SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

RUDARSKO – GEOLOŠKO – NAFTNI FAKULTET

Preddiplomski studij naftnog rudarstva

GEOLOŠKA GRAĐA I EVOLUCIJA KONVECIONALNIH KLASTIČNIH

LEŽIŠTA UGLJIKOVODIKA GORNJEGA MIOCENA SAVSKE DEPRESIJE

Završni rad

Iva Jurić

N 4112

Zagreb 2018.

1

Sveučilište u Zagrebu Završni rad

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

GEOLOŠKA GRAĐA I EVOLUCIJA KONVECIONALNIH KLASTIČNIH LEŽIŠTA

UGLJIKOVODIKA GORNJEGA MIOCENA SAVSKE DEPRESIJE

IVA JURIĆ

Završni rad izrađen: Sveučilište u Zagrebu

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Pierottijeva 6, 10 000 Zagreb

Sažetak

Savska depresija je jedna od četiri depresije unutar hrvatskog dijela Panonskog bazenskog sustava.

Nalazi se u sjevernoj Hrvatskoj i granice su joj struktura Dugo Selo te planine i brda Moslavačka

gora, Papuk, DIlj gora, Prosara te Vinkovački ravnjak. Njezini dijelovi su i Karlovačka te Požeška

subdepresija. Najznačajnija ležišta ugljikovodika nalaze se u stijenama gornjega miocena. U 18

naftnih i 11 plinskih polja otkrivene su i proizvode se značajne količine ugljikovodika što Savsku

depresiju, uz Dravsku, čini područjem s najvećim rezervama nafte u Hrvatskoj. Razvoj taložnih

okoliša tijekom neogena i kvartara prikazano je na primjeru polja Kloštar. Ležišta unutar cijele

depresije su razvrstana prema vrstama zamki. Moguća otkrića novih rezervi ugljikovodika

procijenjena su izračunom geološkog rizika, na općem primjeru postojanja satelitskih ležišta uz

strukture najvećih polja otkrivenih do sada. Izabrana je struktura Kloštar za koju su izračunate dvije

vrijednosti vjerojatnosti otkrića novih rezervi zbog dva različita tipa matične stijene. Vjerojatnost se

računa umnoškom odabranih kategorija vrijednosti od 0 do 1. Za prvi slučaj izračunata vjerojatnost

od 0,423, a za drugi slučaj vjerojatnost otkrića novih rezervi iznosi 0,316.

Ključne riječi: Savska depresija, konvencionalna ležišta, gornji miocen, strukturne zamke,

kombinirane zamke, geološki rizik, Hrvatska

Završni rad sadrži:

Jezik izvornika: hrvatski

Završni rad pohranjen: Knjižnica Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta

Pierottijeva 6, 10 000 Zagreb

Voditelj: dr. sc. Tomislav Malvić, redoviti profesor RGNF-a

Ocjenjivači:

Datum obrane:

2

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................ 6

2. ZEMLJOPISNI SMJEŠTAJ ....................................................................................... 7

3. POVIJEST DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA LEŽIŠTA UGLJIKOVODIKA

SAVSKE DEPRESIJE ........................................................................................................ 9

3.1. Taložni okoliši Savske depresije te litostratigrafska podjela .............................. 11

3.2. Evolucija taložnih okoliša Savske depresije na primjeru polja Kloštar ............ 16

3.2.1. Evolucija taložnih okoliša polja Kloštar tijekom neogena i kvartara ......... 17

4. NAJČEŠĆE VRSTE ZAMKI LEŽIŠTA U SAVSKOJ DEPRESIJI I NJIHOVA

KLASIFIKACIJA .............................................................................................................. 23

4.1. Podjela i vrste zamki u Savskoj depresiji ............................................................. 23

4.2. Primjer uporabe metode izračuna geološkog rizika za miocenska ležišta u

zapadnom dijelu Savske depresije, primjer polja Kloštar ......................................... 29

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 33

6.LITERATURA ................................................................................................................ 35

3

POPIS SLIKA

Slika 2. 1. Zemljopisna karta Hrvatske sa označenim granicama Savske depresije i većim

naseljima unutar nje ………………………………………………………………...………7

Slika 2. 1. Prikaz depresija unutar hrvatskog dijela Panonskog bazenskog

sustava……………………………………………………………………………………....8

Slika 3. 1. Regionalne geološke makrojedinice unutar Panonskog bazenskog sustava……..9

Slika 3. 2. Broj otkrivenih naftnih i plinskih polja kroz određeno vremensko razdoblje….11

Slika 3. 3. Primjer morskog taložnog okoliša Sjeverne Hrvatske………………………….13

Slika 3. 4. Primjer jezerskog taložnog okoliša Sjeverne Hrvatske…………………………14

Slika 3. 5. Stratigrafija, megaciklusi, okoliši, tektonske faze i litološki sastav ispune Savske

depresije……………………………………………………………………………………15

Slika 3. 6. Konceptualni prikaz taložnih okoliša badena i sarmata strukture Kloštar u Savskoj

depresiji, formacija Prečec……………………..…………………………………………..17

Slika 3. 7. Konceptualni prikaz taložnih okoliša donjeg panona strukture Kloštar u Savskoj

depresiji, formacija Prkos………………………………………………………………….18

Slika 3. 8. Konceptualni prikaz taložnih okoliša gornjeg panona strukture Kloštar u Savskoj

depresiji, formacija Ivanić Grad……………………………………………………………19

Slika 3. 9. Konceptualni prikaz taložnih okoliša donjeg ponta strukture Kloštar u Savskoj

depresiji, formacija Kloštar Ivanić…………………………………………………………20

Slika 3. 10. Konceptualni prikaz taložnih okoliša gornjeg ponta strukture Kloštar u Savskoj

depresiji, formacija Široko polje…………………………………………………………...21

Slika 3. 11. Konceptualni prikaz taložnih okoliša pliocena i kvartara strukture Kloštar u

Savskoj depresiji, formacija Lonja…………………………………………………………22

Slika 3. 12. Litološka legenda i prikaz jezera i mora vezano uz slike 3.6. – 3. 11………….22

Slika 4. 1. Primarne (prvotne) stratigrafske zamke………………………………………..24

Slika 4. 2. Idealizirani primjer strukturnih zamki nastalih boranjem……………………..25

4

Slika 4. 3. Primjer strukturne zamke unutar Savske depresije – ležišta u naftnom polju

