ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 96

ISS

N 0

35

4-0

65

0

SVIBANJSVIBANJ

20042004

55

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898.Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: CAPLAR@VIP.HR

TEL./FAX 01/48-17-314

TEL. 091/51-41-740

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOžIÆ

TOMISLAV ÈANIÆ

MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ

VESNA HOLJEVAC

FARUK ISLAMOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

ŽELJKA LISAK

PROF. KRUNOSLAV MILASPROF. DR. ŽELJKO POLJAK

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2004. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura).

Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza

2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na

broj« obavezno treba biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje naljepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon izvršeneuplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o uplati, èime možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve izašle od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svojuadresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati putem e-maila ili poštom. Krajnjirok za primitak priloga je 10. dan u prethodnom mjesecu (30 danaprije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obradetekstova, posebno za duže priloge. Svi primljeni materijali se nazahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljimizborom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom for-matu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Detaljnije upute možetepotražiti na Internetu na adresi http://hps.inet.hr/hp/upute.pdf iliizravno od urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

�������������������������������

��

�����������������

������������������������������������������������������������������������

���������������

� !���������"����� !���

�����# �$��% ���&�

� �����'(��)*)���)�+��� ���

�����# �$��% ���&�,-���.-/0123

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARCEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATOIN

PROSLAVA JE ZAPOÈELA! 162ALAN ÈAPLAR

NAŠIH 130 PLANINARSKIH GODINA 167PROF. DR. HRVOJE KRALJEVIÆ

OD VELEBITA DO KILIMANJARA 171TOMISLAV ÈANIÆ

ŠUMA, POTOK I JA ILI MALI EKOLOŠKI PRIRUÈNIK 177JASNA ŽAGAR

PLANINARI I HODOÈAŠÆA 179KRUNOSLAV MILAS

USKRSNO JUTRO 183BLAž TOTA

ŠPILJAMA LIJEPE NAŠE 185VLADO BOžIÆ

OSORŠÈICA - ÈAROBNI LOŠINJSKI DIV 193MIRTA MARCIÆ

PLANINARSKI TISAK 194

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 196

PISMA ÈITATELJA 197

VIJESTI 198

KALENDAR AKCIJA 200

162 130. OBLJETNICA

171 KILIMANJARO

179 HODOÈAŠÆA

185 TURISTIÈKE ŠPILJE

GodišteVolume

Svibanj - May 2004

BrojNumber96 5

SLIKA NA NASLOVNICI:POKAZNA VJEžBA HGSS PRIGODOM OTVARANJA PROSLAVE

130. OBLJETNICE HRVATSKOG PLANINARSTVA 17. 4. U OGULINUFOTO: VESNA HOLJEVAC

S A D R Ž A J

5, 2004 161

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 161

Prije 130 godina, sredinom mjeseca travnja uOgulinu, pod jednim od naših najatraktivnijih pla-nina, Klekom, dogodio se presudan susret koji da-nas veæ pomalo prerasta u planinarsku legendu.Nakon povratka s Kleka, poznati znanstvenik izGraza dr. Johannes Frischauf bio je toliko odušev-ljen ljepotom planine i okolicom Ogulina, da jesvojim poznanicima Vladimiru Mažuraniæu, sinubana Ivana Mažuraniæa i Budi Budisavljeviæu,istaknutom hrvatskom književniku predložio daHrvati osnuju nacionalnu planinarsku organizaciju.

Hrvatsko planinsko družtvo (HPD) utemelje-no je davne 1874. godine, te se tako ove godinenavršava 130. godina organiziranog djelovanjahrvatskih planinara. Osim što je naša planinarskaorganizacija jedna od najstarijih hrvatskih udruga,treba istaknuti su Hrvati bili deveti narod svijeta

koji je imao svoj nacionalni planinarski savez iprvi u ovom dijelu Europe. Za razliku od planinar-stva u drugim zemljama gdje je glavni cilj bilo os-vajanje tada još neosvojenih vrhova, hrvatsko seplaninarstvo razvilo kao snažan pokret èiji je ciljbilo upoznavanje planinskih krajeva naše zemlje.Njegovi prvi èlanovi, veæinom poznati znanstve-nici, sveuèilišni profesori i akademici, zacrtali su

162 5, 2004

PROSLAVA JE ZAPOÈELA!

ALAN ÈAPLAR, Zagreb

1 3 0 . O B L J E T N I C A H R V A T S K O G P L A N I N A R S T V A

Prigodni program održan je u Ogulinskoj kino-dvorani foto: Nenad Perošević

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 162

kao glavnu društvenu zadaæu prouèavanje gorovi-tih dijelova hrvatske zemlje, tada još pune nepoz-nanica, i time obogatili hrvatsku znanost i kulturu.

Kroz 130 godina djelovanja, od 1874. do da-nas, hrvatski planinari su postigli brojne zavidnerezultate u svim planinarskim djelatnostima - odekspedicionizma, alpinizma i športskog penjanjapa do speleologije i zaštite prirode. Noga hrvatskihplaninara stala je na sve najviše vrhove svijeta nasvim kontinentima, a organizacija hrvatskih eks-pedicija u svjetska velegorja ubraja se meðu vr-hunska svjetska ekspedicijska postignuæa.

Obilježavanje 130. obljetnice na sveèan jenaèin zapoèelo u subotu 17. travnja na mjestu gdjeje niknula ideja o osnivanju planinarske organi-zacije, u Ogulinu. Sa svih strana Hrvatske, što au-tobusima, što automobilima, a što posebnim vla-kom »Karlekom« veæ u rano jutro u Ogulin je pri-spjelo više od tisuæu planinara. Kišno i sivo vri-jeme nije pokvarilo ni umanjilo dobro raspoloženje,a sveèani program je, umjesto u vrtu Franko-panske kule, premješten u veliku dvoranu Puèkog

5, 2004 163

Darko Berljak, Alan Čaplar, Vlado Božić i Željko Poljak predstavili su Zlatnu knjiguhrvatskog planinarstva foto: Damir Bajs

Proširena alpinistička zbirka privukla je velikupozornost posjetitelja foto: Nenad Peroiević

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 163

otvorenog uèilišta. Još prijepoèetka programa, mnogi suplaninari pošli razgledati ob-novljenu i proširenu Alpinis-tièku zbirku na drugom katuZavièajnog muzeja, te pogle-dati pripreme gorskih spaša-vatelja za pokaznu vježbu uÐulinom ponoru.

Posebnu pozornost i ve-liko veselje okupljenih izaz-vao je dolazak PredsjednikaRepublike Stjepana Mesiæa,pod èijim se visokim pokrovi-teljstvom obilježava 130. ob-ljetnica hrvatskog planinarstva.

Nakon himne i minutešutnje za sve preminule plan-inare, predsjednik HPS prof.dr. Hrvoje Kraljeviæ pozdra-vio je sve prisutne i u svomgovoru podsjetio na davne dane osnutka planinar-ske organizacije i njezine najveæe uspjehe te pro-glasio proslavu 130. obljetnice hrvatskog plani-narstva otvorenom. Potom se prisutnima obratiogradonaèelnik Ogulina Nikola Magdiæ predstav-

ljajuæi turistièke i druge moguænosti grada i nje-gove okolice. Planinarima se zatim obratio Pred-sjednik Republike Stjepan Mesiæ, istaknuvši u svo-jemu govoru da su upravo planinari ljudi koji na-jorganiziranije i najviše obilaze svoju zemlju i up-oznaju njezine ljepote, a oni koji najbolje poznaju

svoju zemlju najviše je i vole. Te sunjegove rijeèi pozdravljene gromo-glasnim pljeskom. Takoðer, on seprisjetio svojega susreta sa SvetimOcem Ivanom Pavlom II, kojega jeprigodom posjeta Vatikanu ganuopoklanjajuæi mu sliku planineGiewont (1909 m) u Poljskoj na kojuse sam Sveti Otac èesto u mladostipenjao. Na koncu, istaknuo je da suse hrvatski planinari, osnivajuæi kaodeveti u svijetu i Europi planinarskuudrugu, još prije 130 godina ukljuèiliu Europu.

Nakon toga, predstavljena je»Zlatna knjiga hrvatskog planinar-stva« Željka Poljaka, vrijedne plani-narske enciklopedije koja predstavljarazvitak i najveæe uspjehe u svimdjelatnostima planinarske organiza-cije. O znaèenju ove knjige, bib-lioteci zlatnih knjiga hrvatskog

164 5, 2004

Okupljene planinare pozdravio je pokrovitelj proslavePredsjednik Stjepan Mesić foto: Vesna Holjevac

Predsjednik s predstavnicima Saveza na vidikovcu iznad Đulina ponorafoto: Vesna Holjevac

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 164

športa u kojoj je ova knjiga na prvome mjestu, teo nakladnièkoj djelatnosti HPS govorio je glavnitajnik Darko Berljak, zatim je proèelnik Komisijeza promidžbu i izdavaštvo Alan Èaplar govorio jeo autoru i o sadržaju knjige, a istaknuti hrvatskispeleolog Vlado Božiæ osvrnuo se na prikaz struè-nih planinarskih djelatnosti u knjizi. Najveæimpljeskom nagraðen je autor knjige prof. dr. ŽeljkoPoljak, koji se, istièuæi da je planinarstvo sastavnidio kulture našeg naroda, zahvalio svim surad-nicima na pomoæi bez koje ne bi mogao sastavitiovako sadržajnu i kvalitetnu knjigu.

Obnovljenu i proširenu Alpinistièku zbirku uOgulinskom zavièajnom muzeju predstavio jeMatija Mlinac, proèelnik Komisije za povijestplaninarstva, koji je zajedno s dr. BorislavomAlerajem inicijator te zbirke. Zbirka je obogaæenanovim eksponatima, jedna prostorija ureðena jekao dvorana za predavanja i projekcije u kojoj semogu pogledati DVD snimke s alpinistièkom tema-tikom, a tiskan je i maleni vodiè kroz Alpinistièkuzbirku.

O radu, organizaciji i važnosti Hrvatske gorskeslužbe spašavanja govorio je njezin proèelnik Vinko

Prizmiæ te je pozvao sve prisutne na pokaznuvježbu spašavanja unesreæenog iz Ðulinog ponora.Ta je vježba izazvala veliko zanimanje svih prisut-nih, a posebno Predsjednika Stjepana Mesiæa, kojiju je promatrao s vidikovca iznad Ðulina ponora.

5, 2004 165

Vježba nad Đulinom ponorom foto: Vesna Holjevac

Atraktivnu pokaznu vježbuizveli su ogulinski spašavatelji

foto: Bernard Margitić

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 165

Vježbu su izveli èlanovi Stanice HGSS Ogulin usuradnji sa spašavateljima iz drugih stanica.

Po završetku programa, pokrovitelju proslave,Predsjedniku Mesiæu, uruèena je Zlatna knjigahrvatskog planinarstva s još nekoliko planinarskihknjiga, a on se predsjedniku HPS dr. Hrvoju Kra-ljeviæu, dopredsjedniku Vladimiru Novaku i glav-nom tajniku HPS Darku Berljaku zahvalio nagostoprimstvu i poželio još uspjeha u daljnjemradu hrvatske planinarskeudruge. Planinari su se uputiliprema Kleku, gdje je kod pla-ninarskog doma proslava na-stavljena do kasnih popod-nevnih sati, a za okupljene uz-vanike prireðen je sveèani do-mjenak u Puèkom otvorenomuèilištu. Na tom je domjenkuu ime Planinske zveze Slove-nije prisutne pozdravio dopred-sjednik Tone Škarja te uruèioza našu 130. obljetnicu poseb-no izraðenu plaketu PZS pred-sjedniku HPS prof. dr. HrvojuKraljeviæu, istaknuvši izuzet-no kvalitetnu i bogatu surad-nju izmeðu dvaju saveza.

Organizatori dogaðanja uOgulinu bili su, osim HPS-a,još HPD »Klek« i Turistièka

zajednica Ogulina, a po-sebno se u pripremi i izved-bi programa angažiraloPuèko otvoreno uèilišteOgulin. Zanimljiv i dobrouvježban kulturno-umjet-nièki program izvodili suKulturno-umjetnièko druš-tvo Ogulin i Pjevaèko druš-tvo »Klek«, a u jednoj toèkinastupile su i kleèke vještice.Svi najvažniji hrvatski (a ineki slovenski) elektronskii novinski mediji objavili sureportaže iz Ogulina.

U sljedeæih godinu da-na HPS æe nizom akcija pro-slavljati svoj znaèajan ju-bilej èije je obilježavanje za-

poèelo ovom sveèanošæu u Ogulinu. Na otokuLošinju i njezinoj planini Osoršèici održat æe seod 14. do 16. svibnja Dani hrvatskih planinara, 19.lipnja na najvišoj hrvatskoj planini Dinari bit æeotvoren obnovljen i proširen planinarski dom»Brezovac«, a sljedeæe godine u svibnju u Samo-borskom gorju proslava æe biti zakljuèena poho-dom pohodom »Tragom prvog izleta HPD-a« upovodu 130. obljetnice prvog organiziranog plan-inarskog izleta u Hrvatskoj.

