SUVREMENA - NaslovnicaFPMOZ Sveučilišta u Mostaru Biblioteka Suvremena pitanja Za nakladnike Ljerka Ostojić Mario Vasilj Glavni i odgovorni urednik Ivan Sivrić Uredništvo Marin

Godiš

te XV

., bro

j 30.

‒ M

ostar

, pro

sinac

2020

.Ča

sopi

s za

pro

svje

tu i

kul

turu

Časopis za prosvjetu i kulturu

Godište XV., broj 30. Mostar, prosinac 2020.

ISSN 1840-1252

S U V R E M E N A P I T A N J A

SU

VR

EM

EN

A P

ITA

NJ

A

SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

br. 30.

Osnivač i nakladnikMatica hrvatska u Mostaru

SunakladnikFPMOZ Sveučilišta u Mostaru

BibliotekaSuvremena pitanja

Za nakladnikeLjerka OstojićMario Vasilj

Glavni i odgovorni urednikIvan Sivrić

UredništvoMarin Ćorluka (Mostar); Marko Dragić (Split);

Marinko Jovanović (Mostar); Zdenko Klepić (Mostar); Lidija Pehar (Sarajevo); Antea Čilić (Mostar);

Sanja Tipurić Spužević (Mostar); Mario Vasilj (Mostar); Tea Vučina (Mostar).

Znanstveno vijećeMladen Bevanda (Sarajevo): Emil Brajković (Mostar);

Slavica Brkić (Mostar); Ivana Jovanović (Mostar); Ivo Čolak (Mostar); Nevenko Herceg (Mostar); Stjepan Ivanković (Mostar); Stjepan Krasić (Dubrovnik); Ljiljanka Kvesić (Mostar);

Ivan Madžar (Mostar); Vlado Majstorović (Mostar); Mirjana Milićević (Mostar); Šimun Musa (Zadar); Josip Muselimović (Mostar); Siniša Opić (Zagreb);

Zdenko Ostojić (Mostar); Mario Vasilj, predsjednik (Mostar); Tomislav Volarić (Mostar); Željko Šuman (Mostar);

Drago Žagar (Osijek).

Časopis Suvremena pitanja je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/ http://www.ceeol.com

ISSN 1840-1252

30SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

Mostar, prosinac 2020.

MHM

5

Danas uz trideseti broj Suvremenih pitanja hrabro idemo odgojno-obrazovnim putom

dvojbeno se skrbeći o nastavku naših nastojanja. Više je razloga aktualnoj bojazni. Nepovoljne okolnosti aktualne epidemijske pošasti su sva-kako na prvom mjestu i dominiraju nad svi dru-gim objektivnim i subjektivnim poteškoćama. Ove druge se ne trebaju zanemariti unatoč tomu što smo ih do sada uvijek uspješno premošćivali. Zato trideseti broj Časopisa počinjemo uz djelo-mičnu inventuru okolnosti i rezultata koje smo dosegnuli.

Prisjećajući se prvoga broja, prije petnaest godina i reakcija na njegovo pojavljivanje pred čitateljstvom, sjećamo se brojnih dobronamjernih reagiranja, ali i sumnjā da će tematski specijali-ziran časopis preživjeti tek nekoliko brojeva. Činjenica da u Bosni i Her-cegovini nije bilo časopisa te vrste (ili nisu bili duga vijeka, premda je bilo pokušaja) potakla nas je na ovu nakladničku avanturu. Svjesni brojnih nepredvidivih nezgoda na ovom polju krenuli smo s dosta entuzijazma (što bi inače trebalo biti sine qua non prosvjetara) nas nekoliko kojima je životni poziv bila prosvjeta. Uz njih, dužnost je pohvaliti nakladnika koji je razumio i prihvatio projekt kao i vlastitu ulogu u produkciji te tim potaknuo i pridonio uspjehu. Matica hrvatska kao najstarija hrvatska kulturna udruga nikada nije objavljivala časopis prosvjetne tematike i nije se odviše vezala za sveučilišta. Ovoga puta, čini se, posrećilo se i Suvreme-na pitanja su zaživjela.

Ime časopisa je posuđeno od Hercegovačke franjevačke provincije koja je prije Drugoga svjetskoga rata imala biblioteku „Savremena pita-nja“, koja se ugasila 1945. godine. Suglasnost smo, moja malenkost i Josip Muselimović, tadašnji predsjednik MH Mostar, usmeno i pismeno za-tražili od Provincije i dobili ju na njihovu radost i našu korist. Koncepcija se časopisa, raspored tema i kvalifikacije članaka, u skladu s okolnostima, blago mijenjala zadržavajući osnovnu težnju da se aktualne teme pred-stave, prvenstveno prosvjetnoj, a potom i stručnoj te znanstvenoj javnosti. Od samoga početka uredništvo je nastojalo osigurati kvalitetu priloga te je u početku dio članaka, koji su bili kvalitetniji, podvrgavalo recenzijskom postupku i kategoriziralo ih prema međunarodno priznatim uzusima. S

UZ TRIDESETI BROJ

SUVREMENA PITANJA

6

6

ponosom ističemo da smo među prvima u Bosni i Hercegovini uveli taj „običaj“. Razvoj Časopisa je dobio snažan poticaj uvrštavanjem u CEE-OL, bibliotečnu bazu podataka za Istočnu i Jugoistočnu Europu koja se nalazi u Frankfurtu na Majni. Tim je sadržaj časopisa postao dostupan u čitavu svijetu, najprije besplatno, a potom uz minimalnu naknadu.

Suradnja s Fakultetom prirodoslovno-matematičkih i odgojnih zna-nosti je logičan slijed razvoja Časopisa jer su djelatnici te ustanove činili srž uredništva i davali snažnu potporu projektu. Stoga razumijevanje on-dašnjega dekana dr. Zorana Primorca, kada je započelo sunakladništvo na razini ustanova, a potom i aktualna dekana dr. Marija Vasilja, treba cijeni-ti kao velik korak naprijed te se još snažnije nastavilo u smjeru podizanja Časopisa na zavidnu razinu. Sunakladništvo je podržano Ugovorom o suizdavaštvu. Jaku potporu uredništvu davali su i u središnjici Sveučilišta te je formirano Znanstveno vijeće koje je svojim autoritetom i angažma-nom pružalo dodatan poticaj posljednjih petnaestak brojeva.

Čitanost Suvremenih pitanja je poticana dostavom na dvjestotinjak adresa, najviše školama koje nastavu izvode po hrvatskom planu i pro-gramu. Nažalost, u marketinškom pogledu nisu osobiti rezultati. Tek po-vremeno smo dobivali simbolične poticaje od ministarstava, ali na javnim pozivima nismo bili prepoznati kao relevantna publikacija. Ne tješi nas činjenica što drugi slični časopisi dijele našu sudbinu. Također, pretplata na časopis je simbolična kad je ima, ali uglavnom izostaje u posljednje vrijeme.

Na kraju, raduje nas činjenica da naš Časopis objavljuje radove emi-nentnih znanstvenika, ali i znanstvenih novaka, uglednih književnika i kulturnjaka te izravno sudjeluje u njihovoj promociji i tako što su radovi objavljeni u Časopisu referentni za izbor u zvanja na sveučilištima ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire. Taj podatak nas veseli i potiče na daljnji rad u planiranom smjeru. Dakako, dvojbe nas ne će smesti, ali ih moramo biti svjesni budući da preprjeke nisu bezazlene, problemi su ozbiljni imajući na umu da se za izglednu perspektivu treba izboriti.

Uz zahvalu svim podupirateljima, a posebno suradnicima, ponosni na trideset objavljenih brojeva Suvremenih pitanja, upućujemo iskrene če-stitke za predstojeće blagdane te dobre želje za uspjehe u zajedničkim nastojanjima.

Gl. urednik Ivan Sivrić

PROSVJETA

Ciklus STVARAN SVIJET OKO MENE - 100 x 100cm, akril na platnu 2019.

9

Prednosti i nedostatci online nastave s osvrtom na nastavu matematike i fizike

Sažetak

Online nastava, u vrijeme epidemije koja je pogodila čitav svijet, postala je sastavni dio obrazovnoga i nastavnoga procesa. Iznenadan i potpun prijelaz na ovakav vid nastave zatekao je nespremne nastavnike, učenike i njiho-ve roditelje. Nitko od nastavnoga kadra nije metodički bio pripremljen za izvedbu nastave na daljinu, a od nastavnika se očekivalo da preko noći ovla-daju takvim oblikom poučavanja. Nije čudno što ovakva nastava nije naišla na odobravanje nastavnikā, roditeljā, a posebice učenikā koji su u središtu nastavnoga procesa. Na tradicionalnu nastavu je bilo puno prigovora, a uvo-đenjem online nastave problemi kulminiraju. Da bi online nastava funkci-onirala za nju se treba pripremiti, što je u ovom slučaju, zbog opravdanih razloga, izostalo. Cilj ovoga rada je prvenstveno istražiti stavove učenika primarnoga, osnovnoga i srednjoškolskoga obrazovanja prema nastavi na daljinu. U anketi je sudjelovalo šest škola sa sto i šezdeset učenika od primar-noga do srednjoškolskoga obrazovanja iz Zapadno-hercegovačke i Hercego-vačko-neretvanske županije.Ključne riječi: online nastava, učionica, učenik, nastavnik, sažimanje nastavnoga gradiva.

Uvod

Kako bi nastavni proces nastavio svoj tijek, u vrijeme krize izazvane korona virusom uvedena je online nastava koja je bila neophodna

i jedina mogućnost izvedbe nastavnoga procesa. Da bi nastavni proces nastavio svoj tijek, a učenici dobili potrebna znanja, za takvu nastavu se trebalo pripremiti. Pripreme uključuju ovladavanje određenim tehno-loškim vještinama i znanjima kako učenika tako i nastavnika. Okolnosti nisu pitale, pa je teren za online nastavu trebalo pripremiti od petka do

Ljiljanka KvesićSlavica BrkićMarina ZubacFPMOZSveučilište u Mostaru

UDK 37.018.43:004.738.5371.3:51+53]:004Izvorni članakPrimljeno: 9. studenoga 2020.

SUVREMENA PITANJA

10

10

ponedjeljka. Iako se nastavnici godinama usavršavaju u uporabi informa-cijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT), prijelaz na online nastavu je dočekan kao „put u svemir“. Upotreba IKT-a u realnoj učionici i izvedba online nastave u virtualnoj učionici su dvije potpuno različite stvari kod kojih iskustvo u prvoj olakšava drugu. Nakon početničkih problema na-stavnici su „uhvatili ritam“ i pretrpali učenike materijalima ne birajući ni vrijeme, a ni količinu materijala.

1. E-poučavanje

Online učenje je e-učenje na daljinu pri čem se svim nastavnim ma-terijalima i sadržajima pristupa putem interneta. To je skup aplikacija i procesa kao što su web-bazirano učenje, kompjutorski potpomognuto učenje, virtualne učionice, uključujući isporuku edukativnih sadržaja pu-tem interneta, audio i videomedija, interaktivne TV i drugih digitalnih i elektronskih sredstava. E-platforma za online poučavanje predstavlja skup usluga koje omogućavaju obrazovnim institucijama, njezinim zapo-slenicima, učenicima i roditeljima pristup putem internetskoga pregled-nika na svojim računalima. Unatoč nastojanjima za uspostavom novih oblika izvedbe nastave: razne online platforme za postavljanje nastavnih sadržaja, razni videouradci (gdje su pojedine učionice prilagođene za tu namjenu), snimanja nastavnih sadržaja u kućnom ambijentu, videopro-jektori itd., nisu polučili ishode poučavanja na onoj razini koja bi zado-voljila nastavni proces u čijem se središtu nalazi učenik. Prilikom izvedbe online nastave rabe se brojni digitalni sadržaji: audio i videoanimacije kojima se informacije prenose na različite načine i takve informacije nazi-vano multimedijalni materijali. U vrijeme krize izazvane korona virusom svjedoci smo da su se nastavni materijali prenosili različitim multimedi-jalnim platformama što je donekle zbunjivalo učenike i roditelje. Upute, pojašnjenja, rasprave, verbalne i ostale metode poučavanja sada se preno-se virtualnim putem i tim oduzimaju znatno više vremena i zahtijevaju znatno više napora nego što je to bio slučaj u tradicionalnoj nastavi.

2. Motivacija za učenje matematike i fizike

Uvažavajući složenost i sustavnost nastavnih predmeta matematike i fizike kao disciplina koje podrazumijevaju predan i konstantan rad, polazimo od pretpostavke da je motivacija jedan od ključnih čimbenika za uspjeh u tim nastavnim predmetima. Nedvojbeno najvažnija karika

11

11

Ljiljanka Kvesić − Slavica Brkić − Marina ZubacPrednoSti i nedoStatci onLine naStave S oSvrtoM na

naStavu MateMatiKe i fiZiKe

u procesu motivacije učenika je nastavnik. Poznata je misao: „Uz dobra profesora i gradivo je lakše.“ Ako nastavnik svojim primjerom i entuzijaz-mom ne motivira učenike, uporaba tehnologije same po sebi to sigurno ne će napraviti. Učenici jako dobro prepoznaju nastavnika koji je moti-viran, koji im pokušava pomoći, koji je stručan i koji i na njih pokušava prenijeti dio svoga entuzijazma. To posebno dolazi do izražaja u izravnoj komunikaciji nastavnika i učenika tijekom nastave, gdje uz dobru retori-ku, pomoću efektne i primjerene prezentacije i uz pozorno odabrane pri-mjere, slike i animacije, nastavnik može pobuditi interes učenika za pred-met (Divjak, Erjavec, 2010). Na sve osobine dobra nastavnika podsjetit ćemo citatom: „Strpljivost, upornost, maštovitost, vedar duh, sklonost za šale, stvaranje vedrog i radnog ozračja, komunikativnost, nenametljivo vođenje razgovora, poticanje na postavljanje pitanja, pravovremeno otkri-vanje matematičkih sposobnosti učenika i njihovo razvijanje, poticanje na samostalan i stvaralački rad, njegovanje grupnog rada, otvorenost prema idejama učenika, primjereno i poticajno ocjenjivanje, razvijanje samopo-uzdanja učenika“ (Kurnik, 2005). Iako je iluzorno očekivati da pomoću sustava za e-učenje bitno razvijamo neke od navedenih osobina, sustav za e-učenje može nam pomoći da neke od njih istaknemo, a one druge otkrijemo.

3. Rezultati istraživanja

Mišljenja učenika o online nastavi ispitali smo u šest škola HNŽ i ŽZH. Upitni listić se sastoji od trinaest pitanja. Na osam pitanja učenici su odgovarali s DA i NE. Na ostalih pet pitanja su trebali napisati odgo-vor ili obrazloženje. Pitanja:1. Sviđa li vam se online nastava?2. Zašto vam se sviđa online nastava? Navesti nekoliko teza!3. Zašto vam se ne sviđa online nastava? Navesti nekoliko teza!4. Koji predmet je bilo najteže učiti kroz online nastavu?5. Iz kojega nastavnoga predmeta ste stekli najmanje znanja i zašto?6. Jesu li online sati iz nastavnih predmeta pratili vaš raspored sati?7. Jesu li vam nedostajali vaši nastavnici i zašto?8. Jeste li učili nastavne predmete za ocjenu ili ste samo prepisivali na-

stavne sadržaje koje je nastavnik poslao?9. Jesu li vaši roditelji preuzeli ulogu nastavnika da vas ispituju i ocje-

njuju naučeno gradivo?10. Jesu li vas nastavnici ispitivali tijekom online nastave?

SUVREMENA PITANJA

12

12

11. Jeste li bili zabrinuti koju ocjenu će vam zaključiti vaš nastavnik?12. Jeste li ustajali i učili u isto vrijeme kao kad idete u školu?13. Je li vam povratak u školske klupe predstavljao problem?

U tablici 1 su ukupni rezultati osam pitanja na koja je trebalo odgovo-riti s DA/NE. Online nastava se najmanje sviđa učenicima primarnoga obrazovanja, a najveći broj učenika izjasnio se da im nije problem vratiti se u učionicu. Djeca u toj dobi se vežu za svog/ju učitelja/icu kao i pri-jatelje u razredu. Prelazak na online nastavu i snalaženje u virtualnom okružju je za njih vjerojatno bilo zbunjujuće iskustvo jer online okružje povezuju s igrom, zabavom i neformalnom komunikacijom, a ne s radom. To pokazuju odgovori na sedmo pitanje; 97% učenika primarnoga ob-razovanja se izjasnilo da im nedostaje učiteljica, 73% učenika od šestoga do devetoga razreda se izjasnilo da im nedostaju pojedini nastavnici, kao i 35% učenika srednje škole. Učenicima razredne nastave i srednje škole je prihvatljiva i online nastava zbog različitih razloga. Nekima se sviđa jer ne moraju rano ustajati, ne moraju se brinuti za ponavljanje, provjeru znanja i ocjene, dan mogu organizirati po vlastitoj želji, nema diskrimi-nacije i mobinga.

Tablica 1: Ukupni rezultati na pitanja tipa Da/NePrimarno obrazo-

vanjeOsnovna škola

od 6. do 9. razreda Srednja škola Ukupno

DA NE DA NE DA NE DA NE1 2 33 27 29 35 34 64 966 21 13 15 40 43 27 79 807 32 1 41 15 24 45 98 619 23 12 9 45 6 63 52 10810 20 15 43 13 59 10 122 3811 21 14 40 16 27 32 88 7212 17 18 7 49 26 43 50 11013 1 34 23 33 46 23 70 90

Učenici koji su se izjasnili da im se ne sviđa online nastava navode da ne mogu sami učiti, nedostaju im nastavnička objašnjenja, živa riječ, osjećaju se zatočenima, način praćenja nastave je zbunjujuć, nastavnici su ih pretrpali gradivom i materijalima, nema socijalizacije ili se osjećaju kao da su čitav dan na nastavi. Jedan učenik je rekao da je online nastava jed-na velika katastrofa. Značajnu preprjeku predstavlja i nedostatak izravne komunikacije s nastavnicima i manjak motivacije za rad i učenje. Online nastava primjerenija je učenicima s prosječnim i visokim postignućima,

13

13



dok su učenici s nižim postignućima, kao i učenici s posebnim potreba-ma velikim dijelom uskraćeni nastavom na daljinu. Takvi učenici nasta-vom na daljinu ne dobivaju potrebnu pomoć koju mogu dobiti u učionici. Promjena rutine i „padanje“ internetskoga sustava dodatni su problemi s kojima se učenici susreću prelaskom na online nastavu. Četvrto pitanje se odnosilo na predmet koji im je bio najteži tijekom online nastave. Većina učenika primarnoga obrazovanja je odgovorila da je to matematika, ali se navode i drugi predmeti kao priroda i društvo, engleski i hrvatski jezik. Učenici osnovne škole od šestoga do devetoga razreda također najčešće navode matematiku, pa hrvatski, što može biti povezano i s nastavnikom navedenoga predmeta. Učenicima srednje škole je ponovo na prvom mje-stu matematika, pa redom fizika, kemija, pa jezici (hrvatski, latinski, nje-mački). Isti je redoslijed kad su u pitanju predmeti iz kojih su najmanje stekli znanja tijekom online nastave. Učenje matematike je daleko više od svladavanja gradiva predviđena nastavnim planom i programom. Učitelji ponekad zaborave koliko je važno hrabriti učenike u nastojanju da savla-daju, većini, teško gradivo matematike. To je problem stvarne učionice, a tijekom online nastave problemi su dostigli vrhunac. Roditeljska pomoć je najviše bila potrebna učenicima primarnoga obrazovanja (65%), a uče-nicima srednje škole najmanje (9%). Učenici srednjih škola za pomoć se oslanjaju na instrukcije, čega, naravno, za vrijeme potpune izolacije nije bilo. Jedna od nastavnikovih uloga je stvaranje čvrstih radnih navika kod svih učenika neovisno o njihovoj sposobnosti. Dvanaesto pitanje se od-nosilo na radne navike tijekom online nastave. Veći dio učenika (68,75%) navodi kako su se njihove radne navike drastično promijenile tijekom online nastave. Najveći broj učenika ne budi se u uobičajeno vrijeme i ne počinje sa svojim radnim danom kao što je to bilo u vrijeme redovite nastave. Možda je logično očekivati da su te radne navike najslabije kod učenika viših razreda osnovne škole. Učenici primarnoga obrazovanja „vole školu“, pa je njih 49% ustajalo na vrijeme i izvršavalo svoje radne obveze. U srednjim školama 38% učenika izvršavalo je svoje obveze na vrijeme, čime su pokazali da već imaju formirane radne navike. Zabrinja-vajuće je što 62% učenika srednjoškolskoga obrazovanja nema razvijene radne navike. Daleko najmanje radne navike imali su učenici od šestoga do devetoga razreda. Samo 12,5% učenika je ustajalo i izvršavalo svoje školske obveze kao i u vrijeme redovite nastave. Ocjenjivanje učenika je važan dio svakoga nastavnoga procesa. Ocjenjivanje mora biti pravedno, pravovremeno i transparentno. Iako se većina učenika izjasnila da su bili ocjenjivani tijekom online nastave, jasno je da te ocjene nisu pravo mjerilo znanja i zbog njih se nisu brinuli. Istraživanja su pokazala da su slabiji

SUVREMENA PITANJA

14

14

učenici dobivali više ocjene, a bolji učenici slabije jer se objektivno ocje-njivanje nije moglo izvoditi. Velikom broju učenika (~ 50%) nastava nije izvođena po rasporedu sati, pa su ti učenici imali obveze po čitav dan jer nisu znali kada će dobiti materijale i zadatke vezane uz njih. Iz navede-nih rezultata vidljivo je kako je nastava na daljinu prilično zahtjevna i stvara dodatno opterećenje, kako učenicima tako i nastavnici-ma. Upute, pojašnjenja, rasprave, verbalne i ostale metode poučavanja sada se prenose virtualnim putem i tim oduzimaju znatno više vremena i zahtijevaju puno više napora nego što bi to bio slučaj u tradicionalnoj nastavi.

4. Sažimanje nastavnoga gradiva

Istraživanje je pokazalo da su učenici tijekom izolacije najteže učili matematiku i fiziku i da su iz tih predmeta stekli najslabije znanje. Po-znata je činjenica da su matematika i fizika učenicima najmanje omiljeni predmeti. Nastava iz svakoga nastavnoga predmeta mora biti znanstvena, suvremena i primjerena uzrastu učenika. Zadatak metodike svakoga na-stavnoga predmeta je odabrati nastavne metode i oblike rada kojima se najjednostavnije prenose nastavne cjeline propisane nastavnim planom i programom. Kako opseg znanja raste geometrijskom progresijom, tako se i programi nastavnih predmeta povećavaju. Učenik treba trajno usvojiti određena osnovna znanja koja imaju dugoročnu primjenu. Sati online na-stave traju kraće, pa je i nastavne programe potrebno sažeti, tj. reducirati. Nije dopušteno simplificiranje gradiva ispod granice točnoga. Naprimjer, programe nastave matematike i fizike treba sažeti po načelu egzemplar-nosti. Programi se u izvedbi sažimaju na temelju tri pravila:

• pravilo fuzioniranja po analogiji• pravilo parcijalna informiranja• pravilo funkcionalna algoritma.

Pravilo fuzioniranja gradiva po analogiji podrazumijeva da se jedna pojava detaljno objasni, a druge samo spomenu. Za primjer iz fizike mo-žemo navesti izvore napona. Jednu vrstu izvora napona treba detaljno obraditi, a ostale samo navesti. Pravilo parcijalna informiranja podrazu-mijeva, naprimjer, da imamo više dokaza za neku teoriju. Jedan dokaz ćemo detaljno objasniti, a ostale samo navesti. Kao primjer možemo na-vesti dokaz valne prirode svjetlosti. Pravilo funkcionalna algoritma po-drazumijeva da se do konačne formule dođe na što jednostavniji način.

15

15



Kao primjer možemo navesti Bernoullijevu jednadžbu. U udžbenicima se navode različiti izvodi, a nastavnik treba odabrati onaj koji je učenicima najjednostavniji .

Naprimjer, u matematici, pravilo fuzioniranja možemo primijeniti kod obradbe grafa linearne funkcije. Obradi se graf rastuće linearne funk-cije, a graf padajuće se samo nacrta i učenici sami analogijom zaključuju. Pravilo parcijalna informiranja u matematici možemo primijeniti, napri-mjer, kod poučaka o sukladnosti trokuta. Dokaže se poučak o sukladnosti stranica – stranica – stranica (S-S-S), a ostala tri poučka se samo navedu. U matematici, pravilo funkcionalna algoritma može se primijeniti kod izvoda formule za površinu trokuta.

Pri sažimanju gradiva se, također, mora voditi računa o vanjskoj i unu-tarnjoj vrijednosti gradiva. Gradivo ima unutarnje vrijednost ako je te-melj za drugo gradivo. Vanjska vrijednost gradiva se odnosi na primjenu u tehnici i svakodnevnom životu. Ako određeno nastavno gradivo nema velike vanjske i unutarnje vrijednosti nastavnik ga može izostaviti.

Zaključak

Nakon analize istraživanja rada na daljinu, dolazi se do zaključka da je online nastava bila jedino moguće rješenje u danom trenutku i da može biti vrlo korisna metoda za različite aktivnosti i to kao dopuna klasič-noj nastavi, ali ju ni u kojem slučaju ne može zamijeniti, što pokazuju i rezultati. S naglim napretkom tehnologije u bliskoj budućnosti postoji mogućnost da se i nastavni proces odvija u nekom „tehnološki moder-nijem obliku“, a nastavnici izgube svoju ulogu prenositelja znanja. Kriza izazvana korona virusom, ma koliko donijela štete, zasigurno je donijela i nešto dobro, a to je da na vrijeme shvatimo kako je učionica mjesto za učenika, a nastavnik glavni prenositelj znanja. Tehnologija je u tom slu-čaju vrlo korisno pomoćno nastavno sredstvo i pomagalo koje ne treba zanemariti, ali ne smije preuzeti ključnu ulogu obrazovanja. Glavni likovi „drame“ u nastajanju su i dalje učenik i nastavnik. Izravna komunikacija nastavnik – učenik još uvijek je prirodan temelj nastavnoga procesa, kako u odgojnom tako i u obrazovnom smislu. Iz provedena istraživanja može se zaključiti da su nastavom na daljinu ishodi poučavanja iz nastavnih predmeta matematike i fizike na nedovoljnoj razini, što će imati za po-sljedicu „nagomilavanje“ neznanja, a što dugoročno znači teže razumije-vanje nastavnoga gradiva koje slijedi.

SUVREMENA PITANJA

16

16

Literatura

1. Bek, B. (1990). Modeli učenja u nastavi fizike, Školska knjiga, Zagreb.2. Crnjac Milić, D. et al. (2020). E-learning in Business, a Case

Study During COVID-19 in Croatia. Informatica. 43(2019) 501. – 505.

3. Divjak, B., Erjavec, Z. (2010). Matematika i e-učenje, Znanstve-no-stručni kolokvij. Dubrovnik.

4. Erjavec, Z. (2010). E-motivacija i matematika, Znanstveno-stručni kolokvij. Dubrovnik.

5. Krsnik, R. (2006). Suvremene ideje u metodici nastave fizike. 6. Kvesić, Lj., Brkić, S. (2017). Pristup nastavi matematike primarnog

obrazovanja, Suvremena pitanja, Mostar.7. Kurnik, Z. (2005). Motivacija, Matematika i škola 31, Element, Za-

greb.

Advantages and Disadvantages of Online Teaching with Special Emphasis on Teaching Mathematics

and Physics

Abstract

Online teaching, at a time of epidemic that has hit the whole world, has become an integral part of the educational and teaching process. The sudden, complete transition to this type of teaching found teachers, students, and their parents unprepared. None of the teaching staff was methodically prepared to conduct distance learning, and teachers were expected to master this form of teaching overnight. It is not surprising that such teaching has not been approved by teachers, parents, and es-pecially by students who are at the center of the teaching process. There have been many objections to traditional teaching, and with the in-troduction of online teaching, problems are culminating. In order for online teaching to work, it needs to be prepared for, what was missed in this case for justified reasons. The aim of this paper is primarily to investigate student achievement and teaching outcomes through pri-mary education and subject teaching, as well as their attitudes about distance learning. Six schools with 170 students from primary to se-condary education from the West Herzegovina County and Herzego-vina-Neretva County participated in the survey. Keywords: online teaching, classroom, student, teacher, sum-marizing teaching materials were expected to.

17

Pokus u početnoj nastavi prirodoslovlja

Sažetak

Istraživački pristup učenju u nastavi prirode i društva zahtijeva izvedbu pokusa kako bi se određene promjene i prirodne fenomene temeljitije spoznalo i istražilo. Pri izvedbi pokusa, učenik promatra prirodnine i promjene na nji-ma tražeći odgovor na postavljena pitanja te iskustveno dolazi do određenih spoznaja i rješenja zadanih problema. Nastavni proces pritom je usmjeren na poticanje i razvoj prirodoznanstvene kompetencije učenika. U ovom radu razmatraju se mogućnosti i prednosti primjene pokusa u nastavi prirode i društva. U tom kontekstu izložene su temeljne teorijske postavke vezane uz primjenu pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja te istaknuta njegova važ-nost i uloga u primarnu prirodoslovnom obrazovanju. Ključne riječi: aktivno učenje, istraživački pristup, istraživačke vještine, vrste pokusa, prirodoznanstvena pismenost.

Uvod

Nastavni predmet priroda i društvo ima izuzetnu važnost u razvo-ju učeničkih prirodoznanstvenih kompetencija i pozitivnih stavova

učenika mlađe školske dobi prema znanosti. Uvođenje učenika u počet-nu nastavu prirodoslovlja koja se ostvaruje u okviru ovoga nastavnoga predmeta omogućava učenicima neposredno iskustvo sa znanstvenim fenomenima koje će im omogućiti kvalitetnije razumijevanje znanstve-nih koncepata i svijeta koji ih okružuje. Interes za istraživanje prisutan je kod djece već od najranije životne dobi, a postupci istraživanja potaknuti prirodnom znatiželjom sastavni su dio njihova života. Zbog svega nave-denoga važno je već na primarnom stupnju obrazovanja učenicima omo-gućiti izravno sudjelovanje u istraživačkim aktivnostima. U postojećem sustavu odgoja i obrazovanja istraživačko učenje nije uvijek na kvalitetan

Alena LetinaUčiteljski fakultetSveučilište u Zagrebu Mario VasiljFPMOZSveučilište u Mostaru Marijana Vasilj Osnovna škola Bijakovići

UDK 371.388:3/5373.3:[371.388:3/5Pregledni članakPrimljeno: 28. veljače 2020.

SUVREMENA PITANJA

18

18

i odgovarajući način implementirano u obrazovnu praksu. Često se zadr-žava na razini izvedbe pokusa po receptu, bez pružanja prave mogućnosti učenicima za zauzimanje aktivne uloge u konstrukciji osobna znanja i uporabe istraživačkih vještina i viših kognitivnih procesa (Ristić Dedić, 2013).

Aktivno sudjelovanje učenika u istraživačkim aktivnostima i razvoj njihovih prirodoznanstvenih kompetencija važan je odgojno-obrazovni cilj poučavanja i učenja prirodoslovnoga područja istaknut u Nacional-nom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (MZOS, 2011), što izvedbu po-kusa čini neizostavnim postupkom u nastavi prirodoslovnih predmeta. Među konačnim odgojno-obrazovnim ishodima prirodoslovnoga odgoja i obrazovanja, istaknutima u Nacionalnom okvirnom kurikulumu, ističu se neki koji su usko povezani s izvedbom pokusa, primjerice:• pronalaziti pouzdane podatke iz različitih izvora i uočiti njihovu važ-

nost • razumjeti važnost pokusa u laboratoriju i prirodnoj sredini • primjenjivati mjerne instrumente te opisati i pozorno izvesti jedno-

stavne pokuse• uočiti varijable pri proučavanju dane prirodne pojave i istražiti njiho-

vu međuovisnost• naučiti raspravljati o pokusima, analizirati, vrjednovati i tumačiti pri-

kupljene podatke.Kurikulum nastavnog predmeta Prirode i društva (MZO, 2019) tako-

đer naglašava važnost primjene istraživačkoga pristupa kojim se razvijaju učeničke prirodoznanstvene kompetencije. Neke od odgojno-obrazovnih ishoda učenja istaknutih u istraživačkom pristupu moguće je uspješno ostvariti izvedbom pokusa. Služeći se jednostavnim mjernim instrumen-tima i prikladnim priručnim priborom učenici od prvoga do četvrtoga razreda mogu kroz jednostavnije pokuse spoznavati metodologiju znan-stvena istraživanja i jednostavne znanstvene koncepte. Primjenjujući druge prirodoznanstvene postupke poput promatranja, opisivanja, pri-kupljanja podataka učenici će aktivno sudjelovati u istraživanju prirodnih pojava i svijeta koji ih okružuje.

Primaran cilj izvedbe pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja nije uvijek samo saznati određene odgovore na postavljene probleme ili pita-nja, nego omogućiti učenicima shvaćanje kako vlastitim angažmanom u istraživačkim aktivnostima mogu pronaći odgovore na pitanja o svijetu koji ih okružuje (Gopnik i dr., 2003). Osim motivacije za učenje, pokus kod učenika potiče kreativnost, znatiželju, opažanje i logičko zaključiva-

19

19

Alena Letina − Mario Vasilj − Marijana VasiljPokus u Početnoj nAstAVi PrirodosLoVLjA

nje te pridonosi stjecanju trajnih znanja i razumijevanja prirodoslovnih koncepata (Vujević, 2018).

Osnovni ciljevi prirodoslovnoga obrazovanja

Osnovni ciljevi prirodoslovnoga obrazovanja prema Millaru (2004) su:• omogućiti učenicima razumijevanje temeljnih znanstvenih spoznaja

sukladno njihovim potrebama, interesima i mogućnostima i• razvijati učeničko razumijevanje metoda kojima se došlo do znan-

stvenih spoznaja i povjerenja u te spoznaje.Međuovisnost ovih ciljeva potaknula je na mišljenje o potrebi priro-

doznanstvenoga obrazovanja koje navedene ciljeve integrira i kombini-ra u jedinstvenu cjelinu. Takvo prirodoslovno obrazovanje temelji se na ideji o učeniku koji provodeći svoja znanstvena istraživanja ujedno stječe i znanstvene spoznaje, ali i spoznaje o prirodi znanstvenih istraživanja. Dolaženje do novih spoznaja vlastitim naporima prirodno je i poticajno za učenika, pozitivno utječe na razvoj učeničke samostalnosti i osposo-bljava ga za autonomno i svrhovito djelovanje u svijetu koji ga okružuje (Millar, 2004).

S obzirom na to da je predmet proučavanja prirodoslovnih nastavnih predmeta materijalni svijet, čini se očitom i nužnom potreba za uključi-vanjem motrenja, dodirivanja i manipuliranja stvarnim objektima i mate-rijalima prilikom spoznavanja novih nastavnih sadržaja, odnosno potreba za izvedbom pokusa. Izvedba pokusa podrazumijeva aktivan oblik učenja koji uključuje učenike u promatranje ili manipuliranje stvarnim objekti-ma i materijalima, a ostvaruje se na različitim mjestima: u laboratoriju, u učionici, izvan učionice, na otvorenim prostorima, u učenikovu domu ili negdje na terenu te podrazumijeva diskusiju o ostvarenim opažanjima i mjerenjima te načinima njihova tumačenja (Millar, 2004). Materijali i pribor koji se rabi tijekom jednostavna eksperimentiranja trebaju biti prikladni za jednostavnu i sigurnu uporabu. To znači da treba rabiti: mi-nimalan broj objekata, svakodnevne predmete i materijale koje su učeni-cima poznati i financijski dostupni.

Falk i Drayton (2000) smatraju da uloga praktičnih eksperimentalnih radova, odnosno pokusa može biti trojaka:1. Praktični eksperimentalni rad može biti ilustracija određena sadr-

žaja ili poučavanje koje ima za cilj spoznaju tehnike izvedbe ekspe-rimenta. Pritom učitelj bira temu i metode rada, a rezultat dobiven pokusom je jedini točan odgovor na postavljeni problem. Podatci do-biveni eksperimentom služe za potkrjepu propisane forme.

SUVREMENA PITANJA

20

20

2. Praktični eksperimentalni rad može se primijeniti kako bi privukao učeničku pozornost i interes ili obogatio određenu temu koja se pro-učava.

3. Praktični eksperimentalni rad primjenjuje se kako bi učenici postigli određene odgojno-obrazovne ishode učenja. Pritom problem istraži-vanja može odrediti učitelj ili učenici. Učenici će prikupljati podatke, analizirati, pretpostavljati i aktivno sudjelovati u radu.

Prema ulozi koju pokus ima u nastavi prirodoslovnih predmeta Kr-snik (2008) razlikuje četiri temeljna pristupa pokusu u nastavi:a) prednjutnovski pristup – pokusi se jednostavno ne izvode u nastavi

za što se pronalaze različita opravdanja (nedostatak pribora i materi-jala, nedostatak vremena, velik broj učenika u razredu i sl.)

b) empiristički pristup – pokus se određuje kao neutralna aktivnost, neovisna o sustavu vrijednosti i mišljenju i očekivanju opažača, što predstavlja neadekvatno poimanje s obzirom na to da učenik u izved-bu pokusa ne ulazi kao tabula rasa nego s određenim prethodnim iskustvima i spoznajama

c) pozitivistički pristup – fizikalno se znanje tretira kao apsolutna istina, a pokus služi za verifikaciju rezultata koji su dobiveni analitički ili dani kao gotova istina čime se izvrće prirodni slijed u stjecanju isku-stava u procesu učenja

d) konstruktivistički pristup – uloga pokusa je učenicima omogućiti proces osobna konstruiranja spoznaja.

U početnoj nastavi prirodoslovlja preporučuje se konstruktivistički pristup poimanju uloge pokusa u kojem bitnu ulogu ima interaktivno ozračje u razredu, koordinirana rasprava i na kraju konsenzualna inter-pretacija rezultata pokusa.

Ovisno o tom kakvu ulogu ima izvedba pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja razlikujemo tradicionalnu i suvremenu nastavu. Za tradi-cionalnu nastavu prirodoslovlja svojstveno je eksperimentiranje s unapri-jed određenim ishodima. Učenicima su unaprijed dane upute u obliku recepata koji služe za verifikaciju rezultata i činjenica otprije poznatih učeniku. Ponekad se takav oblik aktivnosti prigodno naziva kuharicom s receptima za pokuse. Učenici, služeći se deduktivnim mišljenjem, primje-njuju poznata načela kako bi potvrdili određene tvrdnje. Suprotno tomu, u istraživački usmjerenoj, suvremenoj nastavi prirodoslovlja naglašava se istraživačko eksperimentiranje, odnosno izvedba pokusa tako da rezultati nisu unaprijed poznati učenicima. Učenici se služe induktivnim načinom mišljenja i na temelju osobnih iskustava oblikuju važeća načela što je bit-no različito od tradicionalna pristupa eksperimentiranju.

21

21


Pokus i njegovo značenje u nastavi prirode i društva

Pokus je postupak kojim se izaziva neka prirodna pojava radi njezina opažanja, istraživanja, razumijevanja i tumačenja. Učenicima tijek i re-zultati pokusa pomažu u svjesnom i aktivnom usvajanju novih spoznaja, razvijanju intelektualnih vještina i sposobnosti, logičkom promišljanju u zaključivanju te razvijanju radnih vještina i navika (Kostović-Vranješ, 2015). Eksperimentalna metoda koja podrazumijeva primjenu pokusa (eksperimenta) je učestalo primjenjivana metoda pri provedbi učeničko-ga istraživanja prirodnih fenomena. Za eksperimentalnu metodu često se rabe i neki drugi nazivi, primjerice: metoda praktičnih radova, metoda eksperimentalnih radova, istraživačka metoda i sl. Bez obzira koji se od spomenutih termina rabi, većina autora slaže se da je to metoda u kojoj učenici više nego u drugim metodama, samostalno promatraju predmete i pojave i izvode određene postupke (De Zan, 2005).

Osnovni cilj provedbe pokusa u nastavi prirode i društva, uz stjecanje novih spoznaja, jest razvijanje učenikova istraživačkoga, znanstvenoga pristupa svijetu (De Zan, 2005). Aktivan odnos prema svijetu podrazu-mijeva postavljanje pitanja ili problema, formiranje hipoteza (očekivanih odgovora na postavljeno pitanje), postupak provjeravanja hipoteze izved-bom pokusa, opažanje pojava i promjena koje se događaju za vrijeme po-kusa te izvedbu određenih zaključaka na temelju opažanja (slika 1).

Slika 1: Izvedba pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja

SUVREMENA PITANJA

22

22

Pri provedbi pokusa nužno je da učenici izraze svoja očekivanja, pro-vjere ih i na kraju oblikuju zaključak (Borić i Družijanić, 2017). Kad god je moguće pokus treba provesti tako da svako dijete samostalno ili u ma-njim skupinama sudjeluje u istraživačkim aktivnostima (Borić i Novose-lić, 2001). Pokusi će omogućiti učenicima iskustveni doživljaj prirodnih pojava i procesa te omogućiti razvoj kritičkoga mišljenja i zaključivanja, a školski rad učiniti zanimljivijim i dojmljivijim.

Prema De Zanu (2001: 262.) bitne sastavnice izvedbe pokusa jesu:• pitanje, zadatak – spoznajni problem, zašto se izvodi rad• materijal i pribor – čim se radi• postupak – kako se sastavlja aparatura i izvode radne operacije• opažanje – učenik upisuje koje je promjene opazio• zaključak – na temelju uočene promjene učenik zaključuje i• praktična primjena – niz zadataka koji povezuju rezultate pokusa i

svagdanju praksu.Zadaća pokusa jest da učenici na temelju promatranja umjetno iza-

zvanih promjena, a na osnovi uočenih pojava i dobivenih podataka, sami ili uz pomoć učitelja, logičkim načinom razmišljanja dođu do odgovara-jućih zaključaka (Perina, 2004). Pritom je važno naglasiti pokus kao izvor znanja, što znači da ga nije prikladno primjenjivati kao puku ilustraciju onoga što je učitelj već prethodno usmenim izlaganjem objasnio.

Izvedba pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja može se ostvariti kao nediferenciran ili diferenciran individualan rad ili rad u skupinama, ovisno o raspoloživosti materijala i pribora za izvedbu pokusa. Zbog ma-terijala i pribora, ali i zbog vremenske učinkovitosti u nastavnoj praksi je najčešća provedba diferencirana rada u skupinama pri čem svaka skupina izvodi jedan od pokusa, a potom prezentiraju svoje uratke ostalim uče-nicima u razredu. Moguća je i organizacija izvedbe pokusa po postajama koji karakterizira izvedba različitih pokusa na nekoliko postaja, a nakon predviđena vremena za izvedbu pokusa skupine izmjenjuju radna mjesta, odnosno zadatke kretanjem u smjeru kazaljke na satu, sve dok sve skupi-ne ne izvedu sve predviđene pokuse na postajama.

Prilikom izvedbe pokusa u skupinama bitno je da svaki učenik unutar skupine ima određeni zadatak. Tijekom rada učitelj treba poticati učenike na promatranje, izvršenje pojedinih radnjā, vođenje bilježaka te nakon svake etape postavljajući pitanja o rezultatima rada tražiti od učenika za-ključivanje i povezivanje novostečenih spoznaja s prethodnim znanjima i iskustvima. Nakon završetka cjelokupna rada važno je prezentirati uči-njeno, uopćiti naučeno te po potrebi nadopuniti propušteno ili proširiti spoznato.

23

23


Praktična istraživanja s izvedbom pokusa u nastavi prirode i društva mogu se primijeniti u različite svrhe: u svrhu razvoja socijalnih vješti-na, kreativnosti, praktičnih sposobnosti, u svrhu spoznaje znanstvenih pojmova ili spoznavanja metodologije znanstvenoga istraživanja. Vrlo je važno da učitelj bude siguran u to koje odgojno-obrazovne ishode želi postići istraživačkim radom, a to će moći ako eksplicitno odredi svrhu provedbe određena pokusa, jer jedino tako uspješnost istraživačkoga rada ne će izostati.

Pokus u početnoj nastavi prirodoslovlja također rabimo: • kada želimo da učenici sudjeluju u produbljenom proučavanju pri-

rodnih pojava i procesa• kada želimo učenike potaknuti na sumnju prema zamislima koje se

predstavljaju kao činjenice• kada želimo povećati učeničko zanimanje za neku temu• kada želimo motivirati učenike tako da im pokažemo da su sami spo-

sobni otkriti važne nove spoznaje• kada želimo da učenici razviju istraživačke vještine i sl.

Izvedba pokusa omogućava učenicima aktivno sudjelovanje u nastav-nom procesu: učenici su aktivni u generiranju podataka ili promatranju, analiziraju podatke, primjere ili modele, odgovaraju na pitanja i uspo-ređuju svoje odgovore s odgovorima drugih učenika, rade u skupinama kako bi riješili probleme, osmislili strategije ili razumjeli koncepte, pred-viđaju kako će promjena pokusa promijeniti ishode pokusa te uspoređuju eksperimentalne rezultate s teorijama i rabe ih za potvrđivanje ili kritiku teorija (Letina, 2016).

U znanstvenoj i stručnoj literaturi navode se brojne prednosti primje-ne pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja (Killen, 2003) (slika 2):

SUVREMENA PITANJA

24

24

Slika 2: Prednosti primjene pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja (prema

Killen, 2003)

potiče učenike na postavljanje pitanja, otkrivanje i samostalno oblikovanje odgovora, a ne čekanje da im netko drugi ponudi odgovore

omogućava razvoj dublje razine razumijevanja

pomaže učitelju razumjeti kako je njegova uloga pomoći učenicima razmišljati, a ne učiti ih kako pamtiti

učenicima omogućava dublje razumijevanje umjesto površna učenja

pomaže učenicima u razvoju vještine promatranja, bilježenja opažanja, pisane i usmene komunikacije, osobito ako se od njih traži da raspravljaju o vlastitu radu i predoče svoje nalaze

razvija učeničke vještine kritičkoga mišljenja

pomaže učenicima u razvoju njihovih organizacijskih vještina i kompetencija učenja

pomaže učenicima u jačanju odgovornosti prema vlastitu učenju

može biti zabavan i motivirajuć način učenja

učenici mogu iskusiti kako rade znanstvenici

pomaže učenicima da postanu „mladi znanstvenici... koji grade vlastite teorije o svijetu, provjeravaju ih svojim proučavanjima i prilagođavaju sukladno nalazima“

Slika 2: Prednosti primjene pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja (prema Killen, 2003)

Vrste pokusa u nastavi prirode i društva

Pokus ili eksperiment većina autora smatra temeljnom nastavnom metodom prirodoslovlja (Mikuličić et al., 2003; Crouch, 2004, u Svedru-žić, 2008). Obično se pritom razlikuje demonstracijski i učenički pokus. Demonstracijski pokus izvodi učitelj s ciljem utvrđivanja problema, po-tvrđivanja ili opovrgavanja postavljenih hipoteza i sakupljanja relevan-

25

25


tnih prirodoznanstvenih podataka, a izvodi se kada je oprema skupa ili složena, ili kada zbog opasnosti od ozljede učenika ili složenosti pokusa nije preporučljivo da pokus izvode sami učenici.

Učeničku pokus ima iste ciljeve, ali ga učenici izvode samostalno (Svedružić, 2008). Pokusi koje izvode učenici u odnosu na demonstracij-ski pokus imaju mnogo više prednosti (Perina, 2004):• izvodeći pokus učenici neposredno promatraju promjene koje se zbi-

vaju• učenici su aktivniji i do spoznaja dolaze kroz akciju• u spoznajni proces uključuju se svi osjetilni organi i pritom se potpo-

maže njihov razvoj• razvija se želja u učenika da sve spoznaju vlastitim naporom• razvija se smisao za temeljit, svjestan i pomnjiv rad• razvija se smisao za točnost i urednost pri pripremanju i izvedbi po-

kusa• djeluje motivirajuće i pozitivno utječe na stavove učenika prema zna-

nosti• pojačava se interes učenika za učenje prirodoslovlja• razvijaju se učenikove praktične sposobnosti i svladava tehnika ek-

sperimentalnoga rada• povećava se uspješnost učeničkoga rada, a tim i djelotvornost čitave

nastave.Navedene prednosti učeničkoga samostalna pokusa ne umanjuju zna-

čenje demonstracijskoga pokusa zato što u nastavi prirode i društva po-nekad postoje određene okolnosti koje uvjetuju primjenu demonstracij-skoga pokusa. Osobito je to nužno u situacijama kada pokusi pri izvedbi predstavljaju određenu opasnost (požar, opekline i sl.), kod izvedbe teh-nički složenih pokusa, pokusa koji traju duže vrijeme i sl.

Prilikom izvedbe demonstracijskoga pokusa razlikujemo tradicional-ni demonstracijski pokus i konstruktivistički orijentirani demonstracijski pokus (Svedružić, 2008). U tradicionalno orijentiranom demonstracij-skom pokusu učenik je pasivan motritelj i primatelj znanja, koji nakon viđena pokusa formalizira znanja. Nasuprot takvu viđenju konstruktivi-stički orijentirani demonstracijski pokus, polazeći od temeljnih postavkā konstruktivizma, uključuje učenika u sve znanstvene postupke tijekom izvedbe pokusa kao što su promatranje, zapažanje, postavljanje hipoteze, kreiranje eksperimenta, prikupljanje podataka, analiza podataka, model rješenja i verifikacija modela. Tako metodički oblikovan pokus, u kojem se ne preskače niti jedna sastavnica istraživanja, kao ni učenička intelek-tualna aktivnost, ukazuje na bolje rezultate u konceptualnom razumijeva-

SUVREMENA PITANJA

26

26

nju prirodoznanstvenih pojmova i u prepoznavanju i uklanjanju tipičnih učeničkih miskoncepcija (Svedružić, 2008). Demonstracijski pokus ipak nema onoliku odgojno-obrazovnu učinkovitost koliku ima učenikova sa-mostalna izvedba pokusa.

Kako bi učenici pristupili samostalnoj izvedbi pokusa potrebno ih je za takav rad postupno osposobiti. Postupno osamostaljivanje učenika za izvedbu pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja ostvaruje se primjenom pisanih ili usmenih naputaka koje učitelj priprema za učenike. U naput-cima se učenicima daju upute što i kako treba raditi i na što valja obratiti pozornost pri motrenju pokusa da bi na kraju učenici mogli samostalno iz promatrana izvesti odgovarajući zaključak. Pokus nikada nije važan sam za sebe, nego u povezanosti sa zaključcima koji se iz njega izvode (De Zan, 2005). Samostalniji oblik izvedbe pokusa je kada učenici sami rješavaju eksperimentalne zadatke. Učenicima se zadaju samo uvjeti za-datka, učenici postavljaju pitanje ili problem, a potom oni sami razrađuju postupak uz odabir pribora i materijala, predviđajući njegov tijek i krajnji rezultat. Pokusi i pitanja u pokusima trebali bi povezati rezultate pokusa sa svakidašnjim životom (De Zan, 2005). Učenički su pokusi u većini slu-čajeva jednostavniji od demonstracijskih i omogućuju sustavno uvođenje učenika u eksperimentalne tehnike. Učenički pokusi maksimalno aktivi-raju učenike, interes učenika je veći kada sami izvode pokuse jer znatiželj-no iščekuju rezultat pokusa (Church, 2003). Neuspjeli učenički pokusi ne djeluju negativno na učenike, nego ih motiviraju na ispitivanje uzroka neuspjeha, kako bi ih uklonili i zatim ponovo izveli pokus po određenoj uputi (Bognar i Dubovicki, 2012). Samostalan rad u okviru učeničkih pokusa razvija učeničku točnost, savjesnost, ozbiljnost, pribranost i oprez u radu, samopouzdanje i sigurnost, objektivnost u procjenjivanju svojih sposobnosti i slično (Cvjetićanin, Obadović, Rančić, 2014).

Iako su učitelji svjesni važnosti izvedbe pokusa za učenike, zbog ne-dovoljne opremljenosti školskih učionica potrebnim materijalom i pribo-rom i financijskih poteškoća u nastavi se najčešće koriste demonstracijom pokusa koji sami izvode ili demonstracijom u projekciji (Kostović-Vra-nješ, 2015).

U početnoj nastavi prirodoslovlja koja se ostvaruje u okvirima nastave prirode i društva najčešće se izvode jednostavniji pokusi čija su osnov-na obilježja: transparentnost prezentacije prirodnoga fenomena, aktivno sudjelovanje učenika i laka i sigurna realizacija uporabom materijala i pribora iz svakodnevnoga okružja (Trna, 2005; Trna & Novak, 2014). Izvedba pokusa rezultira razvojem intelektualnih i motoričkih vještina učenika.

27

27


U početnoj nastavi prirodoslovlja utemeljenoj na izvedbi pokusa do izražaja dolazi iskustveno učenje. Ako je iskustvo dovoljno interaktivno, izazovno i emocionalno obojeno ono će potaknuti i daljnje učenje. Isku-stveno učenje uvijek podrazumijeva aktivno sudjelovanje i uključenost učenika. Uključenost je popraćena snažnom motivacijom, fascinacijom i potpunom zaokupljenošću (Laevers, 2006). U takvim uvjetima javlja se otvorenost za odgovarajuće podražaje kao i pojačan intenzitet perceptiv-nih i kognitivnih funkcija koji nije prisutan u aktivnostima drukčije vrste.

Razine složenosti pokusa

Pokusi provjere poznatih rezultata čine prvu razinu izvedbe pokusa. U takvim istraživanjima učenici razvijaju vještine potrebne za izvedbu jednostavnih pokusa i specifične istraživačke vještine poput prikupljanja, zapisivanja i analize podataka. Učenici izvode pokuse slijedeći detaljne učiteljeve upute i pod njegovim neposrednim nadzorom. Rezultati poku-sa su učenicima unaprijed poznati i oni ih izvedbom pokusa pokušavaju potvrditi. Provedba ovakvih pokusa s unaprijed poznatim rezultatima ne preporučuje se rabiti u početnoj nastavi prirodoslovlja zbog njihove de-duktivnosti.

Na drugoj razini složenosti pokusa povećava se učenička neovisnost te se ustrojavaju pokusi strukturirana istraživanja. Učitelj pomaže učeni-cima u postavljanju istraživačkoga pitanja (problema) i određivanju me-toda istraživanja, a učenici samostalno izvode pokus, opažaju promjene i izvode zaključke na temelju svojih opažanja. Za razliku od prve razine, učenici ne znaju rezultate eksperimentiranja – moraju ih otkriti. Učenici generiraju objašnjenje riješena problema potkrijepljeno dokazima koje su sakupili izvedbom pokusa. Put spoznaje je induktivan.

Pokusi vođenoga istraživanja predstavljaju treću razinu složenosti po-kusa. Uloga učitelja u ovakvim istraživanjima značajno se mijenja. On surađuje s učenicima u postavljanju istraživačkih pitanja i daje savjete o planiranju pokusa. Učenici sami osmišljavaju postupak izvedbe pokusa za testiranje svojih pretpostavkā, provode opažanja i izvode zaključke.

Najsloženiju razinu pokusa čine pokusi u otvorenim tipovima istraživa-nja. Na ovoj razini učenici rade samostalno u svim etapama provedbe po-kusa. Za takav rad potrebna im je visoka razina znanstvenoga rasuđivanja i vještina izvedbe pokusa pa se ovakvi pokusi provode tek kada su učenici ovladali navedenim vještinama.

Pri provedbi pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja valja voditi ra-čuna i o čimbenicima koji mogu utjecati na nezadovoljavajuću provedbu

SUVREMENA PITANJA

28

28

pokusa te ih pokušati unaprijed izbjeći. To su sljedeći čimbenici (Trna, 2014):• učitelji ne uključuju pokuse u poučavanje i učenje na prikladan način• učitelji ne biraju odgovarajuće pokuse koji odgovaraju pojedinim eta-

pama poučavanja• učitelji preferiraju demonstraciju pokusa umjesto samostalne učenič-

ke izvedbe pokusa• učitelji nisu u mogućnosti improvizirati materijale i pribor potreban

za izvedbu pokusa• učitelji preferiraju izvedbu samo nekih pokusa koji su im jednostav-

niji za izvedbu.

Motivacijski poticaj pokusa u početnoj nastavi prirodoslovlja

Motivacija učenika ima ključnu ulogu u inovacijama obrazovnih strategija i metoda (Bergin, 1999; Hidi & Renninger, 2006; Holubova, 2005). Dosadašnja istraživanja pokazala su kako je primjena pokusa u nastavi jedan od najučinkovitijih motivacijskih postupaka u prirodoslov-nom obrazovanju (Holstermann, Grube, & Bögeholz, 2009; Trna, 2005).

S pedagoško-konstruktivističkoga stajališta važno je odabrati odgo-varajuće pokuse koji pridonose motivaciji učenika. Trna (2008) razvija tipologiju takvih pokusa te razlikuje:• impresivne jednostavne pokuse i zapažanja• paradoksalne jednostavne pokuse • jednostavne pokuse utemeljene na rješavanju problema• jednostavne pokuse povezane sa svakodnevnim životom.

Impresivni jednostavni pokusi i zapažanja povezani su s emotivnim iskustvom iznenađenja i ljepote. Oni uključuju znanstvene demonstracije prirodnih pojava kao što su duga, kristali i sl.

Paradoksalni jednostavni pokusi sadrže paradoks kao fenomen koji stvara sukob između dosadašnjega iskustva i opažanja stvarnosti. To je višestruk poticaj koji može aktivirati učenikovu osjetilnu aktivnost zbog sukoba stvorena prethodnim iskustvima, a uključuje rješavanje problema koji je usko povezan s paradoksom.

Jednostavni pokusi utemeljeni na rješavanju problema predstavljaju po-ticaj za aktiviranje viših razina kognitivna promišljanja. Pet je različitih skupina ovih pokusa: iznenađenje, paradoks, sumnja, neizvjesnost i po-teškoća.

29

29


IznenađenjeUčenici imaju određeno znanje o prirodnom objektu ili fenomenu

stečeno vlastitim iskustvom i učenjem. Taj objekt ili fenomen predstav-ljen je tako da se sukobljava s očekivanjima koja proizlaze iz postojećega znanja učenika. Kontrast između učeničkoga očekivanja i predstavljenoga pokusa je poticaj koji potiče kognitivnu aktivaciju učenika. Učenici rješa-vaju iznenađujući problem logičkim promišljanjem, kalkulacijom, mjere-njem, pokusom ili njihovom kombinacijom. Tipično pitanje koje učenik pritom postavlja je: „Zašto nije moguće?”

ParadoksParadoks je sukob sa „zdravim razumom“, tj. sa znanjem i iskustvom

učenika. Psihološka osnova paradoksalna jednostavna pokusa slična je prethodnom načelu iznenađenja, ali je u njem motivacijski učinak izni-mno visok i utječe na sve učenike univerzalno. Paradoksalne pojave i po-kusi imali su važnu ulogu u povijesti znanstvenih otkrića. Oni usmjerava-ju učeničke kognitivne aktivnosti prema uklanjanju paradoksalna sukoba. Tipična izjava motivirana učenika je: „Ne vjerujem da je moguće!”

Sumnja Dvojba o valjanosti prirodnih zakona pojavljuje se ako se uz pomoć

pokusa prikaže pojava u kojoj se prirodni zakonski uvjeti ne poštuju u potpunosti. Pojavljuje se oblik sumnje u valjanost prirodna zakona. Ova sumnja je poticaj za dokazivanje valjanosti prirodna zakona. Tipično pi-tanje koje učenik postavlja je: „Zašto zakon ne vrijedi?“

NesigurnostUčenicima se nudi nekoliko mogućih rješenja u pokusu. Tako nastaje

motivacija u obliku neizvjesnosti. Učenici kreću u potragu za ispravnim rješenjem odabirući rješenje među ponuđenim alternativama. Tipično pi-tanje motivirana učenika je: „Što je točno?“

TeškoćaAko učenicima zadamo složen ili naizgled nerješiv pokus, učenik

može biti motiviran riješiti taj problem i tako zadovoljiti svoje kognitivne potrebe za uspjehom. Pritom treba biti pažljiv u određivanju odgovaraju-će razine težine pokusa. Problem koji se propituje pokusom ne smije biti previše težak kako ne bi obeshrabrio učenike u rješavanju i demotivirao ih. Tipična izjava motivirana učenika je: „Moram ga otkriti!“

SUVREMENA PITANJA

30

30

Jednostavni pokusi povezani sa svakodnevnim životomUčenici često nisu svjesni činjenice da su okruženi znanstvenim poja-

vama u svom okružju i svakodnevnu životu. Izvedba jednostavnih pokusa povezanih sa svakodnevnim životom može pomoći u osvješćivanju te či-njenice, te omogućuje učenicima uočavanje povezanosti prirodoslovnoga odgoja i obrazovanja sa životno relevantnim pojavama i procesima što pridonosi motivaciji učenika za učenjem prirodoslovnih predmeta.

Zaključak

Iz svega navedenoga može se zaključiti kako je pokus važan prirodo-znanstveni postupak koji ima ključnu ulogu u prirodoslovnom obrazova-nju počevši od njegova najranijega stupnja (Hofstein & Lunetta, 2003). Uloga primjene pokusa u nastavi prirode i društva je višestruka. Oni omogućuju bolje razumijevanje teorijskih postavkā, potiču razvoj stvara-laštva kroz aktivno učenje, približuju učenicima prirodne pojave i proce-se, osposobljavaju učenike za interpretaciju podataka i rezultata te uvode učenike u znanstvenu metodologiju prirodoslovlja. Nažalost, vrlo često učitelji nerado organiziraju eksperimentalni rad učenika zbog nedovoljno raspoloživih sredstava za nabavu potrebna pribora, zahtjevnosti pripreme za izvedbu pokusa, nedovoljno raspoloživa vremena u nastavi i sl.