Dugo Selo. Karta po krovini ležišta……………………………………………………….25

Slika 4. 4. Prikaz karakterističnih kombiniranih zamki…………………………………...26

Slika 4. 5. Primjer kombinirane zamke unutar Savske depresije – ležište u naftno-

plinskom polja Vezišće. Karta po krovini ležišta formacije Prečec…………………...…..26

Slika 4. 6. Podjela naftnih polja Savske depresije prema vrstama zamki, starosti i tipu ležišne

stijene ……………………………………………………………………………………...27

Slika 4. 7. Statistički prikaz podataka sa slike 4.6. …………………… …………….…..28

Slika 4. 8. Podjela plinskih polja Savske depresije prema vrstama zamki, starosti i tipu

ležišne stijene ……………………………………………………………………………...28

Slika 4. 9. Statistički prikaz podataka sa slike 4.8. …………………..…………………….29

Slika 4. 10. Primjer baze podataka napravljen za Bjelovarsku subdepresiju, a koji se može

koristiti u cijelom području HPBS-a ………………………….…………………………..30

5

6

1. UVOD

Ovim radom opisana je geološka građa i svojstva najvećeg broj naftnih i plinskih

ležišta u Republici Hrvatskoj koji su smješteni unutar Savske depresije, a nalazi se u

hrvatskom dijelu Panonskog bazenskog sustava (skr. HPBS). Četiri velike geotektonske

jedinice, regionalne strukturne depresije, postoje u HPBS-u. To su Murska, Dravska, Savska

i Slavonsko-srijemska depresija. One se razlikuju po svom naftno-plinskom potencijalu i

geološkim uvjetima. "Depresija" općenito opisuje regionalno spušteno područje s izduženim

granicama, dok se izraz "bazen" koristi za blago elipsoidne ili romboidne oblike takvih

makrostruktura.

Pojam konvencionalnih ležišta ugljikovodika, primjenjuje se za one rezerve koje se

mogu u željenom vremenu, klasičnim metodama, tehnički i ekonomično proizvoditi

primjenom uobičajene proizvodne prakse. Konvencionalna ležišta su prvotno određena kao

ona smještena u „konvencionalnim“ ležišnim stijenama te isto takvim zamkama (Velić,

2007). Takve ležišne stijene najčešće su srednjozrnate- i krupnozrnate klastične stijene

(pješčenjaci, konglomerati i breče) i odlikuju se prosječnom veličinom zrna od 0,0625 mm

do većih od 2 mm te velikom šupljikavošću i propusnošću.

U tom smislu su opisani razvoj, geološka građa druga svojstva konvencionalnih

ležišta ugljikovodika koji su smješteni unutar Savske depresije, tj. njezinoga zapadnoga

dijela koji je prostor s dokazanim rezervama i višedesetljetnim pridobivanjem.

7

2. ZEMLJOPISNI SMJEŠTAJ

Područje Savske depresije pripada zemljopisno dijelu sjeverne Hrvatske (slika 2.1.).

Granice između depresija HPBS-a u najvećem dijelu se protežu duž gora i planina ili

njihovih podzemnih proširenja (pragova, sedla). Smjestila se između strukture Dugo Selo te

planine i brda Moslavačka gora, Papuk, DIlj gora, Prosara te Vinkovački ravnjak. Također

joj pripadaju i Karlovačka te Požeška subdepresija. Veća naselja smještena unutar Savske

depresije su: Dugo Selo, Ivanić Grad, Kloštar, Križ, Popovača, Kutina i Novska. Kroz nju

se proteže uzdužni (longitudinalni) prometni pravac, Posavski, koji povezuje zapadnu i

srednju Europu s jugoistočnom Europom i jugozapadnom Azijom. On obuhvaća autocestu,

željeznički i cjevovodni promet nafte. Klima je umjereno kontinentala i karakteriziraju ju

hladnije zime, kratko proljeće i toplo te vlažno ljeto. Ekonomska važnost tog područja

proizlazi iz mnogih naftnih i plinskih polja koja su se smjestila u Savskoj depresiji, tvornice

Petrokemija u Kutini i jednim dijelom poljoprivrednih djelatnosti.

Slika 2. 2. Zemljopisna karta Hrvatske sa označenim granicama Savske depresije i većim

naseljima unutar nje

Dvije regije u Hrvatskoj, tj. hrvatski dio Panonskog bazenskog sustava (skr. HPBS)

i područje hrvatskog dijela podmorja Sjevernog Jadrana su mjesta značajnih rezervi

8

ugljikovodika. Većina ležišta u ta dva prostora rezultat su taloženja iznimno velike količine

turbidita tijekom neogena i kvartara. HPBS pripada Panonskom bazenskom sustavu (skr.

PBS) (slika 2.2.) koji je smješten između triju planinskih lanaca Alpa, Karpata i Dinarida te

obuhvaća većinom sjevernu Hrvatsku (npr. Malvić, 2016) na površini od 20 000 m3. HPBS

ima relativno izoliran položaj u PBS zahvaljujući planinama koje su se izdignule tijekom

neogena (Medvednica, Kalnik, Moslavačka gora, Papuk, Psunj i Krndija). U rubnim

dijelovima HPBS-a debljina depresije neogena kreće se 500-1500 m, a u Savskoj depresiji

može doseći i 5500 m. Najstarija polja unutar HPBS-a su: Gojlo, Šumečani, Bunjani, Kloštar

te Dugo Selo, na kojima je proizvodnja počela između 1941. i 1957. Najmlađa polja puštena

u proizvodnju su Bizovac i Letičani (1989.) te Galovac-Pavljani (1991. godine) (npr. Malvić

i Velić, 2008).

Slika 2. 3. Prikaz depresija unutar hrvatskog dijela Panonskog bazenskog sustava (prema

Malvić, 2016)

9

3. POVIJEST DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA LEŽIŠTA UGLJIKOVODIKA

SAVSKE DEPRESIJE

Panonski bazenski sustav (skr. PBS) je okarakteriziran kao sustav s mnogim

otkrićima ugljikovodika i predstavlja jedan od najvažnijih prostora glede dokazanih rezervi

ugljikovodika u Europi. HPBS pokriva cijeli jugozapadni rub PBS (slika 3. 1.) i obilježen je

mnogim značajkama koje su prepoznatljive u drugim područjima bazenskog sustava, ali

također zbog njegovog rubnog položaja postoji nekoliko jedinstvenih tektonskih

karakteristika. Hrvatski dio karakteriziraju brojna otkrića ugljikovodika u stijenama od

paleozojske do kenozojske starosti (Velić, 2007, Velić et al., 2002, 2008, 2010, Malvić,

2003).

