Tad Williams - TORANJ ZELENOG ANĐELA - II. DIO

7/29/2019 Tad Williams - TORANJ ZELENOG ANELA - II. DIO

1/286

1


2/286

[email protected]

Ova knjiga posvedena je mojoj majci, Barbari Jean Evans, koja me nauila ubokoj privrenosti abljem voru,Stoju-tarskoj umi, Shireu, Okrugu i mnogim rugim skrivenim mjestima i zemljama izvan poruja kojapoznamo. Takoer je u meni stvorila ivotnu elju za vlastitim otkri dima i potrebi a ih poijelim s rugima. Ovuknjigu elio bih poijeliti s njom.

Autorova napomena

"Prihvatih se posla, iz ljubavi prema svijetu iza ugodu plemenitim srcima: onima koji su mi dragi i svijetu komepoklanjam srce svoje. Ne mislim na obian svijet, onih koji (kako uh) ne mogu ponijeti bol i enju, ved semoraju kupati u savrenoj sredi. (ao im Bog a ih samo sreda eka!) Njihov svijet i nain ivota moja pria ne otie: njen ivot, i moj, o toga su ovojeni. Meni je na umu jean posve rugi svijet, to istovremeno onosi u srce gorku voljkost i slatku tugu, ushidenje srca i bol enje, ragi ivot i tunu smrt, ragu smrt i tuan ivot. Uovom svijetu neka mi bue oputeno izgraiti i svoj, a bue zajeno s njim proklet ili spaen."GOTTFRIED VON STRASSBURG(autor "Tristana i Izolde")

Ovo jelo ne bi bilo mogude bez pomodi mnogih ljui. Svoje zahvale upudujem: Evi Cumming, Nancy eming -Williams, Arthuru Rossu Evansu, Peteru Stampfelu i Michealu Whelanu, koji su svi proitali strano ug rukopis,a zatim pruili porku, korisne savjete i mure primjebe; Anrevvu Harrisu, za logisti ku potporu izna svakogzahtjeva prijateljstva, i osobito mojim urednicama, Betsy Wollheim i Sheili Gilbert, koje su ugo i teko raile ami pomognu napisati najbolju knjigu koju sam mogao napisati. Oni su svi velike ue.

Autorovo upozorenje

Lutalice po zemlji Osten Arda upozoravaju se da ne poklanjaju slijepo povjerenje starim pravilima i oblicima, dapromotre sve obree vrlo pozorno, jer oni esto prikrivaju bivanje priviom.Narod Quanuca iz snijegom pokrivenih Trollfella ima izreku: "Onaj tko je siguran da zna ishod stvari dok one tekpoinju ili je neobino muar ili neobino glup; koje go bilo istina, sigurno je to nesretan ovjek, jer je zabio nou srce uenja."Otvorenije, novi posjetitelji ove zemlje trebali bi se pripaziti: neka ne tr e pre ruo.Quanuci imaju jo jenu izreku: "Dobro doao, strance. Putovi su danas prevrtljivi."

Predgovor

Eonima je Visotvra pripaala besmrtnim Sithama, ali oni su utekli iz velebnog vorca prije napaa Ljuskog roa.Ljui su ugo vlaali tom najvedom o tvrava, i ostatkom Osten Ara takoer . Svijetli Ivan, Veliki kralj svih naroaljudi, njezinje najnoviji gospoar; nakon rano oivljenih trijumfa i slave, presjeao je esetljedima mira sa svogkosturskog stolca, Prijestolja od zmajokosti.Simon, nespretni etrnaestogoinjak, jean je o peraa posua Visotvre. Njegovi roitelji su mrtvi, njegova jedinaprava obitelj su slukinje i njihova stroga nazornica, Rahela Zmajevna. Ka Simon moe pobje o svog posla udikuhinji, iskraa se u prenatrpane oaje oktora Morgenesa, vorskog ekscentrinog uenjaka. Ka starac pozoveSimona da bude njegov egrt, mlaid je presretan - sve ok ne otkrije a Morgenes vie voli pouavati itanje ipisanje nego aroliju.Ubrzo prastari kralj Ivan umire te se Elija, stariji o njegova va sina, priprema zauzeti prijestolje. Joua, Elijinmrzovoljni brat, prozvan Jed-noruki zbog rane koja ga je nagrila, otro se prepire s buu kraljem oko Pryratesa,dimozloglaenog svedenika koji je jean o Elijinih najbliih savjetnika. Bratska razmirica prijete je oblak na vorcem idizemljom.Elijina vlaavina poinje obro, ali olazi sua ok kuga pogaa nekoliko naroa Osten Ara. Uskoro ometnici krstarecestama, a ljui nestaju iz osamljenih sela. Re stvari se rui, kraljevi poanici gube vjeru u njegovu vlast, aliini se anita ne uzrujava vlaara ni njegove prijatelje. ok se amor nezaovoljstva pomalo ie cijelim kraljevstvom, Elijinbrat Joua nestaje - kako bi zametnuo ustanak, vele neki.Elijino bezakonje uznemiruje mnoge, ukljuujudi vojvou Isgrimnura o Rimmersgara i grofa Eolaira, izaslanika izzapadne zemlje Hernvstir. ak i kdi kralja Elije, Miriamele, osjeda nelagou, posebice u vezi s crvenim svedenikomPrvratesom, vjernim savjetnikom njezina oca.U meuvremenu Simon zapaa u neprilike kao Morgenesov pomodnik. Njih vojica postaju veliki prijatelji unatoSimonovoj sanjarskoj priroi i oktorovu obijanju a ga poui iemu to nalikuje na magiju. Tijekom jenog o svojih tumaranja tajnovitim prolazima labirinta Visotvre, Simon otkriva tajni prolaz i onje ga umalo uhvati Prvrates.Izmaknuvi svedeniku, ulazi u skrivenu pozemnu oaju i pronalazi Jouu, kojega re u zarobljenitvu kako bi ga

2


3/286

[email protected]

iskoristili za nekakav straan obre to ga planira Prvrates. Simon olazi po oktora Morgenesa i njih vojicaoslobaaju Jouui ovoe ga u oktorove oaje, oakle ga alju na slobou kroz tunel koji voi ispo revnog vorca.I ok Morgenes tajanstvenim prijateljima alje ptice pismonoe s vijestima o onom to se ogoilo, Prvrates i kraljevagarda dolaze uhititi doktora i Simona. Morgenes pogiba u borbi s Prvratesom, ali njegova rtva omogudava Simonu apobjegne kroz tunel.Polumahnit, Simon se probija crnim honicima po vorcem, koji sare ruevine stare pala Sitha. Izlazi na povrinuena grobitu s ruge strane graskih beema, a taa ga privu svjetlost krijesa. Svjeokom je unovata prizora:ePrvrates i kralj Elija sujeluju u obreu s bljeolikim bidima u crnim haljama. Blijei stvorovi aju Eliji neobian sivi

ma uznemirujude modi, zvan Tuga. Simon bjei.ivot u ivljini na rubu velebne ume Alheorte je bijean, i tjenima poslije Simon je gotovo mrtav o glai iiscrpljenosti, ali jo aleko o svoL cilja, Jouine sjeverne tvrave Naglimun. Pribliivi se nekoj umskoj kolibi ne bi liisprosio koricu kruha, pronalazi neobino bide uhvadeno u stupicu - jednog od Sitha, rase koja se smatrala mitskom ilibarem avno iezlom. umar se vrada, ali prije nego to uspije ubiti nemodnog Sithu, Simon obara umara uarcem.Sitha, jenom osloboen, zastaje tek a oapne bije lu strijelu na Simona, a potom nestaje. Novi glas kazuje Simonuda uzme bijelu strijelu, da je ona Sithin dar .Patuljasti je priolica trol zvan Binabik, koji jae na golemoj sivoj vuici. On ispria Simonu kako je bio samo u prolazu,ali a de ga saa otpratiti u Naglimun. Simon i Binabik ozive mnoge pustolovine i unovate zgoe na putu premaNaglimunu; shvadaju a im prijeti neto vie o kralja i njegova savjetnika, lienih svojeg zarobljenika. Ka ih ponu proganjati nezemaljski bijeli psi koji nose ig Olujnog vrha, zloglasne planine na alekom sjeveru, primorani supotraiti zaklon Gelojine umske kude, ovevi sa sobom vije putnice koje su spasili o pasa. Geloj, jeziava umskaena na glasu kao vjetica, i sama vii a su se revni Norni, opaki roaci Sitha, nekako upleli u subinu kraljevstvaSvijetlog Ivana.Progonitelji ljuske i ine priroe prijete im na putu za Naglimun. Nakon to je Binabik nastrijeljen, Simon i jena o

