PRVI DIO

POSVEENICI

1Kad se probudim, druga strana kreveta je hladna. Rastegnem prste traei Priminu toplinu, alipronalazim samo grubo platno kojim je prekriven madrac. Zasigurno je loe sanjala pa se uvuklamajci pod pokriva. Naravno. Danas je dan etve.

Poduprem se laktom. U spavaoj sobi dovoljno je svjetla da ih vidim. Moja mlaa sestra, Prim,sklupana je na svojoj strani, uahurena u majino tijelo, obraza spojenog s njenim. U snu majkaizgleda mlae, jo uvijek iscrpljeno, ali ne i smodeno. Primino je lice svjee kao kina kapljica,ljupko poput primule po kojoj je i dobila ime. I majka je neko bila vrlo lijepa. Ili mi bar takogovore.

Na Priminim nogama, uvajui je, sjedi najruniji maak na svijetu. Ulubljenog je nosa,nedostaje mu polovica jednog uha, a oi su mu boje trule bundeve. Prim ga je nazvala Ljuti,ustrajavajui da njegovo zagasitouto krzno odgovara boji tog jarkog cvijeta. On me mrzi. Ili mi, unajmanju ruku, ne vjeruje. Iako su od toga prole ve godine, mislim da se sjea kako sam gapokuala utopiti u kanti kad ga je Prim donijela kui. Bio je tada goljavi mai po kojem su puzalebuhe, trbuha podbuhlog zbog glista. Zadnje to mi je trebalo bila su jo jedna gladna usta. Ali Prim jepreklinjala, ak i plakala, pa sam morala dopustiti da ostane. Ispalo je OK. Majka ga je oslobodilanametnika, a pokazao se kao roeni miolovac. tovie, zna uhvatiti i pokojeg takora. Koji put, kadistim lovinu, nahranim ga iznutricama. Prestao je psikati na mene.

Iznutrice. Bez psikanja. Vie ljubavi izmeu nas dvoje nije mogue.Spustim noge s kreveta i uguram ih u lovake izme. Meka koa ve je poprimila oblik mojih

stopala. Oblaim hlae, koulju, dugu crnu pletenicu uguram pod kapu, pa dohvatim torbu zaskupljanje hrane. Na stolu, pod drvenom zdjelom, zatien kako od gladnih takora, tako i maaka,nalazi se cijeli komadiak kozjeg sira omotan liem bosiljka. Primin dar za mene na dan etve.Potiho izlazim, paljivo stavljajui sir u dep.

Na predio Okruga 12, poznat kao Leite, u ovo doba obino vrvi rudarima koji odlaze ujutarnju smjenu - mukarcima i enama pogrbljenih ramena, oteenih zglobova na prstima s ijihslomljenih noktiju mnogi vie i ne pokuavaju oistiti ugljenu prainu, kao niti iz bora svojih ispijenihlica. Ali danas su ulice od crne troske prazne. Prozorski kapci niskih sivih kua su zatvoreni. etvapoinje u dva. Moe se jo odspavati. Ako tko uspije.

Naa je kua gotovo na samom rubu Leita. Dovoljno mi je proi mimo tek nekoliko dvorinihulaza kako bih stigla do zaputenog polja zvanog Livada. Visoka, mreasta ograda s petljamabodljikave ice na vrhu odvaja Livadu od ume, no zapravo okruuje cijeli Okrug 12. Teoretski,trebala bi biti elektrizirana dvadeset etiri sata dnevno i tako odvraati grabeljivce to ive u umi -opore divljih pasa, samotne pume, medvjede - koji su nas znali ugroavati. No kako smo sretni tonaveer uope imamo dva ili tri sata struje, u pravilu je nije opasno dodirivati. Unato tome, uvijekna trenutak paljivo oslunem ne bih li ula zujanje koje znai da je ograda pod naponom. Trenutno jeposve neujna. Skrivena gustim grmljem, ispruim se na trbuhu pa kliznem ispod polumetarskognezategnutog dijela koji takav stoji ve godinama. Ograda ima jo nekoliko slabih toaka, ali ova jenajblia kui da najee ovdje ulazim u umu.

im se naem meu stablima, izvadim luk i tobolac sa strijelama iz upljeg debla. Bila podnaponom ili ne, ograda uspjeno zadrava mesodere podalje od Okruga 12. Unutar ume meutimlutaju slobodno, a tu su i dodatne opasnosti poput zmija otrovnica, bijesnih ivotinja i nedostatkautrtih staza. Ali u umi je i hrana za one koji je znaju pronai. Moj je otac znao i nauio me pokojojvjetini, prije no to ga je eksplozija u rudniku raznijela u komadie. Nije bilo nieg to smo moglisahraniti. Tada mi je bilo jedanaest godina. Pet godina kasnije, jo se uvijek znam probuditi s krikomkojim ga pozivam da pobjegne.

Iako je neodobreni ulazak u umu protuzakonit, a krivolov se najstroe kanjava, vie bi se ljudiodluilo na taj rizik da posjeduje oruje. Veina ih nije dovoljno hrabra upustiti se u takav pothvatsamo s noem. Moj luk je rijetkost, ovaj i jo nekoliko njih oeve su rukotvorine i uvam ih dobroskrivene u umi, paljivo zatiene vodootpornim navlakama. Otac je mogao dobro zaraditi prodajuiih, ali samo potajice. U suprotnom, dunosnici bi ga javno pogubili zbog poticanja na pobunu. VeinaMirovnjaka zamiri na jedno oko zbog nas nekoliko koji lovimo jer su i oni gladni svjeeg mesa kao isvi ostali. Zapravo, oni su nai ponajbolji kupci. Ali ni u kom sluaju ne bi bilo doputeno da netkonaoruava Leite.

Ujesen se nekoliko hrabrih dua uulja u umu da ubere jabuke, no nikad predaleko od Livade.Uvijek dovoljno blizu za bijeg u sigurnost Okruga 12 u sluaju nevolje. Okrug dvanaest. Mjesto gdjemoe u sigurnosti umrijeti od gladi, promrsim, pa se hitro osvrnem. ak i ovdje, ak i Bogu izalea, treba pripaziti da netko ne prislukuje.

Kad sam bila mlaa, prestravljivala sam majku stvarima koje bih izbrbljala o Okrugu 12, i oljudima koji iz dalekoga grada Kapitola vladaju Panemom, naom zemljom. S vremenom sam shvatilada nas to moe dovesti u jo vee nevolje. Stoga sam nauila drati jezik za zubima i praviti seravnodunom, tako da nitko ne moe shvatiti to zapravo mislim. Biti tiha u koli. Na trnici tekuljudno proaskati. U Penici, gdje zaraujem najvie novca jer to je naa crna burza, raspravljatiuglavnom o trgovini. ak i kod kue, gdje nisam toliko suzdrana, izbjegavam raspravljati oosjetljivim temama. O etvi, primjerice, nestaicama hrane ili Igrama gladi. Prim bi mogla ponovitimoje rijei i to bi onda bilo s nama?

U umi me eka jedina osoba s kojom mogu biti svoja. Gale. Osjeam kako mi se miii licaoputaju, korak mi je sve bri dok se breuljcima uspinjem do naeg skrovita, stjenovite zaravni podkojom se prua dolina. Gutik bobica titi je od neeljenih pogleda. Osmjehnem se ugledavi ga kakoondje eka. Gale kae da se, osim u umi, nikad ne smijeim.

Bok, Catnip1, pozdravi Gale. Moje pravo ime je Katniss, ali kad sam mu se bila predstavila,jedva da sam ga i proaptala. Stoga je mislio da sam rekla Catnip. A kad me neki ludi ris poeoslijediti svuda po umi traei milodare u hrani, za Galea sam i slubeno postala Catnip. Risa samnaposljetku morala ubiti jer je plaio divlja. Skoro da mi ga je bilo ao jer nije bio loe drutvo. Nodobila sam pristojnu svotu za njegovo krzno.

Pogledaj to sam ustrijelio, Gale digne visoko trucu kruha probodenu strijelom, a ja sesmijem. To je pravi pekarski kruh, ne slii plosnatim i zbijenim trucama koje spravljamo od naegsljedovanja ita. Dohvatim ga, izvadim strijelu i drim rupu u kori ispred nosa, udiui opojni mirisod kojeg mi se usta pune slinom. Kruh dobar poput ovog samo je za posebne prilike.

Mmm, jo je topao, kaem. Gale je trio u pekari zacijelo ve u cik zore. Koliko te kotao?Samo jednu vjevericu. Stari je jutros bio vrlo osjeajan, kae Gale. ak mi je poelio sreu.

Pa, danas se svi osjeamo malice bliskijima, zar ne? kaem, bez namjere da zazvuimironino. Prim nam je ostavila sir, izvadim ga.

Lice mu se ozari zbog takve poslastice. Hvala ti, Prim. Imat emo pravu gozbu. Odjednomprogovori kapitolskim naglaskom imitirajui Effie Trinket, mahnito poletnu enu koja dolazi jednomgodinje kako bi proitala imena na etvi. Umalo sam zaboravio! Sretne Igre gladi! Iz grmova kojinas okruuju otkine nekoliko kupina. I neka izgledi Hitne bobicu u visokom luku prema meni.

Uhvatim je ustima i zubima probijem meku opnu. Slatko-kiselkasti okus rasprsne mi se na jeziku.uvijek budu na vaoj strani! dovrim s jednakim zanosom. Moramo se aliti jer nam inaepreostaje jedino prepustiti se uasu. Uz to, kapitolski je naglasak tako izvjetaen, da s njim gotovosve zvui smijeno.

Gledam kako Gale izvlai no i ree kruh na krike. Izgleda kao da mi je brat. Glatka crna kosa,maslinasta put, a i oi su mu sive, kao i meni. Ali nismo u srodstvu, bar ne bliskom. Veina obiteljikoje rade u rudniku na isti nain nalikuju jedna drugoj.

Zato majka i Prim, s njihovom svijetlom kosom i plavim oima, izgledaju kao da ne spadajuovamo. Doista je tako. Majini roditelji pripadali su malobrojnom trgovakom staleu koji jepotreptinama snabdijevao dunosnike, Mirovnjake i pokojeg kupca s Leita. Vodili su ljekarnu uljepem dijelu Okruga 12. Kako si gotovo nitko ne moe priutiti lijenika, ljekarnici su naiiscjelitelji. Otac je upoznao majku jer je katkad, lovei, ubirao ljekovito bilje koje bi prodavaonjenoj trgovini radi spravljanja lijekova. Morala ga je jako voljeti kad je iz svog kraja otila ivjetina Leite. Pokuavam se usredotoiti na to kad se prisjetim kako nije poduzimala nita, prazna inedostupna, dok su joj se djeca pretvarala u kost i kou. Pokuavam joj oprostiti zbog mog oca. Ali,da budem iskrena, nisam od onih koji oprataju.

Gale namae meki kozji sir na krike kruha, pa na svaku paljivo stavi list bosiljka, a ja skupimbobice posve ogolivi grmlje. Smjetamo se straga, u zakutak meu stijenama. Na ovom smo mjestunevidljivi, ali imamo jasan pogled na dolinu koja obiluje ljetnim ivotom, povrem za skupljanje,korijenjem to ga valja iskopati, ribama koje se u duginim bojama ljeskaju na suncu. Prekrasan dan.Nebo je plavo, pue njeni povjetarac. Hrana je izvrsna, topli kruh upija sir, a bobice nam prskaju uustima. Sve bi bilo savreno da je danas doista blagdan, kad bi sve slobodno vrijeme bilonamijenjeno tumaranju planinama s Galeom i lovu za dananju veeru. No umjesto toga, u dva satamoramo biti na trgu i ekati izvikivanje imena.

Mogli bismo to uiniti, ree Gale tiho.to? upitam.Napustiti Okrug. Pobjei. ivjeti u umi. Ti i ja, uspjeli bismo, ree Gale.Ne znam kako bih mu odgovorila. Zamisao je posve besmislena.Da nemamo toliko djece, doda on brzo.Naravno, nisu to naa djeca. Ali kao da jesu. Galeova dva mlaa brata i sestra. Prim. Njima se

mogu pribrojiti i nae majke jer kako bi preivljavale bez nas? Tko bi hranio tolika usta koja uvijektrae jo? Iako oboje svakodnevno lovimo, divlja povremeno treba trampiti za mast, vezice ili vunu.Da, jo ima noi kad lijeemo s kruljenjem u elucu.

Nikad ne bih htjela imati djecu, kaem.Ja bih htio. Samo da ne ivim ovdje, ree Gale.Ali ivi ovdje, kaem razdraeno.

Zaboravi, odbrusi on.Razgovor nam je poao naopako. Otii? Kako bih mogla ostaviti Prim, jedinu osobu na svijetu za

koju sam sigurna da je volim? Gale je, pak, privren svojoj obitelji. Ne moemo otii, i zato ondarazgovarati o tome? No ak i da odemo... ak i da odemo... odakle mu sad ta djeca? Nikada izmeuGalea i mene nije bilo romantinih osjeaja. Kad smo se upoznali, bila sam dvanaestogodinjamravica, a premda je on bio tek dvije godine stariji, ve je izgledao kao zreo mukarac. Trebalonam je mnogo vremena da uope postanemo prijatelji, da se prestanemo natezati oko svake razmjene iponemo si meusobno pomagati.