Slika 3. 1. Regionalne geološke makrojedinice unutar Panonskog bazenskog sustava (iz

Malvić (2008), modificirano prema: Royden (1988))

10

Trideset i devet naftnih, jedanaest kondenzatnih i pedeset i dva plinska ležišta

otkrivena su tokom 63 godine istraživanja i eksploatacije, tj. od 1941. do 2004. godine (Velić

et al., 2010). Općenito, razdoblje od 1959. do 1989. godine može se opisati kao vrlo

uspješno razdoblje istraživanja ugljikovodika u Hrvatskoj. Od 1980. do 1989. dolazi do

porasta pridobivanja zahvaljujući eksploataciji iz 12 novih polja. Broj novih naftnih polja

brzo se povećao 60-ih, a plinskih 80-ih. Nakon tog razdoblja slijedi drastičan pad u otkriću

novih polja. Uzrok brzog smanjenja proizvodnje nakon 1989. godine je iscrpljivanje starijih

polja, Domovinski rat, a time i znatno smanjenje u istraživačkim aktivnostima. Najduže

vrijeme pridobivanja (Velić et al., 2010) predviđeno je za najveća polja (Žutica, Beničanci,

Stružec, Đeletovci) i to za naftu 55 godina, kondenzat 46 godina te plin 36 godina. Prema

Velić et al. (2010) ukupne rezerve iznose 740 milijuna m3 ekvivalentne nafte s pridobivim

rezervama od 112 milijuna m3 nafte, 10,74 milijuna m3 kondenzata i 100,67 milijuna m3

plina. Također isti autori daju podatke da je do 2004. godine ukupno iscrpljeno 175,89

milijuna m3 ekvivalentne nafte iz HPBS-a uključujući 104,05 milijuna m3 nafte iz 39 polja,

6.93 milijuna m3 kondenzata iz 11 polja i 64,91 milijuna m3 plina iz 52 polja (slika 3. 2.).

Unutar Savske depresije otkrivena su (Mudrić, 2004a, 2004b) nafta i/ili plinska polja

Bunjani (1953.), Dugo Selo (1957.), Gojlo (1941.), Ivanić (1963.), Jamarica (1971.), Janja

Lipa (1946.), Ježevo (1971.), Kloštar (1954.), Kozarica (1975.), Lipovljani (1963.),

Lupoglav (1985.), Mramor Brdo (1949.), Okoli (1964.), Stružec (1960.), Šumečani (1949.),

Vezišće (1984.), Voloder (1997/1964.) i Žutica (1966.).

11

Slika 3. 2. Broj otkrivenih naftnih i plinskih polja kroz određeno vremensko razdoblje

(prema Velić et al., 2010)

Prema Malvić i Velić (2011) u Savskoj depresiji otkrivena su najveća pješčenjačka

ležišta u polju Stružec (16 milijuna tona dokazane nafte) i polju Ivanić (7 milijuna tona

dokazane nafte).

3.1. Taložni okoliši Savske depresije te litostratigrafska podjela

Početak oblikovanja Savske depresije smješta se u donji miocen (Royden, 1988,

Rögl, 1996, Saftić et al., 2003), a prema Ćorić et al. (2009) marinski razvoj započinje u

srednjem miocenu, tj. badenu. Razvoj, u drugačijim taložnim okolišima, se odvija tijekom

gornjeg miocena, pliocena i kvartara.

Neogenski i kvartarni sedimenti HPBS-a podijeljeni su u tri megaciklusa (Velić et

al., 2002; Velić, 2007). Svaki je opisan debljinom i starošću sedimenata, vrstama zamki i

petrofizikalnim svojstvima. Litostratigrafski, taložni ili opisi megaciklusa toga prosotra

mogu se naći u nizu radova (npr. Rögl, 1996; Šimon, 1980; Velić, 2007; Velić et al., 2008;

Velić et al., 2010). Tema završnog rada obuhvaća drugi megaciklus, gornji miocen, koji

12

uključuje taloženje grupe Sava (formacije Ivanić-Grad, Kloštar Ivanić i Široko polje) u

Savskoj depresiji (npr. Malvić i Velić, 2011).

Najstariji megaciklus (prvi) traje lokalno u donjem i svugdje u srednjem miocenu i

karakterizira ga uglavnom krupnoklastična litologija. Evolucija Savske depresije započinje

u prvom megaciklusu sporadičnim jezerskim taloženjem tijekom otnanga i karpata, a

nastavlja se morskim okolišima Parathethysa u badenu. Litostratigrafski, ovaj megaciklus

uključuje formaciju Prečec u Savskoj depresiji. Sedimente prvog megaciklusa

karakteriziraju krupnozrnati i srednjozrnati klastiti (breče, konglomerati ili pječenjaci) koji

dominiraju u donjem, te sitnozrnati i pelitni klastiti (gline, lapori, pješčenjački i glinoviti

lapori) i karbonati (vapnenci i kalkaleritni pješčenjaci) koji prevladavaju u gornjem dijelu

(slika 3. 3.). Tijekom sarmata prekida se veza između Paratethysa i Tethysa, raste utjecaj

kopna pretvarajući morsko okruženje u iznimno slanu sredinu, a kasnije, zbog dotoka s

kopna u jezersku i riječnu vodu tijekom kasnog ponta, pliocena i kvartara. Stoga, nakon

sarmata i more postaje Panonsko jezero (slika 3.4.; Malvić i Velić, 2011). U to vrijeme,

paleografski, današnje najviše gore kao što su Medvednica i Papuk ostali su iznad

jezerske/morske razine kroz cijeli srednji i kasni miocen (Vrbanac et al., 2010). Pozicije

nižih gorja kao što su Moslavačka gora ili planina Dilj su nepoznate, tj. nije sa sigurnošću

poznato jesu li bile dijelom iznad vode tijekom cijelog miocena ili su samo neko vrijeme

postojali kao otoci.

13

Slika 3. 3. Primjer morskog taložnog okoliša Sjeverne Hrvatske (okoliš Paratethysa,

mikrosmjestište Stari Gradec, preuzeto iz: Malvić, 2012)

Drugi megaciklus se odvija u gornjem miocenu (panon i pont) i uključuje taloženje

grupe Sava (formacije Ivanić-Grad, Kloštar-Ivanić i Široko polje) u Savskoj depresiji.

Tijekom gornjeg panona nastaje formacija Ivanić-Grad, a tijekom donjeg ponta formacija

Kloštar-Ivanić (slika 3. 5.). Njihovo nastajanje se odvija u drugoj transtenzijskoj fazi kada

se velike količine pijeska i silta talože kao rezultat aktivnosti mutnih struja, odnosno

turbidita. U mirnim periodima depresije su bile ispunjavane muljem što je rezultiralo

stvaranjem lapora nakon kompakcije. Ovakva paleografska situacija traje do kraja ranog

ponta. Jedinstveno jezero se smanjilo, lokalno se čak i dezintegriralo,a u pliocenu se

14

oblikovalo Slavonsko jezero (Pavelić i Kovačić, 2018). Slatkovodna područja, kao što su

močvare, postojala su tijekom najmlađeg pliocena i kvartara.

Slika 3. 4. Primjer jezerskog taložnog okoliša Sjeverne Hrvatske (jezero Panon,

Moslavačka gora, izvor Vrbanac et al., 2010; Malvić i Velić, 2011; Malvić, 2012)

Malvić i Velić (2011) opisuju treći megaciklus koji je najmađi i obuhvaća razdoblja

pliocena i kvartara. U njemu je opisana formacija Lonja koja pripada Savskoj i zapadnoj

Dravskoj depresiji. Litološki je zastupljena slabo konsolidiranim pješčenjacima i mekanim

glinama s malo lignita. Svi sedimenti su nastali u kontinentalnom okolišu.

