednako puta.

Na primjer:

- 20 odgovora u kojima je točan odgovor a)

- 18 odgovora u kojima je točan odgovor b)

- 21 odgovor u kojima je točan odgovor c)

Nemojte zaboraviti da se takvi ispiti pripremaju pod određenim vremenskim pritiskom. Ako testiranje kasni zato što povjerenstvo još uvijek sastavlja pitanja, to je i više nego dovoljan dokaz onoga što sam tvrdio o faktoru vremena i o tome kako se svaka opcija (a,b, c itd.) u konačnici uvijek pojavi približno jednak broj puta.

Sjetite se još kako smo govorili da kad netko stane brzo i bez razmišljanja ispisivati nizove slova a,b i c, recimo jedno ispod drugog, kada ta slova zbroji, gotovo se uvijek ispostavlja da se svako slovo pojavljuje u gotovo sablasnoj ravnoteži s drugim slovima.

A brzina kojom se ti ispiti često sastavljaju potvrđuje ovu teoriju.

B) Ako su ispiti kompjuterizirani i mogućnosti nam matematički idu na ruku, trebali bismo na isti način riskirati. Trebamo se prisjetiti svega što smo rekli o opcijama koje se pojavljuju jednak broj puta, premda to u ovom slučaju neće imati toliki učinak jer se takvi testovi pripremaju mnogo prije i veća je vjerojatnost da ćete u njima naići na "zloću" koju smo prije spominjali.

Bez obzira na sve, podsjećam vas da ćemo, budemo li koristili našu formulu, statistički uvijek igrati na sigurno - što pak znači da se ničega ne bismo trebali bojati.

I dodajmo, tko još nije čuo za šampionsku sreću? Zar nije istina da ćete odsad nadalje učiti poput pravih šampiona? Postat ćete šampioni!

6

Korisni savjeti

• Mnogo je bolje svaki ili skoro svaki dan učiti malo pomalo (bilo da samo pregledavate obrađeno gradivo ili se usredotočujete na dijelove koji vam baš i ne idu najbolje), nego kampanjski bubati.

• Korisno je odmoriti se 5 do 10 minuta nakon svakih 30 ili 40 minuta učenja, i 10 do 15 minuta svakih sat vremena. Odmor omogućuje podsvjesnom umu da prihvati i organizira naučene informacije. Usto je mnogo lakše motivirati se i koncentrirati ako znate da se svakih pola sata ili više možete relaksirati i odmoriti uz šalicu kave, mineralnu vodu ili lagani obrok, šetnjom ili jednostavnim opuštanjem. Kako god bilo, nije loša ideja promijeniti prostoriju ili atmosferu te potpuno zaboraviti na posao. Nikakvih mentalnih ponavljanja, čak i kad vam se čini da biste trebali. Bolje se od toga suzdržati i razviti neku opuštajuću "naviku".

• Soba u kojoj učite treba biti dobro osvijetljena. Pripazite na refleksiju svjetlosti koja pada na knjige ili papire koje čitate.

• Ako nije dobra, može vas vrlo brzo umoriti i naštetiti koncentraciji. Dnevno svijetlo uvijek je najbolji izbor.

• Učimo tako da leđa okrenemo sunčevoj svjetlosti koja je, usput rečeno, najbolja vrsta osvjetljenja. Svjetlo bi u potpunosti trebalo prekrivati naš radni prostor. Najbolje umjetno svjetlo daje stropna svjetiljka; na taj način osvjetljava cijeli prostor i jednoliko raspršuje svjetlost. Ne preporučuje se korištenje stolnih svjetiljki jer umaraju oči i uzrokuju takozvani gubitak stupnja osvjetljenja.

• Na primjer, ako nam svjetlo dolazi s lijeve strane, mnogo više svjetlosti primamo u lijevo oko i zjenica tog oka bit će znatno proširena. S druge strane, desno oko prima mnogo manje svjetla. Ta neravnoteža prouzrokuje prerano umaranje očiju i može prouzročiti glavobolje.

• Učiti biste trebali u udobnom položaju. Obično se preporučuje sjediti, a ne ležati, kako ne bismo umorili mišiće vrata, ruku i dr. Pretjerana opuštenost može prouzročiti pospanost ili slabost. Svatko mora za sebe otkriti najbolji položaj za učenje. Također se moramo pobrinuti da nam odjeća bude udobna i prikladna za rad.

• Pokušajte koliko god je moguće učiti u mirnoj sobi, slobodnoj od buke i ometanja. Izbjegavajte svakojaka ometala (radio, televiziju, itd.). Potpuno je pogrešno misliti da se tako bolje uči. Učenje nalikuje gledanju filma u kinu: film nećemo razumjeti ako pritom, recimo, namjestimo slušalice i uključimo glazbu.

• Kada izvanjske okolnosti nametnu nepovoljne uvjete za učenje, bolje je promijeniti mjesto ili prošetati dok se ne pruži bolja prilika. Kako god bilo, budite oprezni! Nemojte se zavaravati neradom, kako vam to ne bi postala uobičajena isprika.

• Prije početka učenja dobra je ideja imati sve materijale pri ruci: sažetke, mentalne mape, olovke, markere, prazne papire, itd.

• Nije dobra ideja učiti nakon glavnog, obilnog obroka; bolje je u to vrijeme odmarati, ili, ako već moramo, kratko ponoviti naučeno.

• Zapravo, jutro je najbolje vrijeme za učenje - nakon buđenja i laganog doručka. Dobro se uči i poslijepodne. Ponavljati je preporučljivo navečer. No, poslije ćemo vidjeti da je svaki dio dana dobar za ponavljanje.

• Kada se pripremamo za testiranja s nizom teorijskih testova, i to samo ako imamo dovoljno vremena, učenje bismo trebali početi od tema koje će se pojaviti u posljednjem nizu testova. To je zato što konačna selekcija kandidata počinje od njih. Zapamtite daje na posljednjim testovima psihološki faktor najvažniji. Živci se u to vrijeme mogu s nama vrlo okrutno poigrati. Dakle, što smo pripremljeniji, to bolje.

• Zahvaljujući toj taktici teme koje smo pamtili i naučili za posljednje testove bit će nam najsvježije i najlakše ćemo ih zapamtiti, jer smo ih najprije naučili. S druge strane, u razmaku između dva testa u sklopu cijelog postupka dobivamo nekoliko fantastičnih dana za kompletno ponavljanje gradiva teorijskih ispita - onih koje smo ostavili za kraj i koje ćemo tako dobro naučiti.

JUTRO PRIJE ISPITA

• Dan je najbolje započeti energetskim doručkom. Ovo preporučujem i onima koji inače nikada ne doručkuju. To je najbolje jer nas čeka dan krcat intenzivnim mentalnim aktivnostima.

• Morate ostaviti dovoljno vremena da bez žurbe dođete na mjesto polaganja ispita. Bude li nam ponestalo vremena, uhvatit će nas nepoželjna nervoza.

Statistike pokazuju da pristupnici, prije svega oni koji kreću na testiranja i prijemne ispite, na dan ispita dožive više prometnih nezgoda. Zato krenite na ispit ranije i nemojte žuriti.

Katkad je potrebno (ili barem preporučljivo) misliti nekoliko dana unaprijed te se točno raspitati o lokaciji održavanja ispita (u slučaju prijemnih ispita ili testiranja za posao). Ne biste trebali pronaći samo zgradu, nego se upoznati i s rasporedom prostorija u kojima će se testovi održati.

Velike zgrade pristupnicima su katkad previše komplicirane, pa se u tom slučaju lako zbune ili čak izgube u traženju prostorija. Zbog toga mogu zakasniti (neki nikada ne dospiju do prostorije) te se naposljetku iznerviraju više nego što je potrebno.

• Također je dobro saznati kako se dolazi do mjesta održavanja ispita. Hoćemo li pješaci ti ili ići automobilom? Ima li parkirnih mjesta u blizini? Koliko nam treba da dođemo do tamo? Za kandidate koji ispite shvaćaju vrlo ozbiljno takva pitanja ne mogu ostati bez odgovora. U slučaju da doživite nezgodu, morate što prije kontaktirati ispitivače i objasniti im što se dogodilo (logično, ako okolnosti to dopuštaju i ako vam se nije dogodilo ništa ozbiljno).

Kad se poslije pojavimo na mjestu održavanja ispita (koji je možda već i završio), moramo sa sobom ponijeti neku vrstu pisanog opravdanja: od liječnika ili policijskog dužnosnika, ili neki drugi oblik dokaza da smo doživjeli nezgodu.

Ako je nezgoda bila ozbiljna i ne možemo ići na ispit, netko bi trebao odnijeti potvrde umjesto nas.

• Poduzmite sve da biste nekoliko minuta prije ispita ostali sami, u miru i spokoju. Velika je vjerojatnost da će nas okružiti nervozni ljudi koji žustro ponavljaju svoje bilješke, a bit će tu i šaljivaca koji hihoću i ludiraju se. Bez sumnje je najbolje izbjeći i jedne i druge.

• Konačno se vrata otvaraju i pristupnici smiju ući u prostoriju za testiranje. Još jednom aktivirajte samokontrolu te nastojte pri ulasku u sobu biti puni optimizma, ne osjećajući ni najmanji psihološki pritisak. Spremni ste i voljni izaći na ispit i uživat ćete u tome. Nemojte odustati prije nego što ste počeli. Na kraju krajeva, zar mi nismo najbolji stručnjaci na svijetu?

• Ako možemo odabrati gdje ćemo sjesti, najbolje mjesto je u sredini prostorije (promatrano od naprijed prema straga) kraj zida, nasuprot prozorima. Obično nam ta mjesta pobjegnu, bilo zato što se unaprijed dijele ili zato što smo u prostoriju došli prekasno (ili prerano) pa su nam rekli gdje moramo sjesti.

Obratite pozornost:

Kraj prozora nas mogu ometati vanjska buka, sunčevo svjetlo i temperaturne promjene, uobičajene tijekom oblačnog vremena kad se sunce povremeno pojavljuje između oblaka.

U prednjem dijelu prostorije otkrit ćemo da su ispitivači bučniji nego što bi čovjek očekivao te da katkad znaju međusobno čavrljati.

Mjesto koje sam vam ranije preporučio neće ovisiti o temperaturi i svjetlu te je mnogo stabilnije za rad. Sunce nas neće ometati, a i buka će biti udaljena, čak i ona koja dolazi od nervoznih pristupnika koji nogama stružu po podu, kašljucaju i slično. Sjednemo li kraj zida okruživat će nas manje ljudi, što odmah jamči i manje buke.

Uočite razmještaj i vrednovanje različitih mjesta sjedenja u sljedećem dijagramu:

Budemo li prisiljeni sjesti kraj prozora (što je posve moguće s obzirom na prije navedene razloge), a sunce nam smeta, nijedan pristupnik ne mora se bojati zatvoriti prozore, spustiti rolete ili razvući zavjese.

Ako to nije moguće jer, primjerice, nema zavjesa, najbolje je ljubazno i smjerno pitati ispitivače dopuštaju li da se premjesti ce.

Znajte da se oni neće uvrijediti, veća je vjerojatnost da će biti sretni što vam mogu pomoći.

Pokraj prozora jače smo izloženi vanjskoj buci uslijed građevinskih radova, prometa, prolaznika, itd.

U takvim i sličnim okolnostima i opet zamolite ispitivače da vam dopuste promijeniti mjesto. Budete li ljubazni, neće vas odbiti. Konačno, to je posve prirodna molba.

7

Pamćenje i zdravlje

OSNOVNI SAVJETI

• Uravnotežena prehrana, bez pretjerivanja u nekim namirnicama ili nedostatku istih, pomoći će nam u svakoj aktivnosti kojom se u životu bavimo, fizički i mentalno. Stoga učenje i pamćenje nisu u tome iznimka.

• Dok se pripremamo za učenje, ne bismo trebali jesti velike količine hrane, kao ni pretešku hranu ili hranu koja se teško probavlja

• Naravno, cigareto, alkohol ili druge vrste opojnih tvari uvijek će nam štetiti.

• Ako namjeravamo učiti poslijepodne, bolje je da pojedemo lakši ručak i kasnije prigrizemo nešto što volimo. To nam pomaže razbistriti um dok se odmaramo od učenja.

• Nije pametno učiti nakon glavnog jela; bolje je odmoriti se ili u krajnjem slučaju ponoviti naučeno.

KOJE VITAMINE I MINERALE NAŠ MOZAK NAJVIŠE TREBA?

Od minerala uglavnom nam je potreban fosfor i magnezij, a od vitamina A i D.

FOSFOR se može naći u mlijeku i mliječnim proizvodima (budite oprezni sa sirom jer kod nekih ljudi može prouzrokovati migrenu), jaja, cjelovite žitarice, orašaste plodove, čokoladu, ili mahunasto povrće (slanutak, grašak, leća i soja).

MAGNEZIJ se nalazi u nerafiniranoj morskoj soli, cjelovitim žitaricama, orašastim plodovima, čokoladi i mahunastom povrću.

Kako bi tijelo apsorbiralo fosfor potreban mu je vitamin D. Taj vitamin je moguće naći u ulju od jetre bakalara. Proizvodi ga i naša koža kad se izlažemo suncu.

VITAMIN A uglavnom se nalazi u jetrima životinja, a izvan mesne prehrane u mrkvi, peršinu i slatkom krumpiru.

Kao što i sami vidite, nema se tu puno za reći. Mediteranska prehrana, na primjer, vrlo je cjelovita i uistinu daje sve vitamine i minerale koji su vam potrebni.

REDOVITA I PRILAGOĐENA FIZIČKA AKTIVNOST vrlo je poželjna jer osvježava i relaksira um. Vježbanjem oblikujemo tijelo i poboljšavamo krvni tlak, što je vrijedno pažnje i poštovanja.

Na kraju bih želio naglasiti koliko je važno da se dovoljno odmorimo i naspavamo. Najpoželjnije je ne umoriti se previše. Osim što tako prestajete biti produktivni, proizvodite i loše vibracije, a to naš um onesposobljuje u obavljanju željenih aktivnosti.

8

Psihometrija

Psihometrijske testove sve češće susrećemo na različitim tipovima testiranja. Često su i sastavni dio intervjuiranja za primanje na određene vrste posla. Nadalje, oni u mnogima izazivaju strah, gotovo užas. Pristupnici misle da im situacija izmiče kontroli te da su općenito bespomoćni. Katkad ne razumiju što se od njih očekuje i kako bi trebalo rješavati takve testove.

To je razlog zbog kojeg sam odlučio ove testove uključiti u knjigu: želim vas uvesti u njih i pomoći da se skine "veo tajne" kojim su obavijeni. Kao što ćete vidjeti, ne radi se o nepoznatim ili magičnim vježbama - prije suprotno, te vježbe su ugodne i zabavne.

Možda već znate za njih jer ste ih negdje rješavali. Čak i ako je tako, savjetujem vam da proučite ovo poglavlje. Uvijek se može naučiti nešto novo.

Psihometrijske testove možemo podijeliti u dvije osnovne grupe:

• Prva grupa služi za mjerenje inteligencije (kvocijent inteligencije, IQ).

• Testovi osobnosti temelje se na određivanju određenog psihološkog profila ili balansa osobnosti - ovisno o tome što je potrebno za obavljanje određenog posla.

Sada ćemo razmotriti prvu grupu. Ovdje ćete pronaći mnogo praktičnih primjera, a onda i neke zadatke za vježbu.

TESTOVI INTELIGENCIJE

Ovo su testovi kojima se procjenjuje inteligencija osobe.

Postoje različite skale mjerenja kvocijenta inteligencije, a najpoznatija je Cattelova skala. Ostale skale uključuju Termanovu, Scanford-Binetovu i Weschlerovu skalu.

U relaciji prema IQ-u svake osobe, ustanovljene su sljedeće podjele:

MENTALNA RETARDACIJA:

0-24 Teška retardacija (u odraslih mentalna dob od 2 godine)

25 - 49 Umjerena retardacija (mentalna dob 3-6 godina)

50 - 69 Laka retardacija (mentalna dob 7-10 godina)

GRANIČNI STUPANJ INTELIGENCIJE:

70 - 79 Prosječno učenje nemoguće

ISPODROSJEČAN STUPANJ INTELIGENCIJE:

80 - 89 Moguće je učiti na prosječnim razinama, ali uz teškoće

PROSJEČNA INTELIGENCIJA:

90 - 109 (50% populacije)

VISOKA INTELIGENCIJA:

110 - 120 (Tipična na akademskoj razini)

NATPROSJEČNA INTELIGENCIJA:

120-129

VISOKO NATPROSJEČNA

130 -139

BLIZU GENIJALNE

140-159

GENIJ

160 I VIŠE

Ne možemo precizno izmjeriti kvocijente veće od 200, njih samo procjenjujemo.

Međunarodno udruženje "Mensa" prihvaća samo "inteligentne" članove. Njih ima više od 20.000, a otprilike četvrtina njih postiže rezultate više od 155 na Cattellovoj skali.

IQ mjerenja vrlo su važna i uzimaju se u obzir u državama koje ih znaju računati, kao što je u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo darovita djeca dobivaju važan poticaj u obrazovanju, primjerice, njima se daju stipendije ili imaju povlašten upis u škole.

Svi sustavi stvoreni za mjerenje inteligencije imaju isti cilj: ustanoviti kapacitet rezoniranja svake osobe te otkriti logičke sljedove u seriji problema precizno kreiranih za tu svrhu

Primjenom standardiziranih testova na uzorku od tisuća ljudi, uzimajući pritom u obzir njihovu dob, spol, razinu obrazovanja i sl. kreiraju se tablice ili skale organizirane preciznim matematičkim kalkulacijama. Naposljetku se dobiva statistika koja omogućuje ustanoviti je li osoba manje ili više briljantna od prosjeka.

Na primjer, osoba sa 130 bodova briljantnija je od 90 posto populacije. Ako ima 148 bodova, on ili ona briljantniji su od 98 posto populacije. Usput rečeno, ovaj postotak (98%) potreban vam je da biste upali u Mensu.

Cilj ovih testova jest potražiti u seriji kalkuliranih vježbi kraj ili nastavak logičkoga slijeda koji može doći u obliku brojeva, geometrijskih oblika ili slično. Jednom kad otkrijemo logiku slijeda, pomoću nađenoga pravila lako slijedimo figure do kraja.

Testovi se također mogu baviti sljedovima brojeva i slova, domina, "suvišnim" riječima i izrazima. Premda, kada se u test umiješaju riječi ne možemo dobiti pravi IQ jer u igru ulazi sreća, kao što je čest slučaj.

Svrha testova s riječima često jest naprosto ustanoviti posjeduje li osoba minimum zahtijevane inteligencije.