spaenih putnica, mlaa slukinja, moraju se nastaviti probijati kroz umu. Napaa ih kosmati iv, a spaava Jouinalovaka ruina.Princ ih ovoi u Naglimun, gje se Binabikove rane zalijee i gje se potvruje aje Simon upao u stravian vrtlogogaaja. Elija uskoro olazi i poinje opsau Jouina vorca. Simonova suputnica, mlaa slukinja, zapravo jeprinceza Miriamele koja putuje preruena, bjee pre svojim ocem, za kojega se boji a je poluio po Prvratesovimdiutjecajem. Oasvu sa sjevera preplaen se naro sjatio u Naglimun i k Joui, njihovoj posljenjoj zatiti opoludjelog kralja.ok princ i ostali raspravljaju o skoranjoj bitki, unovat stari Rimeranin zvan Jarnauga pojavljuje se u vorani zavijedanje. On je pr ipanik Saveza Pergamene, kruga uenjaka i upudenih iji su lanovi bili Morgenes i Binabikovuitelj, a on onosi jo mranih vijesti. Njihov neprijatelj, kae on, nije samo Elija; kralj prima pomod o Inelukija KraljaOluje, koji je nekod bio princ Sitha - ali je mrtav ved pet stoljeda i iji bestjelesni uh saa vlaa Nornima s planineOlujni vrh, blijeim roacima protjeranih Sitha.Strahotna arolija sivog maa Tuge prouzrokovala je i Inelukijevu smrt i ljuski napa na Sithe. Savez Pergamenevjeruje a su Tugu arovali Eliji kao prvi korak nekog neokuivog osvetnikog plana, plana koji de zemlju ovesti poaram neumrlog Kralja Oluje. Jeina naa potjee iz proroanske pjesme koja navoi na pomisao a bi 'tri maa'

mogla preokrenuti Inelukijevu modnu aroliju.Jean o maeva Kralja Oluje - Tuga, ved je u rukama njihova neprijatelja, kralja Elije. rugi je rimmersgarska otricaMinneyar, koja se takoer nega nalazila u Visotvri, ali za koju se vie ne zna gje je. Tredi je Trn, crni manajslavnijeg viteza kralja Ivana, sir Camarisa. Jarnauga i ostali smatraju a su mu uli u trag negje na zaleenomsjeveru. Gajedi slabu nau, Joua alje Binabika, Simona i nekoliko vojnika u potragu za Trnom, u asu ka seNaglimund priprema za opsadu.I rugi su po utjecajem rastude krize. Princeza Miriamele, frustrirana pokuajima svojeg strica Joue aje zatiti,preruena bjei iz Naglimuna u rutvu tajanstvenog reovnika Caracha. Naa se a de se uspjeti probiti o junogNabbana i zamoliti svoje roake a pomognu Joui. Stari vojvoa Isgrimnur na Jouin nagovor zakrabulji svojeprepoznatljivo lice i krede za njom a je spasi. Tiamak, wranski uenjak koji ivi u movari, prima unu poruku osvog starog mentora Morgenesa o tekim vremenima koja olaze i aje naslutiti a de Tiamak u njima imati svojuulogu. Maegwin, kdi kralja Hernvstira, bespomodno glea kako izaja Velikog kralja Elije uvlai njezinu obitelj i zemljuu vrtlog rata.Simon, Binabik i njihovi suputnici upaaju u zasjeu Ingena Jeggera, lovca Olujnog vrha, i njegovih slugu. Spaava ihtek ponovna pojava Sithe Jirikija, kojegaje Simon izbavio iz umarove zamke. oznavi za njihovu potragu, Jiriki oluiotpratiti ih o planine Urmsheim, legenarnog prebivalita jenog o velikih zmajeva, u potrazi za Trnom.Simon i ostali stiu na planinu, a kralj Elija ovoi svoju vojsku pre Jouin vorac u Naglimunu, i prema su prvinapai obijeni, branitelji trpe velike gubitke. I ba ka seini a se Elijina sila povlai i oustaje o opsae te a

3


4/286

[email protected]

stanovnici tvrave mogu slaviti, neobina oluja pojavljuje se na sjevernom obzoru i obrui se na Naglimun. Oluja jeoblak po kojim putuje Inelukijeva stravina vojska Norna i ivova, pa ka Crvena Ruka, glavni sluga Kralja Oluje,razbije vrata Naglimuna, poinje straan pokolj. Joua i nekolicina ostalih uspijevaju pobjedi iz ruevina vorca. Prijenego to je zamaknuo u veliku umu, princ Joua proklinje Eliju zbog njegove nepromiljene pogobe s Kraljem Oluje izaklinje se a de povratiti krunu njihova oca.Simon i njegovi suputnici uspinju se na Urmsheim, proavi kroz velike opasnosti kako bi otkrili Uunovo rvo,ivovski zaleeni voopa. U pilji nalik na grobnicu pronalaze Trn. Htjeli su ga uzeti i pobjedi, no ponovno sepojavljuje Ingen Jegger i napaa ih sa svojim vojnicima. *6itka bui Igjarjuka, bijelog zmaja, koji je godinama

rijemao ispo lea. Mnogo je mrtvih na objema stranama. Jeino Simon ostaje na nogama, naavi se u zamci narubu provalije; ok se leeni crv nanosi na njega, on poie Trn i zamahuje njime. Zapljuskuje ga zmajeva kipua krvddok on gubi svijest.Simon se bui u pedini na trolskoj planini Yiqanuc. Njeguju ga Jiriki i erkvnlanski vojnik Haestan. Trn su izbavili sUrmsheima, ali Binabika, osuenog na smrt, s Rimeraninom Sluigom u zarobljenitvu ri njegov vlastiti narod.Simon ima oiljke o zmajeve krvi, a irok pramen njegove kose je pobijelio. Jiriki ga naziva 'Snjenoprameni' i govoriSimonu a je, za obro ili zlo, nepovratno oznaen.Kratak saraj Kamena oprotajaSimon, Sitha Jiriki i vojnik Haestan poasni su gosti u grau na vrhu planine majunih qanukih trolova. Ali RimeraninSludig - iji je naro ovajkaa neprijatelj trolova - i Simonov trolski prijatelj Binabik nisu tako obro proli: Binabikovnaro ri ih obojicu u zatoenitvu, osuene na smrt. Audijencija kod Pastira i Lovkinje, vladara Qanuca, otkriva daBinabika ne okrivljuju samo za naputanje svojeg plemena, nego i zato to nije ispunio obedanje a de se vjenati saSisqi, najmlaom kderi vlaajude obitelji. Simon preklinje Jirikija a posreduje, ali Sitha ima obveze prema vlastitojobitelji i odbija upletati se u trolsko poimanje pravde. Netom prije pogubljenja, Jiriki odlazi svojem domu.Iako je Sisqi ogorena zbog Binabikove navone prevrtljivosti, ne moe ponijeti a ga ubiju. Sa Simonom i