15

Slika 3. 5. Stratigrafija, megaciklusi, okoliši, tektonske faze i litološki sastav ispune

Savske depresije (prema Novak Zelenika et al., 2013 )

Na slici 3. 5. označeni su reperni i markerni slojevi koji prema npr. Malvić i Velić (2008)

imaju jasno i lako prepoznatljiva svojstva u nekom području koja ih odvajaju od stijena

podine i krovine. Obilježeni su malom debljinom, ali velikim bočnim rasprostiranjem.

Postojanje repernih markera nužno je za prepoznavanje, kartiranje i praćenje

GODINE (u milijunima)

LITO-STRATIGRAFIJA

REPERNI SLOJEVI

MEGACIKLUS (Velić et al.,2002)

TEKTONIKA (Malvić i

Velić, 2011)

TALOŽNI OKOLIŠI

PRVA KONVERGENT

NA

Rϕ

Z'

Rs5

Rs7

STAROST

KVARTAR

5.6-0.0P

LIO

CE

N

MEZOZIK I PALEOZOIK

FORMACIJA LONIJA

6.3-5.6

7.1-6.3

9.3-7.1

11.5-9.3

16.4-11-5

NE

OG

EN

MIO

CE

N

GO

RN

JI P

ON

TD

ON

JI P

ON

TG

OR

NJI

PA

NO

ND

ON

JI

PA

NO

NB

AD

EN

S

AR

MA

T

SHEMATSKI PRIKAZ LITOLOGIJE I LEGENDA

DR

UG

A D

IVE

RG

EN

TN

A F

AZ

AD

RU

GA

K

ON

VE

RG

RN

TN

A

FA

ZA

AL

UV

IJA

LN

O-K

OP

NE

NI

BOČ

AT

A-S

LA

TK

A V

OD

A

JEZERSKI

MORSKIPRVA

DIVERGENTNA

FORMACIJA PREČEC

FORMACIJA PRKOS

FORMACIJA IVANIĆ-GRAD

FORMACIJA KLOŠTAR

IVANIĆ

FORMACIJA ŠIROKO POLJE

TR

EĆ

I M

EG

AC

IKL

US

DR

UG

I M

EG

AC

IKL

US

PRVI MEGACIKLUS

α′

16

litostratigrafskih jedinica. Lako se prepoznaju njihovi ocrti na karotažnim dijagramima i

krivuljama otpornosti. Markerni slojevi, i to elektrokarotažni (EK-markeri), unutar Sjeverne

Hrvatske odjeljuju pojedine litostratigrafske formacije unutar depresija, a ponekad i članove.

Zbog toga su iznimno važni za rekonstrukciju geološke povijesti. Uz markere rabe se i dvije

EK-granice. To su „Tg“ koji označava granicu kada su u podlozi keonzoika magmatske i

metamorfne stijene, a ukoliko su u podini taložine paleozoika i mezozoika onda koristimo

oznaku „Pt“. Unutar Savske depresije izdvojeni su sljedeći EK-markeri :

• Rs7 : dijeli formacije Prečec i Prkos, tj. naslage od početka miocena do sarmata od

taložina donjeg panona

• Rs5 : dijeli formacije Prkos i Ivanić-grad (donji i gornji panon).

• Z' : dijeli formacije Ivanić-grad i Kloštar-Ivanić (gornji panon i donji pont).

• Rφ : dijeli formacije Kloštar-Ivanić i Široko Polje (donji i gornji pont).

• α' : dijeli formacije Široko Polje i Lonja (gornji pont od dacija, romanija i kvartara).

3.2. Evolucija taložnih okoliša Savske depresije na primjeru polja Kloštar

Novak-Zelenika et al. (2013) su za takvu analizu odabrali polje Kloštar. Polje

Kloštar je smješteno 35 kilometara južno od Zagreba na zapadnim obroncima Moslavačke

gore. Svi zaključci koji su dobiveni istraživanje polja Kloštar mogu se primijeniti na cijelu

Savsku depresiju ili barem na njezin zapadni dio gdje postoji veliki broj sličnih polja. Uz to,

Savska depresija je tipski primjer rubnog bazena unutar PBS-a tako da su svi opisani taložni

mehanizmi vjerojatno valjani u svim ostalim rubnim dijelovima tog sistema. Velić et al.

(2011) objavljuju detaljnu palinspastičku rekonstrukciju polja Kloštar, koja obuhvaća

panonske i pontske taložine i koja je bila važna pomoć pri proučavanju strukturalnog razvoja

ovog područja u neogenu i kvartaru.

Struktura Kloštra je definirana kao antiklinala. Uključuje tektonske elemente koji su

pomogli u proučavanju ležišta i transportnih mehanizama u cijeloj depresiji. Unutar polja

opisane su dvije pješčenjačke taložne jedinice. Jedna je starosti gornjeg panona, a druga

donjeg ponta. Njihov dijelom različiti prostorni položaj i stratigrafska pripadnost objašnjeni

su paleogeografskom rekonstrukcijom i tektonskom aktivnošću. Obje su ukazale kako se na

granici panona i ponta smjer prijenosa detriusa promijenio od smjera sjeverozapad-jugoistok

17

(panon) na sjever-jug (pont). Takve slične pojave, kao posljedica opće divergencije, mogu

se pronaći unutar cijeloga istraživanog prostora. Taloženje se tada odvija unutar manjih

sinklinala ili čak rasjedima spuštenih manjih depresija (engl. „pull-apart structure“) kao

prevladavajućih taložnih okoliša (npr. Horvath i Tari, 1999; Malvić i Velić, 2011).

Struktura polja Kloštar je bila jedna takva izdužena spuštena struktura.

3.2.1. Evolucija taložnih okoliša polja Kloštar tijekom neogena i kvartara

Baden (16,4-13,0 mil. god.; starost prema Haq & Eysinga, 1988), kojem pripadaju

miocenske naslage, je razdoblje u kojem jača ekstenzijska tektonika uz otvaranje nekoliko

romboidnih taložnih bazena (engl. pull-apart) ranga depresija. U badenu se odvija marinska

sedimentacija u najvećem dijelu Sjeverne Hrvatske (npr. Vrbanac, 1996; slika 3. 6.).