Pri uvođenju učenika u prirodoslovlje i načine njegova znanstvenoga spoznavanja u okviru nastave prirode i društva, vrlo je važno da učenici razumiju kako manipulacijom predmetima doznajemo više nego gleda-njem, a još više informacija dobivamo uporabom pomagala pri istraživa-nju te da je točan opis promatrane pojave važan zbog usporedbe s opisom drugoga promatrača iste pojave. Također, učenici u suvremenoj početnoj nastavi prirodoslovlja trebaju razvijati uvjerenja da se svatko tko želi i za to ima interesa može baviti prirodnim znanostima i otkrivati pojave i ideje ( Jakopović, 2001).

Učiteljska vještina izvedbe pokusa također ima važnu ulogu u razvoju prirodoznanstvenih kompetencija njihovih učenika (Trna, Trnova, & Va-culova, 2010; Letina, 2019). Stoga je razvoj profesionalne kompetencije učitelja za primjenu pokusa u nastavi vrlo važan dio njihova inicijalna formalna obrazovanja, ali i kontinuirana stručnoga usavršavanja (Trna, 2000).

31

31


Literatura:1. Bergin, D. A. (1999). Influences on classroom interest. Educational

Psychologist, 34, 87–98.2. Bognar, L., & Dubovicki, S. (2012). Emotions in the teaching pro-

cess. Croatian Journal of Education, 14(1), 135. – 165.3. Borić E. i Družijanić, A. (2017). Uloga odgojitelja u provođe-

nju istraživačkih aktivnosti iz fizike u dječjem vrtiću. Módszertani Közlöny.

4. Borić, E. i Novoselić, D. (2002). Eksperimentalni rad u nastavi biologije uz pomoć hipoteze. Drugi dani Mate Demarina – Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo. Pula: Hrvatski pedagoško-književni zbor – Zagreb. 75. – 81.

5. Church, E. (2003). Step-by-step scientific thinking. Scholastic Ear-ly Childhood Today, 6, 35. – 41.

6. Cvjetićanin, S., Obadović, D. & Rančić, I. (2015). The Efficiency of Student-led and Demonstration Experiments in Initial Physi-cs-Chemistry Education in Primary School. Croatian Journal of Edu-cation, 17; Sp.Ed.No.3, 11. – 39.

7. De Zan, I. (2005). Metodika nastave prirode i društva, Zagreb: Škol-ska knjiga.

8. Falk, J. & Drayton, B. (2000). Tell-Tale Signs of the Inquiry-Orien-ted Classroom, NASSP Bulletin, 24. – 34.

9. Gopnik, A., Meltzoff. A. N. i Kuhl, P. K. (2003). Znanstvenik u kolijevci. Zagreb: Educa.

10. Hidi, S. & Renninger, K. A. (2006). The four-phase model of inte-rest development. Educational Psychologist, 41, 111. – 127.

11. Hofstein, A. & Lunetta, V. N. (1982). The role of laboratory in science teaching: Neglected aspects of research. Review of Educatio-nal Research, 52, 210. – 217.

12. Holstermann, N., Grube, D. & Bögeholz, S. (2009). Hands-on Activities and Their Influence on Students’ Interest. Research in Science Education, 40(5), 743. – 757.

13. Holubova, R. (2005). Environmental Physics: Motivation in physi-cs teaching and learning. JPTEO, 3(1), 17. – 21.

14. Jakopović, Ž. (2001.) Prirodoslovlje u suvremenoj školi, Napredak, 142 (2), 179. – 187.

15. Killen, R. (2003). Effective teaching strategies: Lessons from rese-arch and practice. Thomson Learning Australia.

16. Kostović-Vranješ, V. (2015). Metodika nastave prirodoslovnog pod-ručja, Zagreb: Školska knjiga.

SUVREMENA PITANJA

32

32

17. Krsnik, R. (2008). Suvremene ideje u metodici nastave fizike. Zagreb: Školska knjiga.

18. Laevers, F. (2006). Uvod u iskustveno učenje – Kako odgoj i ob-razovanje učiniti djelotvornijim kroz dobrobit i uključenost. Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namije-njen stručnjacima i roditeljima. 12 (45), 2. – 6.

19. Letina, A. (2016). Effectiveness of Inquiry-Based Science and So-cial Studies Teaching in the Development of Students’ Scientific Competence, Croatian Journal of Education 18 (3): 665. – 696.

20. Letina, A. (2019). Prirodoznanstvena pismenost budućih učitelja – temelj kvalitetnog prirodoslovnog obrazovanja, Metodički obzori: časopis za odgojno-obrazovnu teoriju i praksu, 14(1), 21. – 38.

21. Millar, R. (2004.) The role of practical work in the teaching and learning of science. National Academy of Sciences, Washington, DC.

22. Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019). Kurikulum za nastavni predmet prirode i društva. NN 7/2019.

23. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2011). Nacionalni okvir-ni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje.

24. Perina, I. (2004). Kemijski pokusi u optičkoj projekciji. Zagreb: Škol-ska knjiga

25. Ristić Dedić, Z. (2013). Istraživačko učenje kao sredstvo i cilj pri-rodoznanstvenog obrazovanja: psihologijska perspektiva. Metodike u suvremenom odgojno-obrazovnom sustavu (pp. 258. – 275). Zagreb: Akademija odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske.

26. Svedružić, A. (2008). Demonstracijski pokus u nastavi fizike, Meto-dika, 9(2), 337. – 344.

27. Trna J., Trnova, E. & Vaculova, I. (2010). Developing skills in le-arning and teaching science. In Contemporary science educational research: Learning and assessment. A collection of papers presen-ted at ESERA 2009 conference (pp. 165. – 172.). Ankara (Turkey): ESERA.

28. Trna, J. (2000). Science Experiment in Science Teacher Training. In Science and Technology Education in New Millenium. 3-rd IOSTE Symposium for Central and East European Countries (pp. 201. – 206.). Prague: PERES Publishers.

29. Trna, J. (2005). Motivation and Hands-on Experiments. In HSci2005. Hands-on Science in a Changing Education (pp. 169. – 174.). Rethymno (Greece): University of Crete. ISBN 960 -88712 -1 -2.

30. Trna, J. (2005). Motivation and Hands-on Experiments. In

33

33


HSci2005. Hands-on Science in a ChangingEducation (pp. 169. – 174.). Rethymno (Greece): University of Crete. ISBN 960 -88712 -1 -2.

31. Trna, J. (2008). Hands-on Activity as a Source of Learning Tasks in Science Education. In HSci2008. Formal and Informal Science Education (pp. 78. – 82.). Braga (Portugal): University of Braga. ISBN 978-989-95095-3-5.

32. Trna, J. (2014). New Roles of Simple Experiments in Science Edu-cation. Brno: Munipres Paido.

33. Trna, J. & Novak, P. (2014). Motivational effectiveness of experi-ments in physics education. In W. Kaminski, M. Michelini (Eds.), GIREP-ICPE-MPTL 2010. Teaching and Learning Physics To-day: Challenges? Benefits? (pp. 410. – 417.). Udine (Italy): Universi-ty of Udine. ISBN 978-88-97311-32-4.

34. Vujević, T. (2018). Demonstracijski pokusi u nastavi fizike: harmo-nijski oscilator. Dostupno na: https://zir.nsk.hr/islandora/object/pmf%3A3878/datastream/PDF/view (pristupljeno: 15. 11. 2019).

AN EXPERIMENT IN THE INITIAL TEACHING OF SCIENCE

Summary

A research approach to learning in the teaching of nature and society requires the perfomance of experiments, in order to better understand and investigate certain changes and natural phenomena. During experiment the student ob-serves the naturalities and changes in them, looking for answers to the asked questions and comes to certain knowledge experientially and solution to the given problems. The teaching process is aimed at encouraging and developing students’ natural science competence.This paper discusses the possibilities and advantages of applying experiments in the teaching of nature and society. In this context are presented the basic theoretical assumptions related to the application of experiments in the initial teaching of science and their importance and role are emphasized in primary science education .Keywords: active learning, research approach,research skills, types of experi-ments,natural literacy.

34

Anita ZovkoFilozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju, RijekaMaja CelizićDječji vrtić „Izvor“, Bregana

UDK 374.7:004Pregledni članakPrimljeno: 24. listopada 2020.

Informacijska i digitalna pismenost u cjeloživotnu učenju – dostupnost osobama starije i zrelije

životne dobi

Sažetak

Suvremena tehnologija omogućuje nastanak informacijske pismenosti kao novoga oblika komunikacije, a internet postaje masovan medij što ove kompetencije čini ključnima u procesu cjeloživotna učenja.O važnosti informacijske pismenosti govore UNESCO-ovi programi koji naglašavaju važnost ravnopravna pristupa informacijama i znanju na kojem se temelji razvoj društva znanja (Lau, 2011). Sredine u kojima se upotrebljava i razvija informacijska i digitalna pismenost razlikuju se po nizu društvenih, ekonomskih i tehnoloških uvjeta. Važna je uloga države u razvoju i upotrebi novih tehnologija. Cilj ovoga rada je istaknuti ulogu informacijske i digitalne pismenosti u cjelo-životnu učenju. Pregledom dosadašnjih istraživanja i primjera iz prakse cilj je prikazati kako se osobe starije i zrelije životne dobi prilagođavaju i nose s promjenama suvremenoga doba. Ključne riječi: cjeloživotno učenje, digitalna pismenost, informacijska pi-smenost, tehnologija.

Uvod

Danas pojam cjeloživotna učenja sve češće možemo susresti u druš-tvenim sferama, a također i u različitoj literaturi. Nove paradigme

učenja u središte stavljaju samostalnost pojedinca u traženju određenih informacija i sadržaja koji bi ga motivirali da ostvari svoje ciljeve i posti-gnuća. Naglasak je na usvajanju raznovrsnih kompetencija, znanja i vješti-na koje će nam olakšavati snalaženje u društvenim i poslovnim izazovima koje nosi današnji urbaniziran svijet. Ubrzan razvoj tehnologije nameće

35

35

Anita Zovko − Maja CelizićInforMACIjskA I dIgItAlnA pIsMenost u CjeložIvotnu učenju

– dostupnost osobAMA stArIje I ZrelIje žIvotne dobI

nam nove oblike pismenosti i komunikacije. Pod pojmom pismenosti po-drazumijeva se umijeće čitanja i pisanja. Prema Chambersovom rječniku engleskoga jezika „pismena“ osoba je ona koja je „...obrazovana; koja zna čitati i pisati; koja posjeduje određene kompetencije“ (Lau, 2011: 20). Pi-smena je osoba ona koja je svjesna višestrukih informacijskih izvora, pred-nosti i nedostataka različitih medijskih formā, vrijednosti i kredibiliteta informacija, navodi Heicki (2014), i u tom kontekstu digitalnu pismenost tumači kao sposobnost da se pronađe, evaluira, upotrijebi, dijeli i kreira sadržaj uporabom informacijskih tehnologija i interneta. Informacijska i digitalna pismenost jedne su od ključnih kompetencija koje su poželjne u današnjem društvu. Informacijska pismenost širi je pojam od digitalne pismenosti jer ona podrazumijeva čitav svijet informacija, dok digitalna pismenost obuhvaća samo one u elektroničkom obliku. Pojam informa-cijske pismenosti „information literacy“ uvodi Paul G. Zurkowski 1974. godine. On definira informacijsku pismenost kao učinkovitu uporabu in-formacija da bi se riješili problemi (Badke, 2010).

Standardi za informacijsku pismenost uključuju tri temeljna elemen-ta: pristup, vrjednovanje i upotreba informacija (Lau, 2011).

Današnje obilje informacija zahtijeva od pojedinca aktivno učenje, a to znači pristupiti informacijama i upotrijebiti ih za stvaranje novih zna-nja. Internet je postao neizostavan dio čovjekovih svakodnevnih aktivno-sti i komunikacije. Tehnološki napredak omogućava mu razvoj i rast zna-nja i kompetencija te njihovu primjenu u svakodnevnu životu. Digitalna pismenost uključuje uporabu informacija putem interneta. Informacijska i digitalna pismenost temelj su cjeloživotna učenja, koje pojedincu omo-gućavaju nov način komunikacije s okolinom. Zrelija i starija populacija pruža veći otpor prema digitalnoj pismenosti u odnosu na mlađu popula-ciju koja se susreće s novim oblicima pismenosti za vrijeme svoga formal-na školovanja. Nove generacije nazivaju se generacija X, u koju spadaju ljudi rođeni od 1990. godine. Djeca rođena od 2011. godine nazivaju se djeca milenijalci, za koju autorica Henry Rose Lee kaže da nisu odrasli uz digitalnu tehnologiju, iako su ju nasljedno preuzeli (P. N., 2019).

Nove generacije u boljem su položaju što se tiče informacijske i digi-talne pismenosti (oni su odrasli uz naprednu tehnologiju koja im je bila dostupna), ne pokazuju strah od nepoznata i brže se prilagođavaju pro-mjenama koje donose nove tehnologije i ubrzan način života.

SUVREMENA PITANJA

36

36

Informacijska pismenost

Internet, upotreba društvenih mreža, elektronička pošta, postali su dio našega svakodnevna života. Veći dio vremena provodimo na internetu koji nam u više slučajeva olakšava pristupe u obavljanju naših svakodnev-nih rutina, npr. plaćanje računa internet bankarstvom, online kupovina, naručivanje specijalističkih pregleda u bolnice putem e-maila, sklapanje društvenih kontakta, razmjena informacija, digitalno čitanje knjiga… In-ternet ima i loših strana, a jedna od njih je izostanak fizičkoga kontakta i otuđenost među ljudima, jer ljudi sve više izgrađuju „virtualne“ odnose. Sve više radnih mjesta traži informacijsku i digitalnu pismenost.

Informatička tehnologija omogućila nam je brzu i laku dostupnost in-formacija u svakom trenutku. Informacija se na razne načine može defi-nirati. Case (2002.) daje širu definiciju pojma informacije i tumači ju kao:• sažeto znanje• „zapakirano“ ljudsko iskustvo• izvor velike količine podataka• izvor koji poprima različite oblike, pohranjuje se, prenosi i dostavlja

uz pomoć različitih medija i metoda• osobe: prijatelji, nastavnici, kolege• ustanove: npr. stručnjaci nacionalne zdravstvene službe (Lau, 2011,

19).Informacije su svuda oko nas. Informaciju možemo definirati kao

skup podataka koji ima neko značenje i podiže naše znanje na višu razinu. Ona može predstavljati i komunikacijsku aktivnost u slučaju kada znanje prenosimo drugoj osobi. Tehnološki razvoj i umrežavanje doveli su do dostupnosti informacija koje utječu na naše odluke, a tako i na kvalitetu života. Posjedovanje i upotreba informacije ne znači da smo informacijski pismeni. Prema Američkom društvu školskih knjižničara (AASL), infor-macijska je pismenost sposobnost pronalaženja i upotrebe informacija. Informacijska pismenost je kamen temeljac cjeloživotna učenja. Informa-cijski pismen je onaj učenik koji informacije učinkovito i uspješno pro-nalazi, kritički i kompetentno ih vrjednuje i na ispravan i kreativan način upotrebljava (Lau, 2011, 20).

Prema Mackenzieju, informacijski pismena osoba sposobna je:• pretraživati: sposobnost pronalaženja, vrjednovanja, organiziranja i

odabiranje potrebnih informacija• interpretirati: sposobnost pretvaranja podataka i informacija u znanje

i dublje razumijevanje• razvijati nove ideje: sposobnost stvaranja novoga znanja (Lau, 2011, 21).

37

37



Informacijska je pismenost važna jer ona danas predstavlja izazov za društvo. Ona je usmjerena na traženje informacija koje nam mogu po-moći da promišljenije i kvalitetnije odlučujemo, a što nam utječu na život. Također lakom dostupnošću informacija proširujemo i produbljujemo svoja znanja. Treba znati pronaći informaciju, prepoznati informaciju koja može riješiti problem i dalje ju učinkovito rabiti. Da bi pojedinac što bolje iskoristio i prepoznao kakvoću i valjanost informacija mora postati vješt u tom području, a u tom mu uvelike pomaže informacijska pismenost.

Važno je naglasiti da postoji strateška i afirmativna veza između infor-macijske pismenosti i cjeloživotna učenja. Kada se oni međusobno nado-vezuju, pozitivno utječu na:• osobne, obiteljske i društvene izbore i mogućnosti koji se nude po-

jedincu• kvalitetu i korisnost obrazovanja i poučavanja u formalnom i nefor-

malnom okružju• uspješno sudjelovanje pojedinaca u društvenom, kulturnom i poli-

tičkom životu mjesne i šire zajednice te uspješno prepoznavanje i ostvarivanje stručnih ciljeva i ambicija (Lau, 2011, 26).

Cjeloživotno učenje pozitivna je navika koja se mora steći, a karakte-rizira ju želja za stjecanjem novih vještina i znanja. Informacijsko druš-tvo omogućuje starijim osobama da kao aktivni građani iskorištavanjem informacijsko-komunikacijskih (IKT) usluga i proizvoda u potpunosti razvijaju gospodarstvo i društvo u cjelini. Starije osobe posjeduju boga-to znanje iz područja kulturne baštine i povijesti, koje mogu dijeliti s mlađom populacijom i tako zajedničkim snagama stvoriti nove resurse bazirane na IKT (Kaltnecker, 2019, 24).

Informacijska pismenost u starijoj i zreloj dobi bitna je za cjeloživotni razvoj u kojoj pojedinac i dalje radi i djeluje na svom osobnom napret-ku. Informacijska pismenost održava psihičku i mentalnu vitalnost, a tim podiže i kvalitetu života ljudi starije i zrelije dobi i utječe na razvoj i po-boljšanje čitava društva.

Važnost informacijske pismenosti prepoznala je i Knjižnica grada Za-greba. Projektom „65 plus“, provodi programe namijenjene osobama sta-rije životne dobi. Starije osobe aktivno se uključuju u kulturno-društvena zbivanja. Programi nastoje polaznike potaknuti na aktivnu i kreativnu provedbu vremena kroz brojne radionice. Neke od navedenih radioni-ca su za informacijsko i informatičko opismenjavanje osoba treće život-ne dobi („Sat informacijske pismenosti“). Sat informacijske pismenosti provodi se u knjižnicama raspoređenima po kvartovima grada Zagreba

SUVREMENA PITANJA

38

38

pa se može zaključiti da je program dostupan građanima koji pokazuju interes za informacijsku pismenost. Polaznicima radionice informacijske pismenosti nudi se i pristup brošuri koja nudi sažet uvod u informacijske tehnologije (KGZ, 2019).

Digitalna pismenost

Kako se razvija tehnologija, uporaba interneta, tako je sve veći na-glasak na digitalnoj pismenosti. Živimo u digitalnu dobu koje se jako brzo mijenja. Javljaju se novi mediji koji prenose informacije. Radi takve brzine i promjenjivosti može se pretpostaviti zašto bi osobe starije i zre-lije dobi pružale otpor prema digitalnoj tehnologiji. Danas većinom sva radna mjesta iziskuju neke razine digitalne pismenosti. Postoji velik broj raznovrsno strukturiranih programa koji nude usvajanje potrebnih znanja i kompetencija u digitalnoj pismenosti. Digitalno pismena osoba posje-duje kompetencije koje joj omogućuju sposobnost pronalaženja i uporabe sadržaja putem uporabe različitih tehnologija i interneta. Ciljevi digitalne pismenosti (Beg, Stropnik, Sudarević, 2017, 11) su: • primijeniti informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (IKT) za

obrazovne, radne i privatne svrhe• odgovorno, moralno i sigurno upotrijebiti IKT• učinkovito komunicirati i surađivati u digitalnom okružju• informirano i kritičku vrjednovati, odabrati i služiti se tehnologijom

primjerenom željenoj svrsi• upravljati informacijama u digitalnom okružju• stvarati i uređivati nove sadržaje te se kreativno izražavati pomoću

digitalnih medija.Uz digitalne kompetencije veže se i pojam digitalne inteligencije.

World Economic Forum (2014) digitalnom inteligencijom (DQ) ozna-čava skup društvenih, emocionalnih i kognitivnih sposobnosti koje omo-gućuju pojedincima da se suoče s izazovima koje donosi digitalno doba. Digitalna inteligencija sastoji se od tri razine:• digitalno građanstvo koje uključuje upotrebu digitalne tehnologije i

medija na siguran, odgovoran i učinkovit način• digitalna kreativnost, što znači sposobnost stvaranja novih sadržaja

u digitalnom svijetu i pretvaranje ideja u stvarnost uporabom digi-talnih alata

• digitalna poduzetnost koju možemo imenovati kao sposobnost upo-trebe digitalnih alata za rješavanje globalnih izazova ili stvaranje no-vih mogućnosti (Tomić, Juričić, 2018).

39

39



Digitalna pismenost odgojitelja

Svakodnevne promjene koje dolaze s današnjim suvremenim druš-tvom, pred odgojno-obrazovnu djelatnost, odnosno odgojitelje stavlja nove zahtjeve. Ti zahtjevi odnose se na razvoj i stjecanje kompetencija, usvajanje novih znanja i vještina te primjenu tih znanja i vještina u radu. Učenje nije samo obveza nego i potreba svakoga pojedinca. Uz osobne kompetencije važne su i stručne, koje omogućavaju profesionalni razvoj.

Ubrzan razvoj tehnologija nameće nam nove oblike pismenosti i ko-munikacije koji izravno utječu na naše živote. Odgoj i obrazovanje tako-đer ne mogu biti izuzeti od utjecaja današnje tehnologe i napretka koji ona nosi. Informatička pismenost postaje jedna od osnovnih kompeten-cija, koje suvremeni odgojitelj mora imati. Ona je važan resurs učenja djeteta, alatka dokumentiranja odgojno-obrazovnih aktivnosti. Digitalna kompetencija pomaže odgojitelju u planiranju, provedbi i evaluaciji rada (Slunjski, Vujičić, Burić, Jaman-Čuveljak, Pavlic, Franko, Drviš, 2014, 28).

Nove tehnologije mijenjaju ulogu vrtića kao zajednice u kojoj djeca rane i predškolske dobi stječu znanja i vještine. Nameće se pitanje odgo-jiteljeve uloge, prati li korak s današnjim zahtjevima? Proširuju li svoje kompetencije i na sferu informatičkih kompetencija bez kojih je današnji odgojno-obrazovni rad nezamisliv?

Informatička tehnologija utječe na odgoj i obrazovanje, traži određe-na znanja i vještine s kojim barataju odgojno-obrazovni djelatnici. Infor-matička pismenost postaje sastavni dio stručnih kompetencija. Tijekom svoga formalna obrazovanja odgojitelji nisu stjecali te kompetencije, a ni kasnije u obliku nekoga neformalna obrazovanja. Svijest o važnosti infor-matičke pismenosti još uvijek nije dovoljno razvijena, iako je ona jedna od bitnih komponenata cjeloživotna učenja. Govori se i o važnosti razvijanja informatičke pismenosti i kod djece rane i predškolske dobi.

S obzirom na gore navedene ciljeve digitalne pismenosti i njezine važnosti u cjeloživotnu obrazovanju, u sklopu ovoga rada provedeno je i pilot-istraživanje gdje se željelo ispitati koliko se odgojitelji osjećaju digi-talno kompetentni i imaju li potrebu i želju za daljnjim obrazovanjem u tom području. Nacionalni kurikul za rani predškolski odgoj i obrazovanje navodi digitalnu kompetenciju kao jednu od osam najvažnijih kompe-tencija za cjeloživotno učenje pa je hipoteza istraživanja bila: „Postoji li osviještenost o važnosti učenja i primjene digitalne pismenosti u odgoj-no-obrazovnoj djelatnosti?“ Mlađi dio kolektiva ima svijest i svakodnev-no upotrebljava tehnologiju (privatno i poslovno) dok stariji dio kolektiva

SUVREMENA PITANJA

40

40

upotrebi digitalnih kompetencija pruža otpor, a dio prihvaća kao svoje-vrstan izazov. Uzorak ispitanika čini 19 (N=19) odgojitelja DV „Izvor“ iz Bregane u dobi od 20 do 65 godina. Služeći se tehnikom intervjua sakupljeni su podatci koji se nalaze u grafičkom prikazu.

8

Tablica 1: Prikaz rezultata istraživanja digitalnih kompetencija odgojitelja

Analizom podataka može se utvrditi da se u prosjeku najviše odgojitelja u dobi

od trideset do četrdeset godina osjeća digitalno kompetentnima te ih se najviše

želi dalje obrazovati u tom području. Isto tako, očekivano je da je u skupini od

dvadeset do trideset godina i u skupini od trideset do četrdeset godina svaki

ispitanik svakodnevno aktivan u upotrebi tehnologije što se jasno vidi na

grafičkom prikazu negativnom vrijednosti. Zanimljiv je podatak da se skupina od

četrdeset do pedeset u digitalnoj nepismenosti podudara sa skupinom od

šezdeset do šezdeset i pet, dok se u te dvije skupine velika razlika očituje u

potrebi daljnjega obrazovanja. Najmanji broj odgojitelja koji se osjećaju digitalno

pismenima dolazi iz dobne skupine iznad šezdeset godina.

Podatci pokazuju tendenciju smanjivanja digitalne pismenosti ovisno o dobi

odgojitelja.

Potrebu za daljnjim digitalnim obrazovanjem uglavnom imaju svi odgojitelji

osim u dobnim skupinama između četrdeset i pedeset godina (jedan sudionik) i

između šezdeset i šezdeset i pet godina (dva sudionika).

Kako podatci ovoga pilot-istraživanja i pokazuju, može se zaključiti da u

današnjem društvu i njegovim potrebama i izazovima koje donosi postoji svijest

o važnosti digitalne pismenosti kao kompetencije u cjeloživotnom učenju.

U istraživanju koje je provedeno u sklopu diplomskoga rada „Digitalna

kompetencija u dječjem vrtiću“ (Delić, 2018) cilj je bio ispitati digitalnu

pismenost, kako odgojitelja, tako i djece rane i predškolske dobi. Tim je

4 5

2

4

0 0 0

3

1

3 4

5 4

5

1

0 1 2 3 4 5 6

20-30 godina 30-40 godina 40-50 godina 50-60 godina 60- 65 godina

digi

taln

a pi

smen

ost

godine starosti odgajatelja

PRIKAZ DIGITALNE PISMENOSTI

Digitalno pismeni Digitalno nepismeni Potreba daljnjeg obrazovanja

Tablica 1: Prikaz rezultata istraživanja digitalnih kompetencija odgojitelja

Analizom podataka može se utvrditi da se u prosjeku najviše odgojite-lja u dobi od trideset do četrdeset godina osjeća digitalno kompetentnima te ih se najviše želi dalje obrazovati u tom području. Isto tako, očekivano je da je u skupini od dvadeset do trideset godina i u skupini od trideset do četrdeset godina svaki ispitanik svakodnevno aktivan u upotrebi teh-nologije što se jasno vidi na grafičkom prikazu negativnom vrijednosti. Zanimljiv je podatak da se skupina od četrdeset do pedeset u digitalnoj nepismenosti podudara sa skupinom od šezdeset do šezdeset i pet, dok se u te dvije skupine velika razlika očituje u potrebi daljnjega obrazovanja. Najmanji broj odgojitelja koji se osjećaju digitalno pismenima dolazi iz dobne skupine iznad šezdeset godina.

Podatci pokazuju tendenciju smanjivanja digitalne pismenosti ovisno o dobi odgojitelja.

Potrebu za daljnjim digitalnim obrazovanjem uglavnom imaju svi od-gojitelji osim u dobnim skupinama između četrdeset i pedeset godina (je-dan sudionik) i između šezdeset i šezdeset i pet godina (dva sudionika).

Kako podatci ovoga pilot-istraživanja i pokazuju, može se zaključiti da u današnjem društvu i njegovim potrebama i izazovima koje donosi postoji svijest o važnosti digitalne pismenosti kao kompetencije u cjelo-životnom učenju.

41

41



U istraživanju koje je provedeno u sklopu diplomskoga rada „Digi-talna kompetencija u dječjem vrtiću“ (Delić, 2018) cilj je bio ispitati di-gitalnu pismenost, kako odgojitelja, tako i djece rane i predškolske dobi. Tim je istraživanjem obuhvaćeno pedeset sudionika (N=50) te je ispiti-vana i privatna i poslovna uporaba tehnologije. Autorica se osvrnula i na važnost uporabe digitalne pismenosti kod djece rane i predškolske dobi. Metodom upitnika ispitana je dobna skupina odgojitelja od dvadeset do šezdeset godina. Najviše ispitanika bilo je u dobnoj skupini od dvadeset do trideset godina s radnim stažem od jedne od deset godina. U svom za-ključku napisala je kako svi odgojitelji nisu upoznati sa značenjem pojma digitalne kompetencije te postoji negativan stav prema njezinoj upotrebi (22,45%), ali većina ipak rabi internet i dostupne tehnologije u svom od-gojno-obrazovnom radu.

„Dakle, informacijsko komunikacijske tehnologije, složili se ili ne, dio su našeg svakodnevnog života te je naša odgovornost obrazovati se za pravilno korištenje i na taj način razvijati digitalnu kompetenciju jer je ona ključ napretka i uspjeha, odnosno ogledalo bolje budućnosti.“ (Di-plomski rad „Digitalna kompetencija u dječjem vrtiću“, Antonia Delić, Osijek, 2018).

Poveznica obaju istraživanja je vidljiva svijest o važnosti digitalne pi-smenosti kao sastavnice cjeloživotna učenja.

Digitalna pismenost u školi

Prema DESI analizi (The Digital Economy and Society Indeks), u Hrvatskoj svaka druga osoba ne posjeduje odgovarajuća digitalna znanja i vještine kojima stvara kompetitivnu vrijednost na tržištu rada (DESI, 2018).

Država i Ministarstvo obrazovanja prepoznali su važnost računalnih vještina i uveli učenje tih vještina u školske kurikule.

Hrvatske škole su se uključile u europski projekt za razvoj digitalnih kompetencija učenika. U sklopu europskoga programa za istraživanje i inovacije OBZOR 2020, pokrenut je projekt „CRISS“ koji za svrhu ima testirati platformu koja će omogućiti stjecanje i vrjednovanje digitalnih kompetencija učenika u osnovnim i srednjim školama diljem Europe (SPI, 2019).

Međunarodno istraživanje računalne i informacijske pismenosti (ICILS) pokazalo je da se Hrvatska nalazi na četrnaestom mjestu po digitalnoj pismenosti (ICILS, 2013).

SUVREMENA PITANJA

42

42

Uvedba digitalne pismenosti u škole mijenja učiteljsku ulogu u odgoj-no-obrazovnom procesu. Nekad su učitelji bili glavni izvor informacija, a danas se ta uloga promijenila. Učenje možemo definirati kao istraživač-ki proces usmjeren na učenika, a učitelj treba osposobljavati i osnaživa-ti učenika za aktivno upravljanje tim procesom. Kompetencije i vještine trebaju biti usmjerene prema suradničkom učenju i upravljanju vlastitim učenjem.

U hrvatskim školama javlja se pilot-program e-Škole, financiran iz EU fondova. Njegov cilj je jačanje kapaciteta osnovnoškolskoga i sred-njoškolskoga obrazovnoga sustava s ciljem osposobljavanja učenika za tržište rada i cjeloživotno učenje. Svrha e-Škola je upotreba najmoder-nije tehnologije u učenju. Učenicima su ponuđeni brojni digitalni obra-zovni sadržaji kojima se oni služe u odgojno-obrazovnom procesu. Cilj je povećanje digitalne zrelosti svih sudionika. U e-Škole uključene su i brojne edukacije za razvoj digitalnih kompetencija školskih djelatnika. Za e-Škole možemo reći da je to cjelovita informatizacija odgojno-obra-zovna procesa sa svrhom stvaranja digitalno zrelih škola za dvadeset i prvo stoljeće.

Nove tehnologije koje rabe učitelji/profesori unapređuju nastavu, ra-zvijaju digitalne sadržaje i upućuju učenike u samostalno učenje, razvija-nje kritičkoga mišljenje i drugih kompetencija i vještina današnjega doba.

Mlađa populacija u prednosti je u odnosu na stariju i zreliju popu-laciju kad je u pitanju razvijanje digitalne pismenosti. Djeca se u ranom obrazovanju susreću s radom i upotrebom digitalnih alata. Današnjoj dje-ci razvijeno tehnološko okružje je prirodno i poznato.

U istraživanju provedenu u sklopu projekta „Kompetencijska mreža zasnovana na informacijsko komunikacijskim tehnologijama za inovativ-ne usluge namijenjene osobama sa složenim komunikacijskim potrebama – ICTAAC“ (Ivšac Pavliša, Peretić, Bohaček i Talian, 2016) usmjerenu na zastupljenost uporabe različitih sredstava komunikacije kod stručnjaka različitih profila (Horvat, 2014), podatci su pokazali da je 2013. godine relativno mal broj stručnjaka upotrebljavao tablete 2,2% (n=16), pametne telefone 2,6% (n=19) i komunikatore 1,4% (n=10). Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 736 stručnjaka diljem Hrvatske (edukacijski rehabilitatori, logopedi, psiholozi, pedago-zi, odgojitelji i nastavnici). Tijekom provedbe projekta kontinui-rano se radilo na informiranju javnosti o projektnim aktivnostima.

Iz navedena može se zaključiti da sudionici različitih profesija u malom postotku rabe suvremenu tehnologiju u svom radu. Ra-zlozi nisu navedeni. Možemo samo pretpostaviti da sudionici ne posjeduju dovoljno razvijene kompetencije digitalne pismenosti.

43

43



Cjeloživotno učenje i obrazovanje

Pravo na učenje, prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedi-njenih naroda, jedno je od temeljnih ljudskih prava:

„Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplat-no, barem na početnim i općim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno…“ (članak 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima OUN, 1948).

Čovjekov život podijeljen je na tri karakteristična razdoblja: djetinjstvo i mladost, zrelost i starost. U svakom od tih razdoblja čovjek se razvija kroz interakciju sa svojom okolinom i prolazi kroz raznovrsne oblike obrazovanja koji imaju svoje posebnosti. U razdoblju djetinjstva dijete uči putem igre i iskustava koje stječe istraživanjem svoje okoline. Za vri-jeme mladosti čovjek stječe znanje putem formalna obrazovanja, odabire određenu profesiju i osposobljava se za samostalan život i rad. Zreli ljudi imaju niz potreba i mogućnosti za daljnje obrazovanje, ali nažalost radi obveza (kako poslovnih tako i privatnih) ne odlučuju se na taj korak. Daljnje obrazovanje ovisi o motivaciji (osobno zadovoljstvo, bolji položaj, karijera, veća plaća…). U starosti (treća životna dob), možemo reći da je to vrijeme ostvarivanja nekih interesa i želja, koji se za vrijeme radnoga vijeka nisu mogli ostvariti. Uz sva ta razdoblja čovjekova života veže se pojam cjeloživotna učenja.

Cjeloživotno učenje obuhvaća učenje u svim životnim razdobljima i u svim oblicima u kojima se ostvaruje, pri čem se učenje shvaća kao kon-tinuiran proces u kojem su rezultati i motiviranost pojedinaca u određe-nom životnom razdoblju uvjetovani znanjem, navikama i iskustvima ste-čenima u mlađoj životnoj dobi. Četiri su osnovna, međusobno povezana, cilja koja se vezuju uz cjeloživotno učenje: osobno zadovoljstvo, razvoj pojedinaca, aktivno građanstvo i društvena uključenost. Pojam cjeloži-votno učenje uključuje i spontano, neorganizirano stjecanje nekoga zna-nja ili vještina koje možemo iskoristiti u životnim situacijama. Uz pojam cjeloživotno učenja vezuje se i pojam cjeloživotno obrazovanje. Obrazo-vanje odraslih važna je komponenta cjeloživotna učenja. Na konferenciji UNESCO-a 1976. godine koncept obrazovanja odraslih definiran je tako da uključuje skup svih organiziranih obrazovnih procesa, sadržaja, razina i metoda, bez obzira nastavlja li osoba školovanje, razvija svoje sposobno-sti i proširuje znanja ili poboljšava svoje tehničke ili stručne kvalifikacije. Prema Zakonu o obrazovanju odraslih, u Hrvatskoj je obrazovanje odra-slih definirano kao cjelina procesa učenja odraslih namijenjena ostvariva-nju prava na slobodan razvoj osobnosti i osposobljavanja za zaposlenje i osposobljavanje za aktivno građanstvo.

SUVREMENA PITANJA

44

44

Vlada Republike Hrvatske osnovala je u svibnju 2006. godine Agen-ciju za obrazovanje odraslih (A00), središnju nacionalnu instituciju za praćenje, razvoj i unaprjeđenje sustava obrazovanja odraslih. Hrvatski sa-bor, u veljači 2007. godine, usvojio je Zakon o obrazovanju odraslih (Na-rodne novine, 17/07). Ovim Zakonom država ističe važnost ulaganja u znanje svih građana, koji će biti vidljiv u razvoju konkretna gospodarstva, smanjenju nezaposlenosti, smanjenju socijalne isključenosti i ostvarenju uvjeta za mobilnost u okviru europskih i svjetskih integracija (Strategija obrazovanja odraslih, 2007).

Suvremena strategija obrazovanja temelji se na načelu cjeloživotna učenja, potaknuta činjenicom da se količina novoga znanja povećava ve-likom brzinom. Ovim zakonom uređen je okvir obrazovanja odraslih kao jako važna dijela cjelovita obrazovna sustava. Naglašena je i važnost ne-formalna oblika obrazovanja u kojem ljudi također stječu sva potrebna znanja i vještine.

Sveučilišta za treću životnu dob okupljaju osobe u mirovini koje po-kazuju motivaciju i želju za cjeloživotnim učenjem. Polaznici imaju zbor, ansambl, časopis „Treća mladost“, organiziraju tribine „Sova“, koncerte, humanitarne akcije… (Čurin, 2012, 143).

Ovim načinom angažmana stariji ljudi stvaraju osjećaj važnosti i ko-risnosti za društvo u kojem žive.

Obrazovanje starijih ljudi

Postoji niz definicija pojma starenja pojedinca. Riječ je o degenerativ-nim procesima koji potpuno zahvate organizam, mijenjaju ga i dovode u stanje ili u fazu života koju nazivamo starost. U starosti čovjek neke sposobnosti gubi, a neke nove razvija, kao npr. sposobnost zrelijega suo-čavanja s nekim životnim situacijama.

Gerontolozi upućuju na tri tipa funkcionalna starenja: biološko, psi-hičko i društveno. R. Kastenbaum navodi da pojedinac opravdano tvrdi da je toliko star kakvim se osjeća i toliko star prema onom što može raditi (Špan, 2000).

Stariji ljudi postaju sve brojnija populacija. Europa postaje „najsta-riji kontinent“. Sve češće se javlja pojam demografsko starenje, a ono je nastalo padom nataliteta i mortaliteta, razvojem medicine, tehnologije i podizanjem kvalitete života. Pojam starosti mnogi ljudi povezuju s od-laskom u mirovinu. U tom dijelu života većina ljudi počinje se osjećati nepotrebnima, gube svoju društvenu ulogu i identitet. Čovjek se susreće

45

45



s novim izazovima, npr. povećanje slobodna vremena, odlazak djece iz obitelji, napuštanje obveza vezanih za posao…

Produljenjem životna vijeka obrazovanje starijih ljudi dobiva na važ-nosti. Obrazovanje u starijoj dobi zadovoljava potrebe ljudi u svakodnev-nom životu, u komunikaciji sa svijetom, društvom, užom zajednicom i samim sobom, kao i unaprjeđenju kvalitete života (Špan, 2000). Europa je u proteklih trideset godina razvila niz različitih mogućnosti za obrazo-vanje starijih ljudi. Tu se ističu specijalizirane obrazovne institucije, kao što su npr. sveučilišta za treću životnu dob. Važno je da država ima volje i sluha za razvijanje takvih vrijednosti gdje se cijeni znanje i gdje se potiče cjeloživotno obrazovanje.

Hrvatska, prema klasifikaciji Ujedinjenih naroda, spada u vrlo staro stanovništvo s udjelom od 11,62% stanovnika starijih od šezdeset i pet godina u ukupnoj populaciji (Špan, 2000).

U 2017. godini nastavlja se kontinuirano starenje stanovništva. Pro-sječna životna dob stanovništva Republike Hrvatske bila je 43,1 godinu, što ju svrstava među najstarije nacije Europe (Državni zavod za statistiku, 2018).

Danas se u Hrvatskoj obrazovanjem odraslih bavi niz institucija, kao što su npr. pučka otvorena učilišta, osnovne i srednje škole koje realiziraju programe obrazovanja odraslih, različite privatne škole (škole stranih je-zika), učilišta za treću životnu dob, različite udruge…

Više od sto godina u Zagrebu djeluje Pučko otvoreno učilište. U su-radnji s Filozofskim fakultetom u Zagrebu počinje razvijati niz struktu-riranih obrazovnih programa koji se baziraju na specifičnostima stari-jih osoba. Neki od ponuđenih programa za stariju životnu dob su strani jezici, informatička radionica, opća kultura… Tu bih ponovo istaknula Knjižnicu grada Zagreba koja u sklopu projekta „65 plus“ nudi besplatne radionice za starije koji nisu samo polaznici programa, nego i njegovi stvaratelji (Bunić, 2010). Oni su učenici koji usvajaju nova znanja, ali i dijele svoje znanje i iskustvo.

Raznolikost ovakvih programa omogućuju starijim ljudima usvajanje novih vještina s kojima će se osjećati kao koristan i aktivan dio društva. Programi smanjuju osjećaj socijalne isključivosti. Ovi programi pomažu i osobama koje su još uvijek u aktivnom radnom odnosu prekvalifikaciju zanimanja i traženje novoga posla.

SUVREMENA PITANJA

46

46

Otpornost prema digitalnoj pismenosti

Starija i zrelija populacija u kasnijoj dobi susreće se s digitalnom pi-smenošću, koja potiče kod njih izražen strah od brzih promjena. Prisutan je otpor prema novim tehnologijama. Štoviše, taj otpor raste s dobi – što je osoba starija to je otpor u pravilu veći (Wagner, Hassanein i Head, 2010). Otpornost nije karakteristika osobnosti. Otpornost se razvija ti-jekom života. Pojedinac mora prihvatiti da su bilo kakve promjene, uk-ljučujući i stresne situacije, dio života. Postoje situacije koje se ne mogu kontrolirati, ali svatko može odlučiti kako će ih prihvatiti i nositi se s njima. Suvremena društva se mijenjaju, mijenjaju se njihove potrebe, a posljedica toga su promjene koje nitko ne može zaobići.

Otpornost kod starije i zrelije populacije prema novim tehnologijama može biti potaknuta fizičkim, socijalnim i kognitivnim ograničenjima, koja se mogu javiti u toj dobi.

Prof. dr. Maja Zupančić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Lju-bljani bavi se temom stereotipa starijih osoba. Ona u svom radu navodi nekoliko pogrješnih stereotipa o starijim osobama. Jedan od učestalih stereotipa je intelektualni deficit (gubitak pamćenja, dezorijentiranost…) koji se javlja tijekom starenja. Činjenica je da dvije trećine ljudi između sedamdeset četiri i osamdeset i jedne godine ima održane intelektualne sposobnosti. Također jedan od pogrješnih stereotipa je da većina starijih osoba nije sposobna prilagoditi se promjenama. Činjenice koje su dobi-vene studijom u SAD-u pokazuju da se starije osobe prilagođavaju na mnoge uz starost povezane promjene: umirovljenje, nove društvene ulo-ge, suvremene tehnologije… (Zupančić, 2016).

Na temelju ovih podataka zanimalo me kako starije osobe u mojoj okolini (Grad Samobor) prihvaćaju i prilagođavaju se promjenama.

U razgovoru s osobnim bankarom Zagrebačke banke došla sam do informacija da se prosječno 30% starije populacije koristi e-Zabom ili internetskim bankarstvom. Razlog tomu su odgovori tipa: nepovjerenje prema takvom načinu bankarstva, nesigurnost u uporabi tehnologija, di-gitalna nepismenost, neposjedovanje pametnih telefona, računala i sl.

Mlađa populacija koristi internetsko bankarstvo (uporabom pametnih telefona), dok osobe starije dobi više preferiraju e-Zabu kojom se služe putem računala.

Na temelju podataka koje sam dobila u razgovoru s osobnim banka-rom mogu zaključiti da je mal postotak starije populacije (30%) spreman upustiti se u nove promjene bez obzira na to što ih djelatnici banaka konstantno ohrabruju i nude im pomoć u svladavanju preprjeka pri

47

47



uporabi tehnologijom. Međutim, moramo uzeti u obzir i podatak koji uvelike može utjecati na takav rezultat, a to je neposjedovanje sredstava suvremene tehnologije.

Knjižnice mogu imati veliku ulogu u digitalnoj pismenosti osoba starije životne dobi. One su mjesto gdje starije osobe vole dolaziti i provoditi svoje vrijeme. Narodne knjižnice predstavljaju kulturna i informacijska središta za stanovnike područja na kojem djeluju.

S obzirom na brz razvoj tehnologije, važno je da narodna knjiž-nica osigura pristup tim tehnologijama i razvija programe za po-učavanje korisnika kako bi se njima mogli koristiti (Pavić, 2016). Takvim smjernicama ona može djelovati na digitalnu pismenost starijih osoba.

Pučka otvorena učilišta nude različite radionice, kao npr. u Sa-moboru je prije nekoliko godina organizirana radionica za građa-ne starije životne dobi „Koristimo internet“.

Radionica je imala za cilj naučiti čitati novine na internetu, upotrijebiti e-mail…

Sudionici su bili zadovoljni naučenim, a posebno ih je veselilo što je radionica bila besplatna s obzirom na to da imaju male mi-rovine i ne mogu si priuštiti informatičke tečajeve (radiosamobor.hr).

Iz ovoga primjera možemo vidjeti da se u današnje vrijeme osobama starije i zrele dobi nudi mnoštvo ponuda za usvajanje digitalne pismeno-sti. Ali isto tako postoji puno otežavajućih okolnosti za njihovo ostvare-nje.

Empirijsko istraživanje – povezanost razine obrazovanja ispitanikā s njihovim kognitivnim i afektivnim vrjednovanjem života

Istraživanje su 1993. godine proveli N. Pastuović i Ž. Miharija. Cilj je bio ispitivanje kvalitete života i interesa starijih ljudi za obrazovne, radne i rekreativne aktivnosti. Problem istraživanja bio je empirijsko proučava-nje profila i kvalitete života starijih ljudi u kontekstu razvoja i mogućnosti aktiviranja. Pojam kvalitete života određen je materijalno-ekonomskom situacijom, načinom življenja, psihofizičkom situacijom i načinom pro-vedbe ispitanikova slobodna vremena. Istraživanjem je obuhvaćeno pet stotina osamdeset i pet ispitanika – starijih umirovljenika grada Zagreba.

SUVREMENA PITANJA

48

48

Ispitanici su izabrani računalno. Uzorak se smanjio na četiri stotine i šest ispitanika zbog nekoliko razloga, kao npr. odselili, netočna adresa, umr-li…

Anketni upitnik bio je instrument istraživanja. Pomoću njega je treba-lo identificirati aktivnosti kojima se stariji ljudi bave u slobodno vrijeme, interes starijih za različite obrazovne aktivnosti (tribine, različiti tečajevi kao učenje stranih jezika…), interes za različite radne aktivnosti koje se u svijetu organiziraju (privremeno čuvanje djece, savjetodavan rad, hobi…) i interes starijih za različite rekreativne aktivnosti (druženje, društvene igre, izleti…).

Posebna pomoć dobivena je od Pučkoga otvorenoga učilišta u Zagrebu, kao konzultant sudjelovala je psihologinja Jasna Čurin.

U empirijskom istraživanju sudjelovali su studenti treće godine studija pedagogije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Svim studentima – anketa-rima dane su detaljne upute. Anketiranje je provedeno u veljači, ožujku i početkom travnja. Anketari su ispunjavali ankete u nazočnosti ispitanikā.

Podatci su obrađeni računalno. Odgovori otvorena tipa prikupljeni su i grupirani prema određenim kriterijima. Rezultati istraživanja pokazali su:• u uzorku se nalazi 44,1% muškaraca i 55,9% žena, koji su odabra-

ni slučajnim odabirom, pokazuje da su žene u prosjeku dugovječnije naspram muškarcima

• 88,3% muškaraca živi u bračnoj zajednici, a 11,7% su samci, dok žena 51,1% živi u bračnoj zajednici, a 48,8% su same

• u kategoriji osamljenosti u uzorku nailazimo na podatke da je 16% muškaraca starije životne dobi osamljeno, a žena 84%

• razlika u naobrazbi: žene imaju nižu naobrazbu od muškaraca; u uzorku imamo i 15,6% osoba s nesvršenom osnovnom školom, treba uzeti u obzir da su ispitanici iz urbane sredine, dok bismo u ruralnim došli i do većega postotka nepismenosti; zanimanja ispitanika od-govaraju njihovoj naobrazbi; najviše je radnika (46,4%) i službenika (32,8%).

Rezultati o kvaliteti života:• materijalno-ekonomska situacija: bolje materijalne uvjete imaju umi-

rovljenici s višom naobrazbom kao i oni koji žive u bračnoj zajednici• psihofizička situacija: muškarci (posebno oni s višom naobrazbom)

osjećaju se zdravijima od žena, zadovoljniji životom osjećaju se oni koji žive u bračnoj zajednici

• interesi starijih za obrazovne aktivnosti: razdvojili smo prema sadr-žaju na razgovore (tribine, predavanja) i praktične tečajeve; interes

49

49



za organizirano proučavanje tema iz različitih područja nije velik (42,2%), a statistički se znatno razlikuje u odnosu na naobrazbu i na-čin umirovljenja; obrazovaniji ljudi i oni koji su htjeli ići u mirovinu iskazuju veći interes za te aktivnosti; interes za uključivanje u prak-tične tečajeve još je manje izražen od interesa za različita područja, a iznosi 37%, više ga iskazuju žene, mlađi i obrazovaniji umirovljenici

• najčešće aktivnosti u slobodno vrijeme: najviše se gleda TV i sluša radio, muškarci više čitaju novine, a žene se bave kućanskim poslovi-ma, umirovljenici s višom naobrazbom čitaju više knjiga (Špan, 2000, 26 – 50).

Ovo istraživanje provedeno je davno. Možemo zaključiti da je došlo do mnogih promjena od tada, a jedna od najvažnijih promjena je tehno-loški napredak, dostupnost i brzina informacija, promjena svijesti ljudi o znanju i daljnjem obrazovanju, otvaranje mnogih mogućnosti obrazova-nja kroz različite institucije koje nude niz strukturiranih programa. Uče-nje se promatra kao bitan element u starenju društva. Sadržaji i metode učenja se brzo mijenjaju i prilagođavaju današnjem načinu života. Pojam cjeloživotna učenja važan je u svim razdobljima života. Kroz cjeloživotno učenje djelujemo na svoj osobni, a tako i na društveni razvoj.

Zaključak

Pismenost u dvadeset i prvom stoljeću je preduvjet ne samo razvoja pojedinca nego i opće društvene dobrobiti (Sanader, 2004).

Hrvatska, i mnoge druge zemlje, teži izgradnji informacijskoga druš-tva koje će svojim znanjem pridonositi razvoju. Razvojem i dostupnošću tehnologije, pojedincu se omogućuje rad na razvijanju informacijske i digitalne pismenosti koja je u današnje vrijeme izuzetno važna za osobni razvoj i cjeloživotno učenje. Zato je naglasak i na osobe starije i zrelije dobi da im se osigura potrebna edukacija za svladavanje tih vještina. Upo-znavanje s upotrebom novih tehnologija osobe starije i zrele životne dobi dovodi do osjećaja korisnosti i zadovoljstva, a smanjuje osjećaj isključivo-sti i izoliranosti prema društvu.

Iako su se tek u kasnijoj ili zreloj dobi susreli s digitalnom tehnolo-gijom, mnogi građani starije i zrele životne dobi danas ne bi mogli za-misliti život bez nje. Internet je idealan kao medij za starije osobe koje imaju problema s mobilnošću, jer im olakšava komunikaciju s okolinom. Također, raznovrsnim internetskim uslugama, kao npr. internetskim ban-karstvom, olakšava rješavanje financijskih zadaća. Internet nudi i onli-

SUVREMENA PITANJA

50

50

ne kupovinu što osobama starije dobi može biti velika pomoć. „Pametni telefon“ također je dobar digitalni medij koji može poslužiti u razvoju informacijske i digitalne pismenosti. Dostupan je svima, a njegove funk-cije su jednostavne i lako se svladavaju. U ovih nekoliko primjera može se istaknuti važnost informacijske i digitalne pismenosti koja se nado-vezuju na cjeloživotno učenje. Demokratsko društvo naglasak stavlja na poštivanje osnovnih ljudskih prava, a jedno od važnih prava je pravo na obrazovanje. Osobe starije životne dobi imaju ravnopravno ostvarivanje toga prava kao i mlađa populacija. UNESCO ističe pravo na obrazovanje u svim životnim razdobljima. „Ključ za 21. stoljeće, doživotno učenje, bit će prijeko potreban za prilagodbu promjena u potražnji za određenim zanimanjima za bolje svladavanje promijenjenih vremenskih okvira i ri-tmova ljudske egzistencije“ (Delors, 1998; Špan, 2000).

Literatura:1. Lau, J. (2011). Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom

učenju. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo. 2. Badke, W. (2010). Foundations of information literacy: Learning

from Paul Zurkowski. Online, 34(1), 48. – 50. https://www.research-gate.net/profile/William_Badke/publication/293703989_Foundati-ons_of_information_literacy_Learning_from_paul_zurkowski/link-s/591f3d78a6fdcc4443ee16ed/Foundations-of-information-litera-cy-Learning-from-paul-zurkowski. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

3. P. N. (2019). Prolazi vrijeme milenijalaca stižu nam njihova djeca. Hoće li njima biti još gore. http://www.novilist.hr/Zivot-i-stil/Za-nimljivosti/Prolazi-vrijeme-milenijalaca-stizu-nam-njihova-dje-ca.-Hoce-li-njima-biti-jos-gore. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

4. Kaltnecker, A. (2019). Informatička, informacijska i medijska pismenost korisnika Gradske knjižnice Velika Gorica (Doctoral dissertation, University of Zagreb. University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of information and Communication sciences.). https://zir.nsk.hr/islandora/obje-ct/ffzg%3A602/datastream/PDF/view. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

5. KGZ (2019). Projekt 65+. http://www.cjelozivotno-ucenje.hr/ra-dionice-informacijske-pismenosti-u-okviru-projekta-65-plus. Pri-stupljeno 15. siječnja 2020.

6. Beg, I., Stropnik A., Sudarević, A. (2017). „Školske knjižnice u promicanju digitalne pismenosti: mogućnosti i potrebe“. https:issuu.com/hrcak hcd/docs/kralj. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

51

51



7. Wagner, N., Hassanein, K. & Head, M. (2010). Computer use by older adults: A multi-disciplinary review. Computers in human beha-vior, 26(5), 870. – 882.

8. Tomić, V. & Juričić, D. (2018). Obrazovni trendovi uz potporu digitalnih tehnologija. https://pilot.e-skole.hr/wp-content/uplo-ads/2018/05/Prirucnik_Obrazovni-trendovi-uz-potporu-digital-nih-tehnologija.pdf. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

9. Hrvatske, V. R. Opća deklaracija o ljudskim pravima. (Online). http://narodne-novine. nn. hr/clanci/medunarodni/2009_11_12_143. html (31.8. 2017.). Pristupljeno 15. siječnja 2020.

10. SPI (2019). Evolucija digitalne kompetitivnosti: digitalna pismenost u EU. Dostupno na: http://spi.efst.hr/evolucija-digitalne-kompeti-tivnosti-digitalna-pismenost-u-eu/ Pristupljeno 15. siječnja 2020.

11. DESI (2018). Indeks digitalnoga gospodarstva i društva za 2018., Izvješće za Hrvatsku. https://ec.europa.eu/information_society/newsroom/image/document/2018-20/hr-desi_2018-country-profi-le-lang_4AA68303-07F6-BC37-A21420BFD9CDDBA2_52346.pdf. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

12. ICILS (2013). https://mk0ncvvot6usx5xu4d.kinstacdn.com/wp-content/uploads/2016/01/Priop%C4%87enje-za-medi-je-sa-sa%C5%BEetim-prikazom-rezultata.pdf. Pristupljeno 15. si-ječnja 2020.

13. Ivšac Pavliša, J., Peretić, M., Bohaček, A. M. & Talian, K. (2016). IKT u vrtiću – od istraživanja do primjene. Dijete, vrtić, obi-telj: Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnja-cima i roditeljima, 21(80/81), 16. – 20.

14. Horvat, L. (2014). Uporaba potpomognute komunikacije kod razli-čitih profila stručnjaka u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Sveu-čilište u Zagrebu, Edukacijsko rehabilitacijski fakultet.

15. Hrvatske, V. R. (2004). Strategija obrazovanja odraslih. Dostupno na: http://public. mzos. hr/Default. aspx.

16. Čurin, J. (2012). U zemlji znanja seniori doista žele učiti. Andragoški glasnik: Glasilo Hrvatskog andragoškog društva, 16(2.(29)), 143. – 153.

17. Slunjski, E., Vujičić, L., Burić, H., Jaman-Čuveljak, K., Pavlic, K., Franko, A. & Drviš, D. (2014). Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obra-zovanja i sporta.

18. Delić, A. (2018). „Digitalna kompetencija u dječjem vrtiću“. Di-plomski rad. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti. https://repozitorij.foozos.hr/islan-

SUVREMENA PITANJA

52

52

dora/object/foozos%3A757/datastream/PDF/view. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

19. Špan, M. (2000). Obrazovanje starijih ljudi – tajna dugovječnosti. Za-greb: Pučko otvoreno učilište.

20. DZS (2018). Procjena stanovništva RH u 2017. https://www.dzs.hr. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

21. Bunić, S. (2010). Projekt 65 plus Knjižnica grada Zagreba: aktivno uključivanje osoba treće životne dobi u kulturna i društvena zbiva-nja. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 53(2).

22. Sanader, I.: Govor pokrovitelja na Međunarodnoj konferenciji „Obrazovanje odraslih – na putu prema EU“, Zagreb, 20. – 21. svib-nja 2004.

23. www.Kgz.hr, 65 plus, 2019.24. Pavić, L. (2016). Promidžba narodnih knjižnica Primorsko-goran-

ske županije. http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/8614/1/diplom-ski%20promidzba.pdf. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

25. Franić-Modrić, A. (2016). Održana besplatna radionica „Kori-stimo internet”. http://www.radiosamobor.hr/2016/09/27/odrza-na-besplatna-radionica-koristimo-internet. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

26. Zupančić, M.(2016). Stereotipi o starijim osobama. www.rijeka,hr. https://www.rijeka.hr/wp-content/uploads/2016/11/Prof.-Zupan-cic-Stereotipi-o-starijim-osobama.pdf. Pristupljeno 15. siječnja 2020.

53

53



INFORMATION AND DIGITAL LITERACY IN LIFELONG LEARNING – AVAILABILITY TO THE PERSONS OF

OLDER AND MATURE AGE

Summary

Contemporary technologies enabled the formation of information literacy as a new form of communication. At the same time, the internet became a mass media, which made the competences in this field crucial in the process of life-long learning. The UNESCO Programmes speak about the importance of the information literacy, emphasizing the key role of the equal access to informations and the knowledge that is the foundation for the development of the society of knowl-edge (Croatian librarian society, 2011.). The environments in which the in-formation and digital literacy is being used and developed differ on account of various sociological, economic and technological conditions. The State holds an important role in the development and usage of the new technologies. The aim of this paper is to point out the role of the information and digital literacy in the process of lifelong learning. Through an overview of the exsist-ing reasearch and the examples from every day practise, the aim is to depict how the persons in older and mature age adapt to the changes that the modern times bring. Key words: Lifelong learning, Digital literacy, Informational literacy, Te-chnology.

54

Jasna Šulentić BegićAkademija za umjetnost i kulturu u OsijekuSveučilište Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuJelena PušićOsnovna škola Ivana Filipovića OsijekJasminka PušićGlazbena škola Franje Kuhača u Osijeku

UDK 371.382:78373:78(497.5 Osijek)Pregledni članakPrimljeno: 20. kolovoza 2020.

Primjena glazbenih igara u nastavi solfeggia

Sažetak

U okviru ovoga rada, u veljači i ožujku 2019. godine, provedeno je istraži-vanje u Glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku u predškolskom, prvom i drugom razredu solfeggia. Istraživanjem se željelo uvidjeti učenička zainte-resiranost za glazbene igre te spoznati njihovo mišljenje o glazbenim igrama. Rezultati su pokazali kako učenici mlađe školske dobi rado izvode glazbene igre te da najviše preferiraju glazbene igre s ritmovima. Očekivano je bilo da će učenici starije dobi biti manje zainteresirani za glazbene igre, no iznena-đenje je da učenici drugoga razreda pokazuju više interesa nego učenici prvo-ga razreda. Naravno, ovdje govorimo o nijansama, jer su rezultati pokazali kako učenici svih dobnih skupina vole glazbene igre, rado ih izvode te su ih ocijenili vrlo visoko. Upravo zbog navedenih razloga, učitelji trebaju upotre-bljavati glazbene igre u nastavi solfeggia, slušati želje učenikā i tako stvoriti poticajnu atmosferu u razredu.Ključne riječi: nastava solfeggia, učenici mlađe školske dobi, glazbene igre.

Uvod

Igra je dragocjen dio djetinjstva koji djeci pruža cjelovit razvoj, a ro-diteljima mogućnost povezivanja s vlastitom djecom. Nažalost, zbog

različitih utjecaja, nisu sva djeca u mogućnosti igrati se i iskoristiti broj-ne prednosti koje igra donosi (Ginsburg, 2007). Međutim, treba imati u vidu da je za dijete igra ugoda, dragovoljna, smislena i spontano odabrana aktivnost, često kreativna. Uključuje rješavanje problema, učenje novih društvenih vještina, novoga jezika i novih tjelesnih vještina te pomaže u stvaranju novih ideja i njihova pretvaranja u praksu (Britton, 2000).