Najbolje što mogu savjetovati kandidatima jest da budu izvanredno pripremljeni te da uklone svaku slabu točku. Zato biste trebali znati i vježbati sve što bi vam na neki način moglo zatrebati u budućnosti, premda vam trenutno nije potrebno.

Bacimo sada pogled na najčešće primjere zadataka u testovima inteligencije.

Brojevni nizovi

Ove se vježbe sastoje od nizova brojeva međusobno povezanih tako da, ako znamo kakva je to veza - koje pravilo vodi od jednog broja prema drugome - možemo nastaviti brojevni niz ili lanac unedogled, dodajući onoliko brojeva koliko želimo.

Bacimo sada pogled na jednostavnije primjere:

1,2, 3, 4...

Koji bi broj mogao doći nakon 4?

Prvo morate pogoditi koje pravilo prati ovaj niz. U prethodnom primjeru pravilo uistinu nije moglo biti jednostavnije. Dakle, budući da se pravilo primjenjuje svaki put, sljedeći broj je 5. Slično tome lanac se može brojiti unatrag:

8, 7, 6, 5...

Koji broj dolazi nakon 5?

Pravilo ovoga niza je da je svaki broj koji slijedi za jedan manji od prethodnog - znači, brojevi se svaki puta smanjuju za jedan - broj koji tražimo je broj 4.

Brojevni nizovi, baš kao i svaki drugi oblik psihometrijskih zadataka, obično su poredani po težini. Dakle, ako negdje zapnemo, bolje je zaboraviti na teže zadatke u nastavku. Kasnije, i to samo ako budemo imali vremena, vratit ćemo se težim problemima po drugi put.

Nemojte zaboraviti da je za rješavanje ove vrste testova predviđeno mnogo vremena. Zapravo, i više nego dovoljno vremena, pa to nije faktor koji bi utjecao na rezultate.

U sljedećem nizu:

4, 7,10,13...

Koji je sljedeći broj u nizu?

Vidimo da se broj svaki put povećava za tri, dakle logično je da sljedeći broj bude 16.

No, sljedeći je niz složeniji:

3, 4, 6, 9...

Koji je sljedeći broj u nizu?

Nije teško otkriti pravilo ovoga niza. Vidimo da se razlika između svaka dva broja povećava za jedan. Dakle, razlika između 3 i 4 je jedan, između 4 i 6 je 2, razlika između 6 i 9 je tri, pa će razlika između sljedeća dva broja biti 4, dakle pisat ćemo broj 13.

U sljedećem primjeru:

4, 3, 7,10, 17, 27...

Koji je sljedeći broj u nizu?

Zapazite daje 7 zbroj brojeva 3 + 4, a to su brojevi koji mu prethode u nizu. Broj 17, primjerice, suma je brojeva 10 i 7, koji mu također prethode u nizu. Stoga, ako nastavimo slijediti ovo pravilo, sljedeći broj trebao bi biti suma brojeva 17 i 27, a to je 44.

Proučimo sljedeći primjer:

2, 6,14, 30...

Koji je sljedeći broj u nizu?

Ako pomnožimo broj sa 2 i dodamo 2 (2 x 2 + 2 = 6), dobivamo sljedeći, dakle broj koji tražimo je 62 (30 x 2 + 2).

Nastavimo sada sljedeći niz:

3, 4, 8, 8, 23, 12, 68, 16...

Koji broj slijedi?

Ovaj je primjer složeniji, a njegova težina leži u činjenici da postoje dva različita umetnuta slijeda u istom lancu. Gledajte na to ovako:

3,4, 8, 8, 23,12, 68,16...

Prvi slijed sastavljen je od podcrtanih brojeva. Pravilo koje moramo slijediti da bismo dobili sljedeći broj jest pomnožiti sa 3 i oduzeti 1. Dakle, imamo: 3 x 3 = 9, i onda, 9-1 =8, drugi podcrtani broj u nizu. Onda napravimo isto s ovim: 8 x 3 = 24 i 24 - 1 =23. Napravimo li isto s posljednjim brojem u ovom dijelu slijeda, 68, dobit ćemo: 68 x 3 = 204 i 204 - 1 = 203, a to je broj koji tražimo.

Drugi slijed u prethodnome nizu predstavlja ometajući slijed koji se isprepleće s glavnim slijedom. Ako u zadatku ne piše drugačije, trebali bismo napisati samo sljedeći broj u nizu, a to je 203.

Međutim, da bismo zaokružili naš posljednji primjer brojevnih nizova, primijetit ćemo daje drugi slijed rezultat dodavanja broja 4 svakom broju, tako daje sljedeći broj u svakom nizu 20 (16 + 4).

Ako smo u zadatku dobili upute da moramo upisati sljedeća dva broja u niz, onda su to 203 i 20, upravo tim redom, pa će niz izgledati ovako:

3, 4, 8, 8, 23, 12, 68, 16, 203,20...

I tako u beskonačnost. Kao što vidite, nije teško, kvaka leži u tome da se pogodi logika kojom su brojevi poredani u niz. Na kraju vas upozoravam da pripazite na banalne pogreške u zbrajanju, oduzimanju, množenju i dijeljenju.

Domino

Naravno da ne morate znati pravila ove slavne igre da biste riješili zadatke. Baš kao što smo radili s nizovima brojeva, trebamo samo otkriti pravilo ili pravila prema kojima je oblikovan niz i koje će nam onda omogućiti da niz nastavimo.

Ovi se testovi često koriste na natječajnim testiranjima zato što daju vrlo pouzdane i objektivne rezultate. Zato ćemo im se osobito posvetiti.

Prva i osnovna stvar je da svaki domino ima sedam mogućih lica, koja idu od 0 (prazno) do šest. Te se mogućnosti udvostručuju zato što se mogući rezultati pojavljuju dvaput:

• Jedan ispod i jedan iznad, ako je domino u vertikalnoj poziciji, što nalikuje brojniku i nazivniku u razlomku.

• Slijeva nadesno, ako su domina horizontalna.

No, dva broja u dva dijela domina mogu biti ista, kao, recimo 3/3, što možemo zvati dvojnikom. Ako domino nije dvojni, tada brojnik i nazivnik neće biti isti pa neće biti svejedno u kojem je domino položaju.

Zapamtite da u ovom zadnjem slučaju govorimo o različitim dominima pa je nužno znati pravilan poredak brojeva.

Domina mogu ići prema većim ili prema manjim brojevima, pa je vrlo važno znati da možemo doći do broja 6. Sa 6 se vraćamo na prazan domino ili 0, i tako dalje, u beskonačnim krugovima.

Pažljivo promotrite sljedeći niz domina. Obratite pozornost na neke karakteristike koje sam prije opisao.

Morate pronaći domino koji dolazi na mjesto s isprekidanim linijama, a koja nikada ne biste smjeli pobrkati s praznim dominom

U prvom primjeru, koji je usput rečeno vrlo jednostavan, možemo vidjeti da su svi nazivnici isti. Logično moramo pretpostaviti daje nazivnik sljedećeg domina u nizu također 3.

Brojnik se, međutim, uvijek povećava za jedan. Zapazite kako tvore beskonačne krugove o kojima smo govorili, zato što kada dođu do broja 6, sljedeći broj mora biti 0, koja zatvara krug. Tada se vraća na 1 i u našem primjeru nastavlja na 2, što je brojnik koji tražimo. Dakle, rješenje je domino 2/3.

Prijeđimo na novi primjer:

U U ovom slučaju, suprotno onome što smo imali u prvom primjeru, brojnik je uvijek isti, 2, i logično je pretpostaviti da se to nastavlja i dalje.

Nazivnik se povećava za jedan svaki put dok ne dođe do 0, što vam je već poznato iz prethodnog primjera, a tada kreće ispočetka. Zapamtite da domina tvore beskonačne zatvorene krugove. Novi krug može početi i od broja 6 nakon što je pao do 0. Nakon 6 dolazi 5, pa možemo zaključiti da je domino koji tražimo 2/5.

Evo još jednog primjera:

Ovdje imamo brojnik koji se svaki put povećava za 2. Ponavljam (kao i obično) - kada dođemo do 6, najvećeg broja koji se može pojaviti u dominu, nastavljamo na isti način i povećavamo za 2 (prvo je bilo od 0, pa od 1) -brojnik koji tražimo je 3.

U nazivniku primjećujemo da se niz jednostavno smanjuje za jedan dok ne dođemo do broja 2. Dakle, naš konačan odgovor bio bi domino 3/2.

U novom primjeru, koji je sličan onom prethodnom, brojnik se svaki put povećava za jedan. Zato odgovor za brojnik glasi 0. Nazivnik se pak smanjuje svaki put za 2 pa također završava na 0. Dakle, domino koji tražimo je 0/0.

Proučimo sada nov i drugačiji primjer:

Ovdje možemo primijetiti ometajući domino 1/1. On je pravilno umetnut u niz pa ovdje predstavlja kompletan odgovor koji se od nas traži: 1/1.

Drugi niz sačinjavaju domina čiji se brojnik povećava za jedan, a nazivnik se smanjuje za dva, pa bi sljedeći domino u nizu bio 6/2.

Zapamtite da nisu od nas tražili da to otkrijemo, pa to ne moramo ni zapisati. Ipak, dobro je znati.

Idemo na novi primjer:

Ne dajte se zbuniti brojem domina dvojnika.

U ovom slučaju opet primjećujemo umetnuti domino, 1/1. Međutim, vidimo novi niz domina koji se izmjenjuju s dominom 1/1. Oni su rezultat dodavanja broja 3 brojniku i nazivniku, što bi značilo da sljedeći domino u nizu i naš konačan odgovor glasi 6/6.

Novi primjer:

Ovdje vidimo novi slučaj umetanja - dobiven dvama nizovima koji se izmjenjuju. Prvo vidimo da se za dva povećavaju brojnici prvog, trećeg, petog i, logično, sedmog domina. Jedan je odgovor koji tražimo. S druge strane, nazivnici ovih domina smanjuju se uvijek za jedan: 6, 5, 4... pa možemo pretpostaviti da će nazivnik odgovora biti 3. Konačan odgovor je 1/3.

Domino 4/5 sačinjava drugi niz - usporedan s onim koji nam je dao odgovor. Taj se niz temelji na jednostavnoj izmjeni domina 4/5 i 5/4.

Sada ćemo se pozabaviti sličnim primjerom:

U ovom slučaju vidimo da dvojna domina nisu ometajuća; oni su ti koji tvore glavni niz. Prva kombinacija 3/2 izmjenjuje se s preokrenutom kombinacijom 2/3, a između njih su umetnuta domina koja tvore drugi niz. Posljednji domino - i odgovor - jest 2/3.

Uvijek je dobro potruditi se razumjeti nastavak niza, premda se to od nas ne traži. To je dobro za vježbu. Vidimo da je drugi niz 2/0, 2/6, 2/5 iz čega nije teško zaključiti daje brojnik uvijek 2, a da se nazivnik smanjuje za jedan. Dakle, u ovom nizu nakon traženog odgovora slijedi domino 2/4.

Nastavimo s drugim primjerom. Odvojite nekoliko sekundi i pokušajte sami pronaći rješenje. Ako želite, odgovor nacrtajte u iscrtkanom dominu:

Zapazite da i ovdje imamo dva različita niza. U jednom imamo domina 1,3 i 5 plus odgovor koji dolazi na broju 7. Zamjećujemo da se brojnici povećavaju za 2, a nazivnici smanjuju za 1, pa je odgovor koji tražimo 1/3.

Drugi niz je sastavljen od domina na parnim mjestima. Njihovo je pravilo da im se brojnici smanjuju za dva, a nazivnici za jedan, što pak znači daje sljedeći domino u nizu, onaj koji nije dio zadatka, 1/2.

Proučite sljedeći primjer i zapišite odgovor:

U neparnom nizu sastavljenom od domina na prvom, trećem i petom mjestu te mjestu za odgovor (ili sedmi domino) možemo primijetiti kako se brojnik povećava za jedan, a nazivnik smanjuje za dva, čime dobivamo odgovor: 6/2.

Domina na parnim mjestima imaju dvojnike koji se svaki put smanjuju za dva. Stoga bi sljedeći domino u nizu, kad bi se od nas tražio, bio 4/4.

Nije teško, zar ne?

Riješimo novi primjer:

Prva stvar koju bismo trebali zamijetiti jest da ovdje nema toliko domina kao prije.

Kad imamo malo domina, odmah bismo trebali pomisliti da se radi o jednom cjelovitom nizu.

Jeste li se dosjetili odgovora?

Evo rješenja. Zapazite kako brojnik u jednom dominu postaje nazivnik u drugom, a nazivnik +1 korespondira s brojnikom sljedećeg domina. Stoga je odgovor koji tražimo 6/0.

To je bilo lako, zar ne? Da bi se rješavali ovakvi zadaci potrebna je vježba i ponešto mašte. Ipak, ti nizovi mogu postati strahovito komplicirani.

Cilj mi nije ovdje vam pokazivati svaki mogući slučaj zato što bi to bilo nemoguće. Želim vam ih samo približiti te vas uputiti u najčešće vrste nizova.

Riješite sljedeći primjer:

Sličan je onome što smo ga upravo vidjeli. Ovaj put, kad bismo brojniku dodali 1, dobili bismo nazivnik sljedećeg domina. Ako nazivnicima dodamo 2, dobit ćemo brojnik sljedećeg domina. Logično, odgovor je 0/2.

Novi primjer:

Ne dopustite da vas horizontalna domina prestraše. Vertikalni se čitaju od vrha prema dnu, a horizontalni slijeva nadesno. Ako je to prekomplicirano za vas, uvijek ih možete mentalno staviti u okomit položaj - podižući ih nadesno, u smjeru kazaljke na satu.

Na horizontalnim dominima brojnik korespondira s brojem lijevo, a nazivnik s brojem desno. Brojnici se povećavaju za jedan, a nazivnici se smanjuju za dva, tako daje naš odgovor 6/2.

Evo drugog primjera:

Ovdje možete vidjeti kako se brojnici povećavaju za tri, a nazivnici za jedan. Odgovor nije tako teško pronaći. Glasi: 0/0.

Domina se na testiranjima mogu pojaviti i u parovima:

U ovom primjeru imamo tri para i logičko pravilo koje uočavamo u prva dva para. Ovaj prvi primjer iznimno je jednostavan.

Domina su "ukrižena". To znači da je brojnik prvoga nazivnik u drugome, a nazivnik prvoga je brojnik u drugome. Zato odgovor glasi 6/2. Zapazite kako ovdje pravila za jedan par vrijede i za sva tri.

Pogledajmo što se događa ovdje:

Još jednom trebamo naći vezu između dva domina u jednom paru - to će pravilo onda vrijediti za cijeli niz parova.

Ako oduzmemo 2 od prvog brojnika, dobit ćemo drugi nazivnik. Ako dodamo 1 prvom nazivniku, dobit ćemo drugi brojnik. Odgovor je 6/6.

Pažljivo proučite sljedeći primjer:

Primjećujemo da su domina sparena tako da je drugi brojnik jednak prvom brojniku +3. Oduzmemo li 1 od prvog nazivnika, dobivamo drugi nazivnik. Dakle, rezultat je 6/2.

Analizirajmo sljedeći, nešto kompliciraniji primjer:

Rješenje je nešto jače zakamuflirano, ali nije ga preteško pronaći. Brojnici svakog para zbrojeni daju 6, a nazivnici svakog para zbrojeni daju 7. Primjenom ovog pravila dobivamo rješenje 4/4.

Zadaci u kojima se domina javljaju u grupama od tri mogu biti malo teži.

U ovom slučaju rješenje je jednostavnije nego što se naizgled čini. Možete li ga pronaći?

Sve što morate učiniti jest zbrojiti posebno nazivnik s nazivnikom i brojnik s brojnikom prva dva domina te tako dobivate brojnik i nazivnik trećega. Onda pravilo primijenite na drugi trio. Rezultat je 0/2.

U drugom paru zbroj dva brojnika iznosi 7 - to je više od maksimalno dopuštenog broja 6. Dakle, moramo se spustiti na 0.

Evo sličnog primjera:

Moramo izvesti jednostavnu operaciju zbrajanja da bismo do došli do rezultata 0/1.

Problemi koji slijede na prvi se pogled mogu učiniti kompliciranijima:

Ovo je spirala kojom počinje dominom 3/1, koji je, kao što vidite, horizontalan. Bilo bi vam možda lakše kad biste zamislili da je svaki domino automobil koji putuje u smjeru posljednjeg domina, odgovora. Svaki "automobil" (baš kao i svi normalni automobili) imaju prednji dio (ovdje je to 3) i stražnji dio (ovdje je to 1). Prednji dijelovi automobila svaki se put smanjuju za 1, a stražnji dijelovi se povećavaju za 2. Stoga je posljednji auto - pardon, domino, 3/1.

Hajdemo naposljetku do posljednjeg primjera. On sliči mozaiku i čini se da je najteži od svih.

Vidite li rješenje?

Četiri horizontalna domina (položena) izgledaju kao odraz u ogledu. Zapazite kako su dva vanjska broja, 1 i 2, u istoj poziciji sa svake strane. Međutim, unutarnje točkice, 5 i 3, zamijenile su mjesta.

Sada samo isto to pravilo morate primijeniti na četiri vertikalna domina. Dakle, kako biste pronašli "izgubljeni" domino, vanjske točkice moraju ostati iste - ovdje je to 4 i 5, a zatim morate zamijeniti mjesta unutarnjim točkicama. Rezultat je 1/5.

Kad obavimo najteži dio posla, tj. otkrijemo pravilo ili logiku problema, tada nam samo još preostaje dobro paziti da ne napravimo neku banalnu pogrešku, recimo nešto krivo zbrojimo.

Mogli bismo se također zbuniti i nehotice zamijeniti poredak točkica te preokrenuti rezultat posljednjega domina. Naravno, to će se računati kao greška.

Na kraju poglavlja za vježbu nudim još zadataka s rješenjima.

Sada ćemo se pozabaviti posljednjom vrstom psihometrijskih testova. Radi se o problemima koji na prvi pogled mnoge ljude nasmrt prestraše, prvenstveno zbog toga kako izgledaju. Poznati su kao dijagrami.

Dijagramski testovi

Prvo i prvo, važno je ne dati se zastrašiti ovim nazivom (kao ni bilo kojim drugim kad smo već kod toga). Naprosto moramo smisliti nekakav naziv za ove bezazlene vježbe.

Vidjet ćete niz kvadrata. Moramo proniknuti u njihovu logiku. Tako ćemo dovršiti sekciju - naravno, prije toga ću vas upozoriti da više psihometrijskih vježbi možete pronaći na kraju ovoga poglavlja. Vježbajte, a usput se malo i zabavite!

Koji od dijagrama što slijede (A, B, C ili D) korespondiraju s praznima, onima s iscrtkanim linijama?

Jeste li pogodili?