Slika 3. 6. Konceptualni prikaz taložnih okoliša badena i sarmata strukture Kloštar u

Savskoj depresiji, formacija Prečec (prema Novak-Zelenika, 2012)

18

Donji panon (11,5-9,3 mil. god.; starost prema Haq & Eysinga, 1988 ) obilježava

zapunjavanje bočatih plićaka (slika 3. 7.). Naslage su izmjene glinovitog pijeska, silitnog

lapora, lapora i pješčenjaka.. (Novak Zelenika, 2012)

Slika 3. 7. Konceptualni prikaz taložnih okoliša donjeg panona strukture Kloštar u Savskoj

depresiji, formacija Prkos (prema Novak-Zelenika, 2012)

Gornji panon ( 9,3-7,1 mil. god.; starost prema Haq & Eysinga, 1988 ) pripada

formaciji Ivanić Grad i unutar nje izdvojena su dva litostratigrafska člana sa značajnim

količinama ugljikovodika, pješčenjaci Okoli i pješčenjaci Iva. (Šimon, 1970, 1973) Takve

pješčenjake je npr. detaljno kartirao Pletikapić (1969) pokazujući vezu ležišnih stijena

formacije Ivanić Grad u naftnim i plinskim poljima Kloštar, Ivanić, Žutica i Okoli. Naslage

u gornjem panonu su lapori, siltovi i pješčenjaci. Unutar gornjeg panona počinje dominirati

mehanizam turbiditnih struja. Vodeni okoliš je jezerski (npr. Novak Zelenika, 2012; slika

3. 8.).

19

Slika 3. 8. Konceptualni prikaz taložnih okoliša gornjeg panona strukture Kloštar u

Savskoj depresiji, formacija Ivanić Grad (prema Novak-Zelenika, 2012)

Donji pont (7,1-6,3 mil. god.; starost prema Haq & Eysinga, 1988 ) pripada

formaciji Kloštar Ivanić (Šimon, 1970) i karakteriziraju ga izmjena pješčenjaka i lapora.

Naslage donjeg ponta detaljno je npr. razlučio Saftić (1998) povezujući litostratigrafske

članove naslaga turbiditnog podrijetla u zapadnom dijelu Savske depresije u genetske

stratigrafske jedinice. (npr. Novak Zelenika, 2012; slika 3. 9.).

20

Slika 3. 9. Konceptualni prikaz taložnih okoliša donjeg ponta strukture Kloštar u Savskoj

depresiji, formacija Kloštar Ivanić (prema Novak-Zelenika, 2012)

Prema Novak Zelenika (2012) naslage gornjeg ponta (6,3-5,6 mil. god.; starost

prema Haq & Eysinga, 1988) pripadaju formaciji Široko polje (Šimon, 1970, 1973) i

predstavljene su glinovitim laporima, laporovitim glinama i glinama te pojavama lignita

karakterističnim za slatkovodni jezerski okoliš (slika 3. 10.).

21

Slika 3. 10. Konceptualni prikaz taložnih okoliša gornjeg ponta strukture Kloštar u Savskoj

depresiji, formacija Široko polje (prema Novak-Zelenika, 2012)

Taloženje unutar pliocena i kvartara (5,6-0,0 mil. god.; starost prema Haq &

Eysinga, 1988 ) nastavila se u preostalim plićim dijelovima Slavonskog jezera te na kopnu.

Glavni sedimenti pliocena i kvartara su laporovite gline, lapori te rjeđe pjeskoviti lapori.

Naslage pripadaju formaciji Lonja (Šimon, 1970,1973). Kasnije se talože i krupnozrnati

klasti (šljunak, pijesak), glina i ligniti. Najmlađe naslage su nekonsolidirani sedimenti

prapora, glina, humusa, šljunka i pijeska (slika 3. 11.; Novak Zelenika, 2012).

22

Slika 3. 11. Konceptualni prikaz taložnih okoliša pliocena i kvartara strukture Kloštar u

Savskoj depresiji, formacija Lonja (prema Novak-Zelenika, 2012)

Litološka legenda i jezerski i morski okoliš za svih 6 taložnih okoliša su prikazani na

slici 3. 12..

Slika 3. 12. Litološka legenda i prikaz jezera i mora vezano uz slike 3.6. – 3. 11.

23

4. NAJČEŠĆE VRSTE ZAMKI LEŽIŠTA U SAVSKOJ DEPRESIJI I NJIHOVA

KLASIFIKACIJA

Pet statički neovisnih geoloških kategorija važnih za klasifikaciju svakog ležišta

ugljikovodika su: zamka, ležište, migracija, matična stijena i očuvanje ugljikovodika,

odnosno degradacija i destrukcija ugljikovodika. Upravo zamka ima važnost u akumulaciji

i migraciji ugljikovodika (Malvić et al.,2016). Može se opisati kao oblik koji uvjetuje

prostor ležišta gdje se nakupljaju nafta i plin bez daljnje migracije. Prema Malvić i Velić

(2008) nakupljanje nafte i plina događa se samo u dijelu ležišta gdje je to uvjetovano

litološkim sastavom, strukturom i/ili stratigrafskim položajem. Da bi se omogućilo

nakupljanje nafte i plina na određenom prostoru mora postojati nepropusna stijenu koja će

onemogućiti daljnju migraciju ugljikovodika iz stijena ležišnih značajki.

4.1. Podjela i vrste zamki u Savskoj depresiji

Postoje dvije temeljne podjele ili klasifikacije zamki. To su podjela po I. O. Brodu

(Brod, 1945; Brod i Jermenko, 1957) koja se temelji na vrstama ležišta i tipovima zamki

i to na način da su sva ležišta ugljikovodika podijeljena prema tipu na tri skupine ( 1 - slojna

ležišta, 2 - masivna ležišta i 3 - ležišta litološki ograničena sa svih strana ili ležišta

nepravilnih oblika) koje se dalje dijele na podskupine i vrste. Druga podjela po kojoj su

razvrstane zamke na strukturne, stratigrafske ili kombinirane (strukturno-stratigrafske) je

podjela prema A. I. Levorsenu (Levorsen, 1956). Unutar Savske depresije miocenski

konglomerati i pješčenjaci su stijene u kojima nalazimo ležišta ugljikovodika, a ležišta su

uglavnom strukturne (primjer polja Stružec, Ivanić, Kloštar i druga) i/ ili strukturno-

stratigrafske zamke (primjer polja Kloštar i polja Vezišće). Na području Savske depresije ne

postoje stratigrafske zamke (njihov opći izgled dan je na slici 4. 1.), a unutar HPBS-a ih

možemo jedino naći u polju Obod unutar Dravske depresije (Mudrić, 2004a).

24

Slika 4. 1. Primarne (prvotne) stratigrafske zamke (prema Levorsen,1965, iz: Velić et

al.,2015)

Strukturne zamke prema Levorsenu su zamke približno konveksnog oblika (slika

4. 2.). Donja granica ležišta ugljikovodika u okviru konveksne strukturne zamke,

predstavljena je podinskom vodom i/ili točkama prelijevanja. Nastaju tektonskim

deformacijama stijena koje mogu biti izazvane na pet glavnih načina: boranjem, rasjedanjem

(normalnim ili reverznim), tektonskim fragmentiranjem stijena, intruzijom evaporita ili

eruptiva i kombinacijom navedenih načina (slika 4. 3.). Prema Malvić i Velić (2008) ležišta

koja se nalaze u strukturnim zamkama obično sadržavaju naftu manje gustoće, češće imaju

plinsku kapu i aktivnu vodu kao energiju ležišta u odnosu prema ležištima s drugim vrstama

zamki. Njih je lakše istraživati jer su strukturne deformacije u kojima se nalaze te zamke

najčešće te ih je razmjerno lako „prepoznati“ na osnovi geofizičkih, posebice seizmičkih,

mjerenja. U Savskoj depresiji strukturne zamke su opisane na 10 plinskih i 16 naftnih polja.

