SVEUČILIŠTE U ZAGREBUAGRONOMSKI FAKULTET

Mario Beljak

UTJECAJ ODGOĐENOG KORIŠTENJA I N GNOJIDBE NA PRINOS GORSKOG

TRAVNJAKA

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2013

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUAGRONOMSKI FAKULTET

Biljne znanosti

Mario Beljak

UTJECAJ ODGOĐENOG KORIŠTENJA I N GNOJIDBE NA PRINOS GORSKOG

TRAVNJAKA

DIPLOMSKI RAD

Mentor: prof. dr. sc. Josip Leto

Zagreb, 2013

Ovaj diplomski rad je ocijenjen i obranjen dana_______________

s ocjenom ___________________ pred Povjerenstvom u sastavu:

1. prof. dr. sc. Josip Leto ____________________________

2. doc. dr. sc. Krešimir Bošnjak _______________________

3. dr. sc. Ivan Vnučec _______________________________

Sažetak

Sve veći troškovi zimske hranidbe domaćih životinja obnovili su interes za produžavanjem

pašne sezone u kontinentalnoj Hrvatskoj. Cilj diplomskog rada bio je utvrditi utjecaj datuma

početka nakupljanja biljne mase u ljeto i dušične (N) gnojidbe na prinos zelene mase (ZM) i

suhe tvari (ST) gorskog poluprirodnog travnjaka u kasnojesenskom razdoblju. Korišten je

split-plot dizajn u 3 ponavljanja s inicijalnim datumom početka nakupljanja biljne mase kao

glavnim faktorom (13,5 x 20 m) i N gnojidbom kao podfaktorom (4,5 x 20 m). Korišteni su

slijedeći datumi početka nakupljanja biljne mase: 15. lipnja, 1. srpnja, 15. srpnja i 1. kolovoza

2012. godine. Gnojidbeni tretmani su bili: 0, 35 i 70 kg N/ha primijenjeni na dan početka

nakupljanja biljne mase. Datum početka nagomilavanja biljne mase poluprirodnog travnjaka

za kasnije korištenje značajno je utjecao na prinos ST nagomilane mase krajem listopada

(P<0,05). Najmanji prinos ST nagomilane mase zabilježen je kod najkasnijeg datuma početka

nagomilavanja biljne mase – 1. kolovoza (1,57 t/ha), dok značajnih razlika u prinosu ST među

ostalim inicijalnim datumima nije bilo (prosječno 2,17 t/ha). Gnojidba dušikom značajno je

utjecala na prinos ZM i ST nagomilane mase i najveći prinos ZM je postignut kod

gnojidbenog tretmana N70 (13,29 t/ha), a najveći prinos ST kod N70 i N35 (prosječno 2,24 t/ha).

Najmanji prinos ST utvrđen je kod negnojenog travnjaka (1,59 t/ha) (P<0,01). Obzirom da je

interakcija gnojidba x inicijalni datum bila nesignifikantna (P>0,05) zaključujemo da je

gnojidba slično djelovala na prinos travnjaka kod svih inicijalnih datuma početka

nagomilavanja biljne mase.

Ključne riječi: travnjak, odgođeno korištenje, inicijalni datum, gnojidba

Abstract

Increasing costs associated with winter feeding have renewed interest in extending the grazing

season in continental part of Croatia. The aim of thesis was to determine the impact of the

initiation date of accumulation of biomass in the summer and nitrogen (N) fertilization on

green mass yield and dry matter yield of semi-natural grassland in late autumn period. A split-

plot design with four initiation dates and three N treatments was applied to existing semi-

natural pasture to evaluate influence of initiation dates and N fertilization rates on stockpiling

forage yield. Stockpile initiation dates were 15 June, 1 July, 15 July and 1 August. Nitrogen

fertilization treatments were 0, 35, or 70 kg/ha applied at the beginning of the accumulation of

biomass. Data collected included forage mass in October 2012. The lowest dry matter yield of

biomass was recorded in the latest initial date of stockpiling - 1st August (1.57 t/ha), while

differences in DM yield among other initial dates were not significant (average of 2.17 t/ha).

Nitrogen fertilization significantly affected forage yield. October DM yield was greater with

70 and 35 kg N/ha (2.24 t/ha) than with 0 N fertilization (1.59 t/ha) (P<0.01).