166 5, 2004

Dopredsjedni HPS Vlado Novak, dopredsjednik PZS Tone Škarja i predsjednikHPS Hrvoje Kraljević razgledaju Alpinističku zbirku foto: Bernard Margitić

S novinarima kraj Đulinog ponora foto: Bernard Margitić

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 166

Poštovani Predsjednièe Republike, poštovanigradonaèelnièe Ogulina, cijenjeni ostali uzvanici, pla-ninarke i planinari, dragi prijatelji,

Današnjim okupljanjem zapoèinje proslava130. obljetnice organiziranog hrvatskog planinar-stva. Da se prisjetimo na te slavne dane 1874. go-dine sastali smo se ovdje u Ogulinu ispod predivnogKleka, jer su baš njegove planinske ljepote bile onajkljuèni poticaj da se osnuje, kako su ga tada nazi-vali - Hrvatsko planinsko družtvo. Osnivanjem HPD-a- kako ga popularno zovemo veæ 130 godina - hr-vatski je narod i u toj djelatnosti dokazao da je veætada - unatoè tome što je mali narod - pripadao raz-vijenoj europskoj kulturi. Dapaèe, Hrvati su devetinarod na svijetu koji je imao svoju planinarsku or-ganizaciju; osnovao ju je iste godine kada i Fran-cuzi, koji imaju visoke Alpe i Mont Blanc i koji sudanas planinarska velesila. U to vrijeme nalazilismo se u biranom društvu prvih osnivaèa nacional-nih planinarskih saveza u svijetu: zajedno s Englez-ima, Nijemcima, Austrijancima, Švicarcima, Tali-janima, a bili smo i prvi planinarski savez osnovanu ovom jugoistoènom dijelu Europe.

Meðutim, posebna je vrijednost HPD-a u tomešto su njegovi prvi èlanovi - a to su bili veæinomznanstvenici, sveuèilišni profesori i akademici - za-crtali kao glavnu društvenu zadaæu: prouèavanjegorovitih dijelova hrvatske zemlje, tada još punenepoznanica, èime su trajno obogatili hrvatskuznanost i kulturu.

Tko bi tada i pomislio da æe Klekova stijenajednom postati škola hrvatskog alpinizma, da æeovdje, u frankopanskoj tvrðavi, s pogledom naKlek, biti osnovan naš prvi alpinistièki muzej,

ujedno jedan od malobrojnih u svijetu, da æe nanekoæ nepristupaènom pa i opasnom Kleku stajatilijepa planinarska kuæa, a uspon na vrh, za koji jeprije 130 godina iskusnom Frišaufu trebao vodiè,danas postati cilj školskih izleta.

Prvi predsjednik HPD-a, Josip Schlosser, istra-živao je Klek i za svoja botanièka otkriæa dobio odbeèkog dvora plemiæki naslov Klekovski. Kao za-ljubljenik u Klek hodoèastio je na vrh dok god jemogao, a pod starost je dolazio u Ogulin da se bar

5, 2004 167

NAŠIH 130 PLANINARSKIH GODINAPozdravni govor predsjednika HPSna sveèanosti 17. travnja u Ogulinu

prof. dr. HRVOJE KRALJEVIÆ, Zagreb

Predsjednik HPS prof. dr. Hrvoje Kraljevićfoto: Nenad Perošević

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 167

Prigodni program pratilo je gotovo tisuću okupljenih planinara foto: Neven Čaplar

izdaleka nagleda svog ljubimca. I drugi HPD-ovpredsjednik, sveæenik i akademik Josip Torbar, bioje oèaran Klekom. Još dvadesetak godina prije os-nivanja HPD-a istraživao je fizikalne osobine Klekapa je tako, meðu ostalim, prouèavao odjek pištoljakoji je ispalio na vrhu. Ogulin sa svojom okolicomostao je sve do naših dana omiljeno planinarsko po-druèje, pa da spomenem samo posljednje od velikihotkriæa: upravo u neposrednoj blizini, u Ðulinomponoru, gdje æe u okviru današnje proslave bitiodržana pokazna vježba Gorske službe spašavanja,planinari speleolozi otkrili su najveæu špilju uHrvatskoj dugaèku 16 km.

I tako je s vremenom Klek postao simbolomhrvatskog planinarstva te stoga nije nimalo èudnoda svaku našu okruglu obljetnicu obilježavamo bašispod i na Kleku. Uostalom, slika Kleka je i sas-tavni dio zastave i grba Hrvatskog planinarskogsaveza.

Slaveæi osnivanje HPD-a ne smijemo zaboravi-ti da je diljem Hrvatske veæ u 19. stoljeæu osnovanojoš nekoliko planinarskih društava, iako se ni bro-jem èlanova ni uspjesima ne mogu mjeriti s HPD-om.Prvo je bilo istarsko planinarsko društvo u Pazinu,drugo rijeèki planinarski klub u Rijeci, treæi Libur-nija u Zadru i èetvrti Bršljan u Osijeku.

Rekli smo veæ da je u poèetku HPD-ov rad upoèetku imao pretežno znanstveno obilježje. Nakon

toga bio mu je predsjednik gotovo 30 godina grofMiroslav Kulmer koji mu je dao aristokratsko obi-lježje. U njegovo doba HPD je poèeo osnivati mre-žu podružnica izvan Zagreba, koja se poslije 1.svjetskog rata proširila na cijelu Dalmaciju i diljemBosne i Hercegovine. Tridesetih godina prošlogstoljeæa zahvaljujuæi vrlo agilnom i vizionarskomprogramu predsjednika dr. Ivana Krajaèa HPD po-èinje zajedno sa svojim podružnicama graditi plani-narske kuæe. Krajaèeva je osobita zasluga usmjer-avanje HPD-a na Velebit, pa tako njemu imamo za-hvaliti gradnju prvog doma na Zavižanu i glasovituPremužiæevu stazu.

Za vrijeme njegovih nasljednika prof. JosipaPasariæa i dr. Ante Cividinija HPD se razvio usnažno društvo u kojem je prevladavao graðanskisloj, a djelovanje je imalo izraženo nacionalno i ro-mantièarsko obilježje; na primjer, HPD je bio pred-vodnik umjetnièke fotografije i organizirao velikeizložbe, predvodnik zaštite prirode, pa su tako nje-govom zaslugom osnovani prvi nacionalni parkoviu Hrvatskoj, a razvijao je i planinarsku književnost.Satima se može prièati o hrvatskom organiziranomplaninarstvu, o radu nakon II. svjetskog rata, ali iuspjesima posljednjih desetljeæa, no i tada to bi bilisamo mali i pojedinaèni fragmenti naše bogatepovijesti. Danas æemo predstaviti »Zlatnu knjiguhrvatskog planinarstva« dr. Željka Poljaka, a i ta

168 5, 2004

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 168

vrhunska knjiga s oko 500 stranica samo je krataksažetak te duge i uspješne prošlosti.

Onaj »trojni« sastanak Frischaufa, Mažuraniæai Budisavljeviæa prije 130 godina, ovdje u Ogulinu,posijao je sjeme iz kojeg je niknula naša planinar-ska obitelj. A što je ona danas: to je savez kroz kojije od utemeljenja prošlo više od 200.000 registri-ranih èlanova koji su u tom razdoblju osnovalipreko 350 podružnica i planinarskih društava kaoosnovnih planinarskih udruga, a danas ga èine njih214 u svim veæim mjestima u Hrvatskoj s preko20.000 èlanova. Za tih 130 godina, osim što smoplaninarili, izgradili smo preko 180 planinarskih do-mova, kuæa i skloništa od kojih je danas 110 ufunkciji, ostvarujuæi na njima godišnje stotine tisuæaposjeta i desetke tisuæa noæenja planinara i ostalihizletnika. Isto tako, udruženi i organizirani planinarisva su ta brojna desetljeæa pronalazili, gradili, ozna-èavali i održavali tisuæe kilometara planinarskihstaza u svakom kutku hrvatskih planina, a danaspostoji ukupno 2.500 km planinarskih puteva s re-gistriranih èetrdesetak obilaznica. U našem Savezuod samih poèetaka njegovao se struèni rad, svoje-vrsne planinarske nadgradnje, tako da danas postoji14 struènih i organizacijskih komisija koje izravnookupljaju i koordiniraju struène odsjeke u planinar-skim društvima s dosad 2000 dodijeljenih raznihplaninarskih zvanja i naslova, a sve te godine nji-hovi nositelji bili su jamstvo kvalitetnog i struènogosposobljavanja ukupnog èlanstva za gotovo svezamislive djelatnosti u planinama kod nas i u svi-jetu. Te komisije danas objedinjuju i koordiniraju14 speleoloških, 8 alpinistièkih, 7 sportsko pen-jaèkih odsjeka i klubova, 13 orijentacijskih društavai klubova, 3 odsjeka planinarskog skijanja, 14 stan-ica Gorske službe spašavanja, 9 stanica vodièa, temnogobrojne markacijske i eko-sekcije u društvimapa je ukupan broj planinara koji se izravno bavestruènim radom oko tri tisuæe, odnosno svaki je šestiregistrirani planinar ukljuèen u djelatnost tihkomisija. Za sigurnost ne samo planinara, veæ i zasve ostale izletnike, skijaše na ureðenim ineureðenim terenima veæ više od 50 godina brinese Gorska služba spašavanja èiji su pripadnici u tomrazdoblju obavili preko 3.000 akcija ne samospašavajuæi živote ljudi, nego svojim radom preven-tivno djeluju u ukupnom èlanstvu kako bi se izbje-gle moguæe nesreæe. U Savezu se prije svih ostalih

ustanova i društva u cjelini, ne samo da shvatila,veæ se i konkretno i beskompromisno provodila za-štita planinske prirode i HPS je danas najveæanevladina udruga na tom podruèju. Školovanje jetemelj razvitka, dugoroènosti i kvalitete svakeudruge, a u HPS-u održane su na stotine struènihalpinistièkih, speloloških, vodièkih, GSS, sportskopenjaèkih, orijentacijskih, markacistièkih iekoloških škola, teèajeva i logora zasnovanih nausvojenim programima, te na tisuæe planinarskihškola koje su osnovno predznanje za bavljenjenašom djelatnošæu.

Rezultati nekih od naših specijalnosti, posebnoalpinizma, ekspedicionizma i speleologije, pronijelisu glas o hrvatskim planinarima diljem svijeta na-kon njihovih uspona na najviše vrhove i spuštanjau najdublje jame našeg planeta, a dokazali su se kaouspješni organizatori tih ekspedicija na svim konti-netima i s najsloženijim ciljevima. U okviru Saveza

5, 2004 169

Dio vježbe HGSS foto: Vesna Holjevac

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 169

tiskane su na stotine planinarskih vodièa, priruè-nika, knjiga i zemljovida koje ne samo da koristeplaninarima i ostalim èitateljima, veæ daju i znaèa-jan doprinos hrvatskoj književnosti, a jedan od naj-starijih èasopisa u Hrvatskoj koji još izlazi je»Hrvatski planinar« sa 106 godina tradicije i dosadobljavljenih 30.000 stranica o planinarstvu. O mno-gim našim aktivnostima snimljeni su brojni filmovii dijapozitivi i održana dobro posjeæena javna pre-davanja u najveæim dvoranama, održavane izložbe,muzejske postave, a jedini u ovom dijelu Europeimamo i svoj muzej ovdje u Ogulinu, èime našaudruga daje doprinos ukupnim hrvatskim kulturnimi umjetnièkim vrijednostima.

Treba istaknuti da su se mnogi naši èlanovi, aprije svega alpinisti, speleolozi i gorski spašavateljidragovoljno i požrtvovano ukljuèili u obranu Hrvat-ske i u Domovinskom ratu ispisali nezaboravnestranice hrvatske povijesti obranivši Velebit i drugenaše planine od neprijatelja. Treba još reæi da je našsavez èlan mnogih domaæih i stranih asocijacija; toje prije svega Hrvatski olimpijski odbor, zatimSvjetska federacija planinarskih saveza (UIAA), paMeðunarodna federacija za orijentaciju (IOF), Me-ðunarodni savez za sportsko penjanje (ICC), a našagorska služba èlan je Svjetskog udruženja gorskihslužbi spašavanja (IKAR).

Svi ovi rezultati mogu nas ispunjavati zado-

voljstvom, meðutim nikad ihne bismo postigli bez naše os-novne znaèajke. Naša idejavodilja stara veæ 130 godinajest da planinarstvo zbližujeljude. Bezbrojna prijateljstva,druženja, nesebièna poma-ganja i zajednièke akcijeglavni su temelj rada i sameorganizacije hrvatskog plani-narstva.