Odgovor je C. Pogledajte putanju jedne točkice koja se kreće kvadratom u smjeru kazaljke na satu, a i druge dvije točke čine isto, samo u smjeru suprotnom kazaljki na satu.

Dobro pazite da odgovor ne pomiješate sa B. Odgovor B nudi istu raspodjelu kao i C, ali se dvije točke pojavljuju na dnu kvadratića, a ne na vrhu gdje im je mjesto!

Promotrimo sada drugi primjer. Žrtvujte nekoliko trenutaka i pokušajte samostalno doći do odgovora.

Ako želite, možete ga predvidjeti. Precrtajte ga u bilježnicu bez gledanja u ponuđene opcije.

Naiđete li na probleme, bacite pogled na ponuđene odgovore. Točan odgovor skriva se tamo; odaberite ga.

Vidimo da se nova točka nadodaje u putanji suprotnoj kretanju kazaljke na satu.

Crtica skače naprijed-natrag dijagonalno između dvije iste kutije - a to su one što čine desnu dijagonalu.

Jedini dijagram koji slijedi ovu logiku je dijagram B.

Riješite sljedeći primjer:

Prvo usmjerite pažnju na krug koji se kreće dijagonalno udesno i onda nestaje. Ostali oblici pojavljuju se prvo u donjoj lijevoj kutijici, penju se u gornju lijevu kutijicu i onda spuštaju dijagonalno poput onog kruga, te konačno nestaju. Jedini dijagram koji slijedi ovaj obrazac jest dijagram A .Dijagram C to ne može biti,zato što se u donjoj levoj kutiji ne pojavljuje nikakav novi oblik.

Evo sljedećeg primjera:

U ovom slučaju imamo "prazan" pravokutnik (unutar njega je točka koja nije njegov sastavni dio) koji se nalazi u donjem desnom kutu, jedan u gornjem lijevom kutu i jedan u donjem desnom kutu - oni su djelomično ispunjeni. Imamo dakle i točku koja putuje, naizgled proizvoljno, između sve četiri kutije.

Točan odgovor je A, gdje se dvije figure susreću u jednoj kutiji. Pravokutnik je posve ispunjen i prekriva točku.

Kad završite s proučavanjem primjera možete rješavati ponuđene zadatke koje nudim na sljedećim stranicama. Onda provjerite rezultate u odsječku s rješenjima. Zabavite se!

RJEŠENJA

Brojevni nizovi

1) 23

2) 32

3) 36

4) 33

5) 15131

6) 3

7) 64

8) 5

9) 41

10) 16

Domino

1) 1/1

2) 4/3

3) 2/5

4) 4/1

5) 1/3

6) 5/1

7) 6/3

8) 6/4

9) 6/3

10) 5/5

11) 4/4

12) 6/2

13) 1/0

14) 5/4

15) 5/6

16) 4/1

17) 0/2

18) 0/6

Dijagramski testovi

D

A

C

C

PSIHOMETRIJSKI TESTOVI OSOBNOSTI

Sačinjeni su od niza poprilično nepouzdanih pitanja oblikovanih da bi se ustanovio psihološki profil osobe koja pristupa testiranju.

Opće je pravilo da biste trebali redom odgovarati na sva pitanja, premda se to ne može uvijek savjetovati zato što može dovesti do greške ili nedosljednosti.

Primjerice, pitanje može glasiti: "Volite li jahati konje?"

Ako nikad niste jahali konja, ne biste trebali odgovarati. Ne bismo trebali pomiješati ono što volimo s onime za što mislimo da bismo zavoljeli kad bismo imali prilike probati.

Sljedeće bi pitanje moglo glasiti ovako: "Jeste li ikada jahali konja?" Ako ovdje odgovorite niječno, proturječit ćete sebi u slučaju da ste na prvo pitanje odgovorili potvrdno.

Postoji logičan zaključak, a on glasi: ako nikada niste jahali konja, kako onda znate sviđa li vam se to ili ne?

Ljudi koji tvrde da im sviđa nešto što nikada nisu probali, ispitivaču (ili psihologu koji evaluira testove) mogu djelovati poprilično neozbiljno i nepouzdano, zar ne?

Ovi testovi puni su pitanja kojima je jedina svrha pronaći kontradikcije u osobnostima pristupnika. Mogu biti slična gornjem primjeru, ili se pak jedno te isto pitanje ponavlja bezbroj puta u preformuliranom obliku. Takva su pitanja često za kamuflira na među banalnim upitima koji su osobni i izravni, poput upita o tome što vam je ukusno, primjerice. Evidentno je da nitko ne može dobiti negativne bodove na takvim testovima, ali budite dosljedni u odgovorima. Nemojte svaki put kad vam se postavi isto pitanje odgovoriti nešto drugo.

Katkad je neophodno malo "lagati" kako bi se ostavilo poželjan dojam. Primjerice:

• Oni koji se natječu za mjesto policajca nikada ne bi trebali napisati da lako gube strpljenje u određenim okolnostima, čak i kad je to katkad istina. Nemojmo zaboraviti da oni, između ostalog, barataju oružjem.

• Ako vas pitaju biste li zadržali novčanik pronađen na pločniku, uz pretpostavku da ne znate tko ga je izgubio, logičan je odgovor: da. Kakvu opciju još imate? Negativan odgovor mogao bi indicirati nezrelu osobnost.

• Natječemo li se za mjesto odgojitelja/odgojiteljice, kao posljednji primjer, trebali bismo napisati da imamo obilje strpljenja i da volimo raditi s djecom, pa makar pri tome i nešto preuveličali.

U osnovi istu stvar moramo činiti prilikom intervjua za posao.

U slučaju bilo kakve sumnje, uvijek trebate davati odgovore koje biste željeli čitati kad biste bili u koži onoga tko čita i evaluira testove, osim kad se radi o pitanjima koja se tiču osobnog ukusa, a čija je jedina svrha "popuniti" test i zadobiti povjerenje pristupnika.

Usput rečeno, nikoga ove preporuke ne bi trebale uznemiriti, niti izazivati krivnju kod onih koji ih slijede, osobito kad se radi o testiranjima za posao - sve je dopušteno u ljubavi i testiranjima. Oficijelne organizacije i njihovi delegati prvi su kada treba "povući veze" za prijatelje i rodbinu, pa je ionako teško upasti u to kolo. Dakle, nažalost za neke, a nasreću za neke druge, natječajna testiranja pretvaraju se u svojevrstan rat u kojem je sve dopušteno!

9

Psihološka priprema

Ovo poglavlje nije posvećeno samo onima koji polažu ispite, posvećeno je svima. Život je jedan neprekidan ispit. Uvijek nečemu težimo, tražimo nove ciljeve.

Uzmimo ovu uzbudljivu temu kao najvažniji dio knjige. Sve učenje na svijetu i najbolja moguća memorija ne znače ništa ako tijekom ispita sve "pokvare" naši napeti, neukrotivi živci.

U meni nema ni tračka sumnje u to da onome tko želi postati šampion u pamćenju, učenju ili briljirati na ispitima treba neprobojna psiha, psihologija pobjednika - visoko, bolje reći vrtoglavo visoko samopouzdanje. U tome nema ništa loše, baš suprotno, pokušat ću iskreno pomoći čitateljima da otkriju tajne pretvaranja mašte u stvarnost. Ovo poglavlje osobito posvećujem onima koji ga u psihološkom smislu najviše trebaju i nadam se da ću takve zaraziti svojim entuzijazmom. Njega pak dugujem ničeg drugom do primjeni jednostavnih smjernica koje ću vam ovdje otkriti.

Pažljivo proučite ovo poglavlje i razmislite o njegovu sadržaju. Tada pokušajte primijeniti malo samokritike, tj. usporedite dobivene informacije s vlastitom osobnošću, time kakvi ste. Recimo ovako:

• Koje sličnosti i razlike uočavate između sebe i različitih karakteristika osobnosti što ste ih ovdje otkrili?

• Kakvi ste, i kakvi biste željeli biti?

• Jeste li u stanju osjetiti dovoljno naklonosti prema sebi?

Kad završite s čitanjem poglavlja, vratite se na ova pitanja i pokušajte na njih odgovoriti.

ISPITI

Ljudi se uglavnom boje ispita, katkad čak i panično. Stvarna percepcija straha temelji se najednom mitu:

Pasti na ispitu je loše.

Dakako, ovo uvjerenje je pogrešno. Zapamtite da sada govorimo o akademskim ispitima, a ne o natječajnim testiranjima. Neuspjeh nije loš, ne bi nas trebao čak ni zabrinjavati (u najdoslovnijem smislu riječi). Ono što bi bilo loše i što bi nam svakako dalo razloga za brigu jest izostanak učenja ili površno učenje.

Niti itko može biti sto posto siguran da je uvijek loše propasti na natječajnom testiranju. Naravno, kada govorimo o postocima, uvijek je bolje proći nego pasti. Međutim, koliko je ljudi na kraju pronašlo bolji posao, novi put - naprosto zato što u početku nisu prošli na testiranju? Početna mentalna reakcija tih ljudi - kad su ugledali "ne zadovoljava" u svojim rezultatima mislili su daje to nešto najgore što im se moglo desiti - odjednom se prometnula u zadovoljstvo.

Shvatili su da bi bilo mnogo gore da su prošli i prihvatili posao za koji su se natjecali. Otkrili su koliko je dobro to što nisu prošli. Ali pazite! Ovaj sretan završetak, ovaj najbolji mogući ishod dolazi samo onima koji se u suočavanju s očitim fijaskom, zahvaljujući svojoj žilavosti, nisu dali obeshrabriti. Usprkos svemu nisu izgubili nadu i nastavili su tražiti nove mogućnosti. Uopće se ne obraćam onima koji čitajući ove retke pronalaze razloge i opravdanja za dobrovoljni neuspjeh. Iznenadili biste se koliko takvih ljudi ima. Oni koji moje savjete shvaćaju na taj način nemaju žilavosti ni samopouzdanja te su osuđeni na najspektakularnije poraze sve dotle dok ne prestanu razmišljati i ponašati se na taj način.

Ne želim da se moje riječi krivo interpretiraju. Naravno da je glavni cilj svih studenata i učenika, a osobito kandidata na natječajnim testiranjima, proći test - i što više bodova skupe, to bolje. Upravo sam zato ovo poglavlje uklopio u knjigu.

Posljednja stvar koja bi pristupnika trebala zabrinjavati jest konačan rezultat (tj. hoće li proći ili pasti na ispitu). Zamislite vozača koji uvijek i svugdje brine hoće li na cilj stići na cilj živ i neozlijeđen, umjesto da se opusti i uživa u vožnji.

Kad polažete ispit, morali biste se posve izgubiti u vlastitim nadanjima i entuzijazmu (zašto ne?) i uživati u tome, baš kao što je slučaj sa svim ostalim stvarima koje vas oduševljavaju. To je najbolje što možete učiniti. I s praktične strane je bolje zato što naša podsvijest, kada se suoči s velikim pritiskom, uključuje svoje obrambene mehanizme, nastojeći blokirati zapamćene informacije kojih se želimo prisjetiti. Gak i ako nam se pamćenje ne zablokira posve, djelomično bi se moglo zakočiti, ovisno o tome koliko smo nervozni prije ispita. Svatko poznaje nekoga tko je zbog mentalne blokade posve zakazao na nekom važnom ispitu ili u nekoj drugoj prilici, zar ne?

Čak i oni koji su najviše učili i temeljito upili gradivo nisu pošteđeni mogućnosti blokade. Nose cijelu tonu odgovornosti na svojim plećima i osjećaju ogroman pritisak. Pritisak nevjerojatne odgovornosti može biti previše za njih. Glavni razlog zbog kojeg naša podsvijest može učiniti da naš um stane jest strah od neuspjeha.

Kad već sjedite na ispitu, kocka je bačena. U tim trenucima nismo više odgovorni ni za što. Bili smo odgovorni dok smo se pripremali ili propuštali pripremati za ispit, ali u trenutku istine ne bismo si trebali ništa predbacivati. Trebamo se opustiti, uživati u ispitu i dopustiti svome znanju da prirodno teče.

Strah od neuspjeha na ispitu rađa se iz misli da je pad nešto loše. Unatoč tomu nemojte zaboraviti da poraz ne postoji za one koji su se borili svim snagama. Izbjegnemo li precjenjivati ispite i prestanemo ih povezivati s uspjehom i porazom, oni nas automatski prestaju plašiti, a to rezultira boljim rezultatima. U ovo možete biti sigurni.

Ne treba posebno naglašavati da će se strah probuditi u podsvijesti onih koji su već pali na nekom važnom ispitu i patili zbog toga. Boje se opet prolaziti kroz situaciju koja im je uzrokovala patnju. Ovdje dobro pazite što vam želim reći: patnju nije uzrokovao ispit, nego osobni stav i procjenjivanje rezultata.

Ukratko: postoji stanje uzbune, čak i fobije, u umovima onih koji su odlučili prekomjerno vrednovati moguće rezultate ispita, često još dok ih čekaju (katkad i mnogo ranije). Kada pak moraju pristupiti sljedećem ispitu, osjetit će strah koji će se manifestirati u obliku beskrajne količine neugodnih tjelesnih senzacija koje je uistinu teško kontrolirati.

Taj je strah direktan rezultat njihova stava. Nalikuje to reakciji na određene podsvjesne mehanizme obrane. Vaša podsvijest ne razumije zašto ste ovdje i zašto patite te želi da ubuduće izbjegnete takvu i svaku sličnu situaciju. Dakle, kad se sjetite da vas sutra ili sljedeći tjedan čeka važan ispit, um će odmah početi negodovati u obliku nervoze, tjeskobe, ubrzanog kucanja srca, nesanice ili nekog drugog neugodnog simptoma. Sve to za vaše dobro, kako se ne biste uputili na drugi ispit i cako izbjegli ponavljanje toga zauvijek strašnog iskustva.

Podsvijest vas jedino želi zaštititi (sve fobije i obrambeni mehanizmi nisu ništa drugo do metode samozaštite što dolaze iz te naše "čudne" podsvijesti). Nemoguće joj je razumjeti zašto smo zbog običnog odgovaranja na nekoliko pitanja (to je ono što ispit uistinu jest, ostalo je naša izmišljotina) spremni toliko ugroziti svoje zdravlje, samopouzdanje i dobro mišljenje o sebi.

Prolaz ili pad nisu sami po sebi ni dobri ni loši. Možda suočavanje s neuspjehom u nekom razdoblju života pomaže da nešto naučimo i to primijenimo u bližoj ili daljoj budućnosti. Možda nam to može pomoći da se bolje motiviramo.

Kratkoročno se čini daje dobro proći testove pod svaku cijenu, čak i kad to nismo zaslužili. Ali zar nije pametnije učiti dobrom tehnikom, ovladati umijećem pripreme i memoriranja građe, te se jednom zauvijek riješiti straha od ispita?

Ovo bismo mogli dobiti u nekoliko fantastičnih godina prakse, stjecanja znanja i kompletnog treninga što bi nam usto svakim danom nedvojbeno otvaralo vrata budućnosti. Recimo da smo pristupili testiranju za privlačan posao ili smo bez ikakvih

problema dobili posao u struci za koju smo se školovali - naprosto zbog svojih kvaliteta autentičnog stručnjaka.

U svakom slučaju, zahvaljujući primjeni tih vještina razina produktivnosti neprestano će nam se povećavati i napravit ćemo sve što bude trebalo da uđemo na tržište rada ili se pak nastavimo penjati na obrazovnoj ljestvici.

Često studenti koji samo žele proći ispit budu pretjerano samouvjereni i opušteni. Zadovoljavaju se prosječnošću i ne priđu ni blizu ostvarenju svojih najviših potencijala. Kasnije jadno prolaze i na natječajnim testiranjima, premda su na fakultetu ili u školi bili "dobri" učenici i studenti.

Pazite! Ne tvrdim da je tu i tamo dobro pasti na ispitu. Želim reći da dobro i loše leži u našoj tehničkoj i psihološkoj pripremi za ispit.

Ispit samo podrazumijeva da žanjete što ste sijali i stoga ne biste u tom trenutku trebali očekivati ništa više od toga, a ponajmanje čuda.

Ustanovljeno je da odgovorni ljudi nakon pada na ispitu nastoje pronaći uzroke svoga "neuspjeha", uče iz njega i tako jačaju svoje slabe strane. Dugoročno postaju mnogo uspješniji i kvalitetniji od konformistički nastrojenih koji prođu tek da prođu.

S druge strane morate zapamtiti da postoje faktori koji utječu na konačne rezultate ispita i koji ne ovise o pristupniku. Dakle, ispite je moguće proći na više načina, što nikako ne donosi dobrobit u budućnosti.

• Sreća. Neki nauče samo dvije ili tri stvari, a onda ih baš to pitaju na ispitu.

• Lutrija. Ako pristupnici ne znaju barem malo o sadržaju ispita, bilo bi im uistinu teško položiti test s mogućnošću odabira odgovora - mnogo teže nego savršeno pogađati ili naslijepo predvidjeti svaki ishod nogometne igre.

Moguće je pasti na ispitu zbog razloga koji su izvan vaše kontrole. Međutim, vjerojatnost da će se svi nužni faktori poklopiti i proizvesti stvarno veliki peh može se javiti samo jednom u životu, baš kao i zgoditak na lotu. Vjerojatnost da se tako nešto dvaput dogodi ravna je nuli, osim ako baš nismo zloupotrijebili sve svoje kreativne snage da tako nešto insceniramo.

Dakle, zapamtimo da tajna nije u tome da prođemo ili padnemo na ispitu, nego u tome da znamo kako se pripremiti za suočavanje s cijelim tim procesom od trenutka kad smo počeli, učiti pa do trenutka kad smo predali riješeni test. Ključno je također znati da nakon dobivanja rezultata sebe moramo počastiti razumijevanjem i brižnošću - osobito ako su rezultati loši. Samo tako možemo izvući najbolje za sebe u budućnosti i spriječiti našu dragu podsvijest da nam u budućnosti pokuša pomoći jednim od svojih obrambenih mehanizama...udarajući tamo gdje smo najslabiji!

Rezultati će uvijek doći sami od sebe, to je sigurno, zato ne brinite o njima. Jednostavno se suočite s onime što dolazi, bilo to dobro ili loše. U svakom slučaju prema

sebi se moramo ponašati kao što bismo se ponašali prema osobi koju volimo najviše na svijetu.

Poslužimo se primjerom: što bismo učinili ili kako bismo reagirali kad bismo pali na ispitu?

Trebali bismo reagirati tako da se opustimo, volimo se i dalje, budemo sebi u tom trenutku najbolji prijatelj te da se prema sebi tako i ophodimo. Razgovarajte sa sobom i savjetujte se s ljubavlju! Jeste li to ikada pokušali pred ogledalom? Pa, preporučujem vam to. Učinite to! Kad se udaljite od ogledala osjetit ćete da se nešto u vama promijenilo nabolje. Osjetit ćete olakšanje i slobodu. Ponavljajte to toliko često koliko je potrebno, sve dotle dok ljubav i brižnost ne učine da postanete "nezamjenjiva osoba u svom životu."