25

Slika 4. 2. Idealizirani primjer strukturnih zamki nastalih boranjem (prema

Levorsen,1965, iz: Velić et al.,2015)

Slika 4. 3. Primjer strukturne zamke unutar Savske depresije – ležišta u naftnom polju

Dugo Selo. Karta po krovini ležišta (prema Mudrić, 2004a)

26

Kombinirane (strukturno-stratigrafske) zamke su zamke u kojima je uloga

strukturnog i stratigrafskog čimbenika, pri stvaranju, zajednički zastupljena (slika 4. 4.).

Njihovo stvaranje se događa u dvije faze: stratigrafskoj i strukturnoj (tektonskoj). U

stratigrafskoj fazi dolazi do stvaranja granica ležišta, a u tektonskoj se događa deformacija i

zatvaranje zamke. U Savskoj depresiji polje sa kombiniranom zamkom je npr. Vezišće (slika

4. 5.).

Slika 4. 4. Prikaz karakterističnih kombiniranih zamki (prema Levorsen,1965, iz: Velić et

al.,2015)

Slika 4. 5. Primjer kombinirane zamke unutar Savske depresije - ležište u naftno-plinskom

polju Vezišće. Karta je po krovini ležišta formacije Prečec (prema Mudrić, 2004a)

27

Unutar Savske depresije kao što je već spomenuto postoje dvije vrste zamki prema

podjeli po Levorsenu, strukturne i strukturno-stratigrafske (kombinirane) zamke. U 18

naftnih polja koja se nalaze u Savskoj depresiji postoje dvije kombinirane zamke i 16

strukturnih (slika 4. 6. i slika 4. 7.). Od 11 plinskih polja unutar Savske depresije njih 10

ima strukturne zamke, a jedno polje ima kombiniranu vrstu zamke (Slika 4. 8. i Slika 4. 9.).

Slika 4. 6. Podjela naftnih polja Savske depresije prema vrstama zamki, starosti i tipu

ležišne stijene

imepoljabroj

naftnihležišta

vrstazamke starost ležišnestijene

1 Bunjani 4 strukturna,masivna srednjemiocenskapješčenjak,konglomerat,

granit,gnajs2 DugoSelo 14 strukturna,tektonska gornjomiocenska pješčenjak

3 Gojlo 2strukturna,slojnaslitološkimi

tektonskimekranomsrednjemiocenska pješčenjak

4 Ivanić 7 strukturna gornjomiocenska pješčenjak

5 Jamarica 11strukturna,slojnaslitološkimi

tektonskimekranomgornjomiocenska pješčenjak

7 Ježevo 6 strukturna gornjomiocenska pješčenjak8 Kloštar 20 kombinirana,slojnamasivna srednjemiocenska pješčenjak,granit,gnajs

9 Kozarica 1strukturna,slojnaslitološkimi

tektonskimekranomgornjomiocenska pješčenjak

10 Lipovljani 21strukturna,slojnaslitološkimi

tektonskimekranomgornjomiocenska pješčenjak

11 Lupoglav 9strukturna,slojnaslitološkimi

tektonskimekranomgornjomiocenska pješčenjak

12 MramorBrdo 4strukturna,slojnaslitološkimitektonskimekranom/masivna

gornjomiocenska pješčenjak

13 Okoli 9 strukturna,tektonska gornjomiocenska pješčenjak

14 Stružec 37strukturna,slojnaslitološkimi

tektonskimekranomgornjomiocenska pješčenjak

15 Šumečani 3 strukturna,masivna srednjemiocenskapješčenjak,konglomerat,

granit,gnajs16 Vezišće 4 kombinirana gornjomiocenska pješčenjak17 Voloder 2 strukturna,slojevita gornjomiocenska pješčenjak18 Žutica 17 strukturna gornjomiocenska pješčenjak

28

Slika 4. 7. Statistički prikaz podataka sa slike 4. 6.

Slika 4. 8. Podjela plinskih polja Savske depresije prema vrstama zamki, starosti i tipu

ležišne stijene

02468

101214

ležištasrednjemiocenskestarosti(4) ležištagornjomiocenskestarosti(14)

18naftnihležišta

strukturnezamke kombiniranezamke

imepoljabroj

plinskihležišta

vrstazamke starost ležišnestijene

1 DugoSelo 10 strukturna,tektonska gornjomiocenska pješčenjak

2 Gojlo 2strukturna,slojnas

litološkimitektonskimekranom

gornjomiocenska pješčenjak

3 Jamarica 11strukturna,slojnas

litološkimitektonskimekranom

gornjomiocenska pješčenjak

4 JanjaLipa 5 strukturna,slojevit gornjomiocenska pješčenjak

5 Lipovljani 44strukturna,slojnas

litološkimitektonskimekranom

gornjomiocenska pješčenjak

6 MramorBrdo 1strukturna,slojevita

nasvođenagornjomiocenska pješčenjak

7 Okoli 20 strukturna,tektonska gornjomiocenska pješčenjak

8 Stružec 11strukturna,slojnas

litološkimitektonskimekranom

gornjomiocenska pješčenjak

9 Vezišće 2 kombinirana gornjomiocenska pješčenjak

10 Voloder 1struktuna,slojevitastektonskimekranom

gornjomiocenska pješčenjak

11 Žutica 16 strukturna gornjomiocenska pješčenjak

29

Slika 4. 9. Statistički prikaz podataka sa slike 4. 8.

4.2. Primjer uporabe metode izračuna geološkog rizika za miocenska ležišta u

zapadnom dijelu Savske depresije, primjer polja Kloštar

Izračun geološkog rizika ili geološke vjerojatnosti (engl. „Probability Of Success“,

skr. POS) poznati je alat za procjenu mogućih ležišta u novim ili postojećim stratigrafskim

intervalima, izglednim područjima ili ležištima. Račun je u većini slučajeva vrlo određen

postupak jer svaka kategorija može biti pretpostavljena iz objavljenih tablica vjerojatnosti

ili naknadnom provjerom vjerojatnosti. Kada postoji stratigrafski zanimljiv interval (engl.