Štovane planinarke i pla-ninari i visoki gosti, osim obi-lježavanja 130. obljetnice hrvat-skog planinarstva današnjimskupom, veæ za mjesec danaopet æemo se okupiti na Dan-ima hrvatskih planinara i to poprvi puta na jednom otoku -Malom Lošinju i planini Os-

oršèici, zatim æemo koncem lipnja na našoj najvišojplanini Dinari otvoriti obnovljen i proširen plani-narski dom »Brezovac« i uz mnoge druge akcije uproljeæe sljedeæe godine završiti proslavu uSamoborskom gorju tragom Prvog planinarskogizleta HPD-a. Sve vas pozivam da u što veæembroju sudjelujete na tim akcijama.

S ovog mjesta zahvaljujem svima vama hrvat-skim planinarkama i planinarima na dolasku, a svimgeneracijama od 1874. godine do danas svi skupazahvaljujemo na svemu što su uèinili za organi-zirano hrvatsko planinarstvo sa željom da se takonastavi i ubuduæe. Zahvaljujem Gradskom poglavar-stvu na današnjem srdaènom gostoprimstvu u pre-lijepom Ogulinu, zahvaljujem i turistièkoj zajednici,HPD »Klek« i Puèkom otvorenom uèilištu, te njiho-vim izvoðaèima kulturno-umjetnièkog programa.Posebno se zahvaljujem Vama, gospodine Pred-sjednièe Republike Hrvatske koji ste prepoznalivažnost našeg saveza u današnjim nastojanjima for-malnog prikljuèivanja Europskoj uniji i objeruèkeprihvatili pokroviteljstvo proslave naše obljetnice.

Nadam se da æemo svi uživati u nastavku da-našnjeg programa i da æemo zajedno doživjeti jošmnogo lijepih trenutaka u planinama. S tim željamaotvaram proslavu 130. obljetnice hrvatskog plani-narstva.

170 5, 2004

Domjenak za uzvanike u Pučkom otvorenom učilištu foto: Nenad Perošević

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 170

Džambo! Džambo! - još dugo æe mi odzvanja-ti u ušima pri svakom prisjeæanju na afrièke susre-te s uspona na najviši vrh Afrike, Uhuru Peak(5895 m). Još mnogoèega æu se rado prisjeæati, jerdvadesetodnevni boravak na Crnom kontinentudovoljan je da vam Afrika zauvijek ostane u srcu.

Naš plan bio je: dva dana prilagodbe na klimu,pet dana uspona, tri dana odmaranja i vraæanja iz-gubljene energije, tri dana safarija, pa opet tri danaTanzanije i èetiri dana boravka na istoènoj obaliAfrike. Kada uplatite 822 eura samo za avionskukartu, onda to treba iskoristiti za što duži i sadr-žajniji boravak. I zaista, vrijedilo je!

Na polasku u neizvjesnost afrièkog kontinentaimali smo ugodne ispraæaje u Gospiæu i Zagrebu.

To nas je još više motiviralo i obvezalo da ostva-rimo svoj cilj - osvajanje vrha Kilimanjara. Sve sezbivalo brzo kao u filmu: dva sata leta do Amster-dama, zatim devet sati razgledanja nizozemskemetropole do polijetanja zrakoplova za Nairobi,još deset sati letenja i veæ smo bili u Keniji.

Pomièemo kazaljke sata za dva sata unaprijedi nakon podizanja vize za privremeni boravak uKeniji, po izlasku iz aerodromske zgrade doèekujenas navala prijevoznika i turistièkih agenata sasvojim ponudama. Jednog smo vozaèa kombija iza-brali, jer nam se uèinio povoljan, pa nas je odve-zao 200 kilometara dalje do gradiæa Moschija, našeglavne baze u Tanzaniji. Na granici Kenije i Tanza-nije 20 dolara plaæa se viza za ulaz u Tanzaniju.

5, 2004 171

OD VELEBITA DO KILIMANJARA

TOMISLAV ÈANIÆ, Gospiæ

P U T O V A N J E N A V R H A F R I K E

Pod snjegovima Kilimanjara foto: Ivan Štedul

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 171

Tanzanija je jedna od na-jveæih afrièkih država, povr-šina joj je 943.000 km2, ima33 milijuna stanovnika. Glav-ni grad je Dar es' Salam s dvamilijuna stanovnika. Ima 120plemena, od kojih su najpoz-natija i najbrojnija Èaga iHaya. Služe se engleskim isvahili jezikom, koji je obje-dinio njihova brojna narjeèja.Po vjerskom opredjeljenju,oko 45 % su kršæani, 35 % ihje muslimana, 10-15 % Hin-dusi i Siki, a ostalih je 5-10 %.Ima 16 rezervata životinja, 12nacionalnih parkova i neko-liko zaštiæenih podruèja.

U Moschiju nas po do-govoru èeka predstavnik agencije Ashanti, s ko-jom smo kontaktirali putem Interneta i rezerviralismještaj u planinarskim domovima za vrijemeuspona. Meðutim, uplaæena rezervacija za njih jebila tek kapara za kompletan aranžman organi-zacije uspona (vodièi, nosaèi, kuhar). Nakon muko-trpnog pregovaranja, gdje su nam èak zaprijetili ipolicijom, konaèan dogovor smo odgodili za slje-deæi dan, kako bismo dobili na vremenu i raspitalise za pravila igre u nacionalnom parku, a ujednoi o cijenama drugih agencija. No, kada smo seuvjerili da se ne može na uspon bez agencije i da

druge nisu jeftinije ni skuplje od naše, odluèili smoprihvatiti njihovu ponudu. Odsjeli smo u hoteluKindoroko. Gazda ovog hotela bio je izuzetno ko-rektan, jedan od rijetkih koji nas nije nastojao pre-variti.

Konaèno je stigao dan »D«. Pred ulazom u na-cionalni park Marangu, obavljamo sve formalnostioko prijavljivanja, veæi ruksak u kojem je glavn-ina opreme dajemo nosaèima, a u manji stavljamoono najnužnije. Navlaèimo gamaše i kišne kaban-ice, jer veæ nekoliko sati pada topla monsunskakiša. Naš vodiè, 28-godišnji mladiæ Alex, kojem

je ovo 108. uspon, stavlja se na èelo našesedmeroèlane skupine i poèinje pole-pole s 1800 metara. To je zapravo »laga-nica« od nekih tri sata, pa je za odmordovoljno svega desetak minuta. Hoda seuglavnom kroz džunglu, a kako je padalakiša, imali smo prilike ugledati nekolikomajmuna koji su se skrivali u krošnjama.

Mandara - kuæice, reklo bi se bun-galovi, nalaze se na 2720 metara, a sobzirom na gustoæu šume ne stjeèe sedojam da smo na toj visini. Prema ranijedogovorenom rasporedu, prvu sam ve-èeru ja pripremao. Nakon veèere neko-liko partija bele i brzo dolazi zasluženiodmor.

172 5, 2004

Tržnica u Moschiu foto: Ivan Štedul

Lička kuhinja na 3000 metara foto: Ivan Štedul

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 172

Jutro je svanulo neoèekivano lijepo. Oblaci suodmakli prema zapadu, a pred nama je put na ko-jem treba svladati nadmorsku visinu od 1050metara. Neoèekivano brzo izlazimo iz džungle upojas visoke savane. Ukazuje nam se kupolasnježnog Kiba, a s istoka iz oblaka proviruju sti-jene Mawenzija. Pored staze cvijeæe jarkih boja ileptiri koji se goste obiljem nektara iz danju rascv-jetalih visokih lobelija. Uz nekoliko kraæih odmoras nogu i jednog dužeg za ruèak, trebalo nam je petsati do naše sljedeæe baze, Horombo Huta na 3725metara.

Osjeæali smo se dobro, a ovaj put veèeru jespremao imenjak. Poslije veèere uspjeli smo dobi-ti po švercu i nekoliko piva, što je posebno razve-selilo igraèe bele. Ujutro buðenje u 7 sati, a doru-èak sprema Spliæo, koji nije krio zabrinutost što senije cijepio protiv žute groznice. Strah mu je jošpoveæavao naš lijeènik koji je naglašavao da ježuta groznica smrtonosna bolest, a postoji moguæ-nost da ga više ne puste u Hrvatsku, jer nema kar-tona o cijepljenju.

Treæi dan uspona treba prevaliti daljnjih tisuæumetara visine do Kibo Huta. Svi smo se »naoštrili«,uzeli dosta vode, pokrili glave kapama jer je suncebilo jako. Ujedno smo opominjali vodièa pole-pole,jer sada tek oèekujemo visinske poteškoæe.

Snježna kapa Kilimanjara sve je bliža. Èez-nutljivo je gledamo, ali istovremeno nas privlaèi

Mawenzi, koji je bio u planu, ali smo ga se moraliodreæi zbog odrona kamenja poslije višednevnihkiša. Iz stepe ulazimo u pustinju. Staza vijugaizmeðu gromada vulkanskih stijena. Sve više osje-æamo umor, a pomalo i uzbuðenje. U sedmom smosatu hoda i kao po redu vožnje dolazimo do po-sljednje postaje prije uspona - Kibo Hut (4703 m).

Osjeæao sam laganu muèninu, ali nakon do-brog jela nestalo je i tog simptoma visinske bolesti.Pošli smo na spavanje neuobièajeno rano, oko 21sat, jer se u pola noæi veæ trebalo ustati. Netko jeupalio svjetlo i tako dao znak za buðenje. Discipli-nirano ustajemo, navlaèimo hlaèe, gamaše, bateri-ju na glavu, spremamo najnužnije za vrh, a poseb-no pazimo da ne zaboravimo naoèale gleèerice,kremu za sunce i najvažnije - vodu. Prije samogpolaska jedna Japanka me nudi sušenim voæem inekim slatkišima. Mislio sam da æe mi dobro doæiradi dodatne snage, no prevario sam se: to mi jeizazvalo muèninu, od koje sam se malo pokolebaopomislivši što li æe tek biti na vrhu, kad me je veæsada uhvatilo. Odmah izvadim zastave Hrvatske igrada Gospiæa i dam ih Æoi, ukoliko se ne uspi-jem popeti, da se barem drugi fotografiraju snjima.

Na polasku ispraæa nas temperatura od minus16 stupnjev a. Najprije polaze Tomislav, njegovprijatelj Štedul, Saša i Spliæo s glavnim vodièem,Plijo i Æoa s jednim vodièevim pomoænikom i, na-

5, 2004 173

Svitanje nad Afrikomfoto: Ivan Štedul

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 173

posljetku, ja s drugim pomoænikom. Uspon vodinajprije po siparu pomiješanom sa snijegom, aline zadugo, jer je nakon stotinjak metara samo sni-jeg. Do Hans Mayerove špilje (5182 m) uspon nijeosobito strm. Dolazimo do strme padine, od kojese dalje ide u oštrim zavojima. Špilja, koja se na-lazi uz put, nosi naziv po prvom osvajaèu Uhuru

Peaka, Hansu Mayeru.

Prsti zebu kroz rukavice, a usponu nikad kraja.Vodiè me stalno zapitkuje »Is O'Key!?«, naštoodvraæam potvrdno. Nemam više nikakvih poteš-koæa, èesto pijem vodu i nastojim uskladiti penja-nje s disanjem.

Iznenada zapoèinje dugo oèekivan izlazaksunca. Snimamo fotografije za vjeènost i uživamou sve ljepšim prizorima. Odjednom, od Gilmanspointa vidim spuštanje imenjaka i vodièa. Tomaje udarila visinska, pa se mora vratiti. Stižemo naGilmans point (5685 m), ustvari rub kratera kojimse dalje produžava na sam vrh. Rub kratera je go-tovo savršen krug promjera dva i pol kilometra.Na južnoj strani, ledeni zid visok je 180 metara, akod Gilmans pointa je najniži i iznosi 35 metara.Staza ide južnim dijelom kratera, a na vidiku seredaju vrhovi Bismarck Tower (5735 m), markant-na Stella point (5745 m), a iza nje Hans Mayerpoint (5888 m) i drugi po visini vrh KilimanjaraElveda point (5890 m). Nakon pol sata hoda pokrateru susreæem Spliæu, Sašu i Štedula. Najraspo-loženiji je Spliæo, koji ne može zatomiti suzeradosnice. Desetak minuta poslije u povratku su

174 5, 2004

Na rubu kratera pri vrhu Kilimanjara foto: Ivan Štedul

Dogovor na putu, 20 minuta do vrhafoto: Ivan Štedul

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 174

Plijo i Æoa. Daju mi zastave. Za petnaestak minu-ta sam i ja na vrhu. Da, stigli smo na Uhuru Peak(5895 m) ili - u prijevodu - Vrh slobode.