Naravno, morate proučiti i analizirati sve faktore koji su utjecali na vaš očit "neuspjeh". Pronalaženje uzroka sigurno će vam pomoći da se bolje upoznate i kvalitetnije pripremite za ispite koji dolaze. Ako tako budete radili, možete biti sigurni da će vaši neuspjesi u budućnosti postati uspjesi. Naravno da ne govorimo o "studentima" koji uvijek iznova propadaju zato što ne uče ili zato što se ne žele pripremati za ispite. To su oni koji se isključivo brinu za tulumarenje i provode i ni za što drugo. Takvi ljudi moraju odrasti i hrabro prigrliti učenje te svakako naučiti kako se uči.

Usput rečeno, tko kaže da se učenje i polaganje ispita ne može pretvoriti u zabavu? Oni koji tako ne misle, osobito kad se radi o testovima, vjeruju da izlaskom na ispit previše riskirate zar ne? A što je s opasnim sportovima? Njih ima puno, a ljudi koji se njima bave uglavnom nisu profesionalci. Cine to iz čiste zabave. Pa i oni puno riskiraju, zar ne? S time da oni riskiraju ni manje ni više nego vlastiti život. Riskiraju mnogo više od nekoga tko polaže ispit te mu je jedini rekvizit u tome olovka i bezopasan list papira.

Uistinu nema potrebe duljiti s takvim očiglednim primjerima, ali zar svaki novi dan nije svojevrstan test? Zar ne riskirate nešto svaki puta kad izađete iz kuće. uđete u auto, prelazite ulicu ili hodate pored neke zgrade? Jesam li u krivu?

Budete li stvari činili ispravno i s ljubavlju, sve može postati zabavno. I još ćemo imati više vremena za ugodne i zabavne stvari. Naučit ćete iskoristiti svaku minutu svoga vremena za kvalitetniji i radosniji život, otkrivajući predivne osjećaje koji se bez iznimke javljaju nakon dobro obavljenog posla.

Oni koji u potpunosti znaju uživati u svom poslu ne boje se rezultata. Kada se ne bojimo krajnjih rezultata, izvlačimo najbolje iz sebe i svojih umijeća, a time još više uživamo u sebi. Uhvaćeni smo u začarani, vrtoglavi krug neprekidnoga poboljšanja i napretka!

Mislim daje to nešto što uistinu vrijedi pokušati.

Ispiti su nužnost

Kada to ne bi bio slučaj, tko bi od nas uopće htio učiti? Budimo iskreni.

Bez ispita mnogi ljudi ne bi znali čak ni pravilno čitati i pisati, da ne govorimo o dubljem poznavanju građe.

Svi učenici i studenti moraju razumjeti i prihvatiti da su sve vrste ispita apsolutno nužne. Kad to možemo razumjeti, naučit ćemo ih voljeti i u njima vidjeti nešto dobro, nešto što oblikuje dio našega društva, premda i nije uvijek pravedno.

Ispiti su nužni zato što nas obvezuju na proučavanje i učenje, na razvijanje natjecateljskog duha, bolju pripremljenost za budućnost. Oni odvajaju ili odabiru one koji se trude od onih koji se ne trude, odgovornije od neodgovornijih. Ne bi bilo pravedno kad bi svakoga mjerili isto mjerom te kad bi se iz lažne solidarnosti svakome dopustilo da prođe na ispitu, dobije diplomu, certifikat, nezasluženo radno mjesto, bez obzira na kvantitetu i kvalitetu usvojenih znanja i vještina. Kakvo bismo društvo tako stvorili?

Odgovorit ću vam: lijeno društvo bez priprema, bez ikakvih standarda, bez stručnjaka i profesionalaca. Zašto se uopće truditi ako svi na kraju dobiju isto?

Uopće pritom ne želim ulaziti u globalne rezultate i posljedice koji koje bi poplavile naše društvo (koje već ionako ne funkcionira kako treba) na svakoj razini (ekonomskoj, političkoj, itd.) i dovele do potpunoga kolapsa.

Dakle, ispite i testiranja prihvatimo kao nešto važno i neophodno, bez krivih predodžbi i promatranja jedino negativnih strana (koje katkad uistinu postoje). Uživajmo u njima! Ali budite oprezni! Za njih se moramo i pripremiti.

UTJECAJ PSIHOLOŠKOG FAKTORA

Psihološki faktor obično utječe na rezultate ispita, zbog čega oni odražavaju tek 60 do 90 posto naših stvarnih sposobnosti.

No, postotak je često još i niži, a može se spustiti do nule. To su slučajevi kada pristupnike zbog velike napetosti i izrazitog psihološkog pritiska uhvati proljev, povraćanje, nesvjestica, tjeskoba, abnormalno lupanje srca, bolovi u prsima ili trbuhu i mnogi drugi simptomi. Neki zbog toga napuštaju ispit ili se uopće ne pojave.

Određeni postotak ljudi od tolikoga straha razvija fobiju. Njima je u prevladavanju tih problema potrebna stručna pomoć.

Osobno primjećujem da mi u posljednje vrijeme dolazi sve više ljudi koji se žale na prije pobrojane probleme te navode jedan i više simptoma, lišeni nade, bez sposobnosti koncentracije i bez trunke samopoštovanja. U njihovu je slučaju potrebno intervenirati prije nego što se stvari pogoršaju, a oni dođu do ruba psihičkog sloma.

Kada smo suočeni s važnim testiranjem ili ispitom (psihološki faktor ne igra tako veliku ulogu kod manje važnih ispita), u osnovi susrećemo tri tipa osobnosti, s obzirom na stupanj naučenosti gradiva i postignutih rezultata:

A) SUPERPRIPREMLJENI. Ovih kandidata ima 2 posto, a psihološki faktor (p.f.) može njihov uspjeh smanjiti na 80 do 90 posto stvarne pripremljenosti.

Obično su sigurni u svoje znanje, a neki čak imaju i puno samopouzdanja. U pravilu postižu najbolje rezultate na ispitima i testiranjima. Velik postotak njih bude prvi na listama i dobiva posao.

B) SLABO PRIPREMLJENI. Osobito oni koji na ispit odlaze oslanjajući se na sreću. Ne mislim na one koji se pripreme najbolje što mogu, ali govore "da nisu ništa radili" kako bi se unaprijed opravdali pred drugima u slučaju neuspjeha. Time samo žele prikriti svoje strahove.

Ova grupa predstavlja oko 20 posto svih kandidata, a njihov p.f. smanjuje uspjeh također na 80 posto do 90 posto stvarne pripremljenosti, jer su ti kandidati svjesni da nemaju što izgubiti pa se previše ne uzrujavaju.

C) PROSJEČNO PRIPREMLJENI. To je bez sumnje glavnina pristupnika kod kojih p.f. smanjuje uspjeh na 60 do 80 posto stvarnih sposobnosti - prvenstveno zato što su svjesni da će se negdje blizu njih povlačiti crta. Oni zbog toga osjećaju veliku odgovornost i pate najviše od svih. Zapravo, u većine njih se loša razdoblja izmjenjuju s gorim razdobljima, čak i kad su prvi rezultati obećavajući. Budući da se serije testova nastavljaju, a prvi rezultati daju tračak nade, ti ljudi počinju osjećati još veću odgovornost, što mora biti popraćeno dodatnim psihičkim pritiskom.

U tu grupu spadaju i kandidati koji uopće nemaju uspjeha, zbog uzroka koje sam ranije spomenuo, povezanih s osjećajem pretjerane odgovornosti i prevelikim psihičkim pritiskom.

NAPOMENA: Često koristim izraz "natječajno testiranje" ili govorim o kandidatima. Oni koji nemaju iskustva s takvim testiranjima ne trebaju se pritom osjećati izostavljeno jer se sve što govorim odnosi i na njih. Svi polažu ispite, ali testiranja za posao ili prijemni ispiti za fakultet, primjerice, mnogo jače utječu na živote od rutinskih provjera znanja, manjih ispita ili kolokvija tijekom školske ili akademske godine.

Stoga, dok se obraćam kandidatima na natjecateljskim ispitima, mislim i na one koji se pripremaju za svaki drugi oblik provjere. Razlika je jedino u tome što su ovi drugi pod manjim psihičkim pritiskom. Bez obzira na to, mnogima suočavanje sa svakom vrstom provjere i dalje predstavlja zastrašujuće iskustvo.

FAZE PSIHOLOŠKE PRIPREME

Psihološka priprema mora proći kroz tri faze:

• PRIPREMA, PAMĆENJE i PONAVLJANJE GRADIVA. To je najdulja faza u kojoj p.f. ima najmanji utjecaj. Nadalje, taj utjecaj može biti i pozitivan. To se događa kad se kandidati motiviraju zamišljajući prolazak na ispitu, sanjare i kuju planove za budućnost. Govore si stvari poput: "Vidi kako mi dobro ide!" ili "Ako prođem, bit će fantastično jer ...I" i slične stvari. Usput rečeno, uistinu je dobro tako činiti. U ovoj fazi studenti nesvjesno shvaćaju daje "opasnost" suočavanja sa ispitom daleko i zbog toga još uvijek ima vremena reagirati i dobro se pripremiti.

• PRIBLIŽAVANJE DATUMA ISPITA. U ovom slučaju, p.f. se već okrenuo u negativnom smjeru. Čini se da nam počinje nedostajati vremena i svjesni smo kako nam je znanje još uvijek nestabilno. Čini nam se da se informacije koje smo upamtili još uvijek nisu utvrdile u pamćenju. To će se ostvariti ako se prepustimo lošim emocijama.

• VRIJEME ISPITA I SATI PRIJE ISPITA. Katkad i dani. Mogu se javiti simptomi stvarne pa čak i zamišljene bolesti. Patnja uzrokovana pretjeranim psihološkim pritiskom može postati ekstremna.

Ovaj psihološki pritisak dosiže svoj maksimum nekoliko minuta ili sekundi prije početka ispita te se time smanjuju naše kvalitete.

Usprkos tome, zanimljivo je kako se nekoliko minuta nakon početka ispita, ako stoički preživimo emocionalni pritisak, naši živci brzo i značajno smiruju.

Često si na kraju ispita predbacujemo što smo na početku bili toliko izbezumljeni govoreći si nešto slično ovome: "Ne mogu vjerovati kolika patnja, a zašto? Ispit je bio mačji kašalj!"

Kao da to nije bilo dovoljno, obično se brinemo i nakon ispita. U tom slučaju provjeravamo slažu li se odgovori naših prijatelja s našima, i kad to nije slučaj, plašimo se da su naši odgovori pogrešni. Sada imamo još jedan razlog za patnju.

Ova situacija može postati i gora ako izgubimo vjeru u sebe, a možda nas još čeka cijeli niz testova, kao što je to recimo uobičajeno u testiranjima za posao.

U našem slučaju prvi ključ dobre psihološke pripreme jest savjesno pripremanje ispita, koliko god je to u našoj moći, s obzirom na to da katkad nemamo dovoljno vremena za savršenu pripremu. U tom slučaju ne bismo na ispit trebali ići u patnji i strahu. Ništa više od toga.

Pravilna priprema podrazumijeva postupnu pripremu - ne samo zato što tako imamo više vremena za učenje, nego i zato što ćemo opuštenije učiti, a ostat će nam i više slobodnoga vremena za odmor i rekreaciju.

U slučaju natječajnih ispita bolje je s pripremom i učenjem početi prije nego što se objavi datum održavanja. Počnimo od materijala s prošlih testova te od gradiva za koje znamo da će biti na ispitu. Uočite kako zahvaljujući tome dobivamo više vremena za proširivanje i utvrđivanje znanja, a to nam svakako omogućuje da se bolje pripremimo za ispit.

Kada se objavi termin testiranja za koje smo zainteresirani, mi smo već skupili dovoljno znanja da se možemo brzo. pouzdano i bez zastajkivanja kretati kroz finalno gradivo. Posve ćemo neprimjetno uštedjeti mnogo vremena, a to će nam pomoći da se opustimo od prvog dana.

Građa bi trebala biti kompletno i savršeno pripremljena puno prije druge faze, približavanja datuma ispita.

NEKI PSIHOLOŠKI SAVJETI

• Ostavimo li sebi dovoljno vremena za pripremu poštedjet ćemo se osjećaja preopterećenja i nemoći, a to će nam pomoći da više "uživamo", čak i neposredno prije ispita. Budemo li radili redovito i pomalo svaki dan, spremit ćemo se za ispit a da to i ne osjetimo. Izveli smo to opušteno i s užitkom (možda nam se čak i svidjelo), a usto se nismo morali odricati ostalih životnih užitaka. To nas je navelo na misao da život pristupnika i nije težak kako se na prvi pogled čini. Takav će nas stav još više psihički ojačati.

• Kad se radi o testiranjima moramo imati na umu da će uvijek biti izvanjskih faktora koje ne možemo kontrolirati, a koji na kraju mogu utjecati na našu sreću. Stoga, ako ne prođemo testiranje, svijet neće propasti, a mi moramo pokušati ponovo. Statistike nam govore da značajan postotak studenata koji su vrlo dobro pripremljeni, i pri tome stvarno mislim vrlo dobro pripremljeni, prođu test u prvih pet pokušaja. To uopće nije loše, Ali, koliko su jadni sretnici učili i patili zbog toga? Usprkos tome moji polaznici često prođu iz prvog pokušaja.

• Zapamtite daje najbolja strategija prolaska testiranja i osiguravanja budućnosti uzdizanje na ljestvici, ako je moguće, počevši od testiranja s većim brojem otvorenih mjesta. Na tim ispitima "potezanje veza" ima manje utjecaja, kao i ukupna priprema kandidata, koja je sukladno tome znatno niža.

• Ako, s druge strane, pristupamo testiranju u kojem se nude samo dva ili tri otvorena mjesta, vjerojatno je (prema mom iskustvu s više stotina kandidata) da su ta mjesta već popunjena. Osobito mislim da testiranje ima priličnih izgleda kada se nudi najmanje pet mjesta.

• Jednom kad smo si osigurali prolaz, možemo smireno nastaviti sa svojim napretkom, polažući testove za mjesta koja su bolja i zanimljivija. Može se uzeti kao opće pravilo da je prilično opasno činiti to unatrag - znači, početi od testa u kojem se nude samo dvije ili tri pozicije, kako sam ranije rekao, jer su vjerojatno već popunjene. Osini što bi na kraju mogli biti razočarani, mogli biste izgubiti dosta vremena.

Imajte na umu da teškoća u dobivanju mjesta u natječajnom testiranju leži u broju otvorenih mjesta, a ne u broju kandidata, jer ako ima mnogo mjesta koje je potrebno popuniti, a mi smo dobro pripremljeni, otkrit ćemo da visoki postotak prijavljenih kandidata čak ne zna napisati vlastito ime. (Moje isprike onima koji to ne znaju.)

• Zapamtite uvijek da je dosljednost ključ uspjeha i da će sav trud koji smo uložili uvijek biti vrijedan kada ispit prođemo i dostignemo svoj cilj. To je razlog zašto moramo biti dosljedni i raditi svaki dan, jer je bolje to učiniti u kraćim i češćim sesijama nego u iscrpljujućem kampanjskom ritmu.

• Nemojte se ograničavati dok se pripremate za ispit. Pojačajte svoju psihološku pripremu razmišljanjem o tome što ćete sve postići nakon što prođete ispit, ali činite to dostojanstveno, bez pretjeranog pritiska.

• Na ispit ponesite barem dvije olovke. Što su kvalitetnije tim bolje, jer bi moglo biti prilično neugodno ako olovka ne piše dobro, pa morate nekontrolirano šarati po papiru kako biste je prije ispita natjerali da piše. Uvijek postoji netko s tim problemom na svakom ispitu, šara praznom penkalom po papiru dok konačno nije prisiljen zamoliti za novu nekoga tko je voljan slušati.

Dok smo još pri ovoj temi, podsjetit ću vas da je najbolje koristiti plavu kemijsku olovku, posebno za esejističke ispite, jer je frekvencija svjetlosti koju reflektiraju opuštajuća (jednako kao što crvena stvara uzbuđenje). Na taj način, čitanje plavoga rukopisa ima opuštajuće djelovanje.

• Morate ispravno razumjeti upute i apsolutno se ne smijete uštrcavati postaviti čak i najjednostavnija pitanja. Nitko neće "zapamtiti vaše lice" i svetiti vam se. Baš suprotno, ako nekome budu davali prednost, dat će je onome tko postavlja pitanja uljudno i prijateljskim tonom.

• Vrlo je važno shvatiti da iz sebe možemo izvući 100 posto samo ako na ispit idemo kao da to nije ništa osobito - kao da nemate što izgubiti. Ispitu moramo pristupiti potpuno opušteno, ali s maksimumom samopouzdanja i sigurnosti.

Nikada se ne bismo trebali osjećati osramoćeno ili to pokazivati, uglavnom zato što tako nešto uopće ne postoji. "Napravio sam budalu od sebe" osobna je procjena, to nije opće mišljenje i nema nikakve veze sa stvarnošću.

• Također se ne trebamo bojati čuvara na ispitu ili ispitivača. Kako god bilo, zapamtite da oni uvijek vole kada im pristupate s krajnjim poštovanjem i ljubaznošću.

• Dok učimo, i prije svega nakon intenzivnog napora, moramo se znati osobno ocijeniti i nagraditi. Također moramo biti strpljivi s dugim, iscrpljujućim aktivnostima ili onima koje ne daju baš pozitivne rezultate, jer posao učenja, poput svake druge aktivnosti, također ima svoje teškoće.

• Uspješnim studentima potrebna je velika doza samopoštovanja i samopouzdanja, kao i volja i upornost. Istovremeno s učenjem moraju poduzeti sve što je moguće da se oslobode strahova ili kompleksa. Siguran sam da vi počinjete shvaćati kako to postići na najbolji način.

• Morali bi naučiti bez ikakva problema priznati svoje zablude i svoje pogreške jer iz njih učite mnogo više nego što se čini. Ne oklijevajte početi ispočetka uvijek kada osjetite daje to potrebno.

• Dok učimo moramo se pokušati koncentrirati na temu koja je pred nama, bez obzira što radili u tom trenutku. Potrebno je riješiti ili odložiti na stranu sve vrste mentalnih ili psihičkih problema koji bi mogli utjecati na naše rezultate. To je vrlo jednostavno ako primijenimo učinkovitu tehniku učenja.

• Kada počinjemo s učenjem, osobito ako je tema opširna ili kompleksna, morali bismo ojačati svoje strpljenje i ići korak po korak, čak kad se čini da nam je ostalo dosta gradiva ili da otežano napredujemo. Tisuću je puta bolje temeljito utvrditi gradivo, čak i

kad se napreduje malim koracima, kao što smo naučili raditi, nego prelijetati gradivo ubrzano, gradeći time kule u pijesku (sjetite se priče o tri mala praščića).