Osim toga, ako eli djecu, Gale nee imati nikakvih problema s traenjem ene. Zgodan je,dovoljno je snaan za rad u rudnicima, a zna i loviti. Po tome kako djevojke u koli apuu dokprolazi pokraj njih, jasno je da im je poeljan. To me ini ljubomornom, ali ne iz razloga koji senamee kao oit. Teko je pronai dobrog partnera za lov.

to emo danas? upitam. Moemo loviti divlja, ribariti ili skupljati plodove i korijenje.Ajmo ribariti na jezeru, odgovori Gale. Ostavit emo tapove i u umi prikupiti neto ukusno

za veeras.Za veeras. Nakon etve, svi bi trebali slaviti. Mnogi ljudi to i ine zbog olakanja - djeca su im

poteena za bar jo godinu dana. Ali najmanje e dvije obitelji spustiti prozorske kapke, zakljuativrata i pokuati dokuiti kako preivjeti mune tjedne koji ih oekuju.

Bili smo uspjeni. Grabeljivci nisu marili za nas jer danas je sve obilovalo lakim i ukusnijimplijenom. Do kasnog jutra ulovili smo desetak riba, vreu napunili povrem i, najbolje od svega,skupili nekoliko kilograma jagoda. Pronala sam tu parcelu prije par godina, dok je Gale doao nazamisao da je mreama zatitimo od ivotinja.

Na povratku kui svratili smo do Penice, crne burze u naputenom skladitu. Nekad se u njemudrao ugljen. Kad se dolo do efikasnijeg sustava transportiranja ugljena, izravno iz rudnika dovlakova, Penica je postupno preuzela prostor. Veina je duana ve zatvorena radi etve, ali je jouvijek prilino prometno. Lako smo trampili est riba za dobar kruh, i jo dvije za sol. Masna Sae,koata starica koja na zdjele prodaje vruu juhu iz velikog kotla, uzela nam je iz ruku pola povra uzamjenu za dva komada parafina. Drugdje smo mogli proi malko bolje, ali se trudimo ostati udobrim odnosima s njom. Jedino e Masna Sae ba uvijek kupiti divljeg psa. Ne lovimo ih hotimice,ali ako si napadnut i pritom ubije psa ili dva, tja, meso je meso. Kad ga stavim u juhu, za mene je togovedina, namigne Masna Sae. Nitko s Leita ne bi odbio dobar but divljeg psa, tek si Mirovnjacikoji dolaze u Penicu mogu dopustiti da budu malo izbirljiviji.

Obavili smo razmjene na burzi, pa smo otili do stranjih vrata naelnikove kue da prodamopolovicu jagoda znajui da ih jako voli, te da si ih moe priutiti. Madge, naelnikova ki, otvorivrata. Na istoj smo godini u koli. Od naelnikove bi se keri moglo oekivati da bude snob, ali onaje OK. Samo se dri po strani. Kao i ja. Kako nijedna od nas nema svoju grupicu prijatelja, u koliesto zavrimo zajedno. Tako skupa ruamo, sjedimo jedna uz drugu na zborovima prije nastave,partnerice smo si na tjelesnom. Rijetko razgovaramo, to posve odgovara i njoj i meni.

Umjesto neuglednog kolskog kompleta, danas nosi skupu bijelu haljinu, a plava joj je kosasvezana ruiastom vrpcom. Odjea za etvu.

Lijepa haljina, ree Gale.Madge ga oine pogledom pokuavajui shvatiti radi li se o iskrenom komplimentu ili ironinoj

opaski. To doista jest lijepa haljina, no Madge je nikad ne bi nosila u uobiajenim prilikama. Skupilaje usne, a onda se osmjehnula. Pa, ako se dogodi da odem za Kapitol, elim izgledati lijepo.

Sada je Gale zbunjen. Misli li Madge ozbiljno? Ili se ali s njim? Rekla bih da je ovo drugo.Nee ti otii za Kapitol, ree Gale mirno. Pogled mu se spusti na mali, okrugao bro koji joj

ukraava haljinu. isto zlato. Prelijepo izraen. Mogao bi jednu obitelj hraniti mjesecima. Kolikoprijava ima? Pet? Ja sam ih imao est ve s dvanaest godina.

Nije ona kriva za to, kaem.Ne, nitko nije kriv. Tako stoje stvari, ree Gale.Madgeino je lice postalo bezizraajno. U ruku mi gurne novac za jagode. Sretno, Katniss.I tebi, odvratim joj, nakon ega zatvori vrata.utke hodamo prema Leitu. Nije mi drago to je Gale pecnuo Madge, ali u pravu je, naravno.

Sustav etve je nepravedan, a siromani prolaze najgore. im tko napuni dvanaest godina, udovoljavauvjetima za etvu i njegovo se ime prijavljuje jednom. S trinaest godina prijavljuje se dvaput i takosve do osamnaeste godine, posljednje godine sudjelovanja, kad svatko ulazi u bubanj sedam puta.Ovakav sustav vrijedi za sve graane u svih dvanaest okruga Panema.

Ali evo kvake. Recimo da je tko siromaan i gladuje poput nas. On se moe odluiti za dodatneprijave u zamjenu za etone. Svaki je eton vrijedan oskudne godinje zalihe ita i ulja za jednuosobu. Isto se moe napraviti i u ime svakog lana obitelji. Tako sam se s dvanaest godina prijavilaetiri puta. Jednom jer sam morala, a jo triput za etone odnosno zalihe ita i ulja za mene, Prim imajku. Svake sam godine bila prisiljena postupiti jednako. Prijave se zbrajaju, pa ih sada, kad mi jeesnaest, imam dvadeset. Gale, kojemu je osamnaest i prehranjuje peterolanu obitelj ve sedamgodina, ima dvadeset etiri prijave.

Jasno je zato ga netko poput Madge, koja nikad nije bila u nestaici zbog koje bi joj trebaoeton, moe razljutiti. Mogunost da e njezino ime biti izvueno vrlo je mala u odnosu na nas kojiivimo na Leitu. Nije nevjerojatna, ali je mala. I premda pravila odreuje Kapitol, a ne okruzi, teMadgeina obitelj nema nita s time, teko je ne biti ogoren na one koji se ne moraju prijavljivati uzamjenu za etone.

Gale dobro zna da mu je ljutnja na Madge pogreno usmjerena. Duboko u umi sluam njegovezdune govore o etonima kao jo jednom sredstvu kojim nas se dri u bijedi, o nainu sijanja mrnjeizmeu izgladnjelih radnika Leita i onih koji u pravilu mogu raunati na veeru, ime se osiguravatrajno nepovjerenje meu njima. Kapitolu odgovara to smo podijeljeni, moda bi rekao da ublizini nema nikoga osim mene. Da nije dan etve. Da djevojka sa zlatnim broem i nijednim etonomnije izgovorila, sigurna sam, posve bezazlenu dosjetku.

Hodajui, bacim pogled na Galeovo lice koje, iako ukoeno, jo uvijek tinja. Njegovi izljevibijesa ine mi se besmislenima, iako mu to nikad ne kaem. Nije da se ne slaem s njim. Naprotiv.Ali od kakve su koristi protesti protiv Kapitola usred ume? Njima se nita nee promijeniti. Njimastvari nee postati pravedne. Njima neemo napuniti nae eluce. Zapravo, galama samo plaidivlja. Unato tome, putam ga da vie. Bolje da to radi u umi nego u okrugu.

Podijelimo plijen tako da svakome pripadnu dvije ribe, dvije truce dobroga kruha, etvrtinajagoda, te neto povra, soli, parafina i novca.

Vidimo se na trgu, kaem.Obuci neto lijepo, odvrati on odrjeito.

Kod kue, majka i sestra ve su spremne za polazak. Majka nosi lijepu haljinu iz svojihljekarnikih dana. Prim je u mojoj prvoj odjei za etvu, suknji i bluzi s nabranim ovratnikom.Malice joj je prevelika, no majka ju je uvrstila pribadaama. Unato tome na leima joj seneprestano izvlai iz suknje.

eka me kada s toplom vodom. Ribam sa sebe znoj i prljavtinu iz ume, ak operem i kosu. Namoje iznenaenje, majka mi je priredila jednu od svojih prekrasnih haljina, nenapadne plave boje, sodgovarajuim cipelama.

Jesi li sigurna? upitam je. Nastojim ne odbijati njezinu pomo. Neko sam vrijeme bila vrloljutita na nju i nisam joj doputala da uini bilo to za mene. A ovo je neto doista posebno. Odjeaiz njezine mladosti iznimno joj je dragocjena.

Naravno. Daj da ti smotam kosu, ponudi ona. Pustim je da mi kosu osui runikom i isplete jeu punu. Jedva da se mogu prepoznati u napuklom zrcalu na zidu.

Izgleda prekrasno, ree Prim priguenim glasom.Ne sliim sebi, kaem i zagrlim je jer znam da za nju slijedi nekoliko uasavajuih sati.

Njezina prva etva. Prilino je sigurna jer je prijavljena samo jednom. Ne bih joj dopustila da uzmema ijedan eton. Ali zabrinuta je za mene. Zabrinuta da bi se nezamislivo moglo dogoditi.

titim Prim na sve mogue naine, ali glede etve sam bespomona. Bol koju uvijek osjetim kadona pati navire mi iz grudi, prijetei da e mi se ukazati na licu. Primjeujem da joj se bluza naleima ponovo izvukla iz suknje i prisiljavam se ostati pribrana. Uvuci rep, patkice, poravnavamjoj bluzu gurajui je natrag u suknju.

Kvak, zahihoe se Prim.Kvak i tebi, nasmijem se vedro. Takav smijeh samo Prim moe izvui iz mene. Doi, idemo

jesti, kratko je poljubim u tjeme. Varivo od ribe i povra ve se kuha, no to e nam biti veera.Odluujemo da emo za naveer sauvati i jagode i pekarski kruh, i tako obrok uiniti posebnim.Sada pijemo mlijeko Primine koze Dame i jedemo graham ispeen od ita dobivenog etonom,premda nijedna od nas ba i nema teka.

U jedan sat kreemo prema trgu. Dolazak je obvezan, osim onima na samrti. Veeras edunosnici svratiti do umiruih ne bi li se uvjerili da je doista tako. Ako nije, bit e utamnienja.

Zaista je prava teta da se etva odrava na trgu - jednom od nekoliko mjesta Okruga 12 kojamogu biti ugodna. Trg je okruen prodavaonicama, i u dane trenja na otvorenom, osobito ako jelijepo vrijeme, dobiva blagdanski ugoaj. No danas, unato zastavama jarkih boja koje vise nazgradama, ozraje je turobno. Ekipe kamermana, smjetene na krovovima poput leinara, samopojaavaju takav dojam.

Ljudi se tiho pomiu u koloni i upisuju se. etva je dobra prilika za Kapitol da evidentirastanovnitvo. Svi u dobi od dvanaest do osamnaest godina odvajaju se u skupine okruenekonopcima, razgraniene po dobi - najstariji naprijed, mlai, poput Prim, prema natrag. lanoviobitelji s vanjske su se strane poredali uz konopce drei se vrsto za ruke. No ima i drugih, kojimanitko koga vole nije u opasnosti, ili onih koje vie nije briga; uljaju se meu gomilom, skupljajuioklade na dvoje djece ija e imena biti izvuena. Kladiti se moe na njihovu dob, hoe li biti sLeita ili pripadati trgovakom staleu, hoe li se slomiti i briznuti u pla. Veina ljudi odbijaponude tih nitkova, no paljivo, vrlo paljivo. Jer, oni znaju biti i dounici, a tko nije bar jednomprekrio zakon? Svakog dana mogu biti ustrijeljena zbog lova, ali titi me apetit onih na vlasti. Ne

mogu svi raunati na to.Kako bilo, Gale i ja se slaemo da bismo izmeu smrti od gladi i metka u glavu uvijek izabrali

metak jer bi smrt bila mnogo bra.Prostor je sve tjenji i, kako ljudi pristiu, postaje klaustrofobian. Trg je prilino velik, ali ne

dovoljno da primi svih osam tisua stanovnika Okruga 12. Oni koji dolaze kasnije, upuuju se uokolne ulice, gdje dogaaj mogu gledati na ekranima jer ga prenosi dravna televizija.

Stojim u skupini esnaestogodinjaka iz Leita. Pozdravljamo se kratkim kimanjem, a ondapozornost usmjeravamo na provizornu pozornicu postavljenu ispred Palae pravde. Na pozornici sutri stolca, govornica, te dvije velike staklene kugle, jedna za djevojke i jedna za djeake. Nepominogledam cedulje u kugli za djevojke. Na dvadeset njih paljivim je rukopisom ispisano KatnissEverdeen.

Dva od tri stolca su zauzeta. Na jednom sjedi Madgein otac, naelnik Undersee, visok, proelavmukarac, a na drugom Effie Trinket, pratiteljica Okruga 12, tek pristigla iz Kapitola sa svojimzastraujue bljetavim osmijehom, ruiastom kosom, odjevena u jarko zeleni komplet. Razgovarajuapatom, pa zabrinuto pogledavaju prazan stolac.

im gradski sat odzvoni dvaput, naelnik se popne za govornicu i pone itati. Svake godine istapria o povijesti Panema, zemlje koja se uzdigla iz pepela u koji se bila pretvorila nekadanjaSjeverna Amerika. Nabraja prirodne nepogode, sue, oluje, poare, nadirua mora to su progutalagoleme kopnene povrine, svirepi rat za ono malo preostale hrane. Iz svega je nastao Panem, blistaviKapitol okruen s trinaest okruga, koji je donio mir i blagostanje svojim stanovnicima. Tada jeuslijedilo Mrano doba, ustanak okruga protiv Kapitola. Dvanaest ih je poraeno, trinaesti je biozbrisan s lica zemlje. Ugovorom o izdaji uspostavljeni su novi zakoni koji jame mir, ali i Igre gladi,kao godinja opomena da se Mrano doba nikada ne smije ponoviti.