Key words: grassland, stockpiling, initial dates, fertilisation

5

Sadržaj:

1. UVOD.....................................................................................................................................1

2. VRSTE TRAVA ZA ODGOĐENO KORIŠTENJE..............................................................3

2.1. Vlasulja trstikasta.............................................................................................................3

2.2. Vlasnjača livadna.............................................................................................................4

2.3. Vlasulja nacrvena.............................................................................................................4

2.4. Engleski ljulj....................................................................................................................5

2.5. Zubača obična..................................................................................................................6

2.6. Klupčasta oštrica..............................................................................................................7

3. CILJ RADA............................................................................................................................9

4. MATERIJAL I METODE......................................................................................................9

5. REZULTATI I RASPRAVA................................................................................................15

5.1. Klimatski podatci...........................................................................................................15

6. ZAKLJUČCI.........................................................................................................................18

7. POPIS LITERATURE..........................................................................................................19

ŽIVOTOPIS..............................................................................................................................21

1. Uvod

Razdoblje zimske hranidbe preživača u kontinentalnom području Republike Hrvatske traje i

više od 6 mjeseci, pogotovo u brdsko-planinskim područjima. Produžavanjem pašne sezone

skraćuje se razdoblje hranidbe u štali, a time se reduciraju i troškovi zimske hranidbe kao

najveći dio ukupnih troškova u stočarskoj proizvodnji. Jedan od načina produžavanja pašne

sezone u jesen je prestanak korištenja travnjaka u određeno vrijeme u ljetnom razdoblju i

korištenje akumulirane biljne mase u jesen ili čak ranu zimu nakon prestanka sezone

napasivanja (eng. stockpiling). Na taj se način pašna sezona može produžiti i za više od

mjesec dana, ovisno o godini. Primjenjivost takve prakse u Hrvatskoj nije temeljito

vrednovana, jer se sustavno i ne koristi, osim u priobalnom dijelu gdje se primjenjuje

cjelogodišnje napasivanje, pa uzgajivači dijelove pašnjaka ostavljaju za kasnije korištenje

(kasna jesen ili zima).

Nagomilavanje i odgođeno korištenje krme (eng. stockpiling) jedna je od metoda u

menadžmentu gospodarenja travnjacima, tj. stvaranja zaliha za kasno jesensko ili pak rano

zimsko korištenje. Nagomilavanje krme jest postupak koji počinje u ljetnim mjesecima i traje

sve do kasne jeseni i zime kada voluminozne krme za pašu nema. Produljivanjem pašne

sezone odgodom korištenja krme prvenstveno se smanjuju troškovi hranjenja preživača u

štali. Ovisno o vremenskim uvjetima pašna sezona se može produljiti i za više od mjesec

dana. Menadžment ove prakse uključuje: odabir pogodnih travnih vrsta, vrijeme početka

nagomilavanja krme, gnojidbu, menadžment i učinkovito korištenje biljne mase.

Stvaranje zaliha krme praksa je koja se primjenjuje u ljetnim mjesecima na pašnjacima, gdje

se odgađa korištenje pašnjaka tijekom ljetnih mjeseci i omogućava nagomilavanje biljne mase

koja se onda koristi tijekom jeseni ili zime kada krme za napasivanje na pašnjacima nema

(Reid i sur., 1988).

Nagomilavanje i odgođeno korištenje krme je definirano kao dopuštanje da se nagomila krma

za kasnije napasivanje (FGTG, 1992). Nagomilavanje krme je također znano kao odgođeno

napasivanje (McCallum i sur., 1991).

Korištenje nagomilane krme se prakticira u jesen kada je proizvodnost travnjaka niska.

Glavna prednost nagomilavanja je što nema košnje i napasivanja do jeseni, pa se time

smanjuju troškovi proizvodnje, a skladišni prostori nisu opterećeni. Kvaliteta nagomilane

biljne mase travnjaka može puno varirati ovisno o datumu početka nagomilavanja i kasnijim

uvjetima za rast travnjaka (Ocumpaugh i Matches, 1977).

Stvaranjem zalihe tj. nagomilavanjem krme se postiže veći prinos u jesenskom razdoblju, ali

kvaliteta krme može opadati što je veća i starija krmna masa. Na rast i razvoj krme utječu

agroekološki čimbenici i biljne vrste koje prevladavaju na travnjaku (Turner i Begg, 1981;

Bircham i Hodgson, 1983).

Odabir travnih vrsta koje su tolerantne na niske temperature imaju veći značaj u

nagomilavanju zaliha krme i postižu bolje prinose (Matches, 1979; Van Keuren i

Stuedemann, 1979).

Mahunarke se uglavnom ne koriste za nagomilavanje zaliha krme, jer nisu otporne na niske

temperature tj. njihovo lišće se oštećuje nakon izlaganja niskim temperaturama, što dovodi do

pada u kvaliteti i kvantiteti (Mays i Washko, 1960).

Nagomilavanje krmne mase se općenito ne preporučuje u mljekarskoj proizvodnji koja ima

visoku produktivnost mliječnih krava, zbog nepredvidljive varijacije u kvaliteti krme, što se

može kasnije loše odraziti na kakvoću dobivenog mlijeka. Nagomilavanje se najčešće koristi

u hranidbi mesnog tipa goveda (McCallum i sur., 1991).