• Ne bismo trebali imati previše povjerenja u naše kolege kandidate -samo u one kojima apsolutno vjerujemo - jer mnogi od njih mogu negativno utjecati na nas zbog manjka tehničke ili emocionalne pripreme.

• Prakticirajte sofrološke tehnike da biste prevladali ili poboljšali određeni aspekt svoje ličnosti kada god je to potrebno.

• Nakon svega, morali bismo željno iščekivati dan polaganja ispita. To je slično onome što se događa trkaćim konjima pred natjecanje, kad u svojim boksovima nestrpljivo čekaju početak utrke.

• Izbjegavajte brbljanje i tašte i neprimjerene komentare drugih ljudi - osobito u slučaju natječajnih testiranja gdje je u pitanju naša budućnost.

Osobito je mudro izbjegavati tipične gnjavatore koji ne prestaju govoriti kako nisu mogli učiti i kako su ovdje samo da pokušaju proći, ili koji nam pripovijedaju cijelu svoju životnu priču (neki se čak hvale kako su noć prije proveli partijajući). Dok to čine, cijelo se vrijeme cerekaju i zbijaju šale, očekujući da im odobravamo i hvalimo njihova "velika postignuća".

Ukratko, moramo osjećati mentalni mir. Izbacite svaku misao koja tome ne doprinosi i zamijenite je mislima koje to čine.

• Na ispit morate ići s uključenim autopilotom bez analiziranja ili razmišljanja o tome što radite. To je drugi dobar način kontroliranja živaca.

• Konačno, dobro zapamtite da će naša podsvijest, budemo li previše patili zbog nervoze, pokrenuti obrambene mehanizme izbjegavanja patnje. Zašto da to ne učini? "Pomoći" će nam "uvijek tako dragom" mentalnom blokadom ili nečim sličnim, kako bi nas udaljila s ispita i tako prekinula muke. Nije li to naprosto sjajno?

Vjerojatno će u posljednjem pokušaju spašavanja naši živci htjeti biti fizički primijećeni. Priuštit će nam zadovoljstvo mučnine u želucu, otežanog disanja i slično. Ukratko, podsvijest će nastojati procijeniti situaciju i zaštititi vas, ovisno o tome koliko ste u tom aspektu u posljednje vrijeme napredovali. To je njen način da vas pita: "Jesi li uistinu sretan s time gdje si i što radiš?"

• Budite sretni i smijte se, jer to je jezik kojim svojoj nutrini poručujete: "Hvala, prijatelju, ali danas se osjećam sigurno i pouzdano. Ne moraš me ni od čega štititi."

TEHNIKE SAMOKONTROLE I RELAKSACIJE

Ljudi koji znaju kako riješiti vlastite probleme inteligentni su, zar ne mislite tako? Ali, nisu li još inteligentniji oni koji znaju kako izbjeći probleme?

U skladu s rečenim, ispravno bi bilo naučiti samokontrolu i tehnike relaksacije, primijeniti ih u danima prije i tijekom ispita te tako unaprijed riješiti probleme napetosti i nervoze (ako postoje). Uistinu, kad kriza živaca već nastupi, ljudima je obično teško dovesti se u razmjerno opušteno stanje. Na primjer:

Strahovito ste zabrinuti jer vas čeka polaganje praktičnog dijela vozačkog ispita, a instruktor koji sjedi do vas shvaća to i kaže: "Opusti se." Velika je vjerojatnost da ćete odgovoriti: "Najviše od svega želim da se sada mogu opustiti!"

Iz toga možemo zaključiti da je mnogo važnije izbjeći mogućnost nervoze nego naučiti kontrolirati živce. To je mnogo inteligentnije, jer ako i postanete nervozni, bit će to u mnogo manjem intenzitetu i lakše za svladati.

Kontroliranje živaca pomoći će nam da smanjimo patnju, ali i da ne izgubimo samopouzdanje i vjeru u sebe.

Tako ćemo izbjeći rizik zaboravljanja informacija koje bi stanje emocionalne napetosti moglo prouzročiti.

Poznata uzrečica "gram prevencije bolji je od tone lijekova" ovdje ima osobito značenje. Ipak:

Kada biste trebali početi kontrolirati svoje živce?

Za neke je dovoljno početi nekoliko sati ili minuta prije ispita. Drugi će se morati boriti da ne izgube kontrolu dan ranije, a ostali moraju početi i prije.

Važno je ne izgubiti kontrolu u nekom trenutku prije ispita. Točno je i da je prilično lako svladati nervozu koja se javlja dan ili dva prije ispita. Tada je sasvim dovoljno misli preusmjeriti na nešto drugo.

PRIRODA NAŠIH ŽIVACA

Nervoza i napetost pojavljuju se kada osjetimo strah. Usprkos tome, već smo ranije shvatili da se ispita ne bismo trebali bojati. Naprotiv, morali bismo ih voljeti i prihvatiti ih kao nešto uistinu nužno. Kad se uspijemo riješiti svih svojih strahova i briga, tada naprosto ne možemo osjetiti nervozu. To je matematički točno.

U temelju svega, kao što znate, naši su živci sastavni dio instinkta samoobrane. Podsvjesni um nas upozorava da nalazimo u "opasnosti", te nam svim sredstvima nastoji pomoći da tu opasnost izbjegnemo.

U svakom slučaju, sve dok elegantno ne prihvatite ispite, ne otkrijete zadovoljstvo u njima i sličnim naizgled neugodnim situacijama u životu, a svjestan sam da je to isprva teško, pametno je ovladati samokontrolom i tehnikama opuštanja kao sredstvima dodatne pomoći. Uskoro ću vas naučiti ovim tehnikama.

Pa ipak, tehnike kontrole i opuštanja nalikuju lijeku koji nam pomaže nositi se s određenim trenutkom i određenim okolnostima. Ako ih trebate uzeti, znači da nešto nije kako treba. Cesta potreba za tehnikama opuštanja jednaka je ovisnosti o stalnom uzimanju lijekova (ovo je samo kako bih vam dao primjer.)

Ne zaboravite da je gram prevencije bolji od tone lijekova. Stoga je uvijek bolje potražiti i napasti uzroke koji stvaraju nelagodu ili bolest. Uzroci napetosti su poznati: strah i zabrinutost.

Stoga napadnimo korijen problema. Moramo jednom zauvijek eliminirati uzroke i tek tada ne trebamo lijek da bismo kontrolirali simptome. To jest, tehnike opuštanja postaju suvišne jer se više ne moramo opuštati, a sve zato što više nema situacija zbog koji bi to bilo potrebno. Uvijek ćemo biti mirni i opušteni.

Svima koji svakodnevno koriste kvalitetne vježbe opuštanja, a o tome imam najbolje moguće mišljenje, ipak moram reći da to što stalno trebaju taj "lijek" pokazuje da nešto nije kako treba.

Pa ipak, pametno je za svaki slučaj na početku pripremiti "malu pilulu", dok sve ne stane na svoje mjesto. Stoga vam savjetujem da dobro ovladate tehnikama opuštanja i samokontrole koje ću vam opisati.

PREVLADAVANJE NAPETOSTI I NERVOZE

Prva stvar jest postizanje potpune kontrole nad mišićima. Čim primijetite simptome koji upozoravaju da postajete napeti i nervozni, poduzmite sljedeće:

• Prvo, prestanite se kretati ili gestikulirati, i pustite da se vaše tijelo potpuno opusti i omlohavi. U međuvremenu pokušajte izbaciti sve misli i tada, malo pomalo, očistite um, potpuno ga ispraznite.

• Tada udahnite dva ili tri puta, polako i duboko, izdišući sav zrak koji imate u svojim plućima. U isto vrijeme, počet ćete osjećati kako vaše tijelo postaje sve teže.

• Osjećajte kako tijelo sa svakim udahom i potpunim izdahom postaje sve teže.

• Dok dišete i dok vaše tijelo postaje sve "mlohavije", iznutra bi trebali početi izranjati ugodni i vedri osjećaji. Potaknite ih ovako: "Ništa te ne smeta," "Ništa te ne razočarava," "Počinješ se osjećati uistinu dobro," "Sve si bolje i bolje."

• Moramo se mentalno izolirati od izvanjskog svijeta, iznutra se osjećajući "sve bolje, bolje i bolje...".

Dobro je prakticirati ovu tehniku do ovladavanja, kako bi počela teći prirodno i bez pritisaka. Budemo li stalno morali razmišljati što sve moramo učiniti da bismo se opustili,

NEĆEMO MOĆI isprazniti um onako kako bi trebalo. Stoga biste ovo trebali vježbati svaki dan i u svakoj prilici, kao što se čini sa svim vježbama.

Budu li vaši živci pokazali svoju ružnu stranu tijekom pisanja ispita, nabolje je:

• Prestati pisati na nekoliko sekundi.

• Izvoditi opisane tehnike tijekom jedne minute.

Ako se to dogodi na usmenom ispitu:

• Trebali bismo se prestati micati i gestikulirati.

• Trebali bismo spustiti glas i pričati sporije.

• Trebali bismo diskretno početi duboko disati i opuštati tijelo dok izdišemo.

• Trebali bismo nastaviti pričati sporo, duboko dišući.

• Trebali bismo misliti samo i isključivo na informaciju o kojoj u tom trenutku raspravljamo, bez ikakva pritiska. Pokušajte iznutra osjetiti sreću. Jamčim vam da ćete dobiti iznenađujuće rezultate.

U svakom slučaju moći ćemo se osjetno opustiti u svega nekoliko sekundi. Kako bismo ostali opušteni i zadobili samopouzdanje, trebali bismo nastaviti s onim što smo radili, no pritom pokrećući samo one mišiće koje moramo, bez gestikulacije i suvišnih pokreta.

I psihički si možemo pomoći. Nemojte se mučiti negativnim mislima ili razmišljati o stvarima koje nemaju nikakve veze s testom, o drugim ljudima ili o svojim obvezama.

TEMELJNO

Nikad nemojte misliti: "Ja to ne mogu" ili "Ovo mi izmiče kontroli."

Ako to učinite, izgubljeni ste.

Moramo se osjećati sigurno i zapamtiti da smo sami sebi najbolji prijatelji. Morate uistinu osjetiti prisutnost svog "najboljeg prijatelja". Kad smo u tako dobrom društvu, zašto da brinemo?

10

Sve o brizi i zabrinutosti

Briga je krivac za najteže probleme u svakom društvu. Devedeset i devet posto svjetske populacije živi u stanju neprekidne zabrinutosti, a to loše utječe na kvalitetu njihova života.

Normalno je i da se briga blisko povezuje s idejom "problema" i izlazi na površinu kada precjenjujemo neizvjesnost rezultata onoga što radimo ili namjeravamo raditi u budućnosti.

Istu stvar možemo činiti i kad se radi o drugim osobama za koje nas veže poseban interes.

Kada kažem "neizvjesni rezultati" mislim na to koliko mnogo ljudi bez ikakvog^osobitog razloga brine o stvarima koje se još nisu dogodile i ne predstavljaju ništa više od kula u pijesku. Tko se nikad nije brinuo o nečemu što se moralo odraditi u bliskoj budućnosti, ili o nečemu što se tek trebalo dogoditi, a kada je vrijeme došlo, stvari koje su izazivale toliku zabrinutost ispale su sasvim dobro: Tada naš patnik izjavljuje nešto poput: "Srećom sve je ispalo mnogo bolje nego što sam očekivao," ili netko drugi komentira, "Vidiš, nisi trebao toliko brinuti."

To je zato što zabrinjavanje u osnovi (tim više što se to nešto još uopće nije dogodilo) nema nikakvog smisla i protivi se logici. Ljudi imaju potrebu živjeti u svijetu u kojem sve oko njih savršeno funkcionira i nalazi se pod njihovom kontrolom. Ako to nije slučaj, uskače briga.

Nipošto ne govorim da bi nam trebalo biti manje stalo do ičega - tvrdim baš suprotno.

Upravo zbog toga moramo djelovati u pravom trenutku, ne brinući o rezultatima, i to osobito zato što su toliko često neizvjesni. Rezultati dosta često nisu onakvi kakvima smo se nadali. Možda su čak oprečni onome što smo priželjkivali. Što će se dogoditi kada se to dogodi? Ništa. Ništa se neće dogoditi, osim onoga što mi želimo da se dogodi.

Kao i uvijek, moramo koristiti svoju slobodu izbora. Što ćemo odabrati ili što želimo biti kada se suočimo s neočekivanim rezultatima koji su nas "a priori" razočarali? Kažem "a priori" jer se mnogo puta ona izreka "u svakom zlu ima nešto dobro" pokazuje istinitom. Na kraju se ispostavi da su ti "loši rezultati" najbolja stvar koja nam se mogla dogoditi, ili barem mnogo bolja nego što smo očekivali. Dakle, tvrdim da uvijek kad se suočimo s rezultatima koji su suprotni našim pretenzijama, za koje se čini da nam očigledno nisu u interesu, možemo birati, iako se možda čini da nije tako.

Uvijek možemo odabrati rješenje za koje osjećamo daje najbolje za nas. Katkad nam se čini da čak ni to nije točno te da ishod ne spada u kategoriju manje ili više lošeg, nego katastrofalnog. Tada je najbolje primijeniti staru poslovicu koja kaže "Ako možeš riješiti svoj problem, zašto brinuti? Ako ne možeš riješiti svoj problem, opet, zašto brinuti?" U ovim naočigled ekstremnim slučajevima uvijek možemo birati hoćemo li podići glavu gore ili postati depresivni; između suočavanja sa situacijom s dostojanstvom i stilom, ili raspadom i očajanjem. Što od ovoga vi odabirete?

Nađemo li se u stvarno ozbiljnoj poziciji, nikada se ne smijemo iznevjeriti. Tada smo si najpotrebniji. Ako je nešto u našim životima "pošlo krivo" moramo znati kako to prihvatiti s integritetom i dostojanstvom. Loši rezultati već su iza nas, a sva patnja koja nam se nakon toga događa samo će pogoršati problem. Ako rješenja nema, onda se ništa više ne može učiniti: suočite se s tim ili to naprosto odstranite. Štogod morali učiniti,

inzistiram, učinite to sa stilom, dostojanstvom i integritetom koje svi ljudi imaju, samo što mnogi ne znaju gdje tražiti.

Nemojte dopustiti da još više patite, kao što ne biste svog najboljeg prijatelja pustili da pati kada bi on bio taj koji ima problem. Dajte svom intimnom unutarnjem prijatelju najbolji mogući savjet. Razgovarajte s njim! Tada obratite pozornost na to što ste rekli i odmah to primijenite u praksi. Budete li uvijek tako postupali, ne sumnjajte da će vas život uvijek iznenaditi kompenzacijama mnogo većim od kratkoročne štete koju ste pretrpjeli. Prije svega, svi smo mi kreatori vlastite sudbine, a naša moć da stvaramo okolnosti daleko nadilazi sve što možemo zamisliti.

Jednom je na moje konzultacije došao čovjek koji se žalio da je uistinu "sagorio" od posla. Rekao mi je da je sve tamo loše jer svaki dan mora vrlo rano ustati i raditi mnogo sati; nije mogao podnijeti svog šefa, svoje kolege, radno okruženje i tako dalje. Povrh svega, nije zarađivao puno.

"Ovo mi se čini jednostavnim," odgovorio sam mu. "Očigledno je daje uzrok vašeg problema posao. Dajte otkaz i nemojte sutra ići na posao. Vidjet ćete kako će vaši problemi nestati."

Čovjek se pobunio: "Što to govorite? Ne mogu to učiniti. Imam obitelj i djecu i svi oni ovise o mojoj plaći."

Pitao sam ga voli li svoju obitelj, a on mi je odgovorio da ih neizmjerno voli - više od ičega na svijetu.

Dakle, oboje smo se složili daje zahvaljujući svom poslu mogao zadržati ono što je za njega značilo sve na svijetu, svoju obitelj. Zaključili smo iz toga da u njegovom poslu mora biti barem nešto dobro, pa makar to bila ta jedna jedina stvar. Stoga sam mu predložio da prednosti i nedostatke zajedno stavimo na vagu, odnosno da ih zapišemo na papir.

U jedan smo stupac upisali sve negativne aspekte njegova posla, a u drugi stupac pozitivne. Tada smo zajedno procijenili rezultate - to jest, koji je stupac prevagnuo i koje mogućnosti stoje pred mojim klijentom.

Na negativnoj strani našao se njegov raspored, radna satnica i tako dalje. Odmah je počeo nabrajati: "Ovo je loše, ovo je također loše...," i nastavili smo dodavati sve više tereta: njegov šef, njegovi kolege, mjesto gdje je radio, njegove perspektive, njegova motivacija, plaća, godišnji odmor, slobodni dani...

Kraj se nije nazirao. Negativna je strana bila potpuno popunjena teretom negativnih stvari. Tada me pogledao s mješavinom zadovoljstva i ponosa i rekao: "Sto? Nije li to dovoljno? Imam dovoljno razloga da se osjećam loše, zar ne?"

Na pozitivnu stranu stavili smo težinu koja podudara s financijskom neovisnošću koju mu je posao pružao: plaća je opskrbljivala njega i njegovu obitelj.

Odjednom moj klijent zaključi: "Ovdje možete prestati."

Pretpostavio sam da procjenjuje naklon vage, ali ne prema broju utega na njoj, jer bilo je posve jasno da ima mnogo više negativnih okolnosti nego pozitivnih, nego prema težini tog jednog jedinog utega što je bio na pozitivnoj strani. To je na kraju krajeva bilo ono uistinu važno te će odrediti koja će strana prevagnuti.

Ovaj je čovjek prepoznao da želi nastaviti raditi, baš kao što je izjavio na početku. Premda je postojala samo jedna pozitivna stvar u njegovu poslu -financijska neovisnost - to mu je bilo važnije od svih negativnosti zajedno. Zahvaljujući poslu mogao je održavati ono što mu je najviše značilo i što je najviše cijenio: svoju obitelj.

Na kraju sam mu predložio da uloži maksimalne napore u pronalaženje novoga posla - da nađe nešto bolje za sebe. U međuvremenu, s obzirom na to da je slobodno odabrao ostati na sadašnjem poslu, neka promijeni stav prema njemu, za vlastito dobro i dobro svoje obitelji. Trebao bi razmišljati o našem popisu i promatrati ga kao cjelinu, bez razdvajanja negativnih i pozitivnih strana.

"Istina je da imate problema", rekao sam mu. "Ali što trenutno dobivate time što svaki dan nosite teret negativne strane, umjesto da promatrate cjelinu? Vi promatrate samo onu stranu za koju ste i sami rekli da ima manju težinu od pozitivne. Koncentrirajte se za promjenu nekoliko minuta samo na pozitivnu stranu. Pogledajte je! Razmislite što vam govori."

