lANTER.NAsv. ~AR..KA

~V~1"1TO:lOR!!. - MOL! 4A NAS

"Nemam vremena!", ili "Možda neki drugi put!", ili "Nadam se daneću uvijek biti ovako u stisci s poslovima!" rečenice su koje se, nažalost,najčešće čuju u međusobnim susretima. Poslovi privatni ili javni, obvezeosobne, obiteljske ili društvene, zaduženja ove ili one vrste, toliko naszaokupljaju da od silnog trošenja vremena više nemamo vremena niti zasame sebe niti za drugoga. No usprkos svemu, ne smijemo zaboraviti da jeBog dao svakome čovjeku njegovo vrijeme i u tom svom vremenu, patrajalo ono deset, trideset, sedamdeset ili sto godina, čovjek mora sebeostvariti, mora u tom pruženom vremenu učiniti sve kako najbolje zna iumije i kako je to najbolje za njega samoga, a i za sve s kojima živi.

Ovo "nemam vremena" još je uočljivije kada je u pitanju vjera ivjerske obaveze. Ići svake nedjelje u crkvu, moliti se zajednički doma ičiniti djela milosrđa aktivnosti su koje moderni čovjek ne dospije činiti.Isprika ima mnogo, no većina tih isprika su u najmanju ruku smiješne.Da bi pokazao o kakvim se isprikama radi, netko je napisao tekst podnaslovom "Deset razloga zašto se nikad ne perem":

1. Kao dijete su me prisiljavali da se perem.

2. Ljudi koji se peru su licemjeri, misle da su čišćioo drugih.

3. Ima mnogo vrsta sapuna, ne mogu se odlučiti kojim ću se prati.

4. Ranije sam se prao, ali mi je dosadilo.

5. Perem se samo na Božić i Uskrs.

6. Kupaonica nije dostatno topla.

7. Nitko od mojih prijatelja sc ne pere.

8. Proizvođači sapuna samo železaraditi.

9, Počet ću se prati kad ostarim.

10, Doista nemam za to vremena.

Dati "Bogu 'Božje, a caru carevo" temelj je ljudske sreće, sigurnosti iradosti u životu. I to ncsarno zato što se tako mora ili što se ne bi moglodrugačije, nego jer ja to hoću, iz ljubavi, jer sam čovjek, vjernik. PhilBosmans je na jednom mjestu napisao: "Ljudi žive sve dulje, ali ne isretnije. Najprije rade da žive, a onda rade i zaboravljaju živjeti,Još uvijekmisle da je čovjekova sreća u ovome: puno imati, dobro jesti, dugo živjeti.Usprotivi se tome! Ti si više oo svoje funkcije, više oo posla, zvanja, rada.Ti si prvenstveno čovjek da živiš, da sc smiješ. da ljubiš, da budeš 'dobarčovjek', A to je zapravo jedino važno na ovome svijetu".

Ovo nam treba biti uvijek na prvom mjestu, a pogotovo u ovovrijeme kada se pripravljamo na veliki jubilej 2000. obljetnice Kristovarođenja, Zato u ovoj gedini posvećenoj na čast Duhu Svetom molimoDuha Božjegada on bude "svietlonoša u srama našim", da uvijek «pravomislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo",

Vaš don Marko

SVETKOVINA SVETOG TODORASUZAŠTITNIKA GRADA KORČULE

28. srpnja VEČERNJA, SV. MISA I OTVARANJE KASE SV.TOOORA - U I8,30 SATI

29. srpnja SV. MISE U 7,00 i 09.30 SATIU 18,30 SATI SVEČANA KONCELEBRIRANA SV.MISA KOJU PREDVODI KARDINAL FRANJOKUHARIĆPOSLIJE SV. MISE PROCESIJA S KASOM SV.TODORA OKO GRADA

SV TOD ORE, ŠTITI, UJEDlNl I BLAGOSLOVI SVOJ GRAD

::J[ :i!?o-o?ana./;A:'ka?oo,/j-;:na

ROKOVACKA AD. 1939.

(Crtice iz arhiva bratovštine sv. Roka. Pripremio gaštald SergijeVilović).

Arhiv bratovštine sv. Roka osobit je i vrlo bogat. Prateći raznedokumente: priznanice, dopise, otpise i račune mo�e sc mnogo zaključiti obogatom životu Bratovštine tijekom godina. Ovaj prikaz će se baviti samogodinom 1939. Te godine bilježi se živa aktivnost Bratovštine: radilo sc,nabavljala novi inventar, učestvovala li prccesijama, itd. Nije, naravno,nedostajalo ni svađa, ali razumljivo onih domaćih, natjecateljskih, Reklibismo sve isto kao i danas. 1939. godine Korčula je opatija, a opat jekorćulanin don pero Kalogjera. Gaštald bratovštine sv. Roka je MarinFabris, ct prokuraturi Salvator Radina i Petar Jeričević.

A. D. 1939. "rokovci" skupljaju novac oo svojih bratime po svijetu,kako bi mogli nabaviti novog "Redentura" , kojeg su već naručili kodKorćulanina Pera Pallavicinija, a koji je, kao što znamo, bio gotov 1940. g.Iz prispjelih uplata i poslanih zahvalnica vidi sc Ja su se Korčulani, magdje bili, odazvali pozivu Bratovštine i slali novac u ovu svrhu. Kip jeblagoslovljen l. rujna 1940. g. na svečanoj misi, a blagoslovio ga je opatdon Pero Kalogjera. Blagoslovu je bio prisutan i autor "redentura" PeroPallavicini. Tom se prigodom služila misa za autorove roditelje, u čijispomen je kip i bio napravljen.

Te iste godine Bratovština šalje svoju "zvizdu" na pozlatu kod "Našesloge" u Ljubljanu. To je bila radionica za izradu i popravak svakovrsnogcrkvenog inventara. U Ljubljani je naša "zvizda' poelačena "najfinijimpravim zlatom", te su postavljene električne žaruljice sa baterijama "koje

mogu gorit cca 1,5 sat" i sve je koštalo 1575 dinara. "Zvizda", iako jeposlana na pozlatu u veljači, bila je gotova za Uskrs. Bratovština seinteresira i za nabavku pozlaćenih svijećnjaka (koji su sada na oltaru sv.Roka), te za izradu nove zastave.

Petar Lasnibat iz Makarske piše 14. ožujka Bratovštini: "Danas samvam poslao parobrodom direktno na agenciju Jadranske plovidbe uKorčuli četiri naručena torca. Što se tiče preradbe onih osam velikihtoraca pripravan sam ih izraditi ponovno i oćvrstiti, te jamčim da -se višeneće ni pri najvećoj vručini savijati, uz cijenu 13 dinara po kilogramu".Danas je nemoguće nabaviti bilo kakav torac, a kamo li preraditi stari .kvalitetni pćelinii vosak, kojeg naše bratovštine imaju na stotinekilograma.

Bratovština ne samo da kupuje novi inventar, nego popravlja i stari.Kad treba popraviti neki torac tu je bio Maks Jaković. Lumini, žigice,blagajničke knjige i ostale sitnice kupuju se li trgovini mješovotom robomJakoba Fabrisa IXJk. Antuna. "Vetrinu" za "zvizdu" izradio je A. Vilović.Baterije i pirura kupovala se kOO "Braće Marković" ili kOO Vinka i Blagoja'Kapelice. Osiguranje za salu se uplaćivalo kod p. p. "Filip Stanić i sinovi",a tamo se npr. kupovala i metla za salu, a koštala je 15 dinara.

"Tonige" je te godine oprala Marija Peručić, a salu je "ofregala"Đovanina Cebalo. Izgleda da sc Đovanina brinula i o drugim poslovima,

jer postoji priznanica na kojoj piše: "Primila samod uprave sv. Roka po običaju velike setemaneDin 40".

Za potrebe čašćenja braće na dan Velikog Petkapotrošeno je za "rnuku (brašno), ulje, cukar i vinodinari 100". To je izgleda bilo dosta, jer iz drugihračuna znamo da je kilogram brašna koštao tridinara, a Petar Lozica je na "vižiju" Gospe odZdravlja upravi Bratovštine naplatio u svojojgostionici "6 din za pola litre biloga vina bojega",Tada je naš don Ivo Matijaca još bogoslov u

Zagrebu, pa Bratovština šalje 50 dinara da bi mogao doći pomoći opatu zavrijeme božićnih blagdana.

Kako su braća proslavljala blagdan svog zaštitnika ne znamo točno,ali znamo da su kod mesara Miline dva dana nakon blagdana platili 36dinara za meso kozlića, a za slavljenje zvonima bio je zadužen IvoMartinec za što je dobio JO dinara.Ukupni prihod za 1938. g. bio jeIS.cl94, a rashod 11.326 i "prema tomepreticah 3.797 din."

3. rujna 1939. g. održana je i glavna skupština Bratovština, na kojoj jebilo prisutno dvadeset braće uz opata i goste. U novu "prokuru" suizabrani: za gaštalda Marin Fabris, prokuraturi Nino Portoian i PetarFabris pok. Petra, sakristani su Jakov Vilović i Ante Martinac, il revizoriAndro Peručić i Mladen Foretić. Za časnike su izabrani Ante Radina iGabre Porcolan. Vicko Ivančević i Bartul Sessa su bili zamjeniciprokuraturirna, a Edi Babić je bio sakristan-zamjenik. Zapisnik je vodioprof. Vinko Foretić.

Za prigodu Gospe od Zdravlja Bratovština obavlja niz dopisivanja sadon Pavom Pašom, koji je tada župnik u Lumbardi. Moli-ga da na danGospe od Zdravlja bude propovjednik, što on sa zadovoljstvom prihvaća,a samu Brutovštinu u pismu naziva "drevnim i časnim bratstvom". Nasam dan svečanosti tihe mise su bile u 7, 8 i 9, a svečana misa u lO sati.Poslije podne je bita misa sa propovijedi i blagoslovom. Zvonima je slavioAntun Martinec i za to mu je isplaćeno 20 dinara. Da je tom prigodombilo i više svećenika, a ne samo opat i don Pavo Poša, svjedoči i isplataDušanu Cvjetkoviću od 35 dinara na ime prijevoza don Nikole (ne pišemu prezime) natrag u Orebiće.