Pravila Igara gladi su jednostavna. Kao kaznu za pobunu, svaki od dvanaest okruga mora dati pojednog djeaka i djevojku, posveenike, za sudjelovanje. Dvadeset etiri posveenika bit e zatoenau golemoj otvorenoj areni koja moe biti kako uarena pustinja, tako i zamrznuta pusto. U razdobljuod nekoliko tjedana suparnici se moraju boriti do smrti. Pobjeuje posljednji preivjeli posveenik.

Uzeti djecu iz okruga i prisiliti ih da se meusobno ubijaju dok mi gledamo - na taj nas nainKapitol podsjea da smo mu u cijelosti preputeni na milost i nemilost, i koliko bi nam male ansebile preivjeti jo jedan ustanak. Koju god frazu da upotrijebe, stvarna je poruka jasna. Gledajtekako uzimamo i rtvujemo vau djecu, a vi nam nita ne moete. Podignite samo prst i unitit emo iposljednjeg od vas. Kao to smo to napravili u Okrugu trinaest.

Da sve ne bude samo mukotrpno ve i poniavajue, Kapitol zahtijeva da Igre gladi tretiramokao sveanost, sportski dogaaj u kojem je svaki okrug suprotstavljen drugima. Posljednjegpreivjelog posveenika kod kue eka lagodan ivot, a njegov e okrug biti obasut nagradama,uglavnom hranom. Cijelu godinu Kapitol e pobjedniki okrug darivati itaricama i uljem, ak idelicijama poput eera, dok e ostalo stanovnitvo gladovati.

Ovo je vrijeme i pokajanja i zahvalnosti, melodiozno recitira naelnik.Zatim ita popis dosadanjih pobjednika iz naeg okruga. U sedamdeset etiri godine imali smo

ih tono dvoje. Samo je jedan jo iv. Haymitch Abernathy, trbuasti sredovjeni mukarac, koji se utom trenutku pojavi teturajui po pozornici i nerazgovijetno viui, sve dok se ne srui u trei stolac.Pijan je. Vrlo pijan. Publika ga pozdravlja simbolinim pljeskom, no zbunjen je i pokuava snano

zagrliti Effie Trinket koja se na jedvite jade uspijeva obraniti.Naelnik izgleda oajno. Budui da se sve ovo prenosi na televiziji, Okrug 12 izvrgnut je

podsmijehu cijelog Panema, i on to zna. Hitro pokuava vratiti pozornost na etvu predstavljajuiEffie Trinket.

Zanesena i ivahna kao i uvijek, Effie Trinket dojuri do govornice i svojstveno se oglasi: SretneIgre gladi! I neka izgledi uvijek budu na vaoj strani! Njezina je ruiasta kosa zacijelo vlasulja jerjoj uvojci stoje malice ukrivo otkad se Haymitch namjerio na nju. Nastavlja kako je velika ast bitiovdje, iako svi znaju da udi za premjetajem u bolji okrug, gdje imaju doline pobjednike, a nepijance koji e je zlostavljati pred cijelom nacijom.

Kroz mnotvo opazim da me Gale gleda preko ramena jedva se primjetno smijeei. Ova jeetva, za razliku od uobiajenih, bar malice zabavna. No tada pomislim na etrdeset dvije ceduljices Galeovim imenom u velikoj staklenoj kugli, te da izgledi, u usporedbi s mnogim djeacima, nisu nanjegovoj strani. Moda i on jednako razmilja o meni jer mu se lice smrai i okrene glavu. Aliceduljica je na tisue, poelim mu apnuti.

Vrijeme je za izvlaenje. Kao i obino, Effie Trinket uzvikne: Dame imaju prednost! i priestaklenoj kugli s imenima djevojaka. Isprui ruku, posegne duboko u kuglu, pa izvue jednu ceduljicu.Publika zadrava dah, ne uje se ni najtii zvuk, a ja osjeam muninu oajniki se nadajui da nisamizvuena ja, ne ja, ne ja...

Effie Trinket vrati se do govornice, zagladi ceduljicu i zvuno proita ime. Ne, nisam izvuenaja.

Izvuena je Primrose Everdeen.

2Jednom sam na eki u kronji stabla, nepomino ekajui da se pojavi divlja, zadrijemala i pala nalea s visine od tri metra. Udarac kao da mi je izbacio sav zrak iz plua, leala sam borei se daudahnem, izdahnem, da uinim bilo to.

Tako se osjeam sada, pokuavam se sjetiti kako disati, dok mi oamuenoj proitano imeodzvanja u glavi. Ne mogu ispustiti ni glasa. Netko me zgrabio za ruku, momak s Leita, valjda sampoela padati i on me uhvatio.

Zasigurno se radi o pogreci. Ovo nije mogue. Primino je ime bilo na samo jednoj ceduljici odtisua njih! Njezine anse da bude izvuena bile su tako male da nisam ni brinula za nju. Nisam liuinila sve to sam mogla? Uzimala etone i odbijala da ona uini isto? Jedna ceduljica. Jedna meutisuama. Izgledi su u potpunosti bili na njezinoj strani. No to nije znailo nita.

Negdje iz daljine do mene dopre nezadovoljni amor gomile, kao i uvijek kad je izvuendvanaestogodinjak jer svi misle da je to nepravedno. A tad je ugledam kako beskrvnoga lica, akastisnutih uz tijelo prolazi pokraj mene hodajui prema pozornici malim, sapetim koracima. Opazim dajoj bluza na leima visi preko suknje. Zbog tog detalja, izvuene bluze to podsjea na paji rep,dolazim k sebi.

Prim! kriknem koliko mi stegnuto grlo doputa, ponovo osjeajui napetost u miiima.Prim! Ne moram se probijati kroz gomilu. Ostala se djeca urno razmiu otvarajui mi put dopozornice. Dohvatim je tren prije no to je krenula uspinjati se stubama. Jednim pokretom rukegurnem je iza sebe.

Javljam se dobrovoljno! sopem. Javljam se za posveenicu! Na pozornici su pomalozbunjeni. Okrug 12 nije imao dobrovoljca desetljeima, zbog ega je taj dio protokola gotovozaboravljen. Prema pravilima, kad je posveenikovo ime izvueno iz kugle, drugi djeak kojiudovoljava uvjetima, ako je proitano muko ime, ili djevojka, ako je proitano ensko, mogu istupitii izvriti zamjenu. U okruzima gdje je izbor na etvi stvar prestia, a sudionici jedva ekaju riskiratisvoje ivote, nije jednostavno javiti se dobrovoljno. Ali u Okrugu 12, gdje rije posveenik znaivie-manje isto to i le, dobrovoljci su skoro posve nestali.

Divno! ree Effie Trinket. No mislim da postoji mali problem oko istupanja dobrovoljcanakon to je pobjednik etve ve predstavljen, objanjava nesigurno, a ako se dobrovoljac pojavi,onda ga, hm..., naposljetku izgubi nit.

Nema nikakvog problema, gleda me naelnik s izrazom nelagode na licu. Nije da me uistinuzna, ali pojavljuje se mali traak prepoznavanja. Ja sam djevojka koja donosi jagode. Djevojka skojom njegova ki moda katkad popria. Djevojka kojoj je prije pet godina, uurenoj uz majku isestru, kao najstarijem djetetu predao orden za hrabrost. Orden za njenog oca, raznesenog u rudniku.Sjea li se toga? Nema nikakvog problema, ponovi on oporo. Neka doe gore.

Iza mene Prim histerino vie. eljeznim je stiskom obavila mrave ruke oko mene. Ne,Katniss! Ne! Ne idi!

Prim, pusti me! kaem otro jer me ovo dodatno potresa, a ne elim plakati. Veeras bi, na

televizijskoj snimci etvi, svi opazili moje suze i bila bih obiljeena kao laka meta. Slabi. Nikomeneu pruiti to zadovoljstvo. Pusti me!

Osjeam da je netko odvlai od mene. Okrenem se i ugledam Galea kako je podie dok mu seona bacaka u rukama. Kreni, Catnip, Gale se napree da mu glas ne zadrhti, pa ponese Prim premamajci. Saberem se i uspnem stubama.

Ma bravo! sva se ushitila Effie Trinket. To je pravi duh Igara! Zadovoljna je to se unjezinom okrugu napokon neto dogaa. Kako ti je ime?

Progutam slinu. Katniss Everdeen, odgovorim.Kladim se da je ono bila tvoja sestra. Ne eli da ti otme svu slavu, jel da? Hajdmo svi!

Zapljeimo iz sve snage naoj novoj posveenici! urlie Effie Trinket.Na vjenu je diku stanovnika Okruga 12 to nitko od njih nije zapljeskao. ak ni oni s listiima

za klaenje, oni koji obino vie ne mare. Moda zato to me znaju iz Penice, ili su poznavali mogoca, ili su sluajno susreli Prim koju se ne moe ne voljeti. Umjesto pljeska odobravanja, nepominostojei sluam najodvaniji oblik neslaganja koji si stanovnitvo moe dopustiti. Tiinu. Zvunutiinu. Ne slaemo se. Vidimo to se dogaa. Sve je ovo nedjelo.

Odjednom se dogodi neto neoekivano. Naime, nisam to oekivala jer ne razmiljam o Okrugu12 kao o mjestu kojem je stalo do mene. No dogodila se promjena kad sam istupila da bih zamijenilaPrim, i ini se kako sam postala okruna miljenica. Najprije jedan, zatim sljedei, i naposljetkugotovo svaki gledatelj u gomili dotakne usne s tri srednja prsta lijeve ruke te ih isprui prema meni.To je stara i rijetko koritena gesta naega okruga, koja se katkad moe vidjeti na sprovodima. Znaizahvalu i divljenje, znai oprotaj s nekim koga se voli.

Sada bih doista mogla zaplakati, ali je nasreu Haymitch upravo krenuo teturati prema meni kakobi mi estitao. Pogledajte je! Pogledajte je samo! dere se grlei me. Iznenaujue je snaan zatakvu ruinu od ovjeka. Svia mi se! Iz usta mu bazdi po alkoholu, a i dugo je vremena prolootkad se posljednji put okupao. elim ti da ima mnogo... Neko se vrijeme ne moe sjetiti praverijei. Kurae! vikne pobjedonosno. Vie od vas! pusti me iz zagrljaja i krene k prednjem dijelupozornice. Vie od vas! vie pokazujui izravno u kameru.

Obraa li se publici ili je toliko pijan da zapravo izaziva Kapitol? To nikad neu saznati jer tekto je otvorio usta ne bi li nastavio, strmoglavi se s pozornice i od udarca se onesvijesti.

Odvratan je, ali sam mu zahvalna. Dok su snimatelji s veseljem sve kamere usmjerili premanjemu, imala sam dovoljno vremena da ispustim kratak, priguen jecaj i smirim se. Stavim ruke nalea i zagledam se u daljinu. Vidim brda po kojima sam se jutros penjala s Galeom. Za trenutak meuhvati enja... Sjetim se zamisli o zajednikom bijegu iz okruga... o slobodnom ivotu u umi...

Ali znam da sam bila u pravu kad sam odluila ostati. Jer tko bi se drugi javio da zamijeni Prim?Haymitch je hitro odnesen na nosilima, a Effie Trinket nastoji ponovo zakotrljati klupko. Kakav

uzbudljiv dan! urlie dok pokuava izravnati vlasulju koja se ve podosta nakrivila udesno. Alislijedi jo uzbuenja! Vrijeme je da izvuemo naeg mukog posveenika! Nadajui se da e takoproblem s vlasuljom drati pod kontrolom, vrsto se uhvati za glavu i krene prema kugli s imenimadjeaka iz koje izvadi prvu ceduljicu koja joj doe pod ruku. Jurne natrag do govornice i, prije no tosam stigla poeljeti da posveenik ne bude Gale, proita ime. Peeta Mellark!

Peeta Mellark!O, ne, pomislim. Ne on. Znam ga dobro, iako s njim nikad nisam niti popriala. Peeta Mellark,

dakle.Ne, danas izgledi nisu na mojoj strani.Gledam ga kako se probija do pozornice. Srednje je visine, zdepast, uvojci pepeljastoplave kose

padaju mu preko ela. Groza trenutka opaa mu se na licu, i premda se trudi ne pokazati osjeaje, izplavih mu oiju izbija strah koji sam esto vidjela kod plijena. Ipak, mirno se uspinje na pozornicu izauzima svoje mjesto.

Effie Trinket upita ima li dobrovoljaca, no nitko se ne javlja. Peeta ima dva starija brata, vialasam ih u pekarnici, no jedan je ve vjerojatno prestar da bi se javio, a drugi ne eli. To jeuobiajeno. Na dan etve obiteljska odanost ne ide toliko daleko. Ono to sam ja uinila bila jekrajnost.

Naelnik zapoinje itati dugaak i suhoparan Ugovor o izdaji, kao i svake godine u ovomtrenutku - to je obvezni dio ceremonije - ali ja ga ne sluam.

Zato on? razmiljam. Zatim se pokuavam uvjeriti da to uope nije vano. Peeta Mellark i janismo prijatelji. ak ni susjedi. Ne razgovaramo. Na se jedini kontakt dogodio godinama unatrag.On ga je vjerojatno zaboravio. Ali ja nisam, i znam da nikad i neu...

Bilo je to tijekom najteeg razdoblja. Moj je otac poginuo u rudniku tri mjeseca ranije, unajhladnijem sijenju od pamtivijeka. Obamrlost zbog njegova gubitka je prola i bol bi me zgromilapojavivi se niotkuda, svijala bi mi tijelo i potresala ga grcajima. Gdje si? vapila bih u sebi. Kamo siotiao? Odgovora nije bilo.