55

55

Jasna Šulentić Begić − Jelena Pušić − Jasminka PušićPrimJena glazBenih igara u nastavi solfeggia

Igra djetetu pruža mogućnost da putem nje uči i stoga je ona najvažniji način na koji dijete upoznaje svoje okružje (Brotherson, 2009). Brojna istraživanja (Bulotsky-Shearer, i sur., 2014; Fantuzzo i McWayne, 2002; Sigel, 2000; Davidson, 1998; Krafft i Berk, 1998; O’Reilly i Bornstein, 1993; Howes i Matheson, 1992; Newman, 1990; Smilansky i Shefatya, 1990; Corsaro, 1988 prema Šulentić Begić, 2016) pokazala su velik utje-caj igre na djetetov razvoj u području temeljnih vještina i složenih ko-gnitivnih aktivnosti poput memorije, samokontrole, distanciranja, spo-sobnosti govora, simbolične generalizacije, prilagodbe školskoj sredini i uspješnije socijalizacije (Šulentić Begić, 2016). Igra je čovjeku najdraži oblik učenja i to vrijedi za sve dobne skupine jer igra može biti zabavna i zanimljiva, ali i obrazovna i poticajna, može uspostaviti bolju komunika-ciju i suradnju, rezultirati pozitivnim emocijama i u konačnici utjecati na čitav razvoj. Navedeno su razlozi zbog kojih bi se i učitelji trebali koristi igrom u nastavi, no od ključne je važnosti da igre koje izvodimo u učionici budu primjerene dobi, prilagodljive i dobro planirane, kako bi mogle biti učinkovite i smislene (Giannikas, 2017). Naime, djeca uživaju u igrama i one privlače njihovu pozornost ako su primjerene njihovoj dobi i nji-hovu razvoju (Britton, 2000). Da bi igre u nastavi bile učinkovite one iziskuju vodstvo dobra i stručna učitelja. Učitelj je taj koji treba brinuti o dinamičnosti igre, vremenskom trajanju igre i nastavnim sredstvima i po-magalima. Ujedno, učitelj uvijek mora znati zašto uvodi određenu igru u nastavu i što njom želi postići (Šulentić Begić, 2016). Igra potiče učenika na djelovanje, na slušanje i ovladavanje novim informacijama, a pri tom se učenik ne osjeća zamoreno i nije mu dosadno, što je važan psihološ-ko-pedagoški moment pri usvajanju novih znanja (Aladrović Slovaček, Srzentić i Ivanković, 2013). U današnjim osnovnim školama sve je manje umjetnosti, glazbe, tjelesnoga odgoja pa i igre jer mnogi vjeruju da su igra i učenje nespojivi. Međutim, Goldstein (2012) smatra da se igra i na-stavni predmeti izvrsno mogu nadopunjavati. Igra kao nastavna metoda je primjenjiva u svim predmetima osnovne škole, osobito u nižim razre-dima osnovne škole (Šulentić Begić, 2016). Prema Nikčević-Milković, Rukavina i Galić (2010) učitelji razredne nastave igru u nastavu uvode više puta tjedno i to u svim predmetima, a što se tiče dijela sata, najviše u uvodnom i završnom dijelu. Što se tiče nastavnih predmeta, igra je najviše prisutna u nastavi materinskoga i stranoga jezika, matematike, prirode i društva, tjelesne i zdravstvene kulture, glazbene kulture, a tek povremeno u nastavi kemije, povijesti, geografije i vjeronauka. Igre se mogu iskoristiti i pri vrjednovanju i ocjenjivanju kako bi se izbjegao tradicionalan pristup ispitivanju učenika. Učitelj može tijekom igre pratiti učenike, tj. bilježiti

SUVREMENA PITANJA

56

56

njihov napredak i iskoristiti prikupljene podatke prilikom ocjenjivanja. Ovaj pristup može sniziti razinu napetosti i straha koji se ponekad doga-đa prilikom ocjenjivanja (Giannikas, i McLaughlin, 2016).

Glazbene igre u nastavi solfeggia

Suvremeni odgoj i obrazovanje podrazumijevaju učenike koji su mak-simalno intelektualno angažirani, samostalni u stjecanju novih znanja i izravno uključeni u nastavni proces. Imajući navedeno u vidu, potrebno je učenike uključiti kao aktivne čimbenike u nastavni proces, a jedan od načina je da se to postigne igrom (Zdravković, Malinović-Jovanović i Dejković, 2018). U nastavi glazbe, ali i nastavi neglazbenih predmeta, možemo s učenicima organizirati izvedbu glazbenih igara. Svrha je glaz-benih igara razvijanje intonacijskih i ritamskih sposobnosti, tj. razvijanje muzikalnosti, glasa, pamćenja, motorike, osjećaja za skupnu izvedbu te, u konačnici, razvijanje potrebe za glazbom. Djeca rado izvode glazbene igre i stoga one imaju rekreativan učinak na učenike (Katalozi znanja i umijeća u nastavi glazbe, 2004). Glazbene igre pozitivno utječu na mo-tivaciju učenikā. Mirno sjedenje u klupi nije prirodno učenicima mlađe školske dobi. Također, njihova koncentracija ne traje dugo (Šulentić Be-gić, 2016). Glazbene igre mogu uvelike pomoći učiteljima kao sredstvo pomoću kojega učenici istražuju, nesvjesno usvajaju znanja i vještine te razvijaju glazbene sposobnosti, ali i kao sredstvo stvaranja ugodne atmos-fere u razredu. To je moguće zbog toga što tijekom igre dijete spontano izmišlja različite tekstove i melodije kojima izražava svoje raspoloženje, ne osjeća pritisak klasična učenja, nego spontano dolazi do saznanja. U glazbenim igrama govor, pjesma i pokret čine skladnu i estetsku formu (Manasteriotti, 1978).

Solfeggio je predmet na kojem se stječu intonacijska i ritamska znanja i vještine pomoću aktivnosti slušanja i pjevanja, a koje se realiziraju dikta-tom, radom na modulatoru i ritamskim tablicama te pjevanjem glazbenih primjera. Za mnoge učenike predmet solfeggio je težak i zamoran, no nema razloga da nastava solfeggia bude za učenike nezanimljiva i dosad-na pogotovo kada se zna da je zabavno učenje eksponencijalno efikasnije od dosadna učenja (Bishko, 2017). Također, treba imati u vidu da nastava solfeggia u nižim razredima glazbene škole ne može biti organizirana onako kako je organizirana sa starijim učenicima. Učitelji trebaju voditi računa o dobi učenika, tj. da kod učenika mlađe dobi razviju ljubav prema glazbi i potaknu razvoj glazbena sluha i to prije svega osjećaj za glazbeni

57

57


ritam i intonaciju. U nastavi solfeggia cilj je učenike mlađe školske dobi maksimalno uključiti u rad kako bi što bolje i brže napredovali. Glazbene igre imaju za cilj da se učenici putem zabave upoznaju s glazbenim poj-movima, dožive određene glazbene pojave i vlastitim iskustvom usvoje određena glazbena znanja. U kontekstu glazbene nastave treba imati u vidu da bit uvođenja glazbenih igara nije postizanje vrhunske motoričke vještine, nego razvoj fizičkih i mentalnih sposobnosti učenika koji sudje-luju u učenju. Glazbena igra je najspontaniji način pomoću kojega dijete razvija svoje glazbene sposobnosti (Marković i Ćoso-Pamer, 2016), tj. razvija osjećaj za intonaciju i ritam te skupno muziciranje, stječe sposob-nost uočavanja dinamike i tempa, kretanja uz glazbu, uočavanja glazbena oblika, pamćenja glazbenih cjelina i prepoznavanja melodije (Šulentić Begić, 2016). One omogućavaju učenicima da nesvjesno svladaju broj-ne ritamsko-melodijske pojave putem igre koje će se kasnije upoznavati u nastavi solfeggia. Putem igre dijete tijelom lako i prirodno prihvaća glazbu i osnovne elemente njezine strukture – tempo, karakter, metričko grupiranje, raspored naglašenih/nenaglašenih doba, fraziranje, dinamiku, ritamske obrasce i melodijsku liniju. Izbor glazbenih igara mora biti u skladu s dobi i sposobnostima učenika, kao i s opsegom glasa (Marković i Ćoso-Pamer, 2016).

Većina glazbenih pedagoga slaže se s tvrdnjom da u svijet glazbena jezika djecu treba uvesti preko ritma. Pri tom se kao najpogodniji put ističu brojalice, razbrajalice i brzalice – različiti tekstovi, nekad sa smisle-nim, a ponekad i besmislenim slogovima, koji imaju određenu ritmizaci-ju (Marković i Ćoso-Pamer, 2016). Brojalica je najprirodniji oblik dječ-jega glazbena izražavanja i nezamjenjivo sredstvo razvijanja osjećaja za ritam, glazbena pamćenja i intonacije (Dobrota, 2012). U igrama ritma kao sredstvo izražavanja najčešće se upotrebljava pljeskanje, tjeloglazba, sviranje, glas i pokret kojima upoznajemo i uvježbavamo ritamske figure. Glazbene igre s ritmovima vođene su po načelu tako da: 1) učitelj izvede ritamsku frazu (pljeskanjem, sviranjem udaraljkā, tijelom kao instrumen-tom), a zatim je ponove svi učenici ili svaki učenik samostalno – dok svi učenici ne izvedu zadanu frazu; 2) svaki ili svaki drugi učenik osmisli ri-tamsku frazu, a ostali učenici grupno ponavljaju; 3) učitelj postavi ritam-sko pitanje, a učenik odgovara ili učenici to isto izvode u paru (Šulentić Begić, 2010). Ritam je jedan od osnovnih izražajnih elemenata glazbe i pokreta i stoga je važno uvoditi ga od početka učenikove glazbene nao-brazbe pa tako i u nastavu solfeggia.

Jedna od najzanimljivijih aktivnosti u nastavi solfeggia za mlađe učenike predstavlja sviranje na instrumentima Orffova instrumentarija.

SUVREMENA PITANJA

58

58

Uz pomoć ovih instrumenata djeca imaju priliku pokazati svoju muzi-kalnost, maštovitost i kreativnost. Sviranjem na instrumentima Orffova instrumentarija kod učenika se razvijaju sve kategorije glazbena sluha, prvenstveno melodijski i harmonijski sluh, kao i osjećaj za glazbeni ritam. Učenici se upoznaju s različitim tehnikama sviranja, eksperimentiraju ra-zličitim zvučnim bojama, navikavaju se na grupno muziciranje, razvijaju motoriku i ljubav prema glazbi. U suvremenoj početnoj glazbenoj nasta-vi, sviranju na dječjim instrumentima pridaje se veliko značenje. Zbog svoje jednostavnosti instrumenti Orffova instrumentarija pogodni su za rad već s učenicima prvoga razreda glazbene škole. Budući da instrument izgleda kao igračka, učenici ga tako i doživljavaju te on zaokuplja učeni-kovu pozornost, razvija interes za sviranje i stvaranje glazbe (Marković i Ćoso-Pamer, 2016).

Područje glasa jedno je od sredstava izražavanja i zapravo je jedno od najvažnijih područja u nastavi solfeggia. Djeca se često vole igrati svo-jim glasom, a u igrama glasa upoznajemo i razvijamo temeljne tehničke i interpretativne vještine (Happ, E. i Happ R., 2004). Za razvoj glasa u nastavi solfeggia mogu nam poslužiti glazbene igre s pjevanjem koje su pokretne igre i izvode se bez instrumentalne pratnje. Napjevi trebaju biti jednostavni i pristupačni djeci, a pjesma mora imati značajke dobre pjesme. Također, ritam treba biti što jednostavniji jer se primjenjuje hod, kretanje ruku, trk ili poskoci (Šulentić Begić, 2016). Cilj je razviti koordi-naciju i kontrolu pokreta što nam omogućuje bolje održavanje tempa pri usklađivanju pokreta i glazbe (Happ, E. i Happ R., 2004: 12).

Glazbene igre s melodijama važne su za učenike nižih razreda glazbe-ne škole, ne samo zato što one doprinose dobroj glazbenoj memoriji koja je nezaobilazna u stjecanju znanja i vještina u nastavi solfeggia, nego po-tiču učenike na slušanje i razlikovanje tonova i melodija. Glazbene igre s melodijama vođene su načelom imitacije tako da učitelj otpjeva melodij-sku frazu neutralnim slogom, a zatim je ponove svi učenici ili svaki učenik samostalno – dok svi učenici ne izvedu zadanu frazu. Zatim svaki ili svaki drugi učenik osmisli melodijsku frazu, a ostali učenici grupno ponavljaju i na kraju učitelj postavi melodijsko pitanje, a učenik odgovara ili učenici to isto izvode u paru. Kod igara s tonovima učenici trebaju memorirati i ponoviti tonove, tj. razlikovati visine tonova (Šulentić Begić, 2016).

Glazbu najbolje možemo upoznati slušajući ju i zato je slušanje glazbe iznimno važno za učenike svih dobnih skupina. Slušajući glazbu učenici će razvijati glazbeni ukus i bit će kompetentni slušatelji koji će znati ci-jeniti kvalitetnu glazbu. Kako bismo mlađim učenicima u nastavi solfeg-gia slušanje umjetničke glazbe učinili zanimljivijim, možemo se koristiti

59

59


glazbenim igrama uz slušanje glazbe. Glazbene igre uz slušanje glazbe mogu se izvoditi tako da učitelj unaprijed osmisli pokrete uz glazbu koju odabere te ih kasnije na satu uvježba s učenicima ili da učenici u skupini ili paru samostalno osmisle pokrete uz glazbu. Također, moguće je da se učenici slobodno kreću uz slušanje glazbe i pokretima prate glazbu (Šu-lentić Begić, 2010).

Metodologija istraživanja

Tijek istraživanjaIstraživanje je provedeno tijekom veljače i ožujka 2019. godine u

Glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku. Provedeno je akcijsko istraži-vanje izvedbom nastavnih sati solfeggia u predškolskom, prvom i drugom razredu sa svrhom dobivanja mišljenja učenika nižih razreda o glazbenim igrama u nastavi solfeggia. Uzorak istraživanja činila su tri razreda, tj. je-dan početnički, jedan prvi i jedan drugi razred osnovne glazbene škole. U istraživanju je sudjelovalo dvadeset i pet učenika početničkoga solfeggia, dvadeset i šest učenika drugoga razreda i trideset i šest učenika trećega razreda, ukupno osamdeset i sedam učenika (N=87).

Cilj istraživanja i istraživačka pitanjaIstraživanjem se željela uvidjeti učenička zainteresiranost za glazbene

igre te spoznati njihovo mišljenje o glazbenim igrama. Istraživanje je po-lazilo od sljedećih pitanja:

IP1: Ima li razlike u preferenciji različitih glazbenih igara s obzirom na dob učenika?

IP2: Koje glazbene igre učenici preferiraju?

Postupak i instrument istraživanjaZa potrebe istraživanja osmišljen je listić za ocjenjivanje sedamnaest

glazbenih igara od učenika. Glazbene igre s učenicima organizirane su tijekom izvedbe nastavnih sati solfeggia u Glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku. Nakon što je glazbena igra izvedena, učenici su ju ocijenili ocjenom od 1 do 5 (1 – najniža ocjena; 5 – najviša ocjena).

Rezultati istraživanjaDobiveni rezultati grafički su prikazani kako bi se istaknula učenička

preferencija glazbenih igara prema određenoj igri i kategoriji igre te pre-ferencija glazbenih igara u odnosu na dob učenika, tj. razred.

SUVREMENA PITANJA

60

60

U grafikonu 1 prikazane su najviše ocijenjene igre s obzirom na razred.

7

Cilj istraživanja i istraživačka pitanja

Istraživanjem se željela uvidjeti učenička zainteresiranost za glazbene igre te

spoznati njihovo mišljenje o glazbenim igrama. Istraživanje je polazilo od

sljedećih pitanja:

IP1: Ima li razlike u preferenciji različitih glazbenih igara s obzirom na dob

učenika?

IP2: Koje glazbene igre učenici preferiraju?

Postupak i instrument istraživanja

Za potrebe istraživanja osmišljen je listić za ocjenjivanje sedamnaest

glazbenih igara od učenika. Glazbene igre s učenicima organizirane su tijekom

izvedbe nastavnih sati solfeggia u Glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku.

Nakon što je glazbena igra izvedena, učenici su ju ocijenili ocjenom od 1 do 5 (1

– najniža ocjena; 5 – najviša ocjena).

Rezultati istraživanja

Dobiveni rezultati grafički su prikazani kako bi se istaknula učenička

preferencija glazbenih igara prema određenoj igri i kategoriji igre te preferencija

glazbenih igara u odnosu na dob učenika, tj. razred.

U grafikonu 1 prikazane su najviše ocijenjene igre s obzirom na razred.

Grafikon 1: Najviše ocijenjene glazbene igre

Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da je najvišu ocjenu dobila igra

Ritamski kružići (5,00), a dodijelili su ju učenici drugoga razreda. Učenici

početnoga solfeggia i prvoga razreda su također visoko ocijenili igre, a sljedeću

Tko je na vratima i Skriveni

predmet - Pile 4,73

Tko se oglasio 4,84

Ritamski kružići 5,00

0 1 2 3 4 5

Početnički Solfeggio

Solfeggio 1.

Solfeggio 2.

Grafikon 1: Najviše ocijenjene glazbene igre

Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da je najvišu ocjenu dobila igra ritamski kružići (5,00), a dodijelili su ju učenici drugoga razreda. Uče-nici početnoga solfeggia i prvoga razreda su također visoko ocijenili igre, a sljedeću najvišu ocjenu dali su učenici prvoga razreda solfeggia igri Tko se oglasio? (4,84). Kod učenika početničkoga solfeggia najviša dobivena ocjena je 4,73 i to za igre tko je na vratima i skriveni predmet – pile.

Kako su ocijenjene igre s obzirom na kategorije prikazano je u grafi-konu 2.

8

najvišu ocjenu dali su učenici prvoga razreda solfeggia igri Tko se oglasio?

(4,84). Kod učenika početničkoga solfeggia najviša dobivena ocjena je 4,73 i to

za igre Tko je na vratima i Skriveni predmet – Pile.

Kako su ocijenjene igre s obzirom na kategorije prikazano je u grafikonu 2.

Grafikon 2: Ocjene kategorija glazbenih igara

Najvišu ocjenu s obzirom na kategorije je dobila kategorija igre s ritmovima

(5,00), slijede igre s pjevanjem (4,84) te igre s melodijama ili tonovima (4,76),

zatim sviranje na instrumentima Orffova instrumentarija (4,7) te igre uz slušanje

glazbe (4,41), a na posljednjem mjestu je igra križaljka (4,22).

Najviše ocijenjena kategorija je igre s ritmovima, pretpostavljamo zato što su

se s igrama s ritmovima učenici prvi put susreli jer ih do tada nisu izvodili, bile su

im dinamične i tražile su njihovu maksimalnu angažiranost.

Grafikon 3 prikazuje ukupne ocjene glazbenih igara s obzirom na razred.

5 4,84 4,76 4,7

4,41 4,22

Grafikon 2: Ocjene kategorija glazbenih igara

61

61


Najvišu ocjenu s obzirom na kategorije je dobila kategorija igre s ri-tmovima (5,00), slijede igre s pjevanjem (4,84) te igre s melodijama ili tonovima (4,76), zatim sviranje na instrumentima Orffova instrumenta-rija (4,7) te igre uz slušanje glazbe (4,41), a na posljednjem mjestu je igra križaljka (4,22).

Najviše ocijenjena kategorija je igre s ritmovima, pretpostavljamo zato što su se s igrama s ritmovima učenici prvi put susreli jer ih do tada nisu izvodili, bile su im dinamične i tražile su njihovu maksimalnu angažira-nost.

Grafikon 3 prikazuje ukupne ocjene glazbenih igara s obzirom na ra-zred.

9

Grafikon 3: Ukupne ocjene glazbenih igara s obzirom na razred

Glazbene igre najviše vole izvoditi učenici početničkoga solfeggia (njihova

ukupna prosječna ocjena svih igara je 4,69). Iznenađujuće, nakon njih slijede

učenici drugoga razreda solfeggia s ocjenom 4,48, dok se učenici prvoga razreda

solfeggia „manje vole igrati“, s ocjenom 4,24. Međutim, sve ocjene su vrlo visoke

i možemo zaključiti da su učenici svih razreda uistinu visoko ocijenili glazbene

igre.

Zaključak

Učitelji u nastavi solfeggia trebaju imati u vidu dob učenika, tj. da kod učenika

mlađe dobi razviju ljubav prema glazbi i potaknu razvoj glazbena sluha i, prije

svega, osjećaja za glazbeni ritam i intonaciju. U mlađih učenika dječji glasovi još

uvijek nisu formirani, njihov opseg glasa nije velik te, također, nisu razvijene

pjevačke sposobnosti. Stoga treba pozorno birati pjesme namijenjene pjevanju.

U radu s najmlađim učenicima uz brojalice i pjesme potrebno je izvoditi

koračanje, pljeskanje dlanom o dlan, udar nogom u pod i slično, kako bi učenik

pokretom vlastita tijela doživio glazbeni puls mjere. Također, u skladu s dobi

učenika, potrebno im je dopustiti da na različite načine reagiraju na glazbu.

Stoga ne bi trebalo očekivati da učenici mirno sjede tijekom slušanja, nego da

prate glazbu spontanim pokretima, bilo samo nekim dijelovima tijela

(cupkanjem, njihanjem, pokretima ruke), bilo čitavim tijelom – igrom, plesom,

koračanjem i slično. Samo će se tako u učenikā pobuditi želja da ponovno slušaju

određenu skladbu. Slušanje glazbe bit će im zanimljivo, tj. potaknut će se

razvijanje ljubavi prema glazbi i potreba trajna slušanja kvalitetne glazbe

4,69

4,24

4,48

4 4,2 4,4 4,6 4,8 5

Početnički Solfeggio

Solfeggio 1.

Solfeggio 2.

Grafikon 3: Ukupne ocjene glazbenih igara s obzirom na razred

Glazbene igre najviše vole izvoditi učenici početničkoga solfeggia (njihova ukupna prosječna ocjena svih igara je 4,69). Iznenađujuće, na-kon njih slijede učenici drugoga razreda solfeggia s ocjenom 4,48, dok se učenici prvoga razreda solfeggia „manje vole igrati“, s ocjenom 4,24. Međutim, sve ocjene su vrlo visoke i možemo zaključiti da su učenici svih razreda uistinu visoko ocijenili glazbene igre.

Zaključak

Učitelji u nastavi solfeggia trebaju imati u vidu dob učenika, tj. da kod učenika mlađe dobi razviju ljubav prema glazbi i potaknu razvoj glazbena sluha i, prije svega, osjećaja za glazbeni ritam i intonaciju. U mlađih uče-nika dječji glasovi još uvijek nisu formirani, njihov opseg glasa nije velik

SUVREMENA PITANJA

62

62

te, također, nisu razvijene pjevačke sposobnosti. Stoga treba pozorno bi-rati pjesme namijenjene pjevanju. U radu s najmlađim učenicima uz bro-jalice i pjesme potrebno je izvoditi koračanje, pljeskanje dlanom o dlan, udar nogom u pod i slično, kako bi učenik pokretom vlastita tijela doživio glazbeni puls mjere. Također, u skladu s dobi učenika, potrebno im je dopustiti da na različite načine reagiraju na glazbu. Stoga ne bi trebalo očekivati da učenici mirno sjede tijekom slušanja, nego da prate glaz-bu spontanim pokretima, bilo samo nekim dijelovima tijela (cupkanjem, njihanjem, pokretima ruke), bilo čitavim tijelom – igrom, plesom, kora-čanjem i slično. Samo će se tako u učenikā pobuditi želja da ponovno slu-šaju određenu skladbu. Slušanje glazbe bit će im zanimljivo, tj. potaknut će se razvijanje ljubavi prema glazbi i potreba trajna slušanja kvalitetne glazbe (Marković i Ćoso-Pamer, 2016). Ovako organizirana nastava traži od učitelja solfeggia drukčiji metodički pristup i osmišljavanje kreativne nastave. Glazbene igre idealno su rješenje za ostvarivanje navedenoga.

Ovo istraživanje pokazalo je da učenici mlađe školske dobi vole glaz-bene igre svih kategorija, no svakako treba pratiti njihove interese jer se one s vremenom i dobi učenika mogu mijenjati. Rezultati su pokazali kako učenici mlađe školske dobi rado izvode glazbene igre i da najviše preferiraju glazbene igre s ritmovima. Očekivano je bilo da će učenici sta-rije dobi biti manje zainteresirani za glazbene igre, no iznenađenje je to da učenici drugoga razreda imaju veći interes za igre nego učenici prvoga razreda. Naravno, ovdje govorimo o nijansama jer su rezultati pokazali kako učenici svih dobnih skupina vole glazbene igre, rado ih izvode te su ih ocijenili vrlo visoko. Učiteljev zadatak je da učenicima mlađe školske dobi omoguće izvedbu onih aktivnosti koje vole i da im učenje učine zanimljivim. Stoga bi učitelji trebali u nastavu solfeggia, pa tako i drugih predmeta u glazbenih školama, uvoditi što više glazbenih igara jer učenici najbolje uče putem igre i takvo učenje ostaje u trajnoj memoriji, a osim toga glazbene igre su se pokazale odličnim izborom za stvaranje ugodne i poticajne atmosfere u razredu.

Literatura1. Aladrović Slovaček, K., Srzentić, D. i Ivanković, M. (2013). Je-

zične igre u nastavnoj praksi. U: Petrović-Soči, B. i Višnjić-Jevtić, A. (ur.), Igra u ranom djetinjstvu (str. 14. – 23). Zagreb: OMEP Hr-vatska i Alfa.

2. Bishko, A. (2017). Make Ear Training Fun with these 6 Games. Topmusic. Preuzeto s: https://topmusic.co/make-ear-training-fun-with-these-6-games/, 7.6.2020.

63

63


3. Britton, L. (2000). Montessori učenje kroz igru. Zagreb: Hena com.4. Brotherson, S. E. (2009). What Young Children Learn Through Play.

Fargo: NDSU Extension Service, North Dakota State University.5. Bulotsky-Shearer, R. J., Bell, E. R. Carter, T. M. i Dietrich,

S. L. R. (2014). Peer Play Interactions and Learning for Low-In-come Preschool Children: The Moderating Role of Classroom Quality. Early Education and Development, 25(6), 815-840. DOI: 10.1080/10409289.2014.864214.

6. Dobrota, S. (2012). Uvod u suvremenu glazbenu pedagogiju. Split: Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.

7. Giannikas, CH. N. (2017). Play your way to effective teaching: the young learners classroom. Preuzeto s: https://www.english.com/blog/play-effective-teaching/, 7. 6. 2020.

8. Giannikas, CH. N. i Mclaughlin, L. (2016). Games in the Spotli-ght: teaching English to the YL. IH Journal, 40. Preuzeto s: https://ihjournal.com/games-in-the-spotlight-teaching-english-to-the-yo-ung-learner-bychristina-nicole-giannikas-lou-mclaughlin, 7. 6. 2020.

9. Ginsburg, K. R. (2007). The Importance of Play in Promoting He-althy Child Development and Maintaining Strong Parent-Child Bonds. PEDIATRICS. Preuzeto s: https://pediatrics.aappublicati-ons.org/content/pediatrics/119/1/182.full.pdf, 7. 6. 2020.

10. Goldstein, J. (2012). Play in Children’s Development, Health and Well-being. Brussels: Toy Industry of Europe (TIE). Preuze-to s: https://www.toyindustries.eu/wp-content/uploads/2010/11/Play-in-childrens-development-health-and-well-being-final.pdf, 7. 6. 2020.

11. Happ, E. i Happ R. (2004). Skočizvuk: glazbom i pokretom do cjelovite ličnosti: metodički priručnik i zbirka glazbeno-pokretnih igara s interak-tivnim audio CD-om. Zagreb: NAJ-Domus.

12. Marković V. i Ćoso-Pamer, A. (2016). MUZIČKI KORACI 1 – priručnik za prvi razred osnovne muzičke škole. Podgorica: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

13. Nikčević-Milković, A., Rukavina, M. i Galić, M. (2011). Kori-štenje i učinkovitost igre u razrednoj nastavi. Život i škola, 25, 108. – 121.

14. Šulentić Begić, J. (2016). Glazbene igre u primarnom obrazovanju. U: Jerković, B. i Škojo, T. (ur.), Umjetnik kao pedagog pred izazovima suvremenog odgoja i obrazovanja (str. 685. – 701). Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku; Umjetnička akademija u Osi-jeku.

SUVREMENA PITANJA

64

64

15. Šulentić Begić, J. (2010). Problematika pjevačkog zbora mlađe školske dobi. Tonovi, 55, 33. – 44.

16. Zdravković, V., Malinović-Jovanović, N. i Dejković, M. (2018). Musical Games in Classroom Teaching. Facta Universitatis, Series: Teaching, Learning and Teacher Education, 2(1), 105. – 112. Preuze-to s: https://www.researchgate.net/publication/327417373_MUSI-CAL_GAMES_IN_CLASSROOM_TEACHING, 7. 6. 2020.

Application of music games in the beginner Solfeggio classes

Summary

Within this work, in February and March 2019, research was conducted at the Franjo Kuhač Music School in Osijek in the pre-school, first and second classes of Solfeggio. The research wanted to see the students’ interest in musi-cal games and to get to know their opinion about musical games. The results showed that younger school-age students are happy to play music games and prefer music games with rhythms. It was expected that older students would be less interested in music games, but the surprise is that second grade students are more interested than first grade students of Solfeggio. Of course, here we are talking about shadows, because all the results showed that students of all ages love music games, are happy to perform them and rated them very high. For these reasons, teachers should use musical games in Solfeggio classes, listen to students’ wishes and thus create a stimulating atmosphere in the classroom.Keywords: Solfeggio classes, younger school students, music games.

65

Katarina ŠimićFFMOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 37.018.1 159.922.7:37 Pregledni članak Primljeno: 17. studenoga 2020.

Roditeljstvo se može (na)učiti

Sažetak:

Roditeljska uloga predstavlja najvažniju, najzahtjevniju i najodgovorniju ulogu koju pojedinac tijekom različitih životnih faza preuzima na sebe. Ro-ditelj preuzima odgovornost za samoga sebe i za dijete, stoga njegovi odgoj-ni postupci, ponašanje i djelovanje trebaju biti u skladu s dobrobiti djeteta. Pedagoški kompetentan roditelj nastoji (na)učiti roditeljske vještine, usvoji-ti potrebna znanja o razvoju djeteta i njegovim sposobnostima u pojedinoj fazi odrastanja, siguran je u svoje roditeljske postupke, potiče djelotvornu, učinkovitu i kvalitetnu komunikaciju te je u stalnoj interakciji s djetetom. S druge strane, nekompetentan roditelj osjeća teret roditeljske uloge, nesigu-ran je i nije spreman na učenje novih vještina. Educiranjem roditelja putem planski osmišljenih programa roditelje se uči nenasilnoj komunikaciji, odabiru djelotvornih odgojnih postupaka koji doprinose cjelokupnom razvoju djeteta s naglaskom na sposobnosti i mogućnosti koje dijete posjeduje, postavljanju gra-nica, disciplini i odgovornom ponašanju. Cilj programa za roditelje je pružiti roditeljima percepciju kako nema savršena roditeljstva, ali da postoji promiš-ljajuće roditeljstvo u kojem roditelji i djeca zadovoljavaju svoje potrebe.Ključne riječi: pedagoški (ne)kompetentni roditelji, programi za roditelje, roditeljstvo.

Uvod

Roditeljstvo predstavlja jednu od najodgovornijih i najzahtjevnijih uloga koju pojedinac preuzima na sebe. Cilj obrazovanja roditelja

je povećati roditeljske kompetencije i praksu za dobrobit obitelji i djece. Na prvom mjestu, roditelji djetetu trebaju osigurati kvalitetne odnose što podrazumijeva imati vremena za dijete (igrati se s djetetom, adekvatno odgovarati na djetetove potrebe, neprestano komunicirati s djetetom i sl.). Roditelji se suočavaju s teškim zadatcima tijekom obavljanja roditeljske

66

uloge, poput podučavanja djece načinima razvijanja životnih vrijednosti potrebnih za djelotvorno funkcioniranje u društvu, istovremeno njegujući djetetove potrebe, jedinstvene interese i kapacitete, ističe Ljubetić (2012). U suvremenu svijetu roditeljska uloga tim postaje još složenija i sam rodi-telj postaje opterećen njezinim obavljanjem. Stoga, educiranjem roditelja za roditeljsku ulogu i roditeljskim programima, roditelji uočavaju kako nema savršena roditeljstva, ali su motivirani za učenje novih oblika pona-šanja, metoda i postupaka potrebnih za kvalitetnije i uspješnije roditelj-stvo. Prednost je što se roditeljstvo može (na)učiti. Različiti programi koji nude educiranje roditelja za roditeljsku ulogu uče roditelje nenasilnom rješavanju problema, odabiru djelotvornih odgojnih postupaka i nude znanja i vještine potrebne za kvalitetnije roditeljstvo. Cilj svakoga rodi-telja je odgajanje djece koja su odgovorna, samostalna, koja imaju visoko samopouzdanje izgrađeno na realnim mogućnostima i kompetencijama, spremno na učenje, ističu Miller i sur. (2018).

Tijekom edukacija namijenjenih roditeljima, roditelji uče modele ponašanja za koje nisu znali, uče se dvosmjernoj komunikaciji s djecom s posebnim naglaskom na aktivnom slušanju djece, pregovaranju s nji-ma, ohrabrivanju i podržavanju, navodi Durmuşoģlu Saltali (2020). Uz ovakav način komunikacije roditelji grade odnos s djecom koji postaje temeljem uspješna roditeljskoga djelovanja koji se izravno reflektira na dijete. Djeca koja odrastaju uz kompetentne roditelji, koji odgovaraju na njihove potrebe uz funkcionalno obiteljsko okružje imaju veće izglede i sami postati takvi kao odrasle osobe.

1. Roditeljstvo – odnos, uloga i proces

Bogata znanstvena literatura (Larzelere i Khun, 2005; Johnson i sur., 2014) ističe važnost razvijanja i unaprjeđenja roditeljstva za dobrobit dje-ce i učinkovitost interakcije s njima. Proučavajući literaturu (Demo i Cox, 2000; Crosnoe i Cavanagh, 2010) uočava se kako je roditeljstvo prouča-vano nizom psiholoških poddisciplina usmjerenih na razvoj djeteta (ra-zvojna psihologija, neuropsihijatrija i bihevioralna psihologija) što ukazu-je na izravan utjecaj roditeljstva i njegove kvalitete na djetetov razvoj. Po-jedinci su tijekom čitava života suočeni s nizom odluka kao i nizom uloga koje preuzimaju na sebe. Jedna od takvih je i odluka o zasnivanju obitelji i roditeljstvu i/ili (ne)prihvaćanju roditeljske uloge. Otkako je čovjeka i vijeka postoje roditelji, a u zadnje vrijeme teoretičari različitih disciplina i praktičari pridaju sve više pozornosti njihovoj ulozi. Suvremena definicija

66SUVREMENA PITANJA 66

67

67

Katarina ŠimićRODITELJSTVO SE MOŽE (NA)UČITI

roditeljstva vidi roditeljstvo kao kombinaciju elemenata ljubavi, potpore, discipline, obrazovanja, opće dobrobiti, zaštite i održavanja kontakta sa širom obitelji, navode Miller i sur. (2018). Tijekom različitih životnih faza koje prolazimo dobivamo i različite uloge. Pojedine uloge dobivamo samim rođenjem (uloga kćeri/sina ili uloga brata/sestre), a neke sami bi-ramo (uloga supruge/supruga, uloga majke/oca). Roditeljstvo predstavlja najzahtjevniju i najkompleksniju ulogu koju pojedinac preuzima na sebe, a nitko ga za nju ne priprema, ističu Jurčević Lozančić i Kunert (2015).

Roditeljska uloga počinje u trenutku potvrđivanja trudnoće, a roditelj se postaje samim činom rođenja djeteta kad se roditelj (nastoji) reali-zira u novoj ulozi. Ljubetić (2007) roditeljstvo vidi kako proces koji u svom razvoju prolazi kroz različite faze u kojima je poželjno mijenjanje roditeljskih ponašanja. Roditelj u procesu roditeljstva mijenja svoje pona-šanje, način komunikacije, uči nove vještine i zadovoljava potrebu za lju-bavi, pripadanjem i potrebu za potomcima. Samo roditeljstvo predstavlja složen proces prilikom kojega roditelja doživljavaju različite emocionalne reakcije od početničkoga ushićenja vijesti da će postati roditelj pa do ra-zličitih strahova koje roditeljstvo sa sobom nosi. Stričević (2011) govori o roditeljskom strahu koji počinje od rođenja djeteta, a kasnije, kako dijete raste, strah postaje veći.

Osim strahova, roditeljska uloga podrazumijeva odlučivanje, pomoć i skrb, pružanje ljubavi i topline, odgovornost i upornost u postavljanju granica. Za roditeljstvo trebamo imati plan koji se zasniva na akciji i zna-nju. Temelj funkcionalna, kompetentna i uspješna roditeljstva je promi-šljenost, razum kod odlučivanja, a nipošto ljutnja i nepromišljenost. Ro-diteljstvo nisu odgojne tehnike i metode, nagrade i kazne, roditeljstvo je odnos koji roditelj ostvaruje sa svojim djetetom. Autorice Maleš i Kušević (2011) ukazuju na to da je roditeljstvo uloga, a ne biološka funkcija što značajno mijenja pogled na roditeljstvo ističući (ne)pedagoške kompe-tencije roditelja kao temelj (ne)uspješna roditeljstva.

2. Pedagoške kompetencije roditelja

Gotovo da i nema područja ljudske djelatnosti gdje se ne ističe pojam kompetencije. Pojam kompetencija definira se različito i svako zanima-nje sadrži ključne kompetencije koje pojedinac treba razviti i posjedovati kako bi se bavio određenom profesijom. Prema Bujasu (2001), engleski pojam competence prevodi se kao kompetencija, sposobnost ili stručnost, a prema Aniću (2004) u hrvatskom jeziku riječ kompetencija jest prizna-

SUVREMENA PITANJA

68

68

ta stručnost, sposobnost kojem netko raspolaže. Zürcher (2010: 63, pre-ma Pavkov i Živčić, 2013) naglašava da definicija kompetencije „ovisi i o tome koja ju znanstvena disciplina definira (psihologija, lingvistika, sociologija, obrazovne znanosti, ekonomija, političke znanosti, prirodne znanosti, tehničke znanosti) i za koje potrebe“. Kohlhoff i Barnett (2013) ističu kako su kompetentni roditelji oni koji pokazuju visoku razinu lju-bavi i pripadnosti djeci, više razgovaraju sa svojom djecom, razvijaju pozi-tivnu disciplinu kod djece uz pomoć djelotvorna i poticajna obiteljskoga okružja.

Uz to, kompetentni roditelji rjeđe rabe kazne kao odgojni oblik. Rodi-teljska kompetencija povezana je sa smanjenom frustracijom kod dojen-čadi, boljim spavanjem roditeljā i djece. Socijalna i emocionalna potpora roditeljā u visokoj je korelaciji s roditeljskim kompetencijama, a roditelji s većom potporom osjećaju se kompetentnijim u roditeljskoj ulozi. Delač Hrupelj i sur. (2000: 20) navode kako svaki roditelj želi najbolje pri odgo-ju svoga djeteta, a da bi u tom bio dovoljno izdvajaju sljedeće roditeljske osobine:a) „Uspješan roditelj ima pozitivnu sliku o sebi. b) Uspješan roditelj je prilagodljiv. c) Uspješan roditelj je strpljiv. d) Uspješan roditelj je pozitivan uzor svojoj djeci. e) Uspješan roditelj rado uči. f ) Uspješan roditelj uživa u roditeljstvu”

Roditeljska kompetencija uključuje domene samoefikasnosti i rodi-teljsko zadovoljstvo. Farkas i Valdés (2010) navode kako pedagoška kom-petencija roditelja djeluje kao zaštitni faktor na smanjenju roditeljske depresije, teškoga dječjega temperamenta i niza drugih nepovoljnih čim-benika koji mogu djelovati na obitelj. Uz to, osjećaj roditeljske kompeten-cije povezan je i s bračnim odnosom koji izravno utječe na funkcioniranje obitelji i njezine članove, navode Kohlhoff i Barnett (2013).

Istraživanja Miller i sur. (2018) ukazuju kako roditeljske kompetencije nemaju samo dobrobit za djecu nego i za same roditelje, kompetentan roditelj pruža dovoljno ljubavi djetetu u isto vrijeme imajući djelotvo-ran autoritet nad djecom koji nije prisilno nametnut da se dijete osjeća manje vrijedno nego se dijete osjeća poželjno i prihvaćeno od roditeljā te granice i disciplinu koje prima od roditelja poslušno prihvaća. Pobolj-šavajući roditeljske vještine roditelji rade za osobnu dobrobit kao i za dobrobit djece. Visoka razina roditeljske kompetencije pospješuje fizičko i psihološko zdravlje djece, navode Angley i sur. (2015). Kako bi provje-

69

69

Katarina ŠimićRoditeljstvo se može (na)učiti

rili postoje li razlike glede pedagoških kompetencije majki i očeva, Ziv i Arbel (2020) proveli su istraživanje na 130 roditelja (65 majki i 65 očeva) djece predškolske dobi. Dobiveni rezultati pokazuju kako se majke osje-ćaju kompetentnije u odgovaranju na djetetove potrebe i više ulažu u iz-gradnju roditeljske uloge. S druge strane, očevi osjećaju veću nesigurnost u obavljanju roditeljske uloge smatrajući kako nemaju dovoljno znanja potrebnih za odgoj djeteta. Rezultati istraživanja nisu iznenađujući ako uzmemo u obzir tradicionalan oblik roditeljske uloge u kojoj je majka bila primaran odgojitelj djece, dok su očevi pružali sigurnost i financijsku stabilnost obitelji.

3. Pedagoški nekompetentni roditelji

Recentna istraživanja (Berryhill, 2016; Magee, 2018) potvrđuju doka-ze o negativnim ishodima pedagoške nekompetencije roditelja na dijete, poput zlostavljanja i maltretiranja djece do uskraćivanja djetetu osnov-nih potreba. Autorica Ljubetić (2012) nekompetentna roditelja vidi kako osobu koja osjeća teret roditeljstva, nesigurna je u svojoj roditeljskoj ulozi, ne posjeduje znanje.

Nekompetentno roditeljstvo često je povezano s uskraćivanjem osnovnih potreba djeci, zanemarivanjem, različitim oblicima zlostavlja-nja i visokom razinom roditeljskoga stresa, ne uspostavlja odnos s djete-tom, primjenjuje strog autoritet i jednosmjernu komunikaciju, prigovara djeci i nema interakciju s njima. Obilježja nekompetentna roditeljstva prepoznatljiva su u žaljenju na nedostatak vremena za dijete, nedostatak financijske stabilnosti, nemogućnost prevladavanja kriza i nestabilnost. Roditeljska očekivanja često nisu u skladu s razvojnim mogućnostima djece, roditelji nisu educirani o fazama razvoja djece i tako prepoznaje-mo njihove pedagoške nekompetencije. Djeca nekompetentnih roditelja u odrasloj dobi postaju nezreli i emocionalno nestabilni, ističe Arane-ta-Merin (2018).

Istražujući roditeljsku učinkovitost Durmuşoģlu Saltali (2020) uočava na koji način djeluje povezanost očeva s djecom predškolske dobi i stres zbog obavljanja roditeljske uloge. Istraživanje je provedeno u Turskoj na uzorku od 421 oca djece predškolske dobi koja su pohađala vrtić. Dob djece čiji su roditelji uključeni u istraživanja je 48 – 72 mjeseca. Rezultati istraživanja pokazali su kako je roditeljski stres važan prediktor odnosa oca i djeteta i djelotvornosti roditelja, a roditeljska učinkovitost važan je prediktor odnosa oca i djeteta. Konačno, roditeljska učinkovitost ima

SUVREMENA PITANJA

70

70

djelomičnu posredničku ulogu u odnosu između odnosa oca i djeteta i roditeljske učinkovitosti. Rezultati istraživanja mogu dovesti do razvoja odgojno-obrazovnih politika i praksā koje podržavaju roditeljsku kompe-tenciju u smislu smanjenja roditeljskoga stresa očeva s predškolskom dje-com i poboljšanja njihova odnosa. Osjećaj roditeljske nekompetentnosti uzrokovan je i svakodnevnim problemima s kojima se roditelju suočavaju (dugotrajno radno vrijeme, nezaposlenost, mala primanja, bračni proble-mi, iscrpljenost obvezama) što dodatno smanjuje mogućnost za djelo-tvornije postupanje prema djeci.

Sukobi između roditelja i djece uzrokovani su roditeljskim nezna-njem i pogrješnim tumačenjem djetetova ponašanja, nerealnim roditelj-skim očekivanjima i emocionalnom opterećenosti roditelja roditeljskom ulogom, navode Fine i Wardle (2001). Takvo disfunkcionalno obiteljsko okružje često u sebi krije različite tipove zlostavljanja, fizičkoga kažnja-vanja, prisiljavanja djece na aktivnosti koje ne mogu obavljati s obzirom na svoju razvojnu dob, uskraćivanja emocionalne potpore i otuđenjem od djece. Nekompetentno roditeljstvo predstavlja teret roditeljima i osjećaju se nesigurno tijekom obavljanja roditeljske uloge što dovodi do pojave rizičnih ponašanja kod djece (Šimić i Ljubetić, 2018). Kako bi se roditelj-ska uloga mogla djelotvornije obavljati, roditelje se motivira na edukaciju jer samo uz kompetentna roditelja imamo velike šanse imati i kompeten-tno dijete.

4. Programi za uspješnije roditeljstvo

Za svako zanimanje potrebne su kompetencije koje se stječu različi-tim edukacijama. Uloga roditelja zahtijeva izgrađivanje pedagoških kom-petencija kako bi roditelj bio dosljedan, usvajao znanje i izgrađivao vješti-ne potrebne za roditeljsku ulogu. Cilj obrazovanja roditelja jest osnažiti obitelji i ojačati roditeljsku praksu kako bi se roditelji u svojoj roditeljskoj ulozi osjećali kompetentno, slobodno i sposobno, ističe Araneta-Merin (2018). Poznati mislioci Aristotel i Platon isticali su potrebu za obrazo-vanjem roditelja, J. J. Rousseau smatrao je da su roditelji najbolji odgo-jitelji svoje djece, Pestalozzi je naglasio vitalnu ulogu roditeljā i obitelj-ske sredine u odgoju djece, navodi Maleš (1995). Programi za edukaciju roditelja imaju za cilj prevenciju rizičnih ponašanja djece, roditeljskoga zanemarivanja i zlostavljanja te poboljšati načine zadovoljavanja potreba djeteta istovremeno dopuštajući roditelju da zadrži svoj roditeljski au-toritet utemeljen na znanju, vještinama i sposobnostima nošenja s od-govornom roditeljskom ulogom. Programi za razvoj roditeljskih vještina

71

71


usmjereni su na dva primarna razdoblja. Prvo koje obuhvaća razdoblje od šeste do dvanaeste godine ima za cilj uz pomoć planski osmišljena kuri-kula usmjeriti roditelje na očekivanja glede razvojnih mogućnosti djece i odgovaranja na djetetove individualne potrebe. U drugom razdoblju, od dvanaeste do petnaeste godina (razdoblje adolescencije) naglasak se stavlja na odgovorno ponašanje.

Krajnji cilj svih programa za roditelje je omogućiti djeci razvoj spo-sobnosti, odgovorno ponašanje i samostalno djelovanje. Manual (2016) navodi kako se nastavni programi za roditeljske vještine oslanjaju na niz elemenata, a to su:a) podučavanje vještinama pozitivne interakcije djece i roditeljab) povećanje emocionalnih i empatičkih komunikacijskih vještinac) podučavanje roditeljā vještinama rješavanja problema i usmjeravanje

djeteta na zdrave izboree) podučavanje roditeljā strategijama nenasilne disciplinef ) psihosocijalna potpora roditeljima i djeci.

Svaki od navedenih elemenata ukratko ćemo pojasniti stavljajući na-glasak na vještine koje su ključne u pojedinom elementu.

a) Podučavanje vještinama pozitivne interakcije djece i roditelja podrazu-mijeva usvajanje vještine komuniciranja roditelja s djecom, aktivno ih slu-šajući, pregovarajući s njima, podržavajući ih i ohrabrujući. Djelotvorna komunikacija između roditelja i djece treba biti dvosmjerna i utemeljenja na međusobnom povjerenju i poštivanju, ističe Ljubetić (2007). Učinko-vita komunikacija čini temelj roditeljskih programa na kojem se grade sve ostale osobine, navodi Manual (2016). On smatra da kompetentni i pe-dagoški educirani roditelji usmjeravaju djetetovu igru, potiču ju, pohva-ljuju za primjereno ponašanje smanjujući agresivnost djeteta i osnažuju svoju roditeljsku samoefikasnost.

b) Povećanje emocionalnih i empatičkih komunikacijskih vještina kroz jednostavne aktivnosti koje roditelji provode u posrednoj i neposrednoj interakciji s djecom uz pomoć aktivna slušanja. Poticanje djece na izraža-vanje emocija i emocionalnu pismenost kao i na upravljanje emocijama. Kroz roditeljske programe, roditelji se uče reguliranju vlastitih emocija, snižavanju frustracija i stresa te kontroliranju ljutnje i bijesa, ističe Ma-nual (2016). Učinkovita komunikacija djelotvorna je za roditelje i za nji-hovu djecu smanjujući frustracije i bijes jednih i drugih te pojavu rizičnih ponašanja djece.

c) Podučavanje roditelja vještinama rješavanja problema i usmjeravanje djeteta na zdrave izbore osigurava roditeljima moguće strategije rješavanja

SUVREMENA PITANJA

72

72

konfliktnih situacija uz pregovaranje s djecom, funkcionalno obiteljsko okružje u kojem su pravila bitna i gdje se pravila poštuju. Usmjeravanje djeteta na zdrave životne izbore odlučivanjem utemeljenim na obitelj-skim vrijednostima i normama ponašanja.

d) Podučavanje roditelja strategijama nenasilne discipline kako bismo spriječili fizičko kažnjavanje djece, upotrebu kaznā u odgoju i loše pona-šanje djece. Nenasilna disciplina vodi boljem djetetovu socio-emocional-nom razvoju, boljem akademskom uspjehu, smanjenju agresivnih pona-šanja i depresije učenika. Nenasilna disciplina koju roditelji primjenjuju dovodi do razvoja zdrava samopoštovanja pojedinca što se reflektira na njegovo mentalno zdravlje.

e) Psihosocijalna potpora roditeljima i djeci u programima za učenje ro-diteljskih vještina odnosi se na učenje i upoznavanje s tehnikama koje omogućuju lakše snalaženje u traumatičnim životnim situacijama.

Dobrobit razvoja roditeljskih vještina podjednako imaju roditelji i nji-hova djeca. Roditelji nastoje unaprijediti vještine roditeljstva, steći znanje o pojedinom razvojnom razdoblju u kojem se dijete nalazi i preventivno djelovati na pojavu rizičnih ponašanja. Istraživanje Purwati (2016) do-kazuje kako se uz pomoć roditeljskih programa može spriječiti agresivno ponašanje. U istraživanju je sudjelovalo 175 roditelja čija su djeca poka-zivala različite oblike agresivna ponašanja. Nakon što su roditelji prošli obuku i unaprijedili roditeljske vještine agresivno ponašanje se smanji-lo. Tijekom programa roditeljima se ukazalo na različite oblike agresije kod dječaka i djevojčica, upozoreni su na sadržaje koje djeca gledaju (na televiziji, u videoigricama i u filmovima), djelotvorno rješavanje sukoba i negubitničku metodu rješavanja sukoba. Roditelji su nakon završetka programa izrazili zadovoljstvo zbog vještina koje su razvili i znanja koje su usvojili što je bilo razvidno iz ponašanja njihove djece. Zapravo, rodi-telji su radeći na sebi indirektno radili na uspostavljanju odgovarajućih odnosa sa svojom djecom pogotovo u razdoblju adolescencije. Brojne ustanove koje se brinu o odgoju i obrazovanju djece potiču roditelje na uključivanje u edukacije o roditeljstvu. Zanimljivo istraživanje provela je autorica Dahlan (2016) o skrbnicima djece koja odrastaju u domovima za nezbrinutu djecu i njihovoj (ne)edukaciji o roditeljskim vještinama.

Rezultati su pokazali kako skrbnici imaju ograničenja glede roditelj-skih vještina, roditeljstvo uvježbavaju na temelju „pokušaja i pogrješaka“ i ranijega iskustva. Nadalje, rezultati promatranja i intervjua ukazuju na izostanak odgojnoga iskustva, nedostatak adekvatna sudjelovanja na edu-kacijama i nespremnost glede rješavanja djetetovih problema. Provedeno

73

73


istraživanje omogućilo je rad i edukaciju skrbnicima kako bi poboljšali roditeljske vještine što bi utjecalo na subjektivnu dobrobit djeteta. Cilj programa koji je s njima proveden usmjeren je izgradnji brižna roditelj-stva koje uključuje osvješćivanje, promatranje i opis djetetova ponašanja na neosuđujuć način. Tully i Hunt (2016) proveli su edukaciju za roditelje kojom su željeli pružiti roditeljima znanja i vještine kako ne bi primjenji-vali i/ili smanjili fizičko kažnjavanje djece kao jednu od odgojnih metoda i spriječili pojavu nefunkcionalna roditeljstva. Nakon završetka programa, roditelji izvještavaju kako su smanjili agresivna ponašanja prema djeci, unaprijedili svoje roditeljske vještine i umjesto burnih reakcija izabrali su djelotvorne načine suočavanja s problemom. Roditeljski programi često se nude u ustanovama, a educirani instruktori podučavaju roditelje o ra-zvoju djece, privrženosti i disciplini.

Zaključak

Roditeljstvo predstavlja niz aktivnosti i zadaća na koje je pojedinac manje ili više spreman. U suvremenu društvu roditelji više nego ikad rani-je roditeljsku ulogu doživljavaju izrazito stresnom i ukazuju na izazove s kojima se suočavaju. Roditeljska uloga je važna životna uloga koja se od-vija u određenu vremenu i prostoru, a pedagoške kompetencije roditeljā postaju neophodne ako želimo odgajati odgovornu djecu koja su sposob-na brinuti o sebi i drugima, koja su spremna za kritičko promišljanje i ži-votno djelovanje. Pedagoški kompetentan roditelj je onaj koji je spreman na učenje novih vještina i usvajanje novih znanja o roditeljstvu, osjeća se sigurnim u roditeljskoj ulozi i podrazumijeva postavljanje granice djetetu uz pokazivanje osjećaja za dijete i njegove potrebe.

U ovakvu roditeljstvu nema nasilnih odgojnih metoda i usmjerava se na dosljednost u odgoju. Roditelji koji se usavršavaju u pozitivnom, pro-mišljajućem roditeljstvu pomažu djeci u razvoju samokontrole i samodis-cipline, kao i drugih osobina potrebnih za uspješno životno djelovanje. S druge strane, pedagoški nekompetentan roditelj nema vremena za dijete, primjenjuje nedjelotvorne odgojne postupke (kazne, vrijeđanje, prigova-ranje, kritiziranje i omalovažavanje djece), osjeća teret roditeljske uloge i nije siguran u svoje roditeljsko djelovanje. Nekompetentan roditelj tim neposredno pomaže nisko samopouzdanje djece, djeca nemaju samokon-trolu nego kopiraju ponašanja vlastitih nekompetentnih roditelja. Kako bismo imali roditelje koji su sigurni u svoje kompetencije, koji vole ulogu roditelja i trude se razvijati u njoj uz učenje novih vještina razvili su se

SUVREMENA PITANJA

74

74

različiti programi za roditelje. Uz pomoć educiranih stručnjaka (pedago-ga, odgojitelja i psihologa) roditelji uče kako se najbolje nositi sa stresom roditeljske uloge (koji se ne može izbjeći), osjećaju se sigurnima i važnima poznajući razvojne faze djece i uče se provoditi ciljane aktivnosti koje omogućuju cjelokupan razvoj djeteta. Roditeljska uloga nije jednostavna, ali je jedinstvena i svaki roditelj može u njoj uspjeti ako se potrudi i odluči raditi u najboljem interesu za sebe, a onda i za svoje dijete.

Literatura1. Araneta-Merin, J. (2018). Practical Review and Evaluation on Pa-

renting Education. International Journal of Evaluation and Rese-arch in Education, v7 n3 p 253. – 258.

2. Angley, M., Divney, A., Magriples, U. & Kershaw, T. (2015). So-cial support, family functioning, and parenting competence in ado-lescent parents. Maternal Child Health, 1, 67. – 73.

3. Anić, V. (2004). Rječnik stranih riječi. Zagreb: Liber.4. Berryhill, Blake, M. (2016). Mothers’ Parenting Stress and En-

gagement: Mediating Role of Parental Competence. Marriage & Family Review, Vol. 52 Issue 5, p 461. – 480.

5. Bridgman, A. (2017). Supporting Parents: Using Research to In-form Policy and Best Practice. Society for Research in Child Develop-ment. Volume 30, Issue 5.

6. Bujas, Ž. (2001). Veliki englesko-hrvatski rječnik, treće izdanje. Za-greb: Nakladni zavod Globus.

7. Crosnoe, R., Cavanagh, Shannon E. (2010). Families with chil-dren and adolescents: A review, critique, and future agenda. Journal of Marriage and Family, 72, 3, pp. 594. ‒ 611.

8. Dahlan, T. H. (2016). Mindful Parenting Program in Improving Parenting Skills of Orphanage Caregivers at Rumbela Muthma-innah-Bandung. International Journal of Early Childhood Edu-cation and Care, v5 p 57. – 64.

9. Demo, David H., Cox, Martha J. (2000). Families with young chi-ldren: A review of research in the 1990s. Journal of Marriage and the Family, 62, 4, pp. 876. ‒ 895.

10. Delač Hrupelj, J., Miljković, D., Lugomer Armano, G. (2000). Lijepo je biti roditelj: priručnik za roditelje i djecu. Zagreb: Creativa d.o.o.

11. Farkas, C., Valdés, N. (2010). Maternal stress and perceptions of self-efficacy in socioeconomically disadvantaged mothers: an expli-cative model. Infant Behavior and Development, 33 (4), 654. – 662.

75

75


12. Fine, M. J. i Wardle, K. F. (2001). A Psychoeducational Program for Parents of Dysfunctional Backgrounds. U: M. J. Fine i S. W. Lee (ur.): Handbook of Diversity in Parent Education. The Changing Fa-ces of Parenting and Parent Education. Academic Press. 134. – 155.

13. Magee, L. (2018). Parenting under stress: Examining the protective role of parenting self-efficacy in a high-risk environment. Disser-tation Abstracts International: Section B: The Sciences and Engineering, Vol 78.

14. Maleš, D. (1995) Pedagoško obrazovanje roditelja. U: Rosić, V., Pedagoško obrazovanje roditelja: zbornik radova. Rijeka: Pedagoški fa-kultet u Rijeci, str. 19. – 36.

15. Maleš, D., Kušević, B. (2011). Nova paradigma obiteljskog odgoja. U: Maleš, D., ur., Nove paradigme ranog odgoja. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zavod za pedagogiju, str. 41. – 46.

16. Manual, T. (2016). Parenting Skills Intervention. International Rescue Committee Agency Headquarters 122 East 42nd Street New York.FO

17. Miller, J. S., Wanless, S. B. Wanless, Weissberg R. P. (2018). Parenting for Competence and Parenting With Competence: Es-sential Connections Between Parenting and Social and Emotional Learning School Community Journal, Vol. 28, No. 2

18. Kohlhoff, J., Barnett, B. (2013). Parenting self-efficacy: Links with maternal depression, infant behaviour and adult attachment. Early Human Development, 89, pp. 249. – 256.

19. Johnson, Brian D., Berdahl, Laurie D., Horne, M., Richter, Emily A., Walters, M. (2014). A Parenting Competency Model. Parenting: Science & Practice, 14(2): 92. – 120.

20. Jurčević Lozančić, A., Kunert, A. (2015). Obrazovanje roditelja i roditeljska pedagoška kompetencija, teorijski i praktični izazovi. Me-todički obzori 10 (2).

21. Larzelere, R. E., Kuhn, B. R. (2005). Comparing child outcomes of physical punishment and alternative disciplinary tactics: A metaa-nalysis. Clinical Child and Family Psychology Review, 8, 1. – 37.

22. Ljubetić, M. (2007). Biti kompetentan roditelj. Zagreb: Mali profesor.23. Ljubetić, M. (2012). Nosi li dobre roditelje roda?! Odgovorno roditelj-

stvo za kompetentno dijete. Zagreb: Profil International.24. Durmuşoģlu Saltali, N. (2020). The mediating role of parenting

efficacy in the association between preschool father-child relations-hip and parental stress. Participatory Educational Research (PER) Vol. 7(2), pp. 230. – 240.

25. Stričević, I. (2011). Jačanje roditeljskih kompetencija kroz progra-

SUVREMENA PITANJA

76

76

me obrazovanja roditelja, U: D. Maleš (Ur.), Nove paradigme ranoga odgoja (str. 125. – 152). Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Za-grebu, Zavod za pedagogiju.

26. Šimić, K., Ljubetić, M. (2018). Razlike među roditeljima u percep-ciji pedagoške kompetencije. Učenje i nastava, 3; 437. – 458.

27. Tully, L. A., Hunt, C. (2016). A randomized controlled trial of a brief versus standard group parenting program for toddler aggressi-on. Aggressive Behavior, Volume 43, Issue 3.

28. Ziv, Y., Arbel, R. (2020). Parenting practices, aggressive response evaluation and decision, and social difficulties in kindergarten chi-ldren: The role of fathers. Aggressive Behavior, Volume 40, Issue 5.

29. Zürcher, R. (2010). Kompetenz-eine Annährunginfünf Schritten. Magazin erwachsenenbildung at, Das Fachmedium für Forschung, Praxisund Diskurs, 9.