Eto, tako su svoje bratimske dužnosti vršili naši stari. Da li je danasbolje ili lakše? Nisam siguran!

Naša "avizda" danas ima baterije koje mogu "goric" i nekoliko dana,ali, nažalost, nigdje na "svitu ne možemo nać meštra da nam učini lipiveliki rokovaćki torac".

Rastima u nadi 5wkoga dana,JXl- makar bio i tmuran i sivi ne dozvolimo naSemu duhuda se čini kao da nije živ.

Rastima u nadi swkoga """,pa bio on mućan il meni ne dozvolimo naSemu jezikuda se čini ~!!5j!.!!JLern..:.....

R.astimo u nadi svakoga trena,pa bio on da nam se ne svidii ne dozwlimo naSemu okuda se čini ~ da ne vidi.

Rastimo u 7Uldi uvijek i svuda,pa bilo to koji put da bolii ne dozvolimo našemu srcuda se čini kao da ne wli.

Mar

;gpa~o-o/, jete. 5/!l;o-/'om,9t&fom

{povodom primljene nagrade grada Korčule za životno djelo),

Dr. Lovro (Renci) Steka, umirovljeni lijećnik-specijalistaopće prakse,rođen je u Korčuli 1926. g. Srednju školu završio je na Badiji i uDubrovniku, a studij medicine na Medicinskom fakultetu II Zagrebu.Došao je potom li Korčulu gdje je II lokalnom Domu zdravlja radio sve doumirovljenja 1990. g,

Zbog njegovog nesebičnog rada i više nego profesionalnog odnosaprema svima koji su bili potrebni njegove pomoći, grupa Korčulana jepredložila, a Odbor za dodjelu javnih priznanja Gradskogvijeća Korčuleusvojio prijedlog da sc Dr. Lovru Steki dodijeli nagrada za životno djelo.Nagrada je uručena prigodom Dana grada Korčule, na blagdan sv.Todora, 29. srpnja 1997. g.

(Drugi dio)

* Liječili ste naše redovnice, redovnihe i svećenike. Kako doživljavateduhmmi IJOZiv? Što možemo učiniti na /Jramicanju duhmmih zvanja u našoj žul)i,bisku/Jiji?

- Duhovni poziv je poseban dar Božji.Prisjećam se svojih medicinskihsestara koje su bile Dominikanke, posebno s. Viktorije i s. Ksaverije.Neumorne u poslu danju i noću, stalno obilazeći bolesnike i kad nisu bileu službi, uvijek nasmijane i vedre. Bile su poštovane oo vjerriika.a i onihkoji nisu vjerovali. Nikad nisam od njih čuo kroz dugi niz godinazaicdnićkog rada pritužbu na teškoću službe i uvjeren sam da su snagunalazile u svom redovništvu kojim su prihvaćale s radošću žrt~ za druge.

Eto, duhovni poziv doživljavam prvenstveno kao dobrovoljnu i nesebičnužrtvu za druge. Za promicanje duhovnih zvanja držim da bi u obiteljimatrebalo njegovati molitvu kao odnos s Bogom u povjerenju, predanosti izahvalnosti i tako od najranijeg djetinjstva stvarati ozračje u kojem bisjeme dara Božjegdonijelo plod. Na ovo bi sc kasnije nadovezao aktivanživot u župnoj zajednici kroz koji bi, stavljajući Boga u sam centar svogživota, stekli uvjerenje da je vrijedno proživjeti život darivajući sc uNjegovo ime.

* Velika je uloga i značaj korčulanskih Bratovština, /JOsebno u VelojSetemani. Kakvu su ulogu one cxligrale u Vašem životu idjelovanju?

, Bratovštine su u gradu Korčuli kao i drugdje u vjerskim zajednicamastvarane radi duhovnog rasta svojih članova i primjera kršćanskog životadrugima. Tokom stoljeća do naših dana mijenjali su se načini kršćanskogizražavanja i u mnogome su prvotna načela izblijedjelai zaboravljena. Ipakne bih se složio da Bratovštine predstavljaju danas tek folklor, vanjskidekor bez duhovnog sadržaja. Bratovštine su bile i ostale mjestosvjedočenja vjere. I danas u brarovštinskim obredima možemo rasti u

duhu. Meni posebno znače korizmene "Molitve" u crkvi Svih Svetih.Refren "Kada bude tilo mriti .." sili me na razmišljanje O transcendenciji izaključak da je ovaj život samo put k njoj. I stalno sebi postavljam pitanjekako koračam tim putem.

• Bili ste djelatno ukljuieni kad su se stavljali temelji liječničkoj ,lužbi nanašem otoku i u gradu. Što stavljate u temelje ncše župne zajednice, kao zdravujezgru za rast u vjeri, u duhu?

I U prvom redu zajedničku molitvu u obitelji, makar i kraću, pred jeloi iza jela kao zahvalu. Zatim što više djelatnog zajedništva u laičkimaktivnostima i molitve u župnoj zajednici prema onoj Isusovoj: "Gdje sudvoje ili troje sakupljeni u moje ime i ja sam s njima". l još: svakodnevno,makar i kratko, čitanje Biblije. Da ona ne bude kao knjiga ukrasbiblioteke, već da postane putokaz za život.

• Žioot duha zahvatio Vas je i na jXxlruqu kulturnog st1Xlralaštoo, tXl stetJOg/avito zaljubljenik u knjigu i umjetnost uotx'e?!

I Obraćajući sc znanstvenim i kulturnim radnicima za vrijeme posjetaKubi papa reče: "Kultura je onaj osobiti način kojim ljudi izražavaju irazvijaju svoje odnose sa svijetom, među sobom i s Bogom oblikuju6 skupvrijednosti, koji određeni narod čini prepoznatljvim ..." I narod ovog otokaima svoje vrijednosti izražene u književnosti, slikarstvu i kiparstvu, pa samdržao uputnim skupljati to blago kako bi se i ovo područje moglo učinitiprepoznatljivim. Kultura koja s poštovanjem nudi svoje poimanje čovjekai koja vrjednuje i druge kulture ne namećući se, doprinosit će boljemrazumijevanju među ljudima kao i većem očovječenju, humanizacijidruštva u cjelini. U tako shvaćenim kulturnim vrijednostima opetdolazimo do Boga od kojeg dolazi svako dobro. lli kako reče papa: "Usvakoj kulturi Krist želidoseći ozdravljujućom snagom svoje milosti".

10

* I naša žulXl je prebogata "seerom belitinom" kulture duha i stvaralaštva nasvim txxlrutjima od bogoslužja do umjetnosti. Kako to blago tJTeciatimladima daod njega žive danas i misle na budućnost?

I Neka mi je dozvoljeno reći kako mi sc čini da je Crkva ozračjedemokracije dočekala prilično nespremna i da se II novonastalimprilikama i nije najbolje-snašla, posebno kako se predati na pravi načinmladima. Držim da i nema jedinstvenog pravila. Ovisiti će oposebnostima svake župe i prilikama u kojima se mladi nalaze. Ipak, činimi se da bi se moglo usvojiti opće načelo po kojem se mladi ne bi tretiralikao objekt, već težiti da postanu odgovorni subjekt. Omogučiti im da sesami opredjele za prave vrijednosti i da nemaju osjećaj da su imnametnute. U tom smislu vjeronauk ne bi smio upasti II klopku slušanjaradi ocjene već ga učiniti interesantnim za praktični život, da slušateljiprihvate sadržaj kao sredstvo ozbiljnog oplemenjivanja. Korisno bi bilo,primjerice, putem diskusija potaknuti mlade na izjašnjavanje kako bi sekao kršćani s odgovornošću postavili li odnosu na konkrentne životnesituacije II obitelji, školi, na ulici, II društvu uopće. Jednom riječju kako bipraktično živjeliEvanđelje. I neodustati od vjeronauka II župi.

* Najuzvišenije načelo uVašem liječničkom POzivu jeŽivot. Što biste savjetatXdi u radus djerom i mladima zal:rromicanje "kulture življ(..onja, atJrotiv I!kulture smrti" koja se sijetolikim ov~nostima?

I U svijetu, II kojem scnameće potrošački mentalitet,hedonizam i gdje se sve višerazvija I kako ga nazivahamburški psihijatar prof. IverHand I "turbokapitalizarn"mladi često ostaju zbunjeni i

11

upadaju u praznine, koje se često ispunjaju raznim deformacijama. A ipak,kako reče nadbiskup Bozanić, u mladima se osjeća velika glad zaduhovnim vrednotama: za poštenjem, povjerenjem i altruizmom. Da bi seutažila ta glad mora se angažirati obitelj, škola, društvo, Crkva, svakipojedinac. Svi smo odgovorni i ne prebacujmo loptu jedni drugima.Savjetovao bih osiguranje prostora mladima gdje bi se mogli okupljati,razgovarati, raditi, čitati, zabavljati se. Svaka bi župa trebala osiguratiprostor za mlade i dati im alternativu kafićima. Angažirati i pogodne laikeza rad s mladima, ali ponovno naglašavam da mladi budu subjekt. Kodnas bi se rnogli koristiti i prostori Bratovština. Ne bi li i Bratovštine trebalemeđu svojim mladima propagirati kulturu života?

• Prošle gooine u našoj žipi je bilo više krštenja nego s/JTovOOa. Kakoukrijepiti tu radost novih života u našoj župi, da u toj f'čudemoj barbi" života ismni /JObijedi Život i da nas Onaj koji "živ, ži1Klll o/xt vloda" /JOUede u trećetisućljeće?