Okrug nam je dao neto novca kao odtetu za njegovu smrt, dovoljno za mjesec dana alovanja,tijekom kojeg je bilo za oekivati da majka pronae posao. Ali nije ga pronala. Podboena bisjedila na stolcu ili bi se, jo ee, skupila ispod pokrivaa na krevetu, oiju uprtih u udaljenu toku.Koji put se znala uznemiriti i, kao da ima za obaviti neki hitan posao, u tim bi trenucima ustajala, nosamo kako bi se sruila natrag u svoju tiinu. Primino stalno preklinjanje nije imalo, inilo se,nikakvog utjecaja na nju.

Bila sam prestravljena. Sada mogu pretpostaviti da je majka bila zakljuana u nekakvommranom svijetu tuge, no u ono sam vrijeme osjeala jedino da sam izgubila ne samo oca, ve imajku. S jedanaest godina, i Prim kojoj je bilo samo sedam, postala sam glava obitelji. Nisam imalaizbora. Kupovala sam hranu na trnici i pripravljala je najbolje to sam znala, te se trudila da Prim ija izgledamo pristojno. Jer, da se u okrugu saznalo kako majka vie ne moe skrbiti o nama, bilibismo joj oduzeti i smjeteni u dom za nezbrinutu djecu. Odrasla sam gledajui u koli tu udomljenudjecu. Tugu i tragove amaranja na njihovim licima, beznae zbog kojeg uvlae glavu u ramena.Nikad ne bih dopustila da se to dogodi Prim. Slatkoj, majunoj Prim koja se rasplae kad vidi mojesuze jo i ne znajui to im je uzrok, koja raeljava i uplie majinu kosu prije no to krenemo ukolu, koja jo uvijek svake veeri isti oevo brijae zrcalo jer je on mrzio naslage ugljene prainekoja se na Leitu taloi na ba svakoj stvari. Dom za nezbrinutu djecu bi je zdrobio kao porculanskulutku. Stoga sam tajila nau nevolju.

Ali ponestalo je novca i polako smo poele skapavati od gladi. Ne pretjerujem. Bodrila samsamu sebe da izdrim do svibnja, do osmog svibnja, kada punim dvanaest godina i mogu se prijaviti uzamjenu za etone pa dobiti dragocjeno ulje i ito koje e nas spasiti. No do roendana je bilopreostalo jo nekoliko tjedana. Dotad smo mogle biti mrtve.

Smrt od gladi nije rijedak sluaj u Okrugu 12. rtve smo vidjeli svi. Starce koji vie ne mogu

raditi. Djecu iz obitelji s previe gladnih usta. Ozlijeene u rudnicima. Svi oni lutaju ulicama, svedok jednog jutra ne ostanu nepomino sjediti oslonjeni o neki zid ili leati na Livadi. Odnekud se ujenaricanje, a Mirovnjaci dolaze pokupiti tijelo. Izgladnjelost nikad nije slubeni uzrok smrti. Uvijek seradi o gripi, upali plua ili izloenosti hladnoi. No takva objanjenja ne mogu zavarati nikoga.

Kad sam tog poslijepodneva susrela Peetu Mellarka, ledena kia lijevala je kao iz kabla. Bilasam u gradu i na trnici pokuavala prodati iznoenu Priminu odjeu iz vremena dok je bila djetece,no nije bilo kupaca. Iako sam s ocem ve nekoliko puta bila u Penici, odve sam se bojala otii nato mjesto namijenjeno samo grubima i smionima. Oeva lovaka jakna koju sam nosila bila je posveprokisla, pa sam se smrzavala do kostiju. Ve tri dana u kui imali smo samo aj od stare, osuenemetvice koju sam pronala u kuhinjskom ormaru. Do zatvaranja trnice tako sam jako drhtala, da samispustila zamotuljak djeje odjee u blatnjavu lokvu. Nisam ga podigla iz straha da neu moi ponovostati na noge ako se sruim. Osim toga, odjeu ionako nitko nije elio.

Kui se nisam mogla vratiti. Jer, ondje me eka majka sa svojim umrtvljenim oima i mlaasestra ispijenog lica i popucanih usana. Nisam mogla ui u tu kuu u kojoj na ognjitu gore dimljivevlane grane to sam ih skupljala na rubu ume nakon to smo ostale bez ugljena. U mojim rukama nebi bilo ni trunka nade.

Teturala sam blatnjavim putem iza trgovina koje opsluuju najbogatije graane. Trgovci iveiznad svojih prodavaonica, pa sam se zapravo nala u njihovim stranjim dvoritima. Sjeam serubova vrtnih gredica koje ekaju proljee da budu zasijane, jedne ili dvije koze u oboru, mokrog psaprivezanog za kolac, pogrbljenog i sputanog blatom.

Bilo kakva kraa u Okrugu 12 je zabranjena i kanjiva smru. Ali prolo mi je kroz glavu da bise moglo pronai togod u kantama za smee, u njih je svima doputeno zaviriti. Moda kakva kostkod mesarice, ili trulo povre kod trgovca mjeovitom robom, ono to unato oaju nitko osim mojeobitelji ne bi pojeo. Naalost, kante su upravo bile ispranjene.

Prolazei pokraj pekarnice, zavrtjelo mi se od neodoljivog mirisa svjeeg kruha. Pei su bilestraga, i zlaani se sjaj prelijevao iz otvorenih kuhinjskih vrata. Stajala sam opinjena toplinom islasnim mirisom sve dok se nije umijeala kia, gurajui mi svoje ledene prste niz lea, vraajui meu stvarnost. Podigla sam poklopac kante. Bila je ispranjena, besprijekorno i beutno.

Iznenada, netko je stao vikati na mene, pa sam odigla pogled i spazila pekarevu enu koja mi jenaredila da se udaljim, zaprijetila da e pozvati Mirovnjake, te rogoborila kako joj je ve dosta tihbalavaca s Leita koji kopaju po njezinom smeu. Od takvih se runih rijei nisam mogla obraniti.Paljivo sam spustila poklopac i krenula uzmicati, kad sam ga opazila: plavokosog djeaka koji viriiza majinih lea. Viala sam ga u koli. Bili smo na istoj godini, ali nisam znala kako se zove. Nijese odvajao od gradske djece, pa kako bih i znala? Njegova se majka gunajui vratila u pekarnicu, noon me promatrao kako odmiem iza obora s njihovom svinjom i naslanjam se na deblo stare jabuke.Napokon sam shvatila da nemam nita to bih odnijela kui. Koljena su mi popustila i kliznula samniz deblo sve do korijenja. Nisam vie mogla. Bila sam izmuena, odve slaba i umorna, oh, takoumorna. Neka pozovu Mirovnjake i odvedu nas u dom, pomislila sam. Ili, jo bolje, pustite me daumrem ovdje na kii.

Iz pekarnice je dopirala lupa, ena je opet poela vikati, a uo se i zvuk snanog udarca.Oamuena, pitala sam se to se dogaa. Neije su noge zaljapkale kroz blato prema meni. To jeona, pomislila sam, dolazi sa tapom da me otjera. Ali nije bila ona, nego djeak. Nosio je dvijevelike truce kruha koje su zacijelo pale u plamen jer im je kora bila posve zagorena.

Baci ih svinji, glupane! vikala je njegova majka. Zato ne? Nitko normalan nee kupiti sagankruh!

Otkidao je spaljene komade i bacao ih u valov, kad se u prednjem dijelu pekarnice oglasi zvonoi pekareva ena poe posluiti kupca.

Djeak nijednom nije svrnuo pogled prema meni, ali ja sam njega promatrala. Zbog kruha, i zbogcrvenog podljeva koji se isticao na njegovoj jagodici. ime ga je to udarila? Moji roditelji nisu nasnikada tukli. Nisam to mogla ni zamisliti. Djeak je pogledao unatrag prema pekarnici kao daprovjerava je li zrak ist, a zatim, i dalje motrei svinju, baci trucu kruha u mom smjeru. Vrlo brzouslijedila je i druga, nakon ega je odljapkao u pekarnicu i vrsto zatvorio vrata za sobom.

U nevjerici sam zurila u truce. Izgledale su dobro, savreno tovie, izuzev spaljenih dijelova.Je li elio da ih uzmem? To mu je morala biti nakana jer evo ih tu, pred mojim nogama. Prije nego jebilo tko mogao vidjeti to se dogodilo, ugurala sam truce pod koulju, stegnula lovaku jaknu i brzose udaljila. Vruina kruha palila mi je kou, no stiskala sam ga sve snanije, borei se za ivot.

Kad sam stigla kui, truce su se bile ohladile, no unutranjost im je jo bila topla. im sam ihspustila na stol, Prim posegnu ne bi li otkinula komad, no prisilila sam je da sjedne, a majku da namse pridrui, pa nam natoila topli aj. S kruha sam potom ostrugala zagorenu koru i narezala ga nakrike. Pojele smo cijelu trucu, kriku po kriku. Bio je to dobar, hranjiv kruh, pun groica ioraia.

Stavila sam odjeu da se sui pokraj vatre, uvukla se u krevet i vrsto usnula. Sve do ujutro nijemi palo na pamet da je djeak moda namjerno spalio kruh ispustivi truce u plamen; znao je da ezbog toga biti kanjen, te mi potom hitnuo kruh. No odbacila sam tu pomisao. Radilo se o sluajnosti.Jer, zato bi to uinio? Nije me ni poznavao. Ipak, i samo dobacivanje kruha bila je iznimnadobrostivost zbog koje bi, da je bila otkrivena, zasigurno bio kanjen batinama. Nisam si moglaprotumaiti njegov postupak.

Dorukovavi kruh, Prim i ja krenule smo u kolu. Proljee kao da je stiglo preko noi jerdoekao nas je ugodno topao zrak i paperjasti oblaci. U kolskom sam se hodniku mimoila splavokosim djeakom. Obraz mu je bio nateen, a na okuje imao modricu. Bio je u drutvu prijatelja ini na koji nain nije pokazao da me primjeuje. No kad sam tog poslijepodneva preuzela Prim i snjom krenula kui, opazila sam ga kako zuri u mene onkraj kolskog dvorita. Pogledi su nam se srelina sekundu, a zatim je okrenuo glavu. Posramljeno sam se zagledala u zemlju i tada ga spazila. Prvimaslaak te godine. Sinulo mi je! Sjetila sam se sati provedenih u umi s ocem i dokuila na kojiemo nain preivjeti.

Sve ovo vrijeme nisam zaboravila vezu izmeu tog djeaka, Peete Mellarka, kruha koji mi je daonadu i maslaka koji me podsjetio da nisam osuena na propast. A vie no jednom sam, okrenuvi seu kolskom hodniku, opazila kako me promatra, da bi potom naglo pobjegao. Osjeala sam kako samnjegova dunica, a mrzim dugovati ljudima. Moda me sve ne bi toliko razdiralo da sam mu umeuvremenu zahvalila. Pomiljala sam na to nekoliko puta, no nikako se nije ukazivao pravitrenutak. A sada je nestao zauvijek. Jer, bacit e nas u arenu da se borimo na ivot i smrt. Kako bihmu ondje mogla zahvaliti? Ne ini mi se da bih zvuala iskreno dok mu pokuavam prerezati vrat.

Naelnik zavrava s itanjem dosadnog Ugovora o izdaji i daje znak Peeti i meni da serukujemo. Peetina je aka puna i topla kao one truce kruha. Gleda me ravno u oi i stie mi ruku kaoda me eli ohrabriti. Moda je posrijedi tek gr zbog nervoze.

Ponovo se okrenemo prema gomili dok svira himna Panema.No dobro, pomislim. Bit e nas dvadeset etvero. Svi su izgledi da e ga netko ubiti prije

mene.Dakako, u posljednje vrijeme izgledi su vrlo varljivi.

3im je himna odsvirana, stavljeni smo pod nadzor. Nisu nas vezali lisicama ili to takvoga, ve nasje skupina Mirovnjaka kroz glavni ulaz odvela u Palau pravde. Moda su u prolosti posveenicipokuavali pobjei, no nisam ula da se to uistinu i dogodilo.

Unutra su me odveli u neku sobu i ostavili samu. Nikad nisam bila na tako raskonom mjestu, sgustim i debelim sagovima, te kauem i stolcima presvuenim barunom. Prepoznajem materijal jermajka ima haljinu s barunastim ovratnikom. Sjevi na kau, ne prestajem prstima prelaziti prekotkanine. To mi pomae da se smirim dok se pokuavam pripremiti za sljedei sat. Toliko je vremenadodijeljeno posveenicima za opratanje od njihovih najmilijih. Ne mogu si dopustiti da se uzrujam inapustim sobu s nateenim oima i zacrvenjenim nosom. Pla ne dolazi u obzir. Bit e kamera i naeljeznikoj postaji.

Najprije dolaze Prim i majka. Ispruim ruke prema sestri, a ona mi sjedne u krilo, ovije ruke okomoga vrata i spusti mi glavu na rame, kao to je radila kad je tek prohodala. Majka sjedne pokrajmene i zagrli nas obje. Nekoliko minuta samo utimo, a zatim ih pouim to sve moraju raditi sadakad nema mene da to obavljam umjesto njih.

Prim ne smije uzimati etone. Snai e se, ako budu paljive, prodajui mlijeko Primine koze,sir, te ljekarnike pripravke to ih majka spravlja za stanovnike Leita. Gale e joj dobaviti biljkekoje ne uzgaja sama, no mora mu ih opisati vrlo detaljno jer ih on ne poznaje dobro poput mene. Galee im donositi i divlja - to smo dogovorili prije otprilike godinu dana - i vjerojatno nee traitinikakvu naknadu, no one bi mu trebale zahvaliti dajui mu u zamjenu, primjerice, mlijeko ili kakvuljekariju.