Mnogi proizvođači u stočarskoj proizvodnji koriste odgodu korištenja pašnjaka tijekom

ljetnih mjeseci, te tako stvaraju uvjete za dobivanje visoke kvalitete pašnjaka u jesenskom i

zimskom periodu. Takva praksa se zove nagomilavanje zaliha hrane, stvaranje zaliha hrane.

Menadžment ove prakse uključuje odabir travnih vrsta, vrijeme početka nakupljanja biljne

mase, gnojidbu, upravljanje i učinkovito korištenje biljne mase (Lacefield i sur., 2006).

Nagomilavanje i odgođeno korištenje krme se može definirati također kao stočna hrana koja

se ostavlja prilikom ljetnih mjeseci da raste i akumulira se za jesen i zimu, tj. za razdoblje

krmnog deficita. U stočarskoj proizvodnji zimska hranidba je najskuplji trošak, te se tehnikom

nagomilavanja krme smanjuju ti troškovi te čine proizvodnju profitabilnom (Barnhart, 2010).

Zimska hranidba u stočarstvu čini najveći dio troškova. U Mississippiju godišnji trošak

hranidbe po grlu varira od 400 do 650 USD, a od toga na zimsku hranidbu otpada 50 do 80 %.

Nagomilavanjem krmne mase mogu se smanjiti troškovi za dva ili više mjeseca što dovodi do

pozitivnog financijskog rezultata (Lemus, 2008).

Dostupnost krme u listopadu općenito je veća kod ranijih datuma početka nakupljanja

biomase (2,58; 2,44; 1,98; 1,28; 0,78 i 0, 65 t/ha suhe tvari za inicijalne datume početka

nakupljanja biomase: 1. lipanj, 15. lipanj, 1. srpanj, 15. srpanj, 1. kolovoz i 15. kolovoz,

respektivno), a gnojidba sa 56 kg N/ha rezultira većim prinosom ST od 0 kg N/ha, dok

primjena 112 kg N/ha ne izazva povećanje jesenskog prinosa krme u odnosu na gnojidbu sa

56 kg N/ha (Cuomo i sur., 2005).

2. Vrste trava za odgođeno korištenje

Najbolje vrste trave koje se koriste u nagomilavanju i odgođenom korištenju su livadna

vlasnjača (Poa pratensis) i trstikasta vlasulja (Festuca arundinacea) jer zadržavaju zelenu

boju i kvalitetu krme do kasne jeseni i zime (Lacefield, i sur., 2006).

Tlo, klimatski uvjeti i pašni sustav koji se planira koristiti, određuju travnu vrstu koja će se

koristiti u odgođenom korištenju krme (Dick i sur., 2008).

Barnhart i sur. (2010) tvrde da se od gotovo svih vrsta trava i mahunarka može stvarati zaliha

hrane za zimsku hranidbu. Trstikasta vlasulja najčešće se koristi u odgođenom korištenju,

zbog toga što je otporna na gaženje i na niske temperature. Stoklasa bezosata (Bromus

inermis) i klupčasta oštrica (Dactylis glomerata) nutritivno su vrednije od trstikaste vlasulje,

ali tijekom dužeg vremenskog perioda na istoj površini postaju nešto osjetljivije na zimske

uvjete i slabije podnose gaženje. Mahunarke poput lucerne i crvene djeteline povećavaju

biljnoj masi hranidbenu vrijednost i ostavljaju u tlu dosta dušika, ali su osjetljive na niske

temperature pa smanjuju prinos zelene mase, a osjetljive su i na gaženje.

Lacefield i sur., (2006) zaključuju da odgođeno korištenje adaptiranih trava kao što su

trstikasta vlasulja i livadna vlasnjača produžava pašnu sezonu, smanjuje troškove zimske

hranidbe sijenom, omogućava dobar prinos visoko kvalitetne krme za svaki kilogram dodanog

N gnojiva, te omogućava mesnim pasminama goveda idealno mjesto za prezimljavanje i

teljenje.

2.1. Vlasulja trstikasta

Trstikasta vlasulja raširena je u Europi, sjevernoj Africi, sjevernoj Americi i Australiji. Sije se

u čistoj kulturi ili u smjesama s drugim travama i mahunarkama za korištenje u zelenom

stanju (košnja i ispaša) i za proizvodnju sijena, silaže i sjenaže.

Trava je ozimog tipa, otporna na mraz, zimu i sušu. Zbog visoke otpornosti na niske

temperature i preko zime ostaje zelena. Odgovaraju joj vlažna, svježa, ali i suha staništa. Na

sušu je otpornija od klupčaste oštrice i rane pahovke (francuski ljulj). Može rasti na tlima čiji

je pH od 4,6 - 9,5. Vijek trajanja joj je od 8 - 10 godina (Stjepanović i sur., 2008).