Haestanom organizira izbavljenje vojice zatoenika, ali ok trae svitak u pilji Binabikova uitelja u kojemu sespominje Kamen oprotaja - za koji je Simon doznao u viziji - ponovno ih zarobe gnjevni qanu voe. No oporukakiBinabikova uitelja potvruje trolovu priu o njegovoj osutnosti, a njezina upozorenja napokon uvjeravaju Pastira iLovkinju a svim zemljama oista prijeti opasnost koju nisu razumjeli. Nakon rasprave, zatoenici su pomilovani, aSimon i njegovi suputnici obivaju oputenjea ostave Yiqanuc i onesu mo ma Trn izgnanom princu Joui. Sisqidnii ostali trolovi opratit de ih o ponoja planine.U meuvremenu, Joua i mala skupina sljebenika pobjegli su iz Naglimuna te lutaju umom Alheorte, progonjeniNornima Kralja Oluje. Moraju se obraniti ne samo o strijela i kopalja nego i o crne magije, ali napokon ih susreduGeloj, umska ena, iLelet, nijema jevojica koju je Simon spasio pre stranim psima Olujnog vrha. unovat parvoi Jouinu ruinu umom o mjesta koje je nekod pripaalo Sithama, kua ih se Norni ne usuuju slijeiti zbogstraha o krenja revne Pogobe izmeu razvojenih roova vilenjaka. Geloj im taa govori a moraju otputovati narugo mjesto, Sithama jo svetije, onaj isti Kamen oprotaja kamo je uputila Simona u viziji koju mu je poslala.Miriamele, kdi Velikog kralja Elije i Jouina nedakinja, putuje na jug u nai a de pronadi Jouine saveznike meusvojom robinom na vorima Nabbana; prati je raskalaeni reovnik Carach. Zarobljava ih grof Stredwe odPerruina, lukav i pomitljiv ovjek, koji kazuje Miriamele a de je preati neimenovanoj osobi kojoj je ostao uanveliku uslugu. Na Miriamelinu raost, ispostavi se aje ta tajanstvena osoba prijatelj, svedenik inivan, tajnik lektoraRanessina, poglavara Majke Crkve. Di-nivan je tajni lan Saveza Pergamene i naa se a de Miriamele uvjeriti lektoraa potkae Eliju i njegova savjetnika, otpanikog svedenika Pryratesa. Majka Crkva je po opsaom, ne samo Elije,koji zahtijeva da se crkva ne uplede u njegovu vlast, nego i Ognjenih plesaa, vjerskih fanatika koji tvre a im se KraljOluje ukazuje u snovima. Ranessin saslua Miriamelinu priu i vrlo je uznemiren.Simona i njegovu ruinu napanu snjeni ivovi pri silasku s visoke planine, a vojnik Haestan i mnogi trolovi izgubeivote. ok razmilja o nepravi ivota i smrti, Simon nehotice probui sithsko zrcalo koje mu je Jiriki ao kao talismanprizivanja, te otputuje Cestom snova, na kojoj najprije susretne sithskog matrijarha/lmerasM, a potom i stranunornsku kraljicu Utuk'ku. Amerasu pokuava shvatiti spletke Utuk'ku i Kralja Oluje te putuje Cestom snova u potrazi zamurodu i saveznicima.Joua i ostatak njegove ruine napokon izlaze iz ume na travnjake Visokog Thrithinga, gje ih zarobi nomadski klanvoen poglavarom Marke Fikolmijem, ocem Jouine ljubavnice Vorzheve. Fikolmij je gnjevan zbog gubitka keri, adnakon to ivljaki pretue princa, organizira voboj u kojem bi Joua trebao izgubiti ivot; Fikolmijev plan propaa iJoua preivi. Fikolmij je saa prisiljen isplatiti oklau ajudi prinevoj ruini konje. Joua, pogoen stiom kojiVorzheva osjeda pre svojim naroom, oeni se njome pre Fikolmijem i okupljenim klanom. Ka Vorzhevin otaczlurado objavi da vojnici kralja Elije dolaze preko travnjaka a ih zarobe, princ i njegovi sljebenici ojau na istokprema Kamenu oprotaja.

4


5/286

[email protected]

U alekom Hernvstiru, Maegwin je posljenja o svojeg roa. Njezin otac kralj i njezin brat pali su boredi se protivElijina sljebenika Skalija, a ona i njezin naro pronali su utoite u piljama gorja Grianspog. Maegwin mueneobini snovi te je privlae stari runici i pilje ispo Grianspoga. GrofEolair, najvjerniji vazal njezina oca, olazi upotragu za njom. Naavi je, zajeno uu u veleban pozemni gra zvan Mezutu'a.Maegwin je uvjerena a tu ive Sithe te a de, kao neka u avnini, pritedi u pomod Hernvstircima, ali jeini stanovnicikoje otkriju u ruevnom grau su pozemljai - neobina, plaljiva skupina rudara u dalekom rodu s besmrtnicima.Pozemljai, koji su izvrsni kovai i klesari, otkrivaju a je ma Minnejar za kojim traga Jouin naro zapravo otricaznana po imenom Svjetloklin, zakopana sa Svijetlim Ivanom, Jouinim i Elijinim ocem. Te vijesti malo znae Maegwin,

koju pogaa spoznaja a njezini snovi nisu onijeli pravu pomod njezinu narou. Jenako je tako uznemiruje ono toona smatra svojom budalastom ljubavlju prema Eolairu te izmisli zadatak za njega - neka vijest o Minnevaru izemljovide pozemljakih iskopina, koji ukljuuju tunele ispo Elijina vorca Visotvre, onese Joui i njegovoj ruinipreivjelih. Eolair je zbunjen i razgnjevljen, ali svejeno olazi.Simon, Binabik i Sluig ostavljaju Sisqi i ostale trolove u ponoju planine i nastavljaju preko ledenih prostranstavaBijele pustoi. Tono na sjevernom rubu velebne ume pronalaze revni samostan, naseljen jecom i njihovomskrbnicom, starijom jevojkom zvanom koi. Tu prenode, sretni to su se sklonili o hlanode, ali pokae se da jekoi vie nego to se ini: u tami vrabinama ulovi svu trojicu u stupicu te poinje obre u kojem kani prizvati KraljaOluje i pokazati mu a je otela ma Trn. Jean o nemrtvih, Crvena Ruka, pokae se zahvaljujudi Skoinoj aroliji, aliedno od jece omete obre i privue uovian roj kopaa. koi i jeca poginu, a Simon i ostali pobjegnu ponajvie

zahvaljujudi Binabikovoj neustraivoj vuici Qantaqi. Simon je gotovo izbezumljen o misaonog oira Crvene Ruke tese, bjeedi, zabije u rvo i izgubi svijest. Propane u neku guuru, te ga Binabik i Sluig uzaluno trae. Puni kajanja,uzmu ma Trn i nastave prema Kamenu oprotaja bez njega.Uz Miriamele i Caracha, jo je nekoliko ljui stiglo u lektorovu palau u Nabbanu. Jean o njih Jouin je saveznik,vojvoda Isgrimnur, koji traga za Miriamele. Drugi je Prvrates, koji donosi lektoru Ranessi-nu kraljev ultimatum. Lektor

avno prekori i Prvratesa i Eliju; kraljev poslanik olazi s gozbe, prijetedi osvetom.Te nodi Prvrates mijenja oblik s pomoduarolije koju su mu ali sluge Kralja Oluje te postaje sjenovit stvor. Usmrtiinivana, a ona brutalno ubije lektora. Potom pometne poar u voranama kako bi prebacio sumnju na Ognjeneplesae. Carach, koji se veoma boji Prvratesa i koji je proveo nod nagovarajudi Miriamele a pobjegne s njim izlektorove palae, uarcem je onesvijesti i ovue iz palae. Isgrimnur pronalazi inivana na samrti, koji mu a znakSaveza Pergamene za Wranjanina Tiamaka i uputi ga a oe u krmu zvanu Filipina zjela u Kvvanitupulu, gradu narubu movara juno o Nabbana.Tiamak je u meuvremenu primio poruku o inivana i na putu je prema Kvvanitupulu, iako mu putovanje umalozavri zbog napaa krokoila. Ranjen i u groznici, napokon stie u Pilipinu zjelu gje ga nimalo srano oeka novagazdarica.Probuivi se, Miriamele shvati a ju je Carach prokrijumario u spremite nekog broa. ok je reovnik leao upijanom snu, bro je otplovio. Ubrzo ih pronae Gan Itai, Niskia, iji je posao uvati bro o prijetedih voenihstvorenja zvanih kilpe. Iako se Gan Itai svide slijepi putnici, ona ih ipak preda vlasniku broda, Aspitisu Prevesu, mladomnabbanskom plemidu.aleko na sjeveru Simon se bui iz sna u kojem je ponovno uo sithsku enu Amerasu i u kojem je otkrio a je KraljOluje Ineluki njezin sin. Simon je izgubljen i sam u bespudima snijegom prekrivene ume Alheorte. Pokuavaupotrijebiti Jirikijevo zrcalo a pozove u pomod, ali nitko se ne oaziva na njegovu molbu. Napokon krede na putnaajudi se a ie u pravom smjeru, iako zna a nema previe izglea iv prijedi stotinjak milja u snijegom zakovanojumi. Nekako preivljava hranedi se kukcima i travom, ali samo je pitanje vremena kaa de posve polujeti ili umrijetio glai. Spaava ga Jirikijeva sestra Aitu, koja je stigla kao ogovor na poziv zrcala. Ona izvee neku vrstu arolijeputovanja koja kao a pretvara zimu u ljeto, nakon koje se ona i Simon nau u skrivenoj sithskoj tvravi Jao e -Tinukai'i. Mjesto je to arobne ljepote i bezvremenosti. Simonovu veselju nema kraja jer ih je oekao Jiriki, no ka gaoveu a vii Likimeyu i Shima'onarija, Jirikijeve i Aituine roitelje, njegovo se veselje pretvori u uas. Vo Sithaeizjavljuju a Simon onje mora ostati zauvijek jer nijenom smrtniku nika nije bio oputen odlazak iz tajanstvenetvrave Jao e-Tinukai'i.Jouu i njegovu ruinu progone putem kroz sjeverne stepe. Ka se napokon okrenu kako bi pruili oajniki otpor ,otkriju a ti progonitelji nisu Elijini vojnici nego Thrithinani koji su napustili Fikolmijev klan kako bi iskuali sredu sprincem. Po Gelojinim vostvom stiu o Sesua're, Kamena oprotaja, velebna kamenog brijega sre iroke oline.Sesua'ra je mjesto gje je bila sklopljena Pogoba izmeu Sitha i Norna i gje su se razvojila va roa vilenjaka.Jouina izmuena ruina obrauje se to je napokon, barem nakratko, u sigurnoj luci. Takoer se naa a de otkritikoje de joj svojstvo triju Velikih maeva omoguditi a porazi Eliju i Kralja Oluje, kao to je obedano u revnojNissesovoj pjesmi.