Ne elim ni predloiti da Prim pone loviti. Nekoliko sam je puta pokuala poduiti, no rezultatisu bili katastrofalni. Uasavala se ume, a kad bih ustrijelila koju god ivotinju, zaplakala bi govoreida je moemo izlijeiti ako je na vrijeme odnesemo kui. Sa svojom se kozom, pak, sasvim dobrosnalazi, pa se usredotoujem na to.

Dodavi jo upute o ogrjevu i trgovanju, te upozorivi Prim da mora nastaviti sa kolom,okrenem se majci i vrsto je uhvatim za ruku. Sluaj me dobro. Slua li? Kimne, uznemirenamojom estinom. Svjesna je onoga to slijedi. Ne smije opet odlutati, kaem.

Spustila je pogled. Znam. Neu. Nisam se mogla snai jerSada se mora snai. Ne moe se jednostavno odjaviti i ostaviti Prim samu. Vie nema mene

da vas drim na ivotu. Nije vano to se dogaa, ma to ti vidjela na ekranu. Mora mi obeati dae biti jaa od svega! Sada ve viem. U glasu mi je sva ljutnja, sav strah koji sam osjeala kadnas je napustila.

Istrgne ruku iz mog stiska, sada i sama ljutita. Bila sam bolesna. Mogla sam se lijeiti da samimala pripravke koji su mi dostupni sada.

Moda je u pravu kad govori o bolesti jer vidjela sam kako vraa u ivot ljude obamrle od tuge.No ako je uistinu rije o bolesti, nju si sada ne moemo dopustiti.

Onda uzimaj te pripravke. I brini o njoj! kaem.

Bit u ja u redu, Katniss, ree Prim obujmivi mi lice dlanovima. Ali i ti mora brinuti osebi. Tako si brza i hrabra. Moda moe pobijediti.

Ne mogu pobijediti. Duboko u sebi Prim to dobro zna. Suparnici e biti daleko sposobniji odmene. Djecu iz bogatijih okruga, gdje je pobjeda golema ast, za natjecanje pripremaju cijeli ivot.Djeake znatno krupnije od mene i djevojke koje znaju ubiti noem na dvadeset naina. Jasno, bit eondje i djece poput mene, one koju treba odstraniti poput pljeve prije nego to pone prava zabava.

Moda, kaem jer ne mogu od majke traiti da izdri ako sam ve sama digla ruke od svega.Uostalom, nije mi u krvi da se predajem bez borbe, ak i kad prepreke izgledaju nesavladivo. Bilibismo bogati poput Haymitcha.

Ne trebamo biti bogati. Samo elim da se vrati kui. Pokuat e, zar ne? Zbilja, zbiljapokuati? upita Prim.

Zbilja, zbilja hou. Obeavam. Morat u pokuati. Radi Prim.Na vratima se pojavi Mirovnjak pokazujui da nam je vrijeme isteklo. Grlimo jedna drugu

stiui si tijela do boli. Volim vas. Volim vas obje, ponavljam. I mi tebe, govore. Mirovnjak imnareuje da napuste sobu i zatvori vrata za njima. Utisnem lice u jedan od barunastih jastuka, kao dau se tako iskljuiti iz svega.

Netko drugi ulazi u sobu i, kad podignem glavu, iznenadim se ugledavi pekara, oca PeeteMellarka. Ne mogu vjerovati da me doao posjetiti. Jer, na koncu, uskoro u pokuati ubiti njegovasina. Znamo se, istina, ali Prim ga poznaje bolje od mene. Kad prodaje svoje kozje sireve u Penici,uvijek za njega ostavi dva komada, a on joj izdano uzvraa kruhom. Za razmjenu s njim svaki putekamo prigodu kad mu vjetica od ene nije u blizini jer on je daleko susretljiviji od nje. Sigurnasam da nikad ne bi udario sina zbog izgorenog kruha kao to je to uinila ona. No, zato me doaovidjeti?

Nespretno sjedne na rub plianog stolca. Krupan je, irokih ramena, s oiljcima od opeklinazadobivenih tijekom godina rada za peima. Vjerojatno se upravo oprostio sa sinom.

Iz depa sakoa izvadi bijeli smotuljak i prui mi ga. U papiru su kolaii, oni skupocjeni koje sine moemo priutiti.

Hvala, kaem. Pekar nije osobito govorljiv ni kad je najbolje raspoloen, a sada se od njegane moe uti ni rije. Jutros sam jela va kruh. Moj prijatelj Gale dao vam je vjevericu za njega.Kimne, pokazujui da se prisjea vjeverice. Mogli ste i bolje proi, kaem. Slegne ramenima, kaoda mu to nije nimalo vano.

Ne znam to bih vie rekla, pa nadalje sjedimo utke sve dok ga Mirovnjak ne dozove. Ustane inakaljavi se proisti grlo. Pazit u na djevojicu. Pobrinuti se da ne bude gladna.

Te me rijei oslobaaju dijela pritiska u prsima. Ljudi posluju sa mnom, ali Prim iskreno vole.Moda e joj to biti dovoljno da ostane na ivotu.

Ni sljedeeg posjetitelja nisam oekivala. Madge mi prilazi bez zastajkivanja. Nije plaljiva nitiokolia. tovie, iznenauje me intenzitet u njezinu glasu. U areni smije nositi jednu stvar iz svojegokruga. Jednu stvar koja e te podsjeati na dom. Hoe li staviti ovo? Prua mi okrugli zlatni brokoji je bila nosila na haljini. Prije mu nisam poklanjala previe panje, no sada vidim da se radi omaloj ptici u letu.

Tvoj bro? upitam. Ni na kraj pameti mi nije bilo da iz okruga ponesem neki spomen.Stavit u ti ga na haljinu, moe? Ne ekajui odgovor, Madge mi pticu prisloni na haljinu i

privrsti je. Obeaj da e ga nositi u areni, Katniss, ree ona. Obeava?Da, odgovorim. Kolaii. Bro. Danas dobivam svakojake darove. Madge mi da je jo jedan -

poljubac u obraz. Potom odlazi, ostavivi me u razmiljanju kako je moda sve vrijeme bila mojaistinska prijateljica.

Napokon, stie i Gale. Premda meu nama nema romantinih osjeaja, im rairi ruke neoklijevam predati mu se u zagrljaj. Poznajem njegovo tijelo - pokrete, miris spaljenog drva, ak iotkucaje srca iz onih tihih trenutaka lova - no sada ga po prvi put doista osjeam, miiavo iprislonjeno uz moje.

Sluaj, ree. No e vjerojatno nabaviti lako, no mora se domoi luka. To je tvoja ansa.Nema lukova svaki put, odvratim, prisjeajui se godine kad su posveenici bili naoruani

samo jezivim buzdovanima sa iljcima, kojima su se morali udarati do smrti.Onda ga napravi sama, ree Gale. I loe izraen luk bolji je od nikakvog.Ve sam ih pokuavala napraviti kopirajui oeve, no bez osobitog uspjeha. Nije to tako

jednostavno. ak je i on sam morao baciti pokoji.Ne znam hoe li ondje uope biti drva, kaem. Jednom su posveenike bacili u stjenovit

krajolik pun pijeska i ikare. Te mi je godine natjecanje bilo osobito mrsko. Mnogi su posveenicistradali od zmija otrovnica ili skrenuli s uma od ei.

Drva gotovo uvijek ima od one godine kad ih se pola smrznuto, ree Gale. Nema neke zabaveu smrzavanju.

Istina. Cijele smo jedne Igre gledali kako natjecatelji nou umiru od hladnoe. Jedva da ih semoglo vidjeti onako sklupane, bez drva za logorsku vatru ili baklje. U Kapitolu su smatrali da takvetihe smrti bez imalo krvi unitavaju dramatinost. Otada u areni obino ima i drva kako bi se moglazapaliti vatra.

Da, u pravilu ga ima, kaem.Katniss, to je samo lov. A ti si najbolji lovac kojeg poznajem, uvjerava me Gale.Nije to samo lov. Oni su naoruani. I razmiljaju, kaem.Kao i ti. Osim toga, vjebala si vie od njih. Stvarno vjebala, govori on. Zna kako ubiti.Ne ljude, kaem.Ne moe biti prevelike razlike, ree mrko Gale.Strano je to razlike, ako uspijem zaboraviti da se radi o ljudima, uope nee biti.Mirovnjaci su se vratili prerano i Gale ih zatrai jo vremena. No hvataju ga i odvode, a ja

poinjem paniariti. Nemoj dopustiti da umru od gladi! viem drei ga vrsto za ruku.Neu! Zna da neu! Katniss, zapamti daOtrgnu nas jedno od drugog i zalupe vratima. Nikad neu saznati to sam to trebala zapamtiti.Vonja od Palae pravde do eljeznike postaje je kratka. Nikad prije nisam se vozila

automobilom, a niti na zaprenim kolima nisam bila preesto. Na Leitu se putuje pjeice.Dobro je to nisam plakala. Postaja vrvi izvjestiteljima i njihovim kukcolikim kamerama

uperenim ravno u moje lice. No iza mene je dugotrajna praksa skrivanja svakog osjeaja, pa to sadaiskoritavam. Naas se opazim na zidnom televizijskom ekranu na kojem se prenosi moj dolazak idrago mi je to izgledam kao da se pomalo dosaujem.

S druge strane Peeta Mellark je oito plakao, ali mi se ne ini da to pokuava sakriti.

Zanimljivo. Pitam se hoe li to biti njegova strategija na Igrama. Doimati se slabim i uplaenim,uvjeriti ostale posveenike da im nije nikakva konkurencija, a onda iznenada napasti. To je prijenekoliko godina upalilo Johanni Mason, djevojci iz Okruga 7. inila se cmizdravom i plaljivombudalom i s njom se nitko nije zamarao sve dok nije preostalo samo nekoliko natjecatelja. Ispostavilose da moe svirepo ubijati. Odigrala je to prilino lukavo. No takva se strategija ini udnom zaPeetu Mellarka, pekarova sina. irokih je ramena i snaan jer se godinama dobro hrani i tegli uokolosanduke pune kruha. Morat e plakati bez prestanka ako eli da ga ne shvate ozbiljno.

Nekoliko minuta moramo stajati na vratima vlaka dok nas kamere prodrljivo zumiraju. Zatimnam doputaju da uemo, a vrata iza nas milosrdno se zatvaraju. Vlak smjesta kree.

U poetku zbog brzine ostajem bez daha. Jo nikad nisam bila u vlaku budui da je putovanjeizmeu okruga zabranjeno, osim u sluaju slubeno dodijeljenih obveza. Za Leite se to odnosiuglavnom na prevoenje ugljena. Ali ovo nije obian teretni vlak, ve jedan od onih kapitolskih brzihmodela koji juri prosjenom brzinom od etiristo kilometara na sat. Putovanje do Kapitola trajat emanje od jednog dana.

U koli nas ue da je Kapitol izgraen na mjestu koje se nekad zvalo Stjenjak, dok je Okrug 12pripadao regiji poznatoj kao Apalaija. I stotinama godina prije nas ovdje se vadio ugljen, pa zbogtoga nai rudari moraju kopati vrlo duboko.

U koli se sve uglavnom svodi na ugljen. Uz osnove itanja i matematike, veinu nastave govorise samo o njemu, osim tjednog predavanja o povijesti Panema, blebetanja o zahvalnosti kojudugujemo Kapitolu. Uvjerena sam kako nam dosta toga kriju, stvarni prikaz dogaanja za vrijemeustanka. Ali ne razmiljam previe o tome. to god da bila istina, ne znam kako bi mi mogla pomoida doem do hrane.

Vlak za posveenike raskoniji je ak i od sobe u Palai pravde. Svakom je dan zasebanodjeljak sa spavaonicom, garderobom, te kupaonicom s toplom i hladnom tekuom vodom. Kod kueimamo toplu vodu samo ako je zagrijemo.

Vie ladica popunjeno je elegantnom odjeom, a Effie Trinket mi govori da sam slobodna initito me volja, da mogu nositi to god elim, da mi je sve na raspolaganju. No, veera je za satvremena i trai da budem spremna. Skinem majinu plavu haljinu i tuiram se toplom vodom. Tuiramse prvi put u ivotu. Kao da stojim na ljetnoj kii, samo toplijoj. Potom odjenem tamnozelenu kouljui hlae.

U zadnji tren se prisjetim Madgeina malog zlatnog broa. Tek ga sada paljivije promotrim; kaoda je oko ve oblikovane zlatne ptice privren prsten za koji je spojena samo vrcima krila.Iznenadim se kad shvatim da prepoznajem pticu - ojku rugalicu.

Te osobite ptice zapravo su amar Kapitolu. Tijekom ustanka Kapitol je uzgojio itav nizgenetiki preinaenih ivotinja koje su trebale sluiti kao oruje. Zajedniki naziv za njih bio jeumjetno stvorene mutacije, ili krae - mutanti. Takvi su mutanti bile i izvanredne ojke brbljalice,ptice koje su imale sposobnost zapamtiti i ponoviti cijele ljudske razgovore. Bile su vrsta to sevraa kui, iskljuivo mujaci, a putali su ih u podruja u kojima su se skrivali protivnici Kapitola.Nakon to bi zapamtile dovoljno rijei, ptice bi odletjele natrag u svoja sredita kako bi ih sesnimilo. Nije bilo potrebno mnogo vremena da ljudi u okruzima shvate na koji se nain prenosenjihovi razgovori. Otad su ustanici, naravno, bez kraja i konca podmetali lai Kapitolu, tako mu senarugavi. Sredita su bila zatvorena, a ptice ostavljene da izumru u divljini.