Vodiè i ja smo tu zatekli jednog Amerikanca.Pogled na sve strane zaista je bio impresivan;posebno me zaokupljaju ledenjaci, kao nožem od-rezani. Pokušavam se spustiti pedesetak metaraprema dnu kratera, kako bih našao bolji kut sni-manja. Prije povratka pojeo sam nekoliko komadasira što mi ih je dao Spliæo, jer sam bio jakogladan.

Po povratku na Gilmans point, ponovo sam seuslikao sa zastavama i krenuo prema Kibo hutu.Vodiè me je nekoliko puta pitao koliko mi je go-dina. Inaèe, prosjek života u Tanzaniji je 48 godi-na, a ja bih prema toj raèunici veæ davno trebaoumrijeti. Od vrha do Kibo huta stigli smo za svegadva sata, dok je uspon trajao punih 7 sati. Nakondva sata odmora nastavljamo do Horomb huta.

Tek tu poèinjem osjeæati umor i iscrpljenost.No, bio je to »slatki« umor ispunjen zadovolj-stvom i ponosom zbog ostvarenog cilja. Meni i

Pilji lice je bilo jaèe opeèeno od ostalih, tako dasmo morali glavu dobro omotati za vrijeme po-vratka.

Peti dana boravka na Kilimanjaru iskoristilismo za silazak istim putem kojim smo i došli odMarangu Lodgea. Tu nas je vodiè upisao u knjigui ispisao nam diplome da smo osvojili vrh. Napuš-tajuæi ovaj jedinstveni nacionalni park, shvatiosam svu mitsku moæ Kilimanjara. Prisjetio sam sedavno èitanog Hemingwayeva romana »SnjegoviKilimanjara« i leoparda koji se smrznuo na vrhuvisokom 5680 metara. Po tome je taj vrh i dobioime Leopard point.

Tri dana odmora u Moschiju iskoristili smo zaupoznavanje grada i posjet jednom manjem seluplemena Èaga. Tu smo se upoznali s naèinom ži-vota ovih ljudi koji, osim što žive od poljoprivre-de, znatan dio prihoda imaju od turizma. Naime,veæina vodièa i nosaèa su upravo pripadnici ovogplemena. Tu smo pili pivo od banane, vidjeli plan-taže kave i posjetili velièanstven vodopad visokpreko 80 metara. Uslijedila su tri sadržajna dana

5, 2004 175

Na Uhuru Peaku, najvišem vrhu Afrike foto: Tomislav Čanić

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 175

u posjeti rezervatima životinja Lake Manjara iNgorongoro, te plemenu Masai. Ngorongoro jedrugi po velièini rezervat od 16 koliko ih ima uTanzaniji, smješten je na 2900 metara, u kraterukoji je nastao udarcem meteora na zemlju. Tu suse s vremenom nastanile gotovo sve vrste život-inja koje postoje u Africi. Velièina kratera je èak22×18 kilometara.

Po povratku sa safarija posvetili smo još dvadana razgledavanju Moschija i uputili se na is-toènu obalu Afrike, u Mombasu, najveæi trgovaèkii luèki centar u istoènoj Africi. Povijesni stari gradMombasa, unatoè brojnim ratovima, ima ušèuvanezidine i unutrašnjost. Najprije portugalska, a

poslije engleska kolonija Mombasa se danas raz-vija u turistièko, trgovaèko i pomorsko središte.Odsjeli smo 30 km od Mombase u Tiwi Lodgeu,malom i simpatiènom turistièkom naselju. Tu smose zadržali èetiri dana, sve do povratka u domo-vinu.

Naša preporuka planinarima koji æe se takoðeruputiti na Kilimanjaro glasi: ponesite dosta rezerv-nog novca i osigurajte dosta rezervnog vremena.Naoružajte se strpljenjem, jer vas na svakom ko-raku oèekuje neka sitna prijevara. Varaju instituci-je, agencije, poslovni ljudi - menadžeri, djelatniciaerodroma, konobari, ulièni prodavaèi... no unatoètome, doživljaj Afrike je jedinstven i nezaboravan.

Za planinarsko društvo iz mjesta koje nemarazvijeno gospodarstvo i moguæih jaèih sponzora,nije jednostavno organizirati ovako financijski za-htjevan pohod. Ipak sam se odluèio upustiti uovakvu avanturu, pa sam pohod na Kilimanjaro»natuknuo« kao ideju potencijalnim sponzorima,a isto tako i našim visokogorcima. Naišao sam narazumijevanje poglavarstva grada Gospiæa, kaoglavnog pokrovitelja, što je bila glavna uzdanicau daljnjem radu na osiguranju logistike. Neki èla-novi bili su u nevjerici da æemo uspjeti skupiti do-voljno novca, pa i nisu pokazali veæe zanimanje,ali ostali su oni najuporniji. Uglavnom smo se pri-premali individualno, osim što smo napravilinekoliko zajednièkih dužinskih tura. Mladen iSaša su radili na prikupljanju informacija s Inter-neta. Na taj su naèin rezervirani su zrakoplovi idomovi. Mediji su takoðer popratili pripremni dioi povratak iz Afrike. Ispraæaji iz Gospiæa i Zagrebadali su nam dodatan poticaj da moramo uspjeti. I,uspjeli smo. Zato ovim putem hvala svima koji subili s nama.

176 5, 2004

SUDIONICI:1. Tomislav Èaniæ (61), Gospiæ

2. Tomislav Perušiæ (50), Duga Resa

3. Šaša Andraševiæ (43), Zagreb

4. Mile Špoljariæ (39), Gospiæ

5. Ivan Štedul (44), Duga Resa

6. Mladen Kulišiæ (47), Split

7, Mladen Plišiæ (25), Gospiæ

Svi su èlanovi PD »Željeznièar« iz Gospiæa,a Mladen Kulišiæ je još èlan PK »Split«, dok suTomislav Perušiæ i Ivan Štedul èlanovi PD »Du-bovac«.

Prizor sa safarija u Tanzaniji foto: Ivan Štedul

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 176

Ovo je prièa o jednoj šumi. Ni o zaèaranoj, nio zlatnoj, nego o sasvim obiènoj usnuloj šumi narubu civilizacije. O šumi koja je oduvijek tu, a i jasam oduvijek tu pa se tako obostrano gledamo ihrabrimo jedna drugu eto veæ cijeli jedan život. Iprièa je ovo o jednom potoku. I on je jedan sasvimobièan potok na rubu šume i na rubu civilizacije,a kako je i on oduvijek tu, èini mi se da se i nasdvoje poznajemo isti taj cijeli život. Prièa je ovo io jednom jutru. Ni jutro se ni po èemu ne bi raz-likovalo od ostalih zimskih jutara, da se u njemunismo zajedno našli šuma, potok i ja.

Kao što veæ rekoh, jutro je bilo zimsko: pro-hladno i sivo. U gradu se snijeg zadržao još samou tragovima, ali tamo, iza brijega, šuma još sanjapod bijelim pokrivaèem. Cvrkuæe snijeg pod teži-nom mojih koraka i to je jedini glas što se èujemeðu golim stablima bukve i graba. Šuma spava,a ja nastavih koraèati po vlažnom prošlojesenskomlišæu što mjestimièno proviruje ispod snijega, kakobi mi koraci bili neprimjetno tihi. Kao da i nisamtu. Podno velikog hrasta odbaèeni su lanjskižirovi, a grmiæ mahovine krasi mu podnožje svo-jim osvježavajuæe zelenim postojanjem. Nekomsluèajnom prolazniku slika sama po sebi nije biladovoljna pa ju je upotpunio nemarno baèenomstaklenom bocom bez oznaka njezinog sadržaja.

A znaš li, nemarni prolaznièe, da æe tvojaodbaèena staklena boca zagaðivati šumu sljedeæihtisuæu godina!?

Svaki sljedeæi korak vodio me sve dublje ušumu. Zvukovi civilizacije bivali su sve dalji, azvukovi šume sve bliži. Ovdje, na križanju, šumapjeva. Tako prodorno i slatko zvoni veseli sjenièin

cici-bee!, cici-bee!, kao da nije jutro i kao da nijezima. I tupi tuk!, tuk!, tuk! odzvanja iz visina. Tošareni djetliæ udara kljunom po deblima tražeæi do-ruèak. Pod njegovim drvom razdragano društvosigurno nije doruèkovalo. Bila je to noæna veseli-ca iza koje je ostalo mnoštvo praznih limenki piva,sokova i energetskih napitaka.

A znate li vi, bezobzirni veseljaci, da æe vašelimenke ostati na ovom križanju sljedeæih 500 go-dina!?

Na proplanku ispod dalekovoda sunce je pro-budilo prirodu. Snijeg je okopnio, a kroz trulovlažno lišæe glavice su uzdigli ljubièasti i bijelišafrani. Malo dalje u šumi ti nježni cvjetiæi borese s bijelim pokrivaèem, odluèni da pobijede. Ko-liko samo snage kriju ti mali dragi cvjetiæi! Pravoèudo života. A još je èudnije odakle im snage zaborbu protiv èovjeka. Ne znam, valjda je toèno da,ako se boriš protiv života, život uvijek pobijedi.Jer kako objasniti meðu šafrane baèen žuti kanistars natpisom: visokokvalitetno motorno ulje.

Znam, nesavjesni vozaèu, koliko voliš svogdragocjenog metalnog ljubimca, ali znaš li dasamo jedna litra razlivenog motornog ulja zagadimilijun litara vode za piæe?! A i ovim malim ljup-kim šafranima za život potrebna je voda.

U lokvi vode nasred šumskog puta ogledavase kos. Cupka i skaèe i prevræe kljunom po lišæupa onda cvrkuæuæi odleti na drugu stranu šume.Vrana svojim kraaa!, kraaa!, kraaa! kaže »I ja samtu«. Baš lijepo, jer tu je i stiropor za koji u prvomtrenutku nisam shvatila zašto je tu. A onda sam sesjetila da je najvjerojatnije nestašnoj djeèici služio

5, 2004 177

ŠUMA, POTOK I JAILI MALI EKOLOŠKI PRIRUÈNIK

JASNA ŽAGAR, Sesvete

Z A Š T I T A P R I R O D E

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 177

umjesto sanjki za spuštanje niz brijeg do potoka.

E pa, nestašna djeèice! Znate li da se stiroporbiološki apsolutno nikada ne raspada u prirodi?!On nikada ne nestaje. Znate li da se stiropor drobiu mrvice koje slièe hrani? Životinje ih jedu iugibaju.

Niz brijeg do potoka spustih se i ja. Do napuš-tenog plavog fiæe, koji sam po sebi nije opasan, alije neopisivo ružan na bok baèen u potok. Kažemsam po sebi, jer...

neodgovorni èovjeèe, bacio si automobil u po-tok, a to je isto kao da si ga bacio u rijeku, jezeroili more. Znaš li da samo pola litre otpadnog uljamože napraviti otrovnu mrlju na pola hektara vo-dene površine?! A od tvog akumulatora i njegovihopasnih sastojaka ljudi mogu teško fizièki i psi-hièki oboljeti.

A prislonjene plastiène vreæe za smeæe puneplastiènih boca zauvijek æe ostati tu - u potoku.One se ne razlažu u prirodi. O, moje domaæice!Zar je ovdje mjesto vašem smeæu?!

Žalosna srca prošetah uz potok. On zna da mesamo svojim veselim klo! klo! klo! Može oraspo-ložiti i vratiti mi osmijeh u srce. Obalu mu je zimaoblikovala svojim najživopisnijim ledenim tka-njem i ledenicama. Zaustavih se u ovoj zimskojidili. Sve je bijelo. Nigdje tragova ljudi, samootisci šapa nekog majušnog psiæa. Samo šuma, po-

tok i ja. Ni ja ne želim svoje stope ostaviti u ovojbijeloj raskoši pa se zaustavih i oslonih na drvo.Gledamo se u tišini - šuma, potok i ja. I onda podrukom spoznah drvo. Koliko li je staro? Tri, pet,deset godina? Mlada bukva, visoka i tanana. Hoæeli i ona jednog dana postati novinski papir ili vre-æica za kupovinu?

A znate li da je za izradu samo 700 vreæica zakupovinu potrebno jedno drvo staro 15 do 20 go-dina?!

I onda se upitah: Zar je to moja šuma? Pre-puna otpada? U kojoj joj se stanari bore za vlastitiživot? Sjetih se moje Martine. Svake veèeri seudobno smjesti pored mene i mazno kaže:

- Teta, pejaj Tini!

- A što da ti pjevam?

- Pejaj (i onda važno razmišlja) … Pejaj …Potocicu zubocicu.

- A hoæeš li i ti pjevati sa mnom?

- Da.