Goveda hranjena trstikastom vlasuljom i bijelom djetelinom imaju veći prirast u jesenskom

razdoblju od goveda koja su hranjena klupčastom oštricom i crvenom dijetelinom (Pope,

2011). Trstikasta vlasulja koja se ostavlja za kasnije korištenje može biti izvrsna hrana za

zimski period kravama u bređom stanju. Goveda mogu dobiti pola kilograma ili više po danu

prirasta (Pope, 2011). Takva krma smanjuje potrebe drugih dodataka za hranidbu u stočarstvu.

Prinos trstikaste vlasulje koja se ostavlja za kasnije korištenje ovisi o količini oborina tijekom

mjeseca kolovoza. Trstikasta vlasulja je produktivnija od livadne vlasnjače, a u jesenskom

razdoblju proizvodi više ugljikohidrata od vlasnjače (Pope, 2011).

Slika 1. Trstikasta vlasulja (Festuca arundinacea Schreb.)

Izvor: J. Leto

2.2. Livadna vlasnjača

Livadna vlasnjača rasprostranjena je općenito na svim kontinentima (ubiquist). Odlikuje se

dobrim prinosima i odličnom kvalitetom zelene mase i sijena na livadama i pašnjacima na

lakšim tlima i sušnim staništima (Stjepanović i sur., 2008). Sije se najčešće u smjesama s

djetelinama i drugim travama za korištenje ispašom i košnjom. Pojedini varijeteti i kultivari

koriste se za sjetvu ukrasnih travnjaka i sportskih igrališta. Livadna vlasnjača je trava koja

traje 10 i više godina. Nakon košnje dobro se obnavlja te daje vrlo kvalitetnu voluminoznu

krmu. Najbolje joj odgovaraju umjereno vlažna, plodna, subglinasta tla, slabo kisele ili

neutralne reakcije, no može se uzgajati i na kiselim tlima s pH vrijednosti 4 – 4,5 (Stjepanović

i sur., 2008). Voli vlagu (izdrži plavljenje do 30 dana) i podnosi sušu. Otporna je na gaženje,

niske temperature te na kasne jesenske i rane proljetne mrazeve (Stjepanović i sur., 2008).

Slika 2. Livadna vlasnjača (Poa pratensis L.)Izvor: http://onlinemedia.unimarburg.de/biologie/botex/exkrauischholzhausen/pages/poa_pratensis.htm

2.3. Nacrvena vlasulja

Nacrvena vlasulja je rasprostranjena u Europi, u umjerenom dijelu Azije, sjevernom dijelu

Afrike i Sjevernoj Americi. Koristi se za sjetvu u smjesama travnjaka za korištenje ispašom,

za sjetvu ukrasnih travnjaka i sportskih terena. Dobro podnosi košnju, ispašu i gaženje

(Stjepanović i sur., 2008). Cvate krajem svibnja. Postoje dvije podvrste: uskolisna nacrvena

vlasulja (F. rubra spp. fallax Thuill) i širokolisna nacrvena vlasulja (F. rubra spp.

genuina Hack). Za proizvodnju stočne hrane značajnija je širokolisna vlasulja nacrvena. Kod

korištenja za krmu može trajati 7 - 10 godina. Razvija se kao trava ozimog tipa koja sporo

raste nakon nicanja. Dobro podnosi niske temperature i sušu, kao i polusjenu i kisela tla

(Stjepanović i sur., 2008).

Slika 3. Nacrvena vlasulja (Festuca rubra L.)

Izvor: http://www.british-wild-flowers.co.uk/F-Flowers/Festuca%20rubra.htm

2.4. Engleski ljulj

Engleski ljulj je rasprostranjen u Europi, sjevernoj Americi, sjevernoj Africi, Australiji i

srednjoj Aziji. Ubraja se među najkvalitetnije trave. Na pašnjacima se koristi za ispašu svih

vrsta stoke, ali i za košnju, pogodan je za ukrasne travnjake i igrališta te zaštitu od erozije,

osobito u smjesama s drugim vrstama trava (Stjepanović i sur., 2008). Engleski ljulj je trava

ozimog tipa rasta. Dobro podnosi mrazeve, ali ne i jako niske temperature, mraz i duboki

sniježni pokrivač. Dugotrajne suše smanjuju mu prinos, a temperature od 25 – 30 °C

zaustavljaju njegov rast. Navodnjavanje mu pogoduje u razvoju, ali ne i plavljenje. Vijek

trajanja je 3 – 5 godina, ako se koristi košnjom, a ako se koristi za ispašu stoke, u povoljnim

uvjetima traje i do deset godina. Dobro uspijeva na svježim i umjereno vlažnim, srednje

teškim do teškim (ne zbijenim) tlima. Najbolje se razvija na tlima gdje je razina podzemne

vode 50 – 70 cm dubine. Prilično dobro uspijeva na alkalnim tlima, pa i na onima gdje je pH

8,5, ako ima vode (Stjepanović i sur., 2008).