I Ne znam da li su u broj krštenika uvršteni i odrasli kršrenici ili seovo odnosi samo na novorođenčad? Ako se radi o ovom posljednjempresretan sam. Naime, uočljivo je da su se u svim našim župama do sadaširila groblja. Za ilustraciju: 1960 godine Pupnat je imao 783 stanovnika.Danas ih broji 309. Ako se je 1997. godine rodilo više djece nego je ljudiumrlo, držim da je Krist potaknuo obitelji u godini Njemu posvećenoj nadarivanje novih života. On je i rekao: "Ja sam put, istina i ŽNOT'. Da scovaj trend nastavi predložio bih da se u svakoj župi stvori mogućnostsavjetovališta za žene i stvori fond kojim bi se pomoglo ženama datrudnoću donesu do kraja i kao pomoć obiteljima da sc odlučuju napoklanjanje života

Gos/xxline, /JOkaži mi /JUt

kojim ću stići do Tvojih nogu,gdje naći ću smirenjei utjehu swjoj duši.

Nauči me, Gos/xx1ine,kako da i u ljudskoj pakosti i zkx.\/JTonadem skriveno zrnce dobrotei da ne sudim drugeza vlastite /JOgreške i mane.

Pamogni mi da shvatim,kako i bol je poklonako dolazi OO Tebe,jer samo Ti znaš razlogzašto me iskušavaš.

Pridrži mc, Gos/xxiine,da ne /JOkleknemdok me život gazi.OkrijePi mi du.>'usvojom ljubavi i dabratom.

Daj mi snage, Gos/JOdine,da /JTihvatim istinu,/JO kojoj sve najbolje u žiw,,"/Jlaiamo gorkom suzomi najtrom bolom.

Karlo

12 13

{preuzeto iz "Lantcrne" Br. 2.-3/1983)

"Sveti križ oo Otoka" (Badijski križ), djelo je visoke umjetničkevrijednosti i stoga ima značajno mjesto li našoj kulturnoj baštini. Onjegovu porijeklu i dolasku na Badiju postojale su razne tradicije. Onanajpoznatija veli da su Križ sobom donijeli Franjevci, s narodom bježeći saKosova, poslije bitke 1398. godine.

Prvi je o Križu stručno pisao i objevio ga koncem prošlog stoljećaposvjesničar Franjo Radić, stručni nastavnik Stručne škole li Korčuli. Onje uočio natpis na poleđini Križa i pročitavši ga (netočno) objelodanio imeautora, nekog majstora Uga, i godinu izvedbe 1440. O Križu su pisali i smanjim izmjenama čitali natpis: V. Vuletić-Vukasović, N. Trojanis, Lj.Karaman, C. Fisković i dr. Međutim, tek je dr Igor Fisković li napisu:"Prijedlog za kipara Jurja Pavlovića", objavljenom 1956. godine u časopisu"Peristil", na temelju stilske analize i ponovnog čitanja natpisa, ustanoviotočnu godinu nastanka Križa i ime autora.

Križeve slične badijskomc našao je I. Fisković u Pridvorju uKonavlima, u župnoj crkvi u Omišu, u splitskoj kate urali i u šibenskojkate-drali. Na ovom posljednjem sačuvan je čitav natpis koji govori da gaje napravio splitski kanonik Juraj Petrović. Istom umjetniku, poznatomkiparu i drvorczbaru XV st. opravdano je pripisao i badijski Križ. Natpisna Križu L Fisković čita ovako:

M (ag) I (ster fui) T. HUIUS. OPERIS G (eorgius ,Petri) (pr)IMICERIUS (ili IMACERIUS) D(ie) XIll, M(ensis) V, AD.(i)

14

MCCCCLXII. (Majstor ovog djela je Juraj Petrović, kanonik, 1457.g.trinaestog dana mjeseca svibnja).

Križ ima razmak krakova 294 x 186 cm, a Kristov lik je velik 178 x164 cm. Tijelo je izdjelano li jednom komadu, a ruke su posebno dodane.Površina lika je obojena, pojedinosti islikanc.

Iznad Kristove glave prićvrsćen je svitak s natpisom INRI. Svetokrugje srebrna okrugla ploča ukrašena. križem i cvjetnom ornamentikom.Otraga na dasci uzdužnog kraka u križištu je spomenuti natpis izvedenžutim gotičkim slovima, vrlo oštećen.

Igor Fisković ovako opisuje Badijski Križ:

"Na tamnozelenom križu raspet je umirući Krist, U prikazu lika dolazido izražaja stilski realizam kojim sc ostvaruje naglašena težnjapriopćavanja pojačana i unutarnjom izražajnošću skulpture jednog odnajjačih radova majstora Jurja. Ona se iskazuje upravo na licu koje zamireod boli, a prisutna je također u udovima preko otvrdnutih žila i otegnutekože, oteklih zglobova do šaka sa zgrčenim prstima ili stopala s kojih je,zbog spuštanja otežalog tijela, odrta koža, Uopćavanier» stvarnihelemenata majstor jc izrazio smrtnim znojem oblita tijelo i na njemu vještostilizirane spirale uvojaka kose stvrclnute mokrinom poput tanke tkanineO pasu, koja 'se sljubila uz bedra, Prisutnost goričkog naturalizma, kiparskiveć dorečenog spasnulim skeletom i prelomljenim strukom, povećava jošispijena blijeda put s plavkastim žilicama i zgrušanom krvi, Krv je oblilačelo i lice, potekla niz ruke, gusta kao u mlazu iz desne strane grudi, te sastopala poprskala podanak križa. Tim moti vom naglašena je zamisaoKrista kao očovječenog mučenika",

Sveti Križ je stoljećima bio smješten na Badiji, a stanovništvo grada iotoka Korčule iskazivala mu je trajno duboko štovanje,

Zajedno sa slikom Gospe od Otoka Križ je u više navrata za ratnihopasnosti bio prenošen i čuvan u Korčuli: 1571. godine prilikom opsadeUluz Alije, pa od 1646. do 1669. g. za vrijeme Kandnskog rata i dr.

15

Konačno je 1763. godine sv. Križ prenesen u veliku novosagrađenukapelu uz badijsku crkvu, gdje se na mramornom oltaru ' najvećembaroknom oltaru u Dalmaciji, nalazio sve do god. 1950. g. kada su oo.Franjevci morali napustiti Badiju, pa je sv. Križ odnesen u njihovu crkvunad Orebićma. Tamo se nalazi i danas na drugom oltaru južnog zidacrkve.

Stručnjaci Konzervatorskog zavoda iz Splita izvršili su 1964. godinetemeljitu restauraciju i konzervaciju ove umjetnine.

AF.

16

29. ožujka 1998., održan je Međunarodni znanstveni simpozij oPasionskoj baštini, pod naslovom: "MUKA KAO NEPRESUŠNONADAHNUĆE KULTURE". Prvi dio simpozija odvijao se u Hvaru, apotom drugi dio u Korčuli. Sudionici Simpozija su, u okviru zadane teme,bili prisutni na svetoj misi u 10 sati u korčulanskoj katedrali. Dvojicasvećenika, također sudionika Simpozija, prof. Dr Adalbert Rebić i DrLazar-Ivan Krmpotić koncelebrirali su zajedno sa župnikom don Markom,a gosti su mogli vidjeti bratime svih triju Bratovština, zajedno sa svojimgaštaldima, zatim čuti poslanicu i evanđelje u korizmenom korčulanskomnapjevu, a Katedralni zbor sv. Marka je pjevao staru korizmenukorčulansku misu.( vidi str. 26.)

17

lJAVIJA

Isti dan su bile zadnje ovo- godišnje "molitve" u Svima Svetima, anavečer su započele "korizmene propovijedi" u katedrali, koje je imao o.Drago Kolimbatović, dominikanac. U sedam dana smislenog govora,razlo�nog tumačenja i darujući svega sebe, o. Drago je približio osobuDuha Svetoga, u ovoj godini posvećenoj Duhu Svetom, posebnotumačeći njegovih sedam darova. Da je njegov govor imao odjeka usrcima i dušama slušatelja svjedoči i svakodnevno povećavanje brojavjernika u katedrali, a sve je kulminiralo u petak navečer kada je bila izajednička ispovijed. U ispovijedanju su o. Dragu i župniku don Markupomogli svećenici korčulanskog dekanata: don Mile Prorić, dekan ižupnik u Pupnatu, don Josip Barišić, župnik u Blatu, don AugustinMilina, župnik u Raćišću, don Daroslav Senjak, župnik u Smokvici iCari, o. Marko Bobaš, dominikanac iz samostana sv. Nukole u Korčuli,don Petar Mamić, kapelan u Veloj Luci i don Nikola Berišić, kapelan uKorčuli.

5. travnja 1998. CVJETNICA. O ljepoti liturgijskih događanja uKorčuli u Velikom tjednu ili Veloj seternani, kako se to ovdje kaže, čestoputa je pisano i u "Lanterni" , a i u nekim drugim glasilima, ali doživjeti svata događanja na pravi način može se jedino ako se tih dana boravi uKorčuli i uživo prati sve ono što se događa, bilo u Veloj crkvi (katedrali),bilo u drugim crkvama i kapelama, bilo na ulicama Korčule. Uvod uvclikotjedna događanja su već spomenute korizmene propovijedi.Cvjetnica započinje pjevanjem "mandaline" i "muke" u crkvi Svih Svetih,nastavlja se misom i pjevanom "mukom" u samostanu sv. Nikole ikulminira misom, blagoslovom grančica i "mukom" u katedrali. Na koncumise sc, uz prethodnu procesiju po pijaci, izložiPresvete na čcrrdescrsamoklanjanje. "Stražu" preuzimaju "Sasvetani'' do sutradan u podne. NaCvjetnicu uvečer, a to se ponovi i li ponedjeljak i li utorak, samo su upitanju "Rokovci" i "Mihovilci", braća dolaze na poklon, bude prigodnapropovijed, a potom slijede "molitve" i "Smiluj sc meni Bože". Sve završiblagoslovom s Presvetim. Ove godine sc ovaj poklon braće odvijao u mirui pobožnosti. Propovjednici su bili don Mile Prorić, dekan, don NikolaBerišić,kapelan i o. Marko Bobaš, dominikanac. Cetrde<;etsatn~ klanjanje

18

završi u srijedu navečer, kada sc pjevaju «lamentacije", a ujutro, nakonizlaganja Presvetog, ide se u procesiji na Soline, gdje je zavjetna misa uzahvalu Bogu što je očuvao Korčulu prilikom katastre- (alnog potresa, kojije razrušio Dubrovnik 1667.g. Ovu misu i procesiju je ustanoviokorčulanski biskup Nikola Španić. lako je ujutro "mirisalo" na kišu, ipaksc u Solinama skupilo šezdesetak čeljadi i mlađe i starije. Uvečer je bilolijepo vidjeti, a isto tako i čuti, tridesetak braće u "tonigama" kako, sjedećiu prednjem dijelu glavne lađe u katedrali, pjevaju psalme. Dijelove izStarog i Novog Zavjeta pjevali su Pjer Kosović, Ante Cvitković, donMarko i Majo Penjak.