I pjesma krene:Potoèiæu žuborèiæu, lagan ti je skok.Preko stijenja i kamenja tvoj krivuda tok.Kuda tako žuriš lako kroz travice meke?Lijevo-desno jurim evo do sestrice rijeke.S njome æu se zagrliti prijeæi polja gore.Da poletim, da odletim majèici u more.

178 5, 2004

Ljiljan - ljepotan iz planine foto: Željka Lisak

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 178

Postojanje uvjetno reèeno »vjerskog planina-renja«, dakle planinarenja kojem je cilj posjetanekog vjerskog objekta u planini ili iza nje (npr.Marija Bistrica u odnosu na Zagreb), uz odreðenoprakticiranje vjere tijekom cijelog puta, danas je uHrvatskoj sasvim normalna stvar. Samo ukalendaru planinarskih aktivnosti ove godine de-setak je takvih akcija. A gdje su one koje i nisuzabilježene!? Od zimskog pohoda na Sv. Geru dohodoèašæa Sv. Roku na Velebitu! Preduvjeta zatakav oblik planinarenja je mnogo: snažna tradi-cija hodoèašæa u pojedina svetišta, velik broj crkvi,zavjetnih kapelica, raspela i sliènih mjesta rasutihpo našim planinama i mjestima pogodnim zaizlete, kao i želja zajednièkog druženja i duhovnogsmirenja.

I tako poèeh listati niz godišta našeg èasopisa,posebno onih do èetrdesetih godina prošlog sto-ljeæa. Nešto æu valjda naæi, pomislih. I - nisam na-šao ništa! Nisu me zanimali usklici zahvale Bogu- stvoritelju prirodnih ljepota oko nas; od Hirèe-vih kliktaja veæ u prvom broju HP pa sve do danas.Nisu me zanimale ni kratke bilješke kao ona sglavne skupštine HPD-a 1898. godine koja govorio želji èlanova društva da se »izhodi u mjerodav-nih oblasti i gorskih posjednika dozvolu ili pripo-moæ, da bi se (...) sagradila crkvica zavjetna s ka-kovom za kraj znatnom uspomenom« jer se radiloo želji da se kao konaèište planinara koristi sobicakoju bi imao zvonar pored takve crkvice. Stajaosam pred oblikom planinarenja koji je danas ite-kako popularan u Hrvatskoj, a pisanih korijena -

5, 2004 179

PLANINARI I HODOÈAŠÆA

prof. KRUNOSLAV MILAS, Zagreb

C R K V A U P O K R E T U

Na Svetoj Geri u siječnju 1995. foto: Krunoslav Milas

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 179

nigdje! Planinare s poèetka prošlog stoljeæa to nijezanimalo. Razloge možemo tražiti u malom brojuplaninara, drugim interesima, puèkim hodoèašæi-ma itd, ali je èinjenica da veæih vjerskih okupljanjaplaninara (dakako u planinama!) tada i nije bilo.

Onda se dosjetih i obrnuh stvar; prelistah kas-nija godišta NP. I pronaðoh nešto! Pedesetih godi-na, kad se nakon rata u Hrvatskoj ponovo budi pla-ninarstvo (ta »buržoaska izmišljotina«), kao ustu-pak vlastima, a i kao naèin da se oživi zanimanjeza naše planine, javljaju se razne planinske mani-festacije masovnog karaktera. Dobro su osmiš-ljene, od države poticane. Planinama tijekom svib-nja kruže razne titove štafete, organiziraju se veli-ki sletovi. Društva organiziraju svoje memorijaleraznim sekretarima, komandantima i inim liènos-tima kojih se trebalo prisjeæati. Osmišljuju se pro-grami, drže se govori, okupljaju ljudi.

Netko æe mi možda zamjeriti takvu uspored-bu. Da se odmah razumijemo: današnja su hodo-èašæa sasvim drugaèija, osmišljenija, duhovno bo-gatija. Ali, nisu li dijelom nastala kao suprotnosttim velikim službenim proslavama? U želji dabudemo drugaèiji, a da se ipak zajedno okupl-jamo! Govorim iz osobnog iskustva. Grupe mladihplaninara (i ja meðu njima) redovito bi sudjelovaleu velikim puèkim hodoèašæima, kao što je naše za-grebaèko hodoèašæe u Mariju Bistricu. Išli bi u

manjim grupama, obièno uz-duž Medvednice, a pred sa-mim se svetištem prikljuèivalihodoèasnièkoj koloni. Prvitakvi masovniji pohodi bila suzagrebaèka studentska hodo-èašæa poèetkom sedamdesetihkoja su organizirali franjevci.Usputne meditacije, razgovorisa sveæenikom i misa na krajubili su sastavni dio takvih iz-leta. A sve uz pjesmu, veseljei druženje. Nakon pohoda bilibismo duhovno osvježeni, sv-jesni da smo sada drugaèiji.Tako smo dvadesetak dananakon Sleta planinara Jugo-slavije na Kopaoniku 1971.otišli na hodoèašæe u Mariju

Bistricu povodom 13 stoljeæa kršæanstva u Hrvat-skoj! Bilo je i smješnijih zgoda. Poznati zagrebaè-ki planinar I. Škunca (umro 1999.) u vrijeme kadje kao politièki zatvorenik uvjetno pušten, redovitoje o svom kretanju morao obavještavati miliciju.Prièao nam je kako im je u postaji s posebnimužitkom nabrajao sve gospine crkve koje bi nasvom hodoèašæu do Marije Bistrice pješice obišao;od Katedrale preko Remeta i Èuèerja do GospeSnježne i Marije Bistrice! A usput je i obnovio mar-kaciju na stazi! Ili kad su dvojica planinara, inaèeèlanova SK iz ondašnjeg PD »Konèar« odluèilinaèiniti noæno hodoèašæe u Mariju Bistricu, da ihpreko dana netko ne bi vidio! I tu su akciju tijekomgodina nekoliko puta ponovili!

Bila je to povijest, prièa o korijenima. Danassu prilike sasvim drugaèije. Pored velikih zavjet-nih hodoèašæa na Sv. Geru u Žumberku i VelikoRujno na Velebitu, tu je i cijeli niz brojem sudio-nika manjih hodoèašæa koja organiziraju pojedinaplaninarska društva. Posebno su danas popularnikrižni putovi, na kojima se planinari tijekom ho-doèašæa zaustavljaju na pojedinim odabranim mje-stima (kapelice, crkve, raspela i slièna mjesta poplaninama) kao postajama Kristova Križnog puta.Na tim se mjestima moli, prisjeæa Kristove mukei meditira. Križni su putovi održavaju redovitosubotama i nedjeljama tijekom korizme. Dok su

180 5, 2004

Hodočašće Sv. Roku na Radlovcu 1999. foto: Krunoslav Milas

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 180

na svojim poèecima prije dvanaestak godina oku-pljali tek manje grupice obilaznika, danas u njimasudjeluje i do tisuæu hodoèasnika odjednom!Organizira ih niz društava po cijeloj Hrvatskoj, odNašica i Daruvara, preko Zagreba, Samobora iMeðimurja do otoka Hvara!

Planinarska su hodoèašæa redovito bogataduhom i prožeta molitvom. Pamtim jedno od prvihhodoèašæa na Sv. Geru kad su èak i prisutni sveæe-nici ostali iznenaðeni. Na kraju mise, tijekom pri-èesti, ustanovili su da nema dovoljno hostija za sveone koji su bili spremni i osjeæali potrebu da seprièeste. Ostavši bez hostija, sveæenik se za olta-rom isprièao prisutnim planinarima rijeèima:»Oprostite, mi sveæenici smo krivi. Nismo ponijelidovoljno hostija. Mogu vam samo reæi da ste i svivi koji ste se željeli prièestiti, a zbog nas to nistemogli, sada prièešæeni. Oprostite!«

Koji su razlozi tako masovnog sudjelovanja uhodoèašæima planinom? Zgodan pregled želja kojenas navode na hodoèašæe naveo je fra B. Škuncau knjizi »Èudesnost marijanskih hodoèašæa«. Onnabraja pet želja koje nas potièu na hodoèašæe:

»Pohoditi »sveto mjesto«: Svetište je »mjesto

svetoga« koje se osjeæa kroz znakove. Hodoèas-nik ima osjeæaj osobitosti, tajnovitosti tog mjesta.Osjeæa se privuèen duhovnim silnicama. Privlaèega vanjski znakovi (mir prostora, raspelo, svetaslika, èak i suveniri), ali i oni unutarnji: saznanjeda su mnogi ovdje molili i molitve su im uslišane!

»Izaæi iz èesto teške svakodnevice. Svakidaš-njica je puna nemira, briga, problema i neizvjes-nosti. Odlaskom na hodoèašæe izdižemo se iztakve okoline i pronalazimo duhovni odmor. Mje-sta koja u okviru hodoèašæa posjeæujemo, a to mo-že biti kako krajnji cilj našeg posjeta tako i poje-dina postaja na planinarskom križnom putu, obi-èno su vrhovi, crkvice, mjesta osame i posebnolijepih krajolika. Mjesta su to osloboðena svakod-nevice, puna duhovne slobode koja smiruje, lijeèisve rane i u hodoèasniku stvara radost, osjeæaj daje sve na svome mjestu.

»Doživjeti èudo, znak s neba. Ljudi èesto ho-doèaste u odreðeno svetište optereæeni nekim teš-kim dogaðajem. Èuli su da su baš na tom mjestumolitve mnogih uslišane, pa se potajno nadaju ioni. Takvo je poimanje potrebe za hodoèašæemrjeðe meðu planinarima. Prije se to èudo, taj »znak

5, 2004 181

Velika Gospa na Velikom Rujnu 2000. foto: Krunoslav Milas

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 181

s neba« osjeæa kao èudo duhovnog obraæenja, krozneobièan dodir obiènoga i svetoga. To su pravitemelji èudesnosti koju susreæemo kroz ono što minazivamo vjerskim planinarstvom.

»Biti u zajednici, biti dijelom Božjeg naroda.Za razliku od prethodne, ova je želja kod plani-nara itekako izražena. Meðu ljudima u planini i in-aèe nestaje zatvorenosti, a prijateljstvo spontanoizrasta. A kad se tome doda snažna duhovna notakoju upravo hodoèašæa nose u sebi, sve razlikenestaju. Druže se ljudi razlièitih dobi i zanimanja,nestaju razlike meðu jezicima i mišljenjima. Dokse u svakodnevnom životu stranci teško prihva-æaju, na hodoèašæima su dobrodošli! Èak se i pri-padnici drugih vjera prihvaæaju s radošæu i otvo-rena srca! Duh univerzalizma i ekumenizma pre-vladava. Bog èini nemoguæe, okuplja pojedince iod njih stvara radosnu zajednicu!

»Mnogo moliti, postiti, èiniti pokoru. Na ho-doèašæima planinom uoèavamo zanimljiv obrat u

ljudskom ponašanju. Primijetio sam kako radosnoi mnogo mole i oni planinari za koje znam da to usvakodnevnom životu rijetko rade. Isto tako, nafizièki se napor nitko ne osvræe, on se zaboravlja,smatra se pokorom, sastavnim, èak preporuèljivimdijelom hodoèašæa. Ljudi koji su inaèe buèni sadašute, psovaèi utihnu. Svatko od sudionika obuzetje svojim mislima, ali u susretu sa zajednicom imolitvenim ozraèju, kako mjesta kroz koja se pro-lazi tako i cijelog hodoèašæa, jaèa njegovo raspo-loženje. U njemu izrasta osjeæaj da svojom žrt-vom, mukom i naporom ne gubi nego dobiva! Jošnešto: ozraèje takvih obilazaka nije samo trenutno;saznanje o stanju duše koje je polaznika obuzi-malo u trenucima hodoèašæenja ostaje kao trajanpoticaj i nakon povratka u svakodnevicu! U cjelinigledano, èovjek se mijenja i takve pohode doživ-ljava kao istinsko duhovno osvježenje.

Tako B. Škunca. Željama koje nas vode hodo-èastiti planinom dodao bih još jednu, šestu. Ona jetipièno planinarska, a mogu je potvrditi gotovo sviljubitelji planina. Spominje je i D. Hirc: u planinise snažnije osjeæa Božja prisutnost. U svakom raz-gledu, svakom izlasku i zalasku sunca osjeæamoNjegovu blizinu. U ljudima s kojima se družimo.Oko nas izrasta poseban osjeæaj povezanosti s pri-rodom i ljudima oko sebe. A ljepote koje se otkri-vaju pred nama èesto su toliko nestvarne da ihrazumom teško možemo objasniti. Preostaje namsamo da se poklonimo velièini i beskonaènostiStvoritelja. Svojom prisutnošæu i mi sami posta-jemo djeliæem toga velièanstvenoga Božjeg stva-ranja!