Slika 4. Engleski ljulj (Lolium perenne L.)

https://www.google.hr/search

2.5. Obična zubača

Trava koja se često može naći kao korov na pašnjacima, oranicama i ruderalnim staništima.

Vrsta je prilagođena sušnijim staništima, a otporna je i na mraz. Dobro podnosi gaženje i

ispašu. Krmna joj je vrijednost osrednja.

Kod nas najbolje uspijeva u priobalnom području na suhim pašnjacima. Izrazito je

toploljubiva biljka, pa kasno počinje i rano završava s vegetacijom. Jedna je od trava s

najkraćom vegetacijom. Dugotrajna je vrsta, koja u odgovarajućim uvjetima može postati vrlo

prodorna. Zakorovljuje suhe oranice i vinograde. Zbog svog niskog rasta nije pogodna za

košnju. Njezina glavna prednost je što podnosi velike vrućine i jake suše. U vrijeme ljetnih

suša, dok ostale trave prestaju rasti, ona nastavlja s porastom i na taj način 'premošćuje' taj

zastoj u porastu tratine koji traje do jesenskih kiša.

Hranjiva joj je vrijednost vrlo varijabilna, ovisi u prvom redu o gnojidbi i vremenu korištenja.

Vrlo povoljno reagira na gnojidbu, a treba je koristiti prije nego procvate (Stjepanović i sur.,

2008).

Slika 5. Obična zubača (Cynodon dactylon L.)

Izvor: www.saguaro-juniper.com

2.6. Klupčasta oštrica

Klupčasta je oštrica  jedna od najraširenijih trava u skoro svim prirodnim sastojinama

travnjaka Europe, Azije, sjeverne Afrike, Australije i dr. Vrlo je cijenjena kao stočna krma jer

je selekcioniran velik broj kultivara za različite primjene: košnju, ispašu, zatravljivanje

voćnjaka, ukrasne i zaštitne tratine. Daje visoke prinose zelene mase (do 70 t/ha i više) i

sijena 10 – 15 t/ha (Stjepanović i sur., 2008). Puni razvoj postigne u drugoj godini uzgoja.

Jedna je od najranijih trava u proljeće. U povoljnim uvjetima može se kositi 3 – 4, pa i više,

puta godišnje. To je dugogodišnja trava ozimog tipa. Nakon košnje se vrlo dobro obnavlja.

Tijekom zime dobro podnosi niske temperature (i do -25 °C). Sušu također dobro podnosi jer

tjera korijenje duboko u tlo, ali tada daje manje prinose. Ne šteti joj zasjena i gaženje, pa se

sije između redova u voćnjacima i rasadnicima za zatravljivanje (malčiranje). Prema tlu nema

većih zahtjeva, iako su za razvoj najpovoljnija srednje teška, svježa tla s dovoljno humusa. Na

kiselost tla nije osjetljiva, pa dobro uspijeva kako na kiselim, tako i na alkalnim (pH 8) tlima

(Stjepanović i sur., 2008).

Slika 6. Klupčasta oštrica (Dactylis glomerata L.)

Izvor: http://ookaboo.com/o/pictures/topic/12831332/Dactylis

3. Cilj rada

Cilj diplomskog rada bio je utvrditi utjecaj datuma početka nakupljanja biljne mase i različitih

količina dušičnih gnojiva na prinos gorskog travnjaka u kasnojesenskom razdoblju.

4. Materijal i metode

Istraživanje je provedeno u Centru za travnjaštvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu, na Medvednici, na polu-prirodnom travnjaku, u kome dominiraju trave (oko 75%,

prvenstveno engleski ljulj, klupčasta oštrica i livadna vlasnjača) i zeljanice (23%, prvenstveno

maslačak, stolisnik i dr.), dok je sitnozrnih mahunarka svega 1%, dominantno bijele djeteline.

Korišten je split-plot dizajn u 3 ponavljanja s inicijalnim datumom početka nakupljanja biljne

mase kao glavnim faktorom (13,5 x 20 m) i N gnojidbom kao podfaktorom (4,5 x 20 m).

Korišteni su slijedeći datumi početka nakupljanja biljne mase: 15. lipnja, 1. srpnja, 15. srpnja i

1. kolovoza 2012. godine. Gnojidbeni tretmani su bili: 0, 35 i 70 kg N/ha primijenjeni na dan

početka nakupljanja biljne mase. Prije početka nakupljanja biljne mase travnjak se koristio

kombinacijom napasivanja i košnje. Na inicijalni datum površina je pokošena na visinu tratine

od 8 cm, pokošena masa je odmah uklonjena i pokusna površina pognojena određenom

količinom N gnojiva - KAN (27% N) (N35 i N70).