5


6/286

[email protected]

U Visotvri se Elijino luilo naizgle pogorava, a grof Guthwulf, nekod kraljev miljenik, poinje sumnjati u kraljevusposobnost vlaanja. Ka ga Elija prisili a otakne sivi ma Tugu, Guthwulfa umalo razori njegova unovataunutranja mod - nakon toga vie nije isti. Rahela Zmajevna, nazornica sobarica, jo je jena stanovnica Visotvreuznemirena onim to se ogaa. oznaje a je svedenik Prvrates ogovoran za Simonovu smrt te oluuje a se netomora poduzeti. Ka se Prvrates vrati iz Nabbana, ona ga uboe noem, no svedenik je postao toliko modan a gotovo i nije ranjen. Okrede se kako bi zgromio Rahelu arolijom unitenja, no taa ga Guthwulf pokua sprijeiti. Prvratesoslijepi Guthwulfa. Rahela umakne u strci.Nakon to su Miriamele i Carach ispriali broovlasniku Aspitisu a je ona kdi nieg plemida, gostoljubivo su

prihvadeni; posebno je Miriamele obasuta velikom panjom. Carach postaje sve mrzovoljniji; pokua pobje s broa,dino Aspitis ga baci u okove. Miriamele, osjedajudi se uhvadenom u zamku, bespomodnom i samom, oputa Aspitisu a e zavede.

U meuvremenu, Isgrimnur tekom mukom stie na jug u Kwanitu-pul. Pronalazi Tiamaka u svratitu, ali ni traga oMiriamele. Njegovo razoaranje ubrzo zamijeni zaprepatenje ka otkrije a je stari slabo-umnik koji u svratitu raikao vratar zapravo sir Camaris, najvedi vitez za vlaavine Svetog Ivana, ovjek koji je nekod baratao Trnom. Mislilo sea je umro prije etreset goina, ali to se oista ogodilo, ostaje tajnom jer je stari vitez nerazuman poput djeteta.Binabik i Sluig, i alje nosedi ma Trn, pobjegnu snjenim ivovima izraivi splav i otplutavi preko golema jezerakoje je stvorila oluja, a koje je nekod bilo olina oko Kamena oprotaja .U Jao e-Tinukai'iju Simonovo je zatoenitvo vie osano nego strano, ali on se uvelike boji za svoje prijatelje uprvim bojnim reovima. Sithska Prva Pramajka Amerasu poziva ga k sebi i Jiriki ga ovoi u njezinu neobi nu kudu.Ona ispita Simonove uspomene traedi neto to bi joj pomoglo razotkriti planove Kralja Oluje, a ona ga otpusti.Nakon nekoliko ana Simon je pozvan na sastanak svih Sitha. Amerasu objavljuje ade im redi to je oznala oInelukiju, ali najprije izgrdi svoj narod zbog oklijevanja da se bori i zbog njihove nezdrave opsjednutosti uspomenama i- smrdu. Ona iznese jenog o Svjeoka, premet koji, poput Jirikijeva zrcala, oputa ulazak na Cestu snova. Amerasu

upravo kani pokazati Simonu i okupljenim Sithama to Kralj Oluje i nornska kraljica rade, ali umjesto toga, u Svjedokuse pojavi sama Utuk'ku i proglasi Amerasu ljubiteljicom smrtnika i zabadalom. Tada se pojavi jedan od pripadnikaCrvene Ruke i dok se Jiriki i ostali Sithe bore protiv plamene aveti, Ingen Jegger, smrtni lovac nornske kraljice, silomupada u Jao e-Tinukai'i i ubija Amerasu, uutkavi je prije nego to je mogla poijeliti svoja otkrida.Ingena ubiju, Crvenu Ruku otjeraju, no teta je ved poinjena. I ok Sithi tuguju, Jirikijevi roitelji opozovu svojupresudu i alju Simona, s Aitu umjesto voia, iz Jao e-Tinukai'ija. Olazedi, on opaa a je vjeno ljeto Sitha postalomalo hladnije.Na rubu ume Aitu ga smjeta u amac i aje mu Amerasin paket koji mora onijeti Joui. Simon se uputi preko ezera do Kamena oprotaja, gje ga susredu njegovi prijatelji. Neko de vrijeme biti na sigurnom o naolazede oluje.

Kratak sadraj

PRVI DIO

Simon i vedina njegovih suputnika sklonili su se s princem Jouom na Sesua'ri - velebnu brdu poznatom u sithskojpovijesti kao Kamen oprotaja; ekaju i naaju se nekom preahu ili nai ok haraju olujni oblaci rata i straha koje suJouin brat, kralj Elija, i njegov besmrtni saveznik, Kralj Oluje Ineluki, uskovitlali na nebu.Simon je pomazan za viteza zbog zasluga u slubi princa Joue i zbog pomo u potrazi za maem Trnom. Probjevidinod u starim sithskim ruevinama, imao je viziju Razvajanja, ana u mranoj prolosti ka su Sithe i Norni razbili sveveze izmeu svojih viju obitelji. Ubrzo nakon to je Simon proglaen vitezom, Hernvstirac Eolair stie na Sesua'ru svijestima opozemljaa: ma kralja Ivana, Svjetloklin, zapravo je stariji ma Minnevar, jena o triju otrica koje se urevnoj pjesmi spominju kao jeina moguda pomod protiv Inelukija i njegove crne magije. Ali Svjetloklin je zakopan uIvanovu grobu, nealeko o Visotvre, Elijina utvrenog vorca; gotovo a i nema izglea a ga se omognu.aleko na jugu kdi kralja Elije Miriamele postala je ljubavnicom i sve nesklonijom godom nabbanskog plemida AspitisaPrevesa. Ka joj Aspitis otkrije svoju namjeru a se njome oeni, ona se pobuni, ali on je upozori a zna tko je ona i a

de mu milom ili silom biti nevjesta koju de upotrijebiti kao politiko orue. Miriamelin suputnik, reovnik Carach, ved

e zatoen; njezina jedina saveznica je Niskia, Gan Itai.Na Sesua'ri princ Joua olui Isorna, sina vojvoe Isgrimnura, poslati s Eolairom natrag u Hernvstir, naajudi se a deputem regrutirati Rimerane koji su se zbog rata ratrkali, pomodi Eolairovu narou, a zatim se vratiti da podupruJouu i ostale. Ali ubrzo nakon njihova olaska, Joua, Simon i ostali otkriju a je kralj Elija poslao vojsku poVostvom vojvoe Fengbala ne bi li osvojio Kamen oprotaja. Simon, vjetica Geloj i ostali upotrijebe mod starihsithskih ruevina kako bi se zaputili Cestom snova pokuavajudi pozvati na Sesua'ru bilo koga tko bi im mogaopomodi.