Završio bih rijeèima jednog planinara iz knji-ge dojmova planinarske bratovštine »Sveti Ber-nard« nakon jednog od niza križnih putova što suih oni vodili:

»Zašto baš planina kao prostor kroz koji se idedo odreðenog vjerskog objekta? Obièno se, onoprozaièno, planina naðe na samom tom putu, ali,s druge strane, ona i zraèi posebnim duhom, u njojse priroda jaèe osjeæa, pa je i svim vjernicima osje-æaj božje prisutnosti mnogo jaèi. Dodajmo tomezajedništvo, i imamo ono što mnogi vjernici danaszovu »Crkvu u pokretu«!

182 5, 2004

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 182

U Šumadiji, u blizini Kraljeva, preko rijekeIbra izdižu se vrhunci Kopaonika. U to vrijeme bi-jah vojnik druge èete drugog bataljuna 153. brd-skog streljaèkog puka.

Travanj je 1953. godine. Predveèerje Uskrsa.Komandir naše alpinistièke èete reèe mi neka na-tovarim »kažnjenu« mazgu (gotovo je ubilajednog vojnika) vreæama kruha, marmelade i mar-garina. Naglasio je da to nitko ne smije znati. Do-dao je i da æe uzbuna biti u 24 sata - idemo na»usiljeni marš« pod punom ratnom spremom. Našcilj: jedan od najviših vrhova Kopaonika.

Sve sam pripremio i, naravno, šutio. Toèno uponoæ u spavaonici odjekne komandirov glas: - Uzbuna! Rat je! Za deset minuta u stroju na kru-gu! Kreæemo pod punim naoružanjem i spremom.Uslijedile su psovke i ružne rijeèi. Galama i svaðau ponoænoj tami. Vjernici, katolici i pravoslavni,znali su da je Uskrs.

Tri smo sata hodali kroz šumu do gorskog po-toka. Tamo nam je izdano nareðenje da punimoèuturice. Uslijedio je hod kroz kamenje i stijenjejoš puna dva sata. Išao sam posljednji, vukuæi mazgu.Iza mene samo naš kapetan prve klase.

Savo, vojnik iz Knjaževca, iscrpljen i izbe-zumljen od umora, htio je ubiti kapetana. Sjeo jena kamen i poèeo puniti pušku. Lukavstvom sammu oduzeo pušku i sprijeèio ga u toj nakani. Dalj-nji dio puta tjerao sam ga pred sobom i pazio nanjega sve do vrha planine. Nije Savo bio jedini;cijelim su se putem redale psovke umornih voj-nika. Svima nam je bilo teško. Znoj se cijedioleðima, slijevajuæi se u cipele.

A onda konaèno vrh! Travnati vrh. Dugo že-ljeni odmor. Vojnici se umorni izvališe uokolo.

Bilo je jutro, oko pet sati. Sunce, veliko kaocrveni užareni kotaè golemih kola, kao div je iz-lazilo pred nama. Div koji pobjeðuje tamu noæi.Neki od okolnih planinskih vrhunaca veæ bijahuobasjani crvenožutim zrakama »diva« koji izranjaiz mora tame i mrkih šuma. A onda su odjednomstotine vrhunaca zasvjetlile kao baklje što ih drženevidljive ruke i dižu u procesiji kojoj nema kraja.Sunce ih obasjava i sve više otkriva. Èarolija traje.Zaboravih na mazgu, umor, kapetana, na vojnikekoji su, potpuno iscrpljeni, na travi odmarali umor-na tijela. Zaboravih i na sebe. Prvi put u ovakvomokružju, zanesen èarobnom ljepotom izlaska suncau planini i zarobljen maštom, osjetih neizrecivugordost i nježnost govora trenutka u kojemu samse našao. Trenutka u kojem sunce nad vrhuncimaplanina slavi pobjedu svjetla. Nisu uzalud starinarodi štovali sunce kao izvor života.

Trgnuh se na dodir neèije ruke na mojem ra-menu. Iznenadih se; bio je to kapetan.

- Ti i ja jedini - zapoèe on, - vidimo ovu ljepo-tu i uživamo u ovom èarobnom izlazu sunca, ukrasoti Uskrsnog jutra! Gledaj, divne li simbolikeUskrsnuæa! Pobjeda svjetla i života nad tamom ismræu! Tama je sve uèinila nevidljivim. Kao da jei sam život sakrila i umrtvila, a sada je napokonsvladana, pobijeðena svjetlom sunca!- Zatim na-stavi: - Koliko znam iz Biblije, Isusa su neki pro-roci zvali Mlado sunce. On se i sam nazivao Svjet-lošæu svijeta i obeæao da æe oni koji budu išli za

5, 2004 183

USKRSNO JUTRO

BLAŽ TOTA*, Varaždin

U S P O M E N E

* Pisac je sveæenik, dugogodišnji planinar (nekolikodesetaka puta bio je na Triglavu!) koji je porednaših planina i Alpa obišao i najveæi dio RockyMountainsa u SAD-u i Kanadi

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 183

184 5, 2004

njim imati svjetlost života. - Nakon kratke stankekapetan doda: - Rodom sam iz Koruške. Od mogkraja do Tirola nije daleko. Od svoje sam sedmegodine s tatom odlazio u planine. Svake smo godi-ne Uskrsno jutro doèekali na nekom od vrhunacaTirolskih Alpa. - Glas mu odjednom postade tiši:- Tata je umro prije godinu dana na sam Uskrs.Sada je godišnjica njegova odlaska u vjeèni Uskrsi ja nisam mogao izdržati. Nisam mogao ostati ukrevetu, morao sam biti upravo ovdje. I kako samod komandanta puka dobio dozvolu, evo nas ovdje.Bez obzira na sve, znam da sam bio sebièan. -

Posljednje njegove rijeèi nisu bile tvrdnja.Bilo je to gotovo pitanje ili isprika upuæena meni.Kapetan nije mogao zadržati suze. Kratko je utih-

nuo, a onda nastavio: - Znam da æeš o ovome šut-jeti. I ja duboko u srcu nosim vjeru u Isusa i otkup-ljenje, u njegovu pobjedu nad smræu i grijehom. Asada konaèno, raspakiraj ovu mazgu. I daj ovojjadnoj vojsci da jede! -

Tako je na Uskrsno jutro govorio moj kape-tan, kapetan prve klase, uèitelj alpinizma, komu-nist na papiru... Naveèer sam sve to zapisao unotes iz kojeg danas vadim uspomene. One naj-ljepše upravo su iz planina. Od onda, od tog Us-krsnog jutra na Kopaoniku, zaljubljen sam u plani-ne, u njihovu neopisivu ljepotu i još više u njihovaStvoritelja. A On nas preko svega što nas okružujeprivlaèi i osvaja. On koji je Sebe utisnuo u sve lje-pote, dobrote i prave ljubavi!

Jutro u planini foto: Blaž Tota

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 184

Planinarske obilaznice nam olakšavaju izborprirodnih ljepota i ciljeva zanimljivih za posjet,upuæuju što se zanimljiva može vidjeti i kako dotoga doæi, a kad nam viðeno pobudi znatiželju,gdje još možemo vidjeti nešto slièno.

U namjeri da se planinarima što bolje približeljepote podzemlja, u listopadu prošle godineotvorena je sasvim neobièna planinarska obilaz-nica, kojoj, za razliku od veæine obilaznica, kon-trolne toèke nisu vrhovi, domovi ili neki drugi uo-

bièajeni planinarski ciljevi, veæ špilje ureðene zaturistièki posjet. Do tih su špilja ureðeni i oznaèenipristupi, kroz špilje su provedeni putovi s rukohva-tima, ogradama, stubama i mostovima i - što jeposebno važno - osvijetljene su. Najèešæe je toelektrièna rasvjeta iz ugraðenih ili pokretnih svje-tiljaka, a u nekim je špiljama za razgledavanjedostatno i danje svjetlo. Za razgledanje veæine tak-vih špilja, na raspolaganju sz nam struèni vodièikoji daju razne obavijesti, brinu o sigurnosti po-sjetitelja te zaštiti špilje i njezine okolice.

5, 2004 185

ŠPILJAMA LIJEPE NAŠE

VLADO BOŽIÆ, Zagreb

N O V A P L A N I N A R S K A O B I L A Z N I C A

HPD »Željeznièar« iz Zagreba veæ više od polastoljeæa ima vrlo aktivan i poznat speleološki odsjek.Osim što istražuju brojne špilje, marljivo bilježeviðeno tekstom, slikom i nacrtom, a svoje znanjejavnosti objavljuju u svjetski poznatom èasopisu»Speleolog« koji sami izdaju.

Vlado Božiæ, èlan Odsjeka, dugogodišnji pro-èelnik Komisije za speleologiju HPS i jedan od naj-poznatijih i najpriznatijih hrvatskih speleologa, napoticaj Bernarda Margitiæa i Damira Bajsa prihvatiose ostvarenja zamisli o obilaznici koja bi obuhvatilaturistièki ureðene špilje. Na jednom od prvih sasta-naka pridružili su se poslu oko pripreme obilazniceAlan Èaplar, Robert Smolec i Ana Ivkoviæ.

Koji je bio motiv da se napravi jedna takva obi-laznica? Prije svega, osjetili smo poveæano zanima-nje za špiljarstvo u našem planinarskom okruženju,a drugi razlog je da se još više potaknu planinari, ine samo oni, da što više upoznaju ljepote hrvatskogpodzemnog svijeta - krasa, ali i da se na taj naèinobogati turistièka ponuda Hrvatske.

Nakon dogovora svi smo marljivo prionuliposlu, ponajviše Vlado Božiæ, koji je sakupio i pri-premio potrebnu graðu. Format dnevnika prilagodilismo ostalim dnevnicima, jer se ta velièina pokazalavrlo praktiènom. Za znak obilaznice i idejno rješenjeznaèke obilaznice odabrali smo takvo koje svojimbojama - svijetlo plava, siva i crna - malo odskaèeod uobièajenih, ali dobro naglašava osnovna obilje-žja ove obilaznice. Bilo je razlièitih prijedloga za na-ziv obilaznice, no odluèili smo se za naziv »ŠpiljamaLijepe Naše«.

Dnevnik ove obilaznice može se nabaviti uHPD »Željeznièar«, Trnjanska 5b, 10000 Zagreb,utorkom od 18.30 do 20.30 sati ili se na toj adresimože naruèiti poštom.

Nagrada za obilazak bit æe doživljen užitak, auspomena dnevnik sa žigovima i znaèkom. Nadamose da æe se svidjeti obilaznicima i biti im draga uspo-mena na lijepe trenutke provedene u podzemnomsvijetu Lijepe Naše.

Damir Bajs

KAKO JE NASTALA OBILAZNICA »ŠPILJAMA LIJEPE NAŠE«

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 185

Planinarska obilaznica »Špiljama Lijepe Naše«ima 17 kontrolnih toèaka, od èega je 15 obveznih,a dva umjetna podzemna prostora su neobvezneKT. Od tih 15 špilja, treba ih obiæi najmanje de-set po vlastitom izboru.

Možda æe se netko upitati je li uopæe rijeè oplaninarskoj obilaznici, meðutim, treba podsjetitida je upravo speleologija jedna od najrazvijenijihplaninarskih specijalnosti, kao i to da se gotovosve turistièki ureðene špilje nalaze upravo u gor-skim predjelima ili se mogu vrlo lako povezati sobilaskom uobièajenih planinarskih ciljeva. Joškad se tome doda da je obilaznica otvorena upravoradi planinara i da je njezin nositelj planinarskodruštvo poznato po tradiciji obilaznica, nema raz-loga da je planinari ne prihvate kao svoju. Štoviše,obilazak špilja može samo upotpuniti znanje oplaninama, te je na ovaj naèin proširena lista cilje-va što ih vrijedi posjetiti na planinarskom izletu.Ovdje æemo ukratko predstaviti hrvatske turistièkiureðene špilje, ujedno i kontrolne toèke obilaznice,kao poziv i poticaj da ih posjetite i upoznate.

1. ŠPILJA VETERNICA NA MEDVEDNICIDuljina svih dosad istraženih kanala u špilji

Veternici premašuje 7 km, od èega je za turistièkiposjet ureðeno poèetnih 380 m. U tom dijelu špiljesiga ima samo na nekoliko mjesta, no zato se moguvidjeti vrlo zanimljivi geološki podzemni oblici,koji su inaèe rijetki u zasiganim špiljama. Špiljskikanali su u tom dijelu špilje prokopavani radilakšeg prolaženja.

Veternicu se može posjetiti od proljeæa do je-seni nedjeljom i blagdanom od 10-15 sati i podogovoru sa Službom vodièa, a posjet traje polasata. Zanimljivost špilje su razni geološki oblici(slojevi, rasjedi, okamine, nanosi, vrtložni lonci,strujnice, »medvjeðe brušenje«, ali i sige, špiljskivjetar, kao i mjesta paleontoloških iskapanja.