Ali nisu izumrle. Umjesto toga, ojke brbljalice parile su se sa enkama ptica rugalica2 stvoriviposve novu vrstu koja moe ponoviti kako ptiji zviduk, tako i ljudske napjeve. Izgubile susposobnost ponavljanja rijei, ali jo su mogle oponaati irok raspon ljudskih glasova, od visokogdjejeg cvrkutanja, do dubokih mukih tonova. A mogle su ponoviti i pjesme. Ne samo nekoliko nota,ve cijele pjesme s vie strofa, ako bi im tko dopadljivim glasom strpljivo pjevao.

Moj je otac jako volio ojke rugalice. Kad bismo bili u lovu, vidukao im je ili pjevaosloenije pjesme, a one bi, nakon uglaene stanke, uvijek jednako uzvraale. Ne pokazuje se svakometakvo uvaavanje. No kad god bi otac pjevao, sve bi ptice u blizini utihnule i sluale. U toj je mjerikrasan bio njegov glas, visok i vedar, toliko pun ivota da je istovremeno izmamljivao smijeh i suze.Nakon njegove smrti, nikako se nisam mogla prisiliti da nastavim s tim obiajem. Ipak, ima netoutjeno u malenoj zlatnoj ptici. Osjeam da uz sebe imam djeli oca koji me titi. Privrstim bro nakoulju i, s tamnozelenom tkaninom kao pozadinom, skoro da mogu zamisliti ojku rugalicu kako letimeu drveem.

Effie Trinket dolazi me povesti na veeru. Slijedim je kroz uzak i uzljuljan hodnik doblagovaonice iji je zid obloen ulatenim drvom. Sve posue na stolu izgleda vrlo lomljivo. PeetaMellark eka nas za stolom, no mjesto pokraj njega je prazno.

Gdje je Haymitch? upita Effie Trinket veselo.Kad sam ga vidio zadnji put, rekao je da ide malo odspavati, odgovori Peeta.Tja, dan jest bio naporan, ree Effie Trinket. Mislim da je osjetila olakanje shvativi da e

Haymitch izostati, to joj se ne moe zamjeriti.Veera ima vie sljedova: gusta juha od mrkve, zelena salata s janjeim kotletima i pire-

krumpirom, sir i voe, okoladna torta. Tijekom jela Effie Trinket ne prestaje nas podsjeati dasauvamo mjesta za jo. No ja samo trpam u sebe jer nikad nisam imala prilike jesti ovako dobro iobilno, a vrijeme do poetka Igara ionako u najbolje iskoristiti dobivajui na teini.

Vas dvoje bar se znate ponaati, ree Effie Trinket dok zavravamo s glavnim jelom. Dvojeod prole godine sve su jeli rukama kao divljaci. To mi je sasvim poremetilo probavu.

Dvoje od prole godine bila su djeca s Leita koja nikad, ni jedan dan u svom ivotu, nisu imaladovoljno za jelo. A kad su i imali neto hrane, manire za stolom bile su im valjda zadnje na to sumislili. Peeta je pekarov sin. Majka je mene i Prim nauila da jedemo pristojno, pa znam kako seupotrebljavaju vilica i no. No Effiena mi je primjedba toliko odbojna da sam joj to i pokazala jeduiostatak obroka rukama. Na kraju sam ih obrisala o stolnjak, na to je vrsto skupila usne.

Na kraju veere moram se truditi da zadrim hranu u sebi. I Peeta je zelenkast u licu, ni njemueludac nije navikao na takvu gozbu. Meutim, ako mogu zadrati mjeavinu mijeg mesa, svinjskihiznutrica i kore drveta, zimski specijalitet Masne Sae, onda se mogu, odluna sam, nositi i s ovim.

Odlazimo u drugi odjeljak kako bismo pogledali saetak etvi sa svih strana Panema. Pokuavajuih rasporediti tijekom cijelog dana tako da ih se sve moe gledati uivo, no to je mogue samostanovnicima Kapitola jer nitko od njih ne mora sam prisustvovati skupovima.

Gledamo etve jednu po jednu, prozivanje imena i rijetko istupanje dobrovoljaca. Prouavamolica djece koja e nam biti protivnici. Nekoliko ih se, procjenjujem, istie. Golem djeak iz Okruga2, koji je srnuo naprijed javivi se za dobrovoljca. Djevojka lisiasta lica, sjajne crvene kose, izOkruga 5. Hrom djeak iz Okruga 10. I, meni najdojmljivija, dvanaestogodinja djevojica iz Okruga11. Tamnosmee je koe i oiju, ali po grai i dranju vrlo je slina Prim. Osim to se, kad se ona

popela na pozornicu, nakon poziva dobrovoljcima moglo uti samo zvidukanje vjetra izmeuokolnih oronulih zgrada. Nije bilo nikoga da je zamijeni.

Na kraju prikazuju Okrug 12. Prim je prozvana, ja urim naprijed, guram Prim iza sebe, aoajanje u mom glasu vie je nego oito, kao da se bojim da e je odvesti jer me nitko ne uje. Ali,naravno, uju me. Vidim Galea kako odvlai Prim, dok se ja penjem na pozornicu. Komentatori suzbunjeni odbijanjem publike da zapljee. Nijemi pozdrav. Jedan komentator kae da je Okrug 12uvijek bio pomalo nazadan, ali lokalni obiaji znaju biti dopadljivi. U pravom trenutku Haymitchpada s pozornice i odasvud dopire veseli mrmor. Izvueno je Peetino ime i on u tiini zauzima svojemjesto. Rukujemo se. Ponovni rez do himne, i program zavrava.

Effie Trinket ogorena je stanjem u kojem je bila njena vlasulja. Va savjetnik mora mnogo toganauiti o javnom nastupu. Posebno o onom na televiziji.

Peeta se neoekivano nasmije. Bio je pijan, ree. Pijan je svake godine.Svaki dan, dodam. Kratko se zasmijuljim, ne mogu si pomoi. Prema Effie Trinket, Haymitch

ima tek pokoju neuglaenu naviku, koje je mogue ispraviti s nekoliko njezinih savjeta.Da, sike ona. Jako mi je udno da vas to zabavlja. Dobro znate kako e vam na Igrama

savjetnik biti ila kucavica izmeu vas i svijeta. On e vam davati korisne preporuke, prikupljatipokrovitelje i odluivati o predaji svakoga dara. Lako se moe dogoditi da Haymitch presudno utjeena to hoete li ivjeti ili umrijeti!

U tom trenutku Haymitch dotetura u odjeljak. Jesam li propustio veeru? upita nerazgovijetno,nakon ega stane povraati uzdu i poprijeko skupocjenog saga, na kraju se sruivi posred sveg togsvinjca.

Evo, pa se vi smijte! ree Effie Trinket. Zaobie lokvu bljuvotine skakuui u svojim iljatimcipelama, i pobjegne van.

4Nekoliko trenutaka Peeta i ja zurimo u naeg savjetnika koji pokuava ustati iz klizave i ogavne kaeto ju je izbacio iz eluca. Smrad bljuvotine i nerazblaenog alkohola umalo i mene prisili napovraanje. Peeta i ja se pogledamo. Jasno da nam od Haymitcha nee biti mnogo vajde, ali EffieTrinket u jednom je u pravu: kad stupimo u arenu, neemo imati nikoga drugog. Kao po dogovoru,Peeta i ja uhvatimo ga za ruke i pomognemo mu ustati.

Spotaknuo sam se? upita. Grozno smrdi. Rukom si otre nos, razmazujui bljuvotinu pocijelom licu.

Dajte da vas odvedemo natrag u sobu, ree Peeta. Malo emo vas oistiti.to ga vodei a to nosei, odveli smo Haymitcha u njegov odjeljak. Budui da ga ne moemo

posjesti na vezeni prekriva kreveta, odvuemo ga u kadu i otvorimo tu. Jedva da bilo toprimjeuje.

Slobodna si, ree Peeta. Ja u se pobrinuti za ostalo.Zahvalna sam mu jer nikako ne bih eljela svlaiti Haymitcha, ispirati mu bljuvotinu s dlaka na

prsima i ututkavati ga u krevet. Mogue je da Peeta pokuava ostaviti dobar dojam na njega i postatimu miljenik na Igrama. Ali sudei prema stanju u kojem je sada, Haymitch se sutra nee prisjeatiniega.

U redu, kaem. Mogu pozvati nekog Kapitoljanina da ti pomogne. Sva ih je sila u vlaku.Kuhaju nam, posluuju nas i uvaju. Briga o nama njihov je posao.

Ne, ne elim ih ovdje, ree Peeta.Kimnem i krenem u svoju sobu. Razumijem Peetu. I sama Kapitoljane ne mogu ive smisliti. Ali

zaposliti ih Haymitchem, bila bi bar siuna osveta. Stoga traim razlog zato se Peeta sam elipobrinuti za njega i iznenada pomislim: Zato to je dobrohotan. Kao to je bio dobrohotan kad mi jedobacio kruh.

Zamiljeno zastanem. Ovako dobrohotan Peeta Mellark daleko mi je opasniji nego da jezlonamjeran. Dobri ljudi pronalaze put do mog srca i tamo putaju korijenje. Ne mogu to dopustitiPeeti. Ondje gdje idemo nema mjesta takvoj osjeajnosti. Stoga od ovog trenutka odluujem imati tomanje posla s pekarovim sinom.

Ulazim u svoju sobu; vlak stoji na nekom peronu radi opskrbe gorivom. Hitro bacam kolaiePeetina oca kroz prozor, pa ga s treskom zatvaram. Dosta je bilo. Dosta je bilo obojice.

Na nesreu, udarivi u tlo papir se razdere, a kolaii raspu po maslacima uz prugu. Vidim tusliku samo na trenutak jer vlak ve kree, ali i to je dovoljno... Dovoljno da se vratim u prolost iprisjetim maslaka iz kolskog dvorita...

Upravo sam bila skrenula pogled s Peetina oteklog lica i, ugledavi maslaak, shvatila da joima nade. Paljivo sam ga iupala i pourila kui. Dohvativi kantu, krenula sam s Prim na Livadu.Jest, bila je osuta zlatnoglavim korovom. Nakon to smo ga ubrali, valjda smo cijelih kilometar-dvapretraivale travu uzdu ograde, sve dok kanta nije bila puna maslaaka - listia, stabljika i cvjetova.Te smo se veeri pogostile salatom od maslaka i ostatkom kruha.

to jo? upitala me Prim. Koju jo hranu moemo pronai?Svata emo mi pronai, obeala sam joj. Samo moram nauiti raspoznavati biljke.Majka je imala knjigu koju je donijela sa sobom iz ljekarne. Stranice od starog pergamenta bile

su ispunjene tintnim crteima biljaka. Lijepim su rukopisom bili ispisani njihovi nazivi, gdje ihubrati, kada su u cvatu, te njihova ljekarnika primjena. No u knjizi su bile i oeve biljeke o jestivimbiljkama - maslaku, vinobojki, divljem luku, boru. Prim i ja ostatak smo veeri provele zadubljene uknjigu.

Sljedeeg dana nije bilo nastave. Neko sam se vrijeme zadrala na rubu Livade, a onda skupilahrabrost i provukla se ispod ograde. Po prvi put sam u umi bila sama, bez zatite koju je prualooevo oruje. No u upljem sam stablu pronala mali luk i strijele koje je izradio za mene. Tog danazala sam u umu najvie dvadeset metara.

Veinu sam vremena uala na granama staroga hrasta, nadajui se da e odnekud naii divlja.Nakon vie sati posreilo mi se da ubijem zeca. Dotad sam ve bila ustrijelila nekoliko zeeva, nopod oevim vodstvom. Sada sam uspjela sama.

Meso nismo jeli mjesecima. Pogled na lovinu kao da je prodrmao majku. Razbudila se, oderalazeca te, od mesa i povra koje je skupila Prim, zakuhala gula. Tada se smela i vratila u krevet, nokad je gula bio gotov, prisilili smo je da pojede porciju.

uma je postala na spasitelj i svakog sam joj dana doputala da me snanije zagrli. Isprva jeilo polako, no bila sam odluna u nakani da nas prehranim. Krala sam jaja iz gnijezda, ribe lovilamreom, a katkad mi je uspjelo ustrijeliti vjevericu ili zeca za gula. Prikupljala sam raznovrsnebiljke koje su nicale ispod mojih nogu. S biljkama valja oprezno. Mnoge su jestive, no samo jedanpogrean zalogaj moe prouzroiti smrt. Koju god da sam ubrala, po vie sam je puta usporeivala soevim biljekama. Odravala sam nas na ivotu.

U poetku sam na svaki znak opasnosti, udaljeni urlik ili neobjanjiv lom grana, jurila natragprema ogradi. Zatim sam poela riskirati. Znala sam se uspinjati na stabla bjeei od divljih pasakojima bi brzo dosadilo ekati i nastavili bi dalje. Medvjedi i divlje make obitavali su dublje uumi, valjda zato to im se nije sviao zaaeni zrak naega okruga.

Osmog svibnja otila sam u Palau pravde prijaviti se u zamjenu za eton i u Priminim djejimkolicima odvukla kui moju prvu turu ita i ulja. Svakog osmog u mjesecu imala sam pravo uinitiisto. Naravno, nisam prestala loviti i skupljati biljke. ita nije bilo dovoljno da bi se od njegapreivjelo, a bilo je i drugih stvari koje su nam bile potrebne - sapun, mlijeko i konac. S ono hraneto bi nam preostalo, poela sam trgovati u Penici. Strahovala sam od odlaska na to mjesto bez oca,no ljudi su ga potovali pa su prihvatili i mene. Na koncu, divlja je divlja, bez obzira tko jeustrijeli. Trgovala sam i na stranjim vratima bogatijih gradskih obitelji, pokuavajui se sjetitioevih savjeta, no uei i sama. Mesarica je kupovala zeeve, ali ne i vjeverice. Pekaru su u tek ilevjeverice, ali uzimao bi ih samo kad mu ena nije bila u blizini. Zapovjednik Mirovnjaka volio jedivlju puricu. Naelnik je oboavao jagode.