Složio se s prijedlogom da pokuša promijeniti stav prema sadašnjem poslu. Također će se dublje zamisliti nad time koliko mu znači pozitivna strana te će provoditi kvalitetnije vrijeme sa svojom obitelji. Budući da je odlučio nastaviti s poslom u istoj firmi, napravit će s time najbolje što može, jer mu protestiranje i žaljenje zapravo neće stvarno pomoći da išta promijeni. Također, njegova patnja na poslu bila je rezultat isključivog promatranja negativne strane vage - djelomične i nepravedne procjene stvarnosti i vlastite slobode izbora.

Nisam mu uopće zabranio da gleda negativnu stranu popisa kad zaželi, ali sam ga upozorio da uvijek kad to bude činio treba čitati cijeli popis i promatrati ga kao nedjeljivu cjelinu. Upozorio sam ga da se treba prisjetiti kako je i zašto jedna strana popisa prevagnula. Zaželio sam mu puno sreće i oprostio se s njim uz nadu da će uskoro pronaći bolji posao.

Dva mjeseca poslije ovaj se klijent vratio na savjetovanje. Lice mu je sjalo od zadovoljstva.

"Mora da ste pronašli bolji posao", rekao sam mu obješenjački.

"Ne, ništa tome slično," odgovorio je. "Jednostavno sam u trenutku najvećeg očaja odlučio promijeniti svoj stav prema poslu. Unatoč tome što ga još uvijek nisam prihvaćao, proučio sam popis kao cjelinu, baš kao što ste mi savjetovali."

Nastavio je pričati kako se zatim dogodilo nešto poput maloga čuda. Kad je promijenio svoj stav i stanje uma, odnos kolega prema njemu također se naglo promijenio. Sef ga je više cijenio i zapitkivao gdje je nestao onaj drugi momak (onaj koji se nikad nije prestajao žaliti).

Moj dragi klijent realizirao je istinsku snagu riječi: one omogućuju da osjećamo i kreiramo sve što kontinuirano izražavamo. Na kraju povjerujemo u ono što si stalno ponavljamo. Prestao je negativno pričati o svom poslu, a više toga pozitivnog o obitelji koja mu je više značila.

Taj novi pogled na stvari, mnogo pošteniji i realističniji, također je poboljšao njegov odnos s obitelji i krugom prijatelja. Nekoliko mjeseci poslije opet sam naletio na tog čovjeka. Bez riječi je prešao ulicu i vrlo me odlučno zagrlio, pri čemu me gotovo srušio (definitivno je bio impulzivan). Insistirao je da me počasti kavom. Sjećam se vrlo dobro da sam mu rekao: "Sada sam definitivno siguran da ste konačno našli fantastičan novi posao."

"Ništa takvo. Moja se situacija jako poboljšala. Kolege me vole i ja volim njih. Sef me cijeni mnogo više pa mi je odredio bolji raspored i dao više slobodnog vremena. Osjećam da sam važniji, a da stvar bude bolja, dobio sam povišicu. Čak mislim - Bože! Prije bi mi to bilo nezamislivo - mislim da mi se moj posao čak i sviđa! I kad se samo sjetim da ovu radikalnu promjenu u poslovnoj situaciji ne trebam zahvaliti promjeni radnog mjesta nego promjeni stava prema radnom mjestu! Kad sam promijenio stav, sve se promijenilo."

Primijetite koje je sve mudrosti izgovorio nakon što je shvatio da sam stvara vlastitu realnost.

Ovaj je klijent (sada moj dobar prijatelj) stav srećom promijenio na bolje. Kreativna snaga našeg uma, naših riječi i naših djela je ogromna, ali potrebno je znati da postoji. Ne znati da je imamo dovoljno je loše, ali još je gore kad je pogrešno koristimo.

Zapamtite: Sve je u našim životima određeno onime što odabiremo učiniti ili što odabiremo biti u suočavanju sa svim okolnostima i događajima koje pred nama iskrsnu.

Ako našem autu pukne guma, zapravo imamo samo dvije opcije: Jesmo li vozač koji je pretpostavljao da bi se jednog dana tako nešto moglo dogoditi te se jednostavno hvata ukoštac s popravkom i čak zviždi neku pjesmicu dok mijenja gumu? Ili spadamo u one koji bijesno nabiju praznu gumu i udare haubu automobila uz povik: "Zašto sam tako loše sreće!"

Problem je isti za oba vozača: jednostavno neočekivano puknuće gume. Kako god, ono što definira svaku od tih ličnosti i po čemu se one razlikuju jest stav i njihova sposobnost da odaberu što će sljedeće reći ili učiniti.

Vozači koji se razbjesne na kraju ipak moraju promijeniti gumu, baš kao i smireni. Možda će im trebati više vremena da obave posao, a s takvim si stavom otežavaju rad. Kad se vrate u auto možda će ih boljeti noga, ruka ili prsti koje su prikliještili u nekom od korištenih alata ili dijelu auta dok su mijenjali gumu. Noge ih možda bole jer su udarali automobil da se ispušu. Da ne spominjem kako će si pokvariti dan i koliko će ljutnju pretrpjeti. Plus, tu je i dodatni rizik da će ta ljutnja negativno utjecati na vozačke vještine i dovesti ih u opasne situacije.

Ako uspoređujemo ovaj tip osobe s onim prvim tipom, taj tip promijenit će gumu mnogo prije prvog, obavit će to mnogo sigurnije i kvalitetnije i onda jednostavno nastaviti put bez ikakvih problema. Cijeli događaj njima je obična neplanirana sirnica za koju se

uvijek pretpostavlja da bi se mogla dogoditi. Ukratko, njima je to posve neznatan događaj koji vjerojatno nikome neće ni spomenuti.

Stoga, je li pravi problem za obje ličnosti puknuće gume ili stav? Ako nam pukne guma, znači li to automatski da si moramo pokvariti dan lošim raspoloženjem?

Ne zaboravimo da takvi ljudi sebe sabotiraju i u svim drugim situacijama. Zahvaljujući neprekidnom samozlostavljanju ništa im ne polazi za rukom. No zapravo samo žanju ono što su posijali.

Usput rečeno, kad već razgovaramo o automobilima, dopustite mi još jednu ilustraciju toga koliko je mala korist od zabrinjavanja. Radi se o slučaju preuranjene brige.

Zamislite čovjeka koji se vozi u svom automobilu na putu dugom 200 km između dva grada, nazovimo ih A i B. Vozač bi trebao, ako svoju inteligenciju koristi ispravno, uživati u putovanju, zaustaviti se kad je umoran i prošetati se, popiti šalicu kave ili se jednostavno odmoriti, uvijek s istim osjećajem unutarnje sreće. Prije svega, on je taj koji je odlučio poći na put. Nadalje, putuje sa svojim najboljim prijateljem (samim sobom).

Našem vozaču nema smisla da se na svoje putovanje uputi zabrinut za konačan ishod putovanja. To jest. ne bi smio brinuti hoće li mu se dogoditi prometna nesreća, hoće li negdje krivo skrenuti, hoće li živ stići na cilj ili se negdje slupati. Zar ne mislite tako?

Svatko tko dovoljno često putuje automobilom uviđa logiku toga, a ona ukratko glasi daje suludo patiti razmišljanjem o konačnom rezultatu, tim više ako je krajnji rezultat neizvjestan. To znači da trebamo jednostavno uživati u putovanju i ne brinuti o rezultatima, jer oni dolaze sami od sebe. Nadalje, mnogo puta rezultati ne ovise o nama i izvan su naše kontrole.

Studentu koji polaže ispit jednako je tako besmisleno brinuti se o konačnim rezultatima. Tako nešto možemo smatrati ozbiljnim psihičkim samozlostavljanjem. Zar se ne slažete?

Koji je smisao da se student brine hoće li proći ili pasti na ispitu, umjesto da uživa u "vožnji" i zabavlja se odgovarajući na pitanja (jednako kao kad igra igru pogađanja s prijateljima). Nakon svega što je napravljeno, odgovaranje na pitanja je zabavno, osobito kad se radi o testu općeg znanja. Ako vam se ovo čini neobičnim, razmislite koliko ima zabavnih igara u kojima natjecatelji moraju odgovarati na takav tip pitanja. Publika također voli sudjelovati odgovarajući na pitanja od kuće. Što je toliko loše u tome da ispitu pristupamo na sličan način?

Nakon što ovo pročitaju, dosta bi ljudi moglo prigovoriti: "Ali kad gledam kviz ili igram igru pogađanja s prijateljima, ništa ne stavljam na kocku. Kako god bilo, na prijemnom ispitu ili testiranju za posao cijela mi je budućnost na kocki i ovisi o nekoliko pitanja."

Pa, baš zbog toga. Koji bolji razlog postoji da se "uživa u vožnji"? Podaci i znanja koja moramo pokazati na ispitu uskladišteni su ili pohranjeni u našem pamćenju, u nekom kutu naše podsvijesti.

Da. u onom dijelu mozga koji s nama katkad može izvoditi vrlo lukave trikove - ako ne uspijemo razumjeti kako djeluje i ako se prema sebi ne odnosimo strpljivo i s razumijevanjem, kao s najboljim prijateljem.

Naša podsvijest ne razumije zašto netko tko polaže ispit (njegov "vlasnik") mora zbog toga toliko patiti. Ona nas uvijek želi zaštititi. Tako jednostavno. Kako bi provela tu misiju, ima bezbroj obrambenih mehanizama koji mogu završiti fobijama. O njima ćemo govoriti nešto poslije. Naša se podsvijest neće skanjivati upotrijebiti te mehanizme ako misli da nas time štiti o većega zla.

Ako tijekom polaganja ispita ili obavljanja bilo koje druge aktivnosti osjećamo preveliku zabrinutost, naša podsvijest učinit će sve što je u njenoj moći (a to je uvijek mnogo) da nas spriječi u bilo čemu što u nama izaziva preveliku brigu. To će nam dojaviti tako što će izazvati različite, vrlo neugodne simptome, od kojih su neki prilično štetni za zdravlje. O tome je u knjizi već bilo riječi.

Podsvijest može čak i pogoršati simptome do točke u kojoj smo prisiljeni u najkraćem roku prekinuti ono što radimo. Ako je potrebno, neće oklijevati da nam blokira pamćenje dok, primjerice, pred publikom usmeno odgovaramo na pitanja. Tako će jednom i zauvijek prekinuti patnju i natjerati svog "vlasnika" da se smjesta vrati kući na odmor i oporavak.

Zamislite! Naša podsvijest reagira zaštitnički i obrambeno te u skladu s poretkom prioriteta, a u tom je poretku zdravlje "štićenika" važnije od svega ostaloga (mnogo više od odgovaranja na nekakva ispitna pitanja).

Ona razumije jedino osjećaje. Pitat će vas uvijek iznova kako se osjećate u vezi s onim što radite. Ako osjećate zadovoljstvo, ugodu ili dobre vibracije (kako pjesma kaže), vaša podsvijest želi da redovito ponavljate te dobre stvari. Ako ste otišli u kino i uistinu uživali u tome, vjerojatno ćete željeli to ponoviti. Čak i od same pomisli da danas opet idete u kino, osjećate se bolje i lakše podnosite loše stvari koje ste možda doživjeli tijekom dana.

Razmislite, primjerice, kako vam je bilo kad ste posljednji put igrali igru pogađanja ili sličnu igru s prijateljima. Sjetit ćete se kako ste tijekom igre bili potpuno u sadašnjosti i kako ste uživali odgovarajući na pitanja. Ponavljam, to može biti prilično zabavno. Nikoga nije briga hoće li pobijediti ili izgubiti (osim onih koji imaju nekih psihičkih problema). Iščekujući igru sigurno ste manje brinuli nego iščekujući ispit. Upravo zato što je igračima igra ugodna i zato što se jedino žele dobro zabaviti, njihova podsvijest čini sve što je u njenoj moći da se sretno nastave igrati. Podsvijest im u potpunosti olakšava prisjećanje - do te mjere da se kod igrača koji ne zna odgovor aktivira mašta, a memorija, refleksi i cijeli um izoštruju do krajnjih granica. Podsvijest može u takvim okolnostima ojačati sposobnosti do te mjere da će oni koji inače nikada ne bi mogli pogoditi pravi odgovor u tome sada s lakoćom uspjeti, ili barem doći blizu odgovora. To je u potpunoj suprotnosti s onim što se događa kada "žrtva" ispita prenosi osjećaj zabrinutosti u svoju podsvijest.

Također zapazite kako pamćenje ovih igrača nije jedina stvar koja se izoštrava tijekom igre. Podsvijest može učiniti još i više da poboljša atmosferu i potakne igrače da se nastave igrati i zabavljati. Možda će to postići rako što će ukloniti ili barem ublažiti

glavobolju, ili im omogućiti da na trenutak zaborave svoje probleme, loš dan na poslu i slično.

Iz svega toga možemo zaključiti da podsvijest ne samo da nije loša, nego i da joj glavna zadaća pomoći nam - premda je to katkad teško shvatiti.

Za naše vlastito dobro, dobili smo taj moćan alat kojim se možemo štititi. Međutim, baš zato što je tako moćan, moramo ga odgovorno koristiti. To znači da nikada ne treba ići protiv svoje podsvijesti, nego surađivati s njom, igrati u istom timu.

Ako patimo ili se loše osjećamo u nekoj situaciji, to je zato što smo pogrešno odabrali - odabrali smo ono što nas povređuje. A to se gotovo uvijek događa zato što smo neku stvar ili problem precijenili toliko da smo pretjerali u brizi.

Dakle, ako prije ispita želite izvući najbolje iz svoga uma, ako želite ostaviti najbolji mogući dojam na razgovoru za posao ili u bilo čemu drugome u životu - evo zašto imate dodatne razloge da uživate u "vožnji".

Osjećajte se dobro iznutra i uživajte u onome što radite. Zaboravite i prestanite brinuti o budućnosti i koncentrirajte se na uživanje u onome što trenutno radite. To je uistinu zabavno i vrijedno vašeg truda. Nećete požaliti! Vaša će podsvijest primijetiti kako se dobro osjećate i poduzet će sve što je u njenoj moći da tako i ostane. Izoštrit će vam memoriju, dosjetljivost i mentalne sposobnosti kako ne biste odustali i otišli. Zahvaljujući tome možemo nastaviti pristupati tim predivnim životnim ispitima, proživljavati iskustva koja umu šalju ugodne osjećaje. A puninu tih osjećaja možete iskusiti samo ako podsvijest pretvorite u svog najboljeg prijatelja.

Kad se jednom tako sjedinite sa svojom podsviješću, ništa vas više neće rastaviti. Koliko god se stvari činile "loše" vaš vjeran drug nikad vas neće ostaviti na cjedilu. Vaša nerazdvojna podsvijest bit će tu za vas, spremna da vam pomogne svakim djelićem svoje kreativne moći.

Uvijek će biti pripravna trenutno i nepovratno vas nagraditi plodovima vašeg vlastitog odabira. Ovdje također mislim na posebne okolnosti koje se "čudesno" događaju nakon što ste mislili da je već prekasno, a koje idu na vašu korist. Zahvaljujući njima osjećat ćete se kao srećković. Bez obzira na sve to, nikad nemojte zaboraviti da ste vi onaj koji bira, te daje sve što vam se događa rezultat vaših vlastitih odluka.

FOBIJE/STRAHOVI

Moglo bi se dogoditi da, usprkos svemu, naš neustrašiv i neiskusan polagač ispita padne na nekom (uvijek) važnom ispitu. Što se tada događa? Kako bismo trebali reagirati u takvoj situaciji?

Sebi smo najpotrebniji upravo u trenucima očitoga "poraza" - tada si ponajviše moramo biti najbolji prijatelji. Što bi se dogodilo da jedan od naših prijatelja padne na ispitu? Što bismo mu rekli? Nije li istina da bismo rekli nešto poput "Nemoj se brinuti oko

toga! Napravio si najviše što si mogao", "Uspjet ćeš sljedeći put" ili nešto slično kako bi se osjećali bolje?

To je pravi način ophođenja s prijateljima. Zagrlimo ih, počastimo pićem i utješimo nekim inspirativnim riječima.

Kad se nama dogodi da padnemo na ispitu (ili bilo što drugo krene u krivom smjeru) trebali bismo se ponijeti jednako. Dakle, nastojati se oraspoložiti, popiti hladno piće, zašto ne, "proslaviti" (ili možda preferirate riječ "kompenzirati") omiljenom hranom. Što je tako loše u tome da dragoga prijatelja počastite dobrom večerom kako biste mu kompenzirali sve ono loše što je doživio tijekom dana? Jamčim vam da će se nakon svega toga vaš problem smanjiti, a vi se osjećati mnogo bolje.

Imajte na umu. kao što sam već rekao, da naša podsvijest razumije jedino osjećaje. Kakvi god bili vaši osjećaji u vezi s onim što trenutno radite, vaša će podsvijest u budućnosti reagirati sukladno tome. Ako neuspjeh (ili nešto drugo u životu) pretvorite u traumu i uslijed toga patite, vaša podsvijest poželjet će vas zaštititi od sličnih situacija pa će bez izuzetka poduzeti sve potrebne mjere da to provede u djelo. Približavanjem dana ispita, primjerice, počinjete se osjećati sve lošije. Imate probavne smetnje, probleme sa spavanjem ili nešto slično. Vaš um, kao bezuvjetni prijatelj uvijek i svugdje, neće htjeti da ikad više morate proći kroz takvo iskustvo. Dakle, stvorili ste fobiju (ili je barem začeli). Kao sve ostale fobije i ova se temelji na strahu koji, kao i svi strahovi, počinje prekomjernom brigom, a ona, kao i sve brige, potječe od lošeg odabira, odnosno suviše negativne procjene okolnosti.

Ako je tako, sve dok vaša fobija ne nestane, nećete se osjećati udobno prije ispita ili situacije koja je uzrokovala ovu obrambenu reakciju u vašoj podsvijesti. Međutim, fobija može nestati jedino zajedno sa svojim uzrocima i to nakon što svojoj podsvijesti pokažete da vas nema razloga štititi. To postižete tako što ćete promijeniti svoja djela, svoje misli i svoje riječi. Ukratko, vaši novi i promijenjeni osjećaji pokazuju podsvijesti da opozove zaštitu - jednostavno zato što novi izbor ponašanja više ne generira nikakav oblik straha ili zabrinutosti.

To znači da biste trebali učiniti sve što je u vašoj moći da prođete, ali u isto vrijeme ne biste trebali brinuti o rezultatima. Onda i samo onda kad to istinski osjećate, podsvijest će vas pustiti na miru, a vi ćete osjetiti ogromno olakšanje. Fobija se počinje povlačiti.

