esti dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha, Buharije Du'fije, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, i ukoriio (tj

esti dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha, Buharije Du'fije, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, i ukoriio (tj. obasuo, obuhvatio) ga sa Svojom milou i nastanio ga (u) sredini Svoga raja! Amin (Usliaj)!

SAHIH BUHARIJE

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

SURA NURA (SURA NUR)

".... od izmeu njega...." (to) je (znaenja) od (mjesta, prostora u oblaku koji se nalazi) izmeu dvostrukosti (slojevitosti, slojeva toga) oblaka. ".... svjetlost njegove svjetlice (munje)....", a on (izraz "sena") je (to i) "eddija'u": svjetlost. ".... urei (oni, pokoravajui se, bivi oni ponizni)." Govori se za ("mustahzija" - onoga) koji se ponizuje (dobrovoljno se povodi - da) je "muz'inun". ".... etaten (rasuti, ratrkati, tj. razdvojeni).....", (ta rije etaten) i "etta", i "etatun" i "ettun" je jedno (sve te rijei imaju isto znaenje).

A rekao je Ibnu Abas: "Sura (to) smo spustili nju...." (to znai): (to) smo razjasnili nju. A rekao je osim njega (osim Ibnu Abasa drugi neko): Imenovao (tj. Nazvao) se je Kur'an (tako, tim imenom i nazivom) zbog skupine (mnoine tih) sura, a imenovala se je (ta) sura (tako) zbog (toga to je sluaj) da je ona odsjeena od (te sure) druge. Pa poto su se udruile (pripojile, sastavile) neka (od) njih ka nekima, imenovalo se je (to sve) Kur'anom.

(Sura je poglavlje Kur'ana, a nazvana je tako jer je to samostalna cjelina teksta Kur'ana. A taj naziv je ta cjelina dobila, po nekima, jer "suretun" znai stupanj, stepen. Pa kako je svaki stupanj jedna samostalna taka, bez obzira na taku ispod sebe ili iznad sebe, zato je i svaki dio Kur'ana koji ini jednu samostalnu cjelinu, nazvan sura-suretun. A rije "kur'an" u arapskom jeziku je infinitiv od glagola "kare'e", a taj glagol ima znaenje i: sabirao je, pa onda "kur'an" znai: sabirati, sabiranje. Zbog toga zbir, zbirka, zbornik svih samostalnih tekstova, objava od Uzvienoga Allaha ka Muhamedu a.s. nazvalo se, naziva se Kur'an. To se je htjelo rei u tekstu originala.)

A rekao je Sa'd, sin 'Ijada, Sumalija: "El-mikatu" je rupa u zidu (slijepi prozor) u jeziku Abesinaca (Abesinije).

("El-mikatu" je, po nekima, ono na to, ili u to se metne svjetiljka. A ima jo mnogo miljenja ta je "mikatun", ali se to nee navoditi.)

A Njegov govor, uzvien je: "Zaista na Nas je njegovo sabiranje (sakupljanje) i njegovo itanje.", (to znai): slaganja njegovoga nekoga (dijela) ka nekom. "Pa kada smo itali njega, pa slijedi njegovo itanje." (To znai): Pa kada smo sabrali njega, i sloili smo njega, slijedi njegovo itanje, to jest: (slijedi ono) to se je sabralo u njemu, pa radi sa (onim, po onome) to je zapovjedio tebi, i zabrani sebi (tj. odstrani se) od (onoga) to je zabranio tebi Allah. A govori se: Nije za njegovu pjesmu sabiranje, to jest: slaganje (a to e rei: Nije mu pjesma, odnosno sve njegove pjesme i sastavi nisu sloeni, sreeni.).

(Iz ovoga slijedi da izraz "kur'an" znai i slaganje, pored to on znai sabiranje i itanje.)

A imenovao se (nazvao se) je Furkanom zbog (toga to je sluaj) da on rastavlja (pravi jasnu razliku) izmeu (te) istine i (te) neistine (lai). A govori se za (tu) enu: Nije sabrala sa kouljicom ploda (tj. kouljicu ploda u svojoj maternici, materici, utrobi) nikada. To jest: Nije sastavila (sabrala, sakupila) u svome stomaku djeteta (nikakvoga).

(Iz svega navedenoga hoe Buharija da kae da je po njegovome miljenju ime Kur'an izvedeno iz znaenja "sabiranje", a ne iz znaenja "itanje".)

A rekao je: ".... ferradnaha (to je jedan nain itanja umjesto "feradnaha")....", (a "ferradnaha" znai): Spustili smo u njoj (u suri) zakone (dunosti) raznovrsne. A ko je itao "..... feradnaha....", (to onda) govori: Uzakonili smo (Propisali smo nju) na vas i na (onoga) ko je poslije vas. Rekao je Mudahid: "..... ili (ta) djeca koja nisu pokazivala....", (to znai): nisu znala zbog (onoga) to sa njima od (te) malenosti (mladosti, tj. malodobnosti koja ne tjera na pomisao o enskim sramnim udovima, dijelovima). A rekao je abija: "..... ulil-irbeti....", (to znai): ko je (takav da) nije njemu (nikakva) potreba (za enom, odnosno spolnim odnosom sa enom, enskom). A rekao je Mudahid: Nee brinuti (tj. Ne brine) njega osim njegovoga stomaka (nita drugo), i nee se bojati na (te) ene (tj. nije se plaiti za ene od njega - to je "gajri ulil-irbeti"). A rekao je Tavus: On (tj. "gajri ulil-irbeti") je glupan koji (je takav da) nema (nikakve) potrebe njemu u (tim, za tim) enama.

GLAVA

Njegovoga govora, moan je i veliajan je: "I koji bacaju (tubu za blud na) svoje supruge (ene), a nisu bili za (u) njih svjedoci (nikakvi drugi) osim njihove osobe (osim oni sami), pa svjedoenje jednoga (od) njih je etiri svjedoenja (zaklinjui se on) sa Allahom (da) je zaista on od (tih) istinitih (tj. od onih koji govore istinu prilikom optube).".

PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Muhamed, sin Jusufa, Firjabija, priao nam je Evzaija, rekao je: priao mi je Zuhrija od Sehla, sina Sa'da, da je 'Uvejmir doao Asimu, sina Adijja, a bio je gospodin Adlanovia (tj. gospodar, poglavica Adlanovia), pa je rekao:

"Kako govorite o ovjeku (koji) je naao sa svojom enom (nekoga drugoga) ovjeka da li e ubiti njega, pa (da vi onda) ubijete njega, ili kako e (da) napravi (ta e da radi)? Pitaj za mene (meni) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome." Pa je doao Asim Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha!" Pa je mrzio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ta takva) pitanja. Pa je pitao njega (Asima) Uvejmir, pa je rekao (Asim): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, mrzio je (mrzi ta takva) pitanja i kudio je njih." Rekao je Uvejmir: "Tako mi Allaha neu svriti (zavriti s tim, tj. neu se proi i odustati od toga) do (da) pitam (ja lino) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome." Pa je doao Uvejmir, pa je rekao:

"O poslanie Allaha! ovjek (jedan) je naao (zatekao je) sa svojom enom (jednoga drugoga) ovjeka. Da li e ubiti njega, pa (da vi onda) ubijete njega, ili kako e (da) napravi (kako e da uradi, ta e u tom sluaju da radi)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ve je spustio Allah (taj) Kur'an (tj. izvjesne odlomke Kur'ana, u Kur'an, u Kur'anu) o tebi i o tvojoj drugarici." Pa je zapovjedio njima dvoma poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (to) meusobno proklinjanje sa (onim nainom to ga) je imenovao (tj. opisao) Allah u Svojoj knjizi. Pa je proklinjao se (sa) njom (meusobno Uvejmir), zatim je rekao: "O poslanie Allaha! Ako bih zadrao nju, pa ve bih nasilje uinio njoj." Pa je pustio nju (tj. razveo se s njom Uvejmir). Pa je bila (radnja razvoda, razvjenavanja) obiaj za (svakoga) ko je bio (doao u takav poloaj) poslije njih dvoga u (tj. meu tima) dvoma meusobnim proklinjaima. Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Gledajte, pa ako je donijela njega (tj. ako donese, rodi njega-dijete) crno, crnih (svojih) dviju (dvaju) oiju (crnih oiju, crnooko), velike zadnjice (doslovno: velikih dvaju guzova), velikih (krupnih tih) dviju cjevanica (golijeni), pa neu misliti (tj. ne mislim, ne raunam) Uvejmira (drukije) osim (tako da) je ve bio istinit na nju (tj. da je on istinu rekao na nju, da je nju optuio s pravom, jer dijete s takvim osobinama pokazae slinost sa onim ovjekom to ga je Uvejmir naao sa svojom enom, a ne sa Uvejmirom). A ako je donijela njega (ako rodi njega - dijete koje ona nosi u utrobi sa opisom da je) crvenkasto, kao da je ono (otrovni pustinjski) guter, pa neu misliti Uvejmira (drukije) osim (tako da) je ve slagao na nju." Pa je donijela njega na (taj) opis koji je opisao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od potvrivanja Uvejmira (tj. na onaj opis koji je potvrdio da je Uvejmir istinu rekao i s pravom da je nju optuio). Pa je bilo poslije (to dijete u takvom poloaju da) se pripisuje (ono) k svojoj majci.

GLAVA:

"A (proklinjanje to) peto je da je prokletstvo Allaha na njega ako je bio (od) od (tih) laaca.".

PRIAO MI JE Sulejman, sin Davuda, Ebu Rebi', priao nam je Fulejh od Zuhrije, od Sehla, sina Sa'da, da je (jedan) ovjek doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O poslanie Allaha! Da li si vidio (tj. ta misli za jednoga) ovjeka (koji) je vidio sa svojom enom (nekoga drugoga) ovjeka, da li e ubiti njega, pa (da onda vi) ubijete njega (ili e te vi njega ubiti), ili kako e initi (ili ta e da radi u tom sluaju)?" Pa je spustio Allah o njima dvoma (ono) to je spomenuo u Kur'anu od (toga meusobnoga) proklinjanja. Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ve se je sudilo o tebi i o tvojoj eni." Rekao je: Pa su se meusobno proklinjali njih dvoje, a ja sam svjedok (tj. prisutan) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je rastavio (sa) njom. Pa je (rastava) bila obiaj da se rastavi izmeu (toga) dvoga koji se meusobno proklinju. A bila je (ta ena to ju je optuio mu) nosea (trudna), pa je nijekao njezin teret (tj. pa joj mu nije pristao da prizna da je to nosee dijete njegovo). I bio je njezin sin (iz te trudnoe u takvom poloaju da) se zove k njoj (tj. zvao se je po njoj - po materi). Zatim je tekao (taj) obiaj (postupak) u (tom) nasljeivanju da naslijedi (taj sin) nju i (da ona) naslijedi od njega (od toga sina ono - onaj dio) to je uzakonio (propisao) Allah za nju (kao majku da joj pripada).

GLAVA:

"I odbie (sudija, sud) od nje (tu) kaznu (kamenovanje za blud na taj nain) da svjedoi (ona) etiri svjedoenja sa Allahom (izjavljujui ona ovako): Zaista on je (moj mu koji me optuuje - on je) zaista od (tih) laaca.".

PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Ibnu Ebu Adijj od Hiama, sina Hassana, priao nam je Ikrimete od Ibnu Abasa da je Hilal, sin Umejjeta, bacio (tj. optuio, osumnjiio) svoju enu kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je bludniila, uinila preljub) sa erikom, sinom Sahma-a, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dokaz (taj izvjesni za to), ili kazna u tvoja lea (po tvojim leima izvrie se za klevetanje - a ta kazna je osamdeset udaraca)." Pa je rekao: "O poslanie Allaha! Kada je vidio jedan (od) nas na svojoj eni (nekoga) ovjeka (zar da) ode (da sebi) trai (taj izvjesni) dokaz?" Pa je poeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dokaz (izvjesni daj, tj. etiri svjedoka dovedi), a ako ne, kazna je u tvoja lea (ako nema dokaza onda e ti biti kanjen)." Pa je rekao Hilal: "Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom zaista ja sam zaista istinit (zaista govorim istinu). Pa zaista spustie svakako Allah (ono) to e oistiti moja lea od (te) kazne." Pa je siao Dibril i spustio je na njega (tj. i donio je njemu ajete):

"I (oni) koji bacaju (sumnju, tubu na) svoje supruge (ene)....". Pa je itao dok je dopro (do) ".... ako je bio od (tih) istinitih.". Pa je otiao (ili: Pa se okrenuo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poslao k njoj (tj. poslao je po nju da i ona doe na suoenje). Pa je doao Hilal, pa je svjedoio (da je on istinu rekao i da ostaje pri svojoj prvoj izjavi), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori (pri tom):

"Zaista Allah zna da je jedno (od) vas dvoje laac. Pa da li je od vas dvoje (jedno, neko) kaja (pokajnik - da li se od vas dvoje neko kaje)?" Zatim je ustala (ona), pa je svjedoila (izjavila da njezin mu lae). Pa poto je bila kod (toga) petoga (svjedoenja), zastavljali su nju, i rekli su: "Zaista ona je zahtjevaica (prouzrokovaica, zasluivaica vjene kazne, bolne kazne na drugome svijetu ako bude laljivica, ako se lano prikazuje kao nevina)."