6


7/286

[email protected]

U Hernvstiru Maegwin, kraljeva kdi, grozniavo trai kako a spasi svoj poraeni naro, koji saa ivi u planinskimpiljama. Uspinje se na visok vrh i paa u proroanski san u kojem ne znajudi susrede Simona, koji Cestom snova tragaza Miriamele. Simonov susret s njegovim sithskim prijateljem Jirikijem Maegwin oivljava kao razgovor izmeubogova i junaka svoga naroa te ga tumai kao znak s Neba.U movarnom grau Kvvanitupulu, Wranjanin Tiamak, vojvoa Isgrim-nur i naizgled senilni slavni junak Camaris uenom svratitu ekaju Miriamele. Tiamaka napanu Ognjeni plesai, lanovi ljuskog kulta koji oboavaju Kralja

Oluje, ali ga spasi Camaris.uboko ispo Visotvre, Elijina modnog vorca, Guthwulf, kraljev neganji prijatelj i general, luta tamom. Oslijepila

ga je arolija alkemiara Pryratesa, a osim rutva jene make, sam je i gotovo poluio o tuge i kajanja. I RahelaZmajevna, biva nazornica sobarica, skriva se o kralja i Prvratesa u ubinama vorca, oluna a preivi ok se nevrate bolji dani.Sesua'ra se priprema za rat. Novoproglaeni vitez Simon voi skupinu uhoa u Fengbalov logor . Na povratku, on injegova ruina ugleaju tajanstvenu svjetlost na obali zaleenog jezera koje okruuje Kamen oprotaja. Simonovprijatelj Binabik ovoi mlaida o izvora te svjetlosti - logora ovjeuljkove trolske brade, koje je Binabikova voljenaSisqi dovela a se bore za Jouu. Ponovni susret unosi trenutak raosti u mrano oba.Na Aspitisovu brou Gan Itai pomae Miriamele a razgovara sa zarobljenim Carachom, a potom a isplanira bijeg.Gan Itai razljuti Miriamelino otkride a Aspitis pomae Ognjenim plesaima koji su progonili Niskije te umjesto aupotrijebi svoju arobnu pjesmu a emonske kilpe zari na ualjenosti, ona namami morska stvorenja a napanubro. Tijekom krvoprolida i zbrke, Miriamele teko rani Aspitisa te s Carachom pobjegne u maloj barki. Plutajudipustim oceanom, Carach joj ispripovjei svoj ivot: kako ga je oktor Morgenes uveo u Savez Pergamene, ali su ganjegova razuzanost i otkride strane revne knjige u Svarenvyr bacili u o zbog ega se oijelio o ostalihaj,nositelja Pergamene. Poslije ga je zato Prvrates - i sam bivi nositelj Pergamene, prije nego to su ostali otkriliionjegovu pravu du - i muenjem prisilio a otkrije to je uinio sa zabranjenom knjigom.

Sithe se prvi put nakon mnogo stoljeda okupljajuu ubinama ume Alheorte, ali hode li pritedi u pomod princu Joui iSimonu, ne zna ak ni Jiriki.Vojvoa Fengbal oveo je svoju vojsku o ponoja Sesua're, gje su se utaborili na obali zaleenog jezera okovelebna bra. Jouina malobrojna vojska priprema posljednju obranu te se nakon jednog dana divlje borbe uspijeouprijeti namodnoj sili. No Simon i njegovi prijatelji brojano su slabiji te nema mnogo nae a de na krajuizvojevati pobjeu. Fengbal, u pokuaju a na prijevaru osvoji Sesua'ru, sam upada u stupicu te se utapa u crnojvodi u razlomljenom ledu jezera.Na zapau, Maegwin i ostali Hernvstirci, potaknuti pogreno protumaenim vienjem to ga je iskusila tijekombijenja, izlaze iz planinskih pilja kako bi se suoili s onima koji su ih otjerali iz njihovih domova, vojskom Skalija odRimmersgara, saveznika kralja Elije. Isprva se ini a su samo ubrzali svoju propast, ali iznenana pojava Sitha koji su oli vratiti stari ug Hernvstiru, natjera Skalija i njegove ljue u bijeg. Maegvvin, uvjerena da je vidjela same bogovekoji su se spustili na zemlju da spase njezin narod, zapada u ludilo. Eolair se vratio u Hernvstir, no zemlju su okupiraliSithe. Tu je i Maegvvin, koja misli da je poginula u bitki - te je prema tome i Eolair mrtav, njezin suputnik na onomsvijetu.Na jugu, Miriamele i Carach napokon stiu u Kwanitupul gje susredu Isgrimnura i Tiamaka, ali i - to je jonevjerojatnije - uskrslog Camarisa. Netom to su izmijenili uurbane novosti, oznaju a je Aspitis, eljan osvete,otkrio gje se nalaze. Bjee iz graa pre Miriamelinim prezrenim ljubavnikom i njegovim vojnicima koji su im zapetama, u malenom amcu prema Wranu, golemoj i opasnoj movari koja je Tiamakov om.Stvari su se promijenile u Wranu. Otkride a su stanovnici Tiamakova sela nestali poprati i nestanak samog Tiamaka.Nemodni bez voia, Miriamele i njezini suputnici grozniavo trae izlaz. Pronalaze jo jenog Wranjanina kakosmuden pluta u Tiamakovu amcu, i o njega oznaju a su Tiamaka oteli neljuski ghanti te ga re kao zatoenika -ako je jo iv - u svojem golemom blatnom gnijezdu.Carach se uasne gnijeza, ali Miriamele, Isgrimnur i Camaris uu u nj u potrazi za Tiamakom te otkriju a ga ghantikoriste kao okosnicu neobinog obrea. Spaavaju malog Wranjanina i izvode ga na svjetlost dana.Na Sesua'ri Simon i ostali pokapaju mrtve, meu kojima je i Jouin najpouzaniji prijatelj, sir eornoth. CijenaFengbalova poraza oista je visoka, a njihovi modniji neprijatelji, Elija i Kralj Oluje, jo su u punoj snazi. Simonovromantini susret s mjesnom jevojkom na pomalo priguenoj pobjenikoj proslavi prekia Aitu, Jirikijeva sestra,koja je ola kao glasnica. Sithe kane sujelovati u ratovima smrtnika - prvi put u pet stoljeda.U Visotvri, veliki je kralj zabrinut. Njegove je vojnike porazila Jo-uina vojska seljaka, a saa su se i sami besmrtniciukljuili u okraj. Prvrates ga pokuava razuvjeriti, ali jasno je a on i Elija imaju razliite planove. Ispo vorca, RahelaZmajevna oivljava straan susret s kraljevim mahnitim peharnikom Hengfiskom, a Guthwulfa sve vie i vie privlaiarobna mod kraljeva maa Tuge i njegova enja za bratskim maevima.

7


8/286

[email protected]

Po leenom planinom Olujni vrh nornska kraljica Utuk'ku takoer je uznemirena ogaajima te alje skupinu ubojicana jug.Miriamele i ostali izali su iz Wrana. Onosi u ruini su napeti - Tiamak je uvjeren a mu Carach pokuava ukrastiragocjeni svitak, a Isgrimnurove i Carachove prepirke takoer stvaraju sve jae nepovjerenje. Nakon to ih AspitisPreves uhvati na rubu movare, a porazi ga neskloni Camaris, Carach ukrae konja i nestane. Miriamele i ostalinastavljaju prema Sesua'ri i Joui. Stigavi na Sesua'ru, bue nau vanim vijestima o Nabbanu i Ognjenimplesaima.Simona se poprilino ojmio Miriamelin povratak, a i ona se iznenai vijevi aje pera posua kojeg se sjedala

gotovo orastao mukarac. Njihovo je prijateljstvo proeto meusobnom privlanodu koja ni jenom ni rugom nijeugodna. Kad ona obije a joj aruje Bijelu strijelu, on zatrai a postane njezin vitez zatitnik. Zaovoljna aliuznemirena, Miriamele pristaje.Princ Joua oplakuje eornotha i ostale izgubljene ivote i pokuava oluiti to i kako alje. Sesua'ra postaje utoite svih izbjeglica, a tijekom strane zime Kralja Oluje njihove su se zalihe gotovo iscrpile. Miljenja prinevihprijatelja poijeljena su: nastaviti rat s Elijom u Erkvnlanu ili otidi na jug u Nabban u nai a de svrgnuti ranjivijegsaveznika velikog kralja, Benigarisa, i upotrijebiti nabbansku vojsku a se izjenae s kraljevom silom. Joua seoluuje za ovo rugo, unato otrom protivljenju Miriamele, koja obija objasniti svoje razloge, i Simona, koji eli priliku a izbavi ma Svjetloklin iz groba kraljaIvana blizu Visotvre.Tiamak i otac Strangyear postaju nositelji Pergamene te s Binabikom i Geloj nastoje protumaiti Tiamakov svitak. inise a se u njemu govori o Camarisu, kojem je pamet jo pomudena, a ka shvate a je ar koji je Amerasu o Sitha poSimonu poslala Joui zapravo Camarisov stari ratni rog, olue mu pokuati vratiti razum. Nakon to mu rog i ma Trnmetnu u ruke - a Joua ga preklinje a ne opusti a eornothova smrt bue uzaluna - Camaris se ponovno budi,pun tajne tuge, ali voljan uiniti sve to moe a zaustavi proornu plimu tame. Jouina ruina priprema se za putprema jugu.