PARENTING CAN BE LEARNED

Abstract

The parental role is the most important, demanding and responsible role that an individual takes on during different stages of life. The parent assumes res-ponsibility for himself and for the child therefore, his upbringing actions, be-havior and actions should be in accordance with the welfare of the child. A pedagogically competent parent strives to (learn) parenting skills, acquire the necessary knowledge about the child’s development and abilities at a parti-cular stage of growing up, is confident in their parental actions, encourages effective, efficient and quality communication and is in constant interaction with the child. On the other hand, an incompetent parent feels the burden of a parenting role, is insecure, and unwilling to learn new skills. By educating parents through planned programs, parents are taught nonviolent commu-nication, choosing effective parenting practices that contribute to the overall development of the child with emphasis on the abilities and capabilities that the child possesses, setting boundaries, discipline and responsible behavior. The goal of the program for parents is to provide parents with the perception that there is no perfect parenting, but that there is thoughtful parenting in which parents and children meet their needs.Key words: pedagogically (in) competent parents, programs for parents, pa-renting.

77

Marija KrešićSveučilište u MostaruFakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanostiStudij pedagogije

UDK 378.014.5 Pregledni članak Primljeno: 24. kolovoza 2020.

Neoliberalizam u visokom obrazovanju

Sažetak

U radu se promatraju i kritički analiziraju implikacije neoliberalne ideolo-gije na području visokoga obrazovanja. Neoliberalizam posljednjih godina dominira u društvenim, ekonomskim, političkim, kulturnim i obrazovnim institucijama diljem svijeta. Polazi se od teze da je neoliberalizam izmije-nio svrhu, strukturu, identitet i prioritete visokoga obrazovanje. Dok je u prošlosti prevladavala humanistička svrha visokoga obrazovanja, danas se pri definiranju ciljeva obrazovanja često rabe ekonomski termini kao što su efikasnost, mobilnost, konkurentnost, tržište. Znanje se shvaća kao roba na tržištu, a studenti kao potrošači. Potrebno je kritički razmotriti utjecaje ne-oliberalne ideologije u visokom obrazovanju. Postavljaju se pitanja: Koja bi trebala biti svrha visokoga obrazovanja? U čem se ogleda vrijednost znanja? Treba li znanje biti svima jednako dostupno prema sposobnostima? Koje vri-jednosti bi se trebalo promicati u našim obrazovnim sustavima? Svođenje obrazovnih ciljeva samo na one ekonomske umanjuje kvalitetu obrazovanja i dovodi u pitanje humanistički ideal obrazovanja. Ako želimo imati društvo u kojem će pojedinci biti samoaktualizirane osobe koje kritički razmišljaju i koje su spremne aktivno sudjelovati u stvaranju dobrobiti za sve građane, obrazovne politike na području visokoga obrazovanja bi trebale uskladiti hu-manističke i ekonomske ciljeve. Ključne riječi: neoliberalizam, humanistička svrha, ciljevi obrazovanja, visoko obrazovanje.

SUVREMENA PITANJA

78

78

Uvod

Posljednjih trideset godina dominantna ideologija u svijetu je po-stao neoliberalizam. Neoliberalni način razmišljanja, ideje i politike

uvelike su oblikovale današnje društvo u cjelini. Širenje tržišne logike i prvenstveno ekonomski ciljevi promijenili su ulogu i svrhu društvenih, ekonomskih, političkih, kulturnih i obrazovnih institucija.

Iako se ovaj pojam upotrebljava kako bi se opisale promjene koje se primjećuju u društvu, državi, ekonomiji, kulturi, obrazovanju, pa i u sa-mom razmišljanju pojedinaca, pri definiranju samoga pojma javlja se ve-lika poteškoća. Prema Saundersu (2010) to je pojam koji obuhvaća razli-čite ekonomske, društvene i političke ideje, politike i prakse te djeluje na individualnoj i institucionalnoj razini. To nije pojedinačan set ideja koje dolaze od jednoga izvora nego je to mnoštvo koncepata koji dolaze iz različitih izvora i koji su smješteni u različitim područjima našega života. Upravo to je razlog zašto je ovaj pojam teško definirati.

Sam pojam je kreiran sedamdesetih godina prošloga stoljeća kao od-govor na ekonomsku stagnaciju popraćenu visokom inflacijom, kada je zavladala duboka recesija kombinirana s rastom cijena. Kao odgovor na te probleme javlja se neoliberalizam, koji je zapravo proširenje laissaz faire ekonomske teorije koja je vladala tridesetih godina, ali je sada prilagođe-na novim ekonomskim i društvenim prilikama (Saunders, 2010). Tvrdilo se da je neoliberalizam jedini način da se ekonomija u takvim uvjetima oporavi. Može se reći da je neoliberalizam teorija političko-ekonomskih praksā koja tvrdi da će ljudska dobrobit najviše napredovati ako se in-dividualnim poduzetničkim slobodama i sposobnostima dopusti da se razbuktaju unutar institucionalna okvira čvrstih imovinskih prava, slo-bodna tržišta i slobodne trgovine (Harvey, 2013). Prema Torresu (2002) neoliberalizam je povezan sa strukturalnim programima prilagodbe koji su nastupili nakon ekonomske krize. Riječ je o setu programa, politika, uvjeta i preporuka Svjetske banke, Međunarodnoga monetarnoga fonda i drugih financijskih organizacija. Ovi programi stabilizacije i prilagodbe preporučivali su smanjenje državnih troškova, smanjenje carina na uvoz robe, privatizaciju državnih poduzeća, mehanizme deregulacije kako bi se izbjeglo miješanje države u tržište i sl. Saunders (2010: 45) ističe tri glavne karakteristike neoliberalizma:1. vjerovanje u dobrohotnost slobodna tržišta2. minimalna državna intervencija i regulacija ekonomije3. pojedinac kao „homo oeconomicus“, racionalan gospodarski sudionik

(rational econimic actor).

79

79

Marija KrešićNeoliberalizaM u visoKoM obrazovaNju

Kao što je vidljivo stajališta neoliberalizma temelje se uglavnom na teorijama izvedenim iz ekonomije, posebno onih koje zagovaraju tržišne sustave kao način raspodjele sredstava. Građanin je definiran kao potro-šač, orijentiran na sebe i svoje interese. U ovoj novoj tržišnoj državi, sva-ki pojedinac je odgovoran za svoje vlastito dobro. Prema tomu, fokus je na stvaranju građana koji će biti orijentirani primarno na sebe (Lynch, 2006). Neoliberalizam je redefinirao društveno i ekonomsko područje koje je regulirano racionalnim izborima poduzetnih pojedinaca koji u svem vide način kako povećati svoj kapital (Sanders, 2010).

Lynch (2006) navodi da je neoliberalizam naslijedio temeljne eko-nomske liberalne vrijednosti kao što su slobodno tržište i minimalna dr-žavna intervencija u ekonomiji. S klasičnim liberalizmom on dijeli mi-šljenje da je osoba autonomno i racionalno ljudsko biće, čija je ljudskost sadržana u frazi „Mislim, dakle jesam“. Međutim, neoliberalizam definira osobu i u ekonomskim terminima, kao „homo ecconomicus“, njegovu ulogu na tržištu rada, čija su svrha i život determinirani njegovim eko-nomskim statusom (Lynch, 2006).

Iz svega ovoga vidljivo je da neoliberalizam nije zahvatio samo eko-nomiju nego se ovaj način razmišljanja proširio i na društvenu sferu, pa je zahvatio kulturu i obrazovanje. I tamo gdje ne postoje tržišta (obrazova-nje, zdravstvena skrb, socijalno osiguranje, zagađenje okoliša) nastojalo ih se stvoriti (Harvey, 2013) kako bi neoliberalizam ušao u sve pore društva i sva područja djelovanja. U neoliberalnom svijetu ne postoji razlika izme-đu tržišta i države, između javnoga i privatnoga, i između individualnoga i društvenoga. Tu postoje samo osobni izazovi pojedinaca, koji postaju potrošači te u svem donose racionalne odluke računajući troškove i do-bitke (Saunders, 2010). Ovo se odnosi na sva područja u našem životu: od obrazovanja, zaposlenja, osobnih veza, načina provedbe slobodna vreme-na i sl. Pojedinci neprestano rade na povećanju svoga kapitala.

Širenje ekonomske logike na sva društvena područja i prvenstveno ekonomski ciljevi redefinirali su svrhu i ulogu društvenih, kulturnih i političkih institucija. U visokom obrazovanju također se primjećuje po-stojanje neoliberalnih politika i ideja. Može se reći da je neoliberalizam radikalno izmijenio svrhu, strukturu, identitet i prioritete visokoga obra-zovanja širom svijeta.

Neoliberalizam u visokom obrazovanju

Sveučilišta i druge visokoškolske institucije dugo vremena su smatra-ne čuvarima i kreatorima znanja koje je prvenstveno bilo u službi javnoga

SUVREMENA PITANJA

80

80

dobra. Na temelju svoga prosvjetiteljskoga iskustva sveučilišta su bila in-stitucije od javnoga interesa te se njihov rad temeljio prije svega na zaštiti slobode misli (Lynch, 2006). Glavni cilj obrazovanja bio je samospoznaja, sloboda i potpun razvoj čovjeka. Prevladavao je humanistički koncept i antički ideal čija je svrha bila formiranje i razvijanje tijela, duha, duše, talenta i nadarenosti, svega onoga što pojedinca dovodi do potpuna ra-zvoja individualnosti i omogućuje mu aktivno sudjelovanje u zajednici i kulturi (Liessmann, 2008). „Nekada je ideal obrazovanja bilo prenošenje i stjecanje znanja i vještina, kao i jačanje ljudskih potencijala, a danas, kada govorimo o idealima i ciljevima obrazovanja, često koristimo ekonomske termine ili ‘tržišnu leksiku’: efikasnost, mobilnost, produktivnost, konku-rentnost, tržište“ ( Jovanović, Kranjec, 2013: 88). Obrazovni ciljevi danas su prije svega sposobnost za timski rad, fleksibilnost i komunikacijska spremnost (Lissmann, 2008).

U zadnjem desetljeću sveučilišta su se pretvorila u moćne korpora-tivne mreže orijentirane prema potrošačima, dok su vrijednosti javnoga interesa ozbiljno narušene (Lynch, 2006). Danas se obrazovanje tretira kao roba na tržištu, te samim tim sve manje biva opće dobro i javna stvar, kako je ono tradicionalno definirano.

Neoliberalni razvoj i prevladavanje ekonomske racionalnosti dogodilo se i u visokom obrazovanju. Obrazovni cilj neoliberalizma postaje indi-vidualiziran, samousmjeren pojedinac koji je prije svega potrošač (Lynch, 2006). Obrazovanu osobu se definira kao autonomna, racionalna, tržiš-no-orijentirana, samosumjerena pojedinca. Glavna svrha obrazovanja svodi se na funkciju razvoja ljudskoga kapitala, a glavna uloga obrazo-vanja postaje usklađivanje s potrebama globalne ekonomije i osiguranja kompetitivnosti nacionalne ekonomije (Pavlović Breneselović, 2016).

Masovnost obrazovanja u zapadnim zemljama u posljednjih sto go-dina najviše je osigurana državnim ulaganjima u obrazovanje. Međutim, kvalitetno obrazovanje zahtijeva stalno i kontinuirano ulaganje od drža-ve. S ustankom nove desnice i neoliberalne agende javio se pokušaj da se troškovi obrazovanja, kao i drugih javnih usluga, kao što su prijevoz, zdravstvo i dr. prebace na pojedinca. Pojačana je namjera da se privati-ziraju javne usluge, uključujući visoko obrazovanje, kako bi ih građani morali kupovati po tržišnoj vrijednosti, a ne da im to bude omogućeno zahvaljujući državi (Lynch, 2006).

Privatizacija i komercijalizacija institucija koje su prije bile javne i ve-ćim dijelom financirane od države, proširila se i na visoko obrazovanje. Sveučilišta su postala ovisna o privatnom financiranju, ekonomska efika-snost je postala njihov najvažniji prioritet (Saunders, 2010). To je dovelo

81

81


do povećanja školarina i potrebe da studenti sami financiraju svoje obra-zovanje. Studente se promatra kao potrošače/kupce, a obrazovanje kao svaku drugu robu na tržištu, tj. „potrošno dobro, a ne iskustvo od životne važnosti“ (Mirowski, 2013). Prema tomu, napušta se liberalna politika jednakih mogućnosti. Smatra se da su za gospodarsko slabljenje države krivi preveliki izdatci za socijalnu državu i socijaldemokratska obrazovna politika. Države poput Velike Britanije su pretrpjele veliku štetu zbog prevelika trošenja na obrazovni sustav i prenaglašavanje jednakih moguć-nosti (Haralambos, 2002).

Za novu desnicu ekonomski uspjeh je moguće postići samo ako se smanje državni troškovi za obrazovanje i ako se uvedu tržišne sile u ob-razovanje. Ta politika je vidljiva širom svijeta. Obrazovanje se premješta s javnoga dobra na tržišno dobro, a sve je to dio ideologije Svjetske trgovin-ske organizacije (WTO) i GATS-a (General Agreement on Trade and Service). Prema Lynchu (2006) na snazi je svjetski pokret čija je svrha mijenjanje prirodne uloge sveučilišta u društvu. Sveučilište prestaje biti središte učenja i postaje poslovna organizacija. To je vidljivo u isticanju ciljeva kao što su efikasnost, produktivnost i izvrsnost. „Sve što netko radi mora biti mjerljivo i brojljivo i samo ono što je mjerljivo vrijedi“ (Lynch, 2006: 7). Liessman (2008) to stanje obrazovne politike opisuje jednostav-nom rečenicom „ono se iscrpljuje pravljenjem ranglista“. Apple (1993: 305) slikovito ovakav svijet, gdje se svaka politika svodi na ekonomiju i etiku „izbora“ i „potrošnje“, naziva „supermarketom bez granica“.

Prema Saundersu (2010) glavni prioriteti visokoobrazovnih institu-cija postaju stvaranje prihoda, efikasnost i natjecanje. Kako bi povećali stvaranje prihoda ove institucije su primorane raditi većinom primije-njena istraživanja čiji je cilj komercijalizacija istraživačkih proizvoda. Pri odlučivanju vodi se računa upravo o efikasnosti, stvaranju prihoda i dru-gim kapitalističkim ciljevima, dok se obrazovna svrha stavlja u drugi plan.

U posljednje vrijeme se govori o društvima znanja, društvima koja uče, o cjeloživotnom učenju. No, postavlja se pitanje: što su to društva znanja? Koja je stvarno vrijednost znanja u društvima znanja? Ako primjećujemo utjecaj neoliberalizma u obrazovanju, onda možemo reći da je taj utje-caj prisutan i u tzv. društvima znanja (Delanty, 2003). Znanje kao takvo, upravo u društvu znanja ne predstavlja nikakvu vrijednost (Liessman, 2008). Naglasak se stavlja na efikasnost kao dominantnu vrijednost. To je dovelo do toga da su vrijednosti koje su svojstvene znanju praktički nestale. „Znanje i obrazovanje – kako god nam to čudno izgledalo – nisu više cilj nego su sredstvo koje ne zahtijeva nikakva daljnja promišljanja sve dotle dok se dade opravdati samo kao sredstvo: za prosperitetna tr-

SUVREMENA PITANJA

82

82

žišta, kvalifikacije za radno mjesto, mobilnost usluga, rast gospodarstva“ (Lissmann, 2008: 62). Više se ne traži široka distribucija znanja visokoga statusa najširoj populaciji. Ono što se traži je maksimizacija proizvodnje (Apple, 1993).

Vidljivo je da je jedini cilj politike fakulteta postao stvaranje prihoda, a glavne vrijednosti postaju novac i efikasnost. One prvotne humanistič-ke vrijednosti, koje su karakterizirale sveučilišta, kao da polako nestaju. Pojedinci su prije svega usmjereni na sebe i njihove odluke su usmjerene samo na ono što će biti njima u korist. Svatko djeluje prema vlastitim interesima.

Kako je sve izgubilo svoj prvotni smisao i svrhu, Liessman (2008) je lijepo opisao u svojoj knjizi Teorija neobrazovanosti: „Tko god radi na sve-učilištu, čezne samo za jednim: da jednom u miru, bez prisile i smjernica, može činiti ono zbog čega je navodno bio namješten i razmišljati, istra-živati, eksperimentirati, pisati“. Ova rečenica kao da opisuje frustraciju i temeljnu čežnju većine zaposlenika jedne visokoobrazovne institucije.

Glavna uloga obrazovanja postaje reprodukcija radne snage. U takvim uvjetima obrazovanje je podređeno potrebama onih koji kontroliraju radnu snagu. Njihov cilj je stvoriti pasivnu i poslušnu radnu snagu, koja neupitno prihvaća autoritet i koja je motivirana vanjskim nagradama. To se postiže skrivenim nastavnim kurikulima (Haralambos, 2002). Pri tom se kod učenika ne razvija kritičko mišljenje i kreativnost nego je naglasak stavljen na postizanje učinkovitosti, produktivnosti i izvrsnosti (Lynch, 2006). Kao što je već naglašeno sve što se radi mora biti mjer-ljivo i samo to vrijedi. Obrazovna politika u ovakvim uvjetima postavlja pitanje „kako“ – kako omogućiti efikasnost, kako osigurati kvalitetu, kako odgovoriti na potrebe tržišta rada; a zanemaruje se traženje odgovora na pitanje „što“ – što je svrha obrazovanja, što predstavlja kvalitetu, što nam donosi efikasnost (Pavlović Breneselović, 2016). Pitanje je uopće što predstavlja kvalitetu u Bolonjskom sustavu obrazovanja. Može li se kvaliteta izmjeriti?

Neoliberalizam u obrazovanju – imamo li izbora?

Iako se u neoliberalnom konceptu ističe teorija javnoga izbora, pri sa-mom biranju vladajuće ideologije kao da ne postoji drugi izbor osim ne-oliberalizma. Margaret Thatcher bi rekla: „Ne postoji alternativa“ (Saun-ders, 2010). Tim se želi reći da je postojeća neoliberalna ideologija jedini pravi izbor, a svakoga tko ju dovodi u pitanje optužuje se za indoktrinaci-

83

83


ju. Profesori koji se usude dovoditi u pitanje postojeći ekonomski sustav optužuje se za zloupotrebu položaja, dok se one koji javno promoviraju neoliberalne ideje smatra pravim učiteljima koji omogućuju studentima uspjeh u stvarnom svijetu (Saunders, 2010).

U medijima, školama i ostalim ideološkim institucijama skriva se pravi utjecaj neoliberalizma. Naomi Klein u svojoj knjizi Doktrina šoka (2008) otkriva tamnu stranu prevladavajuće neoliberalne ideologije. Ona u toj knjizi opisuje negativne posljedice Friedmanove ekonomske teori-je, koja u krizi pokušava šok terapijom nasilno uvesti slobodno tržište u zemlje pogođene krizom. Te posljedice su visoka razina nezaposlenosti, sve veći jaz između bogatih i siromašnih, nejednakost i nepravedna ras-podjela dobara.

Zagovornici neoliberalizma dokazuju legitimnost nejednake raspo-djele bogatstva jednostavnim argumentom koji glasi – neoliberalizam omogućava potpunu slobodu pojedinca, a kako su u neoliberalizmu po-jedinci racionalni ekonomisti oni svi imaju jednake šanse na slobodnom tržištu. Ako se netko ne uspije snaći i obogatiti u takvim uvjetima to je zato što nije uložio dovoljno truda. S druge strane, ako se netko trudi, a ipak ne uspijeva, to se pripisuje njegovoj prirodnoj nesposobnosti (Saun-ders, 2010). Tu se uočava ideja socijalnoga darvinizma, koji smatra da je natjecanje dio ljudske prirode i da opstaju samo oni koji su najsposobniji i najjači. Nitko ne ističe da jednake šanse nisu stvarno jednake, jer svi na tržištu ne startaju s istih pozicija. U takvu sustavu nužno će bogati biti još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Već je navedeno da neoliberalizam ne definira samo društvene, eko-nomske i političke institucije, nego djeluje i na naše svakodnevne odluke. Nismo ni svjesni kako se naše odlučivanje svodi na jednostavan odgovor na pitanje: Koja je moja korist u tom? Što ja imam od toga? „U suprot-nosti današnjem vjerovanju da su osobe gonjene uglavnom pohlepom za novcem, vlasništvom ili slavom normalne i dobro prilagođene, Spino-za ih je smatrao krajnje pasivnim i u osnovi bolesnim“ (Fromm, 1989: 105). Možemo li reći da živimo u bolesnom društvu? Možda je Albert Schweitzer imao pravo kad je opisao moderna čovjeka kao „nadobudnog, nepotpunog, nekoncentriranog, patološki zavisnog i apsolutno pasivnog“ (Fromm, 1989: 105). Ljude se na svakom koraku, osobito putem medija, ohrabruje da sebe doživljavaju kao potrošače koji imaju pravo i potrebu da kupuju sve što požele (Delić i Šarić, 2013).

Društvo u kojem su pojedinci pasivni i okrenuti sami sebi, nužno ne može opstati. Alternativa uvijek postoji. Nužno je kod pojedinaca razvi-jati kritičko mišljenje te ih poticati da budu aktivni sudionici u društvu,

SUVREMENA PITANJA

84

84

koji nisu upućeni samo na sebe, nego koji uočavaju društvene probleme i pokušavaju ih riješiti. To je moguće ostvarivati samo kroz obrazovni sustav u kojem su prisutne temeljne vrijednosti: poštovanja, solidarnosti, empatije, dostojanstva druge osobe, tolerancije, jednakosti i sl.

Pogrješan je pristup promatrati znanje kao robu na tržištu. Znanje je javno dobro, pa prema tomu mora biti svima dostupno i njegov glavni cilj bi trebala biti samoaktualizacija osobe, potpun razvoj osobe sa svim njezinim potencijalima.

Obrazovni ciljevi se ne mogu i ne smiju svoditi samo na ekonomiju. Naravno da obrazovanje mora pratiti ekonomski i gospodarski rast ze-mlje. To je nužno povezano. Međutim, ne trebamo zaboravljati huma-nističku dimenziju obrazovanja. Ako želimo zdravo i razvijeno društvo potrebno je ta dva cilja uskladiti.

Glavna svrha sveučilišta bi trebala biti stvaranje kulturna čovjeka, koji propituje aktualne društvene probleme i traži način kako može u tom odgovorno sudjelovati. Ta svrha ne će se ispuniti ako kao glavne ciljeve budemo imali konkurentnost, mobilnost, produktivnost i efikasnost.

Zaključak

Prvotna funkcija sveučilišta i drugih visokoškolskih institucija bila je stvaranje i prenošenje znanja, koje se smatralo javnim dobrom. Danas se ta funkcija zahvaljujući marketizaciji visokoga obrazovanja mijenja. Hu-manističke vrijednosti se ostavljaju po strani, a sve više prevladava neoli-beralna paradigma u obrazovanju.

Obrazovanje ima glavnu ulogu u razvoju društva. Stoga sustav obra-zovanja ne možemo promatrati izolirano od bilo kojega segmenta druš-tva, pa tako i ekonomije. Međutim, svođenje obrazovnih ciljeva na samo one ekonomske umanjuje kvalitetu obrazovanja i dovodi u pitanje huma-nistički ideal obrazovanja.

U radu je prikazan kratak pregled neoliberalne perspektive i kritički osvrt na pojavu neoliberalizma u visokom obrazovanju. Uočava se po-treba istraživačkoga pristupa ovoj pojavi u obrazovanju. Kakav je utjecaj neoliberalne paradigme u obrazovanju na pojedinca i društvo u cjelini? Visokoškolske ustanove bi trebale kritički ispitati vrijednosti koje se kriju iza ove neoliberalne ideologije te odgovoriti na pitanje kakvo obrazovanje žele. Koji su to ciljevi koje sveučilišta žele ostvariti? Koja bi trebala biti temeljna svrha obrazovanja? Osim toga, postavlja se i pitanje prava na obrazovanje, koje postaje ugroženo kad počne prevladavati neoliberalna

85

85


ideologija. Ovo su važna pitanja koja mogu odrediti budućnost našega društva. Stoga im je u ovom trenutku potrebno posvetiti pozornost.

Literatura1. Apple, M. (1993). What Postmodernists Forget: Cultural Capital

and Official Knowledge, Curriculum Studies,1:3, 301. – 316.2. Delanty, G. (2003). Ideologies of the Knowledge Society and the

Cultural Contradictions of Higher Education, Policy Feauters in Education, Vol.1., No.1.

3. Fromm, E. (1989). Imati ili biti, Naprijed, Zagreb.4. Delić, Z., Šarić, H. (2013). Mogućnost kritike Bolonjskog sustava

obrazovanja u Bosni i Hercegovini iz perspektive održivoga razvoja, Filozofska istraživanja, God. 33, Sv. 3 (441. – 457).

5. Haralambos, M., Holborn, M. (2002). Sociologija – teme i perspek-tive, Golden marketing, Zagreb.

6. Harvey, D. (2013). Kratka povijest neoliberalizma, VBZ, Zagreb.7. Jovanović, Kranjec, M. (2013). Ekonomizacija visokog obrazovanja

u Republici Srbiji, Ekonomski horizonti, Vol. 15, No. 1 (str. 87. – 96).8. Klein, N. (2008). Doktrina šoka – uspon kapitalizma katastrofe, VBZ,

Zagreb.9. Liessmann, K. P. (2008). Teorija neobrazovanosti: zablude društva

znanja, Jasenski i Turk, Zagreb.10. Lynch, K. (2006). Neo-liberalism and Marketisation: the implica-

tions for higher education, European Educational Research Journal, Vol.5, No.1.

11. Mirowski, P. (2013). Neoliberalna početnica, Diskrepancija, Vol.12, br. 18, str. 189. – 204.

12. Pavlović-Breneselović, D. (2016). Standardi u obrazovanju – ola-ko preuzeta reč. U: Miškeljin, L. (ur.), Šaljić, Z. (ur.), Miljković, J. (ur.). Vrednovanje u vaspitno-obrazovnom procesu: zbornik radova. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu i Pedagoško društvo Srbije, str. 76. – 80.

13. Saunders, D. B. (2010). Neoliberal Ideology and Public Higher Education in the United States, Journal for Critical Education Policy Studies, Vol.8, No.6, Massachusetts, USA.

14. Torres, C. A. (2002). The State, Privatisation and Educational Po-licy: a critique of neo-liberalism in Latin America and some ethical and political implications, Comparative Education, Vol.38, No.4. (str. 365. – 385).

SUVREMENA PITANJA

86

86

NEOLIBERALISM AT HIGHER EDUCATION

Summary

The paper observes and critically analyzes the implications of neoliberal ideo-logy in the field of higher education. In recent years neoliberalism is domina-ting in social, economic, political, cultural, and educational institutions aro-und the world. Starting thesis is that neoliberalism has changed the purpose, structure, identity and priorities of higher education. While in the past the humanistic purpose of higher education prevailed, today economic terms such as efficiency, mobility, competitiveness, and the market are often used to define educational goals. Knowledge is understood as a product in the market, and students as consumers. The influences of neoliberal ideology in higher education needs to be critically considered. Questions are asked: What should be the pur-pose of higher education? What is the value of knowledge? Should knowledge be equally accessible to all according to ability? What values should be pro-moted in our education systems? Reducing educational goals only to economic ones diminishes the quality of education and question the humanistic ideal of education. If we want to have a society in which individuals will be self-actu-alized people who think critically and who are willing to actively participate in creating benefits for all citizens, educational policies in the field of higher education should align humanistic and economic goals.Key words: neoliberalism, humanistic purpose, educational goals, higher education.

87

Marinko JovanovićMostar

UDK 373.62(497.6 Mostar)37(497.6 Mostar)(091)Stručni članakPrimljeno: 23. listopada 2020.

Osnivanje i početak rada Zanatlijske škole u Mostaru

(Iz povijesti školstva)

1. Uvod

Austro-Ugarska je vladala Bosnom i Hercegovinom četrdeset godina u razdoblju od 1878. do 1918. godine. Ta je vladavina unijela brojne

novine u školski sustav. Otvoreno je mnogo novih narodnih osnovnih škola, ali je poseban naglasak stavljen na razvoj srednjega školstva. Za srednje školstvo se može ustvrditi da je potkraj osmanlijske vlasti bilo u povojima. Stoga su nove vlasti brižno planirale razvoj srednjega školstva vodeći računa o svim aspektima lokalnih sredina u kojima su se trebale otvarati srednje škole. To se posebno odnosilo na gimnazije i učiteljske škole koje su smatrane najelitnijim školama toga vremena. Osim ovih, elitnih srednjih škola, vlasti su također vodile računa i o školovanju rad-ničkoga podmlatka. Austro-Ugarska je bila veoma zainteresirana za pro-širenje i unaprjeđenje proizvodnje u Bosni i Hercegovini. Stoga su poslije izlaska prvih generacija iz državnih osnovnih škola poduzimane mjere za stručno osposobljavanje zanatskoga i poljoprivrednoga kadra. Jedna od glavnih karakteristika školovanja kvalificirana kadra je funkcionalno prožimanje teorije i prakse tijekom školovanja. Vlast je svoju zainteresi-ranost za ovu vrstu školovanja iskazivala tako što je stimulirala učenike besplatnim izdržavanjem, a u nekim školama i odijevanjem.

Prva zanatlijska škola osnovana je u Sarajevu kao Zemaljska zanatlij-ska škola 1893./94. školske godine. Zanatlijska škola u Mostaru osnovana

SUVREMENA PITANJA

88

88

je 1897. godine uglavnom prema ugledu na sarajevsku školu. Mostarska zanatlijska škola imala je dva kombinirana smjera: stolarsko-tesarski i li-marsko-bravarski. Za razliku od sarajevske uz mostarsku školu osnovan je internat. Škola je u početku počela raditi kao trogodišnja, a kasnije je školovanje produženo na četiri godine. Odnos teorijske i praktične na-stave bio je daleko povoljniji za praktičnu nastavu. Broj sati praktične nastave se povećavao u višim razredima, tako da je posljednja godina ško-lovanja bila gotovo u cijelosti posvećena praktičnu radu. Ovakav je rad omogućavala veoma dobro opremljena i organizirana školska radionica.

2. Osnivanje i početak rada Zanatlijske škole u Mostaru

Nakon što je u Mostaru 1893. godine otvorena gimnazija, počelo se razmišljati i o otvaranju zanatlijske škole. Gradsko poglavarstvo je po-četkom 1897. godine uputilo zahtjev Zemaljskoj vladi u Sarajevo i po-stojala su obećanja da će se to odobriti u sljedećoj školskoj godini. Zbog toga su poduzete neke radnje u lokalnoj zajednici koje su trebale olakšati osnivanje zanatlijske škole. O tom je nešto pisao Karlo Drago Miletić u članku „Novo katoličko groblje“ objavljenu u časopisu Mostariensia (broj 9/1998). Iz zapisnika sa sjednice Gradskoga vijeća Mostara od 5. travnja 1897. godine (tekst je preuzet originalno, sa svim pogrješkama, bez ijedne preinake) prenosimo zaključke vezane za izgradnju ceste od bolnice do Novoga katoličkoga groblja:

„I. Što se u manjkanju takove teste mrtvaci iz bolnice moraju nositi naokolo duljinom od preko jednog i pol kilometra, a ovako bi se skratio put za 2/3, a osim toga to zahtjevaju i zdravstveni obziri, jer se mrtvaci obnašaju kroz vrlo živahne ulice, a osobito tik Štefanijinog šetališta gdje se narod najradije šteta, te je to od velike pogibelji po zdravlju kod pri-lepćivi bolesti.

II. Što će se vjerojatno u neposrednoj blizini zemljišta preko kojeg će se ta testa graditi, sagraditi zanatlijska škola, te je od velike potrebe da se tu nalazi put.“1

Izgradnji ceste od bolnice do groblja pristupilo se uskoro i ona je zavr-šena 1897. godine. Kako se u točki II. spomenuta Zapisnika i predviđalo u neposrednoj blizini puta nalazila se lokacija na kojoj se trebala praviti zanatlijska škola. „U tu svrhu dozvolilo je visoko ces. i kr. zajedničko mi-nistarstvo financija (naredba visoke zemaljske vlade od 27. juna 1897. broj 84.347/IV.), da se u mahali Cernici, Ricina ulica, kupi od Memišage

1 Karlo Drago Miletić: Novo katoličko groblje, Mostariensia, broj: 9/1998, str. 129.

89

89

Marinko JovanovićOsnivanJe i pOčetak rada ZanatliJske škOle u MOstaru

Deronje zemljište od 5.100 m 2, te da se na tom zemljištu podigne dvo-katna zgrada za đački internat, a prizemna zgrada sa razrednim sobama i radionicama.

Temelj tim zgradama bi položen 5. augusta 1897.“2

Gradnji navedenih zgrada odmah se pristupilo punim intenzitetom. Po odluci zajedničkoga ministarstva financija Zemaljska vlada u Sara-jevu odobrila je svojom naredbom od 23. kolovoza 1897. godine (broj 110.413/I) Ustrojni statut i imenovala članove učiteljskoga zbora. Za ravnatelja škole imenovan je vladin perovođa Emil Woska. Iz Zanatlijske škole u Sarajevu došli su Mato Ajvazović, Abdulah Ćamo, Vaso Marić i Franjo Keržan, kao privremeni poslovođe za bravarski, kolarski, stolarski i obućarski zanat. Naredbom broj 117.520/IV. (od 16. rujna 1897.) ime-novan je bivši oružnički poštovođa Andrija Verstovšek za privremenoga podvornika.

Izgradnja školske zgradeIzgradnja škole je kasnila, pa je Naredbom od 16. listopada 1897. (broj

135.336/IV.) početak školske godine odgođen za 1. studenoga 1897. go-dine. Naredbama od 20. listopada 1897. godine (broj 137.837 i 137.849/IV.) dostavljen je popis od dvadeset primljenih učenika. Na natječaj za upis u prvi razred Zanatlijske škole u Mostaru u školskoj 1897./98. go-dini prijavila su se devedeset i tri kandidata. Prizemna zgrada je dovršena koncem listopada.

Rad u obućarskoj radionici otpočeo je 2. studenoga 1897. godine. Teo-rijska nastava otpočela je 11. studenoga 1897. godine, u bravarskoj radio-nici 15. studenoga, a u kolarnici i stolarskoj radionici 22. studenoga 1897. godine. Obućarska radionica bila je inače smještena u privatnoj zgradi u blizini mosta Franje Josipa. Učenici koji su pohađali bravarski, stolarski i kolarski zanat stanovali su te prve školske godine u stolarskoj radionici koja je privremeno preuređena u internat. Učenicima koji su pohađali bravarski, stolarski i kolarski zanat, omogućeno je besplatno stanovanje u internatu. Učenici koji su izučavali obućarski zanat dobivali su godišnju stipendiju u iznosu od sto forinti. Na sva ova četiri zanata upisano je po pet učenika. Na bravarski zanat upisali su se Petar Arapović (upisan pod rednim brojem 1 u Glavni imenik II. Zanatlijske škole u Mostaru), Rade Bjelica, Andrija Bušić, Đorđo Mandić i Čedomil Škoro. Za kolara su učili Petar Bajčetić, Salko Mrkonjić, Simo Proroković, Todor Vasiljević i Meh-

2 Prvi i drugi godišnji izvještaj Zanatlijske škole u Mostaru objavljen na kraju školske godine 1898./99. U Mostaru 1899., Štampa Izdavačke knjižarnice Pacher i Kisića, str. 5.

SUVREMENA PITANJA

90

90

med Vejzović. Stolarski zanat učili su Hasan Đikić, Radoslav Hamović, Martin Hromić, Mato Mijatović i Cvitan Naletilić. Većina učenika bila je iz Mostara, ali ih je bilo i iz istočnoga dijela Hercegovine (Nevesinje i Stolac), iz sjevernoga dijela (Konjic) te iz zapadne Hercegovine (Ši-roki Brijeg i Posušje). Svih pet učenika koji su upisali obućarski zanat (Grgo Ančić, Selim Bajrić, Sulejman Krpo, Hakija Ruždija i Hakija Ša-rić) bili su iz Mostara. Na pečatu škole iz 1897./98. školske godine pisalo je HANDWERKERSCHULE IN MOSTAR.3

Novootvorena škola pobuđivala je zanimanje svekolike javnosti. Školu ju prve školske godine posjetili „…preuzvišeni gospodin, poglavar zemlje Ivan barun Appel; presvijetli gosp. dvorski savjetnik Gjuro Treščec; ve-lemožna gospoda vladin savjetnik gosp. Karlo Petraschek i gragjevinski nadsavjetnik gosp. Ivan Kellner, a više puta direktor zemaljske zanatlijske škole u Sarajevu, gosp. Alojz Studnička. – Nadalje počastiše školu svojim posjetima – svi predstavnici ovdašnjih crkvenih i političkih vlasti, mnogi članovi općinskog zastupstva, činovnici i drugi odličnici različitih vjera i stališa u velikom broju.“4

Te prve školske godine (do 21. lipnja 1898.) učenici su se hranili u najbližoj aščinici koja je bila u vlasništvu Šimuna Giljanovića. Glavna zgrada završena je početkom lipnja 1898. Uporabnu dozvolu dobila je 18. srpnja 1898. Učenici su se uselili u nju već početkom lipnja 1898. U njoj se nalazio stan za ravnatelja i podvornika; sobe za kuhara i slugu, pisar-nica, knjižnica, zbornica, dvije đačke spavaonice, blagovaonica, kuhinja, spremnica, soba za muhamedansku vjeronauku i druge pomoćne prosto-rije. Od 21. lipnja 1898. godine učenicima je jelo pripremano u školi. U 1898./99. školskoj godini Mato Ajvazović, Abdulah Ćamo i Vaso Marić vraćeni su u Zanatlijsku školu u Sarajevo, a njihove dužnosti preuzeli su Josip Šmidt, Franjo Klupka i Ivan Pribil.

Ustrojni statutGlavni akt po kojem je ustrojena Zanatlijska škola u Mostaru objav-

ljen je s odobrenjem Zemaljske vlade od 23. kolovoza 1897. godine. Pre-ma Ustrojnom štatutu „Opći cilj je zanatlijskoj školi da učenike svoje:

I. naobrazi za vješte zanatlije u obrtno-tehničkom pravcu, kako će moći po crtanju ili nacrtu ili po zadanim napucima tačno izragjivati sve poslove što zasijecaju u zanat njihov;

3 Glavni imenik II. (1897./98.) Zanatlijska škola Mostar4 Ljetopis zavoda za 1897./98. školsku godinu.

91

91

Marinko JovanovićOsnivanJe i pOčetak rada ZanatliJske škOle u MOstaru

II. da ih spremi i osposobi, da zanat svoj urede i rade došljedno, pa po potrebi i s manjim sredstvima.“5

Posebni ciljevi ove škole:„U ovoj školi će se učiti za sad:1. tesarski i stolarski2. gragjevinsko-bravarski i bravarski3. kolarski i kovački i konačno4. obućarski zanat“.6 6)Ustrojni štatut određivao je da se zanati pod 1, 2 i 3 uče u samom za-

vodu, s tim da će se učenici smjestiti u jedan internat. Bilo je predviđeno da prva tri mjeseca budu obučavani u rukovanju alatima sva tri zanata kako bi se utvrdilo za koju struku imaju najviše dara, sklonosti i tjelesne sposobnosti. Tek se onda na temelju prijedloga nastavnika određivalo koji će se od pitomaca u koju radionicu uvrstiti. Statutom je određeno da se u Zanatlijsku školu u Mostaru mogu upisati učenici od četrnaest do še-snaest godina. Učenici su trebali biti potpuno zdravi i za zanat sposobni. Najmanja visina bila je 150 cm. Učenici su trebali priložiti domovnicu, tj. da su državljani Bosne i Hercegovine.

Austrougarske vlasti poklanjale su veliku pozornost novootvorenim zanatlijskim školama. Zanatlijsku školu u Mostaru je 13. studenoga 1898. godine posjetio ministar financija Benjamin Kalay u pratnji odjel-nih predstojnika Eduarda viteza Horowitza i gosp. Edmunda Stixa. Isi-dor barun Benko od Bojnika, odjelni predstojnik posjetio je školu 20. studenoga 1898. godine. Mitropolit hercegovački, gosp. Serafin Perović posjetio je školu 20. siječnja 1899. godine i uvjerio se u kvalitetu nastave srpsko-pravoslavnoga vjeronauka.

3. Zaključak

Austrougarska vlast je za svoga četrdesetogodišnjega trajanja unijela u bosansko-hercegovačko školstvo mnogo promjena i kvalitetnih novina. Kad su u pitanju srednje škole vrlo je dobar primjer Zanatlijska škola u Mostaru koja je počela raditi 1897. godine. Vlasti su na vrlo konkre-tan način pokazivale zainteresiranost za uspješan rad ove i drugih sličnih škola. Selekcija učenika pri upisu u prvi razred vršena je brižljivo i vrlo temeljito. Za potvrdu rečena može poslužiti podatak da je u prvu genera-ciju 1897. godine odabrano dvadeset učenika od devedeset i tri prijavljena

5 Ustrojni štatut.6 Ustrojni štatut.

SUVREMENA PITANJA

92

92

na natječaj. Učenici su prva tri mjeseca radili s alatima za sve smjerove, a onda su prema procjeni nastavnika i vlastitim afinitetima upisivali smjer koji im najbolje odgovara. Učenicima su osigurani vrlo dobri uvjeti za po-hađanje nastave. Besplatan smještaj u internatu osiguran je za sve zanat-ske smjerove s izuzetkom obućara za koje je osigurana godišnja stipendija u iznosu od sto forinti.

Škola je kroz ove sto dvadeset i tri godine postojanja iznjedrila brojne majstore koji su godinama bili kralježnica industrijskoga razvoja Mosta-ra i Hercegovine. Danas ova škola egzistira kao Srednja prometna škola Mostar.

Izvori:1. Glavni imenik II. (1897./98.) Zanatlijska škola Mostar.2. Ljetopis Zavoda u 1897./98. školskoj godini.3. Miletić, Drago Karlo: Novo katoličko groblje, Mostariensia,

broj:9/1998, str. 125. – 134.4. Papić, Mitar: Školstvo i Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-Ugar-

ske okupacije (1878. – 1918.), Veselin Masleša, Sarajevo, 1972.5. Prvi i drugi Godišnji izvještaj Zanatlijske škole u Mostaru objavljen

na kraju školske godine 1898./99., u Mostaru 1899. Štampa: Izda-vačka knjižarnica Pacher i Kisića.

6. Ustrojni štatut Zanatlijske škole u Mostaru.

STUDIJA

Ciklus STVARAN SVIJET OKO MENE - 100 x 120cm, akril na platnu, 2019. d

95

Mile VidićTeološki institut Mostar

UDK 272-184 272-742-266 001:27Pregledni članakPrimljeno: 19. listopada 2020.

Istina – dodirna točka znanosti i vjere- Prema enciklici Fides et Ratio -

Sažetak

U ovom radu autor se bavi poimanjem isitne u enciklici Fides et ratio, kao do-dirnoj točci za kojom teže vjera, razum i znanost. Uz uvod i zaključak autor je podijelio rad na tri djela. U prvom dijelu govori se o opredijeljenosti znano-sti, filozofije i vjere za dostizanje istine. Drugi dio obrađuje čovjekovu težnju za znanošću i istinom. Ta težnja je duboko u čovjeku i čovjek ima sposobnosti svojim umom dosegnuti istinu. U završnom trećem dijelu riječ je o povjerenju u autoritet i jedinstvo znanja. I vjera i znanost imaju povjerenje u autoritet i tragaju za jedinstvom znanja. Na tom putu, istina je neizostavna konstanta. Ključne riječi: Fides et ratio, istina, razum, znanost, vjera.

Uvod

Povijesno gledano, odnos filozofskoga, teološkoga i prirodoznanstve-noga shvaćanja odnosa vjere i razuma, vjere i znanosti, znanosti i te-

ologije, prolazio je različite faze: od uspostavljanja uzajamnoga sklada i nadopunjavanja, preko apsolutiziranja jedne od tih dviju stvarnosti do njihova suprotstavljanja i gotovo neprijateljskoga odnosa. Osobito je ne-koliko zadnjih desetljeća puno pisano o odnosu vjere i znanosti, teologije i prirodnih znanosti. Brojne su društvene okolnosti i ideološke suprotno-sti utjecale da u 19. i početkom 20. stoljeća, kada dolazi do snažna rascje-pa, nije bilo spremnosti za otvoren razgovor o novim spoznajama na po-dručju teologije i prirodnih znanosti, napose glede poštivanja specifičnih metodoloških vlastitosti i pristupa između spekulativnoga teološko-filo-zofskog pristupa prirodi, s jedne, te matematičkoga i eksperimentalnoga pristupa prirodi, s druge strane.

SUVREMENA PITANJA

96

96

Naime, nakon novovjekovna „buđenja“ i razvoja prirodnih znanosti koje su stvarale vlastitu eksperimentalno-matematičku metodu, došlo je do njihova izdvajanja od tada ukorijenjena aristotelovskoga sustava zna-nosti i znanja koje je počivalo na autoritetima. Nova se metoda pokazala vrlo uspješnom za prirodne znanosti, pa se i sama racionalnost i znan-stvenost počinju reducirati na prirodoznanstvene spoznaje. Počinje se tvrditi: ono što se ne može egzaktno izmjeriti i provjeriti eksperimental-nim metodama, ne može se nazvati ni znanstvenim ni racionalnim. Tako „znanstveno znanje“ postaje nekom vrstom paradigme za kognitivno, racionalno, intelektualno znanje uopće. Tomu su se pristupu suprotsta-vili brojni mislioci koji su upozoravali da se u čovjekovu razumijevanju i tumačenju stvarnosti zanemaruje činjenica ljudske intuicije, slutnje, pre-dosjećaja i vjere, koje u svakodnevnom životu imaju važnu, pa i presudnu ulogu. U međuvremenu se spoznalo da ni u prirodnim znanostima sve ne stoji na čvrstim nogama sigurne znanstvene spoznaje, odnosno da na planu razumske spoznaje i znanstvenosti postoje brojne granice. Upozo-reno je također da je objektivnost prirodoznanstvene spoznaje uvjetovana subjektivnošću samoga znanstvenika, jer prirodoznanstvenik predmetu istraživanja pristupa s precizno odabranom metodom, pod točno utvrđe-nim i izabranim uvjetima, te on ne može zabilježiti sve što se događa. On u okviru odabrane metode promatra procese, zapisuje ih i analizira, pod određenim vidom, polazeći od hipoteza koje je prije toga postavio. Pri-rodoznanstvenik također svom poslu pristupa s određenim predznanjem, intuicijom, interesom i vjerovanjem (uvjerenjem), što također može utje-cati na ishod i interpretaciju dobivenih rezultata. Problemi su potencirani tim što su se katkad rezultati znanstvena istraživanja nekoga određena (fiksirana) dijela stvarnosti, neki fragment i pojedinačnost, koji se dobi-vaju odabranom metodom, pokušali apsolutizirati, pa se i čitava stvarnost (ukupnost i cjelovitost) reducirala na ono što je dostupno upravo toj me-todi. Tim se domet ljudske spoznaje i razumijevanja stvarnosti svodio na samo onaj dio stvarnosti koji se može verificirati metodama koje se na-zivaju znanstvenima. Dakle, spoznaja i racionalnost su se tim reducirale na vlastitu metodu i, potom, na rezultate koji se dobivaju tom metodom.

Činjenica je kako je temeljna tema enciklike vjera i razum. No, mnogi će ostati iznenađeni učestalošću uporabe izraza istina. Javlja se više od tri stotine i šezdeset puta i iznosi oko jedan posto ukupna teksta. Dok se, pak, vjera javlja dvije stotine i osam, a razum sto šezdeset i jedan put.1 Stoga, je opravdano posvetiti više pozornosti istini za kojom teže vjera i razum.

1 Andrew Murray, „Faith and Reason: a philosophical response“, u: Journal of Religio-us Education, Philadelphia, 47/4, 1999., str. 60.

97

97Mile VidićIstIna – dodIrna točka znanostI I Vjere

1. Opredijeljenost znanosti, filozofije i vjere za dostizanje istine

Čovjek uporabom svojih osjetila i razuma može spoznati materijalni svijet i njegove fizičke i duhovne zakonitosti. Međutim, on nikada ne će moći apsolutno, cjelovito, u totalitetu čovjekove zbilje, obuhvatiti tu stvarnost svojim metodama i sve spoznati; bilo da spoznajemo sebe sama, prirodu i svijet izvan sebe ili duhovnu stvarnost. U tom duhu se danas promatra problem spoznaje i razumijevanja Boga, objave, razuma i vje-re. Danas se, također, u traženju istine o prirodi, čovjeku i Bogu, susre-ću prirodne i humanističke znanosti, filozofija i teologija. Teologija se u tom kontekstu legitimirala kao znanost o Bogu, utemeljena na razumu i objavi. Stoga danas većina znanstvenika mirno prihvaća autonomiju pri-rodnih znanosti i teologije, njihovu uzajamnu upućenost, povezanost i komplementarnost, tako da svaka od njih osvjetljuju dio stvarnosti koji istražuje svojim znanstvenim instrumentarijem, odnosno vlastitim me-todama. Vrijedan korak naprijed i napredak u dijalogu između vjere i razuma, znanosti i teologije, predstavlja crkvena enciklika Fides et Ratio (1998).

Čitajući encikliku Fides et ratio uviđamo da Papa želi potvrditi temelj-ni sklad između filozofske misli i kršćanske vjere, a time između cjeloku-pne znanosti i vjere. Tema enciklike Fides et ratio o odnosu između vjere i razuma može se činiti na prvi pogled izrazito intelektualna, predmet rezerviran za stručnjake: teologe, filozofe, znanstvenike. U uvodnim re-čenicama Enciklike već se nadzire sama srž dokumenta: Vjera i Razum su kao dva krila s kojima se duh ljudski uzdiže do kontemplacije istine.2 Središnji problem u enciklici Fides et ratio je doista pitanje istine, koje nije ipak jedno od mnogih pitanja s kojima se čovjek mora suočiti, ali je temeljno, ne može se eliminirati. Temeljna kategorija kršćanske Objave je istina, zajedno s ljubavi. Univerzalnost kršćanstva proizlazi iz njegove tvrdnje biti istine i nestaje ako nestaje uvjerenje da vjera jest istina, ali i znanost nestaje ako nije istina. Istina vrijedi za sve. Nakon enciklike Aeterni Patris Lava XIII. (1879), Fides et ratio vraća se na temu odnosa između vjere i razuma, između teologije i filozofije.

Cilj enciklike Fides et ratio je vraćanje povjerenja suvremenom čovje-ku u mogućnosti pronalaska sigurna odgovora na mnogobrojna pitanja te poziva čovjeka da se suoči s problemom temelja postojanja i života i prepozna istinu o Bogu kao načelo istine osobe i čitava svijeta. Crkva ne želi nametnuti određenu filozofsku školu. Ovom enciklikom Crkva 2 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1999., br. 1.

SUVREMENA PITANJA

98

98

jasno daje do znanja da je otvorena iskrenom i poštenom znanstvenom istraživanju i prihvaćanju znanstvenih istina. Fides et ratio je snažan poziv znanstvenicima da se pridruže filozofima i teolozima u potrazi za vječ-nom istinom, koja transcendira epistemološke specifičnosti bilo kojega polja istraživanja i tako dadnu odgovore na temeljna pitanja čovjekove egzistencije. Papa ističe: „Konačno, ne mogu a da se ne obratim znanstve-nicima koji svojim istraživanjima pružaju sve više i više spoznaja o svijetu općenito i o nevjerojatnoj raznolikosti njegovih živih i neživih sastavnica koje pokazuju svoje kompleksne atomarne i molekularne strukture. Oni su, pogotovo u ovom stoljeću, toliko napredovali i postigle takve cilje-ve da nas uvijek iznova bacaju u čuđenje“.3 Nadalje Papa izražava svoje divljenje koje su znanstvenici svojim istraživanjima postigli i doprinijeli boljitku čitava čovječanstva te potiče znanstvenike da u svom radu i dalje povezuju filozofske i etičke vrjednote koje su karakterističan i nerazoriv znak ljudske osobe.4

Na početku Enciklike, Papa ističe kako će se u svojim promišljanji-ma usredotočiti na filozofiju objašnjavajući to riječima, „da istraživanje posljednje istine napose u ovome vremenu češće izgleda zamračeno… Počevši odatle, razum prepun pitanja razvio je ljudsku želju da sve više i više i što detaljnije spoznaje“5. Kako smo došli u ovu tamu? Situacija je paradoksalna. Došlo je do velika napretka u mnogim područjima ljudsko-ga znanja; Papa navodi antropologiju, logiku, prirodne znanosti, povijest, lingvistiku…6 Filozofija je od velike pomoći u rasvjetljavanju odnosa isti-ne i života, transcendentalne istine i nastojanja čovjeka da na razumljiv jezik izreče spoznatu istinu.7

Ipak, velika raznolikost pozitivnih rezultata imala je za posljedicu za-nemarivanje usmjerenosti prema jedinstvenoj istini tako da su prevladali pragmatični kriteriji, a tehnička učinkovitost se rabi kao obrazac ponaša-nja. Osim toga dogodilo se „da se ljudski razum, opterećen teretom tolikih znanja, kada treba bolje izraziti upravljenost prema istini, naprotiv, zamrsi u sebi, te iz dana u dan sve manje uspijeva svoj pogled uzdignuti naviše, u odvažnosti da dosegne istinu postojanja“.8 Tako, nastavlja Papa, da novija filozofija nije istaknula sposobnost koja je ljudima dana za spoznavanje istine, nego je više iznosila njezine granice i uvjetovanosti. Uvjerava se da znanost napreduje na spektakularan i nezaustavljiv način, ali ne postoji 3 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 106.4 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 106.5 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 5.6 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 5.7 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 99.8 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 5.

99


suglasnost o samom postojanju znanstvene istine.9 Stoga Papa na pose-ban način želi naglasiti sklad između razuma i vjere; filozofije i teologije.

Znanstveni realizam potvrđuje da znanstvena istina postoji i da se može doći do nje. Znanstvena istina je uvijek „kontekstualna“ jer se mora tumačiti unutar konceptualnoga i eksperimentalnoga konteksta koji ra-bimo u svakoj teoriji. Ona je djelomična i ne iscrpljuje sve što možemo reći o objektu koji proučavamo i u isto vrijeme, biti autentična istina u klasičnu smislu u odnosu prema stvarnosti. Naravno, kako postoje razli-čite vrste znanstvenih konstrukata, tu će biti i različitih načina odnosa sa stvarnošću. Stav znanstvena realizma se uvelike podudara s enciklikom Fides et ratio. Teško ćemo ljudskim sposobnostima argumentirati pozna-vanje istine u najdubljim pitanjima ako smo ju negirali u znanstvenim spoznajama o prirodnom svijetu. Dijalog između znanosti i vjere treba se odvijati preko mosta istine.10

U Enciklici Papa citira doktrinu Prvoga vatikanskoga koncila o razlici između dva reda znanja, odnosno razuma i vjere i dodaje: „Filozofija i znanost kreću se u redu naravnoga razuma, naprotiv Duhom prosvijet-ljena i upravljena vjera u samoj poruci spasa prepoznaje punine milosti i istine (Iv, 1, 14) koju je Bog kroz povijest odlučio zauvijek objaviti preko svoga Sina Isusa Krista (Iv, 5, 9; Iv, 5, 31-32)“.11 Razum je jedno neizo-stavno krilo s pomoću kojega se čovjekov duh, zajedno s krilom vjere, izdiže prema kontemplaciji istine. Razum i vjera su suštinski povezani u traženju i nalaženju istine.12

Opći dogovor o razlici u odnosima između znanosti i vjere postoji. Ipak, ta razlika se može tumačiti na dva različita načina: znanost i vjera se nadopunjuju ili su međusobno suprotstavljene. Oba stava su prisutna i danas. Svaka znanost djeluje prema svojim pravilima i zakonima, stoga je potrebno priznati svakoj znanosti uporabu vlastite metode, poštovati re-zultate i zaključke do kojih je određena znanost došla. Svaka znanstvena spoznaja obilježena je raznim teorijama, hipotezama, ali prije svega že-ljom da se dosegne konačna istina. Potrebno je omogućiti svakoj znano-sti nesmetano istraživanje na njezinu polju djelovanja. No, svaka znanost treba poštovati i druge znanosti i njezine rezultate.13

9 Mariano Artigas, „Science, reason and faith in the third Millenium“, u: Proceedings od the International Congress on Christian Humanism in the Third Millenium: The Per-spective of Thomas Aquinas, vol. 2, Vatican City, 2005., str. 894.

10 M. Artigas, „Science, reason and faith…“, str. 893. – 894. 11 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 9.12 Ivan Tadić, „Razum i spoznaja u enciklici Fides et ratio“, u: Obnovljeni život 55/1,

2000., Zagreb, str. 40. 13 Ratko Perić, „Znanost i vjera u dijalogu“, u: Suvremena znanost i vjera, Zoran Pri-

morac, (ur.), Fram – Ziral, Mostar – Ljubljana, 2011., str. 12. – 13.

SUVREMENA PITANJA

100

100

2. Težnja čovjeka za znanošću i istinom

Ivan Pavao II. naglašava da čovjek ima sposobnost upoznati istinu, a ne samo određene istine, nego krajnju istinu koja daje smisao ljudsko-mu životu. Na različite načine i u različito vrijeme čovjek pokazuje svoju duboko intimnu želju za istinom. Kroz književnost, glazbu, slikarstvo, kiparstvo, arhitekturu i kroz svaki drugi oblik kreativne inteligencije. Na poseban način filozofija je tu potragu učinila svojom i, na sebi svojstven način, sabrala i znanstvenim metodama je artikulirala ovu univerzalnu ljudsku želju.14 Papa citira početak Aristotelove Metafizike: „Svi lju-di teže znanju“ i dodaje da je istina pravi cilj ove želje, unutar vidljiva stvaranja čovjek je jedino biće koje je sposobno znati i koje zna da zna. Stoga je zainteresiran za pravu istinu. Čovjek prihvaća ono što je istinito, a odbacuje ono što je lažno. To je ono što je iznjedrilo tolike upite, poseb-no u području znanosti, koja je u posljednjih nekoliko stoljeća proizvela važne rezultate, što dovodi do istinskoga napretka čitava čovječanstva. Ali i u tom napretku Sveti Otac izričito napominje kako vrjednote koje su izabrane i vlastitim snagama stečene moraju biti istinite, jer samo tako čovjek može dospjeti do istinskoga ostvarenja. Istina je temelj čovjekove egzistencije.15 Govor o istini iznosi se s jasnoćom što uključuje osobu kao slobodan i inteligentan subjekt sposobnu spoznati istinu. Znanost se demonstrira kao istinita spoznaja, koja se razvija, dostojna istine koju treba tražiti.

Potraga za istinom najvažnija je za znanstveni napredak te pretpostav-lja postojanje svojevrsnih sposobnosti u ljudskom biću da bi to bilo mo-guće. Zapravo, to ne bi imalo smisla bez argumenata, dokaza i tumačenja. Potraga za istinom je vrijednost koja zaslužuje biti tražena. Traganje za istinom ne znači da se do istine može doći konsenzusom; štoviše, Papa ističe spoznaju objektivne istine podudarnosti stvari i uma – adaequatio rei et intellectus.16

Dakle, potraga za istinom i napredak u našem poznavanju istine imaju duboko antropološko značenje. Neki u napretku znanosti vide prednost naturalističkih mišljenja koja ostavljaju sve manje i manje mjesta za me-tafiziku i teologiju. Naprotiv, možemo vidjeti kako strogo razmišljanje o tom napretku, koje uključuje vlastite uvjete mogućnosti i njihovo znače-nje, baca novo svjetlo na sliku ljudskoga bića kao nekoga tko ima sposob-nosti koje omogućuju sudjelovanje u Božjem planu na svjestan način.17 14 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 24.15 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 25.16 I. Tadić, „Razum i spoznaja…“, str. 43.17 M. Artigas, „Science, reason and faith…“, 897.

101


Papa nastavlja: „Ne može se pomisliti da istraživanje, tako duboko ukori-jenjeno u naravi čovjeka, može biti sasvim beskorisno i prazno. Sama spo-sobnost traženja istine i ispitivanja već po sebi daje prvi odgovor. Čovjek ne bi počeo istraživati ono o čemu baš ništa ne zna ili ono što bi držao neprohodnim. Samo nada da će doprijeti do nekakvih odgovora može ga navesti na prvi korak, sama težnja da traži istinu potiče razum da ide dalje da se ne zaustavlja.“18 Stoga se može reći da je to ontološka konstitucija razuma, a njegova jedina zadaća je misliti, tražiti i nalaziti istinu, kritički se odnositi prema njoj i na temelju danih rezultata izgrađivati novo zna-nje.19 Upravo to se događa u znanstvenu istraživanju, kada znanstvenik, na temelju prethodna uvida, traži logičko i vjerojatno objašnjenje neke pojave, već od početka gaji čvrstu nadu da će pronaći odgovor i ne će pred neuspjesima malaksati duhom. Čovjek dokle god ne nađe zadovoljavajući odgovor neprestano traga za istinom, jer nije u čovjekovoj naravi da te-melji svoj život na sumnji ili laži.20

Kako se znanost razvijala, posebno u 19. i 20. stoljeću, tako su znan-stvenici sve više bili uvjereni u neograničenu moć znanosti. To je uvjerenje zasnovano na mehanicističkoj slici svijeta, prema kojoj je svijet poput sa-vršena stroja i sve se odvija po strogo determinističkim zakonima. Znan-stvenici su išli za tim da ne bude neodgovorenih pitanja, željeli su na sva pitanja dati odgovor kako ne bi bilo granica ljudskoj spoznaji. Unatoč ve-liku razvoju i dostignućima znanosti, čovjek sve više postaje svjestan da je znanost ipak ograničena i da se kreće unutar određenih parametara znan-stveno dostupnoga. Tako postoji mnoštvo pitanja na koja je znanost dala odgovore, ali isto tako postoji mnoštvo pitanja na koja nije dala odgovor.21

18 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 19.19 I. Tadić, „Razum i spoznaja…“, str. 41.20 M. Artigas, „Science, reason and faith…“, str. 898. 21 Vladimir Paar, „O komplementarnosti znanosti i vjere“, u: Suvremena znanost i vje-

ra, Zoran Primorac, (ur.), Fram – Ziral, Mostar – Ljubljana, 2011., str. 32. – 33. Vladimir Paar navodi: „No je li svemir nastao ni iz čega (ex nihilo) ili je pak cjelo-kupna energija i tvar čitavoga današnjeg svemira bila u početnome trenutku rađanja svemira fantastično zgusnuta u jednoj jedinoj točki? Koji su fizikalni zakoni vrijedili u iznimno kratkotrajnome vremenu (manjemu od milijuntinke milijarditinke mi-lijarditinke milijarditinke milijarditinke sekunde) nakon stvaranja svemira jer ima znanstvenih argumenata u prilog postavci da tada nisu vrijedili danas poznati pri-rodni zakoni? A zašto su danas poznati prirodni zakoni upravo takvi kakvi jesu, a ne drukčiji? Zašto se u današnjim fizikalnim zakonima pojavljuju neke veličine (fizikalne konstante) upravo neke određene, a ne neke druge vrijednosti. Odgovor ne znamo, a znanost ga vjerojatno nikad ne će otkriti. A da su neke od tih vrijednosti (konstanta) samo malo veće ili samo malo manje nego što jesu, svemir bi danas bio hladni beživotni vodikov i helijev plin, bez kisika, dušika, ugljika, silicija... pa danas

SUVREMENA PITANJA

102

102

Papa govori o različitim oblicima istine i piše: „Većina njih ovisi o iz-ravnim dokazima ili su potvrđeni eksperimentom. To je način istine koji odgovara svakodnevnom životu i znanstvenom istraživanju. Na drugoj razini nalazimo filozofsku istinu, dosegnutu pomoću spekulativne moći ljudskog intelekta. Konačno, tu su vjerske istine koje su u određenoj mjeri zasnovane na filozofiji i koje pronalazimo u odgovorima koje različite vjerske tradicije daju na konačna pitanja.“22 Dakle, Papa govori o tri obli-ka istine, one koje se dokazuju eksperimentom, potom filozofske istine dosegnute pomoću spekulativne moći i vjerske istine zasnovane na Obja-vi.