7. travnja 1998. VELIKI UTORAK je i ove, kao i prošle godine, biouzvelićan misom Posvete ulja, koju je imao dubrovački biskup Mons.Želimir Puljić u zajedništvu sa svim svećenicima korčulanskog dekanata,kao i nekoliko gostiju. Katedrala jc bila ispunjena mladošću Korčule, jer jei ove godine u dogovoru s ravnateljima i srednje i osnovne škole, biloomogućeno školskoj djeci sudjelovati na ovoj misi. Bogata trpeza kodčasnih sestara učinila je da, i onako dobro raspoloženje, bude još bolje.

VELIKI ČETVRTAK je tradicionalno veliki liturgijski dan u Crkvi,pa tako i u Korčuli. Običaj je da, kao učenici, sudjeluju u misi VečereGospodnje braća "Sasvetani". Ove godinu to su bili: Marko Visković,Aco Lozica, Majo Penjak, Damir Depolo, Ivica Vodopivac, Ivo Depolo,Željan D. Radojković, Joško R. Dcnoble, Tonči Dužević, Ivo Lucin,Hrvoje Cehovski i Miće Depolo. Poslije mise svi su bili ugošćeni na večeriu "palacu", a da trpeza bude u pravom tradicionalnom "ruhu" pobrinulisu se, li ime bratovštine Svih Svetih, Miće i Zlata Drušković, Pero Brčić iMaja Dužević.

VELIKI PETAK je, unatoč lošeg predviđanja meteorologa, bio bezkiše i velikog vjetra, tako da se je tradicionalna procesija mogla u miruorganizirati. Koliko je bilo bratime u procesiji čini se da nitko pouzdanone zna, a čini sc, također, da ove godine to i nije bilo tako važno. Više se

19

je gledalo kako bratimi idu u procesiji, a pogotovo, kako se ponašajudošavši li katedralu. Svima okupljenima je upalo li oči da nemanepotrebne priče, guranja, bacanja kuglica oo voska i sl. Cak su i oninajmlađi shvatili da procesija Velikog petka ima smisla, ako su i oni li tojprocesiji onako koko treba, a bilo je, Bogu hvala, kako treba. Po prvi putse "Kad bi pokopan Gospod" čuo u katedrali baš onako kako su ga"kantaduri" pjevali li sakristiji. a poslije molitve nad narodom "braća" su setakođer li miru i tišini vratila II svoje sale. Dobro je istaknuti, da je iZ!l100U

onih oko 450 bratirna, najstariji brat li tonigi kod "Sasvetana" bio gosp.Ante Biliš (83. g.), a najmlađi Niko DC1JOIo, (devet mjeseci). Kod"Rokovaca" je najstariji bio Lalo, (74 g.), a najmlađi Roko Tarle, (Ilmjeseci), dok je kod "Mihovilaca" najstariji bio Ivan Oreb od (84 g.), anajmlađi su bili blizanci Ante i Jakov Curać (po 16 mjeseci).

VELIKA SUBOTA je započela "priko gora" rano ujutro u 4 sata.Usprkos kiši okupilo sc dosta vjernika, a braće je sudjelovalo 52.eSasvetana" 15; "Mihovilaca" 15 i "Rokovaca' 22.). Išlo se u sve crkve ikapele osim na groblje. Preko dva sata pokomičkog hoda, molitve ipjesme, kada sc u svakoj crkvi i kapeli pred križem izreče: "Klanjamo ti seKriste i blagoslivljamo tebe· jer si svojim svetim križem svijet otkupio" ikada bratimi, svaki u svojoj crkvi, kroz poklon i poljubac križu i ranamaIsusovim izraze one najdublje osjećaje što ih vjernik može imati ovihsvetih dana, čin je vrijedan divljenja i pohvale.

Uvečer se u 20 sati. okupio, za korčulanske prilike i užance, neuobičajenoveliki broj vjernika na uskrsnom bdjenju. Blagoslov ognja, hvalospjevuskrsnoj svijeći i čitanja iz Starog Zavjeta kulminirali su u nakon tridesetgodina otpjevanom tekstu o Nabukodonosoru, kojega je otpjevao g. AnteCvitković. Na "Gloriju" su "Rokovci", noseći "Redentura", slikovitopokazali da je osvanuo žuđeni dan USKRSA.

Rane mise u Svima Svetima i Sv. Mihovilu na Uskrs, uz uobičajenuprocesiju "Sasvctana" do "Rarnpadc" i pjevanja "Uskrsnut je naš Spasitelj,

20

Bog i Čovik Otkupitelj", završavale su blagoslovom jela, a svečanauskrsna misa u 10 sati započela je blagoslovom Grada uz uobičajeno velikibroj vjernika i braće svih triju bratovština.

Na USKRSNI PONEDJELJAK se slavila Gospa od Utjehe u crkvisv. Mihovila.

25. travnja 1998. g. SVETI MARKO, patron župe i titular katedrale,proslavljen je uobičajeno. Jutarnju misu je imao župnik, a svečanuvečernju sv. Misu i procesiju predvodio je p. Josip Sremić, profesor udubrovačkom sjemeništu uz sudjelovanje više svećenika korčulanskogdekanata.

10. svibnja 1998. bila je PRVA PRIČEST. Doista je bilo svečano ukatedrali. Cetrde;et prvopričesnika u prvopričesničkim haljinicama,katedrala svečano okićena (blistala je u bjelini), roditelji i rodbina .prvopričesruka, ministranti i pjevači, crkvena zvona i prekrasno vrijeme,sve se to slilo u divnu skladbu, koju su svi prisutni slušali u svojim dušamai u svojim srcima. A najviše su pjevala srca prvopričesnika. Jedan ooprisutnih vjernika je to ovako izrazio:

"Hvala ti, majko, što si mc rodila i što si me usvom naručju na krštenje nosila.

Hvala ti, majko. što si me za ručicu u crkvuvodila imoliti učila.

Hvala ti, majko, što si me vjerom napajala ipred oltar na Prvu prićest pratila.

Hvala ti, majko, što si mi sakramente dala išto si me u vjeri i ljubavi za život odgajala."

Ovogodišnji prvoprićesnici su: Ines Bralić.Damir Brčić, Krista Cebalo, Luči Cebalo, VesnaCebalo, Katarina Drena, Toni Gaćina, MarkoMarović, Mihovil Matulović, Daniela Milanović,

21

Ivo Milović, Anja Petković, Mila Poša, Brigita Sardelić, Dejan Seretinek,Dominik Skokandič, Ivan Ugrina, Joško Vukić, Marko Vranković, SanjaBelić, Marko Beus, Helena Brnabić, Romana Crnac, Marko Kljufas,Frano Korunić, Monika Krasniqi, Katarina Lončar, Marko Lučić,Dragojana Martinović, Mia Milat, Ivo Novak, Dinko Perković, FranoRadaić, Mate Silić, Irena Sitar, Petra-Marija Surjan, Silvestra Tomić,Stana Zivkušić, Pavao Šain i Frano Depolo.

17. svibnja 1998. SVETA POTVRDA, koju je podijelio dubrovačkibiskup Dr Želimir Puljić. Bilo je pedeset krizmanika.

U uvodnom pozdravu je Ana Bonguardo, u imc svih krizmanika,pozdravila o. biskupa i zamolila i njega i sve one koji su odgovorni za njih,da im pomognu postati pravim ljudima i pravim kršćanima. Posebno jenaglasila: "Mladi smo i pred nama je život. Želimo ga živjeti u miru,radosti i ljubavi, a to možemo jedino u snazi Duha Svetoga. Trebamoistinskog i pravog prijatelja, kako ne bismo gubili vrijeme na raznimstranputicama."

22

I. lipnja 1998. MARIJA MAJKA CRKVE· GOSPA OD U1]EHE,dan Bratovštine Gospe od Utjehe (Mihovilaca). Crkva sv. Mihovila bilaje premala da bi primila sve one, koji su ovog dana željeli sudjelovati nasv. Misi, a takoder i na procesiji okolo grada, prateći kip B. D. M. Go~T>Cod Utjehe. U procesiji je sudjelovao i puhački orkestar HGD-a "SvetaCecilija", a pjevao je mješoviti zbor sv. Marka. Iza procesije bio jepripravljen prigodni domijenak u sali Bratovštine Gospe od Utjehe.

II. lipnja 1998. TIJELOVO· SVETKOVINA PRESVETOGTIJELA I KRVI KRJSTOVE, proslavljena je kako i dolikuje. Poslije sv.Mise uslijedila je tradicionalna procesija s Presvetim okolo grada. Uprocesiji su sudjelovale sve tri bratovštine noseći "veli vosak", mješovitizbor sv. Marka, prvopričesruci sa simbolima i košaricama sa cvijećem,druga djeca također sa košaricama sa cvijećem i uobičajeni broj vjernika.Bilo je i nešto stranaca, kojima je to bila izvrsna prilika da zabilježesvojimfoto-kamerama poneki interesantan kadar.