U Hernvstiru, Eolair voi Jirikija u planinsku utvru gje su on i Maegwin susreli stiljive pozemljae, ali stanovnicipilje su pobjegli, ostavivi tek arobnog Svjeoka, arobni premet zvan Krhotina, za sobom. Jiriki je pokuaupotrijebiti u svoju korist, ali nju obuzme neka jaa sila i bila bi ga ubila a ga nije spasilo Eolair. Jiriki i njegova majkaLikimeya izjavljuju a de povesti Sithe na Jouinu staru utvrdu Naglimund koja je sada u rukama Norna. Eolair i nekiHernvstirci ponue a de podi s njima. Maegwin zahtijeva a im se prirui, a Eolair, unato zabrinutosti zbog njezinestalne sluenosti, nema rugog izbora nego joj to opustiti.Joua i ruina se utabore, nesvjesni a ih vrebaju Utuk'kini nornski ubojice. Geloj i Aitu razgovaraju o Camarisovojtajni, ijeledi strahove a ona moa ima veze s trenutnim sukobom. Simon pretrauje logor u potrazi za Miriamele izatekne je ba u trenutku kapokuava pobjedi iz logora i otidi svojim putem. Ona ga preklinje aje pusti. Rastrganizmeu unosti prema Joui i straha za Miriamelinu sigurnost, on napokon olui a joj se prirui - on je,naposljetku, njezin zatitnik. Zajeno ojau, ostavljajudiza sobom tek Binabiku uurbano sroenu poruku. okodlaze, iza sebe ugledaju vatru i dim. Logor je napadnut.

KRAJ PRVOG DIJELA

DIO PRVI

Okretanje kotaa

Suze i dim

Tiamaka je titala prazna bezrvnost Visokih Thrithinga. I Kwanitupul je bio neobian, ali on je to mjesto posjedivao ojetinjstva, a njegova ruevna zanja i sveprisutni kanali barem su ga malo posjedali na njegov movarni om. ak je

i Perruin, gje je proveo osamljeno progonstvo, bio toliko ispunjen stijenjenim ziovima i uskim ulicama, tolikoispresijecan sjenovitim skrovitima i zaogrnut slanim mirisom mora, a je Tiamak mogao ivjeti sa svojom nostalgijom.Ali tu na travnjacima osjedao se strano izloeno i posve izgubljeno. To nije bio ba ugoan osjedaj.Oni Koji Gledaju I Oblikuju doista su mi stvorili neobian ivot, esto je razmiljao. Najneobiniji, moa, o svih kojesu stvorili za moj naro otka se Nuobig vjenao sa Sestrom vatre.Katka je pronalazio utjehu u tim mislima. Obiljeenost tako neobinim ogaajima bila je, napo sljetku, neka vrstanaplate za godine nerazumijevanja koje su mu iskazali njegov narod i stanovnici kopna na Perdruinu. Naravno da jebio neshvaden - bio je poseban: koji je rugi Wranjanin mogao govoriti i itati na kopnenim jezicima kao on? Aliodnedavno, ponovno je bio okruen strancima i nije znao to je zaesilo njegov naro, i to ga je ispunjavalo

8


9/286

[email protected]

osamljenodu. U takvim trenucima, uznemiren prazninom tog stranog sjevernog okolia, oetao bi o rijeke koja je tekla sreinom logora kako bi sjeo i oslukivao umirujude, poznate zvukove voenog svijeta.Upravo je to i raio, brkajudi smee noge u Stefflou, unato stuenoj voi i vjetru. Na povratku u logor nekaspodoba sijevne pokraj njega. Bio je to netko u trku, svijetle kose koja se vijorila, ali tko go to bio, inilo se a sekretao brzo poput vilin-konjica, kuikamo bre nego to bi ovjek mogao putovati. Samo to se zabuljio za prilikom utrku, kali jo jena tamna sjena prohuji pokraj njega. Bila je to ptica, krupna, koja je letjela nisko iznad tla kao da joje prva spodoba bila plijen.

ok su obje spoobe nestajale uz brijeg prema srcu prineva tabora, Tiamak je stajao skamenjen. Trebalo mu je

nekoliko trenutaka da shvati tko je prva spodoba.Sithska ena! pomisli on. A progoni je sokol ili sova?To nije imalo smisla, ali ni ona - Aditu joj je bilo ime - Tiamaku nije bila sasvim jasna. Nika prije nije viio nita slinonjoj i, zapravo, malo ga je plaila. Ali to ju je moglo proganjati? Prema izrazu njezina lica, bjeala je o neeggrozomornog.Ili prema neem grozomornom, pomisli, i osjeti kako mu se eluac gri. Trala je prema logoru.Ti Koji Uvijek Kroi Pijeskom, pomoli se Tiamak nastavljajudi alje, zatiti me - zatiti sve nas o zla. Srce mu je saaubrzano tuklo, bre o njegovih tredih koraka. Ovo je zloguka goina!Stigavi na najblii rub golema polja atora, na trenutak je povratio sigurnost. Vlaao je muk i gorjelo je tek nekolikologorskih vatri. Ali bilo je previe tiho, zakljuio je trenutak poslije. Nije bilo kasno, ali o ponodi je jo bilo aleko.Ljui su trebali biti vani ili se barem trebao uti nekakav zvuk onih koji jo nisu spavali. to se ogaalo?Prolo je poosta vremena otka je posljenji put ugleao pticu koja se obruavala - sada je bio uvjeren da je to bilasova - te je teturao prema mjestu gje ju je posljenji put viio, saa ve teko iudi. Njegova ranjena noga nijednavikla na tranje i pekla ga je, briedi. Truio se to je najbolje mogao a ne obrada panju na bol.Tiho, tiho - ovje je bilo kao na mirnom jezercu. atori su stajali, tamni i beivotni poput kamenja koje stanovnici

kopna polau na polja gje pokapaju mrtve.Ali onje! Tiamak ponovno osjeti a mu se eluac prevrde. Viio je pokret! Jean o atora nealeko odatle zatresaose kao na vjetru, a neka svjetlost u njemu bacala je une pokretne sjene po atorskim stijenkama. Osjetio jekakljanje u nosnicama, neku vrstu peckanja, a s tim je stigao i slaak, mousan vonj. Grevito je kihnuo i umalo sespotakao, ali se uspio uspraviti prije nego to je pao na tlo. Oepao je prema atoru, koji je pulsirao o svjetlosti i sjene, kao a se u njemu raalo neko uovite. Pokuao je povisiti glas, kriknuti a olazi i poidiuzbunu jer mu je strah sve vie i vie jaao - ali nije mogao ispustiti ni glasa. ak je i bolan hropac njegova isanjapostao tih i aptav.I u atoru bijae neobino tiho. Potiskujudi strah, uhvatio je zaklopac i zabacio ga.Isprva nije mogao vijeti nita osim tamnih obrisa i jarke svjetlosti, gotovo toan oraz sjenovitih lutki na vanjskim atorskim stijenkama. Za nekoliko su trenutaka pokretne slike postale jasnije.Na suprotnom kraju atora stajao je Camaris. Izgleao je kao a su ga uarili jer mu je krv curila iz posjekotine na glavi, bojedi mu obraz i kosu u crno, a teturao je kao da mu se pomutio razum. Ipak, sagnut i naslonjen na tkaninu dane pane, jo je bio straan, poput mevjea opkoljenog lovakim psima. Nije imao otricu, ali je u jenoj aci stezaokomad drva za potpalu i mahao njime amo-tamo, obijajudi prijetedu priliku koja je bila gotovo sasvim crna, izuzevbljeska bijelih ruku i neeg to je blistalo u jenoj o njih.Blizu Camarisovih nogu, ritajudi se, nalazila se jo manje raspoznatljiva zbrka, iako se Tiamaku uinilo a vii jo u crnoomotanih uova, kao i blijei oblak Aituine kose. Tredi tamno ojeveni napaa stisnuo se u kutu, branedi se onasrtaja krilate sjene.Uasnut, Tiamak pokua poidi glas a pozove u pomod, ali nije mogao stvoriti ni zvuka. Unato tome to s u se unjemu naizgle zbivale borbe na ivot i smrt, cijeli ator je bio tih, osim priguenih zvukova voje boraca na pou igrozniava lepetanja krila.Zato nita ne ujem? oajniki pomisli Tiamak. Zato ne mogu ispustiti glas? Mahnito je pretraivao po za neim to bi iskoristio kao oruje, proklinjudi se to je nemarno ostavio svoj no u leajukoji je ijelio sa Strangvearom. Nije bilo noa, ni kamenida za pradku, ni puhadih strelica - nieg! Ona Koja eka aSve Povee Natrag zasigurno je nodas otpjevala njegovu pjesmu.Neto veliko i meko kao a ga je oalamilo po glavi, bacivi ga na koljena, ali ka je poigao pogle, nekoliko okraja o je bjesnjelo, no nijean u njegovoj blizini. Lubanja mu je pulsirala jo bolnije o noge, a slaak miris bio je

zaguljivo jak. Oamuden, Tiamak otpue naprije, a ruka mu se susretne s neim tvrim. Bio je to vitezov ma, crniTrn, jo u koricama. Tiamak je znao a je preteak a ga upotrijebi, ali ga je izvukao ispo hrpe posteljine i ustao, saaednako nesiguran na nogama poput Camarisa. to je to bilo u zraku?