(To jest: Savjetovali su je da prizna da je uinila blud, preljub, pa da se nad njom izvri smrtna kazna, i to e joj biti kao iskupljenje za grijeh, pa nee biti kanjena u dehennemu - paklu. U protivnom sluaju, tj. Ako se lano prikazuje nevina, a mua oglaava za laova, sama e sebi prouzrokovati bolnu kaznu na drugom svijetu.)

Rekao je Ibnu Abbas: Pa se je usporila (zastala je) i stuknula se je (na asak je odustala) ak (da) smo mislili da se ona vraa (da odustaje od svoje tvrdnje da na nju njezin mu lae). Zatim je rekla (nakon te male stanke): "Neu osramotiti svoj narod ostali (dio toga) dana." Pa je prola (dalje, tj. ostala je pri izjavi da joj mu lae na nju, i zavrila, dovrila je do kraja na tom suenju postupak meusobnoga proklinjanja sa svojim muem). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidite nju. Pa ako je donijela njega (dijete) crnih oiju (doslovno: crnih onih kapaka), velike zadnjice, velikih cjevanica (tj. krupnih golijeni), pa ono (pa to dijete) je za erika, sina Sahma-a (tj. dijete je erikovo)." Pa je donijela njega (rodila je dijete) tako (tj. takvo). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da nije (onoga) to je prolo od knjige Allaha, zaista bi bilo za mene i za nju (jedno) stanje (jedna velika stvar)."

(To jest: Da nije sluaj takav da eriat ne predvia kanjavanje u ovakvim sluajevima, zaista bih nju kaznio na osnovu te slinosti djeteta sa onim licem zbog kojega je ona i optuena, ali bih je kaznio velikom kaznom koja bi bila pouka i opomena za druge, kamenovao bih je na naroito teak nain i slino. Tako su protumaili tu reenicu Muhameda a.s. na kraju toga hadisa.)

GLAVA

Njegovoga govora: "A (to svjedoenje) peto je da je srdba Allaha na nju ako je bio (on - mu njezin koji nju tui) od (tih) istinitih.".

PRIAO NAM JE Mukaddem, sin Muhameda sina Jahja-a, priao nam je moj stric Kasim, sin Jahja-a, od Ubejdulaha, a ve je uo (Kasim) od njega (od Ubejdulaha da pria) od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) ovjek bacio (tubu, osumnjienje na) svoju enu (optuio svoju enu), pa se je odrekao od njezinoga djeteta (tj. nije priznavao da je od njega dijete koje ona nosi u stomaku - a to je sve bilo) u vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zapovjedio za njih dvoje (za toga ovjeka i njegovu enu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se njih dvoje meusobno proklinjali (na nain) kao to je rekao Allah. Zatim je sudio o (tom) djetetu za (tu) enu (tj. da je to dijete te ene, da njoj pripada), i rastavio je izmeu (tih) dvoje meusobnih proklinjaa.

(Pod rijeima "kao to je rekao Allah" misli se na ajete u Kur'anu u kojima je opisan postupak meusobnoga proklinjanja izmeu mua i ene.)

GLAVA:

Njegov govor: "Zaista (oni) koji su donijeli (tu) la (o Aii r.a., to) je skupina (jedna) od vas; ne mislite ga (taj postupak, tj. tu la da je to neko) zlo za vas, nego on je (jedno) dobro za vas; za svakoga ovjeka od njih je (tj. svakome od njih pripada ono) to je sebi stekao od (toga) grijeha, a (onaj) koji je upravljao veinom njegovom (veinom toga postupka, te lai) od njih, (takav je grijenik da) je za njega velika kazna (odreena).".

"Effakun" je (to i rije) "kezzabun": laov (veliki laac).

PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Mamera, od Zuhrije, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje:

"...., a (onaj) koji je upravljao veinom njega (tj. veinom te lai)....", rekla je: "Abdullah, sin Ubejja, (i to onaj Abdullah, sin Ubejja koji) je sin Selule (on je taj koji je upravljao veinom te lai koja je izmiljena i koja se irila)."

GLAVA:

"Da nisu (tj. Zato nisu postupili tako), poto ste uli njega (tj. nju-tu la), (da) su mislili (ti) vjernici i vjernice o njihovim osobama dobro (tj. Zato nisu vjernici mislili o sebi, o svojim vjernicima dobro, pa odbili da priaju tu la, a kamoli da je povjeruju)....", do Njegovoga govora: "..... (ti) lagai (laci).".

PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je (izvijestili su me) Urvete, sin Zubejra, i Seid, sin Musejjeba, i Alkamete, sin Vakkasa i Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, o hadisu (tj. o dogaaju, o vijesti) Aie, bio zadovoljan Allah od nje, supruge (ene) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (o njezinom sluaju) kada su rekli njoj (za nju) laci (ono) to su rekli, pa je oistio (tj. spasio, oglasio nevinom) nju Allah od (onoga) to su rekli (oni za nju, o njoj). I svaki (od njih) je priao meni grupu (tj. jedan dio) od (toga) hadisa, i neki (dio od) njihovoga hadisa (ili: od njihovoga prianja) potvruje (potvrujui) neki (dio hadisa, prianja drugoga izmeu njih etvorice - misli na Urveta, Seida, Alkameta i Ubejdulaha) iako je bio neki (od) njih pamtljiviji za njega (za taj hadis, za taj sluaj) od nekoga. Koji je (tj. Hadis koji je) priao meni Urvete od Aie (sadri to) da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

Bio je (Bio bi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da izae (van Medine), bacao (bi) drijeb (kocku) meu svoje supruge, pa koja (od) njih (imadne sreu da) je izaao njezin dio (da je na nju pala kocka), izveo bi nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sobom. Rekla je Aia: Pa je bacio drijeb meu nas u (jednoj) vojni (to) je vojevao (ratovao) nju, pa je izaao moj dio (pa sam ja izabrana tim drijebom), pa sam izala sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije to je siao (taj) zastor (zavjesa da se postavi izmeu nas ena i mukih osoba koje nisu blinji roaci). Pa ja se natovaram (na devu) u svome palankinu (nosiljki, nosiljci) i sputam se (silazim, stovaram se sa deve) u njemu. Pa smo ili. Te kada je zavrio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu svoju vojnu, i vratio se, i pribliili smo se Medini vraajui se (mi), oglasio je (pozvao je jedne) noi za (taj) polazak (polaenje, za naputanje toga mjesta za odmaranje gdje smo odmarali). Pa sam ustala kada su oglasili za (taj skori) odlazak, pa sam ila dok sam prela (tu) vojsku. Pa poto sam izvrila svoje stanje (tj. svoju nudu), dola sam k svome (deveem) samaru (tj. svojoj devi), pa kada li (jedan) erdan moj od koljki (iz mjesta) Zafara ve se je prekinuo. Pa sam traila svoj erdan, i zadralo me je njegovo traenje. I dola je (ta) grupa koji samarie (koji samarahu, tj. koji su bili zadueni da stavljaju devei samar na devu) za mene, pa su nosili moj palankin, pa su osamarili (stavili na samar) njega na moju devu koju jahah (ja, koju sam jahala), a oni misle (raunaju, tj. raunajui oni) da sam ja u njemu. A bile su (te) ene tada (onda) lagane, nije oteavalo njih (njihovo) meso, jedu (jele su one) samo (tu) ovisnost (tj. malu stvar, malo) od (te) hrane, pa nisu zanijekali (tj. nisu smatrali za neobino ti) ljudi lakou (moga) palankina kada su podignuli (podigli) njega, a (uz to jo) bila sam djevojka (tj. enska) novoga zuba (tj. mlada, a svaka mlada ena laganija je nego kada ostari pri normalnom zdravlju, ili je to u veini sluajeva tako). Pa su poslali (tj. podigli, pokrenuli, potjerali moju) devu i ili (tj. otili) su. Pa sam nala svoj erdan poslije to je prola (otila ta) vojska. Pa sam dola njihovim odsjedalitima, i nije u njima doziva (i nema tamo dozivaa), a ni odgovara (a ni odgovaraa, tj. i kada u njima nema nikoga - i kad tamo nema nikoga). Pa sam se upravila svome odsjedalitu koje je (to to) sam bila u njemu. I mislila (tj. smatrala) sam da e oni izgubiti (tj. da e vidjeti da nema) mene, pa e se vratiti k meni (po mene). Pa dok sam ja sjedaica u svome odsjedalitu, nadvladalo je mene moje oko, pa sam zaspala. A bio je Safvan, sin Muattala, Sulemija, zatim Zekvanija, od iza (tj. ozadi te, iza te) vojske, pa je putovao (tj. krenuo je na kraju noi za tom vojskom sa svoga poloaja), pa je osvanuo kod moga odsjedalita. Pa je vidio crninu (tj. tijelo nekoga) ovjeka spavaa (tj. neke osobe koja spava), pa je doao meni, pa je poznao mene kada je vidio mene. A viao je (vie puta) mene prije (toga) zastora. Pa sam se probudila sa njegovim izrazom:

"Mi smo Allahovi, i mi smo k Njemu vraai!" (koji izraz, izreku je on izgovorio) kada je poznao (prepoznao) mene. Pa sam pokrila svoje lice sa svojim prekrivaem (za glavu i lice). Tako mi Allaha nije progovorio meni (nijednu) rije, a niti sam ula od njega (ikakvu drugu) rije osim njegovoga izraza "Mi smo Allahovi, i mi smo k Njemu vraai!", dok je stavio na koljena svoju samaricu (devu), pa je gazio (tj. stao) na njezine dvije ruke (tj. na devine prve dvije noge), pa sam uzjaila nju. Pa je otiao (da) vodi sa mnom (tu) samaricu (tj. poeo je da vodi mene na toj devi; ili: poeo je da vodi tu devu, a ja sam na njoj, i mene na njoj), dok smo doli (toj) vojski (vojsci) poslije to su odsjeli (vojnici te vojske bivi oni) u estoko plamsanje vruine zalazai u vruinu podnevne pripeke. Pa je propao ko je propao (izmislivi la na mene zbog ovoga sluaja i irei tu la). A bio je (onaj) koji je upravljao (tom) lai Abdullah, sin Ubejja, (i to onaj koji) je sin Selule. Pa smo doli (u) Medinu. Pa sam bila bolesna, kada sam dola, (jedan) mjesec (dana bolujui). A (ti izvjesni) ljudi prolijevaju (tj. ure i lome se) u govoru (ili: zbog govora tih) laaca, ne opaam (ne opaajui ja ni) za (kakvu) stvar (ni za to). I ono daje sumnju meni u mojoj bolesti (to) da ja ne prepoznajem od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (one) dobrote (njenosti) koju viah od njega kada se razbolim. Unie (Ue) samo meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pozdravi, zatim rekne: "Kao je to vama?" Zatim ode. Pa to je (postupak) koji je dao sumnjati meni, a ne opaam za (to) zlo dok sam izala poslije to sam se oporavila (malo ozdravila od bolesti). Pa je izala sa mnom Umu Mistah (Umu Mistaha) prema (mjestu izvan Medine zvanome) El-Menasu, a ono je (bilo) mjesto naega prostora za obavljanje nude (na nunik). A bili smo (obiaja da) ne izlazimo osim nou do noi (tj. osim od noi do noi), a to je prije (nego to je postao obiaj) da uzimamo (te) nunike (da ih pravimo) blizu naih kua. A naa stvar je stvar prvih Arapa u obavljanju nude prema (tom) polju (njivi), i uznemirivasmo (i uznemiravasmo) se sa (tim) nunicima da uzimamo njih kod naih kua. Pa sam otila ja i Umu Mistah, a ona je ki Ebu Ruhma, sina Abdu Menafa, a njezina majka je ki Sahra, sina Amira, tetka Ebu Bekra Siddika (Mnogoistinitoga), i njezin sin (tj. i sin Umu Mistahe) je Mistah, sin Usaseta. Pa sam dola (tj. krenula) ja i Umu Mistah (Umu Mistaha) prema mojoj kui, ve smo zavrile nae stanje (tj. nau nudu), pa je posrnula Umu Mistah u svome platu (ogrtau), pa je rekla:

"Propao (Strmoglavio se) Mistah!" Pa sam rekla njoj: "Loe je to si rekla! Zar psuje (grdi jednoga) ovjeka (koji) je prisustvovao Bedru?" Rekla je: "O stvarice (tj. O jadnice)! A zar nisi ula ta je rekao?" Rekla je: Rekla sam: "A ta je rekao?" Rekla je: Pa je izvijestila mene o govoru (tih) laaca (laova). Pa sam sebi poveala (jednu) bolest (jo i tu) na svoju bolest. Rekla je: Pa poto sam se vratila ka svojoj kui i uniao mi je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - misli (ona, Aia na to da) je pozdravio (nazvao selam), zatim je rekao:

"Kako ste to vi?" Pa sam rekla: "Da li dozvoljava meni da doem (tj. da odem) svojim roditeljima?" Rekla je: A ja sam tada (eljela da odem zbog toga to) hou da se uvjerim (za tu) vijest od strane njih dvoga (njih dvoje - oca i majke). Rekla je: Pa je dozvolio meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam dola svojim roditeljima, pa sam rekla svojoj majci:

"O majko! ta priaju (ti) ljudi?" Rekla je: "O kerice! Olakaj sebi! Pa tako mi Allaha zaista malo je (bilo sluajeva takvih) to je bila (jedna) ena ikad ista (ugledna) kod (jednoga) ovjeka (koji) voli nju, a za (tj. a u) nje su inoe (a imala je ta ena svoje inoe, pa da je prola ta ena drukije) osim (tako da) su one umnoile na nju (razne klevete i lai). Rekla je: Pa sam rekla:

"Slava Allahu! I zaista ve su priali (ti) ljudi za ovo (o ovome, tj. ovo)?!" Rekla je: Pa sam plakala tu no, ak sam osvanula (a) ne presuuje (ne odsijeca se, ne prestaje) meni suza, a niti podvlaim surmu sa spavanjem (sa snom, ne mogu da zaspem), ak sam osvanula (a ja) plaem (tj. plaui ja). Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, sina Ebu Taliba, i Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada je dugo ostala (ta) objava (tj. kada se oduljilo vrijeme da nije dola Boija objava - pozvao ih je da) se posavjetuje (s) njima dvojicom o rastanku svoje porodice (tj. o razvodu sa svojom enom). Rekla je: Pa to se tie Usameta, sina Zejda, pa dao je znak (tj. pokazao je) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (ono) koje (to) zna od istote (od nevinosti) njegove porodice (ene) i za (ono) koje zna (i za ono to zna) u svojoj dui od (te) ljubavi (tj. i pokazao je ljubav koju u sebi gaji prema cijeloj porodici Muhamed a.s.), pa je rekao:

"O poslanie Allaha! Tvoju (tj. Svoju) porodicu (tj. enu zadri, i ne razvodi se s njom), i (o njoj) ne znamo (nita drugo) osim dobra." A to se tie Alije, sina Ebu Taliba, pa rekao je: "O poslanie Allaha! Nije stijesnio Allah tebe, a (te) ene osim nje su mnoge. I ako pita (tu njezinu) robinju, bie istinita (tj. rei e ona istinu o njoj) tebi." Rekla je: Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Beriru, pa je rekao: "O Berira! Da li si vidjela od (ikakve) stvari (ita to) sumnjii tebe (tj. to daje i pobuuje sumnju u tebi)?" Rekla je Berira: "Ne, tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom. Nisam vidjela na njoj (pri njoj nijedan) posao (koji) kudim njega njoj (nikakav grijeh) vei od (toga) da je ona djevojka proizvedenoga zuba (tj. djevojka mlada pa), zaspe (ona) od tijesta svoje porodice, pa doe (ta ovca) pokuarica (to se je navadila ulaziti u kuu), pa pojede njega (tijesto)." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je traio ispriku (izvinjenje ako uradi to runo) tada od Abdullaha, sina Ubeja, (koji) je sin Selule. Rekla je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je na (svojoj) govornici:

"O druino (tih) muslimana! Ko e ispriati (izviniti, izvinuti) mene (ako uinim to runo) od ovjeka (jednoga to) je ve doprlo meni njegovo uznemirenje u porodicu moje kue, pa tako mi Allaha nisam znao (tj. ne znam) na moju porodicu (da se treba rei ita drugo) osim dobro. I zaista ve su (ti laovi) spominjali (kao bludnika jednoga takvoga) ovjeka (to) ne znam (nisam znao) na njega osim dobro (da se moe ita drugo rei), i nije bio (takav da on) ulazi na moju porodicu (mojoj porodici drukije) osim sa mnom." Pa je ustao Sa'd, sin Muaza, El-Ensarija, pa je rekao:

"O poslanie Allaha! Ja u ispriati tebe (ako ta uradi) od njega. Ako je od Evsa (plemena taj ovjek), udario sam (tj. udariu) njegov vrat. A ako je od nae brae od Hazreda, zapovjedio si (zapovjedi) nam, pa smo uinili (tj. pa emo uiniti) tvoju zapovjed." Rekla je: Pa je ustao Sa'd, sin 'Ubadeta, a on je gospodin (tj. gospodar plemena) Hazreda, i bio je prije toga (jedan) dobar ovjek, a ali (tj. nego) je sebi nosila (ponijela) njega (ta plemenska paganska) zagrijanost, pa je rekao Sa'du (Muazovome): "Slagao si (Lae). Zaista ivot Allaha (je moja zakletva, tj. Kunem se Allahom), nee ubiti njega, i nee moi (tj. nee imati moi ni snage) na (za) njegovo ubijanje." Pa je ustao Usejd, sin Hudajra, a on je sin strica Sa'da (tj. a on je strievi Sa'da, sina Muaza), pa je rekao Sadu, sinu Ubadeta: "Slagao si! Zaista ivot Allaha (je moja zakletva), zaista ubiemo svakako njega. Pa zaista ti si (jedan) dvolinjak (koji) se prepire (da odbije opravdane napade) od (tih) dvolinjaka." Pa su se uzdigla (uzbunila ta) dva plemena Evs i Hazred, ak su pomiljali (htjeli) da se pobiju (da se tuku). A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, staja (stajao) je na (toj) govornici, pa nije prestao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) sputa (snizuje, umiruje, tj. ublauje) njih dok su uutjeli (oni) i uutio je (i on). Rekla je: Pa sam ostala taj svoj dan (a i dalje) ne presuuje se (ne presijeca se, ne prestaje) meni suza, a niti podvlaim surmu sa spavanjem (sa snom, tj. a niti mi san dolazi na oi). Rekla je: Pa su osvanuli moji roditelji kod mene, a ve sam plakala dvije noi i (jedan) dan, ne podvlaim surmu sa spavanjem (ne stavljam sna na vrhove onih kapaka kao to se surma - antimon stavlja na vrhove onih kapaka u korijene trepavica), a niti se presuuje (presijeca) meni suza, (a) misle njih dvoje (otac i majka-mati) da je (taj) pla rascjepljiva moje jetre (da e mi pokidati jetru). Rekla je: Pa dok su njih dvoje dva sjedaa kod mene, a ja plaem, pa zatraila je dozvolu (da unie) na mene (tj. meni jedna) ena od Pomagaa, pa sam dozvolila njoj, pa je sjela (da) plae (ili: pa je sjela plaui i ona) sa mnom. Rekla je: Pa dok smo mi na tome (tj. u tom stanju takvom), uniao je na nas (tj. nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozdravio (nazvao selam), zatim je sjeo. Rekla je: A nije sjeo kod mene otkako se je reklo (ono) to se je reklo prije nje (prije ove prilike). A ve je ostao (jedan) mjesec (ve je prolo mjesec dana a) ne objavljuje se k njemu o mome stanju (tj. o mome sluaju, o mojoj stvari nita). Rekla je: Pa se je osvjedoio (tj. izrekao je simbol vjere - kelimei ehadet) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sjeo, zatim je rekao:

"to se tie poslije, o Aia (Aio)! Pa zaista ono ve je doprlo meni od tebe (tj. o tebi da se pria) tako i tako (to i to). Pa ako si bila ista (nevina), pa oistie (oglasie istom, nevinom) tebe Allah. A ako si bila uinila (kakav) grijeh, pa trai oprost (od) Allaha, i pokaj se k Njemu, pa (tj. jer) zaista (Allahov) rob kada je priznao (kada prizna) svoj grijeh, zatim se je pokajao (zatim se pokaje) ka Allahu, primio je (primie) pokajanje Allah njemu." Rekla je: Pa poto je izvrio (tj. zavrio, svrio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu (svoj govor), odsjekla (presahla, prestala) je moja suza, ak ne osjeam od nje (nijednu) kap. Pa sam rekla svome ocu: "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (onome) to je rekao (tj. na ono to je rekao)." Rekao je (Ebu Bekr, otac Aie): "Tako mi Allaha ne znam ta (da) govorim (reknem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla svojoj majci: "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: "Ne znam ta (da) govorim (reknem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: Pa sam rekla: "A ja sam djevojka proizvedenoga (svoga) zuba (tj. djevojka mlada), ne itam mnogo od Kur'ana. Zaista ja tako mi Allaha, zaista ve sam znala (tj. ve znam unaprijed) zaista ve (da) ste uli ovo prianje, to se ustalilo (ono) u vaim duama, i vjerovali ste (tj. i vi vjerujete) u njega. (Doslovno: Potvrivali ste kao istinu to to ste uli). Pa zaista ako reknem vama: Zaista ja sam ista (nevina), - a Allah zna da sam ja ista (nevina) - neete potvrditi (vjerovati vi) meni u to (za to). A zaista ako priznam vama za (jedan) posao - a Allah zna da sam ja od njega (od toga posla) ista (nevina) - zaista (vi) ete potvrditi (vjerovati) meni. Tako mi Allaha ne nalazim vama (nikakvoga drugoga) primjera osim govor oca Jusufa (oca Jusufovoga), rekao je (on):

".... pa strpljenje lijepo je (moj postupak koji mogu da u ovom asu uinim), a Allah je (onaj) od koga se trai pomo na (ono, tj. protiv onoga) to opisujete."."

Rekla je: Zatim sam se okrenula, pa sam legla u (na) svoju postelju. Rekla je: A ja tada znam da sam ja ista (nevina) i da e Allah oistiti mene sa mojom istoom (tj. da e objaviti o mojoj nevinosti neku objavu), a ali (tj. nego) tako mi Allaha ne miljah da je Allah sputa o mome stanju (nisam mislila da e Allah spustiti o meni, o mom sluaju jednu) objavu (koja) e se itati (u Kur'anu). I zaista moje stanje (moja stvar, moj sluaj) u mojoj osobi (o meni, u mojoj dui) bilo je malovanije (bezvrijednije) od (toga) da govori Allah o meni sa (jednom) zapovjedi (koja) e se itati, ali (tj. nego) se nadah da vidi (da e vidjeti) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) spavanju snovienje (tj. da usnije u svome snu to da) oiava mene Allah u njemu (u snu, tj. da Allah u Muhamedovu a.s. snu pokae Muhamedu a.s. da sam ja nevina). Rekla je: Pa tako mi Allaha nije traio (tj. nije se rastavio, otiao od svoga mjesta sjedenja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a niti je izaao ijedan (iko) od (prisutnih) stanovnika (ljudi, osoba te) kue dok se je spustilo na nj (tj. njemu objava ajeta o ovome cijelome sluaju). Pa je uzelo njega (ono) uzimae (obuzimae) njega od (te) tekoe (uznemirenosti - obuzela ga je uznemirenost i tekoa), ak zaista ono zaista silazi (pada, kotrlja se) od njega slino biseru od (njegovoga) znoja (tj. od te tekoe cijedi se sa njega, od njega znoj kao biser), a on je u (jednom) danu zimskome, od (zbog) teine (toga) govora koji se sputa na njega (koji mu se objavljuje). Rekla je: Pa poto se otkrilo (tj. podiglo, otklonilo to teko stanje) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otkrilo (otklonilo) se od njega, a on se smijei. Pa je bila prva rije (to) je govorio s njom (tj. to je progovorio nju bila je):

"O Aio! to se tie Allaha, moan je i veliajan je, pa ve je oistio (oglasio nevinom) tebe." Pa je rekla moja majka: "Ustani k njemu!" Rekla je: Pa sam rekla: "Tako mi Allaha neu ustati k njemu, i neu zahvaljivati (nikome) osim Allahu, moan je i veliajan je." I spustio je Allah, moan je i veliajan je:

"Zaista (oni) koji su donijeli (tu) la (jedna) skupina je (to) od vas; ne mislite njega (taj sluaj, tu la)....", (spustio je tih) deset ajeta, svih njih. Pa poto je spustio Allah ovo o mojoj istoti (nevinosti), rekao je Ebu Bekr Siddik, bio zadovoljan Allah od njega, - a (on prije ovoga sluaja) troae na Mistaha, sina Usaseta zbog njegovoga rodbinstva od njega (tj. rodbinstva sa njim) i (zbog) njegovoga siromatva: "Tako mi Allaha neu troiti na Mistaha (nijednu) stvar nikada poslije (onoga njegovoga govora) koji je rekao za Aiu (Aii rekavi on ono) to je rekao." Pa je spustio Allah:

"I neka se ne zaklinju (neka se ne kunu) vlasnici (te) vrline od vas i (te) prostranosti (tj. i vlasnici bogatstva) da e davati (manje nego dosta, a pogotovu neka se ne zaklinju da e oni obustaviti svako davanje pomoi) roacima, i (tim) bijednicima i Iseljenicima u putu Allaha (tj. Iseljenicima zbog Allahovoga puta), i neka izbriu, (tj. neka oproste oni drugima), i neka pokau stranu (lica svoga, tj. neka okrenu glavu od njihovih greaka, a to e rei opet: neka oprataju), zar ne volite (i vi) da oprata Allah vama (vae greke); a Allah je veliki oprata, milostiv.".