13. lipnja 1998. SV. ANTUN, dan kada se vjernici na poseban načinpribližuju Bogu kroz molitve upravljene ovom znamenitom zagovorniku.Sv. Antun se, kao i u mnogim drugim župama, i u Korčuli slavi na osobitnačin. Samoj svetkovini prethodi molitva kroz trinaest utoraka i ukatedrali i na Glavici sv. Antuna. Uoči same svetkovine bila je pripravakoja je započela sv. Misom, koju je predvodio don Daroslav Benjak, a izamise upriličen je koncert klape "�koii" iz Korčule i limene glazbe "SvetaVicence" iz Blata. Na samu svetkovinu glavna je proslava na Glavici sv.Antuna u predvečerje. Iako vrijeme dan prije i kroz jutro nije ništadobroga obećavalo, ipak je popodne bilo prekrasno, tiho i sunčano, takoda se sve moglo odvijati u najboljem redu. Koncelebriranu sv. Misupredvodio je Vlč. Darnir Vrabec, kapelan u župi sv. Blaža u Zagrebu. Izasv. Mise uslijedila je tradicionalna procesija dva puta oko kapele sv.Antuna s kipom sveca. Pjevali su mladi i stariji pjevači predvođeni AnomKatalinić, a sudjelovala je i limena glazba HGD'a "Sveta Cecilija".

23

14. lipnja 1998. "TEBE BOGA HV ALIMO" za sretan završetaktekuće školske godine. Na sv. Misu u 10 sati nastupila je grupa mladih"Lanterna", koja je toga dana proslavila godišnjicu svoga djelovanja li

našoj župi.

U "Lantemi" sviraju: Goran ~ orgulje; Bojan ~ bas; Dalibor, elektr.gitara; Ante, ritam gitara i Joško, ritam gitara, a pjevaju: Ivana, Neli,Valerija, Tereza, Stela, Ana, Ivana, Milena, Sanja, Smilja, Judita, Marina,Filipa, Mirela, Linda, Maja, Ana, Saša, Alen, Ivan iAndrea.

Uz obalu našu smjestio se gradić,Jxmosan ičio kao sjajan mladić.To je Kartula naša drevna:uvijek je ljef;otu pokazati sprem1UL

Kum.ene kule i[x1l.aft. njene,sJmnenici, grlxwi ikameni ukrasigrađevine su svima nama vrijedneib~štogaKorćulani.nusvomsrruTlOSi.

pmšla je Korćda nmoge oluje,al' txmosna ilijejxl ona uvijek tu je.Zbog ljeJXlte svoje san svih moćnika,ponos je ona svojih sumovnika.

Asti. Todor, lXfraci mu&1ik,bdije nad njom k'o nje:{in zaštitnik.Ne sla:ie se uvijek s postu/xima njenimJXl joj rum iO[XJJ1U:7lf dijeli.

Posudo je tijesno ovo stam zdcmje,autima ibarkama mjesta je sve manje.Zdtiriri"~"zadarakjeglavnii još amo ljude iseliti vani.

Njih rono izmjesrit na "Donje bIaro"u jXJSelme kU6IT iw"'""'" za oo,medu konuDre, zebe izmije,nek.se zadovolje, jer druge im nije.

24

"Kutne ljubi_" sve su "ukrosile",od pustih "vonid' sve su omamile."Lijepd' je to "atrakrijd' za turiste,wnjesro da lxt?DTIO da wire budu tiste.

A koševi za ~ ČEStO nas mole:''Prazni.mlO, ne bacajte SI1'la.l! dolje!"Oko njih sve vrvi od ortXldakaitako je "ukrašena" kanta svaka.

Al ŠUJ se 0tI0 u zadnje vrijeme zbiva,sve se viSe ljudi kn?a UZ 1»mDĆ "bagulind'.Tako se štapi u Sanji SUSnXU

Mmignu jdan dJUgmt i poi:</e m.'Ć<.

A gradske se cese nete i žale;''Pune smo rU/Xl, napukle i stare.Napravite nešto da jXJStanemO cijele,kad sesma tcćre da bud<"", lijepe".

I tako svašta se zbiva u TICl5emugradu.iPrigJVarC davat svi to dobro znadu.ltuk, Kcm>da je jedna ijedinai mi je volimo ma kakva ona bila.

F. s.

25

Igor Fisković

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP "MUKA KAO NADA-HNUĆE KULTURE"

(održan u Hvaru i Korčuli 26. - 29. ožujka 1998.)Posljednjih dana mjeseca ožujka, II organizaciji "Pasionske baštine" iz

Zagreba, održan je prvi put u Hrvatskoj međunarodni skup pod naslovom"Muka kao nadahnuće kulture". U njegovu sadržaju zacrtao sc idugoročni program daljnje obrade značajnog poglavlja kulturne baštine,koja je različitim izražavanjem vezana uz veliku temu patnje, poglavitoKristove, ali i najšire ljudske li svim dimenzijama vremena i prostora.Polazište je izričito humanistička volja da se muka Spasiteljeva očita li

svojim mijenama do ishoda čovječje ljubavi, poticajne svekolikomstvaranju lijepoga, nadasve umjetničkih djela. Utoliko sc uprilićavanjemskupa ispunja jasnije pripojenje naše društvene i kulturne zajednice,zapravo Države, većem broju zapadnoeuropskih zemalja li kojima srodneudruge odavno postoje. Pod plaštem jedinstvene "Pasionske baštine"razvijaju međusobnu razmjenu znanja i iskustava, sve u svrhucivilizacijskog prožimanja ili općeg zbližavanja, pa je i održavanjemeđunarodnog skupa u Hrvatskoj značajan korak na tom putu.

Skup sc je odvijao u Hvaru i Korčuli, nipošto slučajno s obzirom dasc ta dva južnohrvatska grada opravdano ponose sa iznimno vrijednim,izvornim svojim naslijeđem iz tematike koja je skup zaokupljala. Dobro jepoznato koliko torne znače običaji različitog čašćenja Muke Isusove krozbratovštinska okupljanja u različito raširenim ophodnjama tc razvijenim

26

liturgijskim službama, posebice njegovanju nabožnih pjesama pučkogkaraktera kao svjedočanstva stoljetne duhovnosti, koja je proživljavala svaburna povijesna razdoblja sa istim kršćanskim nadahnućima. Umjetničkadjela, kipovi i slike trpećcga Krista, sačuvana u tim prostorima iz davnine,podjednako potvrđuju vezanost uz simbole Muke, koja je postala znamensvekolike pobjede vjere u Gospoda.

U dodiru sa tim tradicijskim, a živim dokazima kultnog i kulturnogkontinuiteta, četrdesetak je stručnjaka različitih profila otkrivalo ne samoprošlost nego i današnju zbiljnost življenja s vjerom u spasenje koje dolaziu tragu jednom posvećene Kristove patnje, one koja je naraštajimaEuropljana bila predmet snažne predanosti transcendentalnorne ali ipovod ponašanja po kršćanskome moralu sa čime nadvladavahu pustoš uživotnim ckruženjirna. O nadahnućima tog tipa i razine govorili supoznavatelji tematike s različitih motrišta, neki prateći živu svoju riječ svideo-projekcijama. Većina je, dakako, u to uplela suvremena istraživanjas primjernim komentarima i zaključcima od važnosti, koliko za društvenu,toliko i duhovnu izražajnost krajeva i naroda.

Počevši od opisa starodrevnih crkvenih prikazanja ili osuvremenjenihkazališnih izvedbi, najviše je ipak bilo osma iz povijesti glazbene i likovneumjetnosti. Osvrtom na spomenike tih vrsta iz različitih sredina, posebiceje predočeno bogatstvo Splita i Zagreba, ćak Posavine ili još daljeSubotice, s naglaskom ipak na otočko] našoj ostavštini, koja i danasnajslojevitije živi. Pokazali su to svojim nastupima crkveni zboroviarhaičnoga daha u Hvaru ili modernijeg u Lumbardi. Sudionici simpozijasu posebice razgledali zbirke Bratovština i Opatsku riznicu te će Korčuluzacijeloponijeti u sjajnim sjećanjima.

Nažalost se malo toga može reći O zauzvratnim učincima: skupoviodržavani u hotelima izvan središta grada ne privlače slušatelje iz redovagrađana te se sve odvija bez odjeka u domaćim prilikama. Iz toga ćejednom trebati povući neke poduke te između publike i izlagača unaprijedosmisliti učinkovitije dodire, pogotovu kad su teme zanimljive poput oveproljetos održane.

27

Od Uskrsa do blagdana sv. Todora, koji se slavi i kao Dan gradaKorčule. između dva broja "Lantcrnc") bilježimo i našu "kronikudogađaja".

Uoči proslave Uskrsa naš je sugrađani n Smiljan Strihić organiziraosvoju izložbu "Put li Vukovar", U crkvi Gospojinoj su 21. ožujkaKorčulani mogli vidjeti njegove velike crno-bijele pano-fotografijeporušenog Vukovara, koje je zabilježio svojom fotokamerom na kratkomizletu Korčulana II Vukovar. Sutradan li nedjelju je, po preporucidubrovačkog biskupa Želimira, II svim župama dubrovačke biskupijeskupljena milostinja za potrebe vukovarske Crkve. Dan poslije, li

ponedjeljak, Neven Fazinić je Korćulanirua po tko zna koji put prikazao

28

svoje jedinstvene video-projekcije. Ovaj put pod nazivom "KorčulanskeBratovštine". Zabilježeno je "blago" obićaja i dirita naših Bratovštinaprigodom raznih njihovih službi, procesija i sl.

U travnju bilježimo uređenje najstarije korčulanske crkve sv. Petra iradove na sanaciji palače "Caenazzo", Početkom svibnja je završena prvafaza obnove: stavljen je krov i ialivene betonske ploče i stepenište. Ako nebude financijskih teškoća na jesen bi se nastavilo s uređenjem prizemlja,gdje bi sc okupljala korčulanska mladež.

Sredinom mjeseca, točnije 14, svibnja, u dvorani župnog dvoraodržana je sjednica Pastoralnog vijeća župe sv, Marka u proširenomsastavu, Najprije je župnik don Marko nazočne informirao o financijskomstanju župe, a potom je govorio o proslavi predstojećeg blagdana sv,Todora kao i skoroj proslavi 7()().te obljetnice korčulanske biskupije ibratovštine Svih Svetih. Na kraju je nazočne upoznao s planom obnovepalače "Caenazzo". Nakon sastanka su svi nazočni bili župnikovi gosti li

svečanom salonu u "Palacu".