Ključna točka u dijalogu između znanosti i vjere je istina. Trebao bi izbjegavati različite vrste imperijalizama koji pokušavaju posjedovati mo-nopol na istinu, zaboravljajući pritom da postoje različiti pristupi objek-tivnoj istini te da iskreno traženje istine zahtijeva njihovo međusobno uvažavanje. Treba izbjegavati bilo kakvu vrstu teološkoga ili znanstve-noga imperijalizma.23 Središnje pitanje Fides et Ratio je pitanje istine. To nije pitanje jedno od mnogih, nego to je temeljno i nezamjenjivo pitanje koje se proteže kroz sva vremena i razdoblja ljudskoga života i povijesti.

3. Povjerenje u autoritet i jedinstvo znanja

Papa, također, naglašava socijalnu dimenziju ljudskoga bića, koje je dobilo velik dio znanja preko drugih ljudi: „U životu ljudskog bića brojni-je su istine u koje se jednostavno vjeruje od onih koje on stječe osobnom provjerom. Tko, naime, može kritički procijeniti nebrojene znanstvene spoznaje na kojima se temelji suvremeni život? Tko može osobno ispitati protok informacija koje pristižu iz dana u dan iz svih dijelova svijeta i koje su općenito prihvaćene kao istinite? Tko je na kraju mogao krivotvo-riti nove staze iskustva i misli koje su dala blaga ljudske mudrosti i vjere? To znači da ljudsko biće – ono koje traži istinu – je ujedno i ono koje živi od uvjerenja“.24 Iz upućenosti čovjeka na drugoga, pa i ovisnosti o dru-gom, čovjek stječe povjerenje u drugoga, a stječući povjerenje u drugoga on prihvaća kao istinito i njegovo djelovanje te, na temelju rezultata do kojih je došao drugi, gradi svoje vlastito znanje.

ne bi bilo ni Zemlje ni čovjeka. Zašto taj temeljni prirodni zakon sadrži konstantu upravo u takvu uskome ‘prozoru’ vrijednosti koji omogućuje pojavu Zemlje i čovje-ka? Znanost na to nema odgovor, kao i na mnoga druga najosnovnija znanstvena pitanja.“ (str. 32).

22 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 30.23 M. Artigas, „Science, reason and faith…“, str. 899.24 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 31.

103


Vrlo često se znanost i religija predstavljaju kao da su jedna protiv druge: tradicija i autoritet zauzimaju središnje mjesto u religiji, dok je znanost obilježena otvorenošću prema kritici. Lako je primijetiti, ipak, da i povjerenje i autoritet također zauzimaju središnje mjesto i u znanosti. Primjerice, učeći prirodne znanosti zahtijeva se neograničeno povjerenje u autoritet na tom području. Naravno, temeljna razlika postoji, budući da se u znanosti sve može dovesti u pitanje, ništa nije definitivno. U objav-ljenoj religiji, argument autoriteta zauzima nezamjenjivo mjesto. Bilo bi poželjno prepoznati da, kako u religiji, tako i u znanosti, pokretačka sila mora biti traganje za istinom.25 Jedna od najjačih ljudskih težnji je te-žnja za istinom. U Enciklici čitamo: „Jedinstvo istine je temeljni postulat ljudskog razuma koji se izražava načelom neproturječja. Objava pruža sigurnost ovog jedinstva pokazujući kako je Bog stvoritelj također i Bog povijesti spasenja. Jedan te isti Bog koji stvara i jamči sposobnost shva-ćanja i razumijevanja naravnoga reda stvari, na koji se učenjaci s pouzda-njem oslanjaju“.26

Intelektualna skromnost igra važnu ulogu u potrazi za jedinstvom znanja. Ivan Pavao II. citira svetoga Augustina, koji je prije svoga obra-ćenja rekao: „Otada sam, svakako, već više cijenio katoličku nauku i zbog toga što sam osjećao da se ondje skromnije i bez svake varke zahtijeva da se vjeruje nešto što nije dokazano, bilo da ga uopće nema. Kod Manihe-jaca, naprotiv, vidio sam da se rugaju lakovjernosti preuzetno obećavajući znanje, a poslije zapovijedaju da se vjeruje u mnoge sasvim bajoslovne i besmislene priče jer ih nisu mogli dokazati“.27

Kršćanska vjera je jamstvo u potrazi jedinstva znanja utemeljena na istini. Kada jedinstvo znanja promatramo iz ateističke ili materijalističke perspektive, lako je završiti priznajući, s jednom vrstom iracionalne vjere, teze koje se ne mogu dokazati, vrjednovati niti razumjeti. Traži se da se prizna kako je svemir mogao nastati iz ničega, bez sudjelovanja Stvoritelja ili da je priroda kakvu ju poznajemo čisto djelo slijepih sila.28 Kako ističe akademik Paar: „Fizičari su teorijski rastumačili pojedine faze u razvoju svemira, od ‘trenutka nula’, velikoga praska prije oko 15 milijarda godina do danas, i popratnu evoluciju tvari s postankom od jednostavnijih čestica do složenijih. O prvome iznimno kratkome vremenskom razdoblju, od trenutka 0 do trenutka 0,000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.0001 sekunde (jedna desetmilijuntinka milijarditinke milijardi-25 M. Artigas, „Science, reason and faith…“, str. 900. – 901. 26 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 34.27 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 40. 28 M. Artigas, „Science, reason and faith…“, str. 902.

SUVREMENA PITANJA

104

104

tinke milijarditinke milijarditinke sekunde), u tzv. ‘Planckovoj eri’, fizika ništa ne može reći i ne će moći reći jer tada nisu vrijedili fizikalni zakoni kvantne fizike i teorije relativnosti!“29

Papa smatra svetoga Tomu kao izvor svjetlosti u potrazi za jedinstvom istine i znanja: Duboko uvjeren da sve istinito, tko god to rekao, dolazi od Duha Svetoga, sveti Toma se nije dao zavesti nikakvim koristoljubljem u traženju istine, jer je ljubio istinu. On je tražio istinu gdje god se može naći i dao je savršeno izlaganje njezine univerzalnosti. U njem je crkveno učiteljstvo vidjelo i prepoznalo strast za istinom, i upravo zato što ostaje dosljedan unutarnjim horizontima univerzalne, objektivne i transcenden-tne istine, njegova misao dosiže visine nezamislive ljudskoj inteligenciji. S pravom ga dakle možemo zvati apostolom istine.30

Papa ističe kako su sv. Albert Veliki i sv. Toma Akvinski prvi učenjaci koji su priznali nužnu autonomiju potrebnu filozofiji i znanosti kako bi se svaka na svom vlastitom području prihvatile vlastita istraživanja. No, usred pretjerana racionalizma, načela umovanja radikalizirala su se, došlo je do posvemašnje autonomije između vjere i filozofije. Vjeru se počelo gurati ustranu, a racionalna spoznaja počela je nadomještati vjeru.31 On piše: „Najutjecajnija ekstremna mišljenja vrlo su dobro poznata i vidlji-va, osobito u zapadnoj povijesti. Nije pretjerano reći da se filozofijska misao novijega vremena velikim dijelom razvijala postupno udaljujući se od kršćanske objave sve dok nije dotaknula njezine očite opreke“.32 U području znanstvena istraživanja, pozitivistički duh je ojačao te se udaljio od kršćanske vizije svijeta, no ne samo da se udaljio od kršćanske vizije svijeta nego je dopustio da se sruše pokazatelji metafizičkoga i moralna razmišljanja. Kao posljedica ovakva razmišljanja pojavljuju se znanstve-nici kojima u središtu zanimanja nije više osoba i njezin čitav život, nego logika tržišta, te su popustili napasti demijurgijske moći nad prirodom i nad samim čovjekom.33 Takav pozitivističko-racionalistički mentalitet oslobodio je znanstveno istraživanje bilo kakve moralne odgovornosti. A kriza racionalizma dovela je do nihilizma koji je znanstveno istraživanje zatvorio sam u sebe bez nade i sposobnosti dostizanja nekoga cilja.34 U Enciklici se inzistira na postojanju prepoznatljive istine u biću i prirodi stvari. Svakako se treba prepoznati da Fides et ratio promatra temu istine

29 V. Paar, „O komplementarnosti znanosti i vjere“, str. 29.30 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 44.31 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 45.32 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 46.33 M. Artigas, „Science, reason and faith…“, str. 904.34 Ivan Pavao II., Fides et Ratio, br. 46.

105


u antropološkim terminima, preispitujući ulogu religiozna iskustva i fi-lozofsku dimenziju znanja definirajući čovjeka kao biće koje taži istinu.35 Kako bismo došli do jedinstva znanja potrebno je načelo organizacije iz kojega može proizaći hijerarhija među pojedinim vrstama znanja koje će se uklopiti u globalnu perspektivu. To je ono što se tradicionalno naziva „mudrost“.

Zaključak Enciklika Fides et ratio (1998) nije namijenjena samo užem krugu či-

tateljstva, ona je prvenstveno namijenjena svakom čovjeku dobre volje koji želi otvoreno pristupiti gorućim pitanjima i problemima današnjega vremena koji se odnose na područja teologije, filozofije pa i znanosti. Fi-des et ratio ne želi, niti joj je namjera, biti posljednja „riječ“ koja konačno rješava problem, nego radije ona želi biti „riječ“ koja otvara i potiče znan-stveno istraživanje. Ona je pojačala ulogu razuma u ljudskom djelovanju, izbjegavajući istovremeno marginalizaciju filozofije i strah od scijentiz-ma. Tako je stvorila jednu novu harmoniju između znanosti, razuma i vje-re. Ivan Pavao II. ovom je enciklikom pokazao otvorenost Katoličke crkve prema različitim filozofskim mišljenjima i znanstvenim istraživanjima te u tom vidi veliku mogućnost produbljivanja vjere i dijaloga između su-vremena svijeta i vjere.

Međutim, postoji dio stvarnosti, o čem nam govori razumska spoznaja i neposredno ljudsko iskustvo, koje prirodo-znanstvene metode ne mogu istraživati, obuhvatiti niti verificirati. Tim više što i unutar sustava prirod-nih znanosti postoje pitanja i neslaganja, kojima se, barem zasad, ne na-ziru rješenja. Prirodne znanosti također imaju intuitivna zrenja, teoreme i aksiome, koje ne mogu verificirati samo vlastitim eksperimentalno-ma-tematičkim metodama. Području znanosti pripada i duhovna stvarnost, vjera u moć razuma, što je pretpostavka bilo kakve znanosti i spoznaje. Prirodo-znanstveni pristup stvarnosti ima uglavnom dvije pretpostavke: svijet je uređen po nekim određenim zakonitostima i ljudski um je spo-soban spoznati te zakonitosti. U tom pothvatu one se koriste svojim vla-stitim putom i metodama, polazeći od činjenice oko postojanja stvarnosti i mišljenja o toj stvarnosti, koje je kompatibilno. Takav pristup stvarnosti ima i Aristotelov kritički realizam koji prihvaća i kršćanska filozofska tradicija. Upravo je taj pristup i omogućio razvoj znanosti.

35 Giuseppe Tanzella-Nitti, „L’unità dell’accesso alla verità nella Fides et ratio: quale ruolo per il pensiero scientifico?“, u: Annales theologici, Rim, 23/2009., str. 378.

SUVREMENA PITANJA

106

106

Literatura:1. Artigas, Mariano, „Science, reason and faith in the third Milleni-

um“, u: Proceedings od the International Congress on Christian Huma-nism int he Third Millenium: The Perspective of Thomas Aquinas, vol. 2, Vatican City, 2005., str. 893. – 908.

2. Ivan Pavao ii., Fides et Ratio: Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999.3. Murray, Andrew, „Faith and Reason: a philosophical response“, u:

Journal of Religious Education, Philadelphia, 47/4, 1999., str. 58. – 61.4. Paar, Vladimir, „O komplementarnosti znanosti i vjere“, u: Suvre-

mena znanost i vjera, Primorac, Zoran (ur.), Fram – Ziral, Mostar – Ljubljana, 2011., str. 17. – 35.

5. Perić, Ratko, „Znanost i vjera u dijalogu“, u: Suvremena znanost i vjera, Primorac, Zoran (ur.), Fram – Ziral, Mostar – Ljubljana, 2011., str. 7. – 16.

6. Tadić, Ivan, „Razum i spoznaja u enciklici ‘Fides et Ratio’“, Obnov-ljeni život 55/1, 2000., Zagreb, str. 39. – 51.

7. Tanzella-Nitti, Giuseppe, „L’unità dell’accesso alla verità nella Fides et ratio: quale ruolo per il pensiero scientifico?“, u: Annales the-ologici, Rim, 23/2009., str. 377. – 388.

TRUTH A POINT OF CONTACT BETWEEN SCIENCE AND FAITH -ACCORDING TO THE ENCYCLICAL FIDES ET

RATIO-

Summary

In this paper the author deals with the notion of truth ina n encyclical Fidelis e tratio as a point contact to which aspire faith,mind and science.The author divided the work into three parts with the introduction and conclusion . The first part talks about commitment of science, philosophy and faith to the atta-inment of truth.The second part deals with man’s aspiration for science and truth. This aspiration is deep in man and man has the ability to reach the truth with his mind. The final third part is about trust in the authority and unity of knowledge. Both faith and science have confidence in authority and seek the unity of knowledge. On that way, truth is an indispensable constant.Keywords: Fides e ratio, truth, mind, science, faith.

IZ KULTURE

Ciklus STVARAN SVIJET OKO MENE - 100 x 120cm, akril na platnu, 2019. e

109

Željko BušićMostar

UDK 8904:711.42(497.6)“04/14“930.85(497.6)“04/14“Stručni članakPrimljeno: 4. kolovoza 2020.

Srednjovjekovni bosanski gradovi

Sažetak

U radu se vrlo sažeto, na temelju relevantne literature, kratko predstavlja i opisuje nastanak i povijest srednjovjekovnih bosanskih gradova od dva-naestoga do petnaestoga stoljeća. Bosanski kraljevi gradili su kraljevstvo na gradovima-utvrdama u kojima su stolovali pa oni nemaju samo političko, vojno-strateško i graditeljsko značenje nego predstavljaju i procese velika kulturna razvoja srednjovjekovna bosanskoga društva. Gradovi-utvrde na-stajali su na važnim komunikacijskim pravcima, pretežito uz rijeke ili na uzvisinama. Izgledom su dominirali okolinom, bili su veoma važne i dobro branjene utvrde za obranu kraljevstva. Ključne riječi: grad, utvrda, povijesna predaja, bosanski vladari, povelje, srednjovjekovlje, Bosna, Osmanlije.

Uvod

Srednjovjekovni bosanski gradovi grade se u razdoblju od dvanaesto-ga do petnaestoga stoljeća, u vremenu vladanja banova Borića, Kuli-

na, Stjepana i drugih. Mal broj gradova nastao je u dvanaestom stoljeću na području današnje središnje Bosne. To su gradovi Bobovac, Kraljeva Sutjeska i Visoko. S ekonomskim i političkim razvojem Bosna doživljava i snažan kulturni razvoj u četrnaestom i petnaestom stoljeću. To je vri-jeme od vladanja Stjepana II. Kotromanića (1322. – 1353.) pa do pada Bosne 1463. Iz toga vremena mogu se izdvojiti dva kulturna kruga, prvi je sa sjedištem u Kraljevoj Sutjesci i Bobovcu, a drugi je sa sjedištem u Jajcu.

U četrnaestom st. u srednjovjekovnoj Bosni podignuto je dvadesetak gradova-utvrda. Iako su glavni ciljevi gradnje gradova bili prvenstveno politički i vojno-strateški, građevinska djelatnost predstavljala je proces od velika kulturna značenja za čitavo srednjovjekovno društvo. Grado-

SUVREMENA PITANJA

110

110

vi-utvrde postali su središta urbanizacije koji unose nove elemente u kul-turu življenja srednjovjekovna čovjeka.

Podatak govori da je bilo više od tri stotine i pedeset registriranih gradova u tadašnjoj srednjovjekovnoj Bosni. Dugo vremena nije se vodilo računa o gradovima, tek u novije vrijeme pristupilo se značajnijem istra-živanju. U ovom radu opisuje se nastanak nekih od najvažnijih srednjo-vjekovnih bosanskih gradova koji objašnjavaju život pučanstva u Bosni sve do druge polovice petnaestoga stoljeća. U tom vremenu dolazi do potpuna sloma srednjovjekovna Bosanskoga kraljevstva. S padom Bosne nestaje dotadašnji način gradnje i uopće način življenja, što će uvelike promijeniti i odvesti u nepovrat kompletan život i navike ljudi za vrijeme osmanske vladavine. Nisu opisani svi gradovi tadašnje srednjovjekovne Bosne. Opisani su oni za koje se smatra da imaju važnije značenje.

1. Srednjovjekovni grad – opća obilježja

S razvojem srednjovjekovne kršćanske kulture u Europi razvio se i srednjovjekovni oblik gradnje. Prema potrebama pučanstva srednjovje-kovna gradnja dobit će i stalne oblike. Na prostorima gdje su živjeli Hr-vati, nastanak i izgradnja gradova razvila se najprije u Hrvatskom pri-morju odakle će se preseliti u unutrašnjost prema srednjovjekovnoj Bosni i Humu.

Grad je prvotno bio zamišljen kao obrambena utvrda, pa kula za obranu. Riječ grad prvotno podrazumijeva utvrđeno srednjovjekovno fe-udalno prebivalište. Utvrde su najčešće građene na teško pristupačnom položaju, na uzvisinama i uz riječne tokove, te su bile dobro branjene i dominirale su okolinom. Većina njih imala je nepravilne tlocrte što je određeno nepravilnim terenom. Gradovi-utvrde bili su od velika značenja za obranu od neprijatelja, a pod utvrdom su se razvila podgrađa koja su bila vrlo važna za gospodarski razvoj. U podgrađima su se razvili varoši ili trgovišta1 u kojima se razvio gradski stalež. Najveći dio stanovništva podgrađa činili su trgovci, a većina njih bili su Dubrovčani, ali i trgovci iz drugih dalmatinskih gradova: Splita, Trogira, Zadra, Šibenika, zabilje-

1 Varoši ili trgovišta su naselja s tipično zanatlijsko-trgovačkom fizionomijom koja su, najkasnije do druge polovine četrnaestoga stoljeća, dobila i svoju posebnu admi-nistrativnu funkciju. Za njihov nastanak je bio ključan ekonomski faktor te se oni i javljaju isključivo uz jačanje gospodarstva. Primjerice, općine koje su se razvijale zahvaljujući intenzivnom rudarstvu, a s njim u vezi i trgovinom, imale su velik stu-panj političke autonomije. Amir Kliko, „Teritorijalno-politička organizacija sred-njovjekovne Bosne u djelu Pave Anđelića“, u: Zbornik o Pavlu Anđeliću, Franjevačka teologija Sarajevo, Sarajevo, 2008., str. 63.

111

111

Željko Bušić Srednjovjekovni boSanSki gradovi

žena je i prisutnost mletačkih trgovaca. Ta trgovačka i obrtnička mjesta nastala su uz riječne doline i uz najvažnije komunikacijske pravce. Tako su nastali gradovi – trgovišta: Bobovac, Jajce, Visoko, Vranduk i mnogi drugi.2

Za izgradnju malo zahtjevnijih građevina, kao što su crkve i samosta-ni, dolazili su graditelji iz Italije. Upravo su od njih Hrvati naučili zidanje i ostale poslove vezane za gradnju. Zanat su prvo izučili Hrvati iz primor-ske Hrvatske, kasnije se taj zanat prenio u Bosnu i Hum. Stoga gradnja gradova u Bosni ima hrvatski pečat jer su zidari iz Bosne svoj zanat izučili u Dubrovniku i drugim dalmatinskim gradovima. Primjerice, grad her-cega Hrvoja Hrvatinića, Jajce, ima jasne hrvatske oznake i oznake tipične za tadašnju gradnju na Zapadu i na Jadranu.

Najstariji poznati bosanski graditelj bio je Draže Ohmučević, koji je gradio mnoge grobnice i crkve po tadašnjoj Bosni. Jedna od njih je Cr-kva sv. Jurja u Podbriježju kod Zenice građena za bana Kulina (1165. – 1204.), kako piše na natpisu te crkve koja je otkrivena 1964. godine.3 Bosanski srednjovjekovni gradovi nastali su najvjerojatnije pod okriljem romanike ponajviše zahvaljujući pojavi novčarskoga gospodarstva. Takav grad, postao je upravno, crkveno i gospodarsko središte. Sastojao se je od dvije cjeline: utvrđena grada – burga i naselja tik uz utvrdu.

1.1. Nastanak gradovaU desetom stoljeću Bosna je obuhvaćala krajeve uz tokove rijeka Bo-

sne i Vrbasa, a na istoku već u dvanaestom stoljeću obuhvaća krajeve sve do Drine. Srednjovjekovni bosanski gradovi nastajali su na uzvisinama, ali uglavnom su nastajali blizu većih rijeka i njihovih pritoka pa ih se po geografskoj rasprostranjenosti može podijeliti u skupine:

- gradovi uz rijeku Bosnu- gradovi uz rijeku Vrbas- gradovi uz rijeku Drinu- gradovi uz rijeku Sanu.Gradovi-utvrde u Bosni građeni su na prirodnim prilazima župa4 u

kojima su se nalazili, uz rijeke i uz najvažnije komunikacijske pravce. Je-

2 Husref Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2009., str. 14. – 16.

3 Dominik Mandić, Etnička povijest Bosne i Hercegovine, Ziral, Toronto – Zurich – Roma – Chicago, 1982., str. 113. – 114.

4 Župa je najčvršća i najdugotrajnija teritorijalno-politička organizacija u Hrvata. Župa kao teritorij predstavlja najmanju jedinicu teritorijalno-političke organizacije, svaka župa ima barem jedan utvrđen grad i crkvene posjede. A. Kliko, „Teritorijal-no-politička organizacija srednjovjekovne Bosne u djelu Pave Anđelića“, str. 59.

SUVREMENA PITANJA

112

112

dan od najtvrđih gradova bio je Bobovac koji je bio prijestolnica tadašnje Bosne. Po svom prirodnom položaju na glasu je bio kao neosvojiv grad. Uz rijeku Vrbas nastao je jedan od najljepših gradova Jajce.

Grad-utvrda sastojao se od jedne kule postavljene na dominantan po-ložaj. Srednjovjekovne kule prvotno su bile okrugle, kakve nalazimo u Jajcu, ali gradile su se i četvrtaste kao što su u Vranduku. Bilo je i onih koje su bile trokutne i osmerokutne.5

U sastavu unutarnjega utvrđena grada na najvišoj razini nalazila se donžon, odnosno branič kula kao središnji i najbolje branjen dio staroga grada, građena od kamena, debelih zidova. Oko nje se razvio srednjo-vjekovni grad. Ispod se nalazilo podgrađe utvrđeno bedemima.6 Poseban dio utvrđenja činili su feudalni dvorci koji se izravno integriraju u nova gradska naselja i tako srednjovjekovni bosanski gradovi postaju nositelji kulturna procesa.7

Prilikom gradnje koristio se materijal koji je bio dostupan, dakle sedra i kamen, u pravilu krečnjak-lomljenik. Takvim kamenom uglavnom su se gradili gradovi središnje i istočne Bosne. U zapadnim dijelovima često se kamen nije tesao i bio je grubo obrađen. Malter se pravio od pijeska i kreča, a nanosio se u velikim količinama. Zidovi su bili nepravilni, čas de-blji, čas tanji. Zidalo se, kako se kaže u narodu, „od oka“ a ne „pod liver“.8

Vlasnici gradova bili su feudalci i vladari. Neki od gradova mijenjali su vlasnika pa su katkad bivali feudalni, a katkad vladarski. Tako su pri kraju opstanka srednjovjekovne Bosne, bosanski vladari preuzeli gradove obitelji Hrvatinića, Jajce i Ključ.9

2. Srednjovjekovni bosanski gradovi

Od spomena imena Bosna u desetom stoljeću pa do dolaska Osmanli-ja, izvori govore da je registrirano više od tri stotine i pedeset srednjovje-kovnih gradova. Ovdje se opisuju samo neki koji su imali veliku stratešku važnost za život pučanstva u srednjovjekovnoj Bosni. To su: Bobovac, Kraljeva Sutjeska, Jajce, Visoko, Ključ na Sani, Dobor Grad, Olovo, Kre-ševo, Hvojnica (Fojnica), Vranduk. Opisuje se i grad Hlivno, današnje Livno, koje je bio važan grad u srednjovjekovnom hrvatsko-ugarskom kraljevstvu, a tek s dolaskom Osmanlija ulazi u sastav bosanskih gradova.5 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, str. 16.6 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, str. 16. – 21.7 Pavao Anđelić, Bobovac i kraljeva Sutjeska. Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV. i

XV. stoljeću, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2004., str. 258.8 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, str. 17.9 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, str. 19.

113

113


2.1. Bobovac Bobovac se smatra jednim od najvažnijih srednjovjekovnih gradova

u Bosni. Bio je sjedište bosanskih kraljeva i iznimno važan za obranu bosanske države. Nalazio se iznad rijeke Borovice, koja se spaja s Mija-kovskom rijekom. Bobovac se 1350. godine spominje kao kraljevski grad bosanskih vladara u kojem se čuvala kraljevska kruna sve do pada Bosne 1463.10 Smatralo se tko osvoji Bobovac taj će osvojiti Bosnu. Srpski car Dušan je imao pohod na njega, ali bezuspješan.

Kralj Tvrtko I. (1353. – 1391.) je stolovao u Bobovcu, gdje je izdao niz državnih povelja koje su vrlo važne za povijest Bosne, jedna od njih je povelja izdana 1375. kojom Dubrovčane oslobađa carina.11 Vjerojatno je Bobovac bio mjesto gdje vladar obavlja svoje službene poslove i mjesto iz-davanja pisanih isprava službena značenja i mjesto boravka diplomatskih predstavnika.12 Kralj Stjepan Tomašević nazivao ga je naše stono mjesto.13

Uz grad Bobovac vežu se mnoge legende, jedna od njih je o neslavnom padu grada Bobovca. Nakon što je Stjepan Tomašević (1461. – 1463.) od-bio Turčinu plaćati harač, ovaj ga je odlučio kazniti. Mehmed II. Osvajač uputi se s vojskom prema Bosni s namjerom da uđe u grad Bobovac, no svoj naum nije ostvario. Stoga je odlučio podmititi zapovjednika grada Radaka kako bi mu ovaj pomogao. Radak je nakon tri dana borbe pustio turske vojnike u grad i tako je neslavno završila slavna povijest Bobovca. Legenda isto kaže da je zapovjednik Radak došao po svoju nagradu kod Turčina, ali mu je ovaj rekao: „Ako nisi bio vjeran svomu narodu i svojoj vjeri, kako ćeš biti Turčinu?“. Sultan je zapovjedio da mu se odsiječe glava na obližnjoj litici te se danas ta litica naziva Radakovica.14

Zidine su mu bile dulje od jednoga kilometra i imale su jedanaest kula. Glasio je kao nepobjediv grad. Bio je dobro organiziran srednjo-vjekovni grad s utvrdom, sakralnim objektima, objektima za upravu i ad-ministraciju, objektima za zanatlijske i trgovačke radnje te cisternom. U blizini dvora bila je izgrađena crkva u kojoj su pokopana trojica bosanskih kraljeva: Ostoja, Tvrtko II. i Stjepan Tomaš.15

10 Tomislav Đurić, „Bobovac, ključ kraljevstva bosanskoga“, u: Meridijani, 9/2002., Zagreb, str. 68. – 69.

11 Bazilije S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, Naklada Tusculum, Zagreb, 2008., str. 143.

12 P. Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV. i XV. stoljeću, str. 240.

13 Ćiro Truhelka, Naši gradovi, opis najljepših gradova Bosne i Hercegovine, Naklade knjižare J. Studnička i dr., Sarajevo, 1904., str. 90.

14 Ć. Truhelka, Naši gradovi, opis najljepših gradova Bosne i Hercegovine, str. 92.15 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 145.

SUVREMENA PITANJA

114

114

2.2. Kraljeva SutjeskaU kotlini kroz koju potječe rijeka Trstionica razvilo se naselje koje će

se prozvati Kraljeva Sutjeska. Nekad se još zvalo Banski dvor ili Kraljev-ski dvor.16 Stjepan II. Kotromanić (1319. – 1353.) u Kraljevskoj Sutjesci je izgradio dvor u kojem je povremeno boravio. Njegov nasljednik Tvrtko I. (1353. – 1391.) na tom dvoru često je boravio te je prenio kraljevsku prijestolnicu iz Visokoga u Kraljevu Sutjesku. Tako je Kraljeva Sutjeska postala kraljevska prijestolnica.17 Tvrtko I. je na dvoru izdavao povelje Dubrovčanima i potvrđivao ono što su im već prije davali bosanski vla-dari. U Kraljevoj Sutjesci stolovao je i Stjepan Dabiša (1391. – 1395.), a nakon njegove smrti njegova žena Jelena Gruba (1395. – 1399.) uprav-ljala je kraljevstvom. U blizini kraljevskoga dvora bila je izgrađena Crkva sv. Grgura. Nakon dolaska u Bosnu franjevci počinju graditi samostan i samostansku Crkvu sv. Ivana Krstitelja. Samostan je dug niz stoljeća kul-turno i duhovno središte toga kraja. Prvotni samostan je vjerojatno podi-gnut u prvoj polovici četrnaestoga stoljeća. Samostan i crkva su porušeni 1463. godine, vjerojatno u isto vrijeme kad je porušen i kraljevski grad Bobovac. Današnji samostan i crkva su iz devetnaestoga stoljeća, vremena dolaska Austro-Ugarske Monarhije u Bosnu i Hercegovinu

2.3. JajceGrad Jajce nalazi se u središnjoj Bosni na utoku rijeke Plive u Vrbas.

Smješteno je na uzdignutu brdu oblika jajeta, pa otud i ime grada Jajce.18 Prvi put spominje se u pisanim dokumentima 1396. Jajce je bilo posjed obitelji Hrvoja Vukčića Hrvatinića, gospodara Donjih Krajeva koji je bio saveznik Ladislava Napuljskoga, hrvatsko-ugarskoga kralja. Nazivao se jajačkim knezom. Jelena Nelipić, udovica Hrvoja Vukčića Hrvatinića, na-kon muževe smrti udala se za Stjepana Ostoju, hrvatskoga bana. Taj brak učinit će da Jajce prijeđe u vlast bosanskih kraljeva. U njem su stolovali Tvrtko II. Tvrtković, kralj Tomaš i njegov nasljednik Stjepan Tomašević, koji je u Jajcu i okrunjen za kralja. Smatralo ga se mjestom za odmor i ljetovanje. Koliko je bio važan grad govori i podatak da je i u danima krunidbe Stjepana Tomaševića 1461. izdano pet povelja Dubrovčanima.19

Kralj Stjepan Tomašević u njem je često boravio zbog stalnih osman-skih upada u Bosnu. Jajce je dosta zapadnije pa je kralj smatrao da je

16 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 147.17 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 147.18 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 131.19 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi Bosne i Hercegovine, str. 112.

115

115


sigurnije mjesto za život. U Jajce papa Pio II. šalje krunu, naime na dan Svih svetih 1461., papin izaslanik okrunio je Stjepana Tomaševića za bosanskoga kralja. Svoj konačan pad u osmanske ruke Jajce će doživjeti 1463., kad i Bosna. No, ne će zadugo ostati u rukama Turaka jer ga već iste godine preuzimaju Matijaš Korvin i Mirko Zapolja. Od 1464. do 1528. Jajce je centar Jajačke banovine. Na prijelazu iz 1527. u 1528. po-novo pada u ruke Osmanlija. Padom pod osmansku državu grad postu-pno gubi na važnosti i počinje propadati, zidine grada polako se počinju urušavati. No, Jajce nikad ne će izgubiti na važnosti zbog bogata kulturna i povijesna značaja.

U trinaestom i četrnaestom stoljeću u Jajcu se gradi velik zid oko na-selja, koji se kasnije u četrnaestom stoljeću znatno pojačava izgradnjom dvora u romaničkom stilu. Oko petnaestoga stoljeća izgrađen je na cita-deli kraljevski dvor u stilu mletačko-dalmatinske kasne gotike. Citadela s kraljevim dvorom vjerojatno predstavlja i najvrjedniji dio srednjovjekov-noga Jajca.20

U njem se od četrnaestoga stoljeća nalazio i franjevački samostan. Tu su još sagrađene crkve sv. Katarine i sv. Marije. O njihovoj važnosti govo-rio je i papa Pio II., posebice spominje crkvu sv. Marije 1461., u kojoj su se po tradiciji čuvale moći sv. Luke koje je donijela Mara, žena Stjepana Tomaševića. Ove moći danas se čuvaju u Veneciji. Osmanlije su Crkvu sv. Katarine pretvorili u kupatilo, a Crkvu sv. Marije u džamiju.21

Zvonik sv. Luke dograđen je na sjeveroistočnoj strani crkve oko 1460. Svoju posebnost duguje činjenici što je u donjem dijelu izveden u gotič-kom stilu, dok su gornje tri galerije rađene u romaničkom stilu.

2.4. VrhbosnaNaziv Vrhbosna vezuje se za područje plodna Sarajevskoga polja s

vrelom rijeke Bosne. Kao župa, Vrhbosna se spominje u povelji Bele IV. 1244. godine. Tu se nalazila prvostolnica sv. Petra,22 koja je izgrađena po volji pape čija je kurija nastojala srediti crkvene prilike u tadašnjoj Bosan-skoj banovini pa je za novo biskupijsko mjesto izabrala Vrhbosnu. Sam proces izgradnje tako velike građevine sigurno je i doveo do gospodarsko-ga i društvena rasta, pa i koncentracije raznih društvenih funkcija širega područja.

20 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi Bosne i Hercegovine, str. 115.21 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 133.22 Mladen Ančić, Tko je pogriješio je u Bosni, Crkva na kamenu, Mostar, 22001., str. 254.

– 256.

SUVREMENA PITANJA

116

116

Važnost naselja Vrhbosna potvrđuje činjenica da su se tu naselili i dubrovački trgovci koji su imali svoje kućice. No, ostalo je nejasno kada je župa Vrhbosna dobila svoj grad. Prema podatku koji daje Luccari, grad Vrhbosna smatra se najstarijim, sagrađen je 1270. godine.23 Vrhbosna je središte Bosne, sjecište domaće i strane trgovine i izričito se spominje tek 1379. kao grad, a nešto kasnije, 1415., kao područje gdje je pokopan vojvoda Pavle Radinović.

Vrhbosnom su vladali knezovi Radinovići i Pavlovići. Knezovi Pa-vlovići koji su vjerojatno gospodarili čitavom župom Vrhbosna bili su i vladari utvrde Hodidjed.24

Hodidjed se nalazio iznad sastava rječice Paljanske i Miljacke. Ne-što kasnije u petnaestom stoljeću dijelovima iste župe vladaju Hranići. Osmanlije su zauzeli Vrhbosnu 1435./1436. i uzeli ju za svoju prijestol-nicu i tu uspostavili upravnu jedinicu koju su prozvali Bosansko Krajište. Ona će se u osmanskoj državi, saray-ovasi što znači dvorsko polje odno-sno Sarajevo polje, razviti u grad koji će biti nazvan Sarajevo.25

2.5. VisokoGrad Visoko nalazi se na većem brdu s jugozapadne strane Visokoga.

Nastalo je na ušću rijeke Fojnice u Bosnu. Njegovi ostatci još su vidljivi. Pretpostavlja se da je Visoko nastalo mnogo prije nego što se spominje pod tim imenom, pa ga se stoga može pronaći i pod nazivom Bosna, Bo-ssina, Posana.26 Najvjerojatnije ga je sagradio ban Stjepan II. Kotromanić (1319. – 1353.). koji je tu često boravio. Osim njega u gradu Visokom bio je Tvrtko I. (1353. – 1391.). On je s majkom Jelenom i bratom Vukom izdao povelju Dubrovčanima 1355., pa se za Visoko može reći da je grad u kojem su bosanski vladari izdavali povelje, primali domaće i strane po-slanike. Grad Visoko je bio dio župe Mile koja se prostirala visočkim po-ljem. Dijelila se na više zaselaka. Nalazila se tu i utvrda na brdu Visočici. Naselje gdje su boravili trgovci nazivalo se Podvisoki. Župa Mile je bila poznata po Crkvi Sv. Nikole u kojoj je najvjerojatnije bio krunjen Tvrtko I., a Stjepan II. pokopan. Polako gubi na važnosti od kada je Tvrtko II. preselio dvor u Kraljevu Sutjesku.27 Osmanlije su Visoko zvali nahijom i konačno su ga zauzeli 1463.28

23 Marko. Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Svjetlost, Sarajevo, 1957., str. 135.

24 M. Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne države, str. 46. – 47.25 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 139.26 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, str. 214.27 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 152.28 M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, str. 126.

117

117


2.6. Ključ na SaniGrad Ključ smjestio se iza grebenā povrh rijeke Sane. Krasi ga velika

okrugla kula Ljubica koja ga nadvisuje, a smatra se najstarijom građevi-nom u ključkim utvrdama. Ključ se spominje 1322. i 1325. kao posjed Hrvatinića.29 Njim je upravljao 1325. Hrvatinov sin Vukosav. Od te godi-ne pa sve do konca četrnaestoga stoljeća Ključ i sanska župa su pod vlašću te obitelji. Grad Ključ spada u red najbolje utvrđenih složenih bosanskih gradova. Imao je i svoje podgrađe (varoš), a u njem su se izdavale povelje feudalaca i vladara. Vojvoda Vuk i njegova supruga Ana izdali su gradu Ključu povelju 1413. god.

Grad Ključ pao je u ruke Turaka 1463., a pri padu Turci su u njem za-robili posljednjega kralja Stjepana Tomaševića. Može se reći da je upravo pod gradom Ključem završila samostalnost Bosne. Kada je sultan Meh-med II. 1463. upao na prostor Bosne, posljednji bosanski kralj pobjegao je iz Bobovca u Jajce, a iz Jajca u dobro utvrđen grad Ključ gdje je pronašao sklonište. Sultan je za njim u potjeru poslao vojskovođu Mehmedbega s dvadeset tisuća konjanika. Priča kaže da je kraljevo sklonište izdao zaro-bljenik, gladan seljak, za komadić kruha. Tako je Mehmedbeg krenuo na Ključ i pri tom sagradio mostić na Sani, međutim nije ga osvojio konji-com nego lažnim obećanjem na koje je kralj pristao te predao grad. Obe-ćanje dano kralju, da će mu dati neku drugu državu na upravljanje, sultan nije ispunio nego je dao ubiti kralja pod Jajcem na očigled naroda.30 Taj trenutak označava kraj povijesti Ključa, a tim i povijesti srednjovjekovna bosanskoga kraljevstva.

2.7. Dobor GradBlizu utoka rijeke Bosne u Savu još i danas postoje ostatci srednjovje-

kovna Dobor Grada. Uloga Dobor Grada u srednjovjekovnoj Bosni bila je vrlo važna za sjeverni dio Usore, pa i za Jajačku i Sebreničku banovinu. Pozicija te tvrđe, nad dolinom Bosne, omogućila joj je središnju ulogu u povezivanju središnje Bosne prema Savi i dalje prema hrvatsko-ugarsko-mu kraljevstvu. To je bilo razlogom što je Dobor predstavljao jedan od najvažnijih utvrda u srednjovjekovnoj Bosni. Prema povijesnim izvorima, Dobor Grad su počeli graditi braća Pavao i Ivaniš Horvat oko 1387. go-dine, a vjerojatno je na istom mjestu već postojala mala tvrđava.31 Grad je

29 M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, str. 56.30 Ć. Truhelka, Naši gradovi, opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine, str.

59. – 63.31 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, str. 84.

SUVREMENA PITANJA

118

118

građen u više etapa, a vrhunac razvoja doživio je u petnaestom stoljeću. Utvrda je, u početku, imala dvije okrugle branič-kule te zidani bedem dugačak oko osamnaest metara. U to vrijeme grad je bio poprište suko-ba hrvatsko-ugarskoga kralja oko prijestolja. U okršajima vojske kralja Sigismunda i hrvatskih vojnika stradao je Dobor Grad. Tada je Bosnom vladao kralj Stjepan Dabiša. Kralj Sigismund je provalio u Bosnu 1334. i zauzeo Dobor te ga dao zapaliti.

U jeku osmanlijskih prodora u Dobor Gradu se 1449. održava sijelo bosanskoga kralja Tomaša s mačvanskim banom Ivanom od Korođa kako bi dogovorili zajednički otpor janjičarskim četama. U Doboru se 1457. sastaje bosanski kralj Tomaš s papinim i venecijanskim izaslanicima, uz nastojanje da Europa pomogne u obrani Bosne od Osmanlija. Od 1470. grad je u vlasništvu slavna plemićkoga roda Berislavića. Grad je 1512. postao vrlo važna utvrda za Jajačku banovinu, što je trajalo vrlo kratko budući da je 1536. Dobor Grad pao pod osmanlijsku upravu, a tim i či-tava Bosanska Posavina.

2.8. OlovoOlovo se spominje 1382. godine pod latinskim imenom Plumbum,

kao trgovačko i rudarsko mjesto, a 1398. kao kraljeva carina. Olovo je imalo razvijeno gospodarstvo, tomu svjedoči činjenica da su u njem bora-vili mnogi trgovci s jadranske obale. Gospodarsku osnovu činilo je rudar-stvo, kopanje olovne rude, po čem je Olovo i dobilo svoj naziv. Rudarska mjesta vodili su Sasi, koji su bili najbolji poznavatelji rudarskoga umijeća. Olovna ruda ponajviše se upotrebljavala za pokrivanje palača i građevina u Dubrovniku, južnoj Italiji te u Veneciji, a izvozila se trgovačkim puto-vima. Upravo su rudnici olovne rude i njihova preradba uvjetovali i razvoj Olova. Nakon što su Osmanlije osvojile Bosnu, proizvodnja olova se nije ugasila, dapače, katoličko pučanstvo nastavilo ju je proizvoditi još dva stoljeća osmanlijske vlasti u Bosni.

Uz rudarstvo i trgovinu, vrlo važnu ulogu za razvoj Olova imali su Marijino svetište, franjevački samostan i crkva. Samostan se nalazio na popisu fra Bartola Pizanskoga 1385. – 1390., pa se pretpostavlja da i cr-kva potječe iz toga razdoblja.

Pored Olova javlja se i naziv Olovac. Anastazije Grgičević je u svom izvješću zabilježio da je Olovac bio utvrda iznad naselja, a varošica ispod nazivala se Olovo. Danas se pak razlikuje Gornje Olovo, gdje je jezgra stare varošice, i Donje Olovo, koje se razvilo u prošlom stoljeću.32

32 Pavo Živković, „Veze Olova i Dubrovnika u srednjem vijeku“, u: Tristota obljetnica

119

119


2.9. KreševoUtvrđeni bosanski srednjovjekovni grad Kreševo nalazio se na strmu

brijegu visokom sto i pedeset metara. Zbog svoga geografskoga smješta-ja nekako je bio sačuvan od osvajača. U dubrovačkim izvorima prvi put spominje se 1371.33 Ime mu je nejasna podrijetla. Priča govori da je dobio ime po jednom doseljeniku iz Mostara po imenu Kreho, a od kud naziv Kreševo.34

Kreševo je još jedan od bosanskih srednjovjekovnih gradova u kojem su se izdavale povelje. Tako je u kraljevskom gradu Kreševu Stjepan To-maš (1443. – 1461.) 1444. izdao Kreševsku povelju Dubrovčanima35, čiji se original čuva u Dubrovniku. Smatra se najstarijim pisanim dokumentom u kojem se spominje ime grada.

Do danas nisu otkriveni pouzdani povijesni izvori koji bi mogli točno odrediti vrijeme nastanka Kreševa. No, postoje brojni tragovi kao što su nekropole u selima Deževice i Pirin, Rimski most u Vrancima, ostatci zi-dina u Crkvenjaku, Kotarcu i gradu na Bedemu iznad Kreševa. Sačuvani su i mnogi povijesni dokumenti iz srednjega vijeka koji svjedoče o gos-podarskom razvoju. Naime, početkom četrnaestoga stoljeća došlo je do značajna razvoja rudarstva u središnjoj Bosni, bogatoj srebrom, bakrom, živom i olovom. U blizini Kreševa, u Deževici, bio je rudnik srebra, a u Dusini rudnik olova. Naselje Deževice, smješteno zapadno od Kreševa, bilo je u to doba vrlo važno carinsko i trgovačko središte srednjovjekovne Bosne. Isto tako, bili su poznati kovači i kao takvi preživjeli su osmansku vladavinu (1463. – 1878.) Kovali su konjske ploče i čavle. Od kovačko-ga zanata dobro su zarađivali pa se smatralo da su iznimno bogati ljudi. Osim rudarstva, u Kreševu je bila dobro razvijena trgovina čiji su nositelji bili Dubrovčani.36 Kreševski kraj s rudarskom proizvodnjom srebra, olova, bakra i željeza bio je od posebna značenja za bosanske ba-nove, a kasnije i kraljeve. To je jedan od razloga zbog kojega su bosanski velikaši i dubrovačka gospoda dolazili u grad Kreševo, gdje su često boravili i bosanski vladari.

stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004), Franjevačka teologija Sarajevo, Sa-rajevo, 2008., str. 56. – 57.

33 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, str. 136.34 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 155.35 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 155.36 M. Vego, Naselja srednjevjekovne bosanske države, str. 64.

SUVREMENA PITANJA

120

120

2.10. Hvojnica (Fojnica)Fojnica se nalazi u dolini rijeke Fojnice u župi Lepenici kao širom

teritorijalnom području. Spadala je u red vrlo važnih trgovačkih središta srednjovjekovne Bosne. Početak razvoja Fojnice vezan je uz dolazak nje-mačkih rudara Sasa u vrijeme Stjepana II. Kotromanića (1292. – 1353.). U blizini Fojnice tada se nalazio i poznati rudnik srebra Ostružnica. Tako rude postaju glavni izvor bogatstva u bosanskoj državi. Fojnica dolazi do izražaja, u trgovačkom smislu, nakon što su Visoko i Zvornik izgubili na važnosti.

Početkom četrnaestoga stoljeća Dubrovčani su bili ti koji su se po-najviše okupljali oko Fojnice. Oni su živjeli u Fojnici i tu zakupljivali carine od bosanskih vladara, pa bili su i izvoznici srebra iz nje. Fojnički rudnici donosili su velik prihod bosanskim kraljevima i Dubrovčanima. Dubrovčani su izvozili rude u Italiju, a iz Italije uvozili tkanine i druge proizvode kojih u Bosni nije bilo. Važno je reći da se u Fojnici nalazila i kovnica bosanskoga novca.

Glavno rudarsko područje srednjovjekovne Bosne bilo je u njezinu središnjem dijelu koji je bio nazivan Kraljeva zemlja i tu se nalazio rudnik Fojnica iz kojega se izvozilo kvalitetno srebro i koji je donosio veliko bo-gatstvo ondašnjim ljudima.37 Fojnica je pripadala u tip otvorenih naselja i bila je jedno od najvažnijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Do-maći ljudi bavili su se rudarstvom, trgovinom i raznim vrstama zanata.38

Imala je najveći broj domaćinstava, tako da je u petnaestom stoljeću postala najbrojnije bosansko srednjovjekovno naselje, za razliku od dru-gih bosanskih gradova. I u godinama nakon osmanskoga zauzeća zadrža-la je brojnost pučanstva te je brojila tri stotine dvadeset i devet obitelji.39

2.11. VrandukSrednjovjekovna tvrđava Vranduk smještena je s lijeve strane rijeke

Bosne u blizini današnje Zenice. Još i danas je dobro očuvan srednjo-vjekovni bosanski grad. Sastojao se od čeone istaknute kule i dugulja-sta obora koji prati konfiguraciju lokaliteta. Grad se, u biti, nalazio na rtu s padinama koji pravi rijeka Bosna naglim zaokretom. Tako je grad bio zaštićen s tri strane rijekom, a s četvrte strane opkopom.40 Unutarnje dvorište grada bilo je opasano visokim zidom, dugim trideset i pet meta-

37 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 160.38 M. Vego, Naselja srednjevjekovne bosanske države, str. 48.39 B. S. Pandžić, Kraljevi i gradovi – crtice iz hrvatske povijesti, str. 160.40 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, str. 217. – 220.

121

121


ra i dvanaest metara širokim. Unutar bedema nalazila se velika kula, a s vanjske strane zidina još jedna mala kula čija je zadaća bila čuvanje ulaza u sam grad.

Vranduk je bio kraljevski grad u kojem su stolovali bosanski vladari. Jedan od njih bio je i Stjepan Ostoja (1398. – 1404.). U Vranduku je sto-lovao i Stjepan Tomašević prvih godina svoga vladanja. Između ostaloga, on je dao sagraditi crkvu sv. Tome u Vranduku. Godine 1449. Stjepan Tomašević izdaje ugovor u Vranduku u kojem se miri s trogirskim kne-zom te njegovim trgovcima daje slobodu trgovanja u Bosni.41 Vranduk se još spominje u povijesti srednjovjekovne Bosne, u pismu kralja Tomaša iz Jajca 1445. kojim izvješćuje o dolasku Turaka pod grad Bobovac i Kra-ljevsku Sutjesku. Vranduk je pao, kao i većina bosanskih gradova, padom Bosne 1463. godine.

2.12. Hlivno – Livno – Bistrički gradŽupa Hlivno spominje se prvi put u desetom stoljeću. Od najstarijih

vremena bila je vlasništvo hrvatskih vladara.42 U Hlivanjskoj župi nala-zio se grad Bistrica koji je podignut iznad izvora istoimene rijeke Bi-strice. Prema dostupnim podatcima grad Bistrica smatra se najstarijim vladarskim gradom u Bosni. Na mjestu te najstarije utvrde, gradu Bistrici, izgrađene istočno od izvora rijeke Bistrice ispod strmih litica krajem če-trnaestoga stoljeća podignut je grad Hlivno. Pretpostavlja se da je i ranije pod Bistričkim gradom postojalo trgovište ili varoš gdje je bilo sjecište trgovaca toga područja.43 Daljnji razvoj trgovišta doprinio je izgradnji nove i veće utvrde Hlivna. Tijek gradnje bio je takav da se prvotno iznad strmih litica izgradio obramben zid s najmanje tri kule, a kasnije i varoš. Hlivno se smatra jednim od najprostranijih utvrđenih gradova. Taj poda-tak potvrđuje i činjenica da su ljudi livanjskoga kraja od najstarijih vre-mena bili vrsni klesari, a i sam lokalitet je izgrađen od najboljega kamena.

Godine 1404. Hlivno je bilo u vlasništvu vojvode Hrvoja Vukčića. Oko 1430. i 1436. spominje se kao kraljevski grad s pet kula. Hrvat-sko-ugarski kralj Matija Korvin 1463. darovao je grad Hlivno Vladislavu Hercegoviću, a u kolovozu 1466. zauzeo ga je Ivaniš Vlatković. Poslije nekoliko godina Hlivno pada u ruke Osmanlija kao i velik dio srednjo-vjekovna bosanskoga kraljevstva.

41 Ć. Truhelka, Naši gradovi, opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine, str. 84. – 88.

42 D. Mandić, Etnička povijest Bosne i Hercegovine, str. 110.43 H. Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, str. 104. – 106.

SUVREMENA PITANJA

122

122

Zaključak

Većina bosanskih gradova nastala je u vrijeme Stjepana Kotromanića i Tvrtka I. Teško je reći jesu li već tada gradovi bili utvrđeni i jesu li imali bedeme. Nakon smrti hercega Hrvoja 1416., stanje u Bosni se pogoršalo. Ratovi za hrvatsko-ugarsko prijestolje, mletačka uzurpacija Dalmacije, dolazak Osmanlija, sukobi s Kosačama doveli su srednjovjekovnu Bo-snu do potpune propasti. Do potpuna pada dolazi pogubljenjem kralja Stjepana Tomaševića 1463., kada Bosna velikim dijelom dolazi u ruke Osmanlija. Gradovi srednjovjekovne Bosne nakon pada u osmanlijske ruke doživjet će ogromne promjene. Osvojeni gradovi izgubit će karakte-ristike građene stoljećima ranije, svojstvene srednjovjekovnim gradovima, i nikad se više ne će vratiti u normalan civilizacijski zapadni krug.

Nakon obradbe teme dolazi se do zaključka da su srednjovjekovni bosanski gradovi nastali pod okriljem romanike i gotike u doba razvoja novčarstva. U takvim okolnostima nastali su i formirali se urbana sredi-šta unutar kojih su funkcionirali svi segmenti jednoga srednjovjekovnoga grada. Takav je grad bio crkveno i gospodarsko središte, a u fizičkom smi-slu i grad koji je bio utvrda-burg.

Većina gradova bili su kraljevski gradovi u kojima su pisane povelje i važni trgovački dokumenti, iz čega se može zaključiti da je srednjovje-kovna Bosna bila mjesto okupljanja trgovaca i tadašnjih gospodarstveni-ka. Ona je bila bogata rudama i stoga jako privlačna trgovcima, pogotovo Dubrovčanima, te postaje mjesto njihova okupljanja, a samim tim poželj-na i osvajačima.

Popis literature1. Ančić, Mladen, Tko je pogriješio u Bosni, Crkva na kamenu, Mostar,

22001.2. Anđelić, Pavao, Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Stolna mjesta bosanskih

vladara u XIV. i XV. stoljeću, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2004.3. Đurić, Tomislav, „Bobovac, ključ kraljevstva bosanskoga“, u: Meri-

dijani, Zagreb, 9/69-2002., str. 68. – 69.4. Kliko, Amir, „Teritorijalno-politička organizacija srednjovjekovne

Bosne u djelu Pave Anđelića“, u: Zbornik o Pavlu Anđeliću, Franje-vačka teologija Sarajevo, Sarajevo, 2008.

5. Mandić, Dominik, Etnička povijest Bosne i Hercegovine, Ziral, To-ronto – Zurich – Roma – Chicago, 1982.

6. Redžić, Husref, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, Sara-jevo Publishing, Sarajevo, 2009.

123

123


7. Truhelka, Ćiro, Naši gradovi, opis najljepših gradova Bosne i Herce-govine, Naklada knjižare J. Studnička i dr., Sarajevo, 1904.

8. Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Svjetlost, Sa-rajevo, 1957.

9. Živković, Pavo, „Veze Olova i Dubrovnika u srednjem vijeku“, u: Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004), Franjevačka teologija Sarajevo, Sarajevo, 2008.

MEDIEVAL BOSNIAN TOWNS

Summary

This paper presents very briefly and short and describes the origin and history of medieval Bosnian towns from the 12th century to the 15th century based on the relevant literature. Bosnian kings built the kingdom on the fortified cities in which they ruled, so they have not only political, military-strategic and architectural significance but also represent the processes of great cultural deve-lopment of the Middle ages Bosnian society. The fortified towns arose on im-portant communication routes along rivers or on hills predominanthly. They dominated the surroundings with their appearance and were very important and well-defended fortiifications for the defense of the kingdom. Keywords: town, fortress, historical tradition, Bosnian rulers, muniment, the Middle Ages., Bosnia, Ottomans.

124

Zrinka LukačOsnovna glazbena škola TomislavgradLidija Vladić-MandarićFPMOZ – Studij glazbene umjetnosti

UDK 7.077(497.6 Tomislavgrad)(091)06.07(497.6 Tomislavgrad)(091)Stručni članakPrimljeno: 28. rujna 2020.

Evaluacija kulturno-umjetničkoga amaterizma Tomislavgrada

Sažetak

Ovim se radom nastojalo prikazati osobitosti glazbenoga života Tomislav-grada dvadesetoga stoljeća pa sve do danas. Pristup što ga je nametnuo po-stavljeni cilj obuhvatio je istraživanje glazbenoga amaterizma koji ima značajnu ulogu u očuvanju identiteta i u razvoju sveopće kulture, napose duvanjskoga kraja. Za potpuniju sliku kulturne prošlosti Tomislavgrada i na osnovi dosadašnjih spoznaja, dan je pregled kulturnih manifestacija i kultur-no-umjetničkih društava s popratnim repertoarnim prilogom. Ključne riječi: Tomislavgrad, glazba, kulturno-umjetnički amaterizam, manifestacije.

Uvodno razmatranje glazbenoga amaterizma u okvirima etnomuzikologije

Riječ amater potječe od francuske riječi amateur što znači ljubitelj. No za razumijevanje amaterskoga glazbovanja u širem smislu poslužit

će definicija novozelandskoga muzikologa Christophera Smalla (1927. – 2011.) koji kaže da je glazbovanje „[s]udjelovanje, u bilo kojem svojstvu u glazbenoj izvedbi, bilo izvođenjem, slušanjem, probavanjem ili uvježba-vanjem, pružanjem materijala za izvedbu ili plesanjem“ (1998, 9). Stoga, prema hrvatskom filozofu Rudiju Supeku (1913. – 1993.) amaterizam je „[s]pontana kulturna djelatnost (…) jer ne postoji s motivom sticanja sredstava za život, nego je izraz unutrašnje motivacije čovjeka da djeluje, ali da se izražava ne samo zbog unutrašnje potrebe nego i zbog društve-ne…“ (Supičić, 1964, 8).

Početci današnjih odnosa između etnomuzikologije i glazbeno-ga amaterizma postavljeni su upravo od sakupljača i zapisivača (danas

125

Prof. dr. sc. Mladen Bevanda IVO ANDRIĆ O UČITELJU

125Zrinka Lukač − Lidija Vladić-Mandarić

EVaLuacija kuLturno-uMjEtničkoga aMatEriZMa toMisLaVgrada

melografa, folklorista) napjeva pučkih popijevkā u vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda. Hrvatski (etno)muzikolog Božidar Širola (1889. – 1956.) smatra kako su „[t]ome poslu pristupali romantičarskom predis-pozicijom“ tražeći „[s]akriveno biserje u golemom zakladu i cijenu njego-vu određivali po svome naziranju“ (1940, 25).

Akademik Lovro Županović (1925. – 2004.) tvrdi kako je upravo hr-vatski etnomuzikolog i povjesničar glazbe Franjo Kuhač (1834. – 1912.) začetnik suvremenijega opstojanja prvenstveno folkloristike, potom (etno)muzikologije u hrvatskoj glazbenoj kulturi (Županović, 1980, 237).

Predmet etnomuzikološkoga istraživanja, u razdoblju do 1940. godi-ne i pojave etnomuzikoloških radova B. Širole, predstavljao je uglavnom sakupljanje i analizu glazbene vokalne građe u koju spadaju, prema Ku-hačevoj terminologiji, pučke i narodne popijevke kako iz Hrvatske tako i susjednih južnoslavenskih zemalja, varoške pjesme, crkvene pučke me-lodije i čista instrumentalna glazba, uz definiranje glazbenoga folklora, muzikologije, muzikologa i melografa.

Tako po njegovu mišljenju „[g]lazbeni folklor obuhvaća sve, što je u bilo kakvoj vezi s narodnom seljačkom glazbom i to bilo vokalnom (po-pijevkom) bilo instrumentalnom (svirkom)“ (Širola, 1940, 8/9). Stoga, „[m]uzikologija je nauka o glazbenom folkloru, (…) muzikolog je istraži-vač glazbenog folklora (…) a melograf je sabirač (zapisivač) narodnih po-pijevka i narodne svirke (melodija) koje se prenose usmenom predajom“ (Širola, 1940, 8/9). Što se tiče određenja etnomuzikološke znanosti pre-ma glazbenom amaterizmu, iz dosad iznesene građe, može se zaključiti kako je njezin predmet istraživanja i dalje zasnovan na sakupljanju građe te komparativnim istraživanjima narodnoga folklora.

Prva podjela glazbenog amaterizma mogla bi biti, na temelju Zako-na o udrugama, na organizirani i neorganizirani ili spontani amaterizam. Hrvatski muzikolog Andrija Tomašek (1919. – 2019.) u svom članku „Glazbeni amaterizam kao čimbenik hrvatske…“ obrazlaže kako glazbe-ni amaterizam sve vrijeme svoga postojanja djeluje kao društvena kate-gorija, iskazujući se generički i sociološki u dva temeljna vida: ruralnom i urbanom. On tvrdi kako se ruralni glazbeni amaterizam uobičajeno naziva glazbenim folklorom te se njim posebno bavi glazbena i plesna folkloristika, odnosno etnomuzikologija i etnokoreologija. Nadalje, de-finira i urbani, varoški amaterizam kao proizvod organizirana okupljanja građana u posebna društva radi zajedničke izvedbe glazbe kako bi se širim slojevima omogućio neposredan dodir s određenim vrstama umjetničke glazbe.