Rekao je Ebu Bekr: "Da, tako mi Allaha zaista ja volim da oprata Allah meni." Pa je vratio ka Mistahu (onaj) troak koji troae na njega, i rekao je: "Tako mi Allaha neu iupati njega od njega (tj. ja neu obustaviti njemu davanje - neu prestati davati njemu taj troak) nikada." Rekla je Aia: A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (postupio prilikom ovoga sluaja jo i tako da se je odluio da) pita Zejnebu, ker Daha, o mojoj stvari (tj. o mome sluaju ta ona misli - a ona je bila inoa Aie r.a.), pa je rekao: "O Zejnebo! ta si to znala, ili vidjela (tj. ta zna, ili vidi, misli o Aii)?" Pa je rekla: "O poslanie Allaha! Branim (titim) svoj sluh i svoj vid. Nisam znala (tj. Ne znam o Aii nita drugo) osim dobro." Rekla je: A ona je (ta) koja se otimae za slavu sa mnom od ena poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sauvao nju Allah (od pogrenoga stava) sa (tom) pobonou (tj. zbog njezine pobonosti). A poela je njezina sestra Hamna (Hamneta da) ratuje za nju (tj. u korist Zejnebe bacajui ljagu i klevete na Aiu r.a.), pa je propala u (tj. meu onima) ko je propao od drugova (te) lai (od tih laaca).

GLAVA

Njegovoga govora: "A da nije dobrote Allaha nad vama (tj. prema vama) i Njegove milosti u ovozemnosti i zadnjem (drugom, buduem) svijetu, zaista bi dotaknula (tj. zadesila) vas, u (onome, tj. zbog onoga) to ste se razlili u njemu (tj. to ste pourili, krenuli u njega - u irenje klevete), kazna velika.".

A rekao je Mudahid: ".... telekkavnehu (sretate vi njega)....", (to) je (znaenja): predaje njega (taj govor - tu la) neki (od) vas od nekoga (ka treem licu). ".... tufidune....", je (znaenja) "tekulune": govorite.

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sulejman od Husajna, od Ebu Vaila, od Mesruka, od Umu Rumane, majke Aiine da je ona rekla:

Poto se je bacila Aia (tj. Poto je baena kleveta, la na Aiu), pala je (skrhala se je) onesvijetena ona (bivi, tj. pala je onesvijetena - onesvijestila se je).

GLAVA:

"Poto sretate (primate) njega sa svojim jezicima, i govorite sa svojim ustima (ono) to nije vama o njemu (nikakvo) znanje i mislite (raunate) njega lakim (lakom stvari), a on je (tj. a taj postupak je) kod Allaha velik.".

PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, priao nam je Hiam da je Ibnu Durejd izvijestio njih, rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: uo sam Aiu (da ona) ita:

"Iz telikunehu bi elsinetikum (Poto laete njega sa vaim jezicima)....", (umjesto: "Iz telekkavnehu bi elsinetikum": Poto sretate njega sa vaim, sa svojim jezicima....).

GLAVA:

"I da niste (tj. I zato niste), poto ste uli njega (taj lani govor), rekli: Ne biva za nas (tj. Nije nama to) da govorimo o ovome; slava Tebi (slava Ti, Boe)!, ovo je kleveta (objeda, la) velika.".

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Jahja od Umera, sina Seida sina Ebu Husejna, rekao je: priao mi je Ibnu Ebu Mulejkete, rekao je:

Traio je dozvolu Ibnu Abas prije njezine smrti na Aiu (tj. traio je dozvolu da unie Aii da je posjeti pred njezinu smrt), a ona je nadvladana (samrtnom boleu). Rekla je: "Plaim se da pohvali mene." Pa se reklo: "Sin strica poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Strievi Muhameda a.s.) i od lica (tih uglednih) muslimana (trai dozvolu da te posjeti)." Rekla je: "Dozvolite njemu." Pa je rekao: "Kako nalazi tebe (tj. sebe; a to e rei: Kako se osjea)?" Rekla je: "Sa dobrom (tj. Dobro sam) ako sam se uvala (bojala, tj. ako se uvam, bojim) Allaha." Rekao je: "Pa ti si sa dobrom (Ti si dobro) ako je htio Allah (tj. ako hoe Allah, ako Bog da). Supruga poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ti si - si ti), i nije vjenao djevojku (nijednu) osim tebe (jer su ostale sve njegove ene bile udovice, ili puenice), i sila je tvoja isprika iz (sa toga) neba (tj. i sa neba je sila objava o tvojoj nevinosti)." I uniao je Ibnu Zubejr iza njega (tj. poslije Ibnu Abasa), pa je rekla: Uniao je Ibnu Abas, pa je pohvalio mene. Voljela bih da sam ja bila zaborav zaboravljeni (zaboravljena nitavna stvar).

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Abdulvehhab, sin Abdul-Medida, priao nam je Ibnu Avn od Kasima da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, traio dozvolu na Aiu (tj. za Aiu, da posjeti Aiu - i onda tekst, pripovjedanje dalje) je slino njemu (navedenom, prethodnom hadisu), a nije spomenuo (u njemu, u ovome prianju pripovjeda rijei) "zaborav zaboravljeni".

(Dakle te dvije rijei po drugom prianju nisu izreene.)

Njegov govor: "Savjetuje vas Allah (zabranjujui vam) da se vratite za slino njemu ikada (tj. da se ne bi vi vratili u slian postupak onome koji ste uinili prema Aii povjerovavi vi u onu la na nju - da se slinom ne vratite nikada)....". Ajet (taj vidjeti).

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Aamea, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Doao je Hassan, sin Sabita, (i) trai dozvolu (tj. traei on dozvolu) na nju (tj. da unie njoj da je posjeti). Rekao sam (Aii - veli Mesruk): "Zar dozvalja za ovoga (Zar daje dozvolu ovome)?" Rekla je: "A zar nije ve pogodila njega kazna velika?" Rekao je Sufjan: Misli (Aia na) odlaenje njegovoga vida (na njegovo oslijepljenje). Pa je rekao (Hassan o Aii r.a.):

"edna, razborita, ne sumnjii se (ni) sa (kakvom) sumnjom,

I osvie gladna od mesa (tih) nemarnih (ena)."

(To jest: od potenih ena koje su nemarne i neoprezne - a to e rei: Ona ne kleveta potene ene.)

Rekla je (Aia Hassanu): "Ali ti (nisi takav)."

(To je podsjeanje na injenicu da je i Hassan jedan od onih koji su irili la o Aii.)

GLAVA:

"I objanjava Allah vama (te) ajete, a Allah je sveznan, mudar.".

PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara,, priao nam je Ibnu Ebu Adijj, obavijestio nas je ubete od Aamea, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je:

Uniao je Hassan, sin Sabita, na Aiu (tj. Aii da je posjeti), pa je recitovao stihove (o Aii) i rekao (je):

"edna, razborita (je), ne sumnjii se (ni) sa (kakvom) sumnjom,

I osvie gladna od mesa (tih) nemarnih (ena)."

Rekla je: "Nisi (ti) takoe (takav)." Rekao sam: "Ostavlja (takve) kao ovaj (da) ulaze na tebe (tebi u posjetu), a ve je spustio Allah:

".... a (onaj) koji je upravljao veinom njega (toga postupka irenja te lai) od njih....". Pa je rekla: "A koja kazna je ea (gora) od (te) sljepoe?" I rekla je: A ve vraae (odgovarae, uzvraae, tj. odbijae Hassan satiru idolopoklonikih pjesnika) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

"Zaista (oni) koji vole da se iri (ta) nevaljatina (prostitucija, blud, preljub, tj. vijesti i glasovi o preljubi, bludu) u (tj. meu onima) koji su vjerovali (tj. koji vjeruju), za njih je kazna bolna (pripravljena) u ovozemnosti i zadnjem (drugom, potonjem) svijetu, a Allah zna, a vi ne znate. A da nije dobrote Allaha na vas i Njegove milosti (ubrzano bi stigla kazna), i (znajte) da je Allah samilostan, milostiv.".

"Tei'u" je (znaenja) "tazheru": pokazuje se.

"I neka se ne zaklinju vrli (vlasnici vrline) od vas i (vlasnici te) prostranosti (u imanju, tj. imuni, bogati izmeu vas) da e (oni prestati) davati blinjima (roacima), i bijednicima i Iseljenicima u putu (tj. zbog puta) Allaha, i neka izbriu (tj. oproste), i neka pokau stranu (obraz svoj, tj. neka oproste); zar neete voljeti (tj. zar ne volite i vi) da oprata Allah vama, a Allah je veliki oprata, milostiv.".

A rekao je Ebu Usamete od Hiama, sina Urveta, rekao je: izvijestio me je moj otac od Aie, rekla je:

Poto se je spominjalo od moga stanja (od moje stvari sluaj) koji se je spominjao, a to sam znala za njega (ili: a nisam znala za njega), ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio o meni (tj. zbog mene) govornikom (tj. ustao je kao govornik, propovjednik), pa se je osvjedoio (tj. izrekao je kelimei-ehadet), pa je zahvalio Allahu i hvalio je Njega sa (onim) to je On njegov stanovnik (pripadnik, tj. i hvalio je Allaha kako prilii Njemu, kako pripada Njemu da se On hvali), zatim je rekao (Muhamed a.s.):

"to se tie poslije! Dajte znak (Pokaite) meni u (te, na te neke) ljude (koji) su osumnjiili moju porodicu (tj. moju enu). I zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. Kunem se Allahom) nisam znao na (o) mojoj porodici (nita) od zla. I sumnjiili su njih sa (onim) ko je (takav da) tako mi Allaha nisam znao na njemu (nita) od zla nikada, i nee unii (tj. i ne ulazi u) moju kuu nikada (drukije) osim, a ja sam prisutan, a nisam odsustvovao u (nekome) putovanju (drukije) osim (tako da) je odsustvovao sa mnom (i on)."

Pa je ustao Sa'd, sin Muaza, pa je rekao: "Dozvoli meni, o poslanie Allaha, da udarimo njihove vratove (sabljama - da ih ubijemo)." I ustao je (jedan) ovjek od Hazredovia - a bila je majka Hassana, sina Sabita od grupe toga (izvjesnoga) ovjeka - pa je rekao: "Slagao si. Zar ne (Pazi)! Tako mi Allaha da su bili (ti ljudi) od Evsa (od Evsovia), ne bi (ti) volio da se udare (da se udaraju) njihovi vratovi." ak je bilo blizu (za malo) da bude izmeu Evsa i Hazreda (neko, ili: veliko) zlo u Bogomolji. A nisam znala (ni za to). Pa poto je bilo vee toga dana, izala sam zbog neke svoje potrebe, a sa mnom je Umu Mistah (Umu Mistaha). Pa je posrnula i rekla je:

"Propao Mistah!" Pa sam rekla: "O moja majko! Psuje (Grdi) tvoga (svoga) sina?" I utjela je (ona). Zatim je posrnula drugi (puta), pa je rekla: "Propao Mistah!" Pa sam rekla njoj: "Psuje tvoga (svoga) sina?" Zatim je posrnula trei (puta), pa je rekla: "Propao Mistah!" Pa sam sprjeavala nju (viui na nju), pa je rekla:

"Tako mi Allaha ne psujem (ne grdim) ga (ni radi ega) osim u (vezi) tebe (zbog tebe)." Pa sam rekla: "U kojem mome stanju (tj. Zbog koje moje stvari - zbog ega, zato)?" Rekla je: Pa je rascijepila (provalila, tj. otvorila) meni (to) prianje (taj govor). Pa sam rekla: "I ve je bilo ovo?" Rekla je: "Da, tako mi Allaha." Pa sam se vratila k svojoj kui kao da je (posao) koji je (taj to) sam izala zbog njega (takav da) ne nalazim od njega malo, a ni mnogo (tj. zaprepastila sam se pa niti ne znam jesam li obavila malo, ili mnogo posla zbog kojega sam izala). I pojaala se je vatra (temperatura, vruica, groznica) meni, pa sam rekla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Poalji me ka kui moga oca." Pa je poslao sa mnom (izvjesnoga) djeaka. Pa sam unila (u roditeljsku) kuu. Pa sam nala Umu Rumanu u (toj) nizini (tj. u tom niskom, donjem dijelu kue), a Ebu Bekra iznad (te) kue ita. Pa je rekla moja majka: "ta je dovelo tebe, o kerice?" Pa sam izvijestila nju i spomenula sam njoj (to) prianje, i kada li ono nije doprlo njoj slino (kao) to je doprlo meni (u odnosu na teko djelovanje, tj. na nju nije teko djelovalo to kao to je na mene teko djelovalo), pa je rekla: "O kerice! Sputaj (tj. Olakaj, primi lako) sebi (to) stanje, pa (jer) zaista ono tako mi Allaha zaista malo je bilo (takvih sluajeva) to je bila (jedna) ena ikada lijepa kod (jednoga) ovjeka (koji) voli nju, za nju (tj. a u nje) su inoe, (pa da je drukije ta ena prola) osim (tako da) su bile zavidne njoj (one), i reklo se je o njoj (neto neprijatno)." I kada li ono nije doprlo od nje (tj. nije to djelovalo na nju) to je doprlo od mene (tj. koliko je djelovalo na mene)! Rekla sam: "I ve je znao (tj. I da li ve zna) za njega moj otac?" Rekla je: "Da." Rekla sam: "I poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zna li i on)?" Rekla je: "Da, i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." I prolila sam suze i plakala sam (zaplakala sam). Pa je uo Ebu Bekr moj glas, a on je iznad kue (na krovu kue) ita (Kur'an), pa je siao, pa je rekao mojoj majci:

"ta je njezino stanje (tj. ta joj je)?" Rekla je: "Doprlo je njoj (prianje) koje se je spominjalo od njezinoga stanja (od njezine stvari, o njoj)." Pa su se prolila (tj. Pa su zasuzila) njegova dva oka. Rekao je: "Zaklinjem se na tebe (tj. Zaklinjem te), o kerice, (da nita drugo ne ini u ovom asu), osim (to da) si se vratila (da se vrati) ka tvojoj (svojoj) kui (sada odmah)." Pa sam se vratila. I zaista ve je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) moju kuu (sobu), pa je pitao o meni moju slukinju, pa je (ona) rekla:

"Ne, tako mi Allaha, nisam znala na njoj (nikakve) mane osim (to) da je ona bila (obiaja da) zaspi (zaspe) ak (tako da) unie (ta) ovca, pa (da) pojede njezin kvas (kvasac), ili njezino tijesto." I sprjeavao je nju (viui na nju da tako ne govori, tj. grubo je vikao na nju) neki (od) njegovih drugova, pa je rekao: "Budi istinita (tj. Istinu reci) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." ak su oborili za nju s njim (ili: ak su oborili nju zbog njega).

(To se tumai na razne naine: 1. Oborili su sluavku na zemlju, pa su je udarali zbog takvoga iskaza; 2. Ravo su joj govorili zbog njega; 3. Opisali su sluavki najprostijim rijeima o emu se radi u vezi moga sluaja itd..)

Pa je rekla (sluavka): "Slava Allahu! Tako mi Allaha nisam znala na (tj. o) njoj (nita drugo) osim ta zna (taj) draguljar na (tj. o) komadu (nepreraenom, tj. o rudai, rudi, istom grumenu toga) zlata crvenoga." I doprla je (ta) stvar ka tome ovjeku koji (je taj to) se je reklo za njega (to), pa je rekao: "Slava Allahu! Tako mi Allaha nisam otkrio (sramnu) stranu (kraj, dio nijedne, nikakve) enske nikada." Rekla je Aia: Pa se je ubio (tj. ubijen je, poginuo je kao) muenik (ehid) u putu Allaha (zbog puta Allahovoga - u borbama u Ermeniji 19. godine po Hidri). Rekla je: I osvanula su moja dva roditelja kod mene, pa su neprestano bila njih dva (njih dvoje) dok je uniao na mene (dok je uniao meni, posjetio mene) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ve je klanjao popodnev (popodnevnu molitvu). Zatim je uniao, a ve su obuhvatili mene moji roditelji od moje desnice i od moje ljevice. Pa je zahvalio Allahu i hvalio je Njega, zatim je rekao:

"to se tie poslije, o Aio! Ako si bila stekla (poinila kakvo) loe djelo, ili si uinila nasilje, pa pokaj se ka Allahu, pa (tj. jer) zaista Allah prima (to) pokajanje od Svojih robova." Rekla je: A ve je dola (neka) ena od Pomagaa, pa je ona sjedaica u (tj. na tim) vratima. Pa sam rekla: "Zar se ne sidi od ove ene da spominje (jednu, nepoznatu) stvar." Pa je savjetovao (predikovao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam se obazrijela (okrenula) k svome ocu, pa sam rekla: "Odgovori mu." Rekao je: "Pa ta u to (da) govorim?" Pa sam se obazrijela ka svojoj majci, pa sam rekla: "Odgovori mu." Pa je rekla: "Govoriu ta to?" Pa poto nisu odgovorili njih dvoje njemu, osvjedoila sam se (izrekla sam kelimei-ehadet), pa sam zahvalila Uzvienom Allahu, i hvalila sam Njega sa (onim) to je On njegov stanovnik (tj. i hvalila sam Njega kako pripada i dolii Njemu da se On hvali), zatim sam rekla:

"to se tie poslije, pa tako mi Allaha zaista ako reknem vama: Zaista ja nisam uinila, - a Allah, moan je i veliajan je, svjedoi zaista ja zaista (da) sam istinita - nije to moj koristan (govor) kod vas (to jest: ako kaem da ja nisam uinila to to se govori, to mi nee koristiti kod vas). Zaista ve ste govorili za njega (za taj sluaj da je bio) i dala su popiti (upiti u sebe) njega vaa srca. A ako reknem: Zaista ja sam uinila, - a Allah zna da ja nisam to uinila - zaista rei ete svakako: Ve je priznala za njega na svoju osobu (priznala je sama na sebe). I zaista ja tako mi Allaha ne nalazim za sebe i za vas (nikakav drugi) primjer - i sebi sam traila ime Jakuba (Jakubovo ime i da se sjetim toga imena), pa nisam mogla njega (da se sjetim) - osim oca Jusufa (tj. osim primjer Jusufovoga oca) kada je rekao:

".... pa strpljenje lijepo (je moj postupak, moje oruje), a Allah je (onaj) od koga se trai pomo na (tj. protiv onoga) to opisujete.". I spustilo se je na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njegovoga asa (tj. odmah u taj as). Pa smo zautjeli. Pa se je podignulo od njega (nakon primljene objave ono teko stanje, uznemirenost), a zaista ja zaista razjanjavam (tj. jasno raspoznajem tu) radost u njegovom licu, a on potire (brie) svoje elo i govori:

"Razveseli se, o Aio, pa ve je spustio (tj. objavio) Allah tvoju istotu (nevinost)." Rekla je: A bila sam najee to sam bila (ikada) srdbom (tj. I tada sam bila srdita vie nego ikada to sam bila srdita prije). Pa su rekli meni moji roditelji (moja dva roditelja): "Ustani k njemu." Pa sam rekla: "Tako mi Allaha neu ustati k njemu. I neu zahvaljivati njemu, i neu zahvaljivati vama dvoma, a ali (tj. nego) u zahvaljivati (nego zahvaljujem) Allahu koji je spustio (objavio) moju istotu (moju nevinost). Zaista ve ste uli njega (taj lani govor, tu la o meni), pa niste zanijekali (niste osudili) njega, a niti ste mijenjali (izmijenili) njega." I bila je Aia (obiaja da) govori: "to se tie Zejnebe, keri Daha, pa sauvao je nju Allah sa njezinom vjerom (zbog njezine vjere), pa (tj. jer ona) nije rekla (nita drugo o meni) osim dobro. A to se tie njezine sestre Hamne (Hamnete), pa propala je (i ona) u (meu onima) ko je propao (koji su propali)." A bio je (onaj) koji govori o njemu (o tom lanom govoru, o toj lai na Aiu, tj. A govorae o tome) Mistah, i Hassan, sin Sabita, i (taj poznati) dvolinjak (licemjerac, hipokrit) Abdullah, sin Ubejja - i on je (taj) koji traae (koji je traio) irenje (razmnoavanje) njega (toga govora, te lai) i sakupljae njega, i on je (taj) koji je upravljao veinom njega (veinom toga govora, te lai) od njih (izmeu njih) - on i Hamna (Hamneta). Rekla je: Pa se zakleo Ebu Bekr da nee koristiti Mistahu (ni) sa (kakvim) korisnim (postupkom - ni sa kakvom korisnom pomoi) nikada. Pa je spustio Allah, moan je i veliajan je:

"I neka se ne zaklinju vlasnici vrline (tj. vrli, dobri) od vas...." - do kraja (toga) ajeta, misli (na) Ebu Bekra - "i (vlasnici te imovinske) prostranosti (tj. imuni, bogati - neka se ne zaklinju da e prestati) da daju blinjima (roacima svojima), i (tim) bijednicima....." - misli (na) Mistaha - do Njegovoga govora "..... zar neete voljeti (zar ne volite i vi) da oprata Allah vama; a Allah je veliki oprata, milostiv.". Dok je (tj. Te je) rekao Ebu Bekr: "Da, tako mi Allaha! O na Gospode, zaista mi zaista volimo da oprata nama." I vratio je (Ebu Bekr) njemu (Mistahu, tj. obnovio mu je pomo) sa (onim nainom, sa onom koliinom) to je bio (obiaja da) pravi (ini, daje njemu prije toga).

GLAVA:

"..... i neka udare (one) sa svojim pokrivaima (za glavu) na svoje depove (tj. prorezana mjesta na kouljama kroz koja se vidi neki dio tijela, tj. neka pokriju svojim pokrivaima za glavu svoja prorezana mjesta na odjei kroz koja se vidi neki dio njihovoga tijela).....".

A rekao je Ahmed, sin ebiba: Priao nam je moj otac od Junusa, rekao je Ibnu ihab od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

"Pomilovao Allah ene (tih) Iseljenica najprvih (prvih)! Poto je spustio Allah:

"..... i neka udare (one) sa svojim pokrivaima (za glavu) na svoja prorezana mjesta (na kouljama ispod vrata na prsima).....", rascijepile su (one) svoje platove (ogrtae), pa su se pokrile sa njim (sa onim otcijepljenim dijelom od plata)."

PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Ibrahim, sin Nafi-a, od Hasena, sina Muslima, od Safijje, keri ejbeta, da Aia, bio zadovoljan Allah od nje, govorae:

Poto je siao ovaj ajet:

"..... i neka udare (ene) sa svojim pokrivaima (za glavu) na svoja prorezana mjesta (tj. i neka pokrivaima za glavu prekriju i vrat i prsa)....", uzele su (ene) svoje zastirae (pokrivae, tj. donje haljine), pa su rascijepile njih od strane ivica (opiva, poruba njihovih), pa su se pokrile sa njima (tj. napravile su od tih otcijepljenih dijelova donje odjee pokrivae za glavu i obukle su, stavile su one te pokrivae tako da su im ti pokrivai prekrivali i vrat i prsa, a ne kao u predislamlju to su pokrivae za glavu stavljale tako da bi ih zabacivale ozadi, iza sebe).

SURA FURKANA (SURA FURKAN)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

Rekao je Ibnu Abas: "..... prahom prosutim.", (to) je (ono) to raznosi (nosi, odnosi) njega (taj) vjetar. ".... (kako) je pruio (taj) hlad (tj. tu sjenu)....", (to se odnosi na vrijeme) to je izmeu pojave (raanja te) zore do pojave (raanja toga) Sunca. ".... mirujuim...." (to) je (znaenja) "daimen": trajnim. ".... na njega (na hlad, sjenu) dokazom.", (to jest:) pojava (raanje toga) Sunca (je dokaz, pokaziva na postizanje, nalaenje, osjeanje hlada i sjene, tj. da nije Sunca, ne bi se prepoznao hlad, sjena). ".... hilfeten (nainom zamjenjivanja, izmjenjivanja)....", (to znai): ko je (takav da je) proao njemu od (te) noi (neki) posao, stigao je njega (tj. stii e on njega, naknadie ga) u (tom) danu; ili je proao njemu u (tom) danu, stigao je (tj. stii e, naknadie) njega u (toj) noi.