Slika 7. Košnja pokusnih parcelica na inicijalni datum

Slika 8. Prikupljanje pokošene mase travnjaka

Slika 9. Gnojidba pokusnih parcelica

Prinos suhe tvari (ST) travnjaka utvrđen je krajem listopada neposredno prije pojave prvog

snijega. Prinos zelene mase (ZM) utvrđen je košnjom trake 1,2 x 5 m na svakoj osnovnoj

parceli, vaganjem pokošene mase i preračunavanjem u t/ha.

Slika 10. Izgled pokusnih parcelica u jesen

Slika 11. Košnja obračunske parcele

Slike 12, 13 i 14. Utvrđivanje prinosa zelene mase

Sušenjem poduzoraka cca. 500 g zelene mase sa svake osnovne parcelice 48 sati na 60 °C u

sušioniku, ponovnim vaganjem i preračunavanjem u t/ha utvrđen je prinos suhe tvari

travnjaka.

Rezultati su obrađeni u statističkom programu SAS (SAS Institut, 1997) koristeći GLM

proceduru.

Slike 15 i 16. Vrećice s poduzorcima zelene mase

Slike 17 i 18. Sušenje uzorka zelene mase i utvrđivanje prinosa suhe tvari

5. Rezultati i rasprava

5.1. Klimatski podatci

Na pokusnoj lokaciji vegetacijsko razdoblje 2012. godine bilo je toplije od prosjeka za 1,4 °C,

dok je 2012. godina bila toplija za 0,8 °C od višegodišnjeg prosjeka (tablica 1). Količina

oborina u vegetacijskom razdoblju je bila niža od višegodišnjeg prosjeka i to za oko 10 %.

Početak godine bio je ispodprosječno suh (siječanj – travanj). Izrazito suhi su bili srpanj i

kolovoz, što je na plitkom tlu na Medvednici uzrokovalo potpuni zastoj u rastu travnjaka.

Rujan i listopad su bili iznadprosječno vlažni i topli što je rezultiralo ponovnom aktivacijom

rasta travnjaka, pa je i prinos krme bio zadovoljavajući obzirom na sušu u ljetnim mjesecima.

Tablica 1. Mjesečne količine oborina i srednje mjesečne temperature zraka, Medvednica-

Puntijarka 2012 i višegodišnji prosjek 1991-2005.

Mjesec

Medvednica - Puntijarka

Mjesečne količine oborina, mm Srednje mjesečne temperature

zraka,0C

2012 1991-2005 2012 1991-2005

Siječanj 29,2 68,6 -2,3 -1,8

Veljača 67,9 69,6 -6,5 -1,5

Ožujak 3,2 75,2 5,4 1,9

Travanj 76,3 100,4 6,7 6,0

Svibanj 128,7 92,0 11,2 11,1

Lipanj 131,8 111,6 16,4 14,3

Srpanj 77,8 123,4 18,0 16,1

Kolovoz 20,4 111,1 19,2 16,6

Rujan 151,3 135,9 13,4 11,6

Listopad 125,1 117,2 8,4 7,5

Studeni 111,7 123,9 5,1 2,5

Prosinac 111,9 117,3 -1,7 -1,5

Ukupno/Prosjek 1035,3 1255,2 7,8 7,0

Ukupno/Prosjek

Vegetacijskog

razdoblja (IV-X)

711,4 791,6 13,3 11,9

Analiza varijance za prinos zelene mase u 2012. godini nije pokazala opravdane

razlike među inicijalnim datumima početka nakupljanja biljne mase travnjaka (P>0,05), dok

su značajne razlike utvrđene među gnojidbenim tretmanima (P<0,01). Utvrđene su značajne

razlike u prinosu ST travnjaka među inicijalnim datumima početka nakupljanja biomase

travnjaka (P<0,05) i gnojidbenim tretmanima (P<0,01). Interakcija početka nakupljanja

biomase i gnojidbenog tretmana nije bila signifikantna (P>0,05) (tablica 2).

Tablica 2. Kombinirana analiza varijance za prinos zelene mase i suhe tvari

2012

Prinos ZM Prinos ST

Inicijalni datum (D) NS *

Gnojidba (G) ** **

D x G NS NS

* Signifikantno uz P=0,05, ** Signifikantno uz P=0,01, NS nije signifikantno

Prosječan prinos zelene mase travnjaka na svim tretmanima (inicijalnim datumima) bio je

10,77 t/ha (P>0,05).

Najmanji prinos ST utvrđen je kod najkasnijeg početka nakupljanja biljne mase 1. kolovoza

(1,57 t/ha), dok među ostalim inicijalnim datumima nije bilo značajne razlike u prinosu ST

(prosječno 2,17 t/ha) (tablica 3).