Podjela na urbani i ruralni glazbeni amaterizam prestaje i otvara se put k novoj podjeli organizirana glazbenoga amaterizma i to prema vrsti

SUVREMENA PITANJA

126

126

glazbe koja se izvodi, odnosno specifičnom glazbenom izričaju. Ona pro-izlazi iz različita ustrojstva udruga i njihova glazbenoga izričaja. Udruga može djelovati samostalno u jednom ili više izvodilačkih oblika ili tijela (tada su to sekcije) kao primjerice puhački, tamburaški, harmonikaški orkestar, pjevački zbor ili vokalni sastav.

Glazbena grana ili djelatnost u kulturno-umjetničkom amaterizmu zasigurno ima brojčanu prednost nad ostalim vrstama amaterizma kao što su dramski, književni, likovni i plesni. Pritom treba napomenuti kako jednim dijelom i plesni amaterizam (izvorno folklorni kao i onaj prilago-đen za scenu) jest glazbeni amaterizam, jer ga čini glazba uz ples i nošnju kao glavna sastavnica.

Prethodne činjenice su usko povezane s funkcijom glazbe jer „[š]to se dublje zalazi u prošlost čovječanstva, sve više se otkriva da glazba nije samo razonoda ili manifestacija posve umjetničke naravi nego i element društvenog života, povezan uz svakidašnji život pojedinaca i ljudskih sku-pina“ (Supičić, 1964, 40). Zato će se za glazbovanje amatera ili ljubitelja glazbe, koji po zanimanju nisu profesionalni glazbenici, unutar udruga i društava, pjevačkih zborova i orkestara, upotrebljavati izraz glazbeni amateri, odnosno glazbeni amaterizam.

Pregled kulturno-umjetničke djelatnosti u prošlosti i danas

U južnom dijelu Herceg-bosanske županije na dinarsko-krševitom prostoru smješten je Tomislavgrad. Korijen svoga imena nosi u ilirskoj riječi dl’mno što označava pašnjak, odnosno dalma (delma) što znači ovca te u slobodnijem prijevodu označava ovčarski pašnjački kraj. Kroz stolje-ća mijenjao je svoje ime, pa se tako u rimsko doba nazivao Delminium, naziv Županjac bio je aktualan u vrijeme hrvatskih kraljeva i bosanskih vladara i u vrijeme Austro-Ugarske, a za turske vladavine nazivao se Žu-panj-potok (www.tomislavgrad.gov.ba/ba/stream.php?kat=4).

Godine 1925., prvi kralj Kraljevine Jugoslavije Aleksandar I. Kara-đorđević (1888. – 1934.) nazvao je Tomislavgrad po hrvatskom kralju Tomislavu (za kojega se smatra kako je okrunjen upravo na Duvanjskom polju 925. godine) povodom tisućite obljetnice stvaranja Hrvatskoga kra-ljevstva. Taj je naziv ostao sve do 1945., da bi do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća imao naziv Duvno. Nakon Domovinskoga rata po-novno je zaživjelo ime Tomislavgrad (www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1529).

Kraj Austro-Ugarske Monarhije i gašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, bili su prijelomni događaji u povijesti hrvatsko-

127




ga naroda. Izjava tadašnjega privremena upravitelja duvanjskoga kotara Luke Savića, da će ih „[d]otle dotjerati da im neće niti pijevac pred ku-ćom pjevati“, svjedoči s kakvim su se teškoćama borili duvanjski Hrvati (Narodna sloboda 1920, 35/1).1 To je hrvatskom narodu bio još veći poti-caj za organizaciju i odupiranje takvoj represiji i potiskivanju.

Razdoblje nakon Drugoga svjetskoga rata obilježilo je djelovanje kul-turno-prosvjetnih društava koji su u većini slučajeva raspolagali knjižni-cama, imali svoje tamburaške orkestre i dramsko-recitatorske sekcije koje su rezultirale godišnjim priredbama. Međusobno su se pomagali rekvi-zitima, prostorom i deficitarnim, za to vrijeme, umjetničkim kadrom. O tom koliko je glazba bila pratilac života, koliko je izražavala odnos prema svijetu, koliko u glazbenom smislu predstavlja originalnost ili preuzete motive u vokalnom, vokalno-instrumentalnom i instrumentalnom obliku najbolje govori pregled amaterskih i inih djelatnosti koje su doprinijele razvoju kulture današnjega Tomislavgrada.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak Podružnica Hrvatskoga kulturnoga društva (HKD) Napredak u

Duvnu jedan je od izraza raznih otpora Hrvata. Kratko nakon osniva-nja Društva duvanjski su fratri osnovali Hrvatsku čitaonicu, a pred Prvi svjetski rat pri Čitaonici su osnovali i Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo, da bi se 1920. godine spojili u jedno, i to Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo Tomislav i čitaonica u Duvnu (Bagarić, 2000, 57). Fratri su Društvo pokušavali učiniti epicentrom kulturnoga i društvenoga života, no uslijed raznih neslaganja društvene aktivnosti su se usmjeri-le samo na rad Tomislava (bez čitaonice). Podružnica prestaje s radom 1926. godine.

Znak da je svekolik rad na društvenom području u Duvnu zamro jest u tom da se u ljeto 1935. godine počelo razmišljati o ponovnom osni-vanju podružnice HKD Napredak. Iza toga projekta bila je nekolicina uglednijih duvanjskih Hrvata (Napredak 1936, 3/1174). Napretkova po-družnica trudila se ispuniti temeljno poslanje organizacije, tj. podupira-nje školovanja mladih ljudi. U ljeto 1936. godine upućen je dopis sara-jevskoj Napretkovoj središnjici da podrži sve one koji su podnijeli molbe za stipendije „[j]er je naše mjesto udaljeno od svih centara a u samome mjestu neimamo nikakove srednje škole, pa je i bolje stojećim roditeljima svoju djecu školovati nemoguće“ (Napredak 1937, 3/1176).

1 Prvi spomen organizirana kulturnoga života daje podružnica Napredak u Tomislav-gradu (u popisu Napretkova godišnjaka za 1909. koji izvještava o stanju iz prethodne godine) te se njezino djelovanje može pratiti do 1920. godine (Krišto, 2004, 1162).

SUVREMENA PITANJA

128

128

U vremenu trajanja Drugoga svjetskoga rata Duvno se našlo u veli-kim neprilikama. Razne vojske zauzimale su i napuštale mjesto tako da je bilo kakvo društveno-kulturno djelovanje bilo nemoguće. Vrijeme do službena kraja rata obilježili su sukobi, a komunisti su uspostavili vlast. Odmah nakon učvršćivanja nastojali su, kao i posvuda u Bosni i Her-cegovini (BiH), ponovo uspostaviti kulturna društva koja su postojala i ranije, ali na drugim ideološkim osnovama. HKD Napredak prestaje s radom 1949. godine. Možda je korisno napomenuti kako je ona jedna od rijetkih podružnica koja nije uspostavljena nakon obnavljanja Napretka 1990. godine.

Tamburaško i puhačko glazbovanjeTamburaško glazbovanje ima najdužu tradiciju u Tomislavgradu u

kojem su zabilježeni tamburaški orkestri od šest do osam članova. Kvali-teti tamburaškoga glazbovanja doprinosi realizacija Smotre poljoprivred-nih proizvoda i Smotre kulturno-umjetničkog rada na obližnjem Ćava-rovu Stanu2. Sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća ovaj grad dobiva prvoga školovana nastavnika glazbe Mustafu Ajdinovića, čime se nastav-lja život tamburaškoga glazbovanja, posebno s formiranjem orkestra Ve-seli Duvnjaci, odnosno dječjega tamburaškoga orkestra Odlikaši (1973.) (Begić, 1995, 264 – 266). U tamburaškom orkestru prvi su članovi bili stariji i iskusniji dok je brigu o glazbenom podmlatku vodio Ivo Čamber u razdoblju od 1941. pa sve do 1951. godine.

Godine 1951., s dolaskom u Tomislavgrad glazbenoga pedagoga Ejuba Komada, u okviru Društva Novi život počinje s radom i limena glazba. Najprije je trajala šestomjesečna izobrazba (teorijska i praktična), a potom i prvi nastupi. Sredstva za nabavku instrumenata osigurana su najviše zahvaljujući ondašnjem predsjedniku Andi Vrdoljaku – Šali. Broj glazbara određivao je broj nabavljenih instrumenata i kretao se u početku od petnaest do dvadeset. Glazbari su na svom repertoaru imali uglavnom koračnice, narodne pjesme i kola te su nastupali povodom državnih pra-znika. Zabilježeno je da je u Tomislavgradu prvomajska budnica odsvira-na prvi put 1958. godine (Begić, 1995, 281).

Odlaskom E. Komada vidljiva je stagnacija u radu glazbe s kraja 1950-ih godina, a onda jenjavanje pa i prestanak rada s puhačkim instru-mentima. Uzaludni su bili i pokušaji rada angažiranih kapelnika vojnoga

2 Ćavarov Stan – naseljeno mjesto smješteno usred Duvanjskoga polja i dvočlani je naziv jednoga naselja. Pridjev Ćavarov izveden je od prezimena Ćavar, od imenice ciavarro koja u mletačkom dijalektu talijanskoga jezika znači jednogodišnji ovan.

129




glazbenika Janka Jenduha, potom Pere Doleckoga i naposljetku Rajka Zakarija nastavnika glazbe u Osnovnoj školi i novootvorenoj Gimnaziji 1960. godine.3 Duvno nije imalo svojih glazbara sve do 1984. godine. Za teorijski i praktični rad u razdoblju od 1984. do 1986. godine angažiran je glazbenik iz Sinja Josip Župić – Mazo. Od 1. 1. 1987. do 1. 1. 1989. go-dine glazbare je vodio glazbenik iz Livna Berislav Džaja. Godine 1989. na mjesto voditelja limene glazbe dolazi glazbenik iz Mostara Stanko Buvač.

Repertoar skladbā biva vrlo skroman što je sasvim razumljivo uzima-jući u obzir stalne promjene voditelja (prilog 1). Do 1989. godine u arhivu društva Novi život zabilježeno je devetnaest javnih nastupa na različitim prigodama (prilog 2). U svojoj povijesti glazbari su samo jednom imali natjecateljski nastup i to godine 1990. u Čapljini na Big band festivalu Čapljina 90., gdje su imali i čast otvoriti Festival.

Matica hrvatska TomislavgradGodine 1842. utemeljena je Matica hrvatska u Zagrebu kao samo-

stalna, neprofitna i nevladina udruga, a predstavlja društvenu organiza-ciju koja ima za svrhu širenje umjetničkih i znanstvenih vrijednosti te unaprjeđenje društvena života sredine u kojoj se nalazi (www.matica.hr/omatici/). Matica hrvatska u Tomislavgradu predstavlja ogranak potonje Matice, a spominje se još od davne 1895. godine. Uslijedile su godine progona njezinih članova pa se može reći kako je ova udruga prošla isti put kao i hrvatski narod u dvadesetom stoljeću.

Godina 1971. je godina Matice i Hrvatskoga proljeća. Na općinskoj konferenciji Saveza socijalističkoga radnoga naroda na području općine Duvno jednodušno je osuđena kontrarevolucionarna aktivnost članova Matice. No udrugu to nije spriječilo da provedu široku akciju upisivanja novih članova. Eksponenti Matice hrvatske Kažimir Vučemil i Bruno Zorić su u članstvo tada uključili pet stotina građana s područja ove op-ćine. Slijedeći tragove i nova pregnuća Matice hrvatske, a na poticaj iz Zagreba, izabran je inicijativni odbor koji je sazvao sjednicu članova i pripremio Obnoviteljsku skupštinu Matice hrvatske dana 27. 4. 1991.

3 Instrumenti su utihnuli, počeli hrđati u društvenim vitrinama i po privatnim osta-vama, te su na kraju nestali. Mlađi naraštaji se nisu obučili pa ni zavoljeli puhačke instrumente, tako da je došlo do duge pauze u radu glazbara od čak dvadeset i četiri godine (Begić, 1995, 282). Instrumenti su adaptacijom Doma kulture propali, a novca za nabavku novih nije bilo. Tek razumijevanjem vodstva pojedinih gospo-darstvenika kupljeni su novi instrumenti i limena glazba ponovo počinje s radom i to pod okriljem Matice hrvatske Tomislavgrad.

SUVREMENA PITANJA

130

130

godine. Za predsjednika je izabran Stojan Vučemil, za dopredsjednika Mate Kelava, a za tajnika Ivan Topić. Njezino djelovanje u vrijeme 1990-ih godina predstavljalo je značajnu ulogu u organizaciji društvena života koji je u ratnim okolnostima bio presudan ne samo za Tomislavgrad nego i za čitav narod BiH.

Unutar Matice djeluje folklorni ansambl, pjevački ansambl i puhački orkestar. Folklorni ansambl osnovan je 1991. godine i njeguje tradicio-nalne duvanjske plesove, tradicionalne hrvatske plesove iz BiH i Repu-blike Hrvatske (RH). Pjevački zbor Matice hrvatske započinje s radom 2016. godine i repertoarno izvode samo domoljubne pjesme (prilog 2). Potonji nastupa na raznim promocijama knjiga koje ova udruga sama organizira. Limeni orkestar Matice hrvatske oformljen je 1994. i doživ-ljava sudbinu tamburaškoga orkestra i prestaje s radom 1997. godine. Instrumenti su sačuvani i sanirani te služe danas obnovljenom puhačkom orkestru u kojem sviraju samo bivši ili sadašnji učenici Osnovne glazbene škole Tomislavgrad.

Kulturno-pjevačko društvo Merhamet Godine 1906. pojavljuje se Muslimansko kulturno pjevačko društvo.

U početku djeluje kao kiraethana4 s vlastitim prostorijama u središtu gra-da, a od 1939. godine djeluje pod imenom Merhamet. Često su izvodili plesove bez instrumentalne pratnje čiji je ritam upotpunjavala pjesma uz igru ili naglašen ritam koraka. Zanimljivo je da su se kod muslimana u kola hvatali samo muškarci, Bajramom, u svatovima ili u vrijeme rama-zanskih noći, dok su žene i djevojke tu igru promatrale iz prikrajka (Be-gić, 1995, 279). Danas ovo društvo djeluje pod nazivom Duvanjski biseri.

Hrvatsko društvo Tomislav Duvanjski su fratri kratko nakon osnutka Napretkove podružnice

1910. godine osnovali Hrvatsku čitaonicu, a pred Prvi svjetski rat pri čitaonici su osnovali i Hrvatsko pjevačko-tamburaško društvo. Davne 1917. godine ta se dva društva spajaju u jedno, Hrvatsko društvo Tomi-slav. Fratri su to Društvo pokušavali učiniti središtem oko kojega će se odvijati akcije za podizanje spomen-bazilike i Tomislavova doma, koji su te godine planirani. Godine 1922. postavljen je kamen-temeljac za Hrvatski spomen – dom Tomislav te je i počela njegova izgradnja.

Društvo je uglavnom bilo pjevačko i tamburaško te je 1925. godine povodom proslave tisućite godišnjice hrvatskoga kraljevstva u Duvnu do-4 Kiraethana – turska čitaonica, u današnjem turskom znači kavana.

131




bilo i svoju zgradu5 nasuprot starom hotelu Tomislav. U njoj su se uvjež-bavale sekcije i izvodili programi, obično za Uskrs, te su se priređivali i nedjeljni plesovi. Najznačajniji događaj bila je godišnja priredba na sam dan Božića, a sastojala se od jedne do dvije točke tamburaša (prilog 3), jedne recitacije i ponekad drame ili komedije (Napredak 1937, 3/1173).

Kulturno društvo Bor Godine 1925. osnovano je Kulturno društvo Bor koje je započelo svo-

je djelovanje bez sredstava, prostorija i školovanih ljudi, ali s puno volje i vjere u uspjeh. Mladi učitelj Stjepan Radman okupio je oko sebe na-juglednije stanovnike Tomislavgrada koji su svojim prilozima omogućili početak rada ovoga Društva. U kratkom vremenu uspjeli su iz sastava anonimnih pučana oformiti mali ansambl žičanih instrumenata. Izvrsni znalac notnoga muziciranja S. Radman obučavao je ljude i s njima svirao. Muziciralo se na bugariji, braču, basu i defu. Od samoga početka zacrtan je rad na duge staze, što znači da se vodilo računa o obučavanju mladih (Pašalić, Duvanjski dani kulture 1975, 2/25).

Tridesetak godina tamburaški orkestar imao je u svom sastavu i treću bugariju i prim. Folklorna sekcija počinje nešto kasnije s radom, te na repertoaru bilježi izvorna kola, i to: lipa Mara, sitan tanac, mučna igra, trusa... Dramska sekcija djeluje od samoga početka rada Društva. U raz-doblju od 1941. do 1945. godine Društvo prestaje s radom. Odmah po prestanku rata zapažen je rad folkloraša te 1948. godine sudjeluju na Republičkoj smotri narodnih kola i pjesama u Sarajevu. Nižu se brojni nastupi u gradu i okolnim mjestima te brojna gostovanja izvan granica BiH. Sekcija pjevačkoga zbora je brojala od osam do osamdeset članova (Pašalić, Duvanjski dani kulture 1975, 2/26).

Godine 1956. postižu najzapaženiji uspjeh na smotri u Livnu s osvo-jenim drugim mjestom (Pašalić, Duvanjski dani kulture 1975, 2/26). U razdoblju od osnutka pa sljedećih pedeset godina, kroz Društvo je prošao značajan broj članova koji su dali značajan doprinos amaterskom kultur-no-umjetničkom radu te tako sačuvali od zaborava dio duvanjske tradici-je i potaknuli mlade da nastave istim putom koji su utemeljitelji zacrtali. Društvo prestaje s radom 1975. godine.

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Sarajlije U ranijoj folklornoj povijesti ovoga Društva vrijedno je spomenuti

1926. godinu kada je održan nastup prigodom posjeta Duvnu Stjepana 5 Zgrada je srušena tijekom Drugoga svjetskoga rata.

SUVREMENA PITANJA

132

132

Radića prvoga čovjeka Hrvatske seljačke stranke, kao i 1940. godinu koja bilježi nastup ove skupine na Smotri narodnoga stvaralaštva u Zagre-bu. Nakon Drugoga svjetskoga rata 1951. godine folkloraši iz Sarajlija nastupili su na Folklornom festivalu u Sarajevu gdje su osvojili prvu na-gradu za očuvanje narodnih običaja i kulturne tradicije, kao i opremu za tamburaški orkestar. U sljedećim godinama, primjerice 1971., nižu se također uspješni nastupi za članove ovog Društva na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, u Bosanskom Brodu, priredbama na Ilidži te radio-televizijskim emisijama. Kulturna događanja u BiH se gotovo nisu mogla niti zamisliti bez sudjelovanja folklorne skupine Sarajlije iz Tomi-slavgrada (iz intervjua s devetim ispitanikom).

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Sarajlije reosnovano je dana 11. 2. 2007. godine. Na osnivačkoj skupštini evidentirano je pedeset pet punoljetnih i dvadeset i pet maloljetnih članova na kojima se bazira ak-tivnost Društva. Ono djeluje kroz sedam sekcija: plesna (folklor, moderni plesovi), pjevačka (bećarac, ganga, zborsko pjevanje, kiridžijsko pjeva-nje), instrumentalna (gusle, diple, dvojnice, usna harmonika, tamburice, puhački instrumenti), dramska, likovna i literarna.

U novije vrijeme Društvo bilježi sudjelovanje na brojnim smotrama folklora kao što su nastupi u BiH: Ljubuškom, Neumu, Širokom Brijegu, Čapljini, Novom Travniku, Mostaru, Livnu, Kupresu, Stocu, Usori…, županijskoj smotri folklora Herceg-bosanske županije u Tomislavgradu; snimanju poznate HRT-ove emisije Lijepom našom u Tomislavgradu i Jajcu. Nastupaju i u RH: Peščenici u Sisačko-moslavačkoj županiji, Slivnici kod Zadra, Čavoglavama i Ogorju kraj Drniša, Trilju, Stonu, Sesvetama, Velikoj Gorici, Petrijevcima, Danima Oluje 2012. u Kninu, Otočnoj smotri folklora na Pašmanu, 52. Đakovačkim vezovima 2018. godine. Predstavljali su Bosnu i Hercegovinu u Austriji i Njemačkoj, a u siječnju 2010. godine i na VIII. međunarodnoj smotri folklora u Beču, te Münchenu i Berlinu (iz intervjua s devetim ispitanikom).

Kulturno društvo Seljačka sloga Kulturno-prosvjetno društvo Seljačka sloga Hrvatske seljačke stranke

osnovano je 11. 10. 1925. godine u Zagrebu. Društvo je utemeljeno s namjerom da se kulturno-prosvjetni rad na hrvatskom selu objedini unu-tar jedne udruge koje je ponajviše skrbila o unaprjeđenju i promicanju seljačke kulture, suzbijanju nepismenosti, osnivanju knjižnica i čitaonica, poticanju rada kulturno-umjetničkih društava te organiziranju folklornih smotrā. U tadašnjem Duvnu, ogranak ovog Društva osnovan je 1938. godine, a njegov tajnik je bio Ivan Marić.

133




Seljačka sloga preko svojih ogranaka organizirala je svehrvatske kul-turne smotre. Jedna takva velika smotra održana je na Duvanjskom po-lju 12. 6. 1938. godine. Stariji se sjećaju kako su te smotre kulturnoga i gospodarskoga napretka duvanjskoga kraja na istom mjestu održava-ne poslije Drugoga svjetskoga rata svake godine, sve do kraja 1960-ih godina prošloga stoljeća. Seljačka sloga imala je i svoje glasilo Seljačka prosvjeta koje je u br. 6/1938 objavilo i pjesmu „Duvno zove Hrvate na smotru“. Organizirane su kulturno-umjetničke skupine koje u gradiću od tisuću i dvjesto stanovnika, s tragovima rata na svim stranama, priređuju šarolike programe koji su sadržavali narodne pjesme, skečeve i predstave jednočinke.

Ovo Društvo nije pokušavalo samo očuvati stari umjetnički izraz i običaje, nego ih koristiti kao nadahnuće i temelj za daljnje stvaranje. Kroz svoje je djelovanje Seljačka sloga promicala preoblikovanje tradi-cionalnoga u moderni kulturni identitet u vremenu u kojem je trajala. Njezino djelovanje na području Duvna završilo je sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

Srpsko društvo Prosvjeta Godine 1946. osnovano je Srpsko društvo Prosvjeta. Svoju djelatnost

obavljalo je u dobro opremljenim prostorijama stare zgrade pošte koja je imala električno svjetlo i prvi radioaparat. Godišnja priredba Društva priređivana je kao svatovska zabava u kojoj je dominirao tamburaški or-kestar. Na zabavu se moglo ući samo s pozivnicama s izuzetkom ako to nije bio sportsko-zabavni program koji se obično izvodio u prostorijama tadašnje Narodne osnovne škole. Najmasovniji oblik rada u Društvu je bio zbor. Pravilo je bilo da svi članovi Društva budu ujedno i svi članovi zbora.

Kulturno-umjetničko društvo Novi život Krajem 1946. i početkom 1947. godine prema preporuci Narodnoga

fronta6, Kulturno-prosvjetnoga savjeta i Komunističke partije Jugoslavije te uz veliko zalaganje aktivista, nekolicine dramskih amatera, dolazi do formiranja jedinstvena kulturno-umjetničkoga društva koje je simbolično nazvano Novi život (Jarić, Duvanjski list 1987, 14/10). Društvo je imalo dramsku sekciju s raznolikim repertoarom (prilog 4).

6 Narodni front je naziv za široku političku koaliciju radničke klase i srednjih slojeva (komunisti, socijalisti…) demokratskoga centra protiv krupnoga kapitala kao odgo-vor na Hitlerovo preuzimanje vlasti u Njemačkoj.

SUVREMENA PITANJA

134

134

Također, folklorna sekcija je bilježila brojne nastupe na smotrama i festivalima u Sarajevu, Opatiji, Livnu, Zagrebu. Unutar Društva zavidno mjesto je pripadalo i pjevačkom zboru. Tadašnji zborovođa je bio učitelj Miroslav Šunjić, a zbor je imao od osam do osamnaest članova s reper-toarom revolucionarnih i dalmatinskih pjesama (Begić, 1995, 254). U skorom vremenu iza osnutka značajno je istaknuti kako je od 1951. do 1953. godine u ovom kraju nabavljeno toliko instrumenata koji su mogli okupiti jedanaest tamburaških orkestara, četrdeset harmonika i sedam-deset mandolina. Instrumenti su nabavljeni zahvaljujući razumijevanju ondašnjih gospodarstvenika (Begić, 1995, 264, 265).

Kulturno-umjetničko društvo SegetDvije godine nakon Drugoga svjetskoga rata formira se Kultur-

no-umjetničko društvo Seget koje je uglavnom imalo tamburaški orke-star i folklornu sekciju. Ovaj orkestar imao je šesnaest instrumenata, a vodio ga je nastavnik glazbe Ljubo Didak. Repertoar orkestra činile su narodne i zabavne pjesme, dok su folkloraši najčešće izvodili igru lipa Maca. Sveopća kriza amaterizma toga vremena zahvatila je i Seget pa ono početkom šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća prestaje s radom (Begić, 1995, 265).

Kulturno društvo Derviš Numić Iz Kulturno-umjetničkoga društva Novi život razvilo se Kulturno

društvo Derviš Numić koje je sadržavao vokalno-instrumentalni i fol-klorni ansambl te ritmičku i dramsku sekciju. Tijekom svoga djelovanja (1964. – 1985.) prolazilo je različite krize koje su se različito manifesti-rale. Pitanje stručnoga voditeljskoga kadra u sekcijama Društva jedno je od najvećih uzroka.

Ovo Društvo ponajprije se ističe svojom tamburaškom sekcijom, a brigu o glazbenom podmlatku su vodili Ivo Čamber, Ejub Komad, Jen-dro Jendruh i Lj. Didak, iskusni glazbenici i nastavnici glazbe. Repertoar tamburaškoga orkestra činile su uglavnom dalmatinske i bosanske pjesme te narodna kola (Begić, 1995, 262). Orkestar je nastupao na svim prigo-dama u gradu, a posebno pedesetih godina dvadesetoga stoljeća u vrtu gradskoga hotela Tomislav. Slijedila su i gostovanja u Konjicu, Rami, Nikšiću i Beogradu, te obvezno svake godine u Vitini na tzv. Trešnjevoj nedjelji (2. lipnja). Vidljiv zamah u radu rezultirao je širenjem glazbene kulture, a kvaliteti muziciranja doprinijela je oformljena Smotra poljopri-vrednih proizvoda i Smotra kulturno-umjetničkog rada.

135




Mažoret sekcija Godine 1995. pri ogranku Matice hrvatske u Tomislavgradu osno-

vana je Mažoret sekcija. U svojim početcima brojala je nešto više od tri-deset mažoretkinja. Aktivnim djelovanjem pod vodstvom koreografkinje Džoane Perković (1978.) ostvaruju prvi nastup na državnom prvenstvu u Sarajevu 2001. godine. Danas su ove mažoretkinje najbolje promicatelji-ce Tomislavgrada u smislu glazbenoga amaterizma. Djevojčice i djevojke, u dobi od četiri do dvadeset godina raspoređene su u četiri skupine. U rad je uključeno nekoliko koreografa, dva sudca s međunarodnom te tri s nacionalnom licencijom (iz intervjua s osmim ispitanikom).

Uz nastupe na europskim i državnim smotrama najboljih i najljepših mažoretkinja, bilježe i više od pet stotina nastupa na različitim priredba-ma i zemlji u inozemstvu. Članice su Saveza mažoretkinja u FBiH kao i Europske mažoret asocijacije s ciljem promoviranja mažoret plesa, pred-stavljanja svoga grada, županije i države na smotrama, državnom prven-stvu, europskom prvenstvu i svečanim prigodama značajnim za prostor na kojem djeluju (iz intervjua s osmim ispitanikom). Mažoret sekcija je najbrojniji kulturni amaterski kolektiv u Tomislavgradu.

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Kralj Tomislav Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Kralj Tomislav je proizišlo iz

Tamburaškoga orkestra i Pjevačkoga društva Tomislav osnovana davne 1917. godine. Društvo je s prekidima u radu potpuno obnovljeno 1999. godine, a samostalno djeluje od 2005. godine. Cilj i zadaća KUD-a Kralj Tomislav je promicanje hrvatske narodne baštine ovoga kraja i običaja. Društvo uspješno sudjeluje na svim kulturnim manifestacijama u gra-du, raznim natjecanjima, festivalima i prigodama. Danas broji tridesetak članova, a izvode napjeve i kola duvanjskoga kraja (www.facebook.com/hkudkraljtomislav.tomislavgrad).

Škola mjuzikla i glume Od 2018. godine djeluje Škola mjuzikla i glume, kada je odlučeno da

se svi segmenti kojima se škola bavi objedine u jedan zajednički naziv. Ranijih godina, od osnutka 2013. godine, djelovala pod nazivom To-mislavgradski mališani. Ideja škole je da istovremeno pruža znanje iz tri umjetnička područja: plesa, pjevanja i glume. Trenutno škola ima više od šezdesetero djece koja su podijeljena u četiri dobne skupine.

Voditeljica ove sekcije je Zrinka Lukač (1978.), koja zajedno sa svo-jim kolegama, suradnicima, amaterima, scenografima, koreografima, ko-

SUVREMENA PITANJA

136

136

stimografima i tehničarima uspješno priprema zahtjevne projekte. Prvi projekt bila je postavka mjuzikla Annie koji je rađen s djecom u dobi od pet do devet godina i koji je izveden jedanaest puta s jednim gostovanjem u Zadru. Sljedeći značajan projekt je bio postava mjuzikla Kralj lavova. Premijera istoimenoga mjuzikla je održana 23. 9. 2018. godine u dovrše-noj kinodvorani7, nakon čega je izveden još četiri puta.

Uslijedila su gostovanja u Kulturno-športskom centru Bugojno, u revijalnom programu najvećega festivala lutkarskoga stvaralaštva u BiH te u Gračanici gdje je održan 22. festival dječjeg teatra BiH. Festival je natjecateljskoga karaktera, a vrjednovanje je izvršio profesionalni žiri koji je upravo mlade tomislavgradske glumce i njihovu izvedbu Kralja lavova ocijenio kao najbolju ansambl igru u kategoriji profesionalno vođenih kazališnih družina. Na istom su izvedene i predstave koje su odraz is-tinskoga dječjega stvaralaštva u kojima je došla do izražaja razigranost djece i dječjega svijeta, onoga stvarnoga, ali i onoga iz mašte. Ovaj tomi-slavgradski mjuzikl uvršten je i u program 59. međunarodnog festivala djeteta koji se u Šibeniku održao od 15. do 29. 9. 2019. godine.8

Udruga Naša baština U prostorijama Vijeća mladih u Tomislavgradu godine 2019. održana

je osnivačka skupština udruge Naša baština koja ima četrnaest članova. Udruga je osnovana s ciljem očuvanja hrvatskih tradicijskih napjeva i in-strumenata duvanjskoga kraja, i to gange i gusala, bećarca i dipala.

Pregled kulturnih manifestacija u Tomislavgradu

Duvanjski dani kulture Jedna od prvih manifestacija u Tomislavgradu su Duvanjski dani kul-

ture (DDK), kulturno-mozaička manifestacija utemeljena u studenom 1973. godine, kada započinje svoj osamnaestogodišnji život. Za sve godi-ne njezina trajanja objavljivana je i publikacija istoga naziva, materijalno svjedočanstvo toga vremena. Podizanje plave zastave na jarbolu ispred hotela Tomislav, te uz melodiju Ode radosti skladatelja Ludwiga van Beethovena (1770. – 1827.) započinjala bi manifestacija.9

7 Kinodvorana je u vremenu postavljanja mjuzikla bila u fazi obnove, te je potpuno završena 2018. godine.

8 Festival predstavlja svojevrstan zaštitni znak Šibenika već skoro šezdeset godina, a u svijetu je prepoznatljiv kao jedinstvena i afirmirana hrvatska kulturna manifestacija.

9 „Kad god zastudi novembar, ja se sjetim Duvanjskih dana kulture. U danima kada sve živo smrznuto miruje i okorjelo šuti, uhvatim sebe kako se uvodim u jednu dav-

137




U dramskom, likovnom, književnom, glazbenom i recitatorskom pro-gramu aktivno je bilo više od pet stotina sudionika, a u programu je uži-valo oko sedam tisuća građana (Selimović, Duvanjski list 1976, 3/15–18). Osnovna poruka nakon prve manifestacije bila je: „…[n]e posustati i ne stati. Trebaju nam Duvanjski dani u selu i gradu“ (Radošević, Duvanjski list 1974, 1/16) (prilog 5). Sabor kulture BiH10 je verificirao ovakve aktiv-nosti i dao ovoj manifestaciji poticaje za brži i trajniji opstanak.

Glazbeni pedagog i kritičar Mustafa Ajdinović praveći prikaz jedne od glazbenih večeri u sklopu DDK zapisao je sljedeće: „Otvaraju muzič-ko veče glazbari renesansnom kompozicijom Intrada (Hausman). Sluša-jući muziciranje limene glazbe primjećujemo da je napravljen kvalitetan pomak usklađenijeg zvuka i sigurnijeg kolektivnog nastupa. Ukoliko bi se više radilo s instrumentalistima koji nose melodijsku liniju, ugođaj bi bio potpuniji, izvedba daleko bolja“ (Begić, 1995, 283).

Manifestacija je svake godine sa sobom nosila nove sadržaje i suradnju s drugim kulturnim sredinama kako bi se razmijenilo iskustvo i stekle nove kulturne navike. Postupno se ulazilo u svijet različita kulturnoga stvaralaštva (filma, heraldike, susreta književnih klubova...). Ostvarena je i suradnja sa susjednim gradovima, bez pretenzije da se stvori neki novi kulturni centar nego zbog jednostavna razloga da amaterizam i kulturno stvaralaštvo uvijek traži nove i šire prostore. To se moglo postići jer se radilo pod geslom „[k]ultura svih i svačija“ (Jarić, Duvanjski list 1976, 3/48).

Duvnjaci su tih godina prvi put otkrili (i čudom se čudili) da među njima ima i ljubitelja ozbiljne glazbe jer je kinodvorana bila pretijesna da primi sve one koji su htjeli čuti francusku operu Carmen skladatelja Georgesa Bizeta (1838. – 1875.) ili Malu noćnu muziku austrijskoga skla-datelja Wolfgang A. Mozarta (1756. – 1791.) u izvedbi Simfonijskog orkestra Mostar (www.tomislavnews.com/u-pohode-nedavnoj-duvanj-skoj-proslosti-47-dio-studeni-novembarduvanjskih-danakulture/).

Prvi glas Duvna Priredba Prvi glas Duvna održavala se u okviru Duvanjskih dana kul-

ture pa je i ovaj događaj trajao koliko i sama manifestacija. Interes je bio

nu čaroliju. I tada počinjem razgovor sa samim sobom. Bez svjedoka i tuđih ušiju. Isprekidanog daha, kao lopov koji krade ono što mu je već davno ukradeno. I po-navljam. U malom Duvnu, u vrijeme studenog, događale su se velike i tople stvari“ (www.tomislavnews.com/u-pohode-nedavnoj-duvanjskoj-proslosti-47-dio-stude-ninovembar-duvanjskih-dana-kulture/).

10 Radno društveno-političko udruženje kulturnih stvaralaca sa zadatcima samou-pravnoga razvoja kulture u Bosni i Hercegovini.

SUVREMENA PITANJA

138

138

toliki da je pored šest stotina gledatelja bilo barem još četiri stotine gra-đana Tomislavgrada i okolnih mjesta koji su ostajali bez ulaznice. Izvo-đače je pratio i pripremao vokalno-instrumentalni sastav Condor i har-monikaš Safet Krilić. Ova glazbena manifestacija gasi se 1987. godine.

Skupina entuzijasta u udruzi građana Dobri ljudi u suradnji s Kulturno-informativnim centrom oživljava tradicionalnu priredbu 2011. godine (www.hercegovina.info/vijesti/hercegovina/tomislavgrad/razgovor-s-pobjednicomprvoga-glasaduvnakristinomskocibusic). Smatrali su kako je baš ova priredba korisna društvenom životu i zajednici Tomislavgrada. Zajedničkim snagama i u suradnji s ostalim institucijama grada pokazali su kako je uz pozitivnu energiju i dobrovoljan rad moguće napraviti dobre stvari za lokalnu zajednicu. U dva dana trajanja organizirano je natjecanje pjevača amatera s područja Tomislavgrada (od šesnaest godina i više) koje je prvi dan ocijenio stručni žiri, a drugi dan publika. Svi oni koji nisu mogli prisustvovati priredbi glasali su putem interneta. Obje večeri Radio Tomislavgrad prenosio je događaj široj publici. Manifestacija se održala do danas, a organizaciju je preuzeo Kulturno-informativni centar te se održava svake godine u siječnju.

Đačke rukoveti Od Duvanjskih dana kulture mlađa godinu dana je manifestacija

Đačke rukoveti. To je također mozaična manifestacija koja se održavala jednim dijelom u mjesecu listopadu, a drugim dijelom u travnju. Bilje-žila se kao svojevrsna manifestacija kreativnosti osnovnoškolaca. U svim školama u to vrijeme su djelovale razne sekcije, a njihov se rad uklapao u godišnji plan i program škole. Manifestacija je imala revijalan i na-tjecateljski karakter. Uz međusobno zbližavanje osnovaca – kreativaca, vođenih svojim nastavnicima, realizirana su i natjecanja iz solo i zbor-skoga pjevanja, slikanja, recitiranja, glume, pisanja pjesama, te u folklor-nim i modernim plesovima... Mnogi su ovu manifestaciju nazivali Malim duvanjskim danima kulture, te ju je redovito pratio dnevni tisak, i to posebno mjesečna publikacija Duvanjski list. U vrijeme dugogodišnjega trajanja, potvrđivala je svoje postojanje.

Omladinsko kulturno ljeto Godine 1985. sredinom mjeseca kolovoza pokrenuta je nova mani-

festacija pod nazivom Omladinsko kulturno ljeto. Cilj manifestacije je unaprijed postavljen pod motom: razbiti ljetno mrtvilo u Tomislavgradu kulturnim sadržajima te potaknuti druženja mladih. Prepune dvorane i

139




učionice bez sumnje su potvrdili opravdanost organiziranja i postojanja događaja ovakve vrste koju je pratio i program pokretnoga kina realizi-rana u Narodnom univerzitetu Duvno. Program su izvodili vokalno-in-strumentalni sastav Condor, Ritmička sekcija i KUD Derviš Numić (Sti-pić, Duvanjski list 1986, 13/37).

Proslava Dana sv. Nikole Tavelića Općina Tomislavgrad, prema izrađenoj koncepciji razvoja kulturne

ponude, a i zbog želje da postane središnje mjesto kulturnoga života i čuvanja hrvatskoga kulturnoga identiteta na području Herceg-bosanske županije, planirala je proširiti sadržaj glavne kulturne manifestacije koja je započela 1995. godine, a radi se o tradicionalnoj duhovno-kulturnoj manifestaciji pod nazivom Proslava dana sv. Nikole Tavelića (prilog 6). Manifestacija je nastala u sklopu projekta koji promovira kulturnu ba-štinu i hrvatski kulturni identitet ovoga kraja s ciljem edukacije najširih slojeva društva. Glavni i očekivani rezultat provedbe ovoga događaja je jačanje kulturne svijesti širega sloja društva kao i porast kulturnih do-gađanja kroz godinu (www.tomislavnews.com/konacni-program-prosla-ve-dani-svetog-nikole-tavelica-2018/).

Revija tradicijske odjeće i izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske

Udruga za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u BiH Stećak i Hrvatska matica iseljenika u Tomislavgradu već šest godina organiziraju reviju tradicijske odjeće i izbor za najljepšu Hrvaticu u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske. Svih ovih godina održavanja manifestacija okuplja djevojke hrvatskoga podrijetla iz različitih dijelova svijeta. Inače, djevojke se okupljaju u Zagrebu 24. lipnja i zajednički dolaze u Tomisla-vgrad na petodnevni boravak ispunjen različitim aktivnostima.

Reviji pristupaju djevojke od petnaest do trideset godina koje su obu-čene i počešljane u skladu s nošnjom koju nose. Nije dopušteno šminka-nje, osim blagoga ruža za usne i malo pudera zbog umanjenja svjetlosno-ga efekta na bini. Cilj revije je pokazati raskoš etnografskoga naslijeđa uz način kako se isti čuva u pojedinim mjestima. U drugom je planu ljepota djevojaka, no pravi i pokretački cilj petodnevna programa ove manifesta-cije jesu susreti i povezivanje Hrvata iz čitava svijeta sa svrhom promica-nja zajedničke tradicijske kulture te upoznavanje i pružanje potpore Hr-vatima u Bosni i Hercegovini, posebice u jačanju i očuvanju nacionalnoga i kulturnoga identiteta.

SUVREMENA PITANJA

140

140

Zaključak

Evaluacijski aspekt glazbeno-kulturnoga amaterizma Tomislavgrada, kroz desetljeća prethodnoga te početkom dvadeset i prvoga stoljeća, po-kazuje kako se zahvaljujući maru brojnih pojedinaca, a uz poticaj politič-koga i društvenoga trenutka istraživane sredine, uspjelo oživjeti glazbe-nički poziv u kombinaciji različitih estetskih diskursa koji je razvio mrežu umjetničkoga amaterizma sa značajnim kulturnim manifestacijama. Iz analize intervjua razvidno je kako su za pojedine primjere nematerijalne kulturne baštine pronađeni pojedini izvori u pisanom obliku te kako je veći broj manifestacija realiziran uz suradnju sa stručnim osobama na području glazbe umjetnosti.

Svakako, pregled ovih saznanja značajan je za istraživanu zajednicu kako bi nematerijalna kultura bila potvrđena kao dio njezine povijesti te kako bi članovi te iste zajednice prenoseći vlastitu i inu baštinu stvorili kulturni doživljaj za pripadnike lokalne zajednice, njezine posjetitelje, a i šire, a napose i stvorili temelje za daljnji kulturni razvoj i istraživanje duvanjskoga kraja.

Literatura1. Bagarić, Ivo (2000). Fra Mijo Čuić: život i djelo (1882. – 1959.).

Tomislavgrad: Naša ognjišta.2. Begić, Hamid (1995). Sehara (Prilozi historiji kulture i književnosti

jugo-zapadne BiH). Minchen: GZP Mariborski tisak, Slovenija.3. Krišto, Jure (2004). HKD Napredak u Županjcu/Duvnu/Tomislav

Gradu. God. 36. Br. 3. Zagreb: Hrvatski institut za povijest. 1161. – 1182.

4. Supičić, Ivo (1964). Elementi sociologije muzike. Zagreb: Jugoslaven-ska akademija znanosti i umjetnosti.

5. Širola, Božidar (1940). Hrvatska narodna glazba. Zagreb: Matica Hrvatska.

6. Tomašek, Andrija (2009). Glazbeni amaterizam kao čimbenik hr-vatske glazbene kulture 20. stoljeća. Hrvatska glazba u XX. stoljeću (Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Palači Matice hr-vatske 22. – 24. 11. 2007.). Jelena Hekman (ur.). Zagreb: Matica hrvatska. 475. – 502.

7. Županović, Lovro (1980). Stoljeća hrvatske glazbe. Zagreb: Školska knjiga.

141




Dnevni tisak i periodika 1. (1938.) Seljačka prosvjeta. Glasilo Seljačke sloge, hrvatskoga seljač-

koga prosvjetnoga i dobrotvornoga društva u Zagrebu. Zagreb: Hr-vatsko seljačko prosvjetiteljstvo. Br. 6. 8.

2. (1920.) Zulumi Luke Savića. Narodna sloboda. Br. 35. str. 1.3. (5. 8. 1936.) HKD Napredak. Tomislav Grad: Arhiv Bosne i Herce-

govine (ABiH). Br. 3. 1174.4. (13. 1. 1937.) HKD Napredak. Tomislav Grad: ABiH. Br. 3. 1173–

1176.5. Radošević, Marko (1974). Duvanjski dani kulture. Duvanjski list.

Br. 1. Duvno – Split: SIZ kulture – Slobodna Dalmacija. 16.6. Pašalić, Jure (1975). 50 godina rada KUD Bor. Duvanjski list. Br.

2. Duvno – Split: SIZ kulture – Slobodna Dalmacija. 25. – 26. 7. Selimović, Ešref (1976). Prošlogodišnji Duvanjski dani kulture.

Duvanjski list. Br. 3. Duvno – Split: SIZ kulture – Slobodna Dalma-cija. 15. – 18.

8. Jarić, Abid (1976). Svečanosti novembarske sedamdeset šeste. Du-vanjski list. Br. 3. Duvno – Split: SIZ kulture – Slobodna Dalmacija. 48.

9. Stipić, Stjepan (1986). Omladinsko kulturno ljeto ‘86. Duvanjski list. Br. 13. Duvno – Split: SIZ kulture – Slobodna Dalmacija. 37.

10. Jarić, Abid (1987). Rad KUD-a Derviš Numić. Duvanjski list. Br. 14. Duvno – Split: SIZ kulture – Slobodna Dalmacija. 10.

Internetski izvori 1. www.tomislavnews.com/u-pohode-nedavnoj-duvanjskoj-proslo-

sti-47-dio-studeni-novembar-du2. vanjskih-dana-kulture/; (pristup, 8. 10. 2019.).3. www.hercegovina.info/vijesti/hercegovina/tomislavgrad/razgo-

vor-s-pobjednicom-prvoga glasaduvnakristinomskocibusic; (pristup, 10. 10. 2019.).

4. www.tomislavnews.com/konacni-program-proslave-dani-sve-tog-nikole-tavelica-2018/; (pristup, 1. 12. 2019.).

5. www.tomislavgrad.gov.ba/ba/stream.php?kat=4; (pristup, 9. 1. 2020.).6. www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1529; (pristup, 9. 1. 2020.).7. www.matica.hr/omatici/; (pristup, 15. 2. 2020.).8. www.facebook.com/hkudkraljtomislav.tomislavgrad/;

(pristup, 10.1.2020.).

SUVREMENA PITANJA

142

142

Arhiva intervjua11

1. (3. 9. 2019.) Ispitanica 8. Đoana Perković. Tomislavgrad. Zanimanje: koreografkinja i voditeljica Mažoret sekcije Tomislavgrad.

2. (7. 10. 2019.) Ispitanik 9. Luka Krstanović. Tomislavgrad. Zanima-nje: diplomirani pravnik.

Prilozi

Prilog 1. Repertoar skladbi puhačkoga orkestra 1. Izletnički marš2. Duvanjska koračnica3. Prva ljudska – spletovi4. Starogradske pjesme5. Jelovača – marš

Prilog 2. Popis domoljubnih pjesama Pjevačkoga ansambla Matice hrvatske1. Hrvatska himna2. Bože čuvaj Hrvatsku3. Vezak vezla Hrvatica mlada4. Hrvatica ja sam mlada5. Croatio iz duše te ljubim6. Duvanjska zakletva7. Poljubi zemlju po kojoj hodaš8. Moja domovina9. Moj Kupresu legendo Hrvata10. Od stoljeća sedmog11. Dida i ja12. Hercegovina u srcu13. Cetina14. To je zemlja gdje smo cvali15. Zemlja dide mog16. Vrijedilo je17. Moja Hercegovina18. To je tvoja zemlja19. Dolazak Hrvata

11 Većinu aktivnosti obavila je autorica rada Zrinka Lukač u pripremi svoga diplom-skoga, odnosno magistarskoga stručnoga rada, a pod mentorstvom doc. dr. sc. Lidije Vladić-Mandarić. Od većega broja ispitanika od kojih su se prikupljali podatci u ovom radu navode se samo dva, jer se autorice referiraju samo na njih u pojedinim dijelovima teksta.

143




Prilog 3. Repertoar Hrvatskoga društva Tomislav 1. Povrh starog Griča brda2. Podoknice

Prilog 4. Repertoar dramske sekcije Društva Novi životDatum

(godina)Mjesto Naziv djela Glumci

1. 1. 1946. Narodni univer-zitet Duvno

Husein Đogo:Berberin Kara Mulo

(komedija)

Rifo Numić, Ante Dilber, Šer-if Isak, Asim Šaran

1945./1946. Narodni univer-zitet

Duvno

Amanet (drama) Tone Baković, Ljuba Jurišić, Mara Čamber, Marija

Vrdoljak, Anka Perić, Ljuba Stipić

1946./1947. Narodni univer-zitet Duvno

Salih Kazazović: Oba gluha (šala iz bosanskog života prije okupacije)

Asim Šaran, Ćana Rubić, Derviš Redžepagić

1947./1948. Narodni univer-zitet Duvno

Skender Kulenović: Djelidba (komedija u

tri čina)

Ivan Grgić, Roberto Bagarić, Ivan Sušilović, Saša Kukobat, Ivica Lučić, Hasan Begić, Sel-ma Seferović, Stipica Ećimov-ić, Ajka Begić, Zdravko Krilić, Darijo Dilber, Ivanka Dživić

1949. Oblasna smotra Mostar

Jovan Sterija Popo-vić: Pokondirena tikva (komedija)

Ivo Čamber, Muharem Balijić, Muharem Kapetanović

1949./1950. Bugojno Dominik Antunović: Čelenkine sandžije

(jednočinka)

Tone Baković, Elsa Zrno, Smajo Birdahić, Emir Vričić,

Mate Perić, Zdenka Jurić, Hamid Begić

1949./1950. Oblasna smotra Mostar

N. V. Gogolj: Ženidba (komedija)

Pavka Zrno, Ajša Jerlagić, Anka Perić, Jozo Čamber, Kruno Bašić, Huso Begić

1951./1952. Duvno, Glamoč Sremac – Kosor: Pop Ćira i pop Spira

(komedija)

Muharem Balić, Anka Perić, Danica Marjanović, Antica Dilber, Asim Šaran, Elsa

Zrno, Pere Dilber1952. Narodni univer-

zitet DuvnoKosta Trifković: Školski nadzornik

Pere Dilber, Dalmira Koko-tović, Tone Baković, Leno

Kovačević1953. Narodni univer-

zitet DuvnoJ. Loboda – Zrinski: Za pravdu (drama u

tri čina)

Tone Baković, Leno Kovačević, Dalmira Kokotović

SUVREMENA PITANJA

144

144

1954. Imotski Milan Ogrizović: Hasanaginica (trage-

dija u tri čina)

Meho Brkić, Ajša Jerlagić, Marija Vrdoljak, Anka Perić, Ljuba Jurišić, Ivo Čamber,

Pavo Krajina1955. Narodni univer-

zitet DuvnoBranislav Nušić:

Gospođa ministarka (komedija)

Stanka Gudelj, Elsa Zrno, Rada Zrno, Pavo Krajina, Ante Dilber, Anka Perić

1956. Narodni univer-zitet Duvno

Pero Budak: Mećava (drama)

Ajša Jerlagić, Ešef Selimović, Fatima Kozarić, Pavo Krajina

1957. Narodni uni-verzitet Duvno,

Jablanica

Rasim Filipović: Pauk

Jozo Marković, Bajro Dizdar, Fatima Kozarić, Huso Begić,

Asim Grabovac1958./1959. Narodni uni-

verzitet Duvno, Bugojno

Velimir Subotić: Ljudi (drama)

Ante Dilber, Fatima Kotarić, Franka Čamber, Albinka Nu-

mić, Marko Karan1960./1961. Narodni univer-

zitet DuvnoHamza Humo: Tri

svijeta (drama)Ivo Čamber, Derviša Fejzić, Šaha Selimović, Munib Ba-

zdulj1962./1963. Narodni univer-

zitet DuvnoMira Pucara: Op-

eracija (ratna drama)Ljilja Dilber, Pavo Krajina, Halil Selimović, Fata Seli-

mović, Smajo Birdahić, Ante Dilber

1971./1990. U okvirima manifestacije

Duvanjski dani kulture

Predstave: Hamlet u selu Mrduša donja,

Bujrum, Potez ki-stom, Pesma, Političko vjenčanje, Straža pod Kozarom, Kralj Ibi,

Hitler u partizanima, Kad je žena nijema,

Čudo u šarganu, Punjena ptica, Salata teatar, Poštar s crnom

kutijom…

Halil Selimović, Zoran Zečević, Lidija Rubić, Vesna Jurič, Snježana Ćurić, Branko Lučić, Stanko Čamber, Jago-da Đugum, Josip Marković, Zdravka Marković, Biljana

Krišto, Ivanka Nevistić, Tomislav Baković, Mate Jurić,

Mira Đikić

145




Prilog 5. Program Duvanjskih dana kulture u studenom 1974.12 Datum Vri-

jemeMjesto Događaj

3. 11. 11.00 DvorišteDoma kulture

Svečano otvorenje manifestacije

15.00 Na groblju u selu Lug Recital U Lugu krvav cvijet od vatre i noža6. 11. 19.00 Dom kulture Deseto gostovanje Narodnog pozorišta

Mostar s predstavom Darinka iz Rajkovca9. 11. 19.00 Dom kulture Prvi glas Duvna ‘7415. 11. 13.00 Dom kulture – mala

dvoranaOtvaranje izložbe grafika Virgilija

Nevjestića16. 11. 19.00 Dom kulture – mala

dvoranaKnjiževna večer

20. 11. 19.00 Dom kulture Glazbena večer23. 11. 19.00 Dom kulture Premijera drame Potez kistom autora Pere

Budaka – Dramsko društvo 15. novembar29. 11. 19.00 Dom kulture Večer folklora30. 11. 17.00 Dom kulture Otvaranje etnografske zbirke Muzeja

Duvna

Prilog 6. Program Proslava dana sv. Nikole Tavelića.13

PROSLAVA DANA SV. NIKOLE TAVELIĆA U TOMISLAVGRADU 2018.Datum Vri-

jemeMjesto Događaj

29. 6. 18.00 Crkva sv. Nikole Tavelića

Misa

19.00 Gradska galerija KIC-a

Izložba Neizlagana djela Virgilija Nevjestića

Dan Brigade kralja Tomislava30. 6. 11.00 Crkva sv. Nikole

TavelićaSveta misa za poginule hrvatske bran-

itelje12.00 Bazilika – spomen

obilježjeSvečani mimohod i polaganje vijenca

12.30 Hotel Tomislav Svečana akademija18.00 Crkva sv. Nikole

TavelićaSveta misa: fra Petar Galić (Tema: Pou-zdanje u Božju providnost Mt 6, 24–34)

19.00 Galerija Franjevačkog samostana

Izložba Afrička zbirka Franjevačkog muzeja Tomislavgrad

1. 7. 18.00 Crkva Sveta misa: fra Petar Galić, OP (Tema: Neprolazno blago Mt 6, 19–21)

19.00 Spomen – bazilika Koncert klape Narenta iz Mostara

12 Preuzeto: Duvanjski dani kulture, 1974, 16.13 Preuzeto: www.tomislavnews.com/konacni-program-proslave-dani-svetog-niko-

le-tavelica.

SUVREMENA PITANJA

146

146


Sveta misa: fra Rozo Brkić (Tema: Sol zemlje i svjetlo svijeta, Mt 5, 13–16)

19.00 Velika samostanska dvorana

Predstavljanje knjige Misionar – fra Sto-jan Zrno


Sveta misa: fra Rozo Brkić, OFM (Tema: Ljubav prema neprijateljima, Mt 5,

43–48)20.00 Dvorište ispred

bazilikePredstava Mali princ, dramska sekcija

Frama Tomislavgrad4. 7. 18.00 Crkva sv. Nikole

TavelićaSveta misa: fra Rozo Brkić, OFM (Tema:

Dva puta – dobra i zla, Mt 7, 13–14)19.00 Velika samostanska

dvoranaPremijera dokumentarnog filma Od Her-

cegovine do Konga5. 7. 18.00 Crkva sv. Nikole

TavelićaSveta misa: don Mihovil Kurkut, SDB

(Tema: Ćiril i Metod, Lk 10, 1– 9)19.00 Dvorište ispred

bazilikeVečer folklora i tradicijskih običaja: Ans-ambl Matice Hrvatske – Tomislavgrad,

HKUD Gromovnik – Novi Šeher, HKUD Dubrave – Aladinići, Stolac, HKUD Linđo – Neum, Dream Team

Babe – Ljubuški6. 7. 10.30 Spomen obilježje Polaganje vijenaca poginulim, nestalim i

umrlim hrvatskim braniteljima11.00 Skupština HBŽ Svečana sjednica Općinskoga vijeća

Tomislavgrad18.00 Crkva sv. Nikole

TavelićaSveta misa: don Mihovil Kurkut, SDB (Tema: Kuća na stijeni, Mt 7, 24–24)

19.00 Gradska sportska dvorana

Izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan RH


Sveta Misa: don Mihovil Kurkut, SDB (Tema: Blaženstva, Mt 4, 1–11)

Blagoslov djece i mladih8. 7. 10.30 Gradske ulice Procesija gradskim ulicama

11.00 Dvorište ispred bazilike

Središnje misno slavlje: fra Branko Ra-doš,

OFM – Mostar16.00 Dvorište ispred

bazilikeKUD Seljačka sloga, Greda Slunjska

17.00 Dvorište ispred bazilike

Narodno veselje i zabavni programŽeljko Bebek i Afrodita band

147




Evaluation of cultural and artistic amateurism of Tomislavgrad

Summary

This work sought to show the peculiarities of the musical life of Tomislavgrad from the 20th century until today. The approach imposed by the set goal inclu-ded the research of amateur music, which has a significant role in the preser-vation of identity as well as development of general culture, especially in the region of Duvno. For a more complete picture of the cultural past of Tomisla-vgrad, and on the basis of previous knowledge, an overview of cultural events and cultural and artistic societies is given with an accompanying repertoire. Key words: Tomislavgrad, music, cultural and artistic amateurism, events.

148

Mile Galić HKK Brotnjo

UDK 658.8:796.323.3(497.5 Zagreb)796.062(497.5 Zagreb)(497.5 Zagreb)Stručni članakPrimljeno: 23. rujna 2020.

Marketinški plan Košarkaškoga kluba Cibona Zagreb

Sažetak

Sportski marketing predstavlja važan dio modernoga sporta, pa su prodaja televizijskih prava, sponzorstva, sponzorski ugovori i prodaja rekvizita samo neki od sastavnih dijelova marketinškoga procesa svakoga sportskoga kolek-tiva. Funkcija sportskoga marketinga obuhvaća aktivnosti vezane za plani-ranje i razradu promocija aktivnosti kluba u poslovnom smislu, pribavljanje sponzorskih i donatorskih sredstava, osmišljavanje organizacije utakmica i turnira. Osnovni cilj rada je davanje doprinosa pri strateškom i operativnom marketinškom planiranju i ukazivanje na osnovne smjernice budućega poslo-vanja Košarkaškoga kluba Cibona iz Zagreba.Ključne riječi: sportski marketing, marketinški plan.

Uvod

Funkcioniranje jednoga košarkaškoga kluba u Hrvatskoj, kao i u našoj zemlji, nije nimalo jednostavan proces, opterećen je nizom objektiv-

nih poteškoća, prije svega materijalne i financijske prirode, što u znatnoj mjeri ograničava normalno odvijanje sportskih aktivnosti. Takvi proble-mi najčešće se rješavaju uvođenjem marketinške funkcije u menadžment sportskih organizacija.

Marketinška funkcija u sportu predstavlja ekonomski proces povezi-vanja proizvodnje i potrošnje, ali istovremeno i poslovnu djelatnost, pa i zasebnu znanstvenu disciplinu. Ima cilj prenijeti informaciju do kori-snika, razviti sklonost i potaknuti na akciju u korist proizvoda i usluga. Kako bi se zadovoljila raznovrsna struktura potrošača na sportskom trži-štu, marketing treba imati mogućnost ponuditi brojne proizvode/usluge u materijalnom i nematerijalnom obliku. Izrada marketinškoga plana je-

149

149

Mile GalićMarketinški plan košarkaškoGa kluba Cibona ZaGreb

dan je od osnovnih koraka u tom procesu. Pomoću marketinškoga plana moguće je predvidjeti buduće stanje kluba, kao i sadašnje akcije koje je potrebno ostvariti, kako bi se dostigla željena pozicija kluba. Međutim sport, a i sportski marketing, na našim prostorima nije na zadovoljavaju-ćoj razini. Utjecaj globalne ekonomske krize se osjeti i u sportu te sport ne može zadovoljiti osnovne kriterije interesnih skupina koji su povezani kroz sportski marketing u jedinstven događaj.

Funkcija sportskoga marketinga obuhvaća aktivnosti vezane za pla-niranje i razradu promocija aktivnosti kluba u poslovnom smislu, pri-bavljanje sponzorskih i donatorskih sredstava, osmišljavanje organizacije utakmica i turnira.1 Pri tom se ističe niz aktivnosti od kojih su najvažnije: aktivnosti vezane za osiguravanje financijskih sredstava za pokrivanje fi-nancijskih potreba kluba i njegovo optimalno funkcioniranje, aktivno-sti vezane za zadovoljenje svih materijalnih potreba selekcija kluba, od osnovnih rekvizita i specifične opreme, do zaduženja kompleta dresova i trenirkā, aktivnosti vezane za pronalazak poslovnih partnera spremnih sponzorski podržati sportske neprofitne aktivnosti kluba, priprema, orga-nizacija i realizacija promotivnih akcija kluba, prema marketinškom pla-nu i prema tekućim potrebama, sudjelovanje kluba u projektima vezanim za košarkaški sport u lokalnoj sredini i u širem okružju, aktivnosti vezane za natjecateljske turnire na kojima sudjeluje klub, promocija ostvarenih rezultata i kontakti sa sportskim djelatnicima i poslovnim partnerima, tehnička priprema i realizacija reklamnih materijala i njihova distribucija prema planu odnosa s javnošću i marketinškom planu.