S druge strane, ako se budete držali starih navika i puštali da vas svaki neuspjeh pogodi istom žestinom, osigurat ćete si samo jedno: dan za danom vaša će fobija sve više jačati. Simptomi će se prije izraziti, biti češći i intenzivniji. A onda ih je teže liječiti zbog sve većeg gomilanja negativnih iskustava. U nekom trenutku možda čak i pomislite da ste naprosto takvi, da za vaš problem ne postoji rješenje. No, to je pogrešno jer niste oduvijek bili takvi. Niste takvi rođeni. Jednostavno ste onakvi kakvima ste se stvorili - kakvi ste odlučili biti.

Tu vjerojatno nije kraj priči. Sve će to ostaviti znatne posljedice na vašem samopouzdanju i slici o sebi. Počet ćete vjerovati da niste sposobni za ovo ili ono, osjećat ćete sve veću frustraciju, dok na kraju ne završite u kompleksu inferiornosti. A kada taj kompleks postane stvaran, na što neće trebati dugo čekati, naći ćete se u začaranom krugu

iz kojeg je teško pobjeći. Što se inferiornije osjećate, to ćete u realnosti i biti inferiorniji, pa vam je onda još gore. To će se uvijek iznova ponavljati sve dok iskreno ne razbijemo začarani krug i radikalno ne promijenimo stav i osjećaje prema sebi.

Svatko tko pati od brige ima vezane ruke, a stvari se često pogoršavaju: pojavljuje se strah. Ljudi koji žive uronjeni u bilo koju vrstu straha gube slobodu. Sve svađe, konflikti i ratovi potekli su od neke vrste straha. Strah potiskuje samopouzdanje koje je toliko važno za sretan život. Među tolikim drugim stvarima, strah smanjuje samopouzdanje te ga može čak i uništiti.

Kada obilujemo samopouzdanjem, može se zaključiti da se u svakoj životnoj situaciji podupiremo i hranimo ljubavlju. Smiješno je s jedne strane voljeti neke druge ljude, koje često tek površno poznajemo i povremeno viđamo, a sebe u isto vrijeme "zanemarivati" čak do mjere redovitog psihičkog samozlostavljanja.

Ljudi daju savjete drugima. Svatko daje savjete drugome, ali kada dođe vrijeme za djelovanje, a mi smo ti koji moramo djelovati, često zaboravljamo dobre savjete što smo ih tako brižno dijelili drugima. Baš suprotno, postupamo posve oprečno vlastitim savjetima. Gdje je sada naše razumijevanje? Što se dogodilo sa savjetima što smo ih dijelili drugima: "Opusti se, čovječe!", "Ne brini", "Napravio si najbolje što si mogao" ili "Ako ne možeš riješiti problem, pusti ga; ništa ne možeš učiniti u vezi s tim," i druge slične fraze. Ove izjave svakako sadrže dobre namjere podizanja duha osobe kojoj se želi pomoći, a u tome često i uspijevaju. Iz toga moramo naučiti da tako možemo pomoći i sebi, s obzirom na to da smo se osvjedočili kako imamo sposobnosti i znanja isto postići s drugima. To bi čak trebalo biti mnogo lakše, jer sebe u svakom pogledu ipak bolje poznajemo.

Ukratko, svi mi znamo kako treba postupati u suočavanju sa životnim problemima; odnosno, da se bolje izrazim: u suočavanju s okolnostima koje smo odlučili smatrati problemima vrijednima zabrinjavanja. Svjesni smo da je najbolje ponašanje lišeno neprekidne zabrinutosti. To je ujedno i razlog zbog kojeg svatko priželjkuje život bez strahova i briga.

Jamčim vam da se to može postići, a i vi znate da se može. Ne govorim vam ništa novo; samo vas podsjećam; svi mi to znamo. Zato drugima savjetujemo da žive u skladu s time, da prestanu brinuti, ali kada se sami suočimo problemom, izabiremo nešto drugo i dopuštamo da nas vode bijes, ljutnja i slični štetni osjećaji. Dopuštamo da nas ponesu naše rutine i običaji zato što smo navikli na patnju, to je jedino što poznajemo. I premda mislimo da bi se drugi trebali ponašati drugačije, mi to ne možemo ili ne želimo, draže nam je prepustiti se gnjevu i onda "ispuštati paru".

Vjerujete li uistinu da su naši umovi toliko katastrofalno ograničeni?

Naši su umovi ograničeni onoliko koliko mi vjerujemo da su ograničeni. Na svojim savjetovanjima moć uma često uspoređujem s primjerom čovjeka koji uokolo hoda s džepom punim novaca, ali uopće ne zna da ga ima. Dopustite da vam to pojasnim.

Zamislimo da jednog vrućeg ljetnog dana (poput današnjeg, kada ovo pišem) šećete ulicom i naiđete na slastičarnicu.

Odjednom dobijete želju za sladoledom, ali pomislite kako ga ne možete kupiti jer sa sobom niste ponijeli novac. No zapravo ga imate jer ste prije dva sata naletjeli na nekoga tko vam je bio dužan i taj vam je vratio novac.

Sve se dogodilo tako brzo. Šetali ste, druga osoba je žurila, a vi ste također hitro gurnuli novčanice u džep u koji inače ne spremate novac. No danas ste napravili iznimku i sada ga tamo ima. U stvari, tko nije u džepu našao novčanicu kada se tome najmanje nadao - i ugodno se iznenadio. Svatko je jednom pronašao izgubljenu novčanicu u torbi, pretincu ili džepu koji rijetko koristi tražeći nešto posve drugo, ili mu se dogodilo nešto slično. U našem slučaju zamislite da ste u ruci kojom inače primate stvari, u trenutku kad vam je prijatelj prišao, držali mobitel. Novac ste primili drugom rukom i odmah ga strpali u džep u koji inače nikada ne spremate novac.

Nastavimo.

Dakle, unatoč tome što imate dovoljno novca i zahvaljujući tome što toga niste svjesni (ili se ne sjećate), vi hodate uokolo uvjereni da su vam džepovi prazni.

I premda ste malo usporili prolazeći kraj slastičarnice, a usta su vam se navlažila, nećete zastati. Žaleći "što sa sobom niste ponijeli novac" nastavit ćete hodati i u sebi razmišljati: "Možda sljedeći put".

Netko vas promatra s druge strane ulice. Primijetio je kako ste usporili zureći u slastičarnicu i istovremeno posegnuli prema džepu u kojem inače držite sitniš. Prema tome kako ste tražili kovanice, prema tome kako ste usporili, promatrali slastičarnicu, prema razočaranju na vašem licu, promatrač pogađa da biste htjeli kupiti sladoled, ali ne možete. Naš promatrač izoštrena uma razmišlja i naposljetku izvodi dva zaključka:

"Osoba koja je prošla kraj slastičarnice želi kupiti sladoled, ali nema novaca; ili ima novac ali to ne zna. U svakom slučaju, nastavlja hodati."

Dakle, to kako je promatrač razmišljao i donio zaključke o situaciji realnost je naših umova, to je naše svakodnevno iskustvo. Nema razlike između stvarnoga "ne" i vjerovanja u niječan odgovor, premda je u stvarnosti odgovor potvrdan.

Ako vjerujemo da smo ograničeni, sigurno ćemo biti ograničeni. Zapamtite: ako mislite da nemate novaca, tada nemate novaca; tu nema razlike. Ako vjerujete daje nešto teško i da se ne može postići bez patnje, nema sumnje da će vam biti teže nego što jest i da ćete uistinu patiti. Kreativna snaga naših umova ovdje je trenutna, odmah ćete uočiti njene učinke. S druge strane, budete li vjerovali da nešto možete postići, ako to budete mislili svaki dan - s hrabrošću, bez vezanosti, bez straha i neprekidno - nemoguće je da ne uspijete ostvariti to čemu težite. Gdje postoji volja, postoji i način.

Upornost je ključ uspjeha. Siguran sam cl a ste slične izraze već više puta čuli. Ne samo da su prekrasne, one su potpuno istinite.

Povijest pokazuje koliki su ljudi osjećali nevjerojatan poriv i kako su s tim porivom postigli svoje ciljeve. Pritom nikad nisu gubili nadu i nikad nisu izgubili motivaciju. Baš suprotno, uvijek su vjerovali u sebe, ali u isto vrijeme nisu sebi postavljali suvišne

zahtjeve, iako su točno znali što žele postići. Nikad nisu brinuli o konačnim rezultatima, i uvijek su se prema sebi ophodili kao prema najboljem prijatelju.

S druge strane ima ljudi koji se tjeraju do ruba snaga kako bi sve u njihovim životima savršeno funkcioniralo - da se ne bi morali ni o čemu brinuti. To im uspijeva: žive brinući se za to da uklone brige. Čak i kad to od njih traži velike žrtve, oni se jako trude držati ritam, obavljati stvari na vrijeme, završiti sve što su započeli, čak i obaviti nešto izvan plana. Uistinu su uvjereni da će bolje spavati ako ne budu imali nikakvih nezavršenih poslova.

I ovo je legitimna mogućnost, ali je bolje naučiti uživati u aktivnostima, ugodnim i manje ugodnim. I dobro je zapamtiti da smo ih odlučili obaviti zato što vjerujemo daje u našem najboljem interesu da tako učinimo, čak i ako nam se katkad ne sviđaju. Nastojanje da sve oko nas ispadne savršeno često je toliko naporno i nanosi nam toliko patnje daje, bez ikakve sumnje, katkad bolje pustiti da nešto i ne ispadne kako treba. Tako se možemo opustiti i osloboditi se psihološkog pritiska.

Naravno, katkad morate biti dovoljno hladnokrvni da dopustite, ili se čak prisilite na neke "loše” stvari u životu, koje vam čak mogu donijeti neku vrstu nagrade. Gak i bez mogućnosti bilo kakve nagrade, skidanje nagomilanih briga s leđa može biti dovoljna utjeha u očiglednom neuspjehu. Da me ne biste krivo shvatili, pokazat ću vam na primjeru što točno mislim.

U jednoj je prilici k meni na savjetovanje došao petnaestogodišnji učenik s roditeljima. Imao je problema u školi, što je tipična situacija: u školskoj svjedodžbi pisalo je da je pao iz pet predmeta.

Na temelju iskrene panike u njegovim očima i rezultata individualnog razgovora koji smo vodili, kristalno sam jasno zaključio da je ovaj učenik uložio popriličan trud da prođe ispite, ali to mu nikako nije uspijevalo. Oba njegova roditelja složila su se da je proveo dovoljno vremena s knjigama, iako nisu stvarno znali je li koncentrirano učio ili sanjario.

Tijekom savjetovanja pokazalo se da je ovaj dječak zbog jednog predmeta prekinuo sve drugo. Veći dio vremena trošio je na taj predmet, ali nikako ga nije mogao razumjeti. Na njega mu je odlazilo toliko vremena da je ostale predmete posve zapostavio. Predmete koje je uspio proći, prošao je za dlaku. Činilo se da ga ozbiljno psihički pogađa odnos između vremena koje provodi učeći i postignutih rezultata.

Najbolje rješenje koje sam mogao smisliti bilo je da učenik prestane trošiti toliko vremena na predmet koji ga toliko izluđuje i brine, te rasporediti prestalo vrijeme na učenje ostalih predmeta. Nije mogao puno izgubiti jer je skoro iz svega pao. Posvećivanjem više vremena ostalim predmetima mogao je očekivati bolje rezultate, da ne spominjem oslobađanje od psihološkog pritiska uzrokovanog hrvanjem s onim najtežim predmetom.

To nam se činilo razumnim rješenjem. Kažem "činilo nam se" jer su se i roditelji složili s mojim prijedlogom, sretni što se nazire kakvo-takvo rješenje. Učenik je bio više nego oduševljen kad je shvatio da se jedina njegova obveza prema tom predmetu sastoji od toga da se njime uopće ne bavi.

Istovremeno je zajedno s roditeljima osjećao laganu krivnju: "Zar uistinu mislite da ne bismo trebali barem pokušati položiti taj nesretni predmet?" Baš je u tome bila tajna: nikako u trenutnim okolnostima.

Ostao nam je još jedan mali problem: Što bi učenik trebao odgovoriti učitelju kad ga ovaj pita zašto i dalje dobiva jedinicu za jedinicom iz njegova predmeta?

Trebao bi jednostavno odgovoriti da prolazi kroz loše razdoblje i da bez obzira na uloženi trud ne uspijeva svladati predmet. Neka kaže da se ne uspijeva koncentrirati i da misli kako ga nije sposoban naučiti. Neka još pridoda da pati od nekog oblika mentalne blokade i pritom zamoli učitelja da mu pomogne razumjeti i ispravno učiti predmet.

Bez obzira na to kako će učitelj reagirati, plan za sljedeće polugodište je pokrenut. Učenik neće više izgubiti minutu - niti sekundu - na učenje predmeta koji mu zadaje toliko glavobolje.

Na kraju polugodišta mladić me posjetio sa svojim roditeljima, kao što smo se dogovorili.

Iz njegova pogleda nije bilo teško zaključiti da se nešto radikalno promijenilo. U svjedodžbi se na moje oduševljenje vidjelo da ima samo jednu negativnu ocjenu (ništa naspram onih pet s prvog polugodišta). Očekivali smo tu jednu negativnu ocjenu, zar ne? Naravno da jesmo i logično da nas nije iznenadila. Kako bi mogla?

Ali iznenađenjima nije bilo kraja. Ako izuzmemo tu jednu negativnu ocjenu, iz ostalih je predmeta imao prosjek vrlo dobar (4), dok je ranije dobivao jedva dvojke.

To nije bilo sve. Samopouzdanje mu je značajno poraslo. Ako zanemarimo negativnu ocjenu, mogli bismo reći daje postao dobar učenik. Ja barem tako mislim, jer je povisio ocjene iz svih ostalih predmeta.

Rekao mi je da je prvi put u životu tijekom školske godine uživao u učenju. Osjećao je da ima mnogo više vremena, nije bilo nikakvog psihološkog pritiska ili prisilnog osjećaja odgovornosti pa je bio motiviraniji za učenje. Također je izjavio da mu se učenje (katkad) sviđalo, što je prije tri mjeseca bilo posve nezamislivo.

Dodao je da je osobito uživao dok su njegovi učitelji čitali njegove ocjene, čudeći se (jednako kao i njegovi školski kolege) što je postigao tako velik napredak u tako kratkom vremenu.

U čemu je tajna nakon svega? U jednostavnosti. Morao je biti dovoljno hladnokrvan da iz svoga života "eliminira" važnu prepreku koja ga je konstantno vukla natrag, škodeći njegovu učenju i osobnom razvoju, a zbog koje je formirao pogrešnu sliku o sebi i osjećao se inferiorno, glupo, usporeno i naravno, kao loš učenik.

S jednom je negativnom ocjenom mogao proći školsku godinu bez ponavljanja, što je bio njegov najveći strah. Kad je došlo vrijeme da polaže taj predmet odlučio je malo se potruditi tijekom ljeta, učiti i uzeti privatne instrukcije kako bi konačno dobio prolaznu ocjenu.

Tijekom školske godine je briljirao. Sada se smatrao dobrim učenikom, njegovi su kompleksi nestali i, što je još bolje, sljedeću je godinu počeo hrabro, s voljom i velikim nadama.

Radikalna promjena u njegovoj strategiji bila je dovoljna da katastrofalne rezultate brzo pretvori u briljantne. Iste je godine ovaj mladić upisao moj tečaj o učenju i tehnikama pamćenja, a trenutno se ubraja u moje najbolje učenike. Njegovo visočanstvo sada godinu za godinom s lakoćom "prošeće" kroz svaki tečaj koji upiše.

Katkad treba kriviti učitelja što učenik ne razumije predmet, ali istina je da je zato uglavnom kriv učenik. Pritom mislim na predmete poput matematike, koje uopće nije teško razumjeti i proći ako se ispravno podučavaju. Mislim na učitelje koji ruše sve u razredu, pritom mislim baš na sve. Cesto vidimo razred od 30 ili 40 učenika u kojem samo tri ili četiri prođu. Ironično je da većina ovih učenika kasnije uzima privatne instrukcije i otkriva da je matematika jednostavna, možda čak i zabavna, dok im je ranije bila dosadna i mrska. Kad je stvarno shvate, mogu samo reći: "I to je to?" ili "Zar je tako jednostavno?". Također je istina da su predmeti kroz školsku godinu previše zgusnuti. Čini se da naš edukacijski sustav preferira pretrpavanje s previše predmeta, čak i kad nema dovoljno vremena da ih se temeljito obradi, umjesto da postupno konsolidira znanja učenika. Izgleda kao da uopće nije važno razumiju li to što uče.

Mnogi učitelji ne znaju što poduzeti u vezi s tim. Osjećaju da nisu sposobni pokriti toliko građe u tako malo vremena. S druge strane, ako previše vremena posvete učeniku koji najviše zaostaje, usporit će ostatak razreda i usporiti plan rada, što samo pogoršava stvari. Tko je zapravo odgovoran? Jesu li učitelji i učenici zapravo žrtve?

Čvrsto vjerujem da bi oni koji oblikuju obrazovni sustav i donose zakone to trebali regulirati. Oni imaju moć promijeniti okolnosti koje toliko razočaravaju one koji žele učiti. Te okolnosti ne idu na ruku nacionalnim obrazovnim sustavima, što je danas lako vidljivo u izuzetno visokom postotku padova i odustajanja od školovanja.

Bilo bi mnogo lakše kad bi se smanjila količina gradiva što je treba obraditi u određenom vremenu te kad bi se gradivo usvajalo sporije, s više primjera i praktičnih vježbi.

Ja mislim kako je ipak najvažnije da učenici nauče nešto o onome što uče. U suprotnom se može dogoditi da se daju obeshrabriti i preplašiti količinom knjiga i materijala što ih trebaju proučiti. U stvarnosti se događa to da učenici jure kroz opširno gradivo ne razumijevajući ništa. Zar ne bi bilo najjednostavnije eliminirati beskonačnu količinu suvišnih informacija koje su prisiljeni usvajati. Znanje takvim podacima uvijek mogu upotpuniti poslije, kada završe formalno obrazovanje i dobiju više slobodnog vremena.

OSOBNI PODSJETNIK

Osobni podsjetnici ili rokovnici - oni koji imaju posebnu stranicu za planiranje svakog dana u godini, iz sata u sat - najjednostavniji su i ujedno najpraktičniji izum za lakši život u današnjem društvu. Usudio bih se čak reći da su"jednostavno revolucionarni". Danas moramo planirati brojne sastanke i uvijek iznova mijenjati planove, i zapisati to da ne bismo zaboravili. Kad bismo pokušali pamtiti sve što moramo učiniti ili, još bolje, strahovati hoćemo li zaboraviti, to ne bi bilo nimalo dobro za nas.