Ma se neoekivano inio lagan u njegovim rukama, unato tekim koricama i objeenom remenu. Poigao ga jevisoko i nainio nekoliko koraka naprije, a ona zamahnuo njime to je jae mogao na ono t o je smatrao glavom

9


10/286

[email protected]

Camarisova napaaa. Suar mu je zatresao ruku, ali stvor nije pao. Umjesto toga, glava se polako okrenula. va oka,blistavo crna, zurila su iz mrtvaki bijela lica. Tiamakovo se grlo grevito pomakne. ak i a mu je ostalo glasa, ne bi gamogao ispustiti. Poigao je rhtave ruke, redi ma kako bi ponovno uario, ali bijela ruka stvorenja sune premanjemu i ogurne ga. Prostorija se zavrti oko njega; ma oleti iz njegovih mlitavih prstiju i otkotrlja se na travu, koja jebila jeini po atora.Tiamakova je glava bila teka poput kamena, prema inae nije mogao osjetiti bol uarca. Ono to je mogao osjetiti bilo je a gubi svijest. Pokuao se opet poidi na noge, ali je stigao samo o koljena. Kleao je, tresudi se poputbolesna psa.

Nije mogao govoriti ali je, na nesredu, jo mogao vijeti. Camaris je posrtao, kimajudi glavom - ranjen, naizgled, kao iTiamak. Starac je pokuavao ualjiti napaaa ovoljno ugo a poigne neto s tla - ma, smudeno shvati Wranjanin,crni ma. Camarisa su u tome naumu jenako sprjeavale tamne, zgrene prilike Aitu i njezina neprijatelja koje su sekotrljale po tlu pre njim, kao i protivnik kojeg je pokuavao obiti svojom rvenom batinom.U suprotnom kutu neto zasvjetluca u ruci jenog o bljeolikih stvorenja, neto blistavo crveno poput plamenogpolumjeseca. Grimizni se ar pomakne, brz poput zmije na uaru, a siduan se oblak tamnih obrisa rasprsne te potomsleti na tlo, polaganije o snjene pahulje. Tiamak nemodno zamiri ka mu je jean pao na ruku. Bilo je to pero. Sovino pero.Pomod. Tiamak se osjedao kao a mu je netko probuio lubanju. Trebamo pomod. Poginut demo ako nam nitko ne pomogne.Camaris se napokon sagne i ohvati ma, umalo se prevalivi, a potom uspije poidi Trn na vrijeme a obije uaracsvojeg neprijatelja. Njih vojica ponu kruiti jean oko rugoga: Camaris teturajudi, a crno ojeveni napaa kredudise oprezno i skladno. Opet su nasrnuli jedan na drugog, a stari je vitez pokretom ruke obio uarac boea, ali jesjeivo ostavilo trag krvi na njegovoj miici. Camaris nespretno ustukne, pokuavajudi nadi mjesta a zavitla maem.Oi su mu bile napola sklopljene o boli ili o umora.

Ranjen je, oajniki pomisli Tiamak. Pulsiranje u njegovoj glavi bivalo je jae. Moa umire. Zato nitko ne olazi?Wranjanin se ovue prema irokom eravniku ugljena koji je avao jeino svjetlo. Njegovi pomudeni osjeti poeli su se gasiti poput svjetiljaka Kwanitupula u zoru. Samo se mutna krhotina ideje nalazila u njegovu umu, ali bila jeovoljna a mu poigne ruku prema eljeznom eravniku. Ka je osjetio - prigueno poput aleke jeke - vrudinupremeta po svojim prstima, gurnuo ga je. eravnik se prevrne, razasuvi ugarke poput slapa rubina.Dok je Tiamak, guedi se, paao u nesvijest, posljenje to je viio bila je njegova aava ruka zgrena poput pauka, aiza nje vojska sidunih plamenova kako oblizuju no atorskog krila."Ne treba nam jo prokletih pitanja", proguna Isgrimnur. "Imamo ih ovoljnoa potraju tri ivotna vijeka. Ono tonam treba su odgovori."Binabik se nelagono pomakne. "Slaem se s vama, vojvoo Isgrim-nure. Ali ogovori nisu poput ovaca koje ou imih tko pozove."Joua uzahne i nasloni se na zi Isgrimnurova atora. Vjetar se na trenutak poigne, tiho jeedi ok je trzao atorskuua. "Znam kako je teko, Binabik. Ali Isgrimnur ima pravo - trebamo ogovore. Ono to si nam rekao o tojOsvajaevoj zvijezi, samo je povedalo zbrku. Ono to moramo oznati jest kako upotrijebiti tri Velika maa. Sve tonam zvijezda kazuje - ako si u pravu -jest a nam vrijeme a ih iskoristimo izmie.""Tomu demo priati najvie pozornosti, prine Joua", ree trol. "I mislimo a bismo moa uskoro mogli netooznati jer je Strangvear pronaaoneto uistinu vano.""to to?" upita Joua, nagnuvi se naprije. "Bilo to, ovjee, to bi nas osokolilo."Otac Strangvear, koji je tiho sjeio, malo se promekolji. "Nisam tako siguran kao Binabik, Visosti, a de nam to ikakokoristiti. Prvi sam dio pronaao prije osta vremena, ok smo jo putovali na Sesua'ru.""Strangvear je pronaao olomak zapisan u Morgenesovoj knjizi," objasni Binabik, "neto o tri maa koji nas se tolikotiu.""I?" Isgrimnur zabubnja prstima po zabladenom koljenu. Proveo jemnogo vremena pokuavajudi uvrstiti kolce svojegatora u mekom, vlanom tlu."Morgenes naizgle aje naslutiti", ree arhivar, "a je ono to tri maa ini posebnima - ne, vie nego posebnima,modnima - jest to da nisu iz Osten Arda. Svaki od njih, na neki nain, protivi se zakonima Boga i Priroe.""Kako to?" Princ je napeto sluao. Isgrimnur je onekle znao a de takva vrsta istrage uvijek vie zanimati Jouu negomanje egzotine zaade vlaara, kao to su cijene ita, nameti i zakoni vlasnitva.Strangvear je oklijevao. "Geloj bi mogla objasniti bolje o mene. Ona zna vie o tim stvarima." "Recite mi to moete", ree Joua. "an je bio vrlo ug i postajem umoran. Osim toga, ena mi je bolesna i ne elim biti daleko od nje.""Naravno, prine Joua. ao mije. Naravno." Strangvear se pribere. "Morgenes govori kako u svakom mau postojitvar koja nije s Osten Arda - nije s nae zemlje. Trnje nainjen o kamena koji je pao s neba. Svjetloklin, koji se nekod

10


11/286

[email protected]

zvao Minnevar, bio je iskovan iz eljezne kobilice Elvritova broa koji je oplovio morem sa Zapaa. To su zemlje kojenai broovi vie ne mogu pronadi." Proistio je grlo. "A Tuga je i o t eljeza i o sithskog uorva, viju tvari koje suneprijateljske. Samo uorvo, rekla mi je Aitu, stiglo je kao sjemenka iz mjesta koje njezin naro zove Vrt. Nijenao tih tvari ne bi smjela biti ovje i, osim toga, nijena ne bi smjela biti obraiva... osim moa istog eljeza Elvritovekobilice.""Kako su onda ti maevi nainjeni?" upita Joua. "Ili je to ogovor za kojim jo tragate?""Postoji neto to je Morgenes spomenuo", ponui se Binabik. "To je tako napisano u jenom o Ookekuqovihersvitaka. Zove se Rije stvaranja - mogli bismo je nazvati arolijom, iako oni koji znaju Umijede ne rabe tu rije."