A rekao je Hasen: ".... pokloni nama od naih supruga.....", (takve supruge, ene koje su) u pokornosti Allaha. I nije (ni jedna) stvar veselija (sretnija) za oko (toga pravoga) vjernika (od toga, kao to) da vidi svoje drago (milo bie) u pokornosti Allaha (u pokornosti Allahu). A rekao je Ibnu Abas: ".... suburen.", je (znaenja) "vejlen": teko! (Jao!, tj. Kukanje.). A rekao je je osim njega (osim Ibnu Abasa neko drugi): "Esse'iru" (plamen vatre; ali i ime pakla - ta rije) je mukoga roda. A "ettese'uru" i "el-idtiramu" je (tj. te obje rijei znae) estoko gorenje (vatre). ".... tumla alejhi....", je (znaenja) "tukre'u alejhi": ita se (itaju se) njemu; (tumla) je od "emlejtu" (diktirao sam, govorio sam u pero), i "emleltu" (znai isto to i "emlejtu") "Erressu" je (taj izvjesni) rudnik, a njegova mnoina (tj. mnoina od izraza "erressu") je "risasun". "..... ma ja'beu (ne mari, ne brine)....", govori se: "Ma abe'tu bihi ej'en (Nisam mario za njega nijednu stvar. - a to znai): ne broji se s njime (ne rauna se na njega, ne vodi se rauna o njemu uope). ".... garamen...." je (znaenja) "helaken": propast. A rekao je Mudahid: "..... ve atev...." je (u smislu to i) "tagav": i bili su obijesni (preli su granicu, mjeru). A rekao je Ibnu Ujejnete: "..... atijetin (obijesnim vjetrom).....", obijestan je (taj vjetar) bio na (te) blagajnike (tj. anele koji upravljaju vjetrovima po Boijoj odredbi, pa ih proizvode, alju daju po odreenoj mjeri i koliini, jaini - ali ti vjetrovi su preli tu mjeru i jainu obinih vjetrova, a misli se na vjetrove koji su unitili pleme Ad, a to prekoraenje mjere i to izlaenje ispod kontrole anela bilo je opet po Boijoj odredbi).

GLAVA

Njegovoga govora: "Koji e se sakupiti (na sudnji dan) na svojim licima k paklu (oni idui, hodajui), ti su (oni su) gori mjestom i zalutaliji putem (gorega mjesta i zalutalijega puta nego iko).".

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Junus, sin Muhameda, Bagdadija, priao nam je ejban od Katadeta, priao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) ovjek rekao:

"O vjerovijesnie Allaha! Sakupie se (zar taj) nevjernik (idui, hodajui on) na svome licu (na) sudnjem danu?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Zar nije (Allah) koji je dao ii njemu (ovjeku nevjerniku) na (njegove) dvije noge u (toj) ovozemnosti - (zar taj isti Allah nije) moan (zar da ne bude moan) na (to) da dadne ii njemu na njegovome licu (na) sudnjem (Sudnjem) danu?" Rekao je Katadete: "Da (jest), tako mi moi (asti) naega Gospoda!"

GLAVA

Njegovoga govora: "I koji nee zvati (tj. ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) boanstvo drugo, i nee ubiti (ne ubijaju tu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (tim) pravom (pravnom presudom da se ubije neka osoba), i nee bludniiti (tj. i ne bludnie), a ko uini to, susresti e kaznu.".

(Rije "esamen") je (znaenja) "el-ukubete": kaznu.

PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: priao mi je Mansur i Sulejman od Ebu Vaila, od Ebu Mejsereta, od Abdullaha. Rekao je (Sufjan): A priao mi je Vasil od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pitao sam - ili: Upitao se (Upitan) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji (taj) grijeh je kod Allaha vei (od ostalih)?" Rekao je: "Da uini Allahu (kakvo boanstvo) ravno (slino Njemu), a On (Allah) je stvorio tebe (a ne neko drugi)." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Zatim da ubije tvoje (svoje) dijete bojaznou (iz bojazni, iz straha) da se hrani s tobom (pa da te ogladni)." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Da bludnii (meusobno) sa enom tvoga (svoga) susjeda." Rekao je: I siao je ovaj ajet potvrivanjem (kao potvrda) za govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"I koji nee zvati (tj. ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) boanstvo drugo, i ne ubijaju (tu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (tim) pravom.....".

PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam, sin Jusufa, da je Ibnu Durejd izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Kasim, sin Ebu Bezzeta, da je on pitao Seida, sina Dubejra:

"Da li je (tj. Da li ima) za (onoga) ko je ubio (nekoga) vjernika hotimino (namjerno - da li za njega ima ikakvoga naina, ita) od pokajanja?" Pa sam proitao njemu (uz to pitanje jo i ajet u kome se kae, u kome stoji):

".... i nee ubijati (ne ubijaju tu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (tim) pravom.....". Pa je rekao Seid: "Proitao sam nju (tu reenicu iz toga ajeta, tj. taj ajet) Ibnu Abbasu kao to si (ti) proitao nju meni, pa je (on) rekao: "Ovaj (ajet) je mekanski, dokinuo (ukinuo) je njega (jedan) ajet medinski koji je (tj. koji se nalazi) u suri Nisa'."

PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Mugireta, sina Nu'mana, od Seida, sina Dubejra, rekao je:

Protivili su se (tj. Nisu se sloili) stanovnici Kufe u ubijanju (tj. u vezi pitanja ubijanja toga) vjernika (tj. o tome da vjernik ubije vjernika), pa sam putovao (otputovao) u njemu (tj. zbog njega-toga pitanja) k Ibnu Abasu, pa je rekao:

"Siao je (ajet u suri Nisa') u zadnjem (onome) to je silo, i nije dokinula (ukinula) njega (nijedna stvar)."

(A to je ajet u kojem stoji: "A ko ubije vjernika namjeravajui, pa njegova kazna je pakao vjeno bivi u njemu....".)

PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete, priao nam je Mansur od Seida, sina Dubejra, pitao sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o Njegovome govoru, uzvien je:

".... pa njegova kazna je pakao....", rekao je (Ibnu Abas kao odgovor da to znai): "Nema (nikakvoga) pokajanja za njega." A o Njegovome govoru, veliajno je Njegovo spominjanje: "..... ne zovu (ne mole) sa Allahom (nikakvo) boanstvo drugo...." rekao je: Bio je ovaj (ajet za one osobe idolopoklonike) u predislamlju (u paganstvu). Njegov govor: "Udvostruie se njemu (ta) kazna (na) sudnjem danu i bie vjeno u njoj (u vatri pakla) ponien.".

PRIAO NAM JE Sad (Sa'd), sin Hafsa, priao nam je ejban od Mansura, od Seida, sina Dubejra, rekao je: rekao je Ibnu Ebza:

Upitao se (Upitan) je Ibnu Abas o Njegovome (Allahovom) govoru, uzvien je:

"I ko ubije vjernika namjeravajui (tj. namjerno), pa njegova kazna je pakao....", i (o) Njegovome govoru: "..... i ne ubijaju osobu koju je zabranio Allah, osim sa pravom....", dok je dopro (do rijei) "Osim (onoga) ko se je pokajao, i vjerovao....", pa sam pitao njega (o tim ajetima), pa je rekao:

"Poto je siao (ajet u suri Furkan koji zabranjuje mnogobotvo, ubijanje i blud), rekli su stanovnici Meke: "Pa ve smo skrenuli u Allahu (tj. u vezi vjerovanja samo u Allaha, jer smo se molili i u pomo dozivali i neka druga boanstva), i ubijali smo (tu) osobu koju je zabranio Allah osim sa (tim) pravom, i dolazili smo (tim) bezobratinama (nevaljatinama, tj. bludu)." Pa je spustio Allah:

"Osim (onoga) ko se je pokajao, i vjerovao je i radio je rad dobar (tj. i inio je dobar posao, dobra djela)....", do Njegovoga govora ".... veliki oprata, milostiv.".

GLAVA:

"Osim (onoga) ko se je pokajao, i vjerovao je i radio je rad dobar, pa ti (e proi tako da) e zamijeniti Allah njihova loa djela lijepim djelima, a bio je Allah veliki oprata, milostiv.".

PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je moj otac od ubeta, od Mansura, od Seida, sina Dubejra, rekao je: Zapovjedio mi je Abdurahman, sin Ebza-a, da pitam Ibnu Abbasa o ovim dvama ajetima:

"A ko ubije vjernika namjeravajui....", pa sam pitao njega, pa je rekao: Nije dokinula (ukinula) njega (nijedna) stvar. I (drugo da ga pitam) o (ajetu):

"I koji nee zvati (ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) boanstvo drugo....", rekao je: Siao je (taj ajet) o stanovnicima (toga) pridruivanja (Allahu drugih boanstava, tj. Siao je o mnogobocima, idolopoklonicima).

GLAVA:

".... pa bie neophodnost." - (a to znai): propast (e biti za vas to vae smatranje i dranje lanim mojih ajeta).

PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je Muslim od Mesruka, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov):

Pet (znakova) ve je prolo (doslovno: ve su prole, proli - a to e rei: dogodili su se): Dim, i Mjesec (tj. rascijepljenje Mjeseca), i Vizantinci (tj. njihova pobjeda nad Perzijancima), i (taj estoki) napad (udar) i (ta) neophodnost (nunost, nerazdvojnost - a ta se pod tim misli, razna su tumaenja): "..... pa bie neophodnost.".

SURA UARA-A (SURA UARA')

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

A rekao je Mudahid: ".... ta'besune.", je (znaenja): "tebnune": gradite. ".... hedimun (krhak, lako se mrvi, doslovno: lakosvarljiv u stomaku).", (a to je znaenja): mrvi se (komada se na sitne komade) kada se je dotaknulo (kada je dotaknuto). "..... el-musehharine." (to) je (znaenja) "el-meshurine": (onih) koji su opinjeni (omaijani). "Lejketu" i "el-ejketu" je mnoina (od rijei) "ejketun", a ona je (tj. ta rije je) mnoina (jednoga) stabla (tj. jedne vrste stabla; ili, moda, jedne vrste bilja i rastinja). ".... dana (toga) hlada (te sjene)...." (a to) je (znaenja): zasjenjivanje (te) kazne njih (tj. ta kazna napravila im je hlad, sjenu da bi se oni svi skupili na jedno mjesto, pa da ih sviju ta kazna obuhvati). ".... mevzunin." je (znaenja) "ma'lumin": poznatoga (poznate). "..... kettavdi....", je (znaenja) "el-debeli": (kao) brdo. A rekao je osim njega (neko drugi): ".... le irzimetun....", "eirzimetu" je mala grupa. ".... u (tim) niiarima (koji padaju niice)." (to) je (znaenja): (u tim) klanjaima. Rekao je Ibnu Abas: ".... leallekum tahludune (moda vi da budete vjeni)." (ovdje izraz "leallekum") je (znaenja) "ke ennekum" (keennekum): kao da ete vi (biti vjeni). "Erri'u" je (izraz za te) uzvisine (uzdignute predjele) od Zemlje (od zemaljske povrine, od tla), a njegova mnoina je "rijeatun" (tj. mnoina izraza "ri'un" je "rijeatun"). A "erja'un" je jednina (od rijei) "rijeatun". ".... mesani'a....": svaka zgrada (graevina) pa ona je (svaka zgrada je takav pojam za koji se moe upotrijebiti izraz) "masneatun" (a mnoina od "masneatun" je "mesani'u"). "Ferihine" je (znaenja) "merihine": oholi (bivi od velikoga veselja i radosti). ".... farihine." je u njegovome znaenju (tj. ima znaenje kao i "ferihine" i "merihine"). A govori se (da) "farihine" (znai to i): "hazikine" (vjeti, iskusni bivi). ".... ta'sev....": ono (tj. to) je najea (ta) pokvarenost (tj. izraz "ta'sev" je oznaka za najveu pokvarenost), i (glagolu jednini ima ovakav oblik:) "ase", "jeisu", "ajsen". "El-dibilletu" je (znaenja) "el-halku": stvaranje. "Dubile" je (znaenja) "hulika": stvorio se je. I od njega (od toga korijena i izraza) su (rijei) "dubulen", i "dibilen" i "dublen" (to su sve naini na koje se ita rije "dibillen" iz sure Jasin) - misli (pod tim svima izrazima na) stvaranje (tj. na stvorenja, na ljude). Rekao je njega (tj. Rekao je to) Ibnu Abbas.

GLAVA:

"I ne ponizi me (ne uini ponienim mene na) dan (kada) se proive (oni).".

A rekao je Ibrahim, sin Tahmana, od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista je Ibrahim - na njega blagoslov (milost) i pozdrav (spas, mir)! - vidio (tj. vidjee on) svoga oca (na) sudnjem danu (u takvom stanju) na njemu je (na ocu Ibrahimovom je ta) praina i (taj) prah (a neki kau da "el-kateretu" znai: crnina, crnina od praine). Praina (ta) je (taj) prah (tj. i "el-gaberetu" ima isto znaenje kao i "el-kateretu" - obje rijei znae: praina, prah; ali, kako je ve navedeno, "gaberetun" znai praina, a "kateretun" crnina, gar od praine).

PRIAO NAM JE Ismail, priao nam je moj brat od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Susresti e Ibrahim svoga oca, pa e rei: "O moj Gospode! Zaista Ti si obeao meni da nee poniziti mene (na) dan (kada) se proive (vaskrsnu, uskrsnu oni)." Pa e rei Allah: "Zaista Ja sam zabranio (taj) raj na nevjernike (tj. nevjernicima)."

Njegov govor: "I opominji tvoju (svoju) rodbinu (roake) najbliu (najblie). I spusti tvoje (svoje) krilo...." (a to znai): ublai (umekaj) tvoju (svoju) stranu.

PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao mi je Amr, sin Murreta, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Poto je siao (ajet) "I opominji tvoju (svoju) rodbinu najbliu (najblie roake).", popeo se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na (brdo) Safa, pa je poeo (da) doziva (da vie):

"O Fihrovii! O Adijjovii!" Za plemena (tj. na ogranke od plemena) Kurejevia (izgovarajui poziv, uzvik pojedinano) dok su se sakupili. Pa je uinio (izvjesni taj) ovjek, kada nije mogao da izae (na brdo Safa na taj poziv), (uinio je to da) je poslao (svoga nekoga) poslanika zato (da on) pogleda ta je ono (tj. ta je to bilo). Pa je doao Ebu Leheb i Kurejevii. Pa je rekao:

"Da li si vidio vas (tj. ta mislite) da sam izvijestio vas (tj. da vas izvijestim) da je (neko) konjanitvo u (toj) dolini (koje) hoe da navali na vas, da li ste bili (da li bi vi bili) moji potvrivai (tj. da li bi vi vjerovali meni)?" Rekli su: "Da. Nismo iskusili (u odnosu) na tebe (nita drugo) osim istinu." Rekao je: "Pa zaista ja sam (jedan) opominja vama pred kaznu (jednu) estoku." Pa je rekao Ebu Leheb: "Propast tebi (u) ostalom (dijelu ovoga) dana (tj. Propao ti prije kraja, prije svretka ovoga dana danas)! Zar si za ovo (zbog ovoga) sakupio nas?!" Pa je siao (ajet):

"Propale dvije ruke Ebu Leheba i propao (on)! Nije koristilo (tj. Nee koristiti) njemu njegovo imanje i (tj. a niti ono) to je stekao.".

PRIAO NAM JE Ebu Jeman (Ebul-Jeman), izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao:

Ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je spustio Allah (ajet): "I opominji tvoju (svoju) rodbinu najbliu.", rekao je: "O druino Kurejevia!" Ili (je rekao jednu) rije slinu njoj (tj. slino tome povikivanju "O druino Kurejevia!"). Kupite sebi vae (svoje) osobe (svoje due od Uzvienoga Allaha vjerovanjem i dobrim djelima da vas On ne kazni). Neu koristiti vama od (tj. kod) Allaha (nijednu) stvar (nita). O Abdumenafovii! Neu koristiti vama od Allaha (tj. kod Allaha; ili: Neu koristiti vama da sprijeim od vas kaznu od Allaha nijednu) stvar (nita, nimalo). O Abbase, sine Abdulmuttaliba! Neu koristiti tebi od Allaha (kod Allaha nijednu) stvar. I o Safijja, tetko poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio! Neu koristiti tebi od (kod) Allaha (nijednu) stvar. I o Fatimo, keri Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, pitaj me (tj. trai od mene), ta hoe (tj. koliko hoe) od moga imanja! Neu koristiti tebi od (kod) Allaha (nijednu) stvar (nita)."

Slijedio je njega (Ebul-Jemana) Asbag od Ibnu Vehba, od Junusa, od Ibnu ihaba.

ENNEMLU (NEML)

"El-hab'u" je (ono) to si pokrio (sakrio, tj. sakrivena stvar). ".... la kibele...." je (znaenja) "la takate": nema snage (moi nikakve). "Essarhu" je svaki malter (koji) se je uzeo (tj. napravio, izradio) od prozirnoga stakla. A "essarhu" je (itaj) dvorac; i njegova skupina (tj. a mnoina od "sarhun") je "suruhun".

A rekao je Ibnu Abas: ".... i za nju je prijestolje (tj. ona ima jedno prijestolje)....", (to) je (znaenja) krevet (tj. ovdje "arun" znai to i izraz "serirun-krevet"). "kerimun (plemenit)" (to) je (znaenja): ljepota (toga) pravljenja i skupoe (te) cijene (osobine su toga prijestolja, toga kreveta njezinoga). ".... muslimane (predani).", (to) je (znaenja) "tai'ine": pokorni (pokoravajui se oni). ".... redife....", je (znaenja) "ikterebe": pribliio se je (pribliilo se je). ".... damideten.....", je (znaenja) "kaimeten": stajaica (stojea, stojee). ".... evzi'ni...." je (znaenja) "id'alni": uini me (u smislu: potakni me, nadahni me). A rekao je Mudahid: ".... nekkiru....", je (znaenja) "gajjiru": izmijenite. ".... i nama se je dalo (to) znanje....", govori njega (tj. to govori, kae) Sulejman. "Essarhu" je (jedan) bazen vode (to) je udario (stavio) na njega Sulejman (neka prozirna) stakla (to) je dao obui njih njemu (tj. to je prekrio njima njega - tj. sa tim staklima prekrio je bazen).

EL-KASASU (KASAS)

".... svaka stvar je propala osim Njegovoga lica...." - (to znai) osim Njegove vladavine; a govori se (da to znai: svaka stvar je propala - doslovno: svaka stvar je propada -) osim (onoga posla, djela) to se je htjelo s njim lice Allaha.

A rekao je Mudahid: ".... el-enba'u....", je (znaenja) "el-hudedu": dokazi.

Njegov govor: "Zaista ti nee naputiti koga si volio, a ali (tj. nego) Allah napuuje koga hoe,....".

PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, od svoga oca, rekao je:

Poto je prisustvovala (dola) Ebu Talibu (njegova) smrt, doao je njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je naao kod njega Ebu Dehla i Abdullaha, sina Ebu Umejjeta sina Mugireta, pa je rekao:

"O moj strie! Reci: Nema boanstva osim Allah!, (tu jednu) rije (da) se prepirem za tebe s njom (tj. na osnovu nje) kod Allaha." Pa je rekao Ebu Dehl i Abdullah, sin Ebu Umejjeta: "Zar izbjegava (tj. Zar ne eli) vjeru Abdulmutaliba?" Pa neprestano poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izlae (nudi) nju (tu rije, reenicu) njemu, a njih dvojica povraaju (tj. obraaju) se na njega s tom (svojom) izrekom (tako) dok (ak da) je rekao Ebu Talib zadnje to je govorio njima:

"Na vjeri Abdulmutaliba." I nije htio da izgovori (da rekne): "Nema boanstva osim Allah!" Rekao je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tako mi Allaha zaista traiu oprost svakako za tebe dok se ne zabrani meni o tebi (da se brinem, tj. dok mi se ne zabrani za te da se zauzimam i molim za oprost i pomilovanje tebe)." Pa je spustio Allah:

"Nije bilo za Vjerovijesnika i (niti za one) koji su vjerovali (nije za njih to) da trae oprost za (te) idolopoklonike....". I spustio je Allah o Ebu Talibu, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ti nee uputiti koga si volio, a ali (tj. nego) Allah upuuje koga hoe....". Rekao je Ibnu Abbas: ".... posjednika (te) snage (tj. snane)...." (to znai): nee podignuti (tj. ne moe podignuti) njih (kljueve ta) skupina od (tih jakih, snanih) ljudi. ".... le tenu'u....", je (znaenja) "le tuskilu": zaista doteava (ta mnoina kljueva skupini jakih, snanih ljudi). ".... prazno (od svega)...." - osim od spominjanja Musa-a. ".... el-ferihine." je (znaenja) "el-merihine": pretjerano vesele (do oholosti). ".... kussihi...." je (znaenja): slijedi njegov trag. A ponekad biva (to znaenja, tj. taj izraz kassa, jekussu nekad znai to) da pria (taj) govor: "Mi emo priati (ispriati) tebi....". "..... an dunubin...." je (znaenja) "an bu'din": iz daljine. I (izraz) "an denabetin" je jedno (tj. i taj izraz ima isto znaenje kao i "an dunubin"), i "an idtinabin" takoer (ima isto znaenje kao i "an dunubin", tj. sva tri ta izraza znae jedno: iz daljine). ".... jebtiu (jebtie)...." i "jebtuu" (znae isto: navali, navaljuje, silom odbija). ".... jetemirune....", je (znaenja) "jeteaverune": zdogovaraju se (meusobno). "El-udvanu", i "el-adau" i "etteaddi" je jedno (tj. sve tri te rijei imaju isto znaenje: neprijateljstvo). ".... anese...." je (znaenja) "ebsare": vidio je. "El-dizvetu" (el-dezvetu) je grubi komad od (goreega, zapaljenoga) drveta (to) nije u njemu plamen (u kojem nema plamena - a to e rei: ugarak, glavnja). A "eihabu" je (komad goreega, upaljenoga drveta takvoga to) je u njemu plamen (koje ima plamen). A (te) zmije su (se razvile u mnoge) rodove (vrste, rase): "el-dannu", i "el-efai" i "el-esavidu". ".... rid'en...." je (znaenja) "mu'inen": pomagaem (kao pomagaa). Rekao je Ibnu Abas: ".... jusaddikuni...." (da potvruje mene, tj. "juinuni": da pomae mene).

A rekao je osim njega (osim Ibnu Abasa neko drugi): ".... se neuddu...." je (znaenja) "se nuinuke": pomoi u tebe. Kada god si dao mo (snagu jednoj) stvari, pa ve si uinio njoj miicu (od ruke, tj. rekne se da si joj osnaio miicu, ruku). "..... makbuhine...." je (znaenja) "muhlekine": upropateni (propali). "..... vassalna...." je (znaenja) "bejjennahu": objasnili smo njega; i "etmemnahu": upotpunili smo njega. "..... judba...." je (znaenja) "judlebu": privlai se (dovodi se). ".... betiret....", je (znaenja) "eiret": bila je uobraena (ohola; ili: bila je nezahvalna i nezadovoljna; tj. bila je obijesna ta oblast svojim ivotom, u svome ivotu). "..... u njihovu majku (jednoga) poslanika...." - majku (tih) oblasti (tih sela i naseobina; a to se misli na): Meku i (ono) to je okolo (oko) nje. ".... tukinnu...." je (znaenja) "tuhfi": sakriva (sakrivaju prsa). "Eknentu-ej'e": sakrio sam (izvjesnu) stvar, (to je znaenja to i) "ahfejtuhu": sakrio sam je. A "kenentuhu" je (znaenja) "ahfejtuhu": sakrio sam je; i "azhertuhu": pokazao sam je. (Dakle, moe znaiti dva suprotna znaenja kad se kae "kenentuhu".). "....jao, kao da Allah...." (to) je (znaenja) kao (i ajet): "Zar nisi vidio da Allah prostire (tu) opskrbu i odreuje (na odreenu koliinu, tj. i skuuje, ograniava).....", (a to znai:) rasprostranjuje mu (tj. obogauje ga - ovjeka) i stjenjava ga (ograniava mu opskrbu, osiromauje ga).

GLAVA:

"Zaista (Allah) koji je uzakonio (propisao, tj. objavio) tebi Kur'an....".

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Ja'la, priao nam je Sufjan El-Usfurija od Ikrimeta, od Ibnu Abasa:

"...., zaista vraa je tebe ka (jednom) mjestu ponovnoga vraanja (povratka)....": (to znai) ka Meki (tj. vratie te u Meku ponovno kao pobjednika nad onima koji te sada prisiljavaju da se iseli iz nje, da ode iz nje u Medinu).

(Drugi taj izraz "mead" tumae kao ponovno proivljenje i sudnji dan; a neki to tumae kao raj itd..)

EL-ANKEBUTU (ANKEBUT)

Rekao je Mudahid: ".... mustebsirine.", je (znaenja) "daleleten": zalutali. A rekao je (drugi neko) osim njega: "El-hajevanu" i "el-hajju", je jedno (tj. istoga je znaenja: iv, a to e rei: ivot). ".... pa zaista znae svakako Allah....", znao je (tj. zna) Allah to. Ona (ova reenica, ovaj ajet) je samo u stupnju (na stepenu, tj. u smislu): ..... pa zaista razlikovae Allah (tj. stavie razliku Allah, pokazae razliku, odliku, posebnost Allah i onih koji govore istinu i onih koji lau, i koji vjeruju i koji su dvolini), kao Njegov govor (to i istie):

"Zato (da) razlikuje (da pokae razliku, da razdvoji) Allah (to) ravo (runo)....". "..... eskalen mea eskalihim.....", je (znaenja) "evzaren mea evzarihim": terete (neke jo) sa svojim teretima (tovare sa svojim tovarima).ELIF LAM MIM GULIBETIR-RUMU (ELIF LAM MIM. GULIBETIR-RUMU)

".... pa nee se poveavati (umnoavati, nee rasti)....", (to znai) ko je dao (neki dar, a on za taj svoj dar) sebi trai vie (vrijednije neto), pa nema (od Allaha nikakve) nagrade njemu u njoj (u toj radnji darovanja, tj. za taj dar).