„play“) s obzirom na ležišta ugljikovodika tada se on analizira deterministički procjenom

neovisnih kategorija (1) zamka, (2) ležište, (3) migracija, (4) matične stijene i (5) očuvanje

ugljikovodika u ležištu. Vjerojatnosti većine kategorija se mogu procijeniti iz podataka koji

se nalaze u izvješćima bušotina, podatcima s karotažnih dijagrama, jezgara, seizmike te

podataka o stratigrafiji i odgovarajućih laboratorijskih analiza. Slika 4. 10. opisuje izravne

vrijednosti za pojedinačne geološke kategorije i podkategorije unutar neogenskih taložina

Bjelovarske subdepresije. (Malvić i Rusan, 2009).

0123456789

1011

ležištagornjomiocenskestarosti

11plinskihležišta

strukturnezamke kombiniranezamke

30

Slika 4. 10. Primjer baze podataka napravljen za Bjelovarsku subdepresiju, a koji se može

koristiti u cijelom području HPBS-a (prema: Malvić i Rusan, 2009)

Identične vrijednosti i način izračuna mogu se primijeniti i u Savskoj depresiji. Na

takav način određene vrijednosti na slici 4. 10. omogućuju izračun geološkog rizika za svaki

promatrani stratigrafski interval :

POS = p (strukture) * p (ležišta) * p (migracije) * p (matičnih stijena) * p (očuvanja) (1)

Gdje su:

31

POS – konačna vrijednost geološkog rizika (ili vjerojatnost otkrića)

p (strukture) – vjerojatnost postojanja strukture unutar ležišta. Procijenjena je iz

odgovarajućeg stupca na Slici 4.9., tj. iz vrijednosti dostupnih za tu kategoriju u tablici

p (ležišta; migracije; matičnih stijena; očuvanja) – jednako kao i p (strukture)

Vrijednosti varijabli POS i „p“ su odabrane deterministički kao vrijednosti iz

intervala od 0 do 1 u kojemu je istaknuto 5 mogućih geoloških pojava prema slijedećim

vrijednostima:

1,00 – dokazana varijabla

0,75 – vrlo velika vjerojatnost događaja

0,50 – vjerojatnost događaja je polovična

0,25 – mala vjerojatnost događaja

0,05 – varijabla nije opažena ili ju nije moguće odrediti

Sve kategorije u primjeru su procijenjene deterministički prema slici 4.10. i

jednadžbi 1. U ležištima zapadnog dijela Savske depresije, a na primjeru gornjomiocenskih

pješčenjačkih ležišta strukture Kloštar. Računata je vjerojatnost za moguća satelitska ležišta

na rubovima te i sličnih struktura u odabranom prostoru. Za pet odabranih kategorija

odabrane su slijedeće vrijednosti:

1. Struktura:

Strukturna zamka je rasjednuta antiklinala (p=0,75)

Kvaliteta izolatorskih stijena je regionalno dokazana izolatorska stijena (p=1,0)

2. Ležište:

Vrsta ležišta su srednjo- i sitnozrnati pješčenjaci (p=0,75)

Vrijednost poroznosti je za primarnu poroznost od 5 do 15 %, a za sekundarnu poroznost od

1 do 5 % (p=0,75)

3.Matične stijene:

1. slučaj Matični fascijes je kerogen tipa II (p=1,0)

32

2. slučaj Matični dascijes je kerogen tipa III (p=0,75)

4. Migracija:

Proizvodnja ugljikovodika postoji (p=1,0)

Položaj zamke - zamka je određena unutar dokazanog migracijskog puta (p=1,0)

Zamka je starija od zrelih matičnih stijena (p=1,0)

5. Očuvanje ugljikovodika:

Tlak ležišta je veći od hidrostatičkoga (p=1,0)

Vjerojatnost otkrića novih ležišta ugljikovodika (POS) umnožak je vjerojatnosti poroznosti

koji iznosi 0,75 i vrijednosti umnoška vjerojatnosti ostalih kategorija koja iznosi 0,5625.

Zaključno ukupna vjerojatnost za otkriće satelitskog ležišta u Savskoj depresiji iznosi za prvi

slučaj kada imamo kerogen tipa II POS iznosi 0,423. Za drugi slučaj kada imamo kerogen

tipa III vrijednost poroznosti nam ostaje ista, a vrijednost umnoška ostalih kategorija iznosi

0,423 te POS iznosi 0,316.

33

5. ZAKLJUČAK

Savska depresija kao prostor sa značajnim količinama ugljikovodika i najstarijim

poljima na području Hrvatske zanimljiva je za analizu jer podatci dobiveni za nju mogu se

većinom koristiti i za ostale depresije na prostoru HPBS-a. Kao ogledno polje za cijelu

Savsku depresiju odabrano je polje Kloštar jer ima dobro istraženu strukturu i svi zaključci

dobiveni analizom polja Kloštar mogu se vrlo dobro ekstrapolirati u cijeloj Savskoj depresiji.

Prikazano je oblikovanje Savske depresije koja započinje lokalno u donjem miocenu

i svugdje je nastavljeno u srednjem miocenu taloženjem krupnozrnatih i srednjozrnatih

klastita (breče, konglomerati ili pješčenjaci) i karbonata, a okoliš je morski. U sarmatu se

prekida veza između Paratethysa i Tethysa i raste utjecaj kopna pa nakon sarmata more

postaje Panonsko jezero. Donji panon karakterizira zapunjavanje boćatih plićaka, a naslage

su glinoviti pijesci, lapori i pješčenjaci. Nadalje, naslage donjeg ponta, koji litostratigrafski

pripada formaciji Kloštar Ivanić, karakteriziraju izmjene pješčenjaka i lapora. Slijedi gornji

pont koji litostratigrafski pripada formaciji Široko polje, a predstavljaju ga glinoviti lapori,

gline i ligniti Slavonskog jezera. Zadnja razdoblja taloženja unutar Savske depresije su

razdoblja pliocena i kvartara koji litostratigrafski pripadaju formaciji Lonja. Taložine su

laporovite gline, lapori, a kasnije se talože i krupnozrnati klasti (šljunak, pijesak). Najmlađe

naslage su nekonsolidirani sedimenti prapora, humusa, šljunka i pijeska.

Većina polja Savske depresije je gornjomiocenske starosti dok su neka i

srednjomiocenske starosti.

Obilježavaju ih dvije vrste zamki strukturne i strukturno-stratigrafske

(kombinirane) zamke. Unutar Savske depresije 10 plinskih i 16 naftnih polja su polja sa

strukturnim zamkama, a 2 polja (naftnom i naftno-plinsko) su s kombiniranim zamkama, a

podatci su prikazani tablično.

Paleografska rekonstrukcija i razvrstavanje zamki bili su temelj izračuna

vjerojatnosti otkrića novih ležišta pomoću geološkog rizika. Time je analiziran prostor

mogućih satelitskih ležišta u postojećim poljima (gornjomiocenski pješčenjaci), a na

primjeru podataka strukture Kloštar.