U središtu funkcije marketinga je marketinška služba, koja objedinju-je sve aktivnosti vezane za marketing kluba i priprema marketinškoga plana kluba.2 Kroz ovaj rad cilj nam je pokazati praktičnim primjerom da se suvremenim pristupom menadžmentu i marketingu može i na na-šim prostorima uspješno organizirati jedan vrhunski sportski klub koji će konstantno postizati vrhunske rezultate i slijedeći svoju strategiju biti prepoznatljiv na tržištu.

Marketinški plan i menadžment Košarkaškoga kluba Cibona

Košarka kao sport je od svoga nastanka pa do danas doživjela ogro-mnu ekspanziju. Danas je ona sport koji okuplja velik broj gledatelja,

1 Bartoluci, M. i suradnici (2004). Menadžment u sportu i turizmu. Zagreb: Kinezio-loški fakultet Sveučilišta u Zagrebu

2 Biberović, A., Ahmić D. (2008). Sportski menadžment. Tuzla.

SUVREMENA PITANJA

150

150

zbog svoje dinamičnosti i atraktivne igre, te se zbog toga velik broj mla-dih okreće prema ovom sportu. Košarkaški klub Cibona klub je bogate i slavne prošlosti. Nastupi i uspjesi na domaćim i europskim terenima, kao i košarkaške ikone poput Krešimira Ćosića i Dražena Petrovića, koje su igrale u njezinim redovima, doprinijeli su međunarodnoj prepoznatljivo-sti Cibone. Iako klub posljednjih nekoliko godina postiže dobre sportske rezultate, Cibonine utakmice bilježe smanjenu i nekonstantnu posjeće-nost, a primijećen je i pad prodaje klupskih suvenira. Pad posjećenosti i pad prodaje klupskih suvenira, samo su neki od pokazatelja pada odanosti navijača.

Menadžment i sportski marketing u korelaciji s tehnologijom sport-skoga treninga, vode klub do željena stanja, tj. do ostvarenja ciljeva i sta-bilna poslovanja kluba.3

Aktivnosti sportskoga marketinga uključuju:

a) Pronalazak sponzoraSponzori su najveći izvor prikupljanja sredstava za financiranje klu-

ba. Poduzeća iz različitih grana gospodarstva mogu postati sponzori Košarkaškoga kluba Cibona. One tvrtke koje imaju svoj proizvod/uslu-gu i žele povećati korporativni imidž na ciljanu tržištu, mogu iskoristiti sponzorstvo kluba kao marketinšku platformu. Sponzori koji se odluče za sponzorstvo imaju pravo upotrijebiti Cibonino ime i logo za promoci-ju i oglašavanje, mogućnost oglašavanja u dvorani i postavljanja reklama na LED-zaslonima i reklamnim panoima koji su vidljivi tijekom tele-vizijskoga prijenosa utakmica. Ovisno o vrsti ugovora, različiti sponzori će imati i različite mogućnosti promidžbe (generalni sponzor, sponzor PRESS centra, pokrovitelj ulaznica, pokrovitelj prijevoza, pokrovitelj energetskoga pića, pokrovitelj sportske opreme). Mogući oblici promidž-be su:

– ime pod kojim će klub nastupati u košarkaškoj sezoni – natpis na prednjoj strani majica igrača na svim utakmicama Kupa i

prvenstva Hrvatske, ABA lige te Eurolige tijekom sezone – uključivanje kluba i igrača u promotivne akcije tvrtke i upotreba

dvorane (u dogovoru s klubom) u promotivne svrhe tvrtke tijekom svih sportskih i kulturnih događanja u dvorani

3 Malacko, J., Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.

151

151


– dizajn memoranduma i svih ostalih klupskih obilježja i suvenira u skladu i uz dogovor s predstavnicima tvrtke čije će ime klub nositi

– ekskluzivnost u području izravna i neizravna sponzoriranja prema izravnoj konkurenciji tijekom čitava ugovorna razdoblja i za sve aktivnosti vezane uz klub

– pravo na upotrebu Cibonina imena, znaka i logotipa u kombinaciji s imenom, znakom i logotipom tvrtke generalnoga sponzora

– postavljanje reklamnoga natpisa generalnoga sponzora u krugove u oba reketa na terenu

– postavljanje reklama na LED zaslonima u ukupnoj dužini od 42 m (prvi red uz igralište), na svim domaćim i međunarodnim utakmi-cama u kojima je klub domaćin

– postavljanje tri reklamne zastave na stupovima na Trgu Dražena Petrovića (ispred ulaza u dvoranu) za vrijeme trajanja ugovora

– emitiranje logotipa tvrtke na zaslonu oba semafora po deset puta za vrijeme svih utakmica, domaćih i međunarodnih, koje će za vri-jeme trajanja ugovora biti odigrane u Košarkaškom centru Dražen Petrović

– dvadeset mjesta u VIP-loži rezerviranih za djelatnike i goste ge-neralnoga sponzora na svim utakmicama u KK Cibone i njihov pristup u VIP-salon prije, tijekom i nakon utakmice

– potpisivanje ugovora uz prisustvo TV kamera i ostalih medija.

b) OglašavanjePostoje brojne mogućnosti zakupa oglašivačkoga prostora u Košar-

kaškom centru Dražen Petrović, a to su: reklamni prostor u ukupnoj du-žini od 42 metra na LED ekranima i rotirajućim panoima uz sam teren, zakup pojedinačna LED ekrana i rotirajućega panoa, zakup oglasa na ekranu semafora, zakup središnjega kruga na parketu, zakup reklamne kocke iznad središta igrališta, zakup reklamnoga prostora ispod i iznad semafora, zakup reklamnoga prostora na konstrukcijama koševa, zakup reklamne ploče na ogradi tribina. Najčešće se ovi oblici zakupa reklamno-ga prostora dogovaraju u raznim sponzorskim paketima koji se, ovisno o vrsti ugovora, izrađuju zasebno za svaku tvrtku.

c) Modernizacija i ažuriranje internetske stranice Suvremena tehnologija i internet omogućili su nove oblike promocije

sponzora i proširenje i unaprjeđenje marketinške ponude. Najvažnije us-luge kojima se koristimo u marketingu su:

SUVREMENA PITANJA

152

152

– elektronička pošta – postavljanje loga tvrtke u e-mail poruke (obavijest o utakmicama, posebnim prigodama, informacijama o klubu), koje se šalju članovima kluba, kupcima godišnjih ulaznica itd.; klub nema trošak nego uključuje logo tvrtke u obavijesti čime tvrtka ima izravan pristup potencijalom korisniku/klijentu

– internetska stranica – na službenoj internetskoj stranici kluba www.cibona.com moguće je postaviti banner, ti oglasi su i linkovi pa se klikom na njega otvara internetska stranica tvrtke; ova vrsta oglašavanja najčešće se uključuje u sponzorske pakete kao dio pa-keta sponzorstva.

Kako bi ostvarila zapaženu posjećenost, stranicu je potrebno dnevno ažurirati i modernizirati raznim multimedijalnim sadržajima. Također, pokrenuta je prodaja karata putem interneta, što je omogućilo jednostav-niju i bržu kupnju karata pogotovo navijačima iz inozemstva.

d) Identifikacija potencijalnih partneraSuvremena tehnologija i internet omogućili su nove oblike promo-

cije sponzora i proširenje i unaprjeđenje marketinške ponude. Stoga je u ponudu uvršten i mobilni marketing kao jedan od oblika komunikacije poduzeća s krajnjim korisnicima. Slanje tekstualnih poruka i multimedi-jalnih sadržaja nudi poduzećima velik izbor načina komunikacije s kli-jentima i mogućnost personalizacije poruke koju žele poslati. Mobilni marketing omogućuje klubu da se promovira različitim multimedijalnim sadržajima, koji su popularni naročito kod mlađih generacija koje često upotrebljavaju mobitel.

e) Promotivne aktivnosti prije utakmiceSvrha događanja uoči utakmica je zagrijavanje atmosfere prije glavno-

ga događaja i ulaska igrača na teren; prezentacija igre mlađih kategorija košarkaša kojom se promovira njihov talent i navikava ih se na igranje pred više publike; smanjenje gužve na ulazima u dvoranu jer gledatelji imaju što vidjeti i prije utakmice pa ne moraju dolaziti pet minuta prije početka. Kako gledatelj provodi više vremena u dvorani prije utakmice povećava se mogućnost njegove kupnje hrane i pića te klupskih proizvoda i obilježja. Praksa u europskim ligama je pokazala da se dobrom organiza-cijom aktivnosti prije utakmice prodaja suvenira, hrane i pića može pove-ćati oko dvadeset posto. Nagradnim igrama na početku i u poluvremenu utakmica gledateljima će se poklanjati određena količina proizvoda, a koji se inače mogu kupiti u Fan Shopu, kako bi se gledatelje nagradilo što su

153

153


došli navijati za klub, pokazao proizvod koji mogu kupiti i privuklo gle-datelje da ranije dođu u dvoranu.

Praćenjem rezultata prodaje uoči i nakon utakmica izračunao bi se utjecaj marketinških aktivnosti na povećanje prodaje. Postojeći ili novi sponzori mogu iskoristiti dan utakmice za promociju svoga brenda, od-nosno tvrtke kod gledatelja. Te aktivnosti omogućuju klubu i promotori-ma da ostvare dodatan profit, uključujući gledatelje u zanimljive aktivno-sti. Njima se privlači pozornost gledatelja i stvara se interes kod gledatelja da provode više vremena u dvorani. Važno je imati raznovrsne aktivnosti prije utakmice kako se ne bi izazvala rutina i monotonija kod gledatelja i kako bi gledatelji imali razlog doći ranije na utakmicu.

f ) Brendiranje i prepoznatljivost maskotePraksa je pokazala da maskote djeluju pozitivno na publiku. Najveća

eksploatacija klupskih maskota je u SAD-u, gdje one izvode predstave u suradnji s publikom, imaju svoj vlastiti program sa spektakularnim po-kretima i zabavnim situacijama, prodaju igračke u obliku maskote, posje-ćuju obrazovne institucije, organiziraju predavanja djeci, potiču sportske aktivnosti itd. Maskota mora privući pozornost većine gledatelja, ne smi-je izazvati odbijanje različitih skupina gledatelja i mora biti prihvaće-na kao maskota i od onih gledatelja koji njom nisu motivirani. Faktor iznenađenja izuzetno je važan zbog stvaranja mišljenja kod gledatelja da je program originalan. Također, važno je da maskota ima svoju priču koja upotpunjuje njezin lik i omogućuje razne druge likove i događaje da nadopune program. Komunikacija prema gledateljima mora biti bez pogrješke, unaprijed definirana i osmišljena kako ne bi narušila koncept maskote, a ime maskote mora biti zvučno i pamtljivo, posebno mladima i djeci. Maskota bi trebala biti povezana s motivima vezanim uz grad u kojem klub igra, kako bi se i gledatelje usmjerilo da navijaju za taj klub i grad.

g) Prodaja ulaznicaOd studenoga 2004. godine ured za ulaznice djeluje samostalno te

se kao ishodišna sezona uzima sezona 2003./2004. Počevši od sezone 2004./2005. krenula je akcija postavljanja cijena ulaznica u realne okvire, budući da su cijene ulaznica do tada bile preniske. Bio je to prvi korak na putu koji je trajao pet sezona, no već u sezoni 2006./2007. vidjele su se jasne razlike u cijenama između atraktivnih i manje atraktivnih sektora. Prvi put se krenulo u iskorištavanje dobra projekta dvorane koja se može

SUVREMENA PITANJA

154

154

podijeliti na maksimalno trideset i dva sektora. Cijene pojedinačnih ula-znica podijeljene su u četiri kategorije, a prvi se put počela razlikovati ci-jena tribine i teleskopa u istom sektoru. Tako je, kroz tri sezone, povećan potencijal pojedinačnih ulaznica za sto posto – sa 70.000 kuna na oko 150.000 kuna po utakmici.Tablica 1: prodaja ulaznica 2001. – 2004.

SEZONA IZNOS BROJ UTA-

KMICA

PRIHOD PO UTAKMICI

PO UTA-

KMICI

UKU-PNO

2001./2002. 309.733,49 kn 27 11.471,61 kn2002./2003. 350.951,80 kn 30 11.698,39 kn 5,75% 13,30%2003./2004. 446.602,20 kn 34 13.135,36 kn 12,28% 27,25%

Grafikon 1: prodaja ulaznica 2001. – 2004.

8


Jedna od osnovnih pretpostavkā funkcioniranja sustava i rasta prodaje jest

smanjenje broja besplatnih ulaznica na minimum. Naime, s brojke od oko 1.500,

pa i više besplatnih ulaznica, količina je prepolovljena, a besplatne ulaznice

većim dijelom nisu besplatne u klasičnom smislu nego su dio sponzorskih

ugovora. Kada se od ukupna broja besplatnih ulaznica oduzmu sponzorske

ulaznice i ulaznice za nagradne igre, ostaje 100 do 200 ulaznica, što je broj koji

zadovoljava standard Eurolige. Sve to je polučilo odlične rezultate, što se može

vidjeti u značajnu povećanju prihoda (grafikon 2).


309733 kn 350951 kn

446602 kn

11471 kn 11698 kn 13135 kn

Ukupni godišnji prihod Prihod po utakmici

Jedna od osnovnih pretpostavkā funkcioniranja sustava i rasta prodaje jest smanjenje broja besplatnih ulaznica na minimum. Naime, s brojke od oko 1.500, pa i više besplatnih ulaznica, količina je prepolovljena, a besplatne ulaznice većim dijelom nisu besplatne u klasičnom smislu nego su dio sponzorskih ugovora. Kada se od ukupna broja besplatnih ulaznica oduzmu sponzorske ulaznice i ulaznice za nagradne igre, ostaje 100 do 200 ulaznica, što je broj koji zadovoljava standard Eurolige. Sve to je po-lučilo odlične rezultate, što se može vidjeti u značajnu povećanju prihoda (grafikon 2).

155

155



9

h) Popunjavanje kapaciteta dvorane

Početna odrednica mora biti ukupan ekonomski potencijal dvorane za jednu

sezonu. Naravno, s obzirom na varijabilnost broja utakmica, potencijal može biti

samo okviran, no i takva pretpostavka daje jasnu sliku onoga što se može

očekivati. Dakle potencijal se odnosi na sljedeće uvjete:

- da se ne mijenja kapacitet dvorane promjenom sjedala

- da ekipa ostvari podjednak rezultat (npr. ulazak u Top 16 Eurolige,

osvajanje prvenstva Hrvatske…)

- potencijal je pretpostavka da su prodane sve godišnje ulaznice i da

je ostatak dvorane rasprodan na svim utakmicama

- da se podijeli maksimalno 950 ulaznica za sponzore, nagradne igre i

igrače.

Općenit stav Eurolige jest da klubovi uglavnom podcjenjuju svoje ulaznice,

odnosno da ih ne naplaćuju dovoljno. To ne znači da treba povisiti cijene svih

ulaznica, nego povećati cijene onih skupih. Naime, strateškim razgraničavanjem

dvorane (Cibonina se može podijeliti na 32 sektora), uspjelo se doći do cijena

najskupljih ulaznica od 120, odnosno 350 kuna, i sada upravo one kada se

prodaju na najjačim utakmicama čine glavninu prihoda.4 Najjeftinija ulaznica je

30 kuna i tako će ostati još neko vrijeme.

4 Jurković, I., Rubić, P. (2008). Poslovni plan, marketing i prodaja. Neobjavljen rad.

309733 kn 350951 kn

446602 kn

571620 kn

650240 kn

11471 kn 11698 kn 13135 kn 15449 kn 19124 kn

UKUPNI GODIŠNJI PRIHOD PRIHOD PO UTAKMICI

h) Popunjavanje kapaciteta dvoranePočetna odrednica mora biti ukupan ekonomski potencijal dvorane za

jednu sezonu. Naravno, s obzirom na varijabilnost broja utakmica, poten-cijal može biti samo okviran, no i takva pretpostavka daje jasnu sliku ono-ga što se može očekivati. Dakle potencijal se odnosi na sljedeće uvjete:

– da se ne mijenja kapacitet dvorane promjenom sjedala – da ekipa ostvari podjednak rezultat (npr. ulazak u Top 16 Eurolige,

osvajanje prvenstva Hrvatske…) – potencijal je pretpostavka da su prodane sve godišnje ulaznice i da

je ostatak dvorane rasprodan na svim utakmicama – da se podijeli maksimalno 950 ulaznica za sponzore, nagradne igre

i igrače.

Općenit stav Eurolige jest da klubovi uglavnom podcjenjuju svoje ula-znice, odnosno da ih ne naplaćuju dovoljno. To ne znači da treba povisiti cijene svih ulaznica, nego povećati cijene onih skupih. Naime, strateškim razgraničavanjem dvorane (Cibonina se može podijeliti na 32 sektora), uspjelo se doći do cijena najskupljih ulaznica od 120, odnosno 350 kuna, i sada upravo one kada se prodaju na najjačim utakmicama čine glavninu prihoda.4 Najjeftinija ulaznica je 30 kuna i tako će ostati još neko vrijeme.

Dugoročni cilj ureda za prodaju ulaznicaCibona, a niti bilo koji drugi klub u Hrvatskoj, nije uspijevao raspro-

dati godišnje ulaznice. Niti u najboljim Ciboninim vremenima, sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća, broj prodanih godišnjih ulaznica

4 Jurković, I., Rubić, P. (2008). Poslovni plan, marketing i prodaja. Neobjavljen rad.

SUVREMENA PITANJA

156

156

nije prelazio 1.300. Zbog toga, s obzirom na mentalitet i financijske uv-jete u državi, ne treba postavljati previsoke ciljeve, koji su dio ticketing programa Eurolige. Naime, ideal bi bio unaprijed rasprodana dvorana, odnosno 5.200 prodanih godišnjih ulaznica ili potpuno ukidanje posto-janja pojedinačnih ulaznica. Realniji cilj ipak bi bio deseterostruko po-većanje trenutne situacije, odnosno povratak na broj od 1.000 prodanih sezonskih ulaznica. Takav broj, uz jednako toliko prodanih paketa za tri, sedam ili deset utakmica garantirala bi ozbiljan prihod i konstantnu po-punjenost dvorane.

Kratkoročni ciljeviCibona iz sezone u sezonu postiže podjednake rezultate pa se iz ove

perspektive može relativno pouzdano predvidjeti što se može očekivati sljedeće sezone. Ured za prodaju ulaznica u sljedećoj sezoni bi trebao imati sljedeće ciljeve:

– smanjiti ovisnost o pojedinačnim ulaznicama za utakmice: ovaj cilj može se ostvariti povećanjem izravne prodaje i promocije tijekom rujna i listopada i to uglavnom fokusirano na srednje i velike tvrt-ke; povećanje broja prodanih godišnjih ulaznica, paketa za određe-na natjecanja, paketa od po nekoliko utakmica i ulaznica za skupi-ne, smanjio bi se utjecaj rezultata, državnih praznika ili novinskih afera na konačan prihod od ovoga sektora

– prodaja na proviziju, vanjski suradnici: još jedan od naputaka Eu-rolige koji je ključan u razdoblju prije početka sezone; planira se napraviti natječaj za motivirane mlade ljude koji bi se tijekom ko-lovoza, rujna, listopada, studenoga i prosinca bavili izravnom pro-dajom godišnjih ulaznica i paketa ulaznica uz zaradu isključivo na temelju provizije od prodanih ulaznica. Direktor prodaje odgovo-ran je za inicijalne kontakte s velikim tvrtkama dok bi prodavači odrađivali pojedinačne poslove. Takav način prodaje pretpostavlja izradu promotivnih letaka, ali i valjanih formulara za izravnu pro-daju, odnosno tipskih ugovora, kojima bi se potpisom zainteresira-noga mogla riješiti prodaja

– proširiti bazu podataka članova i kupaca godišnjih ulaznica: osnova je od koje se kreće u svaki projekt jer stvaranje baze omogućuje kontrolu nad kupcima i potencijalnim kupcima ulaznica. Ove go-dine kroz prikupljanje članova tijekom prodaje i podjele ulaznica napravljena je baza od oko 1.500 ljudi. Do sljedeće sezone, cilj je stvoriti bazu od 2.000, a do kraja te iste sezone do 5.000 ljudi. Baza

157

157


podataka omogućuje jednostavnu komunikaciju putem e-maila s članovima i pretplatnicima, odnosno njihovo jednostavno pove-zivanje i obavještavanje o određenim povoljnostima i akcijama. Idealna mjesta za proširenje baze podataka su akcije u školama koje treba reaktivirati, ali i akcije tijekom pretprodaje u kojima se u zamjenu za osobne podatke mogu ponuditi neki sitni pokloni, npr. privjesci ili olovke.

– VIP-parket: VIP-parket mjesta nisu još niti jednom rasprodana za sezonu, no dobra stvar je što su ih ljudi registrirali i prihvatili kao činjenicu

– godišnje ulaznice: godišnje ulaznice za normalna mjesta u dvorani dio su u kojem postoji najveći prostor za napredak. U početnim analizama pokazalo se kako je broj godišnjih ulaznica zaista za-nemariv, i što se tiče broja navijača i financijskoga učinka. Cilj za razdoblje prije sezone 2012./2013. je udvostručiti broj pretplatni-ka na crvenom i plavom teleskopu i upeterostručiti broj prodanih ulaznica na žutom teleskopu, mlađim kategorijama po posebnim uvjetima. Dakle, cilj za pretplatnike na crvenom i plavom telesko-pu je 250, a na žutom 500.

– paketi ulaznica: s obzirom na to da je takav način prodaje i dalje apsolutna nepoznanica u našem sportu, teško je dati precizna pro-cjene. Sustav prodaje trebao bi biti isti kao i kod godišnjih, dakle glavnina prije početka sezone – rujan i listopad, te prije primjerice Top 16 Eurolige. Okviran plan za vrste paketa bio bi tri, sedam i deset utakmica, a početni cilj sto ulaznica.

– skupine: segment koji je potpuno zanemaren u ovom sportu, jer kod skupnih posjeta uglavnom se očekuje da se ulaznice dijele gratis. S obzirom na to da kazališta, kina i slične institucije bez problema naplaćuju karte od obrazovnih ustanova, smatra se da je vrijeme da se to isto počne raditi i u sportu. Naravno, tu u obzir dolaze povlaštene cijene za određene sektore u dvorani, no to će potpuno smanjiti broj besplatnih ulaznica.

– koordinacija između uvjeta u dvorani i stvarnoga stanja: da bi se ova-kvi planovi mogli staviti u funkciju potrebno je na razini kluba napraviti uvjete da gledatelji koji nešto plate to i dobiju. Naime, potrebno je naći rješenje da se zaustavi sjedenje na mjestima za koje navijači nemaju ulaznice. Ustaljena je praksa da gledatelji kupe ulaznicu za jeftiniji sektor, a sjede na skupljem, a to, pogotovo ako se uvede još veća gradacija cijena, nikako nije motivirajuće za one koji kupuju skuplje ulaznice.

SUVREMENA PITANJA

158

158

Licenciranje i prodaja ograničenih proizvodaJedan od ciljeva marketinškoga plana je podizanje značaja imena Ci-

bona do razine na kojoj će se ime i logo moći licencirati i tako ostvariti dodatan prihod od prodaje. Ovo područje marketinga još uvijek nije do-voljno razvijeno kao u SAD-u, odnosno kao u NBA natjecanju. Klubovi, odnosno NBA, godinama prodaju licencije različitim tvrtkama koje tako dolaze do svoga ciljna tržišta te također omogućuje klubu, odnosno ligi, da bude prisutna na tom segmentu tržišta. Što se tiče licenciranih proi-zvoda, glavne kategorije su: multimedijalni proizvodi (film, video, igrice), roba (sportska odjeća i obuća, kape, šalovi, olovke itd.), suveniri (grada, države, regije itd.). Licencirani proizvodi mogu biti dostupni u širokom spektru i cijenama kako bi bili što bliže različitim ciljnim skupinama po-trošača. Ciljevi licenciranja su: promocija brenda/imena Cibona, stvara-nje jedinstvena osjećaja pripadnosti klubu, povezivanje lokalne zajednice i sporta, prikupljanje sredstava za financiranje kluba. Prvi korak već je učinjen i Cibona je nakon duga razdoblja, u suradnji s tvrtkom Cibona Tuškanac, preuzela Fan Shop u kojem ima puno prostora za pokret u svim smjerovima.

Televizijska pravaPrava za televizijske prijenose posebna su priča koja je jedan od naj-

većih problema općenito u poslovanju KK Cibona. Naime, prije početka sezone 2004./2005. u tržišnoj utrci za prijenose Eurolige, Nova TV je, ponudivši dvostruk novčani iznos, pretekla HRT i tako prvi put u povi-jesti oduzela prava prijenosa najjačega europskoga klupskoga natjecanja nacionalnoj televiziji. Konkurencija obično donosi dobre stvari i napre-dak, no u ovom slučaju dogodilo se upravo suprotno.

Nizom, za klub još uvijek nerazjašnjenih okolnosti, Nova TV je nakon samo nekoliko početnih utakmica u kojima je Cibona postizala iznena-đujuće dobre rezultate (npr. pobjeda protiv Reala u Madridu), odlučila prestati izravno prenositi utakmice i stavljati ih u noćne termine. Takva praksa se nastavila do kraja sezone u kojoj je Cibona ušla u Top 16 najbo-ljih klubova Europe i odigrala neke utakmice za pamćenje. Time je zaki-nut ne samo klub i njegovi sponzori, nego i brojni gledatelji, koji su željeli pratiti Cibonine uspjehe. O čitavoj situaciji obaviještena je i Euroliga, kojoj je u interesu da klubovi sudionici imaju dobar tretman u medijima.

159

159


Zaključak

Dobro je poznato da mnogi sportski klubovi svuda u svijetu imaju ve-like probleme prilikom prikupljanja financijskih sredstava, stoga posebnu pozornost treba posvetiti marketingu i menadžmentu u sportu, kako bi klubovi na što efikasniji način ostvarivali svoje ciljeve. Stvaranje jednoga ovakva marketinškoga plana ne pomaže klupskom menadžmentu samo u pronalaženju izvora financiranja, nego mu pruža i kriterije pomoću kojih će pratiti razvoj i kvalitetu poslovne vizije, tj. on nije samo sredstvo za privlačenje ulagača, nego i smjernica za budućnost kluba.

Košarkaški klub Cibona klub je bogate i slavne prošlosti. Iako klub posljednjih nekoliko godina postiže dobre sportske rezultate, Cibonine utakmice bilježe smanjenu i nekonstantnu posjećenost, a primijećen je i pad prodaje klupskih suvenira. Pad posjećenosti i pad prodaje klupskih suvenira, samo su neki od pokazatelja pada odanosti navijača. Da bi se vratila odanost navijača i ostvarili veći prihodi, potrebno je više od do-brih sportskih performansā, potrebno je stvoriti jedinstvenu percepciju o klubu. Za stvaranje jedinstvene percepcije o klubu, moraju se definirati jedinstvene emocionalne vrijednosti koje će biti relevantne navijačima ovoga kluba. Treba ispitati i iskoristiti pozitivne vrijednosti iz Cibonina naslijeđa, kao i definirati nove suvremene vrijednosti koje bi potvrdile Cibonu kao moderan europski klub, a upravo je to glavna zadaća mar-ketinga u sportu. Smatramo da se jednim profesionalnim i modernim pristupom menadžmentu i sportskom marketingu i na našim prostorima uspješno može organizirati jedan vrhunski sportski klub, kao što je to KK Cibona.

Literatura1. Bartoluci, M. i suradnici (2004). Menadžment u sportu i turizmu.

Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.2. Biberović, A., Ahmić D. (2008). Sportski menadžment. Tuzla.3. Jurković, I., Rubić, P. (2008). Poslovni plan, marketing i prodaja. Ne-

objavljen rad.4. Malacko, J., Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga.

Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.

SUVREMENA PITANJA

160

160

MARKETING PLAN OF THE BASKETBALL CLUB „CIBONA“ ZAGREB

Summary

Sports marketing is an important part of modern sports so the sale of television rights,sponsorships,sponsorship agreements and the sale of props are just some of the components of the marketing process of any sports team. The function of sports marketing includes activities related to planning and elaboration of promotions of club activities in business terms, obtaining sponsorship and donor funds, designing the organization of matches and tournaments. The main goal of the paper is giving a contribution to strategic and operational marketing planning and point out the basic guidelines for the future operati-ons of the basketball club „Cibona“ from Zagreb.Keywords: sports marketing, marketing plan.

161

Lucija Hrstić Mostar

UDK 78.087.68(497.6 Mostar)783-272(497.6 Mostar)Stručni članakPrimljeno: 1. rujna 2020.

Djelatnost Akademskoga pjevačkoga zbora Pro musica od osnutka do danas

Sažetak

U ovom članku prikazat ćemo djelatnost Akademskoga pjevačkoga zbora Pro musica od njihova osnutka do danas. Zbor je od osnutka 2001. godine održao velik broj koncerata, nastupa i gostovanja, no o njihovu djelovanju napisano je tek jedno poglavlje kraće monografije. Valja istaknuti kako su članovi zbora mladi akademski glazbenici koji promoviraju izvedbe suvremene i umjetnič-ke glazbe.Zbog toga će rad biti podijeljen u devet poglavlja od kojih sedam obrađuju njihove nastupe, izvedene skladbe, suradnje i najveće uspjehe te intervju s istaknutim članovima zbora. Osmo poglavlje svojevrstan je zaključak rada, a deveto poglavlje pripada bibliografiji. Stoga će ovaj članak biti malen, ali vrijedan, korak u promoviranju njihova rada te poslužiti kao zoran prikaz ususret njihovoj dvadesetoj obljetnici. Ključne riječi: zbor, izvedba, članovi, suradnja, intervju.

1. Osnutak i ustrojstvo zbora

Osnivač zbora don Dragan Filipović1 (rođ. u Krehinu Gradcu, općina Čitluk, 4. siječnja 1958.) u monografiji Bogu na slavu2 navodi kako

je zbor Pro musica osnovan 2001. godine te kako se prvotno sastojao od samo nekoliko članova. Dvije godine kasnije članstvo čini tridesetak oso-1 Dragan Filipović, svećenik, glazbenik i pedagog. Više o njegovu radu vidi na sljede-

ćem linku: https://drive.google.com/file/d/0ByDRobYA_5oORVNhZ01RU3Fj-REk/view?fbclid=IwAR3j9YtfQ2OIIN_B6mz-MhBNuJ51uEUkG9TOf75Ak_WPq5dUZcP78Kch0YU. Preuzeto: 16. ožujka 2020.

2 Više o osnutku zbora Pro musica vidi u: Draženko Marijanović i Dragan Filipović: Bogu na slavu – pjevači u Katedrali Mostar, Mostar, Crkva na kamenu, 2008., str. 49. − 50. (prilog 2).

SUVREMENA PITANJA

162

162

ba te i glazbeni projekti postaju zahtjevniji. Od osnutka zbora zborovođa je don Dragan Filipović, a korepetitorica prof. Marijana Pavlović3 (rođ. u Bugojnu, 15. kolovoza 1975.).

Jasno valja istaknuti kako i sam osnivač zbor naziva akademskim jer mu većina članova poznaje opće elemente glazbene pismenosti (tj. imaju osnovno, srednje ili akademsko glazbeno obrazovanje). Nadalje, upravo odabir takva članstva omogućuje izvedbu zahtjevnijih dijela iz glazbene literature, međusobnu interakciju članova što je i nužno za napredak i stalan rad zbora. O izvedenom repertoaru i nastupima bit će govora u zasebnom poglavlju članka. Danas su u zboru Pro musica zastupljeni aka-demski i amaterski glazbenici.

Radi bolje organizacije rada zbora uvedene su dužnosti predsjednika i tajnika. Dužnost predsjednika od 2008. godine do danas obnaša Mario Glibić (rođ. u Zagrebu, 28. veljače 1982.), a tajnika Davor Kožul (rođ. u Mostaru, 6. srpnja 1987.).

Ne treba zaboraviti ni suradnju zbora s mostarskim klapama Drača4, Krš5, Bura6 i Narenta7 čiji su članovi svoje prve korake započeli u zboru Pro musica kao i Glazbenom školom Ivana pl. Zajca te Simfonijskim orkestrom Mostar.

Zbog manjega izvještavanja o radu zbora, maloga broja članova u po-četku rada kao i početka povećanja članstva, od 2003. godine zbor bilježi prve projekte te od tih događaja i mediji prate njihov rad. Prateći navede-ne pokazatelje, zbor je 2018. godine obilježio petnaest godina djelovanja.

Do danas zbor nema aktivan popis članova, no sa sigurnošću se može tvrditi kako ga čine osobe starije od osamnaest godina (srednjoškolci i studenti) te pripada četveroglasnom mješovitom zboru. Do danas nemaju svoje prostorije za rad, a probe su se odvijale u mostarskoj Katedrali, a 3 Marijana Pavlović, prof. glasovira u Glazbenoj školi Ivana pl. Zajca u Mostaru te

korepetitorica Akademskoga zbora Pro musica. Više o njezinu radu vidi na lin-ku: https://drive.google.com/file/d/0ByDRobYA_5oORVNhZ01RU3FjREk/view?fbclid=IwAR3j9YtfQ2OIIN_B6mz-MhBNuJ51uEUkG9TOf75Ak_WPq5dUZcP78Kch0YU. Preuzeto: 16. ožujka 2020.

4 Više o radu klape Drača vidi na linku: https://www.facebook.com/Klapa-Dra%-C4%8Da-130850230275232/. Preuzeto: 15. ožujka 2020.

5 Više o radu klape Krš vidi na linku: https://www.facebook.com/Klapa-Kr%-C5%A1-116996895024921/. Preuzeto: 15. ožujka 2020.

6 Više o radu klape Bura tijekom tri godine postojanja (2015. − 2018.) vidi na linku: https://www.facebook.com/klapaburamostar/. Preuzeto: 15. ožujka 2020.

7 Više o radu klape Narenta vidi na linku: https://www.facebook.com/Naren-ta/?__tn__=%2Cd%2CP-R&eid=ARCBH892MEDLBI21fmxuVaGm-pddXzbSRu8pSqVSrmfM9FdbwuAa76Vi1BVom0BlEw8yisS7OgsdeDGPz. Preuzeto: 15. ožujka 2020.

163

163

Lucija HrstićDjeLatnost akaDemskoga pjevačkoga zbora pro musica

oD osnutka Do Danas

kasnije (do danas) i u zgradi HKUD Napredak u Mostaru. Probe se po potrebi projekata organiziraju jednom do dva puta tjedno u trajanju od dva sata ili više, što ovisi o vremenu nastupa i dogovoru sa suradnicima.

2. Izvedbe i repertoar zbora

U nastavku je pregled kronike i kronologije nastupa zbora Pro musica tijekom sedamnaest godina postojanja i četrnaest godina od početka vo-đenje kronike (početci kronike datiraju od 2006. godine kako je vidljivo i u sljedećoj tablici:8

Tablica 1: Kratak prikaz kronike nastupa zboraGodina Broj nastupa2019. 10 2018. 72017. 102016. 72015. 82014. 142013. 122012. 172011. 102010. 152009. 122008. 52007. 62006. 7

Kako se vidi iz prikaza, kronika se neprekidno bilježi četrnaest godina, tj. početci kroničkoga praćenja datiraju tri godine od osnutka zbora (vidi lijevi stupac tablice). Kroničar je ujedno i predsjednik zbora Mario Glibić, a podatke mu je osobno ustupio zborovođa don Dragan Filipović dok je većinu samostalno bilježio.

Vidljiv je također i broj projekata po navedenim godinama (vidi de-sni stupac tablice) što upućuje na činjenicu kako se po godini prosječno izvede oko deset koncerata budući da je u samoj kronici zabilježeno uku-pno stotinu četrdeset nastupa. Najviše nastupa (sedamnaest) ostvareno je 2012., a najmanje (pet) 2008. godine. Detaljniji uvid u kroniku zbora pruža i tijek rada i vrste nastupa od kojih se ističu manifestacije Mostar-sko proljeće i Večernjakov pečat te suradnja s Dubrovačkim simfonijskim

8 Godine nastupa evidentirane su prema kronici nastupa.

SUVREMENA PITANJA

164

164

orkestrom. Prikaz djelatnosti zbora prema vrstama kulturnih manifesta-cija vidljiv je u sljedećoj tablici: Tablica 2: Popis kulturnih manifestacija na kojima je sudjelovao zbor Pro musica

Naziv manifestacije Broj nastupa na manifestaciji Dani matice hrvatske Mostar 1

Dubrovačke ljetne igre 4Izleti zbora 3

Omiški festival klapa 5Prigodna misna slavlja 123

Večernjakov pečat 7Iz navedene tablice vidljive su četiri inozemne kulturne manifestacije

(lijevi stupac tablice), a zbroj nastupa na njima (sedamnaest) prikazan je u desnom stupcu tablice. Ostatak nastupa prikazanih u kronici pripada sudjelovanju u religijskim obredima, misnim slavljima, prigodom posvete crkava, komemoracija žrtvama u Bleiburgu i sl. (stotinu dvadeset i tri). Također su vidljiva organiziranja rekreativnih putovanja i izleta članova zbora (tri).U tablici 3 također je prikazan i udio nastupa prema redovito organiziranim božićnim, uskrsnim, korizmenim i humanitarnim koncer-tima.Tablica 3: Vrste i broj nastupa zbora

Vrste nastupa Broj projekata po vrsti nastupaBožićni koncert 14

Humanitarni koncerti 2Izvedbe djela 56

Koncerti sakralne glazbe 9Korizmeni koncert 25

Kulturne manifestacije 12Nastupi na misama 13

Uskrsni koncert 1U nastavku je i prikaz izvedenih skladbā prema najzastupljenijim

skladateljima:Tablica 4: Broj izvedenih skladbā po skladateljima

Skladatelj Ukupan zbroj izvedenih dijelaAntonio Vivaldi 3 (5%)Dragan Filipović 32 (53%)Giuseppe Verdi 3 (5%)

Ludwig van Beethoven 3 (5%)W. A. Mozart (31%)

Iz tablice se uočava kako je u izvedbama zastupljeno pet skladatelja (lijevi stupac tablice), a broj i postotak izvedbā pokazuje kako gotovo po-lovinu repertoara čine izvedbe djela domaćih skladatelja (53%), a stranih djela iz razdoblja baroka, klasike i romantizma 46% ukupna repertoara

165

165


oD osnutka Do Danas

(vidi desni stupac tablice). Do sličnih podataka dolazimo i u pokazatelji-ma izvedbe djela prema kronici nastupa.Tablica 5: Broj izvedenih skladbā prema kronici nastupa9

Autor i naslov djela Broj izvedbāD. Filipović: Miserere nobis9 4

D. Filipović: Diva Grabovčeva (opera) 5D. Filipović: Galiotova pesan 2

D. Filipović: Poema o Vukovaru 2D. Filipović: Via crucis 7

Dragan Filipović: Dona eis requiem 12G. Verdi: Requiem 3

L. van Beethoven: Simfonija br. 9 op. 125 u d-molu 3A. Vivaldi: Gloria u D-duru RV 589 3

1O. W. A. Mozart: Requiem K. V. 626 1211. W. A. Mozart: Vesperae solennes de confesore, K.V. 339 4

12. W. A. Mozart: Krunidbena misa u C-duru K.V.317 3Ako promotrimo navedene pokazatelje uvidjet ćemo kako je tijekom

sedamnaest godina vođenja kronike u kontinuitetu izvedeno ukupno dvanaest djela (lijevi stupac tablice) od kojih polovica pripada domaćim, a ostatak stranim autorima. U ukupnom zbroju ponovljenih izvedbā (desni stupac tablice) vidljivo je kako stranim skladbama pripada ukupno dva-deset osam, a domaćim trideset i dvije skladbe, što i ovdje potvrđuje veću zastupljenost domaćih naspram stranih autora. Osim toga, po tematici izvedbā lako se može konstatirati kako zbor izvodi sakralnu i svjetovnu glazbu svih stilskih razdoblja, no najčešći stilski raspon je od baroka do suvremene glazbe.

2.1. Izvedbe božićnih skladbā

Zbor je izveo ukupno osamdeset i šest božićnih skladbā. Među njima se ističu izvedbe tradicionalnih hrvatskih božićnih pjesama. Broj izvede-nih stranih božićnih skladba vidljiv je u sljedećoj tablici: Tablica 6: Izvedbe božićnih skladbā na stranim jezicima

Jezik skladbe Broj skladbā Udio u repertoaru stranih skladbā

Udio u ukupnom repertoaru božićnih skladbā

Latinski 4 14% 4%Talijanski 1 3% 1%Španjolski 1 3% 1%Engleski 15 55% 17%

9 Najavu izvedbe vidi na linku: https://www.hercegovina.info/vijesti/hercegovina/me-djugorje/foto-velicanstveni-korizmeni-koncert-miserere-nobis-autora-don-draga-na-filipovica/. Preuzeto: 21. 3. 2020.

SUVREMENA PITANJA

166

166

Iz navedenih tablica može se zaključiti kako najveći dio repertoara, kako u udjelu stranih tako i općih božićnih skladbā, čine pjesme pisane na en-gleskom jeziku, a zatim slijede na latinskom, španjolskom i talijanskom jeziku.

Uvidom u izveden repertoar zbora Pro musica jasno se mogu uočiti sljedeće karakteristike:

– zbor izvodi umjetničku, popularnu i tradicionalnu glazbu priređe-nu najčešće za četveroglasni mješoviti zbor

– umjetnička glazba obuhvaća razdoblja baroka, klasike i romantiz-ma

– tradicionalnu glazbu čine izvedbe božićnih, korizmenih, uskrsnih i klapskih skladbā; među priređivačima se ističu: Damir Bunoza, Dragan Filipović, Fedor Vrtačnik i Nikica Kalogjera

– modernu glazbu umjetničkoga tipa čine izvedbe djela Dragana Fi-lipovića kao i poznatijih hitova hrvatske glazbene scene od kraja prošloga stoljeća do danas („Večer evergreena“)

– kombinacija repertoara i kvaliteta izvedbe ovise o broju i vremenu održanih proba, angažmanu pjevača i raspoloživosti suradnika.

3. Ostvareni projekti, nastupi i događaji

Ovo je poglavlje rada svojevrstan sažetak prethodnoga koje iznosi prikaz djelovanja zbora kroz kulturne i vjerske događaje šire zajednice. Djelovanje zbora u prethodnom je poglavlju prikazano tablicama i sta-tističkim podatcima, dok će se ovo poglavlje baviti sociološkim aspektima rada i najznačajnijim događajima koji su obilježili djelovanje zbora od njegova osnutka 2001. godine do danas.

Iako u razdoblju od 2001. do 2006. godine nemamo značajnijih poda-taka o radu zbora, sa sigurnošću se može tvrditi kako je riječ o začetcima zborskoga pjevanja među mladima te kako je zbor djelovao kao komorni sastav od nekoliko članova.10

Od 2006. godine situacija se znatno mijenja. Zahvaljujući stručno-sti zborovođe Dragana Filipovića, korepetitorice zbora prof. Marijane Pavlović i tadašnjega ravnatelja Simfonijskoga orkestra Mostar11 Živka Ključe12 (rođ. u Opuzenu, 30. travnja 1955.) zbor dobiva prve pozive za 10 Opširnije vidi u: Draženko Marijanović i Dragan Filipović: Bogu na slavu – pjevači

u Katedrali Mostar, Mostar, Crkva na kamenu, 2008., str. 49. − 50.11 Više o djelovanju Simfonijskoga orkestra Mostar vidi na sljedećem linku: https://

www.facebook.com/search/top/?q=simfonijski%20orkestar%20mostar&epa=SE-ARCH_BOX. Preuzeto: 19. ožujka 2020.

12 Živko Ključe, glazbeni pedagog, kontrabasist i skladatelj. Djelovao je kao ravnatelj

167

167


oD osnutka Do Danas

nastupe u Dubrovniku i Sarajevu te izvedbe najpoznatijih djela zborske literature kao što je Rekvijem u d-molu K. V. 626 W. A. Mozarta13 (Salz-burg 27. siječnja 1756. – Beč, 5. prosinca 1791.).

Od 2006. godine počinje se i9 voditi kronika zbora u kojoj je tijekom četrnaest godina arhiviranja (2006. – 2019.) zabilježeno ukupno stotinu četrdeset projekata s oko osamdeset i pet ponovljenih izvedbā. Iz nave-dene kronike također se može iščitati kako se godišnje prosječno izvede deset projekata. Najviše nastupa zbor je imao 2012. godine (sedamnaest), a najmanje 2008. godine (pet).

Djelovanje zbora obilježio je najprije sudjelovanje na župnim prosla-vama (redovitim misama, svetkovinama i biskupskim ređenjima u mo-starskoj Katedrali), a kasnije proširenjem repertoara zbor dobiva i priliku glazbenoga nastupa na poznatim manifestacijama u BiH kao što su bo-žićni prijem u Vijeću ministara BiH, Mostarsko proljeće, Dani Matice hrvatske kao i u Hrvatskoj (Dubrovačke ljetne igre). Valja napomenuti kako su od 2002. do 2015. godine iz zbora Pro musica formirane ženske klape Drača, Bura i Narenta te muška klapa Krš. Klape Narenta, Drača i Krš sudjelovale su nekoliko puta i na Festivalu klapa u Omišu gdje su ostvarile značajne rezultate. Za svoj izniman rad na polju klapskoga pje-vanja Dragan Filipović odlikovan je Redom hrvatskoga pletera 4. veljače 2020. godine.14

Djelovanje zbora također je obilježila i izvedba prve hrvatske opere u BiH Diva Grabovčeva D. Filipovića, kao i suradnja s istaknutim solistima i dirigentima o čem će biti više riječi u sljedećem poglavlju rada.

Uvidom u ostvarene projekte zbora kao i događaje koji su obilježili njegovo djelovanje, vidljivi su sljedeći zaključci: – od 2002. do 2006. godine zbor nastupa isključivo u lokalnoj zajednici

grada Mostara – od 2006. godine do danas suradnja se proširuje u Hrvatsku, a potom

i šire (npr. Austrija) – zbor pokazuje zanimanje za razvoj sociološke, umjetničke, religijske i

interakcijske svijesti publike i pjevača (raznovrsnost repertoara, izleti, koncerti, religijski događaji i sl.)

Simfonijskoga orkestra Mostar od 1996. do 2006. godine. Više o njegovu radu vidi na linku: http://fdk.hr/osoba/zivko-kljuce/. Preuzeto: 19. 3. 2020.

13 W. A. Mozart jedan je od najpoznatijih skladatelja klasične glazbe i predstavnika bečke klasike. Više o njem vidi na linku: https://povijest.net/mozart-2/. Preuzeto: 19. ožujka 2020.

14 Više vidi na linku: https://www.bljesak.info/kultura/flash/predsjednica-rh-dodijeli-la-odlikovanje-don-dragan-filipovic/300683. Preuzeto: 19. ožujka 2020.

SUVREMENA PITANJA

168

168

– vidljiva je i otvorenost zbora za povezivanje s domaćim umjetnicima iz Hrvatske i BiH koji su angažirani kao svirači, solisti i dirigenti

– ovakvim načinom rada zbor pridonosi popularizaciji klasične zborske literature, očuvanju tradicijske kao i njegovanju moderne glazbe.

4. Istaknuti solisti, dirigenti i suradnici zbora

U ovom poglavlju doneseni su tablični prikazi dirigenata, solista i su-radnika koji su obilježili djelovanje zbora Pro musica od njegova osnutka do danas. Zbog opsežnosti rada, tablično će biti prikazan popis dirigenata dok će ostali podatci biti doneseni u tekstu.

4.1. Dirigenti Zborom je ravnalo dvadeset dirigenata s ostvarenim stotinu trideset i

jednim nastupom. Vrlo je zanimljivo promotriti i dalekosežnost suradnje zbora prema zemljama iz kojih dolaze suradnici dirigenti. Tako je do sada iz Hrvatske dirigiralo jedanaest dirigenata (tj. 52%), iz BiH šest (tj. 28%), a iz inozemstva četiri dirigenta (tj. 19%).

Zanimljivo je promotriti i države suradnice iz kojih dolaze inozemni dirigenti, a to su Slovenija, Austrija, SAD i Indonezija. Mogućnost takvih suradnjā zbor duguje prvenstveno višegodišnjim nastupima na otvara-njima Dubrovačkih ljetnih igara. K tomu još valja pridodati i statistiku dirigenata prema broju nastupa. Najviše nastupa ostvarili su domaći diri-genti: Dragan Filipović (BiH), Julio Marić (Split, RH), Robert Homen (Zagreb, RH) i Damir Bunoza (Mostar, BiH). Jednako kao i u broju izvedbā skladbā i izvedenih djela razvidna je veća zastupljenost domaćih naspram stranih dirigenata čime Akademski zbor Pro musica proširuje umjetnička obzorja i izvan granica BiH.

Pojedinačan udio dirigenata u ukupnom broju nastupa koji potvrđuje ranije navedeno, zbog preglednosti je prikazan u sljedećoj tablici:

169

169


oD osnutka Do Danas

Tablica 7: Popis dirigenata zboraPrezime, ime dirigenta Broj nastupa Postotak izvedbā

Bjelinski, Alan 2 1%Briški, Domeniko 3 2%Bunoza, Damir 11 8%

Campestrini, Christoph 2 1%Fačini, Tomislav 1 0,7%

Filipović, Dragan 31 23%Galiuline, Ildus 1 0,7%Homen, Robert 11 8%

Kalogjera, Nikica15 8 6%Kalogjera, Stipica 1 0,7%

Kožul, Davor 7 5%Marić, Julio 6 4%Pavišić, Filip 5 3%Sušac, Tomo 2 1%

Tarbuk, Mladen 7 5%Tatarević, Igor 3 2%

Vrtačnik, Fedor16 7 5%Vučić, Dario 2 1%

Widjaja, Norman 7 5%Zlodre, Hari 14 10%

4.2. Solisti U zajedničkom nastupu sa zborom sudjelovala su devedeset i tri soli-

sta od čega je dvadeset i sedam domaćih iz BiH (tj. 29%), a ostali (tj. 70%) su suradnici iz Njemačke, Srbije, Kine, Indonezije i Južne Koreje.

Sa zborom Pro musica sudjelovao je pedeset i jedan solist iz inozem-stva s ostvarenim udjelom nastupa od 53%, što pokazuje pohvalan uspjeh angažmana zbora prema inozemnim glazbenicima.

4.3. Zborovi, orkestri i komorni sastavi kao suradnici zbora Zbor Pro musica imao je ukupno dvanaest suradnika s ostvarenih sto-

tinu i trinaest nastupa. Najviše zajedničkih projekata (pedeset i tri nastu-pa, tj. 46% suradnjā) ostvario je sa Simfonijskim orkestrom Mostar.

Uvidom u zajedničke projekte solista, dirigenata, orkestara i komor-nih sastava sa zborom Pro musica vidljivi su sljedeći zaključci: 15 Biografija na linku: https://www.jutarnji.hr/arhiva/preminuo-skladatelj-nikica-ka-

logjera/3375584/. Preuzeto: 3. svibnja 2020.16 Bibliografija na linku: https://drive.google.com/file/d/0ByDRobYA_5oORVN-

hZ01RU3FjREk/view?fbclid=IwAR3j9YtfQ2OIIN_B6mz-MhBNuJ51uEU-kG9TOf75Ak_WPq5dUZcP78Kch0YU. Preuzeto: 3. svibnja 2020.

SUVREMENA PITANJA

170

170

– najviše je zastupljeno solističkih suradnika – dirigenti i ostali suradnici znatno su manje zastupljeni – prosjek izvedbā čine dva projekta po jednom sudioniku – najzastupljeniji među njima su domaći suradnici (iz Hrvatske i BiH),

a potom i suradnici iz inozemstva – najviše angažmana zastupljeno je u izvedbama djela klasične glazbe

(vidi drugo poglavlje) kao i za izvedbe djela D. Filipovića – ističući angažmane solista vidljiva je i njihova uloga u obilježavanju

kulturnih manifestacija kao što su Dubrovačke ljetne igre, Večernja-kov pečat, Didakovi dani i sl. (vidi treće poglavlje)

– također su zastupljeniji vokalni od instrumentalnih suradnika.17

Prirodno se stoga nameće potreba za nastavkom angažmana domaćih suradnika kao i poticaja suradnje iz inozemstva. Svakako treba pohvaliti i uredno vođenu kroniku zbora, ali i potrebu za osnutkom i očuvanjem zborskoga arhiva u kojem bi bili dostupni svi važni elementi za budući rad (arhivske knjige, programske knjižice, audio i video snimke i sl.).

5. Medijska popularnost i oglašavanje djelovanja zbora

U ovom poglavlju bit će prikazane sve medijske promocije zbora i me-dijska oglašavanja nastupa od njegova osnutka do danas. Pozornost će biti posvećena promidžbama nastupa u knjigama, programskim knjižicama, na YouTubeu i medijskim portalima kao i profilu zbora na Facebooku. U nastavku je detaljniji prikaz izvještaja o radu zbora za svaki od navedenih medijskih oglašivača.

5.1. Profil na Facebooku Akademskoga zbora Pro musica Posebno treba spomenuti i profil na Facebooku zbora Pro musica koji

osam godina (od 27. siječnja 2012. do 4. veljače 2020.) prati rad i aktiv-nosti zbora te je kao takav podudaran s kronikom nastupa u navedenom razdoblju te je njim obuhvaćeno osamdeset i pet projekata (pozivnica u slikovnom obliku) te dvadeset ažuriranih videosnimka nastupa.

Profil na Facebook kronološki i kontinuirano prati rad zbora tijekom osam godina (od 2012. do 2019. godine) što se vidi u lijevom stupcu tablice. U desnom stupcu vidljiv je broj oglašenih nastupa za svaku go-dinu, dok je ukupan zbroj oglašenih projekata osamdeset i pet. Također

17 Primjer suradnje vidi na linku: https://www.bljesak.info/kultura/glazba/Odr-zan-Bozicni-koncert-Akademskog-zbora-Pro-musica-i-Tamburaskog-orke-stra-Mostar/257099. Preuzeto: 24. ožujka 2020.

171

171


oD osnutka Do Danas

je vidljivo kako se po jednoj godini oglasi prosječno desetak nastupa, što odgovara i bilješkama pisane kronike. Najviše nastupa (sedamnaest) ogla-šeno je 2012., a najmanje (sedam) 2016. i 2018. godine.

Posljednji oglašeni događaj koji je obuhvaćen ovim istraživanjem da-tira od 4. veljače 2020. godine, a nije zabilježen u kronici nastupa. Riječ je o odlikovanju zborovođe Dragana Filipovića Redom hrvatskog pletera.18 O istom su događaju izvijestili i domaći portali: Oluja.info, Hercegovina.info, Bljesak.info, Jabuka TV, Međugorje.info.19

5.2. YouTube kanal zbora Pro musicaYouTube kanal20 zbora Pro musica osnovan je i registriran 21. veljače

2009. godine, a do sada je ostvario 1 088 513 pregleda i oko devet stotina trideset i devet pretplatnika što je evidentirano dana 2. svibnja 2020.

Na njem su (od osnutka) snimkama nastupa zabilježeni gotovo svi važniji događaji povijesti zbora, kao što su izvedbe djela Dragana Filipo-vića, Verdijeva i Mozartova Rekvijema kao i izvedbe božićnih i uskrsnih koncerata.

YouTube kanal sadrži petnaest različitih vrsta prikazivanja s ukupno dvije stotine šezdeset i dva videozapisa u play listama. Također se uočava kako najveći udio prikazivanja (19%) ima Božićni koncert 2016. godine od ukupno pedeset i četiri objavljena videa, dok se ostali kreću u rasponu od jedan do osam posto objava. Valja napomenuti kako YouTube kanal sadrži i devet nesvrstanih videa bez play liste, čime ukupan broj videa iznosi dvije stotine sedamdeset i jedan.

Uvidom u popis medija i portala koji su do sada pratili rad zbora, mogu se istaknuti sljedeće osobitosti: profil na Facebooku i YouTube ka-nal prate rad zbora od 2009. godine do danas.

Uporaba ostalih medija nešto je manja u odnosu na izvješća YouTube kanala i profila na Facebooku, no i približno kontinuirana. Nešto manji udio ostvarili su novinski članci, portali i radijske emisije dok najmanji udio izvještavanja pripada knjigama i časopisima.

18 Više o odlikovanju D. Filipovića vidi na linku: https://www.bljesak.info/kultura/flash/predsjednica-rh-dodijelila-odlikovanje-don-dragan-filipovic/300683. Preu-zeto: 19. ožujka 2020.

19 Profil zbora na Facebooku dostupan je na linku: https://www.facebook.com/AZProMusica/?epa=SEARCH_BOX. Preuzeto: 18. ožujka 2020.

20 YouTube kanal zbora Pro musica dostupan je na sljedećem linku: https://www.you-tube.com/channel/UCxjjtn9SXmckNfyR8I-gMGg. Preuzeto: 24. travnja 2020.

SUVREMENA PITANJA

172

172

5.3. Objave portala o zboru Pro musicaKao što je ranije rečeno, domaći portali vjerno prate nastupe Akadem-

skoga zbora Pro musica. Riječ je o portalima Bljesak.info, Hercegovina.info, Pogled.ba, Treći.ba, Jabuka TV. Kao potvrdu učestalosti objava važ-no je napomenuti kako je u razdoblju od 15. prosinca 2013. do 4. veljače 2020. radu zbora posvećeno pedeset i šest objava od kojih su najčešće:

– koncert i intervju don Dragana Filipovića prigodom dvadeset pet godina svećeništva21

– najave božićnih koncerata od 2015. do 2019. godine22

– koncert sakralne glazbe23

– audicija za nove članove24

– izvedba djela Poema o Vukovaru i sl.25

O zboru je objavljeno četrdeset medijskih objava od kojih najviše čine portali, radiopostaje i novine.

5.4. KnjigeKoliko je do sada poznato, o zborskom pjevanju u Mostaru napisa-

na je samo jedna knjiga monografsko-povijesnoga tipa. Riječ je o knjizi Bogu na slavu – pjevači u Katedrali Mostar, autorā Dragana Filipovića i Draženka Marijanovića. Knjiga je tiskana u Mostaru 2008. godine, a na-kladnik je Crkva na kamenu. Spomenuta knjiga do sada nije doživjela ponovljena izdanja.

Knjiga obrađuje osnove zborskoga i gregorijanskoga liturgijskoga pje-vanja s osvrtom na crkvenu dokumentaciju o navedenoj problematici. U nastavku knjige pobrojani su istaknuti svećenici i redovnice koji su djelo-vali u mostarskoj Katedrali, članovi stradali u posljednjem ratu (1991. – 1995.), a veći dio knjige posvećen je ustrojstvu katedralnoga oratorijskoga

21 Opširnije o događaju vidi na linku: dragan-filipovic-sretan-sam-sto-se-ovih-25-godina-nisam-stedio-142553/142553/. Preuzeto: 24. ožujka 2020.

22 Opširnije o najavama božićnih koncerta vidi na linku: https://www.hercegovina.info/hercegovina/mostar-hercegovina/najava-bozicni-koncert-simfonijskog-orke-stra-mostar-i-akademskog-zbora-pro-musica/67163/. Preuzeto: 24. ožujka 2020.

23 Više o koncertu sakralne glazbe vidi na linku: https://www.hercegovina.info/her-cegovina/mostar-hercegovina/akademski-zbor-organizira-koncert-sakralne-glaz-be-tko-pjeva-dvostruko-moli-155156/155156/. Preuzeto: 24. ožujka 2020.

24 Opširnije vidi na linku: https://www.hercegovina.info/zanimljivo/kultura/akadem-ski-zbor-pro-musica-organizira-audiciju-za-nove-clanove-132201/132201/. Preu-zeto: 24. ožujka 2020.

25 O izvedbi mise u Vukovaru vidi na linku: http://treci.ba/node/5759. Preuzeto: 24. ožujka 2020.

173

173


oD osnutka Do Danas

zbora sastavljena od niza manjih zborova. Akademski zbor Pro musica predstavlja mlade članove adolescentske dobi te je kao takav manji dio katedralnoga oratorijskoga zbora. Samom zboru Pro musica u knjizi su posvećeni jedno poglavlje i četiri fotografije iz vremena najranijih nastu-pa.

Zbor je tada djelovao kao komorni sastav, a veliku ulogu u njegovu kasnijem razvoju imala je uspješna suradnja zborovođe don Dragana Fi-lipovića s korepetitoricom zbora prof. Marijanom Pavlović, Akademskim zborom sveučilištā u Splitu i Mostaru, Simfonijskim orkestrom Mostar, Orkestrom HNK Split i drugim sastavima.

5.5. ČasopisiO zboru Pro musica pisalo se i u časopisu Modus musicus26 2016. go-

dine, u kojem je u kraćem članku istaknut osvrt na početke rada zbora i najznačajnije nastupe što predstavlja i svojevrstan sažetak poglavlja izne-sena u monografiji Bogu na slavu koja je ranije spomenuta.

6. Intervju s članovima zbora

Kratkom intervjuu o zboru Pro musica pristupili su dugogodišnji član i predsjednik zbora Mario Glibić i zborovođa Dragan Filipović.

Osvrtom na iskaze sudionika uočavaju se sljedeće karakteristike: – kratak osvrt na povijest razvoja zbora – sociološke promjene u razvoju zbora od (2002. – 2006. godine) te

od 2006. godine do danas – uzrast i različita razina glazbenoga znanja pjevača i sudionika – najznačajniji projekti i suradnici koji su obilježili djelovanje zbora – preporuke za daljnji rad kao i osvrt na trenutne potrebe zbora

(prilagodba repertoara novim projektima uz razvoj umjetničkoga i liturgijskoga pjevanja, zadržavanje postojećih članova kao i poziv novim članovima na zajednički rad

– arhiviranje nastupa i izvršenih projekata – poticaj boljemu angažmanu članova i usvajanje novoga repertoara.

26 Opširnije čitaj u: Milićević, Mateja: Mostarski akademski zbor “Pro musica”, u: Modus musicus 5, Sarajevo, Muzička akademija Sarajevo, 2016., str. 85. – 87.