Gnojidba dušikom značajno je utjecala na prinose ZM i ST. Najveći prinos ZM ostvaren je

gnojidbom sa 70 kg/ha N i bio je veći od N35 za 21,6%, a od N0 za 65,9%.

Najveći prinosi ST ostvareni su gnojidbom sa 70 i 35 kg N/ha (prosječno 2,24 t/ha) i bili su

veći od negnojenog tretmana za 40,1%.

Tablica 3. Godišnji prinos zelene mase i suhe tvari travnjaka

Prinos ZM i ST, t/ha

ZM ST

Datum

15. lipanj 11,53 2,40a

1. srpanj 10,95 2,10a

15. srpanj 11,61 2,02a

1. kolovoz 9,00 1,57b

LSD (0,05)       NS 0,45

N gnojidba

N0 8,01c 1,59b

N35 10,93b 2,04a

N70 13,29a 2,43a

  LSD (0,05)   2,34 0,42

Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite (P>0,05)

Istraživanja ukazuju na to da raniji inicijalni datumi gomilanja biljne mase travnjaka u ljeto

rezultiraju većim prinosom, ali i nižom kvalitetom voluminozne krme (Matches i sur., 1973;.

Taylor i Templeton, 1976; Burns i Chamblee, 2000a; Cuomo i sur, 2005). Kod inicijalnih

datuma od 15. kolovoza do 1. prosinca u Kentuckyju, gnojidba sa 50 kg N/ha povećala je

prinos trstikaste vlasulje za 64%, a prinos livadne vlasnjače za 131% u usporedbi s

negnojenim pašnjakom (Taylor i Templeton, 1976). Nekoliko istraživanja (Collins i Balasko,

1981, Fribourg i Bell, 1984; Burns i Chamblee, 2000b) u Midsouth SAD su pokazala da

kasniji inicijalni datumi početka nagomilavanja biljne mase na travnjaku za kasnije korištenje

(kolovoz-rujan) rezultiraju većom hranjivom vrijednošću krme tijekom zime u odnosu na

ranije datume (lipanj-srpanj).

Gnojidba dušikom također povećava količinu nagomilane biljne mase travnjaka. U

Marylandu se prinos trstikaste vlasulje povećao za 1,01 t/ha kada je vlasulja gnojena sa 100

kg N/ha u usporedbi sa negnojenom trstikastom vlasuljom kod 100 dana nagomilavanja biljne

mase (Archer i Decker, 1977). U jednom istraživanju o utjecaju količine N (0, 45, 90 ili 135

kg/ha) i vremena primjene dušičnog gnojiva (0, 14, ili 28 d nakon košnje) na količinu

nagomilane biljne mase trstikaste vlasulje, Gerrish i sur. (1994) izvješćuju da je najveći prinos

nagomilane mase bio kod primjene 45 kg N/ha neposredno poslije košnje travnjaka.

Zaključci

Datum početka nagomilavanja biljne mase poluprirodnog travnjaka za kasnije

korištenje značajno je utjecao na prinos ST nagomilane mase krajem listopada 2012.

godine.

Najmanji prinos ST nagomilane mase zabilježen je kod najkasnijeg datuma početka

nagomilavanja biljne mase – 1. kolovoza (1,57 t/ha), dok razlika u prinosu ST među

ostalim inicijalnim datumima nije bilo (prosječno 2,17 t/ha).

Gnojidba dušikom značajno je utjecala na prinos ZM i ST nagomilane mase i najveći

prinos ZM je postignut kod gnojidbenog tretmana N70 (13,29 t/ha), a najveći prinos ST

kod N70 i N35 (prosječno 2,24 t/ha), a najmanji prinos ST kod negnojenog travnjaka

(1,59 t/ha) .

Obzirom da je interakcija gnojidba x inicijalni datum bila nesignifikantna

zaključujemo da je gnojidba slično djelovala na prinos travnjaka kod svih inicijalnih

datuma početka nagomilavanja biljne mase.

6. Popis literature

Archer, K. A. i A. M. Decker (1977). Autumn-accumulated tall fescue and orchardgrass: I. Growth and quality as influenced by nitro- gen and soil temperature. Agronomy Journal 69: 605–609.

Barnhart, S. K. (2010). Stockpiled Forages: A way to extend the grazing season. Iowa state university. University Extension.

Bircham, J. S. i Hodgson, J. (1983). The influence of sward condition on rates of herbage growth and senescence in mixed swards under continuous stocking managment. Grass and Forage Science 38: 323-331.

Burns, J. C., i D. S. Chamblee (2000a). Summer accumulation of tall fescue at low elevations in the humid Piedmont: I. Fall yield and nutritive value. Agronomy Journal 92: 211–216.