18. svibnja je u Gradskom muzeju na poseban način proslavljen Danmuzeja, gdje se uz besplatne ulaznice moglo dobiti štogod i za okrjepu.Muzej je dobrim dijelom uređen. Postavljene su nove vitrine kao i uređenieksponati,

POO nazivom "Upoznajmo čarobni svijet glazbe", li korčulanskojkatedrali je 23. svibnja održan koncert učenika otočkih glazbenih škola izPastire, Visa, Komiže, Staroga Grada, Jelse, Hvara, Korčule, Dubrovnikai Splita. Svojim skladnim muziciranjem na klaviru, gitarama, violinama iklarinetima mladi su glazbenici oduševili Korčulane u prepunoj katedrali.Sutradan, u nedjelju, mješoviti pjevački zvor župe Gospe Fatimske izSplita, pod vodstvom s, Pavle Negovec, bio je gost naše župe i nastupio je,zajedno s katedralnim zborom sv. Marka, na misi u 10 sati.

Krajem mjeseca, 26. svibnja, u gradu je osnovana astronomskaudruga "Korčula", za prvog predsjednika izabran je Ivan Sardelić Sore,koji je i inicijator osnivanja udruge,

Čuvena gradska loggia iz 1548. g. je pred ljeto konačno dobila svojenovo ruho. Za potrebe Turističkog ureda grada potpuno je renoviran

zs

interijer i opremljen novim namještajem. Postavljena je i odgovarajućarasvjeta, klima uređaj, itd. Sredinom mjeseca je održana godišnjaskupština Gradske turističke zajednice na kojoj je njezin predsjednikMihajlo Grgić podnio izvješće o proteklom radu, ct raspravljena su imnoga pitanja iz turizma. Clanovi skupštine su objavili program radavezan za proslavu 7(X)..teobljetnice pomorske bitke pod Korčulom izmeđugenoveškc i mletačke flote, kada je 1298. god. braneći Korčulu biozarobljen Marko Polo. Održat će se i znanstveni kolokvij o pomorskojbitci pod Korčulom, otvorit će se izložba korčulanske brodogradnje krozstoljeća, a biti će još i drugih kulturnih događanja.

Zauzetošću prof. Tihane Podbevšek, a i drugih nastavnika muzičkeškole "Luka Sorkočević", područne škole u Korčuli, održan je u nedjelju21. lipnja koncert u korčulanskoj katedrali. Nastupilo je četrdesetak djecesvirajući na raznim instrumentima. Katedrala je bila ispunjenaposjetiteljima, koji su svojim srdačnim pljeskom odavali priznanje zauloženi trud i prekrasni doživljaj.

Dolaskom ljeta Korčulu su počeli učestalo posjećivati turističkibrodovi na kružnim putovanjima Sredozemljem. Na "okruglom stolu",održanom krajem svibnja, stručnjaci su Korčulane upozorili kako gradmože izgubiti brze pruge i ostati bez tih brodova ako se ne riješi problemkorčulanskih riva, koje su rnale za novokupljene jadrolinijine mamut-feribote.

Značajno je spomenuti da je nakon godinu dana napokon formiranoGradsko poglavarstvo, koje je održalo svoju prvu radnu sjednicu uponedjeljak 8. lipnja. Novina je da je naša Aci-marina ponovo dobiladozvolu za rad tijekom cijele godine. Renoviran je paviljon "Jasmin" usklopu turističkog centra Bon Repos. To je sada jedan od najboljeopremljenih hotelskih objekata u Korčuli. Kategoriziran je sa tri zvjezdice.Ima 98 soba i 223 postelje.

Uoči fešte sv. Todora sve je u znaku ljeta. Plaže se pune kupačima, akaletc šetačima. Otpočela je sezona '98.

Ž. Petković

(Crtica izkorčulanskog života)

U ovom našem gradu, iz daleke i bliže prošlosti, ima bezbroj užanci(običaja). J lipih i grubih. O grubima nećemo govorit, jer ih ima i previše,ali prisjetit ćemo se jedne lipe stare užancc.

Naše bižnone (prabake), none i mame imale su jedan poseban običajiliti "ritual" II misccu marču (ožujku). Svaki petak u tom misecu paralo jeda se primišćaju u drugu kuću ili da se sele.

Ujutro bi sve sobe razvaližalc, a to je značilo: maknuti ormare,rastaviti posteje, a šustc i štrarnacc stavit na punistre, tcrace ili sulare(balkone), ako ih je bilo. A onda bi počelo: s pinelićcm (kistom) ipetroljem pine1avat svaku bužicu (rupicu), rizac (žlijeb), vidu ili brokvu(čavao), dizat prašinu, mazat Gersu često bili piturani) ili fregat pode.

Najgore je bilo što nisu imale ni sprejeva ni raznih otrova ko danas.Danas ima za sve svoj sprej, vonjavi ili smrdljivi. Onda se to činilo svesamo s petroljern. Barem je bilo manje ekološki opasno.

J kad bi sve očistile, složile i stavile na misto, umorne i ko pribivcne,bile su kontente, jer su im kamare čiste i uredne.

A drugi petak opet se odvijalo sve izpočetka na isti način, pa sve takokoliko je peraka umarču.

Težak je i mučan bio život naših žena. Dovoljno je spomenut da je uvećini kuća kuhinja bila ispod kuverte (krova), kako mi kažemo u "šufitu",

31

radi boljeg svjetla, a gustima s vodom dole u konobi. Kako je ondaizgledalo nošenje vode za kuhanje, umivanje. pranje i ostale potrebe svodom! Kroz tri para skala! A isto su bile zadovoljne, vesele. I rađale i dopetnaestero dice (i to bez dječjeg dodatka).

Osim što su bile vridne i radišne, bile su i snalažljive. Njihov naćinživota i rada oko kuće bio je potpuno različit od našega. Mi danas imamovodu na rubinet toplu i studenu, grijanje na struju, radijatore, termo peći,usisavačc, čento gradi, makine za pranje i tko zna što još. A one su vrlojednostavno obavljale kućne poslove sve snagom svojih ruku, svojih desetprsti. Dakle, potpuno različit život od našeg do-nas. Ali nam je jedna, vrlovažna stvar, bila zajednička. Nisu imale solada, isto ko ni mi sada. Isto suse znale vrlo lipo zabavljat i veselit.

Za vrijeme Krnovala održavali su sc veliki plesovi u hotelu "Korčula",a kasnije i u "Sokolani". Umjesto današnjih "misica" birale su se "kraljiceplesa". Samo je problem bio u toaletama. Ko će dati solde za svečanuveštu?l

7. prosinca 1997. g. ALEN ŠIMOVIĆ, sin Darka i Biljane r.Bogunović

26. veljače 1998. g. MARTIN LALIĆ, sin Milana i Marije r.Šegedin

29. ožujka 1998. g. KARLO IVANIŠEVIĆ, sin Miroslava i Ružicer. Ilić

19. travnja 1998. g. ANAMARlA SEBA, kći Alfreda i Anke r.Skokandić

25. travnja 1998. g. ELALIPANOVIĆ, kći Blagoja i Ružice r.Milas

E, tu je došla do izražaja dosjetljivost naših žena: otvorile bi ormare,koma i baule svojih starih i izvukle njihove svečane tamne vcšcc. Izgledaloje na prvi mah da je propala stvar, kad bi vidile po njima žute i bile pjegeod duga stajanja, ali nije bilo tako. Popele bi se na komin i s nožemistrugalc iz fumara dosta saja (čađe). Rastopile bi saje u toplu vodu ipotopile te svoje stare vcštc. Osušile bi hi, rask rojile, prijcroji]e po ultimo]modi i na velikom balu osvojile nagradu!

25. travnja 1998. g. FRANODEPOLO, sin jakova i Đcnece r.Kabadaja

25. travnja 1998. g. ŽAK DEPOLO,sin Jakova i Đcnere r. Kabadaja

26. travnja 1998. g. PETARŽANETIĆ, sin Denisa i Marije r.Lučić

F. S.

14. lipnja 1998. g. IVA JURJEVIĆ,kći Ivana i Katarine r. Granić

32 33

© Prava vrijednost čovjeka određena je u prvom redu time,koliko se on i u kojem smislu oslobodio svoga "ja". (A.Einstein)

© Samo je jedan put do bližnjega: put srca. Svi su drugi putovizaobilaznice. (phil Bosmans)

© Nije čovjek drag što je lijep, V<"'Ć je lijep što je drag. (L. N.Tolstoj)

© Čovječanstvo može još biti spašeno i to će se ostvariti utoliko,ukoliko budemo više cijenili život nego novac, srce više negodjelovanje, a Boga nada sve. (Maurice Zundel)PAMETNO DIJETE

, Pošto se vratila jz crkve, gdje je bila na nedjeljnjoj misi, malu AnulTI<Jn1J dočeka s pitanjem:

, "Što je danas župnik govorio u crkvi?"

, " Rekao je", odgovori djevojčica, "da roditelji dođu na misu i samičuju ono što župnik govori!"

AFORIZMI

NAPOKON

© Umjetnost je krik za izgubljenom ljepotom.© Govori pametno, a ne namet no.© Imanje je blago, a rad je ključ kojim se dolazi do tog blaga.© Život je mjenica, koju bi čovjek po svaku cijenu htio produžiti,© Ne kaži sve što znaš, ali znaj sve što kažeš.© Koji put je dosta samo prašinu obrisati s naočala, pa da život

izgleda puno bolje.Čitao tata kraj sinovljeve postelje, "dok mali ne zaspe"!Nakon nekogvremena, misleći da je "operacija" uspjela, mama lagano otvara vrata ipita:

. Je li zaspao?

, Jest, napokon! ' odgovori dječačić.