Rekao je Mudahid: "..... juhberune.", je (znaenja) "juna'amune": uinie se njima ugodnost (ugodno ivljenje). "..... jemhedune.", je (znaenja) "jusevvunel-medadi'a": ujednaie (uravnae oni - sebi - svoje) postelje (lenice, leaje). "El-vedku" je (to i) "el-metaru": kia. Rekao je Ibnu Abas: "..... da li je za vas (tj. da li imate vi) od (onoga) to su posjedovale vae desnice....", (to je objavljeno kao primjer) o (njihovim) boanstvima i o Njemu (Uzvienome Allahu). ".... plaite se njih...." - da naslijede vas kao to naslijeuje neki (od) vas nekoga. ".... jassadde'une." (to) je (znaenja) "jeteferrekune": razilaze se (tj. razii e se, rastavie se oni). ".... fasda' (pa javno, glasno govori, reci, istupi - a to znai: rastavi se od tajnosti).....". A rekao je osim njega (osim Ibnu Abasa neko drugi): "Du'fun" i "da'fun" su dva jezika (dva narjeja, a obje rijei znae: slabost, staraka nemo). A rekao je Mudahid: ".... essu'a....", je loe postupanje, kazna (onima) koji loe postupaju (grijenicima).

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, priao nam je Sufjan, priao nam je Mansur i Aame od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je:

Dok ovjek (neki) pria u Kindetu (mjestu u Kufi; ili: u grupi ljudi iz plemena Kindete), pa je rekao (u tom prianju): Doi e (jedan) dim (na) sudnjem danu, pa e uzeti za sluhove (tih) dvolinjaka i njihove vidove, (a) uzee (toga) vjernika kao (ta) prehlada (kijavica, nazeb). Pa smo se uplaili (kada nam je to ispriao). Pa sam doao Ibnu Mes'udu (i to mu ispriao), a bio je naslonjen, pa se je rasrdio, pa je sjeo, pa je rekao:

"Ko je znao (tj. Ko zna neku stvar), pa neka rekne (ono to zna). A ko nije znao (ko ne zna neto), pa neka rekne: "Allah je znaniji (od svakoga, tj. Allah najbolje zna to)." Pa (tj. Jer) zaista od (ovjekovoga) znanja (uenosti) je (i to) da rekne za (ono) to nee znati (tj. za ono to ne zna): "Neu znati (Ne znam)." Pa (Jer) zaista Allah je rekao Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Reci: Ne pitam (tj. Ne molim) vas na njega (za njega - za uvoenje u Islam nita) od nagrade, i nisam ja od (tih takvih) koji se optereuju (nateu, koji se iskazuju za one to nisu, koji se ponaaju neprirodno - a u to se ubraja prikazivanje da neto zna to, u stvari, ne poznaje).". I zaista Kurejevii su se usporili od (primanja) Islama, pa je zvao na njih (tj. proklinjao ih je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Moj Boe! Pomozi me na njih (protiv njih) sa sedam (nerodnih godina) kao sedam (godina) Jusufa (kao sedam Jusufovih godina)." Pa je uzela njih (jedna) godina, ak (tako da) su propali u njoj, i jeli su (tu) mrljinu (uginulu ivotinju) i (te) kosti. I vidi (tada izvjesni, gladni) ovjek (prostor) to je izmeu neba i Zemlje kao oblik (poput toga) dima. Pa je doao njemu Ebu Sufjan, pa je rekao: "O Muhamede! Doao si (da) zapovijeda nama za spajanje (povezivanje te) rodbine, a zaista tvoj narod (tj. ljudi tvoga naroda) ve su propali, pa moli Allaha!" Pa je itao (proitao, prouio):

"Pa pripazi se dana (kada) e donijeti nebo dim jasan.", do Njegovoga govora: ".... vraai (ponovno u bezvjerstvo).". Pa zar e se otkriti (otkloniti) od njih kazna drugoga svijeta (tj. onoga svijeta, sudnjega dana) kada je dola (tj. kada doe)? Zatim su se vratili (ponovno oni) ka svome bezvjerstvu, pa to je Njegov govor, uzvien je:

"Dana (kada) navalimo (tom izvjesnom) navalom najveom.....", (to se odnosi - kae Ibnu Mes'ud - na) dan Bedra. I "neophodnost (nerazdvojenost, nunost se takoe odnosi na) dan Bedra."

"Elif Lam Mim. Nadvladali su se (tj. Nadvladani su ti) Vizantinci.", do "..... nadvladae (oni).", i Vizantinci (koji su spomenuti u tom ajetu) ve su proli (doslovno: ve je proao - dogodio se njihov sluaj).

GLAVA:

"Nema zamjenjivanja za stvaranje Allahovo.....", (to znai): za vjeru Allaha (Allahovu).

Stvaranje (tih) prvih je (znaenja) vjera (tih) prvih. A (taj) nain stvaranja je (vjera) Islam.

PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nema (nijednoga) od roenoga (djeteta da je drukije roeno) osim (tako da) se raa na (tom izvjesnom) nainu stvaranja (tj. na Islamu vjeri - na vjeri Islamu), pa njegova dva roditelja poidove njega (dijete), ili pokrste njega ili uinu njega (uine ga, uinu ga) pristalicom maga, kao to se proizvede (oteli kao tele ta) ivotinja ivotinjom svom (cijelom, tj. sa ispravnim udovima). Da li osjeate u njima (Da li ste vidjeli meu ivotinjama ijednu) od odsjeenoga nosa (da se otelila odsjeenoga nosa, ili uha)?" Zatim govori (tj. ree):

"..... nain stvaranja Allahovoga koje je (to to je) stvorio (te) ljude na njemu; nema zamjenjivanja za stvaranje Allahovo; to je (ta) vjera ispravna...."."

LUKMAN

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

"..... ne udruuj sa Allahom (nikoga i nita), zaista (to) udruivanje (tj. mnogobotvo) je zaista nasilje veliko.".

PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Derir od Aamea, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je siao ovaj ajet:

"Koji su vjerovali i nisu pomijeali svoje vjerovanje sa nasiljem....", teko je bilo (djelovalo) to na drugove poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:

"Koji (od) nas nije pomijeao svoje vjerovanje sa (nekim) nasiljem?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ono nije s tim (se raunalo, tj. nije se mislilo na to - na obina nasilja raznih vrsta). Zar nee uti (tj. Zar ne slua i ne skree panju) ka govoru Lukmana za svoga sina (tj. koji je rekao svome sinu):

"....., zaista (to) udruivanje (tj. mnogobotvo) je zaista nasilje veliko.".

GLAVA

Njegovoga govora: "Zaista Allah je (taj jedini to je) kod Njega znanje (toga) asa (tj. asa propasti svijeta, ili: asa sudnjega dana)....".

PRIAO MI JE Ishak od Derira, od Ebu Hajjana, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (jednoga) dana pokaziva za (te) ljude (tj. pokazao se je ljudima, izaao je jednoga dana meu izvjesne ljude) poto je doao (tj. kadli doe) njemu (neki) ovjek ide (tj. idui pjeice), pa je rekao:

"O poslanie Allaha! ta je (islamsko) vjerovanje?" Rekao je: "Vjerovanje (to) je da vjeruje u Allaha, i Njegove anele, i Njegove poslanike, i Njegovo susretanje i (da) vjeruje u (to) proivljenje zadnje." Rekao je: "O poslanie Allaha! ta je Islam?" Rekao je: "Islam je da oboava Allaha i (da) ne udruuje s Njim (nijednu) stvar (nita), i (da) uspostavlja (tu) molitvu, i (da) daje (taj) zekat uzakonjeni i posti (mjesec) ramadan." Rekao je: "O poslanie Allaha! ta je (to) uljepavanje (tj. lijepo i iskreno vrenje vjerskih obreda i pobonih djela)?" Rekao je: "Uljepavanje (to) je (u tome) da oboava Allaha kao ti (da) vidi Njega. Pa ako nisi bio (u takvoj prilici da) vidi Njega (ako Ga ne vidi, ako ti Njega ne vidi, tj. ako ne viah ti Njega), pa zaista On vidi tebe." Rekao je: "O poslanie Allaha! Kada je (tj. Kada e biti, nastupiti) as? (Tj. as propasti svijeta, as smaka svijeta.)." Rekao je: "Nije (ovaj) upitani o njemu (o tom asu) znaniji od (toga) zapitkivaa (od tebe koji pita, tj. Ja nita o tom asu ne znam vie od tebe), a ali (tj. nego) priau ti o njegovim znakovima. Kada je rodila (Kada rodi izvjesna) ena svoju gospodaricu, pa to je od njegovih znakova. I kada su bili (kada budu ti) bosi, goli glave (tj. poglavice, glavni rukovodioci tih) ljudi, pa to je (doslovno: to ti je) od njegovih znakova. U pet (tajni spada znanje tanoga dana kada e biti taj as - a to pet tajni su takve da) nee znati (tj. ne zna) njih (niko drugi) osim Allah:

"Zaista Allah je (taj to je) kod njega znanje asa, i (On) sputa (tu) kiu, i zna ta je u (tim) maternicama.....". Zatim je otiao (taj) ovjek. Pa je rekao (Muhamed a.s.):

"Vratite meni (njega)." Pa su uzeli (poduzeli mjere) zato (da) vrate (oni njega), pa nisu vidjeli (nijedne) stvari (nikoga, nita). Pa je rekao: "Ovo (To) je (bio) Dibril. Doao je zato (da) poui (te) ljude njihovoj vjeri."

PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: priao mi je Ibnu Vehb, rekao je: priao mi je Umer, sin Muhameda sina Zejda sina Abdullaha sina Umera, da je njegov otac priao njemu da Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) je rekao: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kljuevi (toga) odsutnoga (tj. nevienoga, nepoznatoga - a to e rei: Kljuevi tajni) su pet (osnovnih tajni)." Zatim je itao (proitao ajet koji poinje ovako):

"Zaista Allah je (taj to je) kod Njega znanje asa,....".

(Taj ajet se nalazi na kraju sure Lukman.)

TENZILUSSEDDETI (TENZILU-EL-SEDDETI)

A rekao je Mudahid: ".... mehinin.", je (znaenja) "da'ifin": slabe (nejake, nejake, a to je takva) voda (tj. sperma, sjeme toga) ovjeka (obiljeena i opisana). "..... dalelna....", je (znaenja) "helekna": propali smo. A rekao je Ibnu Abas: "El-duruzu" je (tlo, zemlja) koja je (takva da) se njoj ne nakinjava (da joj se ne daje kia drukija) osim kiom (osim kia takva koja) nee koristiti njoj (nijednu) stvar (osim kia koja joj nita ne koristi). ".... nehdi (umjesto: jedhi)....", je (znaenja) "nubejjinu": objanjavamo.

GLAVA

Njegovoga govora: "Pa nee znati (tj. Pa ne zna nijedna) osoba ta se je sakrilo za njih....".

PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Rekao je Allah, blagosloven je i uzvien je!:

"Dao sam izbrojiti (tj. Pripravio, pripremio sam) za Svoje robove dobre (ono) to nije (nijedno) oko vidjelo, a niti uho ulo, a niti je pokazalo se na srcu (nijednoga) ovjeka (tj. i niti je ikome to na um palo, niko to nije ni zamislio)." Rekao je Ebu Hurejrete: "itajte, ako ste htjeli (ako hoete):

"Pa nee znati (ne zna nijedna) osoba ta se je sakrilo za njih (tj. njima) od stalnosti (tj. od veselosti) oiju....."." A priao nam je Sufjan, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta, rekao je: Rekao je Allah slino njemu (prethodnom hadisu). Reklo se je Sufjanu: "Predanjem (od Muhameda a.s., je li to rekao Ebu Hurejrete, ili je od sebe sam rekao)?" Rekao je (Sufjan): "Pa koja stvar je (tj. Pa ta je drugo)? Rekao je Ebu Muavijete od Aamea, od Ebu Saliha: itao je Ebu Hurejrete:

".... kurrati (stalnosti, tj. veselosti - u mnoini umjesto u jednini "kurreti")......".

PRIAO MI JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Ebu Usamete od Aamea, priao nam je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Govori Allah, uzvien je:

"Dao sam izbrojati (tj. Pripravio sam, Pripremio sam) za Svoje robove dobre to nije oko vidjelo, a niti uho ulo, a niti se je pojavilo na srcu ovjeka (a niti je ikome na um palo - to to sam im pripravio kao) zalihu (pohranu, opskrbu ostavljenu za njih), pusti (ono) to se je dalo vama nadviriti na njega (tj. osim onih uivanja koja vi ve poznajete)." Zatim je itao: "Pa nee znati (ne zna ni jedna) osoba ta se je sakrilo za njih od stalnosti (doslovno: od hladnoe, a to znai od veselosti, veselja) oiju (kao) nagrada za (ono) to radijahu (oni, doslovno: to su bili obiaja da rade oni).".

EL-AHZABU (AHZAB)

A rekao je Mudahid: "..... sajasihim.....", je (znaenja) "kusuruhum": njihovi dvorci.

"Vjerovijesnik je blii (prei) za (te) vjernike od njihovih osoba (tj. od