2. GRGOSOVA ŠPILJA KRAJ SAMOBORAGrgosova špilja ima dvije dvorane ukupne

dužine 60 m, a visinska razlika od ulaza do dna je19 m. Prva, ulazna dvorana, dugaèka je 29 m, lije-po je zasigana i kroz nju je ureðen put. U drugojdvorani, koja se nalazi ispod prve, takoðer ima li-jepih siga, ali još nije ureðena za turistièki posjet.Špilja je malena, ali je bogata sigama. Sada je diopouène staze »Otruševec«.

Može se posjetiti u svako doba godine, po do-govoru. Preporuèuje se posjet u manjim skupi-nama. Posjet traje 10 minuta. Zanimljivost špiljesu lijepe sige, naroèito stalaktiti i stalagmiti.

186 5, 2004

Ulazni portal Veternice foto: Željka Lisak

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 186

3. ŠPILJA VRLOVKAKOD KAMANJA

Ukupna duljina Vrlovkeje 380 m, od èega je za posjetturista ureðeno 350 m. U ulaz-nom dijelu pronaðeni su broj-ni ostaci nekadašnjeg boravkaljudi i životinja. Kroz špiljuprotjeèe potoèiæ, koji tvorinekoliko jezeraca. Špiljski ka-nal je bogato ukrašen sigama,naroèito saljevima u žutojboji.

Vrlovku je moguæe po-sjetiti u svako doba, ali u do-govoru s vodièem. Posjet trajepola sata. U špilji su zanimljivi sigasti ukrasi,podzemna jezerca, te ulazni dio špilje zbog blizinerijeke Kupe.

4. ŠPILJA LOKVARKA KOD LOKAVAŠpilja ima nekoliko galerija, od kojih su za

posjet turista osposobljene èetiri. Završni dio turis-tièkog puta nalazi se 390 m daleko i 90 m ispodrazine ulaza. Kroz špilju su postavljeni dobri pu-tovi s ogradama i stubama koji povezuju galerije.Duž cijele špilje ima lijepih sigastih ukrasa, naro-èito sigastih saljeva.

Lokvarku je moguæe posjetiti od lipnja do ru-jna, svaki dan od 10 do 18 sati, svaki puni sat, a uostalim mjesecima po dogovoru. Posjet traje 45-60 minuta. Glavna zanimljivost špilje je špiljskihodnik ukrašen sigama, naroèito na prijelazu sgalerije na galeriju.

Nakon razgledavanja špilje Lokvarke pre-poruèuje se razgledati male špilje, polušpilje iprirodni most u obližnjoj park-šumi Golubinjak.

5. ŠPILJA VRELO KOD FUžINAUkupna dužina svih kanala špilje iznosi 310 m,

od èega se turistièkim razgledavanjem može vi-djeti oko 180 m. Kroz špilju povremeno protjeèepotok koji tvori jezerca. Naroèito su zanimljivisigasti ukrasi na stropu špilje (mali stalaktiti) i sa-ljevi. Buduæi da je špilja potpuno vodoravna i bezstuba, ovo je jedina špilja u Hrvatskoj koju mogu

5, 2004 187

Špiljski ukrasi u Grgosovoj špilji foto: Vlado Božić

»Autocesta« u špilji Vrlovki foto: Vlado Božić

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 187

razgledati i posjetitelji u invalidskim kolicima.Špilju se može posjetiti od proljeæa do jeseni,svaki dan od 10-18 sati, a u ostalo vrijeme po do-govoru. Posjet traje 20-30 min. Zanimljivost susigasti ukrasi i povremeni podzemni potok.

6. JAMA BAREDINE KOD POREÈAOvo je jedina jama u Hrvatskoj ureðena za

turistièki posjet. Dubina joj iznosi 132 m, no po-sjetitelji se spuštaju samo do dubine od 60 m. Tlo-crtna duljina jame je 120 m i turisti je prijeðu u ci-jelosti. Cijeli turistièki put nalazi se na stubama srukohvatima i ogradama, a osvijetljen je elektriè-nom rasvjetom. Od dubine 20 m pa nadalje, jamaje bogato ukrašena svim vrstama sigastih ukrasa ubijeloj, žutoj, smeðoj i crvenoj boji. U jami se na116 m dubine nalazi bunar dubok 16 m, a u malombazenu na kraju turistièkog puta može se vidjetièovjeèja ribica (Proteus anguinus).

Jamu se može posjetiti od proljeæa do jesenisvaki dan, a zimi po dogovoru. Posjet traje 30 mi-nuta. Zanimljivost jame su sigasti ukrasi u raznimbojama, naroèito stalagmiti i saljevi, èovjeèja ri-bica, kao i legenda o nesretnim ljubavnicima.

7. ŠPILJA BISERUJKA NA KRKUU špilju se ulazi kroz malu betonsku kuæu

spuštajuæi se stubama do dubine od 12 m. Duljinašpilje je 110 m, a za posjet turista ureðeno je 65 m.

188 5, 2004

Turistički razgled špilje Lokvarke foto: Vlado Božić

Špiljski biser - Biserujka na Krkufoto: Vlado Božić

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 188

Špilja je bogato ukrašena sigastim tvo-revinama bijele, smeðe i crne boje. Pri-jelazi preko udubljenja u tlu osigurani sumostiæima i ogradama.

Biserujku se može razgledati u ljet-noj sezoni svaki dan od 10-18 sati, a ina-èe po dogovoru. Posjet traje 15-20 minu-ta. Zanimljivost su sigasti ukrasi, naro-èito veliki stalagmiti smeðe i crne boje,te bijeli stalaktiti.

8. BARAÈEVE ŠPILJEKOD RAKOVICE

Donja špilja obiluje lijepim sigastimsaljevima, a razgledati se može u dužiniod 300 m. U Gornjoj se špilji nalazeostaci obrambenog zida iz vremena ra-tova s Turcima na koji su sada dograðe-na vrata, a tu su naðeni i ostaci keramike,kostiju špiljskog medvjeda i drugih na-laza iz kamenog doba. Za razgledavanjeGornje špilje osposobljeno je 300 m.Špilje se mogu razgledati po dogovorusa Službom vodièa, ogranak Dinaridi-DISKF iz Irinovca. Posjet obim špiljamatraje oko jedan sat. Za rasvjetu služe pri-jenosne akumulatorske svjetiljke. Zanim-ljivost su lijepe sige, ostaci obrambenogzida i sonda paleontološkog iskapanja.

9. PLITVIÈKE ŠPILJEŠpilje se nalaze na podruèju Nacionalnog

parka Plitvièka jezera, neposredno uz jezera i ri-jeku Koranu. Sada su dostupne samo male polu-špilje. Pristup je s prvog, sjevernog, ulaza u park.Ispred slapa Plitvice može se stubama popeti doGornje Kaluðerove špilje, turistièkom stazom odSastavaka uz jezero Kaluðerovac doæi do DonjeKaluðerove špilje, špilje Šupljare i Modre špilje,a uz slap Milke Trnine do špilje Milke Trnine i uzMilanovo jezero do polušpilje Pakal. Nažalost za-puštene su Kostelèeva špilja uz Plitvièki slap išpilje uz Koranu nizvodno od Sastavaka.

Najveæa od spomenutih je Šupljara, prolaznašpilja, vrlo strma, s visinskom razlikom od 80 m.Gornja Kaluðerova špilja je takoðer prolazna polu-špilja duga 17 m, a Donja Kaluðerova je polušpilja

duga 8 m. Modra špilja je duga desetak metara ipotopljena. Špilja Milke Trnine je uska špilja duga32 m, a Pakal je polušpilja duga 3,5 m.

Polušpilje se mogu posjeæivati cijelu godinujer su osvijetljene danjim svjetlom i sve se mogurazgledati za sat i pol vremena. Zanimljivost sušpiljski kanali, male sige i pogledi iz špilja na je-zera, koja i sama po sebi pružaju prekrasan doživ-ljaj.

10. ŠPILJA SAMOGRAD KOD PERUŠIÆAŠpilja je duga 223 m. Turistièka staza prove-

dena je kroz cijelu špilju i sva je na stubama, ko-jih ima oko 470. Kroz prve dvije treæine špiljesilazi se 54 m, a zatim do kraja ima 26 m uspona.Staza prolazi ispod dva sigasta mosta. Špiljskikanal nema odvojaka, a odlikuje se lijepim sigas-tim saljevima, kupastim stalagmitima bijele i ze-lene boje, te smeðim stalaktitima.

5, 2004 189

Prolazna špilja Šupljara na Plitvičkim jezerima foto: Alan Čaplar

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 189

Špilju se može posjetiti samo u dogovoru svodièem Stjepanom Dasoviæem. Posjet traje 30-40 min. Zanimljivost su sigasti ukrasi, naroèito ku-pasti stalagmiti i saljevi zelene boje, te stalaktitismeðe boje.

11. ŠPILJA MANITA PEÆ U KLANCUVELIKE PAKLENICE

Špilja je duga 175 m i duboka 35 m. Sastojise od jedne jedine, ali goleme dvorane, pregraðenesigama u tri manje dvorane pune sigastih ukrasa,naroèito saljeva i stalagmita bijele, žute i smeðeboje. Ulazni otvor, probijen umjetno, zatvoren jevratima, a pokraj njih se nalazi kuæica s agregatomza struju.

Može se posjetiti u ljetnim mjesecima poned-jeljkom, srijedom, petkom i subotom od 10-13sati, a u ostale dane po dogovoru s Upravom Na-cionalnog parka »Paklenica«. Posjet traje 30 min.Zanimljivost su velike dvorane, sigasti saljevi, sta-lagmiti i stalaktiti u bijeloj, žutoj i smeðoj boji.

12. CEROVAÈKE ŠPILJE KOD GRAÈACAUkupna duljina obiju špilja iznosi gotovo 4

km. Gornja je duga 1290 m, a Donja 2682 m. Zaturistièki posjet ureðeno je po 700 m u svakoj.Obje špilje obiluju neobièno lijepim ukrasima raz-nih oblika i boja. Mogu se vidjeti i tragovi davnogživota u podzemlju kao što je »medvjeðe bru-šenje«. Na to ukazuju i mjesta paleontoloških iarheoloških iskapanja. Po bogatstvu ukrasa ovo sunajljepše turistièki ureðene špilje u Hrvatskoj.

Mogu se razgledati u ljetnim mjesecima svakidan od 10 do 18 sati, a drugim danima po dogov-oru. Posjet svakoj špilji traje oko 45 min, ne raèu-najuæi prilaz. Turistièka zanimljivost su golemedvorane, hodnici, jezerca, mnogo sigastih ukrasau bojama: stalaktiti, stalagmiti, stupovi, saljevi, ka-menice, kristali; mjesta arheoloških iskapanja.Špilje su trenutno privremeno zatvorene zbog sre-ðivanja administrativnih pitanja.

190 5, 2004

Stube u špilji Samograd foto: Vlado Božić

Velike kamenice u Donjoj Cerovačkoj špiljifoto: Vlado Božić

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 190

13. ŠPILJA VRANJAÈA KOD SPLITAUkupna duljina špiljskih kanala iznosi oko

180 m. Špilja se sastoji samo od dvije velike dvo-rane. Prva, ulazna dvorana je bez siga. Iz nje sekroz mali prirodni hodnik dolazi u drugu dvoranu,prepunu sigastih ukrasa raznih oblika i boja.Velièina ove dvorane je takva da se, prolazeæi kroznju kružnim putem, stjeèe dojam kao da se prolazistalno novim špiljskim hodnicima izmedu velikihsigastih stupova i stalagmita. Od ulaza do drugedvorane potrebno je spustiti se stubama 40 m.

Vranjaèu se može posjetiti u ljetnim mjesec-ima svaki dan od 10-18 sati, a inaèe po dogovoru.Posjet traje oko pola sata. Zanimljivost su sigastiukrasi, naroèito stalagmiti, stupovi i saljevi uraznim bojama.

14. ZMAJEVA ŠPILJA NA BRAÈUŠpilja je duga svega dvadesetak metara, a

široka na ulazu 11 m. Na ulazu se nalazi visok zids rešetkastim željeznim vratima. S lijeve stranešpilje, u živoj stijeni, uklesan je lik zmaja, a uzanj, ali i na drugim mjestima u špilji, ima još ukle-sanih reljefa. U špilji se nalaze ostaci zidova ka-pelice i nastambi monaha (pustinjaka) koji su tuživjeli u prošlim stoljeæima.

Špilju se može posjetiti samo u odreðene daneu dogovoru s vodièem Zoranom Kojiæem. Posjet

traje 10 - 15 minuta. Špilja je osvijetljena danjimsvjetlom. Zanimljivost su reljefi uklesani u stijena-ma špilje, osobito zmaja te kralja i kraljice, kao iostaci samostanskih nastambi.