ISKRE

© Postoji samo jedno lijepo, vrijedno ljubavi, privlačno, korisno,jasno ono što Bog od tebe hoće u sadašnjem trenutku.(Chiara Lubich)

34 35

Eto, Bogu hvala, pasala je i ovu godinu Vela setemana u našonKorčuli, kako i puno godin prin. U nikin bratovštinama, alaRokovačkon, falilo je za Veli petak toniga, pa su SC stariji morali svukavatli šrradi kolo «Adio Marc", kako bi tonigu dali mlajima, pa li mezo foti,ope je bilo runjanja na onc što se obučiju samo za ti dan, a nike drugevažne dane sc zaboravja. Sasvetani su, kako najstariji, počeli sapodmlatkon za Veli četvrtak, pa su učenici počeli bit sve mlaja čejad, kakoje i red, jerbo Isus ni kolo sebe ima stare, ka je to bilo, nego rnlaje, koji suza svoga života propovidali i širili viru. Ovo pišemo akama onih, rečernostariji, kojima su sc puno puti dosle oprale noge, a ofendjozi su ka in senavrime ne pošajc aviz za ovu dirccijun.

Insoma, kako se čuje, braća Sasvetani se, obnavjajući stare dirne. nakoje oni najviše polažu prava, parićavaju renovit clint "bičevanja" za idućuVclu sctcmanu, a da fruštc imaju paričane odavna i da su se neki dannašle u jednon staron bajulu. Ne znamo hoće li se ovo obnavljanjenegativno odrazit na brojno stanje brarima za Veli petak, ma to stoji zavidit ka bude.

Ovu godinu je opet kiša skratila put "pnko gora", pa se takomnogobrojna braća i puk uputiše na sva mista po gradu sve do crkve sv.Nikole i nase, di se je u crkvama sv. Justine, sv. Mihovila i Svih Svetihadoravalo križ. Zamirili su braća Sasvctani da su Mihovilci falili štradu zapoć u njihovu crkvu, pa su se oni odvojili od pokorničke procesije idočekali ostatak bratima pred svojon crkvom sa karton đeografikon, da sedogodine ne izgubu. A za ne falit, jedan član bratovštine je već do kupisatelitski navigator kako bi obuči ove što faliju. Ben fata!

36

Fešta li našem gradu nika ne fali, ka je blagostanje, a i ka su malo težavrimena. Dogodila se je i vela fešta "Dalmacija kup 98" na kojoj su se našlii niki "veliki". Bilo je uz članove regate i puno novinari, snimateji i dva-trihelikoptera, što su iz arije lctravali ovi, kako su ga niki štimali, biserMediterana. Srića da je bilo više kamera u ariji nego na zemji, jerbo ka suse svi ti, "mali" i "veliki" prezentali na rivu, zaboravilo se je spremit nike

šporkitadi na rivi, pa je vajalonavrat-nanos minjat živu sliku sarnoreškantima da bi se topokrilo. U nike butige se je pcrfinhodilo kupit robu za učinit"babarine", kako bi fešta bila štoboja, ma ni se moglo nać svekolure u svili za hi šašit.Organizacjun za što boji doček sebavila se idejon da bi bilo dobroda zvonu sva zvona u gradu na

svim crkvarna kad ovi capnu na rivu, ma i ta je ideja išla pod olova, jerbobi bilo vajalo imat pustu vezu sa svima onima što su letili II ariju da se nefali]e, pa da umisto "pravima" gostima počme zvoni snimatcju Bavarsketelevizije.Ka se sve lipo finilo i ka smo na televiziju od pustih letravanja nadnevniku uvečer vidili samo tri sličice iz sedute za foje, što smo drugomogli očekivat, nego da nun niko drugi osvitla obraz. To je i bilo.Ka jc"svita" došla na Badiju, di je za svih bi parićan obilat obid, kolo najvećeteče sta je u fraku i crnon lepriricon jedan naš otočanin i pozdravi jeglavnega, koji je doša povonjat bojabiš: "Dobro nam došli, druže!" Srićada tun nisu bile blizu kamere i da to ni išlo na sva zvona.

Imaju pravo braća Sasvcram da vaja obnovit sve dirire, ali najprinovo sa bićevanjen, jer ta pokora od frušte u ovon gradu mnogima fali.

VIT

37

NE OBAZIRJ SE NATRAG (Usp Lk 9,51-62)SrLU ljetnog odmora, nađite trenutak vremena i otvorite Sveto

Pismo, Evanđelje po Luki, glava 9,51-62. Čitamo da je Isus sa svomodlučnošću krenuo prema Jeruzalemu. On zna što ga II Jeruzalemu čeka _muka, križ, smrt .. Ali, on odlučno ide, jer je to put za tvoje i mojespasenje. Takva je odlučnost i nama potrebna, pa i sada usred ljeta,osobito uz svetkovinu sv. Todora, mučenika.

I tebe su roditelji više puta poslali _pođi li školu, podi II crkvu na sv, Misu,vjeronauk, podi k starom susjedu pomoći,kupiti mu mlijeko ... [csi li čuo ili prečuotaj poziv? S koliko si dobre volje i ljubaviove školske godine pohađao školu,vjeronauk, nedjeljnu misu ... ? Ako namje jasan cilj - kamo toj put vodi, što natom putu dobivamo, onda nam tajasnoća cilja jača odlučnost. Isus jeodlučno išao li Jeruzalem, jer je znao da jeto za naše spasenje.

Marljivo pohađanje nastave, učenje,priprema nas za budućnost, da možemo

ostvariti svoje zvanje, svoj životni poziv. U tome nam pomaže i vjeronauk,dnevna molitvu, :J poglavit sudjelovanje u nedjeljnoj sv. Misi, na kujunikako ne bi smjeli zaboraviti II tijeku ljeta. Svaki dan nam je potrebna

Božja pomoć, kao kruh naš svagdašnji, Nedjeljna misa je stalna Božjapomoć na našem životnom putu,

Isus poziva ljude da mu se pridruže na putu u Jeruzalem, jer je uvijeklakše ako na putu imamo suputnike. I štovanje sv. T odora je poziv da muse pridružimo na putu svjedočenja vjere. l tebi je ljepše kad s prijateljimaideš u školu, kad s roditeljima ideš u crkvu, kad zajedno s obitelji molite,kad se zajedno ljeti odmarate,

U Isusovo vrijeme, a tako je i danas, ima ljudi koji ne žele ići timputem, koji ne žele isusa primiti pod svoj krov da sc na tom putu odmori.Apostoli odmah oštro reagiraju, pa pitaju Isusa: "Gospodine, hoćeš li dakažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" Isus ih prekori, jer ne želinikoga kazniti, nikoga uništiti, već na tom putu sve ljude spasiti. Zlo sc nesuzbija zlim, Nedjelo se ne opravdava drugim nedjelor».

Unatoč tolikih ljudskih slabosti i naše grešnosti, Isus poziva svakogčovjeka: "Pođi za mnom!" On želi da ga slijedimo na putu dobra ispasenja. Od onih koji se odazovu traži da ostave sve i pođu za njim. Nijeto lako, kao što nije lako ostaviti igru i poći učiti. ostaviti na trenutakgledanje televizijskog programa i pomoliti se. Odgoditi za sat-dva odlazaku škoje, na kupanje, pa najprije li crkvu i sudjelovati u sv, Misi, a onda s'Božjim blagoslovom na zasluženi odmor i razonodu. Isus savjetuje: "Nitkotko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvoBožje". To znači, ne odgađaj poziv. Odlučno kreni putem vjere, molitve,sudjelovanja II nedjeljnoj misi. Gledaj na cilj, na svrhu i smisao svogaživljenja. Isus se nikada ne obazire natrag, On se i ne spominje grijeha iopačina naših. A tko bi onda mogao hodati kad bi se Gospodin grijehanaših spominjao! Isus gleda naprijed ~ na nas koji hitamo k cilju.

Isus nas gleda i u tijeku ljeta, On je za nama da nas čuva, on je isprednas da navodi, putem dobrote i ljubavi k cilju spasenja i radosti u njegovukraljevstvu. Zato nas stalno savjetuje: Ne obaziri se natrag! Gledaj nakampanel, "Lanternu" sv. Marka, na srce Korčule ~ katedralu, da ostanešna pravom putu vjere, ufanja i ljubavi.

Don Luka Depolo

39

Uskoro bi se trebalo pojaviti još jedno vrijedno djelo iz perakorčulanskih autora. Radi se o obimnoj monografiji o korčulanskojbrodogradnji kroz vjekove, autora Korčulanina Duška Kalogjere, susporednim engleskim prijevodom jo~ jednog Korćulanina dr ŽivanaFilippija, ct redakciju engleskoga prijevoda izvršila je naturaliziranaKorčulanka, engleska novinarka, gđa Celia irving. Knjiga izlazi li izdanjunakladničke kuće "Promerej" iz Zagreba, a očekuje se da bi promocijamogla biti IIKorčuli sredinom kolovoza ove godine.

Kroz povijest i tradiciju korčulanskih brodograditelja, njihovihcehova, alata i zanata, čitatelj se ujedno upoznaje i s otokom i gradomKorčulom od prvoga spomena imena našega grada i otoka sve do našihdana. Tekst i bogata dokumentacija na preko 400 stranica popraćeni su i s490 fotografija, od kojih mnoge u boji. Knjiga ima tvrdi uvez i format 24 x31,5 cm. Sastoji se od II poglavlja ispisanih tečnim i popularnim stilom, ana kraju knjige je sažetak, izvori i literatura.

"Korčulansku brodogradnja" - "Shipbuilding in Korčula" imaenciklopedijska svojstva i jedinstveni je zbornik korčulanskebrodogradnje, pomorstva i razvitka grada. Mnogi originalni dokumentiizlaze po prvi put na vidjelo, pa su tako, izmedu ostalih zanimljivosti,zabilježeni poticaji korčulanskoga kneza Pijerra Bragadina 1572. godine zagradnju škvera između kule Svih Svetih i Maloga Revelina. Upoznajemoslavne brodograditeljske obitelji: Depolo, Vilović, Pavin, Geričić,Martinović, Forcti, Filippi i stotine drugih s pripadajućim rodoslovljem.Saznajemo O nadaleko čuvenim korčulanskim mcštrima Depolu,Paunoviću, Smrkiniću, Viloviću i mnogima drugima.