Kasnog ljeta, dok sam se umivala u jezercu, uokolo sebe zapazila sam visoke biljke streliastihlistova i cvjetova s tri bijele latice. Kleknula sam u vodu, zarila ruke u mekani mulj i izvukla pregrtkorijenja. Mali, plavkasti gomolji ne izgledaju privlano, ali kuhani ili peeni su ukusni poputkrumpira. Katniss, rekla sam glasno. Bila je to biljka po kojoj sam dobila ime.3 Sjetila sam se kakoje otac u ali govorio: Dokle god se moe pronai, nee umrijeti od gladi. Provela sam sate

rujui jezersko dno nonim prstima i tapom, skupljajui gomolje koji su se dizali na povrinu. Tesmo se veeri gostile ribom i streliinim korijenjem, sve dok se po prvi put unatrag tko zna kolikomjeseci nismo uistinu najele.

Majka se polako poela vraati u svakodnevicu. istila je i kuhala, a dio hrane koju samdonosila konzervirala je za zimu. Za njezine ljekarnike pripravke dobijali smo drugu robu ili novac.Jednog sam je dana ula kako pjevui.

Prim je bila oduevljena majinom pribranou, no ja sam s oprezom ekala hoe li nas ponovonapustiti. Nisam joj vjerovala. Nepopustljivi dio mene mrzio ju je zbog njene slabosti, zbog toga tonas je zapostavila i priredila nam mjesece tekih iskuenja. Prim joj je oprostila, no ja sam seudaljila od nje, podigla zid kako mi vie nikad ne bi bila potrebna, i nita izmeu nas dvije vie nijebilo isto.

Umrijet u ne ispravivi to. Prisjeam se kako sam danas u Palai pravde vikala na nju. Premda,rekla sam joj da je volim. Moda e time ipak sve doi u ravnoteu.

Neko vrijeme stojim zurei kroz prozor, elei ga ponovo otvoriti, no nisam sigurna to bi sedogodilo ako to uinim pri tako velikoj brzini. U daljini vidim svjetla. Okrug 7? Ili 10? Ne znam.Pomislim na ljude koji se u svojim domovima spremaju na spavanje. Zamiljam svoju kuu s vrstozatvorenim kapcima. to sada rade majka i Prim? Jesu li u stanju veerati? Riblji gula i jagode? Ilihrana lei nedirnuta na tanjurima? Jesu li gledale saetak dananjih dogaanja na izubijanom staromtelevizoru smjetenom na stolu uza zid? Sigurno su ponovo plakale. Kako se dri majka, je li jakapred Prim? Ili je ve poela uzmicati, ostavljajui sav teret ivota na sestrinim krhkim leima.

Bez sumnje, Prim e ove noi spavati uz majku. Tjei me pomisao na upavog starog Ljutia kojizauzima svoj poloaj na krevetu ne bi li je uvao. Ako bude plakala, njukom e joj paljivo raskrilitiruke i sklupati se uz nju sve dok se ne smiri i zaspi. Sada mi je silno drago to ga nisam utopila.

Ta me razmiljanja promu bolnim osjeajem usamljenosti. Ovome danu nema kraja. Zar smoGale i ja kupine jeli jutros? ini mi se da je otada prola cijela vjenost, kao da se dug san izrodio unonu moru. Ako sada zaspim, moda se probudim u Okrugu 12, gdje i pripadam.

Ladice su vjerojatno pune spavaica, no ja skidam koulju i hlae, pa se uvuem u krevet samo udonjem rublju. Sva je posteljina izraena od meke, svilenkaste tkanine, a paperjast pokriva tako jedebeo da me smjesta ugrije.

Ako kanim plakati, sada je pravo vrijeme za to jer do jutra u moi isprati tetu uinjenu suzama.No nema niti jedne. Odve sam ili umorna ili otupjela da bih plakala. Jedino to osjeam jest udnjada budem negdje drugdje, pa putam da me vlak uljuljka u zaborav.

Budi me kucanje; hladno svjetlo probija se kroz zavjese. ujem kako me Effie Trinket poziva daustanem. Idemo, idemo, idemo! Danas je velik, velik, velik dan! Pridiem se i na trenutakpokuavam zamisliti to je to u njezinoj glavi. O emu razmilja dok je budna? to sanja? Nemampojma.

Ponovo odijevam istu zelenu odjeu jer nije prljava, tek malo zguvana budui da je leala napodu. Prelazim prstima po krugu oko male zlatne ojke rugalice, mislei na umu i oca, na majku iPrim koje se bude i moraju nastaviti s uobiajenim ivotom. Spavala sam s ispletenom kosom, onakokako ju je majka dotjerala za etvu. I sada ne izgleda loe, pa je ne diram. Nije vano, ve smosigurno nadomak Kapitola. Kad stignemo u grad, ionako e moj stilist odrediti kako u izgledati naveeranjem sveanom otvorenju. Nadam se samo da onaj koji e me dopasti ne smatra da je

golotinja zadnji krik mode.Na ulazu u blagovaonicu okrzne me Effie Trinket nosei alicu crne kave. Mrmlja prostote.

Podbuhlog i crvenog lica od jueranjeg preputanja uicima, Haymitch se cereka. Peeta dri emlju ikao da mu je pomalo neugodno.

Sjedi! Sjedi! domahuje mi Haymitch. im se spustim u stolac, posluuju me pladnjemnatrpanim jajima, unkom i brdom pomfrita. Voe je u zdjeli uronjenoj u kockice leda kako bi ostalorashlaeno. Koarica s pecivom koju donose hranila bi moju obitelj tjedan dana. U otmjenoj je aisok od narane. Bar mislim da jest. Naranu sam okusila samo jednom kad ju je za davnu Novugodinu otac kupio kao posebnu poslasticu. Dobila sam i alicu kave. Majka je oboava, dok je menigorka i odve vodenasta; mogli smo si je priutiti samo izuzetno. U drugoj je alici nekakva gusta ismea tekuina.

Zovu je vrua okolada, uputi me Peeta. Ukusna je.Srknem vruu, slatku, kremastu tekuinu i smjesta me prou trnci ugode. Premda me i ostala

hrana mami, ne obazirem se na nju sve dok ne iskapim alicu. Potom se kljukam koliko god mogu, amogu mnogo, no pazim da ne pretjeram s masnoom. Jednom mi je majka rekla da uvijek jedem kaoda vie nikad neu vidjeti hranu. Odgovorila sam joj: I neu ako je sama ne donesem. To ju jeuutkalo.

Osjetivi da bi mi se eludac mogao raspuknuti, zavalim se u stolac i pogledam svoje drutvo zadorukom. Peeta jo jede, otkida komadie emlje i umae ih u vruu okoladu. Haymitch je zapustiosvoj pladanj, i ispija au crvenog soka koji razrjeuje s bistrom tekuinom iz boce. Sudei pootrom mirisu, radi se o nekom alkoholnom piu. Haymitcha ne poznajem dobro, no dovoljno estosam ga viala kako u Penici ostavlja gomile novca na tezgi ene koja prodaje destilirani alkohol.Dok stignemo u Kapitol, ve e biti nesuvisao.

Uviam da ga se gnuam. Nije udno da posveenici iz Okruga 12 nikad nisu imali ak ni ansu.Uzrok nije samo u tome to smo bili neuhranjeni i neuvjebani. Neki su nai posveenici, unatosvemu, bili dovoljno snani da uspiju. No rijetko smo uspijevali dobiti pokrovitelje, za to jeponajvie kriv Haymitch. Bogatai koji podupiru posveenike - jer su se kladili na njih, ilijednostavno zato da se mogu hvalisati kako su pogodili pobjednika - ele poslovati s nekimuglaenijim od njega.

Dakle, trebali biste nam dati poneki savjet, kaem mu.Evo savjeta. Ostanite ivi, odgovori on i prasne u smijeh. Razmijenim pogled s Peetom, tek se

tad sjetivi da sam odluila raskrstiti s njim. Iznenadi me tvrdoa u njegovim oima. Inae se doimajublagima.

Jako ste duhoviti, ree Peeta i naglo udari po ai u Haymitchevoj ruci. Ona se razbije napodu, a krvavocrvena tekuina potekne prema stranjem dijelu vlaka. Ali ne i nama.

Haymitch kratko razmotri situaciju, pa snano udari Peetu u vilicu sruivi ga sa stolca. Kad seokrene da dohvati alkohol, zabijem no u stol izmeu boce i njegove ruke, za dlaku mu promaiviprste. Pripremim se za odbijanje njegova udarca, no nije ga bilo. Umjesto toga, Haymitch sjedne ikiljei nas promotri.

No, to je ovo? upita. Zar je mogue da sam ove godine dobio par boraca?Peeta ustane s poda, zagrabi punu aku leda kojim je obloena zdjela s voem, te ga pokua

prisloniti uz crvenilo na vilici.

Nemoj, zaustavi ga Haymitch. Neka se masnica vidi. Publika e misliti da si se potukao sdrugim posveenikom i prije no to si uao u arenu.

To je protivno pravilima, ree Peeta.Samo ako te uhvate. Modrica e poslati poruku da si se s nekim obraunao, a da te nisu uhvatili.

Tim bolje, ree Haymitch i okrene se prema meni. Moe li tim noem pogoditi i jo neto osimstola? Moje oruje je luk i strijela. No dosta sam vremena utroila i na bacanje noa. Katkad jeivotinju bolje, ako je se samo nane strijelom, pogoditi i noem prije nego joj se prie. elim liHaymitchevu pozornost, sada je pravi trenutak za ostavljanje dojma. Izvuem no iz stola, uhvatim gaza sjeivo i bacim k zidu na suprotnoj strani blagovaonice. Nadala sam se tek vrstom ubodu, nozabio se u brazdu izmeu dviju ploa, prikazujui me vjetijom no to zbilja jesam.

Stanite ovdje. Oboje, ree Haymitch, glavom pokazujui na sredinu prostorije. Posluamo ga,a on nas stane obilaziti bockajui nas prstima kao da smo ivotinje. Opipava nam miie i promatralica. Ha, niste skroz beznadeni. inite mi se sposobnima za borbu. A kad vas se doepaju stilisti,bit ete i dovoljno privlani.

Peeta i ja ne dovedemo u pitanje znaaj stilista. Igre gladi nisu natjecanje u ljepoti, alinajzgodniji posveenici uvijek privuku vie pokrovitelja.

U redu, idemo se dogovoriti. Ne ometajte me dok pijem, a ja u ostati dovoljno trijezan da vammogu pomoi, ree Haymitch. No morate postupati tono onako kako vam kaem.

I nije neki dogovor, ali se radi o velikom koraku naprijed u odnosu na situaciju otprije desetminuta, kad uope nismo imali vou.

U redu, ree Peeta.Pa pomognite nam onda, kaem. Kad budemo u areni, koja je najbolja strategija kod Roga

izobilja za nekogaNe sve odjednom. Za nekoliko minuta stiemo na kolodvor. Predat e vas stilistima. Nee vam

se svidjeti ono to e napraviti od vas. Ali kako vas god uredili, ne opirite se, ree Haymitch.Ali zaponem.Nikakvo ali. Ne opirite se, ponovi Haymitch, pa uzme bocu alkoholnog pia sa stola i izae iz

vagona. Kako se vrata za njim zalupe, tako vagon utone u tamu. Unutra je upaljeno nekoliko svjetiljki,no vani kao da je ponovo pao mrak. U tunelu smo koji penjui se kroz planine vodi do Kapitola.Planine tvore prirodnu zapreku izmeu Kapitola i istonih okruga. Gotovo je nemogue u grad ui sistoka, osim kroz tunele. Ta zemljopisna prednost bila je kljuni imbenik ustanikog poraza, koji je idoveo do toga da sam danas ovdje kao posveenica. Budui da su se pobunjenici morali uspeti naplanine, bili su laka meta za kapitolske zrane snage.

Dok vlak juri, Peeta Mellark i ja stojimo u tiini. Nikako da izaemo iz tunela, i grudi mi se steuod pomisli na tone stijenja koje me odvajaju od neba. Nimalo mi se ne svia biti okruena kamenjem.Podsjea me to na rudnike i oca, zarobljenog i nemonog da dopre do suneva svjetla, zauvijekpokopanog u tami.

Vlak napokon poinje usporavati i jaka svjetlost naglo ispuni odjeljak. Ne moemo izdrati: iPeeta i ja pourimo k prozoru da vidimo ono to smo dotad mogli gledati samo na televiziji - Kapitol,glavni grad Panema. Kamere nam nisu lagale o njegovoj raskoi. tovie, nisu posve vjerno prikazalesvu velianstvenost zgrada koje bljete duginim bojama propinjui se visoko u zrak, sjajneautomobile to promiu iroko asfaltiranim cestama, neobino odjevene ljude udnovatih frizura i

pretjerano naminkanih lica, koji u ivotu nisu propustili obrok. Sve boje izgledaju umjetno -ruiasta je pretamna, zelena presvijetla, a uta bolna za oi - kao one na okruglim eernimploicama koje smo u malenoj okrunoj trgovini slatkiima mogli samo promatrati.