Burns, J. C. i D. S. Chamblee (2000b.). Summer accumulation of tall fescue at low elevations in the humid piedmont: II. Fall and winter changes in nutritive value. Agronomy Journal 92: 217–224.

Collins, M. i J. A. Balasko (1981). Effects of N fertilization and cutting schedules on stockpiled tall fescue: II. Forage quality. Agronomy Journal 73: 821–826.

Cuomo, G. J., Rudstrom, M. V., Peterson, P. R. Johnson, D. G., Av Singh i Sheaffer, C. C. (2005). Initiation Date and Nitrogen Rate for Stockpiling Smooth Bromegrass in the North-Central USA. Agronomy Journal 97:1194–1201.

Dick, A. C., Baron, V. S., i Aasen, A. (2008). Agronomic Management of Stockpiled Pastures. Agri-Facts, Practical Information for Albertaˈs Agriculture Industry.

FGTC (Forage and Grazing Terminology Committee) (1992). Terminology for grazing lands and grazing animals. Journal of Production Agriculture 5, 191-201.

Fribourg, H. A. i K. W. Bell (1984). Yield and composition of tall fescue stockpiled for different periods. Agronomy Journal 76: 929–934.

Gerrish, J. R., P. R. Peterson, C. A. Roberts i J. R. Brown (1994). Nitrogen fertilization of stockpiled tall fescue in the Midwestern USA. Journal of Production Agriculture 7: 98–104.

Lacefield, G., Smith, R., Henning, J., Johns, J. i Burris, R. (2006). Stockpiling for Fall and Winter Pasture. UK Cooperative Extension Service. University of Kentucky-Colledge of Agriculture.

Lemus, R. (2010). Stockpiling Perennial Grasses Warm-Season Grasses. Mississippi State University.

Mays, D. A. i Washko, J. B. (1960). The feasibility of stockpiling legume-grass pasturage. Agronomy Journal 52, 190-192.

McCallum, D. A., Thomson, N. A. i Judd, T. G. (1991). Experiences with deferred grazing at the Taranaki Agricultural Research Station. Proceedings of the New Zealand Grassland Association 53, 184-190.

Matches, A. G., J. B. Tevis, i F. A. Martz (1973). Yield and quality of tall fescue stockpiled for winter grazing. p. 54–57. In Research in agronomy. Misc. Publ. 73–5. Univ. of Missouri, Columbia.

Matches, A.G. (1979). Managment. In: Buckner, R.C. i L.P. Bush (eds) Tall Fescue. Agronomy Monograph 20, American Society of Agronomy, Madison, Wisconsin: 171-199.

Ocumpaugh, W. R. i Matches, A. G. (1977) Autumn winter yield and quality of tall fescue. Agronomy Journal 69, 639-643.

Pope, J. D. (2011). Stockpiling Forage Grasses for Winter Grazing in West Tennessee. The Faculty of the University of Tennessee.

SAS Institute (1997). SAS/STAT software: Changes and enhancements trough release 6.12. SAS Inst., Cary, NC.

Stjepanović, M., Z. Štafa i G. Bukvić (2008). Trave za proizvodnju krme i sjemena. Zagreb.

Taylor, T. H. i W. C. Templeton, Jr. (1976). Stockpiling Kentucky bluegrass and tall fescue forage for winter pasturage. Agronomy Journal 68: 235–239.

Turner, N. C. i Begg, J. E. (1981). Plant-water relations and adaptation to stress. Plant and Soil 58, 97-131.

Van Keuren, R. W. i Stuedemann, J. A. (1979). Tall fescue in forage-animal production systems for breeding and lactating animals. In: Buckner, R.C. and Bush, L.P. (eds) Tall Fescue. Agronomy Monograph 20, American Society of Agronomy, Madison, Wisconsin, pp. 201-232.

ŽIVOTOPISMario Beljak rođen je u Zaboku 18. kolovoza 1988. godine. Osnovnu školu pohađao je u Lac

Sud, Villeneuve, Canton de Vaud, Švicarska i OŠ Franje Horvata Kiša Lobor u Loboru, a

kasnije upisuje srednju školu u Bedekovčini za zanimanje Poljoprivredni tehničar opći smjer.

U 2008. godini upisuje preddiplomski stručni studij poljoprivrede na visokom gospodarskom

učilištu u Križevcima smjer Bilinogojstvo. 2011. godine završava preddiplomski stručni

poljoprivredni studij Bilinogojstva te obranio završni rad na temu: Mehanizacija u

vinogradarskoj i podrumarskoj proizvodnji na OPG Micak te time stekao pravo na akademski

naziv: stručni prvostupnik (baccalaureus) inženjer poljoprivrede. Trenutno pohađa diplomski

studij Biljne znanosti na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je upisao 2011.

godine.