Izračun geološkog rizika računat je kao umnožak pet odabranih kategorija (struktura,

ležište, migracija, matična stijena i očuvanje ugljikovodika) gdje je vjerojatnost poroznosti

34

množena s umnoškom vjerojatnosti ostalih kategorija. Za podatke sa strukture Kloštar

vjerojatnost poroznosti iznosi 0,75. Umnožak vjerojatnosti drugih kategorija iznosi 0,5625

u prvom slučaju, a u drugom 0,423. Zaključno, za prvi slučaj vjerojatnost otkrića novih

ležišta ugljikovodika iznosi 0,423, a u drugom slučaju 0,316.

35

6.LITERATURA

1. BROD, I. O. (1945): Geological terminology in classification of oil and gas

accumulation. AAPG Bulletin, 29, 12, 1738-1755.

2. BROD, I. O., JEREMENKO, N.A. (1957): Osnovi geologii niefti i gasa. Izdanie

tretie, Gostoptehizdat, Moskva.

3. HAQ, B. U., EYSINGA, F. W. B. (1998): Geological Time Table, Fifth Edition

(Wall Chart). Elsevier Science, Amsterdam.

4. HORVATH, F., TARI,G. (1999): IBS Pannonian Basin Project: a review of the main

results and their bearings on hydrocarbon exploration. Geological Society London,

Special Publication, 156, 195-213.

5. LEVORSEN, A. I. (1956): Geology of petroleum. Freeman, 703 p., San Francisco.

6. MALVIĆ, T. (2012): Review of Miocene shallow marine and lacustrine depositional

environments in Northern Croatia. Geological Quaterly, 56, 3, 493-504.

7. MALVIĆ, T. (2016.): Regional turbidites and turbiditic environments developed

during Neogene and Quaternary in Croatia. De Gruyter Open, 2016, 63, 39-54.

8. MALVIĆ, T., RUSAN, I. (2009): Investiment risk assesment of potential

hydrocarbon discoveries in a mature basin. Case study from the Bjelovar Sub-

Basin,Croatia. Oil gas – European Magazine (Hamburg), 35, 2, 67-72.

9. MALVIĆ, T., VELIĆ,J. (2008): Geologija ležišta fluida. Fakultetska skripta

10. MALVIĆ, T., VELIĆ,J. (2011.) : New Frontiers in Tectonic Research : At the Midst

of Plate Convergence : Neogene Tectonics in Croatian Part of the Pannonian Basin

and Reflectance in Hydrocarbon Accumulations. Rijeka: InTech, 215-238.

11. MUDRIĆ, D. (2004a): Atlas proizvodnih naftnih polja u Hrvatskoj. 241 str., Zagreb.

12. MUDRIĆ, D. (2004b): Atlas proizvodnih plinskih polja u Hrvatskoj. 180 str.,

Zagreb.

13. NOVAK ZELENIKA, K. (2012): Deterministički i stohastički geološki modeli

gornjomiocenskih pješčenjačkih ležišta u naftno-plinskom polju Kloštar. Doktorska

disertacija, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 210 str.,

Zagreb.

14. NOVAK ZELENIKA, K., VELIĆ, J., MALVIĆ, T. (2013.): Local sediment sources

and palaeoflow directions in Upper Miocene turbidites of the Pannonian Basin

36

System (Croatian Part), based on mapping of reservoir properties. Geological

quarterly, 57, 1, 17-30.

15. PAVELIĆ, D., KOVAČIĆ, M. (2018); Sedimentology and stratigraphy of the

Neogene rift-type North Croatian Basin (Pannonian Basin System, Croatia): A

review. Marine and petroleum geology. 91, 455-469.

16. PLETIKAPIĆ, Ž. (1969): Stratigrafija, paleografija i naftoplinonosnost Ivanić-Grad

formacije na obodu Moslavačkog masiva. Doktorska disertacija, Rudarsko-

geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 70 str., Zagreb.

17. RÖGL, F. (1996): Stratigraphic correlation of the Paratethys Oligocene and

Miocene. Mitt. Ges. Geol. Bergbaustud. Össter., 41, 65-73.

18. ROYDEN, L. H. (1988): Late Cenozoic tectonics of the Pannonian Basin System.

U: ROYDEN, L. H., HORVATH, F. (ur.) The Pannonian Basin. Tulsa & Budapest:

AAPG and Hungarian Geol. Soc., 27-49.

19. SAFTIĆ, B. (1998): Genetska stratigrafska sekvencijska analiza u pontskim

naslagama zapadnog dijela Savske depresije. Doktorska disertacija, Rudarsko-

geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 136 str., Zagreb.

20. ŠIMON, J. (1970): Prilog stratigrafskoj analizi tercijarnih sedimenata na

sjeverozapadnom predjelu Savske potoline. VII kongr. Geol. SFRJ, Zagreb, knjiga

1, 347-360.

21. ŠIMON, J. (1973): O nekim rezultatima regionalne korelacije litostratigrafskih

jedinica u jugozapadnom području Panonskog bazena. Nafta, 24, 12, 623-630

22. ŠIMON, J. (1980): Prilog stratigrafiji u taložnom sustavu pješčanih rezervoara Sava

grupe .naslaga mlađeg tercijara u Panonskom bazenu sjeverne Hrvatske. Disertacija,

Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

23. VELIĆ, J. (2007) : Geologija ležišta nafte i plina, Rudarsko-geološko-naftni fakultet,

Sveučilište u Zagrebu, 342 str., Zagreb.

24. VELIĆ, J., MALVIĆ, T., CVETKOVIĆ, M. (2011): Palinspastic reconstruction of

synsedimentary tectonics of Neogene and Quaternary sediments of Kloštar Field

(Sava Depression, Pannonian Basin, Croatia). Zeitschrift der Deutschen Gesellschaft

für Geowissenschaften, 162, 2, 193-203.

37

25. VELIĆ, J., MALVIĆ, T., CVETKOVIĆ, M. (2015): Geologija i istraživanje ležišta

ugljikovodika. Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 144 str.,

Zagreb.

26. VELIĆ, J., MALVIĆ, T., CVETKOVIĆ, M., VRBANAC, B. (2010): Characteristics

of Hydrocarbon Fields in the Croatian Part of the Pannonian Basin. OIL GAS

European Magazine, 36, 3, 146-147.

27. VELIĆ, J., WEISSER, M., SAFTIĆ, B., VRBANAC, B., IVKOVIĆ, Ž. (2002):

Petroleum-geological characteristics and exploration level of the three Neogene

depositional megacycles in the Croatian part of the Pannonian basin (in Croatian).

Nafta, 53, 6-7, 239-249.

28. VRBANAC, B. (2002): Facies and facies architecture of the Ivanić Grad Formation

(Upper Pannonian) - Sava Depression, NW Croatia. Geologia Croatica, 55, 1, 57-77.

29. VRBANAC, B., VELIĆ, J., MALVIĆ, T. (2010): . Sedimentation of deep-water

turbidites in main and marginal basins in the SW part of the Pannonian Basin.

Geologica Carpathica, 61, 1, 55-69.