Tada bi pamćenje mnogobrojnih sastanaka, obveza i ostalih stvari koje treba obaviti postalo još jedna briga u životu: "Ne smijete ništa zaboraviti!" Nema ničeg što u sebi ima toliko brige kao kad se brinete hoćete li se sjetiti svojih briga! To je nešto poput brige nad brigama. Naš podsvjesni um apsolutno mrzi prisjećati se svojih briga i također mrzi živjeti u stanju konstantne brige o tome.

Kad koristimo podsjetnik znači da imamo samo jednu stvar o kojoj moramo brinuti: otvoriti ga svaki dan, pročitati što u njemu piše i prema tome postupati. Jednom kada ga zatvorimo, možemo se isključiti i prestati brinuti. Naš prijatelj podsjetnik svako nas malo podsjeća na sve preuzete obveze, čak i one koje tek planiramo, počinjemo s pripremama, ili su tek u dugoročnom planu, samo ako smo ih se udostojali zabilježiti.

Podsjetnik je nešto poput anđela čuvara koji dolazi i govori: "Spavaj mirno. Pobrinut ću se za sve. Sutra ću biti sretan što te mogu podsjetiti na sve što moraš učiniti. Zasad se isključi i odmori."

Taj moćan i u isto vrijeme vrlo jednostavan i ekonomičan alat preporučuje se i onima koji vode opušten život bez mnogo briga. Nekoliko briga koje možda imaju bile bi da ne zaborave otići frizeru ili nekome čestitati rođendan.

Ako ga nikad niste koristili ili vam se čini da nije od velike pomoći, predlažem da ga ipak pokušate koristiti mjesec ili dva dana i onda definitivno odlučite.

Zapišite sve u njega. Skinite sve sa svojih leđa detaljnim planiranjem rasporeda. Vaš prijatelj podsjetnik može vam mnogo toga za ponuditi i nikad vas neće iznevjeriti ili ostaviti na cjedilu (osim ako ga izgubite). Kad ga otvorite, lako ćete se prisjetiti što morate napraviti, a to je jednostavno sve što ste odlučili zabilježiti - tako jednostavno.

* * *

Dragi prijatelji, nadam se da će vam ovo što sam napisao pomoći u životu. Volio bih kad biste svoj um koristili u svoj njegovoj snazi i veličini. Ne kaže se uzalud da je um naše najmoćnije oruđe. Uvijek se osjećajte dobro, sebi želite najbolje, ugađajte si i ophodite se prema sebi ljubazno, s poštovanjem i uvažavanjem. Nimalo ne sumnjajte da ćete na taj način privući svako dobro. Osim toga, tako ćete lakše pomagati drugima jer ćete im davati od onoga što imate, a imat ćete tako puno toga za dati.

Na taj način ne možete imati nikakvih briga ili misli koje vas negativno pogađaju, jer nakon svega što je učinjeno i rečeno, sve se temelji na vašoj slobodi izbora. Ono što vam

želim reći jest: birajte! Uvijek birajte uzvišenu viziju o sebi. Odaberite ono što biste učinili za osobu koju volite najviše na svijetu. Ako otkrijete da ono što ste odabrali činiti ili misliti nije dobro za vas, s entuzijazmom to zamijenite novim djelima i mislima, bez ikakvog straha ili oklijevanja.

Birajte slobodno i bez straha jer vaš najbolji prijatelj, vaš um, uvijek će stajati iza vas i podržavati vas. Svaki dan nekoliko minuta pričajte sa sobom u ogledalu. Povjerite se sebi s potpunim povjerenjem. Na kraju krajeva, razgovarate s osobom koju najviše volite i koja vas najviše voli. Tada se savjetujte i vidjet ćete da ste mnogo mudriji nego što ste mislili.

Kada prestanete gledati u ogledalo, a odraz vašeg najboljeg prijatelja nestane; kada više niste zajedno i vratite se u svoj dnevni boravak, vidjet ćete da se nešto u vama promijenilo. Osjećat ćete se ugodno i mnogo slobodnije. Vi ste za sebe stvorili te osjećaje. Problemi postaju mnogo jednostavniji i lakše ih je podnijeti. Možda čak i sasvim iščeznu.

Svaki dan napravite ovu krasnu vježbu. Onda se vratite na ove stranice i čitajte ih koliko god bude potrebno; sve dok čitanje postane suvišno, a to će biti kad vas ovo novo iskustvo preobrazi u autentične majstore života. Činite to dok ne postanete majstori svojih riječi, misli i djela.

Kako bi vam to uspjelo, morate se bezuvjetno sjediniti sa sobom i odvažiti se na fantastičnu avanturu života, posve lišeni straha i puni velikih nada.

Ne zaboravite: vi birate.

11

Kreativna moć naših umova

Tko nije dobio grčeve u želucu (da ne spominjem čireve), proljev, glavobolju, tjeskobu, mučninu i još svašta...jer nije mogao svladati vlastite živce?

Sve te tjelesne osjete stvorio je naš nemiran i neobuzdan um. Ovi tjelesni simptomi potpuno su stvarni i nisu proizvod naše mašte, kao što neki možda vjeruju. Onaj tko najviše pati i plaća posljedice naše je tijelo, barem u početku.

Što se događa nakon što iskusimo te loše tjelesne osjećaje i neugodu?

Kada se ti osjeti (ili iskustva koja su ih izazvala) dovoljno dugo ponavljaju, mogu utjecati na naše najdublje osjećaje.

A što nam se može dogoditi mentalno?

Stalni osjećaji nervoze ili mučnine mogu nas uistinu ograničiti u radu, društvenim odnosima i općenito u mnogim svakodnevnim situacijama. U nama mogu čak stvoriti i

komplekse. Takvi se ljudi naposljetku osjećaju inferiorno, misle da su nesposobni za ovo ili oni. Konačno razviju samo sebi svojstvene komplekse.

Zapazite kako jedna "jednostavna" mentalna aktivnost u slučaju nemirnih živaca (ili pogrešne interpretacije realnosti) može sama kreirati realne (i nepoželjne) tjelesne senzacije i bolesti poput različitih bolova i grčeva, čireva, migrena, itd.

Zanimljivo je ustanoviti kako je kreativna snaga našeg uma "uspješnija" kada stvara negativne fizičke i psihičke realnosti (ranije spomenute) nego kada stvara pozitivne. Zašto je tako? jesmo li loši kreatori?

Evidentno nismo loši kreatori jer stvaramo punom parom, iako to uglavnom činimo tako što sebi proizvodimo negativne ili škodljive situacije.

Mnogi se ljudi počnu uvjeravati da imaju bolest koju zapravo nemaju. Nakon nekog vremena uspiju je učiniti stvarnom te je tako iskusiti. Istina je, naši umovi posjeduju nevjerojatnu snagu autosugestije!

U redu, nismo grozni kreatori jer smo čak u stanju stvoriti fizičke stvarnosti naprosto misleći o njima ili ih zamišljajući.

Međutim, ako se čini da za sebe stvaramo uglavnom negativne ili škodljive stvari, tada slijedi pitanje:

Čemu dugujemo ovaj očevidan neuspjeh proizašao iz vlastitih kreacija?

Prvo to ne bismo trebali zvati neuspjehom, zato što uvijek kreiramo ono što želimo, čak i kad nam treba vremena da bismo uspjeli. Stvaramo i ono čega se bojimo ili ono od čega zaziremo, premda uglavnom nesvjesno.

Drugo, uistinu se događa to da svoju mentalnu energiju ne trošimo ispravno. Naša mentalna energija može nam ozbiljno naškoditi, baš poput i vlastite fizičke snage kada je ne bismo bili svjesni. Počešemo li prejako oko koje nas svrbi, mogli bismo ga ozlijediti. I naš um posjeduje jednaku moć, a to je kreativna moć, strahovita energija - i zato vam je bolje da se sprijateljite sa svojim umom - sklopite stopostotno prijateljstvo.

Neki mentalnu snagu koriste kontinuirano, a još više njih je koristi nesvjesno, da ne spominjem one koji je uopće ne koriste. U principu je ne koriste zbog nedostatka vrijednosti, kriterija, banalne lijenosti. Naprosto se prepuštaju dominantnoj struji svijesti i kolektivnim idejama, mišljenjima, svjetonazorima i hirovima.

No da se vratim na ono o čemu sam govorio: kao što uz pomoć našeg uma možemo kreirati negativne fizičke i psihičke realnosti, tako možemo stvoriti pozitivne. Rekao bih da je to čak i lakše; ako uzmemo da smo postali toliko dobri u korištenju mentalne snage u pogrešnom smjeru, i to iz dana u dan - što je posljedično proizvelo realno iskustvo koje nam šteti.

Stvarni smo majstori u tome. Kad biste istu količinu energije uložili u kreiranje pozitivne stvarnosti, nemojte mislite da je ne biste kreirali jednakim tempom, ako ne i brže. Jer uistinu duboko u sebi želimo da nam se dogodi više dobrih nego loših stvari. Samo što često svoju mentalnu kreativnu moć koristimo na pogrešan način.

KLJUČEVI NAŠE MENTALNE MOĆI

Postoje tri ključa koji nam omogućuju da kontroliramo svoju osobnost, život, čak i sudbinu. Ta tri personalna modusa djelovanja definitivno kreiraju našu stvarnost, a to su misao, riječ i djelovanje.

Razmotrimo što se događa. Kada netko misli da nije zdrav ili da je bolestan (čak i ako jest u tom trenutku), ne može se prestati sažalijevati i svima govori kako se loše osjeća, a u društvu se onda i ponaša sukladno tome. Na primjer, bezvoljno živi svoj život, zatvara se u kuću, ne želi izlaziti, itd. Bolest se nepopravljivo uvukla u um (možda je, zapravo vrlo vjerojatno, nesvjesno stvorena, mnogo je stvari u to uključeno.)

To se toliko duboko ugnijezdi u umu da, nastavi li misliti i djelovati u skladu s time, stvara breme koje će nositi cijeli život. A usput rečeno, bit će to život konstantno lišen najvažnijih stvari, a prepun pun patnje i mučenja. No, moguće je promijeniti mentalitet, način gledanja na život i, naravno, samim time djelovanje i postupke.

Neki se možda pitaju: "A što ako je osoba bolesna zbog vanjskih okolnosti?"

Ostavimo na trenutak okolnosti, vanjske i unutarnje. Ovakvi ljudi, pa i ostali kad se radi o tome, radi vlastite dobrobiti svoju kreativnu moć trebaju koristiti na pozitivan način, a ne štetiti sami sebi kao što obično čine.

Stručnjaci u kreiranju negativnog:

A) Stalno misle na to da nisu dobro. Tako se osjećaju svakodnevno te neprekidno traže indicije i dokaze koji bi pokazali daje to točno. Uvjereni su da svaka promjena u njihovom tijelima ili umovima može biti samo na lošije.

Suprotno tome, vi trebate raditi tako da se svaki dan osjećate bolje te tražiti znakove koji pokazuju da ste dobro. Mislite neprekidno kako ste svaki dan sve bolje i bolje, da vam se poboljšava zdravlje, situacija na poslu, financije, vaši društveni odnosi, itd. Bez obzira na to što želite poboljšati, na kraju će vam se to i ostvariti. Trebali biste neprekidno misliti na to i djelovati u skladu s time; ako ukrotite sumnje i temeljito prigrlite ovaj mentalitet, ne postoji mogućnost neuspjeha. Osjetite svoje unutarnje samopouzdanje, osjetite ga u obliku ekstremno pozitivne energije koja probija iz vas i ispunjava svoju zadaću da vam pomogne ostvariti sve što si zacrtate.

Siguran sam da to možete i hoćete. Nemojte odustati. Nemojte se predomisliti. Svaki dan učvršćujte ovu ideju u svom umu dok vaše želje konačno ne postanu stvarnost.

B) Svima govore da nisu dobro. Ne prestaju govoriti o tome i pritom sve više počinju u to vjerovati.

Vi nasuprot tome trebate cijelom svijetu reći da se osjećate dobro. Recite svima da se osjećate bolje i da svaki dan imate sve više nade. Na kraju ćete uistinu stvoriti i osjetiti svoju vlastitu dragocjenu stvarnost.

C) Ponašaju se apatično, jadno, očevidno potvrđujući "kako se loše osjećaju", ponovno stvarajući bolest u svom umu, sada mnogo jaču i konzistentniju.

Vi biste s druge strane trebali djelovati zadovoljno, sukladno onome što želite postati i kreirati za sebe. Na kraju ćete postati onakvi kakvi želite jer ćete stvarati takvu realnost svakim danom, svakom svojom mišlju, riječju, gestom i postupkom. Sve je ovo stvoreno zahvaljujući vama. Vi čak ne možete ni misliti da niste ono što ste odredili da budete, jer ćete uistinu to i postati.

Negativni ljudi svoju kreativnu moć koriste slabo ili nesvjesno, ali to čine svakodnevno i konzistentno. To čine uistinu dobro. Slijedite ih u tome: činite to svakodnevno i konzistentno, ali pozitivno. Uvijek gledajte naprijed jer svaki danje novi svijet. Nemojte pokušati popraviti nešto što imate, a ne sviđa vam se, jer bi to značilo da gledate u prošlost. Napravite radikalnu promjenu! Zamijenite svoje misli novim, boljim mislima. Preobrazite se u svog najboljeg stvarnog prijatelja, svaki dan, pomognite sebi i volite sebe onakvima kakvi jeste. Stvarajte! To znači gledati u budućnost.

Stupajte svojim životnim putem kreirajući najbolju predodžbu o sebi - najuzvišeniju sliku vlastite osobnosti. Činite to neprekidno s ljubavlju i nadom.

Ne brinite za rezultate: oni će doći. I uvijek će biti povoljni za vas. Drugačije ne može biti.

O autoru

Ramón Campayo jedan je od najboljih svjetskih mentalista. Od 1980. godine do današnjega dana sudjeluje u natjecanjima iz pamćenja. Danas je vlasnik velikog broja svjetskih rekorda u brzini zapamćivanja i opsegu materijala za zapamćivanje.

Pamti 23200 riječi za 72 sata i reproducira ih točnim slijedom i sukladno s rednim brojem riječi. (Na primjer, "Recite riječ broj 18324.) Nakon jednokratnog slušanja 500 slučajno odabranih riječi reproducirao ih je 498. Rezultati natjecanja zabilježeni su u službenim spisima selekcije u program "Rompiendo récords", Barcelona, 1987.

Ramón Campayo zapamtio je boju i značenje šest snopova španjolskih karata (sveukupno 240 karata) koje su ležale na stolu (pritom ih nije vidio jer je imao povez na očima), po sluhu pamteći redoslijed pomiješanih karata. Ramón Campayo bez pogrešaka ih je reproducirao točnim redoslijedom u roku od 18 minuta.

Točnim redoslijedom zapamtio je značenje 84 domino pločice iz triju kompleta, poštujući poredan dvaju brojeva na svakoj pločici (npr. pločica 3/5 razlikuje se od pločice

5/3, iako su u biti iste). 1 taj je zadatak izveo zavezanih očiju, za svega 8 minuta, nakon što je samo jednom čuo značenje pločica (1999).

Drugom je prilikom u svega 9 minuta zapamtio 6 cijelih domino kompleta (168 pločica).

Devetog studenog 2003. godine u njemačkom Starnbergu Ramón Campayo uspostavio je 15 svjetskih rekorda u brzini zapamćivanja, u četiri različita zadatka. Potukao je vlastite rekorde jedan za drugim u manje od sat vremena. Konačni rekordi u svakom zadatku bili su sljedeći:

1) Zapamtio je 16-značni broj (7934625...) u jednoj sekundi. Na današnji dan povećao je taj rekord na 19-značni broj.

2) Zapamtio je u svega jednoj sekundi binarni 30-značni broj (10010110...). Na današnji dan povećao je taj rekord na 46-značni broj.

3) U dvije sekunde zapamtio je 42-značni binarni broj. Na današnji dan povećao je taj rekord na 54-značni broj.

4) U 3 sekunde zapamtio je 48-značni binarni broj. Na današnji dan povećao je taj rekord na 62-značni broj.

Kao što vidite, rezultati svih rekorda postupno se poboljšavaju od natjecanja do natjecanja. U svakom natjecanju u kojem je Ramón sudjelovao, svojim je vrhunskim intelektualnim sposobnostima postigao nove rekorde.

Također, potukao je svjetske rekorde u zapamćivanju 100-značnog broja u 50 sekundi i 1000-značnog broja u 15 minuta.

Na jednak način pravilnim redoslijedom pamti popise rijetkih znakova, game s golemom količinom boja, prepoznaje ljude prema prethodno zapamćenim DNA strukturama, pamti tekstove cijelih knjiga različitih žanrova, itd.

Munjevito zapamćivanje toliko dugačkih nizova brojeva i podataka zahtijeva vještinu superbrzog čitanja. Nije ni čudo što je Ramón Campayo i u tom području postavio svjetski rekord. On je čovjek koji čita najbrže na svijetu. Prosječna ("svakodnevna") brzina čitanja Ramona Campayo veća je 2500 riječi u minuti, što je deseterostruko brže od prosječnog studenta. No za potrebe natjecanja Ramón postiže brzinu čitanja više od 4000 riječi u minuti, odnosno 70 riječi u sekundi!

Ramón Campayo je član Međunarodnog društva MENSA. Njegov je kvocijent inteligencije (IQ) 194 boda i jedan je od najviših pokazatelja inteligencije u svijetu.

Svjetski je poznati stručnjak u tehnikama učenja, čitanja i pamćenja; priprema studente poučavajući ih tajnama uspješnog upravljanja vlastitim mentalnim sposobnostima. Studenti koji su završili njegovi tečajevi također postižu vrhunske rezultate.

Autor je programa "Speed-Memory" (www.speed-memory.com) koji ujedinjuje i koordinira svjetska prvenstva iz brzog pamćenja.

U svojoj "Školi prvaka" priprema ljude koji su zainteresirani za brzo učenje i dobivanje maksimalne koristi od vlastitog uma. Njegovi bivši učenici danas pripadaju svjetskoj eliti i zauzimaju pobjednička mjesta u svim natjecanjima na svjetskoj razini koja su obuhvaćena programom "Speed-Memory".

Ramón Campavo je profesionalni hipnoterapeut koji se bavi kliničkom hipnozom od 1992. godine. Na svojim tečajevima psihološki priprema studente za postizanje maksimalne kontrole nad vlastitim tijelom i umom. U polaznika tečajevima raste samopoštovanje i pozitivna usmjerenost, rješavaju se svih strahova i nemira, osobito treme prije ispita.

Ramón često nastupa na nacionalnoj radioteleviziji u Španjolskoj, a više je puta bio gost i na američkoj televiziji.

kokica - CroWarez.org - Bosnaunited.net

PRVA MENTALNA MAPA

DRUGA MENTALNA MAPA