SUVREMENA PITANJA

174

174

ZAKLJUČAK

Ovim člankom prikazan je rad zbora Pro musica od njegova osnutka do danas. Na temelju svih navedenih prikaza vidljiva je stagnacija zbora tijekom prve tri godine rada, a nakon toga postupno se i uspješno po-većava broj projekata. Dok je u izvedbi djela i odabiru suradnika vidljiv povećan angažman domaćih glazbenika, tako je u odabiru solista povećan učinak stranih glazbenika, posebice pjevača. Zbor je tako surađivao sa šesnaest orkestara i zborova, dvadeset dirigenata, devedeset i tri solista i održao više od sto četrdeset nastupa. Digitalni mediji oglasili su osa-mnaest kategorija YouTube kanala te osamdeset i pet projekata Facebook profila.

U skladu s navedenim proizlazi i preporuka za očuvanjem starih i os-tvarenjem novih suradnjā s domaćim glazbenicima te nastavak upozna-vanja glazbene literature u svim njezinim aspektima.

Stoga će ovaj članak biti vrijedna znanstvena sistematizacija svih dosadašnjih ostvarenja, poslužiti kao pomoć u daljnjem radu, biti lijepa uspomena skoroj dvadesetoj obljetnici postojanja služeći tako i vlastitoj svrsi.

Bibliografija Časopisi1. Milićević, Mateja: Mostarski akademski zbor “Pro musica”, u:

Modus musicus 5, Sarajevo, Muzička akademija Sarajevo, 2016.Knjige1. Draženko Marijanović i Dragan Filipović: Bogu na slavu – pje-

vači u Katedrali Mostar, Mostar, Crkva na kamenu, 2008.Internetski izvori1. Biografija Dragana Filipovića „Don Dragan Filipović“ 16. 3. 2020.

https://drive.google.com/file/d/0ByDRobYA_5oORVNhZ01RU-3FjREk/view?fbclid=IwAR3j9YtfQ2OIIN_B6mz-MhBNuJ51uE-UkG9TOf75Ak_WPq5dUZcP78Kch0YU

2. Akademski zbor Pro musica „Akademski zbor Pro musica. Herce-govina info“ 24.3.2020. https://www.hercegovina.info/tags/index/akademski-zbor-pro-musica

3. Audicija za nove članove zbora „Akademski zbor Pro musica organi-zira audiciju za nove članove“ 24. 3. 2020. https://www.hercegovina.info/zanimljivo/kultura/akademski-zbor-pro-musica-organizira-au-diciju-za-nove-clanove-132201/132201/

4. Biografija prof. Marijane Pavlović „Marijana Pavlović“ 16. 3. 2020.

175

175


oD osnutka Do Danas

https://drive.google.com/file/d/0ByDRobYA_5oORVNhZ01RU-3FjREk/view?fbclid=IwAR3j9YtfQ2OIIN_B6mz-MhBNuJ51uE-UkG9TOf75Ak_WPq5dUZcP78Kch0YU

5. Biografija W. A. Mozarta „Hrvatski povijesni portal – Wolfgang Amadeus Mozart“ 19. 3. 2020. https://povijest.net/mozart-2/.

6. Biografija Živka Ključe „FDK – Živko Ključe“ 19. 3. 2020. http://fdk.hr/osoba/zivko-kljuce/.

7. Božićni koncert 2013. „Božićni koncert Simfonijskog orkestra Mo-star i Akademskog zbora Pro musica“ 24. 3. 2020. https://www.hercegovina.info/hercegovina/mostar-hercegovina/najava-bozi-cni-koncert-simfonijskog-orkestra-mostar-i-akademskog-zbo-ra-pro-musica/67163/.

8. Božićni koncert 2014. „U prepunoj Kosači održan Božićni koncert. Sretan ti Božić, narode moj“, 24. 3. 2020. https://www.hercegovi-na.info/hercegovina/mostar-hercegovina/u-prepunoj-kosaci-odr-zan-bozicni-koncert-sretan-ti-bozic-narode-moj-85282/85282/.

9. Božićni koncert 2018. „Pro musica postoji i živi“, 24. 3. 2020. https://www.bljesak.info/kultura/glazba/Odrzan-Bozicni-kon-cert-Akademskog-zbora-Pro-musica-i-Tamburaskog-orkestra-Mo-star/257099

10. Božićni koncert zbora Pro musica 2019. „U nedjelju božićni kon-cert Akademskog zbora Pro musica i Tamburaškog orkestra Mostar“ 24. 3. 2020. https://www.bljesak.info/kultura/flash/U-nedjelju-bozi-cni-koncert-Akademskog-zbora-Pro-musica-i-Tamburaskog-orke-stra-Mostar/295621.

11. Dvadeset pet godina svećeništva don Dragana Filipovića „Sretan sam što se ovih 25 godina nisam štedio“, 24. 3. 2020. https://www.hercegovina.info/show/lifestyle/don-dragan-filipovic-sretan-sam-sto-se-ovih-25-godina-nisam-stedio-142553/142553/.

12. Facebook profil klape Narenta „Klapa Narenta“, 15. 3. 2020. https://www.facebook.com/Narenta/?__tn__=%2Cd%2CP-R&e-id=ARCBH892MEDLBI21fmxuVaGmpddXzbSRu8pSqV-SrmfM9FdbwuAa76Vi1BVom0BlEw8yisS7OgsdeDGPz.

13. Facebook profil Simfonijskog orkestra Mostar „Simfonijski orkestar Mostar“ 19. 3. 2020. https://www.facebook.com/search/top/?q=sim-fonijski%20orkestar%20mostar&epa=SEARCH_BOX.

14. Facebook profil Akademskoga zbora Pro musica „Akademski zbor Pro musica“ 18. 3. 2020. https://www.facebook.com/AZProMusi-ca/?epa=SEARCH_BOX.

15. Facebook profil klape Bura „Klapa Bura“, 15. 3. 2020. https://www.facebook.com/klapaburamostar/.

SUVREMENA PITANJA

176

176

16. Facebook profil klape Drača „Klapa Drača“, 15. 3. 2020. https://www.facebook.com/Klapa-Dra%C4%8Da-130850230275232/.

17. Facebook profil klape Krš „Klapa Krš“, 15. 3. 2020. https://www.fa-cebook.com/Klapa-Kr%C5%A1-116996895024921/.

18. Fedor Vrtačnik – biografija „Fedor Vrtačnik“, 3. 5. 2020. https://drive.google.com/file/d/0ByDRobYA_5oORVNhZ01RU3Fj-REk/view?fbclid=IwAR3j9YtfQ2OIIN_B6mz-MhBNuJ51uEU-kG9TOf75Ak_WPq5dUZcP78Kch0YU.

19. Koncert sakralne glazbe „Akademski zbor organizira koncert sa-kralne glazbe ‘Tko pjeva – dvostruko moli’“, 24. 3. 2020. https://www.hercegovina.info/hercegovina/mostar-hercegovina/akadem-ski-zbor-organizira-koncert-sakralne-glazbe-tko-pjeva-dvostru-ko-moli-155156/155156/

20. Koncert zbora Pro musica 2015. „Večeras koncert zbora Pro musica“ 24. 3. 2020. https://www.hercegovina.info/hercegovina/mostar-her-cegovina/mostar-veceras-koncert-zbora-pro-musica/73866/.

21. Misa u Vukovaru 2019. „Akademski zbor Pro musica iz Mostara pje-vao na misi u Vukovaru“, 24. 3. 2020. http://treci.ba/node/5759.

22. Mladen Tarbuk – biografija „Mladen Tarbuk“, 3. 5. 2020. https://drive.google.com/file/d/0ByDRobYA_5oORVNhZ01RU3Fj-REk/view?fbclid=IwAR3j9YtfQ2OIIN_B6mz-MhBNuJ51uEU-kG9TOf75Ak_WPq5dUZcP78Kch0YU.

23. Nikica Kalogjera – biografija „Preminuo skladatelj Nikica Kalogjera“, 3. 5. 2020. https://www.jutarnji.hr/arhiva/preminuo-skladatelj-niki-ca-kalogjera/3375584/.

24. Odlikovanje Draganu Filipoviću „Redom hrvatskog pletera od-likovan don Dragan Filipović“, 19. 3. 2020. https://www.bljesak.info/kultura/flash/predsjednica-rh-dodijelila-odlikovanje-don-dra-gan-filipovic/300683.

25. Oratorij Miserere nobis „Veličanstveni korizmeni koncert Misere-re nobis autora don Dragana Filipovića“, 21. 3. 2020. https://www.hercegovina.info/vijesti/hercegovina/medjugorje/foto-velicanstve-ni-korizmeni-koncert-miserere-nobis-autora-don-dragana-filipovi-ca/.

26. Tradicionalni božićni koncert „Pro musica i Tamburaški orkestar prenijeli božićni duh na Mostarce“, 24. 3. 2020. https://www.bljesak.info/kultura/flash/U-nedjelju-bozicni-koncert-Akademskog-zbo-ra-Pro-musica-i-Tamburaskog-orkestra-Mostar/295621.

27. Upis novih članova „Akademski zbor Pro musica vrši upis novih čla-nova“, 24. 3. 2020. http://treci.ba/node/5759.

177

177


oD osnutka Do Danas

THE WORK OF THE CHOIR „PRO MUSICA“ SINCE ITS BEGINNING UNTIL NOWDAYS

This paper presented the work of the choir „Pro musica“ since its beginning until nowadays. Based on all available documentation, stagnation of the choir during the first three years of work is visible, and after that the number of pro-jects has gradually and successfully increased. While the increased engagement of musicians from the country is visible in the performances of compositions and in the selection of collaborators, the performance of foreign musicians, es-pecially singers, has increased in the selection of solists.In accordance with the above mentioned, a recommendation would be to keep the existing collaborations and to start new ones with local musicians, as well as to continue getting to know music literature in all its aspects.Finally, we hope that this paper will be a valuable scientific systematization of all previous achievements, serve as assistance in further work and be a great memory for the choir’s upcoming anniversary, thus serving its purpose. Key words: choir, performance, members, collaboration, interview

KNJIŽEVNI PRILOG

Ciklus STVARAN SVIJET OKO MENE -100 x 120cm, akril na platnu, 2019. f

181

Iva BagarićTomislavgrad

Duga iznad škole

Na malom proplanku ispod planine, po treći put prekrivena crvenim crijepom, stoji mala škola s velikim prozorima. Odavno u njoj Sunce

pozdravlja vesele đake kad sjednu u školske klupe i suhom olovkom napi-šu prvi školski uradak. Jutarnja svježina razbudi dječje glavice pa bistrim očima prate pokrete drage učiteljice. Tko zna čemu se više dive, njezinoj vještini u pripovijedanju ili novoj haljini? Nije ni bitno, oni se dive, sanjaju otvorenih očiju i vole; učiteljicu, novu pernicu, prijatelje… bitno je voljeti.

U drugoj klupi do prozora sjedi smeđokosi Ivan, učenik četvrtoga ra-zreda. Ivan voli matematiku, ide mu. I njegov tata je volio brojke, a sjedio je kao dječak u istoj učionici i u istom redu do prozora, samo je klupa bila stara, išarana. Ivan zna kako je i njegov djed, po kojem je dobio ime, išao u istu školu. On voli djedove priče, rado ih sluša, zanimljive su mu. Djed ih uvijek započne na isti način:

- Kad sam ja išao u školu, moj Ivane, nosio sam tkanu torbu, našaranu veselim bojama, a urađenu rukama moje majke, tkalje i prelje. Poslije ško-le sam često čuvao ovce. Djeca su tada dosta pomagala u poslovima. Igrali bismo se čuvajući stada i pisali zadaću na koljenu ili stijeni, čitali naglas iz bukvara, sve bi odzvanjalo.

- Bilo vam je lijepo, djede! – Ivan ga ushićeno potakne na pričanje. Voli on slušati o igri klisa, rezbarenju štapova od mlade lijeske, savijanju vrbovih truba, hvatanju žaba u potocima, preskakanju jaraka, kupanju u rijeci…

I Stjepan, Ivanov tata, radeći na računalu, potajno prati očevu priču. Zamijetio je sjaj u sinovim očima. Dječak je s divljenjem gledao na dje-dovo djetinjstvo dok se djed trudi prikazati ga kao teško.

- Ih, da je nama bilo ovako lijepo… - djed čeznutljivo nastavlja pripo-vijedanje. – Mi smo bili željni slatkiša, igračke smo sami pravili. Curice su se igrale krpicama, a dječaci drvenim puškama. Roditelji su nas često

SUVREMENA PITANJA

182

182

dozivali kući zbog posla, zaduženja oko stoke, sijena, oko žita, drva… Nisu nas puno tjerali na učenje. Neki su čak govorili kako „škola kvari djecu“ dok su drugi znali da je škola put u bolji život.

- Uh, kako dobro! – usklikne Ivan. – Ja bih volio da sam se rodio kad i ti, djede. Imao bih farmu, puno prijatelja, mogao bih jahati, prava uži-vancija.

- Nije to tako, moj Ivane – pojašnjavao je djed. – Mi smo u školu išli pješice, po kiši i snijegu u slaboj obući. Nismo nosili užinu. A u školi smo dobivali šibe kad bi bili nemirni. Česte su bile dječje tučnjave na putu iz škole do kuće, gađanje stijenama. Bilo je dosta razbijenih glava, ali nitko tada nije govorio o vršnjačkom nasilju. Obično bi roditelji kazali: „Što si tražio, to si i našao!“

- Super! – Ivan se iznova oduševi. – Meni je fora kad se dečki malo fajtaju, svejedno se brzo pomire.

Blagim nakašljavanjem i niječnim pokretom kažiprsta tata Stjepan dao je do znanja da ne odobrava Ivanov stav o tučnjavi, kao ni savjet dje-da Ivana što ga šaptom izreče unuku na uho: „Nemoj nikoga dirati prvi, ali ako netko tebe udari, uzvrati, i ne daj na se!“

Ivan se široko nasmija djedovu savjetu, pa ispod oka pogleda oca i skrenu s teme, taktički postavljajući djedu poznato pitanje:

- Koliko je, ono, đaka bilo u jednom razredu kad si ti, djede, išao u školu?

Tata Stjepan se uključi u razgovor, s namjerom:- Ivane, hajde malo računaj! Djedovih vršnjaka je bilo deset puta više

nego tvoje generacije, a mojih vršnjaka je bilo tri puta manje nego dje-dove.

Mali školarac nakrivi glavu, zažmiri na lijevo oko i kažiprstom desne ruke dodirnu prćast nosić računajući poluglasno. Djed se raznježi gleda-jući ga, kao da gleda svoje sinove kad bi rješavali zadatke: „Što su ti geni?“ – pomisli. Zatopli mu u grudima gledajući maloga znalca, prepozna u njem i osobnu sklonost prema brojkama. Nitko nije tako brzo i dobro mogao izračunati količinu građevinskoga materijala za kuću, dobro na-praviti krov, sve točno i vješto uraditi, „u bobu“.

- Ovako – javi se mali školarac. – Mojih vršnjaka u razredu ima samo tri, djedovih puta deset – trideset, a tatinih, trideset podijeli na tri – deset!

- Da, nije to bilo teško izračunati, ali je bitno dobro postaviti zadatak i misliti. Bravo! – tata Stjepan pohvali sina i doda kao usput: - Nas je bilo devet jer se jedna prognanica Marta na polugodištu vratila u rodno Jajce. Uvijek se sjetim njezine molitve Anđele čuvaru – Stjepan je sa smiješkom pričao „biserje iz školskih klupa“, ono se pamti i prenosi s koljena na

183

183

Iva BagarićDuga IznaD škole

koljeno, kao usmeno blago. Prija i slušatelju i pripovjedaču. Stjepan je s užitkom zabavljao dva Ivana očekujući i od njih isto. – Vjeroučiteljica je pozorno pratila sve prvaše dok smo molili Anđele čuvaru, tako i Martu. „Anđele čuvaru mili svojom snagom me zakrili“, recitirala je dok smo mi slušali očekujući nastavak molitve, „osobito pak me brani“, ali čuli smo kako Marta izgovara „osobito patke hrani!“, nije razumjela zašto se smi-jemo pa je, na zamolbu, još jednom spomenula isto „patke hrani!“

- E, vidite vas dvojica! – živnu djed Ivan. – Kad sam ja išao u školu, nismo imali vjeronauk u nastavi. Učitelj je pričao kako je čovjek nastao od majmuna. Moja baba Mara se naljutila kad sam se ja hvalio što sam naučio u školi pa je sva usplahirena rondala: „Moj Stipan, slika od čovika, a njegovo dite kaže da je majmun, Bože ti sačuvaj!“ Nije baba više učitelju nosila sira, mesa i mlijeka kao prije, nije ga više ni na kavu svraćala. A ja sam volio učitelja, bio duša od čovjeka, drago mi ga bilo slušati. Jedva sam čekao kad će me poslati u svoj školski stan, da mu nešto donesem. U stanu je imao globus i policu punu knjiga, mirisale su nekako posebno. U njima je bila priča o dugi, a ja sam volio tu priču. Jednom nam je župnik fra Martin rekao kako je duga dobar znak, tako Bog obećava dobro svom narodu.

- Zar knjige mirišu? – upita mali Ivan začuđeno. – Ja volim knjige o svemiru, tata mi je poklonio dječju enciklopediju, zanimljiva je… Učite-ljica me često pohvali zbog znanja, ali me prekori zbog vezica na patika-ma, često mi ih zaveže… i ja volim svoju učiteljicu, i ona mene, vidim joj to u očima. Baš je fora! – ozarena lica malo zastade, pogleda djeda i oca i nadoda kao bitno – Nedavno smo s učiteljicom gledali dugu iznad naše škole. Poslije smo ju, na likovnom, slikali. Ja sam ispod duge naslikao po-lje, našu kuću, tatin auto i školu s novim crvenim krovom.

PRIKAZI

Crno jezeroCiklus STVARAN SVIJET OKO MENE -100 x 120cm, akril na platnu, 2019. f

187

Šimun Musa Mostar

Objavljena knjiga prof. dr. Marija Vasilja Misli, koraci, odjeci – odabrani govori

Mario Vasilj: Misli, koraci, odjeci – odabrani govori

Sveučilište u Mostaru – PRESSUM, Mostar, 2020.

Nedavno je objelodanjena knjiga Misli, koraci, odjeci – odabrani govori prof. dr. Marija Vasilja, dekana FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru, u

nakladi Sveučilišta u Mostaru – PRESSUM.Knjiga se sastoji od prigodnih govora u povodu različitih manifesta-

cija vezanih za važnije događaje, djela i ljude u životu i radu fakulteta kao i bitne elemente u složenu i raznovrsnu kompleksu sveučilišnoga života.

Sveučilište u Mostaru u široku rasponu odgojno-obrazovnih, znan-stvenih, sociokulturnih i brojnih pridruženih djelatnosti, programski ar-tikuliranih, eurobolonjski usklađenih i akademski usvojenih standarda koji su sadržajno i formalno utemeljeni i usmjereni na europski put i suvremene perspektive, a koje istodobno svjedoči i nacionalni identitet i pripadnost BiH kao složenoj državnoj zajednici, afirmira istinsku uljuđe-nost što ju je hrvatski narod svojim postignućima stoljećima potvrđivao na europskome obzorju. Sveučilište u Mostaru kao europski profilirana visokoškolska ustanova, svjesna važnosti nacionalnoga identiteta i afir-macije svoga integriteta u svom poslanju ima osobitu zadaću očuvanja hrvatskoga jezika tako da je ono jedino u BiH kojemu je hrvatski služ-beni jezik. A FPMOZ spektrom svojih različitih smjerova i intenzitetom svoga djelovanja, izuzetna dinamizma i zanimljivo složene strukture dje-lujući kao njegova sastavnica, zapravo je svojevrsno sveučilište u malom.

SUVREMENA PITANJA

188

188

Uistinu je na tom fakultetu kao i na Sveučilištu puno povoda i tema za radne i svečane susrete na kojima se drže pozdravne riječi kojima su po-praćene razne manifestacije.

U knjizi Misli, koraci, odjeci obuhvaćeno je sedamdeset i pet zaseb-nih tekstova, uglavnom prigodnih govora kakvi su npr.: pozdravni govori na promocijama diplomanata, dobrodošlice novoprimljenim studentima, otvaranja znanstveno-stručnih skupova, dobrodošlice u povodu svečanih prijama (poglavito božićnih), tu su i navlastito nadahnuti govori pri otva-ranju likovnih izložaba, koncerata, govori u povodu filmskih premijera, predstavljanju knjiga, napose monografije o Krešimiru Lediću i njegovu likovnom stvaralaštvu i radu na ovom fakultetu (nota bene: fakultet je do sada organizirao pet likovnih kolonija u čast svoga profesora i velikoga slikara K. Ledića).

Bilo bi propedeutički ispravno, psihološki uvjerljivo, pedagoški va-ljano, semantički razvidno, metodički prikladno i razgovijetno ako bi se temeljito protumačio naziv i pojam govora i govorništva. Već su antički filozofi i retori (učitelji govorništva) sustavno naučavali o tom uspostav-ljajući zasebnu disciplinu retoriku (grč. rhētorikē tékhnē = umijeće go-vorništva).

Valja znati da je prvi cjelovit sustav govorništva napisao Aristotel u svom djelu Retorika, posebice ističući jasnoću u obrazloženju i sugestiv-nost u oblikovanju samoga govora, što će poslije biti uzorom rimskim retoričarima (Ciceronu i Kvintilijanu), a nakon toga i srednjovjekovnim, zatim renesansnim te cijelom nizu njihovih nastavljača koji će poticati njegov razvoj. Bilo je više retoričkih škola s različitim retoričkim obrasci-ma – od vrlo pojednostavljenih do složenih. Posebno je pri tom bila važna stilska prikladnost (decorum) koja se očitovala u skladu misli i izraza što je pretpostavka kvalitete stila.

Vasiljevi govori, uvijek osmišljeni, pripremljeni, dotjerani i iznad svega persuazivni, pored sve sadržajne istine te osobnih mu svojstava koji se u njima zrcale: marljivosti, ustrajnosti i sustavnosti, odlučnosti, domišljato-sti i organizacijske umješnosti, prosuđuju li se na temelju retoričke teo-rije kao i teorije suvremena govorništva, dakle s obzirom na sklad misli i izraza, kompozicijsku odrednicu, posebice s motrišta bitnih retoričkih elemenata kao što su sposobnost uočavanja važnih svojstava sadržaja (in-vencija), zatim umješan odabir pravih riječi (elokucija) te sposobnost kom-poniranja – raspoređivanja građe u govoru (dispozicija) i najzad sveuku-pnu govornikovu spremnost, njegov nastup koji podrazumijeva pravilnu dikciju, prihvatljivu artikulaciju, odabir zamamne intonacije, govornoga ritma i sl., prikladno odijevanje, adekvatnu gestikulaciju, odnosno govor tijela, oni (ti govori) doista zaslužuju pozornost, poglavito s praktičnoga,

189

189

Šimun Musa Objavljena knjiga prOf. dr. Marija vasilja

Misli, koraci, odjeci – odabrani govori

ali i teoretskoga gledišta. Ako se pri tom naglasi odabran, emocionalan i ekspresivan leksik prikladan i sadržaju i prigodi te frazemi, napose po-slovice i citati koji efektno pulsiraju u njegovu govoru tako da i čitave rečenice, pa i odlomci, postaju gnomične cjeline pojačavajući u cijelosti učinak njegovih govora, posve je logično što oni nose istinsku vrijednost, izazivaju prijemčivost i plijene pozornost.

190

Andrea Antunović Orašje

Putovanje antikom

Mato Nedić: Antičke priče Centar za kulturu, Orašje, 2020.

Nakon dvadesetak godina, koliko traje književno djelovanje Mate Ne-dića, teško je započeti ovaj zapis i sažeti opus, književne rodove i

vrste u kojima se okušao i iskazao autor novoga djela, autor Antičkih priča. Svoje djelovanje započeo je novinarskim tekstovima objavivši ih u Glasu Koncila 1994. godine, a od 1997. godine objavljuje samostalna književna djela čiji je popis prilično dug i šarolik.

Osebujnom maštom i hrabrošću Nedić je najprije zakoračio u pri-povjednu prozu, a zatim i u poeziju, pjesničku prozu, književnu kritiku i esejistiku, a po kvaliteti njegovih uradaka možemo zaključiti kako će njegovo stvaranje, ali i prihvaćanje djela od publike biti duga vijeka. Či-tanjem djelā ovoga autora, uviđamo kako inspiraciju nalazi uvijek i svuda, u svakom i svačem, ne birajući vrijeme, mjesto, zagledajući u prošlost, sa-dašnjost i budućnost, ne bazirajući se na suženu tematiku, što je svakako odlika zrela i iskusna pisca. Kada pomislimo da smo prevalili dalek put od davne prošlosti, kada je u nas u sve pore društva prodrla moderna teh-nologija, kada pisana riječ vapi da ju se pročita, Mato Nedić, osluškujući bilo svojih čitatelja i onih koji će to tek postati, pred nas stavlja knjigu čiji naslov već dovoljno intrigira.

Antičke priče već naslovom određuju i govore kako je riječ o kratkim pričama s temama iz antičke književnosti. Mato se Nedić uhvatio ukoštac s nečim što je smješteno u ropotarnicu prošlosti, ne zato što tako treba biti, nego zato što smo danas zaokupljeni sadašnjošću i tako pomalo za-boravljamo na ljepotu minulih vremena. Progovorio je tako, na sebi svoj-

191

191

Andrea Antunović PutovAnje Antikom

stven način, o nečem što uzimamo zdravo za gotovo, nešto za što mislimo da je već dovoljno objašnjeno i stavljeno u egzaktne okvire. Svojim po-gledom na antičku grčku i rimsku književnost Nedić dokazuje suprotno. Bogatim znanjem i iskustvom donosi nam književno uobličene biografije grčkih i rimskih antičkih pisaca, ostavljajući nas pritom bez daha.

Na jedinstven način progovara o Homeru, njegovim djelima, a koji je, iako za to nemamo relevantnih podataka, dao bogove Grcima, ne izostav-ljajući pri tom Sapfinu, Alkejevu i Anakreontovu liriku, Eshilove, Sofo-klove i Euripidove tragedije niti Aristofanove komedije. Budući da grčku kulturu nasljeđuje rimska, Antičke priče bilo je nemoguće zaokružiti bez reprezentativnih predstavnika rimske književnosti. Autor nas tako kroz rimsku književnost vodi biografijama Plauta, kojemu možemo zahvaliti za razvoj starorimske komedije, Katula, koji se u književnosti javio poe-zijom, Vergilija, koji je epom Eneida dao svojevrsno priznanje Homeru, Horacija, isprva poznatoga kao pisara, a kasnije kao izvrsna pisca oda i poslanica, Tibula, mrzitelja rata, velikoga pjesnika elegija. Svoju antičku književnu avanturu Nedić uokviruje završnom biografijom rimskoga au-tora koji je ujedno za života bio najčitaniji rimski pjesnik. Riječ je, dakako, o autoru djela Ars amatoria (Ljubavno umijeće) u kojem nam daje savjete o zavođenju i liječenju ljubavne boli.

Mato Nedić izuzetnom lakoćom, gotovo lepršavo, pripovijeda o antič-kim piscima tako da i odlični poznavatelji toga razdoblja, ali i mitologije, više ne mogu sa sigurnošću razabrati što je u pričama istina, a što fikcija. Veliča značajke koje su bile važne i za antiku. U njegovim je pričama tako opisana harmonija, vjera u čovjeka i njegove sposobnosti, ljepotu tijela, ali i razvoj umjetnosti i filozofije. Vrlo je zanimljivo kako se autor evidentira u posljednjoj priča Ars amatoria, koja nosi naslov istoimena djela glaso-vitoga Publija Ovidija Nazona, čime Nedić odaje priznanje svim piscima antičke književnosti.

Na jednoj od brojnih zabava Ovidiju se obraća proročica govoreći mu: „Za dvije tisuće godina pojavit će se čovjek crne kose i crnih očiju, izbri-jana lica i visoka čela. On će živjeti u jednoj od naših sadašnjih provincija na obali rijeke koja istječe podno planine koja ima tri vrha kao tri glave. Taj će čovjek pisati puno i pisat će o tebi. On će napisati knjigu o životima grčkih pjesnika koji su uzor našima i o našim pjesnicima koji će biti uzor cijelome svijetu.“

Dakle, iščitavanjem ovoga ulomka postaje nam jasno kako je autor, iako upoznat s mnogim djelima svjetske i domaće književnosti, pomalo zaljubljen u klasike i smatra kako njegovo književno stvaralaštvo ne može završiti, a da se ne dotakne tako važne epohe. Iako piše kratke priče na-

SUVREMENA PITANJA

192

192

dahnute antičkim razdobljem, u njegovom se izrazu uočava skladna kom-pozicija. Kroz biografije antičkih pisaca sam Nedić progovara o zavičaju, djetinjstvu, prolaznosti života, a pojedini dijelovi kao da u sebi sadrže i ispovjedni karakter. Njegove priče odišu svježinom, inovativnošću, zani-mljivošću, čudesnošću. Stil je nepretenciozan, iako jednostavan, ostavit će dubok dojam na mlada, ali i na zrela čitatelja. Njegov jednostavan izraz nije jednostavan u smislu običan, osiromašen, nego naprotiv, postaje nam privržen, intiman i blizak.

Stvarne i fiktivne detalje autor slaže izuzetnom vještinom tako da ih jasno vidimo pred sobom te nam oni otkrivaju svoju vizualnu ljepotu, ali i ljepotu koju možemo čuti, osjetiti i udahnuti. Put u njegovim djelima, pa tako i u ovim pričama, nikada nije predvidiv. Zahvaljujući efektnim iznenađenjima kojima djelo obiluje, Nedić postiže svjež spisateljski izraz. Nije slučajno da se autor odlučuje za progovaranje kroz neki oblik kratke priče, budući da ona svoje početke bilježi u tradicijama usmene predaje iz koje su proizišla značajna djela, kao što su Homerova Ilijada i Odiseja, a upravo Homerovom biografijom Nedić započinje Antičke priče. Njego-ve se priče odlikuju i tim što ostavljaju prostora čitateljevoj mašti, kako bismo i sami stvorili svoje slike i izmaštali pojedine epizode. Kroz ovo je djelo Mato Nedić postigao jedan važan cilj – jednostavnim pripovijeda-njem i kroz lako razumljive priče, naravno, za one koji donekle poznaju antičku književnost i mitologiju, dočarao je svoju viziju biografija antič-kih pisaca, ali i viziju jednoga, davno minula svijeta.

Ovo djelo zaokružuje, sjedinjuje i proširuje ona iskustva što ih je pisac anticipirao i razvijao tijekom dvadesetogodišnjega plodonosna i kvalitet-na književnoga rada. U njem autor iznosi svoje filozofske i društvene na-zore, uživljavajući se izravno u likove antičkih pisaca. Djelo je oblikovano u specifičnoj formi priče, a širinom prelazi i izražajne kvalitete svoje vrste pa predstavlja vrlo opsežan prikaz života koji se događao u antici. Tako-đer je vrlo zanimljivo da Nedić djelo uklapa u tijekove moderne proze tako što isprepliće faktografsko, dakle, stvarne materijalne činjenice o ži-votu pisaca, i imaginarno, dakle, izmišljeno, izmaštano, nestvarno. Upravo ovakav pristup u oblikovanju priča stavlja pred čitatelja težak zadatak – preispitati svoje znanje o poznavanju stvarnih biografija reprezentativ-nih antičkih pisaca, čime čitanje djela postaje prava zagonetka i zahtijeva veliku erudiciju.

Baš poput Odisejevih putovanja, isprepletenih brojnim događajima, pustolovinama, lutanjima, tumaranjima i nepredvidivim, uzbudljivim do-življajima postaje i čitateljevo putovanje kada u ruke uzme Antičke priče Mate Nedića i krene u novu dimenziju praćenu brojnim izazovima.

Ciklus STVARAN SVIJETOKO MENE - 100 x 100cm. akril na platnu, 2019. c

194

Stjepan Blažević (1947. – 2020.)

Stjepan Blažević rođen je 23. ožujka 1947. godine u Slipčićima kod Mostara. Osnovnu školu pohađao je u Slipčićima i u Mostaru. U Mostaru je 1964. godine za-vršio Školu s praktičnom obukom. Po završetku sred-nje škole radio je u Mostaru, Zagrebu i Rijeci. U aka-demskoj 1966./67. godini upisao je studij na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci. Na tom je fakultetu

diplomirao 1973. godine i stekao zvanje profesora mehanike i pogonskih strojeva. Od 1973. do 1976. godine radio je kao nastavnik stručno-teorij-skih predmeta iz područja strojarstva i fizike u Srednjoškolskom centru u Stocu i Srednjoškolskom centru u Lištici (Široki Brijeg). Od 17. studeno-ga 1976. godine stalno se zaposlio u Tehničkoj školi strojarskoga i elektro odsjeka u EMŠC Mostar.

Za v. d. ravnatelja Srednje strojarske škole Mostar imenovan je 17. kolovoza 1992., a za ravnatelja 1996. godine. Na dužnosti ravnatelja ško-le ostao je punih dvadeset godina do 2. listopada 2012., kada je otišao u zasluženu mirovinu.

Stjepan Blažević ostat će zapamćen kao čovjek koji je u teškim rat-nim danima u svibnju 1993., kad je kompleks EMŠC spaljen, organizirao spašavanje školske dokumentacije. S još nekolicinom kolega uspio je iz buktinje spasiti dosta vrijedne dokumentacije neophodne za normalno funkcioniranje škola u poslijeratnom razdoblju. Kao ravnatelj škole je po-slije rata uspostavio vrlo uspješnu suradnju sa srodnim srednjim školama u Italiji i Njemačkoj.

Od mladih dana aktivno je sudjelovao u svakodnevnom životu lokalne zajednice. Kao student u Rijeci aktivno se bavio folklorom. S KUD-om „Student“ iz Rijeke i Folklornim ansamblom „Zora“ iz Opatije obišao je čitavu Europu s izuzetkom Albanije. Dok je radio kao profesor u Stocu vodio je Školu modernih plesova. Jedan je od istaknutijih darivatelja krvi u Mostaru. Dobitnik je Srebrne plakete Crvenoga križa koju dobiju oni koji su najmanje pedeset puta dobrovoljno darovali krv.

Umirovljeničke dane uglavnom je provodio u vikendici u rodnim Slip-čićima. Živio je dosta skromno i povučeno. Nakon kratke bolesti Stjepan Blažević preminuo je u Mostaru 8. listopada 2020. godine, u sedamdeset i četvrtoj godini života. Sahranjen je u mjesnom groblju Arapi u Slipčićima 9. listopada 2020. godine.

Marinko Jovanović

IN MEMORIAM

195

Andrija Planinić (1926. – 2020.)

Istaknuti prosvjetni djelatnik Andrija Planinić, učitelj, nastavnik, profesor i prosvjetni savjetnik preminuo je u 95. godini života poslije kratke bolesti u Mostaru. Njegov život je bio ispunjen brigom o obrazovanju i odgoju, kao javnim djelatnostima, ali također u onom osnovnom ljudskom socijalnom miljeu, u obitelji, gdje je također pokazao svoj karakter. Potekao je iz, uobiča-

jeno za to vrijeme, siromašne sredine te je utoliko i njegov životni učinak, kad se sagleda njegov životni put i prosvjetna karijera, vrijedan pozor-nosti. Nažalost, njegov golem doprinos zajednici, kao i u mnogim dru-gim slučajevima u posljednje vrijeme, ostaje u sebičnoj tišini suvremenih događanja pa ovaj hommage nudimo kao spasonosnu slamku kako se njegovo ime ne bi zamelo u anonimnosti. Pokopan je u Krehinu Gracu, općina Čitluk, u prisutnosti najbliže rodbine i prijatelja koji su se ohrabri-li zanemarujući opasnost od zaraze doći na posljednji ispraćaj. Nažalost iz ustanova u kojima je ostavio dubok trag, i koje još postoje, nisu se oglasili.

Rođen je 15. ožujka 1926. u Krehinu Gracu. Osnovnu školu je završio u Čitluku, a klasičnu gimnaziju je pohađao u Širokom Brijegu i Zagrebu te 1945. završio školovanje u Mostaru.

Od 1945. je radio kao učitelj i savjetnik u Kapovici – Ljubinje, Nadi-nićima kod Gacka i Gacku te Jasenici kod Mostara. Nakon završene Pe-dagoške akademije u Sarajevu, 1953., sudjeluje u osnivanju Niže gimna-zije u Bijelom Polju kod Mostara, gdje je radio kao direktor i nastavnik.

Bio je direktor Prve i Pete osnovne škole u Mostaru. Godine 1960. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek geografija i povijest. Od 1962. do 1974. godine je profesor geografije u Gimnaziji u Mostaru. Godine 1974. kada se osniva Druga gimnazija u Mostaru, njezin je direktor sve do 1980. kada odlazi u Prosvjetno pedagoški zavod u Mostaru gdje obnaša dužnost prosvjetnoga savjetnika, što je u to vri-jeme bio vrhunac prosvjetne karijere. Od tada do umirovljenja radi kao savjetnik u Zavodu.

Godinama je aktivno radio u Geografskom društvu Mostar, čiji je bio predsjednik u jednom razdoblju. Za svoj rad i djelovanje u obrazovanju dobio je više priznanja i nagrada.

Kao umirovljenik živio je u Mostaru sa suprugom Danicom koja je također bila prosvjetna radnica. Ponosan otac, djed i pradjed je preminuo 1. prosinca 2020.

Requiescat in pace!Ivan Sivrić

IN MEMORIAM

196

SURADNICI U OVOM BROJU

Ljiljanka Kvesić (Donji Mamići, Grude, 1971.) gimnaziju je završila u Grudama, a studij fizike i ma-tematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu. Magistrirala je 2006. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a doktorirala na istom fakultetu 2011. godine. Do 2007. godine radila u Srednjoj stru-kovnoj školi u Širokom Brijegu, a od 2007. stalno za-

poslena na FPMOZ-u. Vanjska je suradnica Zavoda za školstvo u Mo-staru, te članica Udruge matematičara Ruđer Bošković. Članica je više povjerenstava, te voditeljica stručnih usavršavanja učitelja i nastavnika matematike. Autorica je jednog sveučilišnog udžbenika „Matematika“, recenzentica je udžbenika i radnih bilježnica iz matematike za osnovnu školu, autorica više izvornih, preglednih i stručnih znanstvenih radova. Dobitnica je priznanja za nastavni i stručni rad Fakulteta prirodoslov-no-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

Slavica Brkić (r. Ereš, Dobrič, Široki Brijeg, 1960) gi-mnaziju je završila na Širokom Brijegu, a studij fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Do 1992. godine je radila u Centru za istraživanje i razvoj firme Zrak u Sarajevu na poslovima razvoja i konstruk-cije optičkih instrumenata. Magistrirala je 2000. godi-ne na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, a doktorirala 2011. godine na FPMOZ-u Sveučilišta u Mostaru. Od 2006. je stalno zaposlena na FPMOZ-u Sveučilišta u Mostaru. Autorica je dva sveuči-lišna udžbenika, više stručnih, preglednih i izvornih znanstvenih radova. Recenzirala je desetak udžbenika i radnih bilježnica iz fizike za osnov-ne i srednje škole, članica je recenzentskoga i uredničkoga tima časopisa World Journal of Education and Humanities, 445S. Figueroa Street, Los Angeles, CA 90071, za koji je recenzirala više znanstvenih radova. Dobit-nica je priznanja za znanstveni i stručni rad Fakulteta prirodoslovno-ma-tematičkih i odgojnih znanosti.

Marina Zubac (Blatnica, Čitluk, 1964.) osnovnu školu i gimnaziju za-vršila je u Čitluku. Diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkome fa-kultetu u Zagrebu na programu Studija matematike, profesorski profil.

197

197SURADNICI U OVOM BROJU

Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu na Odsjeku za matematiku i računarstvo.

Radila je u Ekonomskoj školi u Mostaru, Medicin-skoj školi u Mostaru i Srednjoj školi u Čitluku, gdje radi i danas. Izvanredni je suradnik na Fakultetu pri-rodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mo-staru.

Alena Letina u Zagrebu je završila osnovnu školu i je-zičnu gimnaziju. Godine 2000. završava dodiplomski učiteljski studij, a 2001. pojačani program prirodoslov-lja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te stječe zvanje diplomirane učiteljice s pojačanim pro-gramom iz nastavnoga predmeta prirodoslovlje. Od 2009. godine znanstvena je novakinja-asistentica na Odsjeku za učiteljske studije Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i izvoditeljica nastave na kolegiju Metodika prirode i društva te suradnica u znanstvenom projektu Učenje otkrivanjemi istraživanjem u nastavi pri-rode i društva. Doktorirala je 2013. godine s temom „Istraživački usmje-rena nastava prirode i društva i razvoj učeničkih kompetencija“. Područje njezina znanstvenoga interesa su didaktika i metodika prirode i društva, s posebnim usmjerenjem na istraživanja suvremenih nastavnih strategija i metoda i istraživačkoga učenja. Aktivno sudjeluje na domaćim i među-narodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Autorica je i suautorica stručnih i znanstvenih radova te udžbeničkih kompleta, metodičkih pri-ručnika i multimedijskih sadržaja za nastavu prirode i društva od 1. do 4. razreda osnovne škole. Aktivno surađuje s Agencijom za odgoj i obrazo-vanje održavajući plenarna predavanja i radionice na stručnim skupovima učitelja razredne nastave

Mario Vasilj (Međugorje, Čitluk, 1967.) osnovnu školu završio je u Međugorju, a Srednju tehničku u Čitluku. Studij politehnike završio je na Pedagoškom fakulte-tu Sveučilišta u Rijeci. Magistarski rad iz pedagogije obranio je 1997. na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Radni odnos zasnovao je u zvanju mlađega asistenta na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci,

Odsjek za politehniku. Na istom fakultetu bio je mlađi asistent i asi-stent. Doktorski rad obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 2005. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je

SUVREMENA PITANJA

198

198

2006. godine, a izvanrednoga profesora 2009. godine na Fakultetu pri-rodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. U znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora izabran je 2015. godi-ne. Aktivno sudjeluje na brojnim znanstvenim skupovima i konferencija-ma te objavljuje stručne i znanstvene radove, knjige i udžbenike. Redoviti je član Akademije odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske i Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost BiH, te član suradnik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini. Trenutno obnaša dužnost dekana Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sve-učilišta u Mostaru.

Marijana Vasilj (Mostar, 1975.) osnovnu školu završila je u Kruševu, a Srednju ekonomsku školu u Čitluku. Na odjelu Razredna nastava na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru stekla je zvanje nastavnice, te na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih zna-nosti u Mostaru zvanje profesorice razredne nastave. Nakon diplomskoga studija na istom fakultetu 2013. godine stekla je zvanje magistre primarnoga obrazo-vanja. Sudionica je obuke „Step by Step BiH“ pri Zavodu za školstvo u Mostaru. Uposlena je u OŠ „Bijakovići“ u Bijakovićima kao profesorica razredne nastave. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova.Sudjelovala je na stručnim usavršavanjima Zavoda za školstvo i Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa.

Anita Zovko (Rijeka, 1962.) diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci studij pedagogije. Na istom fakultetu stekla je znanstveni stupanj magistre pedagogijskih znanosti i doktorat znanosti iz društvenoga pod-ručja, polja pedagogije 1994. godine.Radi kao redovita profesorica u trajnom zvanju na Filozofskom fakul-tetu u Rijeci. Šefica je Katedre za andragogiju. Članica je Hrvatskoga pedagoškoga društva, Hrvatskoga andragoškoga društva i ISCAE (In-ternational Society for Comparative Adult Education). Dugogodišnja je vanjska suradnica na Sveučilištu u Mostaru.U veljači 2004. godine imenovana je za članicu Povjerenstva Vlade Repu-blike Hrvatske za obrazovanje odraslih, kao jedini stručnjak iz andragoš-ke teorije i znanosti. Sudjelovala je u izradi Nacrta strategije obrazovanja odraslih, koju je Vlada RH usvojila u studenom 2004. godine i u izrad-bi Akcijskoga plana provedbe strategije obrazovanja odraslih, a tijekom 2005. godine i u izradbi nacrta prvoga hrvatskoga Zakona o obrazovanju odraslih.

199


Dobitnica je godišnje nagrade „Ivan Filipović” (2004. godine) za promi-canje pedagoške teorije i prakse, a 2006. godine godišnje nagrade grada Rijeke za područje znanost-obrazovanje odraslih.Publicirala je sedam knjiga, od toga jednu na njemačkom jeziku kod svjet-ski poznata izdavača Petera Langa (Frankfurt am Main, Berlin, Bern, Bruxelles, New York, Oxford, Wien), i stotinjak znanstvenih i stručnih radova na hrvatskom, engleskom, njemačkom, poljskom, mađarskom, ru-munjskom, bugarskom i slovenskom jeziku. Aktivno je sudjelovala na znanstvenim i stručnim skupovima, kongresi-ma i konferencijama u zemlji i inozemstvu (Austriji, Albaniji, Bugarskoj, Estoniji, Finskoj, Češkoj, Čileu, Kubi, Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i SAD-u) na kojima je prezentirala svoje radove.

Maja Celizić (Zagreb, 1981.) osnovnu školu i Srednju ekonomsku školu završila je u Samoboru. Na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji 2006. godine završava dvo-godišnji studij smjer predškolskoga odgoja. U Zagrebu nastavlja školovanje na Učiteljskom fakultetu i završa-va preddiplomski studij ranoga i predškolskoga odgoja. Godine 2019. upisuje jednopredmetni diplomski studij pedagogije na Filozofskom fakultet u Rijeci. Kao od-

gojitelj predškolske djece radila je u Zagrebu i u Samoboru.

Jasna Šulentić-Begić (Osijek, 1967.) studij Glazbene kulture završila je na Pedagoškom fakultetu u Osije-ku. Magistrirala je na poslijediplomskom znanstvenom studiju Glazbene pedagogije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i doktorirala na poslijediplomskom znanstve-nom studiju Rani odgoj i obvezno obrazovanje na Uči-teljskom fakultetu u Zagrebu. Na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku bila je zaposlena od 2008. do 2016. Od 2016. zaposlena je na Akademiji za umjetnost i kul-turu u Osijeku. Godine 2006. sudjelovala je u radu Povjerenstva za izradu nastavnoga plana i programa Glazbene kulture za osnovnu školu. Od 2015. do 2018. bila je članica Stručne radne skupine za izradu kurikula predmeta Glazbena kultura i Glazbena umjetnost te je imenovana od Ministarstva znanosti i obrazovanja i članicom Radne skupine za izradu Prijedloga kurikula nastavnoga predmeta Glazbena kultura i Glazbena umjetnost. Objavila je tri autorske knjige i više od pedeset radova. Su-djelovala je kao izlagačica na više od dvadeset znanstvenih skupova te je održala više od četrdeset stručnih radionica i predavanja (popis radova: https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=306974).

SUVREMENA PITANJA

200

200

Jelena Pušić (Osijek, 1992.) studij Glazbene pedagogi-je završila je 2019. godine na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Završni i diplomski rad izradila je pod vodstvom mentorice dr. sc. Jasne Šulentić-Begić. Od 2019. zaposlena je na mjestu učiteljice Glazbene kulture u Osnovnoj školi Ivana Filipovića u Osijeku. Godine 2019. provela je mjesec dana u Francuskoj usa-vršavajući jezik kao dobitnica stipendije Ministarstva znanosti i obrazo-vanja Republike Hrvatske i Veleposlanstva Francuske Republike te po-novo tjedan dana usavršavajući stručni jezik. Aktivna je članica Vokalno-ga ansambla Brevis s kojim je sudjelovala na međunarodnom zborskom natjecanju 48. Florilège Chorale de Tours 2019. u Toursu (Francuska) te kao članica stalne postave zbora u predstavi Carmen G. Bizeta u Hrvat-skom narodnom kazalištu u Osijeku.

Jasminka Pušić (Osijek, 1960.) studij Glazbene kultu-re završila je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Go-dine 1979. zaposlila se u Osnovnoj glazbenoj školi Josi-pa Runjanina u Vinkovcima kao nastavnica harmonike, klavira i solfeggia. Od 1986. godine radi u Glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku. Predavala je predme-te: harmonika, dječji zbor, metodika nastave glazbene

kulture, folklorna glazba, rad dječjim instrumentarijem, glazbena kultu-ra, teorija glazbe, glazbeni oblici i sviranje partitura. Posljednjih petnaest godina predaje početnički solfeggio i solfeggio u osnovnoj školi. Godine 2019. napreduje u zvanje učitelja-mentora. Kao nastavnica solfeggia vodi učenike na regionalna, državna i međunarodna natjecanja i osnivačica je školskoga natjecanja Tonika, Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku. Održava mentorske poduke studentima Akademije za umjetnost i kultu-ru u Osijeku iz kolegija Pedagoška praksa za predmet Solfeggio. Sudjelu-je u kulturnom životu grada i vodi zbor početničkog solfeggia.

Katarina Šimić (Mostar, 1985.) diplomirala je 2008. godine na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mosta-ru (danas Fakultet prirodoslovno-matematičkih i od-gojnih znanosti) studij predškolskoga odgoja i stekla zvanje profesorice predškolskoga odgoja. Nakon toga, diplomirala je 2012. godine studij psihologije na Na-stavničkom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru i stekla zvanje diplomirane psihologinje. Poslijediplomski stu-

201


dij pedagogije završila je 2015. na Nastavničkom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru i stekla zvanje magistre edukacijskih nauka iz oblasti pedagogije. Doktorski rad obranila je 2018. na Fakultetu priro-doslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Do-centica je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, na Odjelu predškolskoga odgoja od 2019. godine. Područje znanstvena interesa su joj obiteljska pedagogija, partnerstvo obitelji i odgojno-obrazovnih ustanova i pedagogija djece s posebnim potrebama. Sudjelovala je u izradi dva međunarodna projekta kao članica ekspertnoga tima. Autorica je više znanstvenih radova s međunarodnom recenzijom. Sudjelovala je u radu brojnih međunarodnih stručnih skupo-va i radionica. Polaznica je edukacije iz realitetne terapije.

Marinko Jovanović (Čapljina, 1951.), profesor pe-dagogije i psihologije, radio je kao nastavnik i školski pedagog, savjetnik za razrednu nastavu u Pedagoškom zavodu, direktor nakladničkoga poduzeća Narodni list iz Mostara i savjetnik za sprječavanje ovisnosti u po-glavarstvu Grada Mostara.. Stručne radove iz područja školstva objavljivao je u časopisima Naša škola i Škola

danas te u Prosvjetnom listu. Član je Akademije za razvojnu rehabilitaciju čije je sjedište u Zagrebu. Kao nakladnik i urednik sudjelovao je u više nakladničkih projekata.

Mile Vidić (Stjepan Krst, 1980.) osnovno školovanje završio je na Stje-pan Krstu i u Posušju. Gimnaziju u Splitu. Filozof-sko-teološki studij u Sarajevu i Maynoothu u Irskoj. Zaređen sa svećenika 2005. u Mostaru. Magistrirao moralnu teologiju 2012. u Rimu. Doktorirao filozofiju 2019. u Mostaru. Predaje skupinu filozofskih i teološ-kih predmeta iz područja morala na Teološko-katehet-skom institutu u Mostaru – Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Željko Bušić (Mostar, 1983.) u Mostaru je završio osnovnu i srednju školu. Teološko-katehetski studij pohađao je na Teološko-katehetskom institutu u Mo-staru – Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Sarajevu, na kojem je 2007. stekao diplomu profesora religijske pedagogije i katehetike. Od 2007. radio je kao vjerou-čitelj u više osnovnih i srednjih škola u Mostaru, a od

SUVREMENA PITANJA

202

202

2010. godine stalni je vjeroučitelj nastavnik u Osnovnoj škole fra Didaka Buntića u Čitluku. Od 2011. član je OFS-a Franjevačkoga svjetovnoga reda i jedan od pokretača i član izvršnoga odbora udruge za potporu obi-telji Kairos. Oženjen je i otac dvoje djece.

Zrinka Lukač (Tomislavgrad, 1978.) nakon završena Agronomskoga fakulteta, preddiplomski studij teorije muzike završava na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u Mostaru i postaje magistrom struke glazbene kultu-re i etnomuzikologije na Studiju glazbene umjetnosti Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih zna-nosti Sveučilišta u Mostaru. Sudionica je više stručnih

seminara i voditeljica Škole mjuzikla i glume pri Kulturno informativ-nom centru Tomislavgrad. Trenutno je zaposlena u Osnovnoj glazbenoj školi Tomislavgrad.

Lidija Vladić-Mandarić (Mostar, 1971.) nakon zavr-šena Pedagoškoga fakulteta u Mostaru (smjer biologije i kemije), postaje magistrom struke glazbene kulture i etnomuzikologije (nakon završenog I. i II. ciklusa) na Studiju glazbene umjetnosti FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru. Na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Spli-tu doktorira na području humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija i etnomuzikologija. Aktivna je sudionica znanstvenih i stručnih skupova, te je autorica i suautorica više znanstvenih i stručnih radova. Članica je nekoliko stručnih asocijacija. Trenutno je u zvanju docentice na muzikološkim i etnomuzikološkim kolegijima, te obnaša dužnost pročelnice Studija glazbene umjetnosti i prodekanice za poslovanje, ljudske potencijale i upravljanje kvalitetom FPMOZ Sveučilišta u Mostaru.

Mile Galić (Mostar, 1985.) osnovnu školu završio je u Zagrebu, a Srednju turističko-ugostiteljsku školu u Mostaru. Studij je završio na Nastavničkom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru i stekao zva-nje profesor sporta. Do 2013. profesionalno je igrao košarku, a nakon toga se posvetio trenerskom poslu. Trenutno je zaposlen u Hrvatskom košarkaškom klubu

Brotnjo iz Čitluka. Oženjen je i otac dvoje djece.

203


Lucija Hrstić (Mostar, 1994.) voditeljica je mješovi-toga komornoga i dječjega zbora u mostarskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Školovala se u Mostaru, studirala je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih zna-nosti Sveučilišta u Mostaru, na Studiju glazbene umjet-nosti, smjer: glazbena kultura i glazbena teorija. Nakon završetka studija radila je kao profesorica glazbene um-jetnosti u Osnovnoj školi Crnići (općina Stolac), Općoj gimnaziji Stolac i Srednjoj strojarskoj školi Fausta Vrančića u Mostaru. Trenutno radi kao profesorica glazbene umjetnosti u Općoj gimnaziji Stolac. Dobitnica je brojnih nagrada, surađivala je u više publikacija.

Iva Bagarić (r. Križanac, Lug, Tomislavgrad, 1963.) osnovnu školu i gimnaziju završila je u Tomislavgradu, a Pedagošku akademiju u Sarajevu. Radi kao nastavni-ca hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi fra Mije Čuića u Bukovici. Piše pjesme i igrokaze za djecu. Sudjelovala je u pisanju školske monografije gdje je objavljena nje-zina drama „Naš Miško“ u kojoj je prikazan lik i djelo

fra Mije Čuića. Od 2017. piše tjedne kolumne na portalu Tomislavcity pod nazivom Dašak moga zavičaja. Objavila je (2019.) zbirku priča pod nazivom Jakin broć – iz mista plemenita priče.

Svetislav Cvetković (Livno, 1980.) u Livnu je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je slikarstvo 2004. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru u klasi prof. Ante Kajini-ća gdje je i magistrirao 2006. godine na poslijediplom-skom studiju Ars Sacra kod mentora prof. Ante Kaji-nića i pročelnika studija prof. Vasilija Josipa Jordana. 2017. godine, uspješno je odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom Egzistencijalizam u europskom slikarstvu XX. stoljeća, također na Akade-miji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu pod mentorstvom prof. Jo-sipa Alebića.

Izlagao je na trinaest samostalnih i preko stotinu skupnih izložbi u ze-mlji i inozemstvu. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Herce-govine ULUBiH. Dobitnik je domaćih i međunarodnih stručnih nagrada za slikarstvo, crtež i fotografiju. Radi kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu gdje od 2017. godine obnaša i dužnost prodekana za nastavu i studente.

SUVREMENA PITANJA 204

204

UPUTA SURADNICIMA

Suvremena pitanja objavljuju originalne znanstvene i stručne radove iz pro-svjete i kulture te disciplina koje obrađuju teme iz toga područja, kao i znan-

stvena priopćenja, recenzije, vijesti iz prosvjetnoga i kulturnoga života te vijesti iz reformskih procesa koji nisu drugdje objavljivani.

Radovi trebaju biti opsega do jednoga autorskog arka (16 stranica, 30 redaka po stranici, sa 60 znakova u retku, oko 5.000 riječi). Manji radovi (prikazi, bi-lješke, zapisi, osvrti, informacije) trebaju biti opsega do 7 stranica. Sve stranice rukopisa molimo uredno numerirati. Ilustrativni prilozi (slike, tablice, crteži, sheme, grafikoni i sl.) trebaju biti čisti, oštri i jasno vidljivi da se mogu repro-ducirati.

Uz rukopis članka treba priložiti sažetak na hrvatskom jeziku do 150 riječi koji upućuje na svrhu rada, teorijsko-metodološka polazišta, glavne rezultate i zaključak.

Uz sažetke treba navesti do sedam ključnih riječi koje su stručno i znanstve-no referentne za obrađivanu tematiku.

Uredništvo zadržava pravo redaktorski prilagoditi rukopis propozicijama časopisa i standardima hrvatskoga književnoga jezika, kao i pravo redoslijeda objavljivanja priloga, bez obzira na pristizanje. Rukopisi i prilozi ne vraćaju se.

Naslov članka treba biti kratak i jasan. Uz naslov treba navesti ime i prezime, znanstveni stupanj i titulu, radno mjesto i ustanovu u kojoj autor radi.

Časopis će objavljivati recenzije i prikaze domaćih i stranih izdanja koja nisu starija od dvije godine računajući od dana primanja priloga u Uredništvo.

Pri navođenju tuđega teksta (citatom, prenošenjem ili pozivom), preferira-mo europski standard (dopuštamo i američki način citiranja). To podrazumi-jeva pisanje pozivnih bilježaka (fusnota, referenci) na dnu stranice, pri čem se informacija o djelu prvi put navodi u cijelosti, a svaki sljedeći put u skraćenom obliku.

Na kraju priloga treba navesti popis korištene i konzultirane literature do-sljednim kriterijem, najviše 10 do 15 naslova, a preporuča se abecedni red prema prezimenima autora (ako je autor nepoznat, u abecedni red ulazi naziv djela).

Uz prilog za časopis potrebno je dostaviti fotografiju i kraći životopis.

Rukopisi se šalju na adresu:Matica hrvatska Mostar – za Suvremena pitanja,Kralja Zvonimira b.b. 88 000 Mostarili e-mail: [email protected], te [email protected]

Uredništvo

205

KAZALO

UZ TRIDESETI BROJ (Ivan Sivrić) ......................................................................................... 5

PROSVJETA

Ljiljanka Kvesić − Slavica Brkić − Marina Zubac Prednosti i nedostatci online nastave s osvrtom na nastavu matematike i fizike .............................................................. 9

Alena Letina − Mario Vasilj − Marijana Vasilj Pokus u početnoj nastavi prirodoslovlja .............................................. 17

Anita Zovko − Maja Celizić Informacijska i digitalna pismenost u cjeloživotnu učenju – dostupnost osobama starije i zrelije životne dobi ................................ 34

Jasna Šulentić Begić − Jelena Pušić − Jasminka Pušić Primjena glazbenih igara u nastavi solfeggia ....................................... 54

Katarina Šimić Roditeljstvo se može (na)učiti ............................................................ 65

Marija Krešić Neoliberalizam u visokom obrazovanju .............................................. 77

Marinko Jovanović Osnivanje i početak rada Zanatlijske škole u Mostaru ........................ 87

STUDIJA

Mile Vidić Istina – dodirna točka znanosti i vjere ................................................ 95

SUVREMENA PITANJA

206

206

IZ KULTURE

Željko Bušić Srednjovjekovni bosanski gradovi ..................................................... 109

Zrinka Lukač − Lidija Vladić-MandarićEvaluacija kulturno-umjetničkoga amaterizma Tomislavgrada ......... 124

Mile GalićMarketinški plan Košarkaškoga kluba Cibona Zagreb ..................... 148

Lucija HrstićDjelatnost Akademskoga pjevačkoga zbora Pro musica od osnutka do danas ......................................................................... 161

KNJIŽEVNI PRILOG

Iva Bagarić Duga iznad škole .............................................................................. 181

PRIKAZI

Šimun Musa Objavljena knjiga prof. dr. Marija Vasilja Misli, koraci, odjeci – odabrani govori .................................................. 187

Andrea Antunović Putovanje antikom ............................................................................ 190

INMEMORIAM

Stjepan Blažević (1947. – 2020.) ................................................................194Andrija Planinić (1926. – 2020.) ................................................................195

SURADNICI U OVOM BROJU ................................................... 196UPUTA SURADNICIMA ............................................................. 204

Ciklus STVARAN SVIJET OKO MENE - 100 x 100cm, akril na platnu, 2019. a

Lektor:Ivan Baković (Mostar)

Prijevod sažetaka:Božana Bevanda (Čitluk)

Ilustracije:Svetislav CvetkovićIzbor Vesna Sušac

Adresa uredništvaKralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar

tel. 036 325 895 i 036 323 501E-mail: [email protected]

Naklada: 500 primjeraka

Godiš

te XV

., bro

j 30.

‒ M

ostar

, pro

sinac

2020

.Ča

sopi

s za

pro

svje

tu i

kul

turu

Časopis za prosvjetu i kulturu

Godište XV., broj 30. Mostar, prosinac 2020.

ISSN 1840-1252

S U V R E M E N A P I T A N J A

SU

VR

EM

EN

A P

ITA

NJ

A

Documents

SUVREMENA - NaslovnicaFPMOZ Sveučilišta u Mostaru Biblioteka Suvremena pitanja Za nakladnike Ljerka Ostojić Mario Vasilj Glavni i odgovorni urednik Ivan Sivrić Uredništvo Marin