15. MODRA ŠPILJA NA BIŠEVUŠpilja je duga 36 m. Glavna dvorana duga je

24 m, a široka 14 m. U dvoranu špilje kroz pod-vodni otvor prodire danje svjetlo i odbijajuæi se odpjeskovitog dna stvara posebne svjetlosne efekte.Posebno je lijepa modra boja, po kojoj je špilja idobila naziv.

Modru špilju vrijedi posjetiti samo za lijepavremena, bez valova. Polascisu iz Komiže ili Visa oko 10sati i prema dogovoru s turis-tièkim udrugama u Komiži iVisu koje organiziraju po-sjete. Razgledavanje špiljetraje 10-15 minuta, a s dolas-kom i povratkom do Komižeoko 3 sata. Zanimljivost su sv-jetlosni efekti - modrilo, samoza sunèana vremena prijepodne, najljepše izmeðu 9 i 11sati.

Nakon razgledavanja Mo-dre špilje preporuèuje se raz-gledati i ove špilje: Medvid-inu špilju na južnom dijeluotoka Biševa, koju se može uz

5, 2004 191

Zmajeva špilja na Braču foto: Vlado Božić

Modra špilja foto: Vlado Božić

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 191

vlastito svjetlo razgledati jedino iz brodice, i to ugotovo cijeloj dužini (160 m); Zelenu špilju naotoku Ravniku, istoèno od Visa - razgledavanje izbrodice, osvijetljena je danjim svjetlom; Titovušpilju na otoku Visu osvijetljenu danjim svjetlomte Kraljièinu špilju na Visu, s vlastitom rasvjetom.

16. TALIJANOVA BUžA NA PAGUTalijanova buža je tunel za vodovod izgraðen

vjerojatno u I. stoljeæu poslije Krista za potrebeopskrbe pitkom vodom rimskog grada Kisse, da-našnje Novalje. Tunel se proteže ispod brda Figu-rice u dužini od oko 1160 m, od èega je danas pro-hodno 1042 m. Za posjetitelje, zasada, ureðeno jesamo nekoliko stotina metara. Tunel ima 8 odzraè-nika, najviši mjeri 44 m. Tunel je presijecao neko-liko kaverni - prirodnih špilja. Na jednoj cigli možese proèitati natpis AFAESONIA. Voda iz No-valjskog polja tekla je kroz tunel jarkom u podu.

Buža se može posjetiti tijekom ljetnih mjesecisvaki dan, a u ostalom dijelu godine po dogovorus Turistièkom zajednicom. Posjet traje 20 min.Elektriènom rasvjetom osvijetljeno je 300 m tunela.

Zanimljivost je tunel s jarkom za vodu i tragoviruènog kopanja dlijetom u živoj stijeni.

17. TUNELSKO SKLONIŠTE »BUNKERI«U KLANCU VELIKE PAKLENICE

Podzemni hodnici i dvorane izdubljni su uživoj stijeni radi sklanjanja ljudi u sluèaju atom-skog rata, a potom zazidani i nikad korišteni. Sklo-nište ima više ulaza, od kojih se sada koristi samojedan. Ukupna dužina svih hodnika i dvorana je550 m, a posjetitelji razgledaju oko 200 m. U jed-nom hodniku postavljena je stalna izložba ka-menih kipova.

Sklonište se može razgledati u ljetnim mjese-cima svakodnevno od 16-19 sati bez obzira na brojposjetitelja, a u ostale mjesece po dogovoru sUpravom Nacionalnog parka »Paklenica« (potreb-no je barem 20 posjetitelja). Posjet traje 30 min-uta. Sklonište je osvijetljeno elektrikom iz agre-gata na ulazu. Zanimljivost su podzemne dvoranei hodnici, neki veæ djelomièno zasigani.

192 5, 2004

Kroz Talijanovu bužu foto: Vlado Božić

U podzemlju Paklenice foto: Vlado Božić

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 192

Veæ mnoga proljeæa privlaèi me bajkovit otoku Kvarnerskom zaljevu, otok Lošinj. Za razliku oddrugih otoka Lošinj se istièe svojom prirodnomljepotom i bujnom vegetacijom. Negdje samproèitala da na njemu ima više biljnih vrsta negona cijelom britanskom otoèju! Šetnje kroz divljinuotoka, kroz mirisne borove šume, uz huk valova icvrkut ptica uvijek me ispune novom snagom.

Mnogo je divnih predjela na ovom èudesnomotoku, a jedan od njih je Osoršèica, najviši diootoka. To je mjesto kamo odlaze pravi ljubiteljinetaknute prirode i planinarenja. Tamo samnakanila poæi i ja.

Penjanje stjenovitim, šumovitim, mirisnimstazama, iako naporno, bilo je èarobno. Iz Nere-

zina popela sam se na Sv. Mikulu (557 m), gdjese nalazi kapelica po kojoj je vrh dobio ime. Oda-tle sam ugledala i spremila u sjeæanje vidik dužotoka Lošinja sve do njegove najjužnije toèke tesliku otoèiæa Ilovika. S puta prema vrhu Televrinuspustila sam se oznaèenom stazom do špilje u ko-joj je, kako legenda kazuje, pustinjskim životomživio osorski biskup Sv. Gaudencije. Ondje je bo-ravio niz godina èineæi pokoru te je isprosio odBoga milost da na otocima Cresu i Lošinju ne budezmija otrovnica, a ako koja stigne ona bi uginula.

5, 2004 193

OSORŠÈICA - ÈAROBNI LOŠINJSKI DIV

MIRTA MARCIÆ, Zagreb

P L A N I N A R E N J E P O O T O K U L O Š I N J U

* Autorica ovoga èlanka je 15-godišnja zagrebaèkasrednjoškolka, èlanica HPD »Željeznièar«

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 193

Penjuæi se osunèanom stazom prema vrhu, uzavjetrini od bure što je toga dana nemilosrdnopuhala na drugoj strani grebena, ugledala samovce koje su se bez gospodara predale prirodi islobodi divljine.

Došavši na najvišu toèku otoka, vrh Televrin(588 m), osjeæala sam sreæu zbog svog uspjeha. Svrha se protezao velièanstven prizor. Ispred menesu se pružali otoci Unije, Vele i Male Srakane iSusak okruženi morem koje se zrcalilo na suncu,a u daljini se nazirala talijanska obala. Oèaranaprizorom sjela sam na stijenu i poèela osluškivati.Vladala je potpuna tišina, spokoj i mir. S vremenana vrijeme zaèulo bi se tek lagano šumorenje vje-tra koji se probijao kroz stijene i primorsku maki-ju što pomalo osvaja vrh. Osjetila sam mirisljekovitog bilja koje je bilo u vrhuncu proljetnecvatnje. Pogled sam zaustavila na velikoj ljubièas-to-plavoj površini ljekovite kadulje.

Iznenadan krik presjekao je mir i spokoj: is-pod mene uz obalu i nad otokom prolijetali sugalebovi. Svojom bjelinom isticali su se nad mod-rim morem na èijoj površini bi se tu i tamo zabi-jelili pjenušavi valovi, ovèice.

Taj kratki predah obnovio mi je snagu i bilasam spremna da poðem dalje kamenitom stazomprema planinarskoj kuæi. Prolazila sam šibanaoštrom i hladnom burom kroz suri kamenjar. Jasnoje bilo da ovdje gdje brije snažan nezaustavljivvjetar ne može bujati vegetacija. U daljini samugledala planinarsku kuæu, èinilo se kao da je nadohvat ruke, ali trebalo mi je vremena da stignemdo nje.

Planinarska kuæa Sv. Gaudent (274 m) smješ-tena je iznad drevnoga grada Osora koji se ugni-jezdio jednim svojim dijelom na Lošinju, a drugimna otoku Cresu. U kuæi sam se okrijepila toplomjuhom, a u svoj planinarski dnevnik utisnula žigkoji æe me podsjeæati na nezaboravan izlet naOsoršèicu. U suton toga dana spustila sam se doOsora i vratila u Mali Lošinj.

Nakon nekoliko dana vraæala sam se u Za-greb. Prolazeæi autobusom podno Osoršèice zadiv-ljeno sam gledala u tog diva i sa sjetom, ali i vese-ljem prisjeæala se njegovih staza i krajolika. Tadasam zakljuèila da to neæe biti moj prvi i posljed-nji susret s tom èudesnom planinom.

194 5, 2004

NOVA TURISTIÈKAKARTA NP PAKLENICA

Izdavaèka kuæa Astroida d.o.o. izZagreba, koja izdaje i penjaèke vodièeza Paklenicu i Hrvatsku, izradila je itiskala novu kartu Paklenice. Karta jeizraðena u mjerilu 1:25.000, prema naj-novijim podacima zakljuèenima s velja-èom ove godine, a sadrži sve markiraneplaninarske i biciklistièke staze, turis-tièke sadržaje, ispravljeno nazivlje,oznake skloništa, znamenitosti, vrhove,naselja, toène granice parka i drugo, aposebno su istaknute zone opasne zbog

posljedica rata. Na poleðini karte je teksto nacionalnom parku na hrvatskom, en-gleskom, njemaèkom i talijanskom jeziku,ilustriran fotografijama u boji. Formatkarte je 83 x 57 cm, a tiskana je na kva-litetnom sjajnom papiru i predstavlja pravoosvježenje na tržištu zemljovida korisnihplaninarima.

Karta se može kupiti u Hrvatskomplaninarskom savezu, u Nacionalnom par-ku Paklenica i u Turistièkoj zajednici op-æine Starigrad-Paklenica po cijeni od 44kune.

Tomislav Markoviæ

HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 194

U Ogulinu je 17. travnja, prigodomsveèanosti poèetka obilježavanja 130. obljet-nice hrvatskog planinarstva, predstavljenadugo oèekivana »Zlatna knjiga hrvatskogplaninarstva«. Rijeè je o knjizi koja je, možese to slobodno reæi, kruna svestranog plani-narskog rada našeg vodeæeg planinarskogpublicista prof. dr. Željka Poljaka. On je zaovo djelo, kroz svoje dugogodišnje planinar-sko djelovanje, a i radeæi na knjizi intenzivnoviše od godinu i pol, marljivo prikupljaopovijesnu graðu i napravio izuzetno vrijedan,zanimljiv i sistematièan povijesni prikaznašeg planinarstva. Zlatna knjiga hrvatskogplaninarstva je zapravo svojevrsna planinar-ska enciklopedija koja obuhvaæa sve plani-narske djelatnosti i prati njihov razvitak odpoèetaka do danas. Valja reæi da se ova knji-ga znatno razlikuje od jedinoga do sada sus-tavnoga povijesnog prikaza (Povijest hrvat-skog planinarstva Vladimira Blaškoviæa, Za-greb, 1975), prvo zato što Blaškoviæeva stu-dija završava s 1949. godinom i, drugo, štoopširno i na neponovljiv naèin prikazuje po-èetke našeg planinarstva u širokom kontek-stu tadašnjih zbivanja i opæih prilika. Prematome, nova knjiga i knjiga »Hrvatsko plani-narstvo« iz 1975. godine posve su razlièite idobrim dijelom komplementarne.

U knjizi je povijesni razvitak prikazanu deset poglavlja i to: Uvod, Preteèe organi-ziranog hrvatskog planinarstva, Hrvatsko planinarskodruštvo, Razdoblje od HPD-a do PSH, Planinarski savezHrvatske i Hrvatski planinarski savez, Planinarska dru-štva u Hrvatskoj, Regionalno udruživanje, Struène dje-latnosti, Planinarske kuæe i drugi objekti od 1878. dodanas i Biografski leksikon hrvatskih planinara.

Knjiga ima 350 stranica enciklopedijskog formata,a tekst je popraæen s nekoliko stotina povijesnih slika idokumenata te više raznovrsnih tablica. Na naslovnicije uspjeli snimak Klekove stijene koji je snimio TomislavMarkoviæ. U prvom dijelu knjige obraðena je najranijaplaninarska povijest prije osnutka planinarske organi-zacije, sam osnutak i njezino djelovanje do drugogasvjetskog rata. U drugom dijelu knjige posebna jepozornost posveæena radu i uspjesima naših plani-

narskih društava, planinarskim kuæama i planinarskimdjelatnostima, a u biografskom leksikonu može se naæi800 biografija najistaknutijih planinara koji su obilježilinašu planinarsku povijest.

Dio knjige oživljen je atraktivnim slikama u bojikoje zorno predstavljaju najveæe uspjehe u svim plani-narskim djelatnostima. Svaka djelatnost detaljno je ob-jašnjena; prikazan je njen povijesni razvoj od njenog os-nutka s naglaskom na najvažnije dogaðaje, što podrazu-mijeva podatke o vrsti, mjestu i vremenu dogaðaja te ime-nima sudionika; opisani su najvažniji problemi s kojimase u svom razvoju susretala odreðena djelatnost i kojasu najvažnija dostignuæa. Takoðer, opisano je današn