40

Knjiga se ne zadržava samo na lokalitetu Korčule, već prikazuje život irad korčulanskih majstora brodogradnje u dijaspori, od New Yorka doAleksandrije, od Odese do Buenos Airesa, od Livorna do Malte i dalekeAustralije.

Na početku svakoga poglavlja dobrodošlicu čitatelju priredio je"korčulanski Homer" Petar Giunio svojim lirskim zapisima "iz stareprimorske bilježnice": ćakule u butigi šjor Zane, otočka šala na računmaranguna Luje, storija o gradnji korčulanske barke, regula s mrižom idogodovštine u peškariji, beštimje i nevere, galebi i bonaca ....

Recenzenti knjige su sveučilišni profesori dr. Anđelko Runić i dr.Mithad Kozlićić.

dr. Živan Filippi

41

24. ožujka 1998. godine, u sedamdeset osmoj godini života, wnrla jeBARBARA PUTIlLI r. PODOBNIK. Pokojna Barica, (tako su je svizvali) živjela je potpuno sama, a ni s malobrojnom rodbinom nijeodržavala stalne veze. Oslanjala sc, manje više, na vlastite mogućnosti,iako joj je to mnogo puta otežavalo i onako te�ak život. Ispraćena odnevelikog broja Korčulana pokopana je na mjesnom groblju.

8. travnja 1998. godine, II starosti od sedamdeset devet godina, li

domu obitelji Anta Prižmića, preminuo je NAN PRIZMIĆ. NakonDrugog svjetskog rata izgubio mu sc svaki trag i njegova sestra Neda ga jegodinama pokušavala pronaći. Dogodilo se to prošle godine, skoro kao li

nekom filmu, da su preko novina saznali jedno za drugo i nedugo zatimIvan je došao da zadnje godine svog života provede II rodnom kraju.Teška bolest mu, nažalost. nije dozvolila da II miru i II svojoj obitelji nađedugotrajnije utočište, Neka mu Gospodin podari mir vječnog počinka.

3. svibnja 1998. godine, u ćetrdesetčetvrtoj godini života, umrla jeMARIJA DENOBLE r. CURAĆ. Zločudna bolest prekinula je sve oneživotne radosti, koje je ona na poseban način živjelai zbog čega su je drugicijenili i rado imali u svom društvu. Uvijek j na svakom mjestu aktivna.U HGD~u "Cecilija" će se dugo osjećati nedostatak njezinih upadica isrnjeha, jer je li "sumornu atmosferu" redovitih proba mješovitogpjevačkog zbora unosila ono potrebno svjetlo i vedrinu. Što tek onda rećiza obitelj, kojoj je ona u mnogome bila oslonac i "spiritus movens"?! Nekaje Gospodin, koji ju je htio vC'Ćsada imati kOO sebe, nagradi vječnomnagradom i neka mirno počiva u hladu čempresa na groblju sv. Luke.

42

9. svibnja 1998. u starosti od 83 godine, preminula je s ovog svijeta,opremljena svetim sakramentima, MARIJA KUĆIJA r. JERIČEVIĆ.Svake nedjelje i svetkovine bila je na misi ili na Glavici sv. Antuna ili ukatedrali. Vjera i sve ono što po vjeri imamo i jesmo, njoj je uvijek, uzljubav i brigu za obitelj, bilo na prvom mjestu. Gospodin ju je sigurnonagradio vječnim mirom .ineka počiva u miru Božjem.

3. lipnja 1998., nakon duge i teške bolesti, umrla je AN1lCAMAR1lĆ, r. PETRONE, u pedesetdrugoj godini života. Rodbina joj jeispunila posljednju želju sahranivši je u rodnoj Korčuli. Počivala u miru.

23. lipnja I998.g. položena je urna sa zemnim ostacima JULIJEARNERl, koja je preminula 7. rujna 1997. g. u Beogradu. Rođena je uPragu, a život je provela u raznim ambasadama, oo Pariza i Praga doAnkare i Nikozije. Prema njezinoj želji, pokopana je u obiteljsku grobnicuna groblju sv. Luke.

~- $"u.I..u"a

43

"Ne pravimo više od svog tijela ljekarnu" (Moliere)

Narod kaže da je zdravlje najveće blago. Nažalost, zdravlje običnocijenimo i uočimo njegovu vrijednost tek kad ga izgubimo. A često, vrločesto, sami smo krivi za to. Zapravo začuđuje koliko malo samidoprinosimo očuvanju tog našeg "najvećeg blaga".

Cini mi se da sve više prevladava mišljenje o, kako bih ja rekao,institucionalizaciji zdravlja. Ponašamo se bez ikakve samokontrole, živimoneuredno i računamo da postoji institucija zadužena za zdravlje, koja će seveć pobrinuti da nas opet donese u zdravstvenu ravnotežu. l radije sepunimo tabletama i postajemo ovisnici o zdravstvenoj ustanovi ilijekovima, nego da svojim ponašanjem doprinesemo otklanjanju uzrokaporemećenog zdravlju. Sve više ljudi, čini mi sc, živi nepotrebno na"kemijskim protezama", a lijekovi i nisu uvijek indiferentni. Znaju sepoput Nemeze osvetiti i izazvati u nama nove bolesti uzrokovane bašuzimanjem lijekova. Takove se bolesti u medicini nazivaju ijatrogenebolesti. Zato oprez i ne doprinosimo svojim neurednostima porernećenjuzdravlja. Narodna je mudrost: "Bolje spriječiti nego liječiti".

Kod nas su kao uzrok smrti na prvom mjestu zabilježene bolesti srca ikrvožilnog sustava, kao i u svim razvijenijim zemljama. Među vodećimuzrocima smrti ubraja se i karcinom. A razvoju baš tih bolestidoprinosimo i sami našim neurednostima življenja. Te neurednosti su:pušenje, pretjerana debljina i ishrana s mnogo masnoće, šećera i slatkog,(općenito neadekvatna prehrana). Slijede stresovi raznih uzroka,

44

napetosti, jurnjave za standardom, gubljenje noći, nc kretanje. O svakomovom uzroku možc se posebno raspravljati.

Za sada završimo s konstatacijom poznatog kanadsko-američkogliječnika i pisca Paula dc Kruif-a, koji je, nakon prikaza u svojoj knjizisjajnih medicinskih otkrića, zaključio kako su njegova tri strica ipak imalapravo kad se nisu toliko oslonili na medicinu, već su za zdrav i dug životdali ovaj savjet: "Treba sc što jednostavnije hraniti, što više boraviti nasvježem zraku, kretati se i mnogo raditi".

Pokušajmo i mi od sada slijediti ovaj savjet.

Dr Lavro Steka

• 4 .•

45

SUNCE/KAMEN POVEO/ME

Kada jutrom scce 1:.rrane,dobro jutro rCC.C kQ)l1L'Jl.

Povedi me u visine li daljinewnogdjesranujcljuhav, Nina i/JTCwda.PO'!X!di megdjc /at, zloća iosvetane vlada.

Kuda. gxl da nogom stanem,ispod nogu tuje kamen.

KuJa.w mi /x>dcr1/xu1ne,oko mene sve je kamen.

Povedi me joS dalje idaljeod OIXJg p/avcrnila plava,UDno gdje se ćujeandela pjev ihvala.iuljave ruke, pognUla ramena,

zalog su moj ljefJOwkanvra:

Sunce žarko iturili kamenžioota mog su pravi znamen.

Povedi mc gdje rata ncma,tuge, boli nit' suza.gdje se bez razlikesa praštanjemsvakom b",,,ki rnka /Jn<ŽIL

SUwko GiunioPovedi me tl zemlju suncagdje nema grijeha nit' tame,tamo gdje &ija svjer1.osr..wijctli,koja vjeblo aaje.

Povedi mc li zavitajlijep inov.Kad mi zadnji orkocaj=kUOlei kod se zadnja suzajavi iz oka mog.

Morija De/JOIo-$egaiin

46

Bože moj dopusti mi

~=F=o=t==e-f$l. Bc:l-h -.oj, do-pu.ti lli, II _ b ---lu 6_ ~ ••

[~~=!+kfs-.1_1'& 1'Yg.e;q .••1t-4e. Slu,a-la-b--Ja.

2. 1_ li ~il:l~. bUo tp1~o. aJ.&lllj.,u", oi-.ljuo ••. tIO.b tu, aleluJa.

.h l •• U ."-;Sa bUD Pjo. aloluJa,4a,j 4. Y~.ru D.oea 'tU, &1.1",}6.

4. 1_ 11 o~aJb110 pja. &l.lu~••daj da ,,&<111 110&111 ttl, al.l\l~ ••

5. Ju 11 klalt hilo gdj•• aldu.1.,daj da rad.o.t bud•• tu, -.1.1\1;1 ••

6. lli. li t._ bilo gdje, al.luj_,

daj da .TiJ.tlo bud•• tl:l, &1.1",.1 ••

~".Fun.

47

Riječ Vama.. . 2Iz života naših bratovština .. 4Rastimo u nadi.... . ..... 0 ����������� 0 ������� 0. ������ �� ��� 7Razgovor s dr. Lovrom Stekom .. . 8MoLitva... .. 13Sveti kriz od otoka .. 14Liturgijska kronika.. . 17O našem gradu.. .. 25Muka kao nadahnuće kulture . 26Kronika događaja.. .. 28Marčani /Jetki.. ..........................................•.... 31Krj"'T1ja... . 33Stranica s osmjehom. .. 34Na tablunu .. 36Lanterna mladima. . 38Korčulanska brodogradnja 40Nekrolog.. . .. 42Savjet lječnika .. 44Rezervirano za vas.. .. 46Bože moj dOJJl<stimi . .. 47

Internet adresahttp://www.korcu/a.net/gradAanterna/1anternB_br4.htm

48

Naslovna strana:

SVETI KRil OD OTOKA (BADIJE)Izradio: JURAJ PETROVIC, splitski kanonik, 1457. godine

Izdavač: lupski ured, Korčula, ul. Biskupije - Uređ·uje i odgovara:_ �������� .., �������������� IJ*. - Uredništvo: Korčula, ul. Biskupije

- Tisak na vlastitom ciklostilu - Izlazi povremeno