Opazivi da vlak s posveenicima pristie u grad, ljudi oduevljeno pokazuju na nas. Odmaknemse od prozora zgaena njihovim uzbuenjem, znajui da jedva ekaju vidjeti kako umiremo. No Peetane uzmie, ve mae i smijei se zablenutoj gomili. Staje tek kad vlak ue na kolodvor koji naszaklanja od njihovih pogleda.

Primijeti kako zurim u njega, pa slegne ramenima. Tko zna, ree. Moda je netko od njihbogat.

Pogreno sam ga procijenila. Prisjeam se njegova ponaanja od poetka etve. Prijateljski mi jestisnuo ruku. Njegov se otac pojavio s kolaiima i obeao kako e brinuti da Prim ne bude gladna...je li to Peeta smislio? Prisjeam se njegovih suza na eljeznikoj postaji. Zatim, ponudio se da opereHaymitcha, no onda ga jutros izazvao kad je bilo jasno da ljubaznim pristupom nee nita postii. I nakraju, ve sada pokuava pridobiti publiku maui joj s prozora.

Nisam jo posloila sve kockice, no osjeam da kuje plan. Nije se pomirio sa smru. Ve sesada svim silama bori da ostane iv. to ujedno znai da e me dobrohotni Peeta Mellark, djeak kojimi je dao kruh, svim silama nastojati ubiti.

5Zzzip! Zakrguem zubima kad mi Venia, ena plavozelene kose i zlatnih tetovaa iznad obrva, strgnes noge platnenu traku iupavi sve dlake koje su se nalazile ispod. Oprosti! zapiska ona svojimsmijenim kapitolskim naglaskom. Ali, ba si dlakava!

Zato je ovim ljudima glas tako visok? Zato im se vilica jedva pomie dok priaju? Zato nakraju reenice povisuju ton kao da postavljaju pitanje? udan izgovor samoglasnika, gutanje slogova,i uvijek to siktanje na glasu s... stvarno nije mogue ne oponaati ih.

Venia napravi grimasu kojom bi valjda eljela pokazati suosjeanje. Dobra vijest - jo samoova. Spremna? vrsto se uhvatim za rubove stola na koji su me posjeli i kimnem, a Venia mitrzajem, bolnim koliko i brzim, iupa i posljednje dlake s nogu.

Ve tri sata sam u Centru za preinaku, a jo nisam upoznala svog stilista. Po svemu sudei, neeli me vidjeti dok Venia i ostali lanovi ekipe za pripremu ne rijee neke oite probleme. Dosad sume ribali zrnatom pjenom kojom su s mene odstranili ne samo prljavtinu, ve i najmanje tri slojakoe, ujednaili su mi nokte, a posebna je pozornost poklonjena upanju dlaka s moga tijela. Skinulisu mi ih s nogu, ruku, trupa, pazuha i dijelova obrva, pa sada izgledam kao oerupana ptica spremnaza raanj. Muka mi je. Koa me boli, preplavili su je marci i jako je osjetljiva. No drala sam sesvog dijela dogovora s Haymitchem i nijednom se nisam pobunila.

Ide ti jako dobro, pohvali me momak kojeg zovu Flavius. Protrese svoje naranaste spiralneuvojke, a onda usne namae novim slojem ljubiastog rua. Ako neto ne moemo podnijeti, to jecmizdravac. Namaite je!

Venia i Octavia, punana ena ije je cijelo tijelo obojeno blijedom nijansom utozelene boje,trljaju me losionom koji isprva ari, no zatim umiruje moju upaljenu kou. Povukavi me sa stola,skinu mi tanki ogrta koji sam povremeno smjela imati na sebi. Stojim potpuno gola dok njih trojekrue oko mene i upkaju me pincetama ne bi li uklonili i najsitniju dlaicu. Znam da bi mi trebalobiti neugodno, no oni su toliko nenalik ljudima da bih bila jednako posramljena kad bi mi uokolonogu kljucale tri ptice ludih boja.

Sve troje koraknu unatrag i ostanu zadivljeni onim to su postigli. Izvrsno! Skoro izgleda kaoljudsko bie! uzvikne Flavius, na to se svi smiju.

Prisilim se na smijeak kako bih pokazala koliko sam zahvalna. Hvala vam, kaem sladunjavo.U Okrugu dvanaest nemamo mnogo razloga za uljepavanje.

Time ih posve pridobijem. Naravno da nemate, sirotice! sklopi ruke ojaena Octavia.Ali ne brini, ree Venia. Kad Cinna zavri s tobom, izgledat e prekrasno!Obeavamo! Zna, sad kad smo te oslobodili dlaka i prljavtine, uope ne izgleda tako

strano! ohrabri me Flavius. Idemo po Cinnu!Odjure iz sobe. Teko ih je mrziti jer su totalni kreteni. A opet, na neki nain znam da mi iskreno

pokuavaju pomoi.Gledam hladne bijele zidove i pod. eljela bih ponovo obui ogrta, ali bolje da ga ne diram.

Taj Cinna, moj stilist, sigurno bi me natjerao da ga odmah skinem. Dotaknem si kosu, jedini dio

mojeg tijela koji ekipa za pripremu nije smjela dirati. Gladim svilenkastu punu koju je majka takopaljivo sloila. Majka. Ostavila sam njenu plavu haljinu i cipele na podu vagona, i ne pomislivi dabih mogla sauvati taj djeli nje, djeli doma. Da sam bar prije mislila na to.

Vrata se otvore i ulazi neki mladi, vjerojatno Cinna. Zateena sam njegovim posve uobiajenimizgledom. Veina stilista koje intervjuiraju za televiziju toliko su slini jedni drugima, obojeni ikirurki izmijenjeni, da izgledaju nakaradno. Ali Cinnina kratko oiana kosa ini se prirodno smea.Nosi jednostavnu crnu koulju i hlae. Jedini ustupak promjeni izgleda je blago nanesena olovka zaoi metalnozlatne boje. Njome je istaknuo zlatne pjegice u zelenim arenicama. Iako sam zgroenaKapitolom i njegovom odvratnom modom, moram priznati da mu to jako dobro stoji.

Bok, Katniss. Ja sam Cinna, tvoj stilist, ree tihim glasom koji podosta odudara od kapitolskogprenemaganja.

Bok, usudim se oprezno pozdraviti.Daj mi sekundu, moe? ree on. Hoda oko mene ne dodirujui me, no vrlo pozorno

promatrajui svaki djeli moga gologa tijela. Odupirem se porivu da rukama prekrijem grudi. Tko tije sloio frizuru?

Majka, odgovorim.Prekrasna je. Istinski klasina. I u gotovo savrenoj ravnotei s tvojim profilom. Majka ti je

vrlo vjeta, ree on.Oekivala sam nekog nakinurenog, nekog starijeg tko oajniki pokuava izgledati mlae, nekog

tko e me doivljavati kao komad mesa koji treba pripremiti za pladanj. Cinna je sve, samo ne to.Ti si nov, zar ne? Mislim da te jo nisam vidjela, kaem. Veina je stilista poznata, oni su

konstanta u stalnim izmjenama posveenika. Za neke znam cijeli ivot.Da, ovo su moje prve Igre, ree Cinna.Pa su ti dali Okrug dvanaest, kaem. Poetnici obino zavre s nama, najmanje poeljnim

okrugom.Traio sam Okrug dvanaest, ree bez dodatnog objanjenja. Obuci ogrta pa emo malo

popriati.Navuem ogrta i slijedim ga kroz vrata do dnevne sobe. Izmeu dva crvena kaua okrenutih

suelice stoji nizak stol. Tri su zida prazna, dok je etvrti u cijelosti staklen i tako pretvoren u izlogkoji gleda na grad. Premda se sunano nebo u meuvremenu naoblailo, po svjetlu mogu zakljuiti daje oko podneva. Cinna mi ponudi da sjednem na jedan od kaua, a sam zauzme mjesto na suprotnom.Pritisne dugme uz rub stola ija se povrina nato razdvoji. Odozdo se uzdigne nova ploa na kojoj senalazi ruak - pile s krikama narane skuhano u kremastom umaku, poloeno na biserno bijela zrnaita, zatim siuni zeleni graak i luk, peciva u obliku cvjetova i, za desert, puding boje meda.

Pokuavam si predoiti pripremanje ovakvog obroka kod kue. Pilii su preskupi, ali bila bihzadovoljna i s divljom puricom. Morala bih ustrijeliti jo jednu da za nju dobijem naranu. Kozjemlijeko zamijenilo bi kremasti umak. Graak moemo uzgojiti u vrtu. Divlji luk morala bih prikupiti uumi. Ne znam o kakvom se itu radi, od onog kojeg dobijemo za etone ispadne nimalo primamljivasmea kaa. Zbog cifrastih peciva morala bih jo trgovati, mogue je da bi pekar za njih traio dvijeili tri vjeverice. to se pudinga tie, ne mogu ni pretpostaviti od ega je pripremljen. Dakle, danilova i kopanja za samo jedan obrok, a i on bi bio slaba zamjena za ovaj kapitolski.

Kako je to, pitam se, ivjeti u svijetu u kojem se hrana pojavljuje pritiskom na dugme? Na to

bih utroila sate koje provodim eljajui umu u potrazi za hranom da je tako lako doi do nje? torade po cijele dane ti Kapitoljani, osim to ukraavaju svoja tijela i ekaju da pristigne nova poiljkaposveenika koji e umrijeti da bi ih zabavili?

Podignem pogled. Cinna me gleda ravno u oi. Sigurno ti se inimo vrijednim svakog prezira,ree.

Je li to razaznao iz mog lica ili mi na neki nain proitao misli? Kako bilo, u pravu je. Svi tiljigavci vrijedni su svakog prezira.

Nije vano, ree Cinna. Dakle, Katniss, par rijei o tvom kostimu za sveano otvorenje. Mojasuradnica Portia je stilistica tvog suposveenika Peete. Naa je trenutna zamisao da vas odjenemo ukostime koji se nadopunjuju, objanjava Cinna. Kao to zna, uobiajeno je da kostimi odraavajuglavnu karakteristiku pojedinog okruga.

Od posveenika se na sveanom otvorenju oekuje da odjeom ukau na temeljnu gospodarskugranu svoga kraja. U Okrugu 11 to je poljoprivreda. U Okrugu 4 ribarenje. U Okrugu 3 industrija.Budui da dolazimo iz Okruga 12, Peeta i ja bit emo odjeveni u rudarskom stilu. Kako vreastirudarski kombinezoni ba i ne dolikuju trenutku, nai posveenici obino nose tek oskudnu opremu ikape sa svjetiljkama. Jedne su godine bili potpuno goli, prekriveni crnim puderom koji jepredstavljao ugljenu prainu. Uvijek to izgleda grozno, a tako se ne moe osvojiti naklonost publike.Pripremim se za najgore.

Dakle, nosit u rudarsku opremu? upitam, nadajui se da nee izgledati besramno.Zapravo i ne. Vidi, Portia i ja smatramo da ne treba pretjerivati s tom rudarskom opravom.

Nitko te po njoj nee zapamtiti. Oboje, naprotiv, mislimo da nam je posao posveenike iz Okrugadvanaest uiniti nezaboravnima, ree Cinna.

Sigurno u biti gola, pomislim.Umjesto da se usredotoimo na samo rudarenje, pozornost emo usmjeriti na ugljen.Gola i prekrivena crnom prainom.A to radimo s ugljenom? Palimo ga, ree Cinna. Ne boji se vatre, Katniss. Zar ne?

Vidjevi izraz mog lica, nasmijei se.Nekoliko sati kasnije odjevena sam u kostim koji e biti ili najsenzacionalniji ili najsmrtonosniji

u povijesti sveanih otvorenja. Od glenjeva do vrata utegnuta sam u jednostavni crni triko. Ulatenekone izme zavezane su mi do koljena. No najvaniji dio kostima su lepravi plat iarannaranastom, utom i crvenom bojom, te odgovarajua kaciga. Cinna ih namjerava zapaliti trenutakprije no to se naa bojna kola pojave na ulici.

Nee to biti pravi plamen, naravno, samo malo umjetne vatre kojoj smo se domislili Portia i ja.Bit e potpuno sigurna, objanjava on. Ali nije me uvjerio i strahujem da bih do gradskog sreditamogla biti u cijelosti izrotiljana.

Lice skoro da mi i nije naminkano, tu i tamo malko boje za naglasak. Oeljali su mi kosu iispleli pletenicu koja mi pada niz lea. Moj uobiajeni stil. elim da te publika prepozna kad doeu arenu, ree Cinna sanjarski. Katniss, Vatrena Djevojka.

Proe mi kroz glavu da Cinnino smireno i normalno ponaanje krije potpunog luaka.Unato jutronjim saznanjima o Peetinim namjerama, laknulo mi je kad je pristigao, odjeven u

jednak kostim. S obzirom na to da je pekarov sin, trebao bi se dobro snai s vatrom. Prate gastilistica Portia i njezina ekipa, i svi su mahnito uzbueni odjekom koji emo postii. Svi osim Cinne.

Izgleda pomalo umorno dok prima estitke.Hitro nas odvedu do prizemlja Centra za preinaku, zapravo goleme konjunice. Sveano

otvorenje samo to nije poelo. Parove posveenika smjetaju na bojna kola u koja su upregnuta poetiri konja.

Nai su crni poput ugljena. Tako su dobro uvjebani, da ih nitko ne vodi za uzde. Cinna i Portiazatrae da se uspnemo na kola, upute nas kako da stojimo, s pomnjom nam poprave nabore naplatevima, pa se povuku radi dogovora.

to misli o ovome? apnem Peeti. O vatri?Strgnut u tvoj plat ako ti strgne moj, odvrati on kroza zube.Vrijedi, kaem. Moda