"Rije stvaranja?" Isgrimnur se namrti. "Samo rije?" "a... i ne", nesretno de Strangvear. "Zapravo, nismo sigurni.Ali za Minnevar znamo a su ga izraili pozemljai - dverninzi kako ih nazivate na svojem jeziku, vojvodo Isgrimnure -a Tugu je nainio Ineluki u pozemljakim piljama po Asu'om. Samo su pozemljai posjeovali znanje stvaranjatako velianstvenih premeta, iako ih je Ineluki nauio. Moa su imali ujela i u kovanju Trna, ili se njihovo uenjeved nekako upotrijebilo. U svakom sluaju, ka bismo znali kako su maevi stvoreni, kako se spajanje sila izvelo, mogude je a bi nas to moglo nauiti poneto0 tome kako ih moemo upotrijebiti protiv Kralja Oluje.""Da sam se barem sjetio pozornije ispitati grofa Eolaira ka je bio tu", ree Joua mrtedi se. "On je sreo pozemljae.""a, a oni su mu ispriali o svojem ujelu u povijesti Svjetloklina", oa otac Strangvear. "Takoer je mogude anjihovo stvaranje nije ono to je vano za na cilj, nego samo injenica a oni postoje. Ipak, buemo li imali prilikeposlati poruku pozemljaima, i buu li oni htjeli govoriti s nama, osobno bih za njih imao mnogo pitanja."Joua sumnjiavo omjeri arhivara. "Ovaj vam posao ogovara, Strang-vearde. Uvijek sam smatrao da ste tratilivrijeme briudi prainu s knjiga1 prouavajudi opskurnija stajalita crkvenog zakona."Svedenik porumeni. "Hvala vam, prine Joua. Sve to inim, inim zbog vae ljubaznosti."

Princ omahne rukom, prelazedi preko komplimenta. "Ipak, koliko go ste vi, Binabik i ostali postigli, jo imamomnogo posla. I alje plutamo u ubokim voama, moledi se a ugleamo kopno..." Zastao je. "Kakva je to buka?" I Isgrimnur ju je uo - sve jai amor koji je polako postajao glasniji o vjetra. "Zvui kao neka svaa", ree on, a ona prieka trenutak, oslukujudi. "Ne, vie je o toga - previe je glasova." On ustane. "rorova mi malja, naam se anetko nije poeo pobunu." Posegne za Kvalnirom i umiri ga njegova ohrabruju teina. "Naao sam se mirnomdasutranjem anu prije nego to opet izjaimo."Joua ustane. "Nemojmo ovje sjeiti i uiti se."Ka je Isgrimnur izaao kroz atorski zaklopac, oi mu naglo privue neto na suprotnoj strani velikog logora. Istog jetrena bilo jasno to se ogaalo."Poar!" ovikne ostalima. "Barem jean ator gori, ali ini se a je vatra zahvatila i ruge." Ljui su trali izmeuatora, kao sjenovite prilike koje su vikale i gestikulirale. Mukarci su vukli svoje pojasove s maevima, psujudi u zbrci.Majke su izvlaile uplakanu jecu iz vunenih pokrivaa i iznosile ih na otvoreno. Svi puteljci vrvjeli su prestravljenimstanovnicima logora. Isgrimnur uglea kako jena starica paa na koljena, plaudi, iako je bila samo nekoliko korakaod njega, vrlo daleko od najblieg plamena."Aeone, spasi nas!" ree Joua. "Binabik, Strangvear, zapovjeite a se onesu vjera i mjeine za vou, a onapovedite neke od ovih zabludjelih ljudi i krenite prema rijeci - potrebna nam je voa! Jo bolje, sruite koji onauljenih atora i iskuajte koliko se voe moe ponijeti u njima!" Jurnuo je prema poaru; Isgrimnur pohita za njim.Plamenovi su saa skakali visoko, ispunivi nodno nebo pakleno naranastom svjetlodu. ok su se on i Joua pribliavali vatri, roj pleudih iskri ojeri van, sikdudi ok su ohvadale Isgrimnurovu brau. On ih lupkanjem ugasi,psujudi.Tiamak se probui i omah izbljuje, a ona s naporom pokua odi o aha. Glava mu je zvonila kao perruinskocrkveno zvono.Plamen se izao svu oko njega, uarajudi vrelo o njegovu kou, siudi zrak. U slijepoj panici, on se ovue pozagorjeloj travi atorskog poa prema neemu to je izglealo kao koma hlane tame. Ojeanput osjeti kako mulice pritide neku crnu, sklisku tkaninu. Borio se s njom na trenutak, nesvjesno osjedajudi njezinu neobinu otpornost;potom je prevrne u stranu, otkrivi bijelo lice zakopano u crnoj kukuljici. Oi bijahu izvrnute, a krv je zamrljala usnice.Tiamak htjee vrisnuti, no usta mu bijahu puna ima i ui. Otkotrljao se oatle, guedi se.Ojeanput ga neto epa za ruku i ivlje trgne naprije, vukudi ga preko blijea trupla i kroz plameni zi. Natrenutak je pomislio a je mrtav. Ubrzo je leao na mokroj travi. Plamenovi su oblizivali nebo blizu njega, ali on je biona sigurnom. Na sigurnom!"Wranjanin je iv", ree netko u njegovoj blizini. Uinilo mu se a prepoznaje pjevni glas sithske ene, iako je saa biogotovo otar o straha i brige. "Camaris ga je izvukao. Kako je vitez uspio ostati buan nakon to su ga otrovali, nika nedu oznati, ali ubio je voje Hikea'va." Ogovor koji je uslijeio bio je nerazumljiv.

11


12/286

[email protected]

Nakon to je ugo leao na mjestu uiudi samo isti zrak u svoja bolna pluda, Tiamak se prevrne na rugu stranu.Aditu je stajala nekoliko koraka alje, pocrnjele bijele kose i zlatna lica, umrljana blatom. Pre njom na tlu leala jeumska ena Geloj, jelomice umotana u plat, ali oigleno gola po njim, miidavih nogu, sjajnih o rose ili znoja.Ona s mukom pokua sjesti."Ne, ne smije", ree joj Aitu, a ona naini korak natrag. "Tako mi Luga, Geloj, ti si ranjena."S velikim naporom, Geloj rhtavo poigne glavu. "Ne", ree. Tiamak je jeva mogao uti njezin glas, grleni apat."Umirem."Aitu se nagne naprije, pruajudi ruke prema njoj. "Daj da ti pomognem..."

"Ne!" Gelojin glas postane jai. "Ne, Aitu... prekasno je. Proboena sam... vie puta." Zakaljala se, a tanak mlazneeg tamnog klizne joj niz brau, blistajudi na svjetlosti gorudih atora. Tiamak je buljio. Viio je neto nalik naCamarisova stopala i noge iza nje, a ostatak vitezova visokog tijela ispruenog na travi bio je skriven njezinom sjenom."Moram idi." Geloj se pokua osoviti na noge, ali nije uspjela."Moa postoji neto..." pone Aitu.Geloj se slabano nasmije, a ona opet zakalje i ispljune neto krvi. "Zar mislite... a ja... ne znam?" ree ona. "Bilasam viarica... ugo vremena." Ona isprui rhtavu ruku. "Pomozite mi. Pomozite mi a ustanem."Aituino lice, koje je na trenutak izglealo pogoeno tugom poput ljudskoga, postane ozbiljno. Ona uhvati Gelojinuruku, a ona se sagne i primi je i za rugu. Vraara se polako osovi na noge; ljuljala se, ali Aitu ju je priravala."Moram... idi. Ne elim umrijeti ovje." Geloj se ogurne o Aitu i naini nekoliko teturavih koraka. Plat spane,izloivi njezinu golotinju skakutavoj svjetlosti vatre. Koa joj je bila sjajna o znoja i velikih krvavih mrlja. "Vratit du seu svoju umu. Pustite me a oem ok jo mogu."Aditu je oklijevala trenutak, a onda korakne natrag i spusti glavu. "Kako eli, Valaa Geloj. Zbogom, Ruvanova Sovo.Zbogom... moja prijateljice. Sinya'a dun'sha e-d'treyesa inro."rhtedi, Geloj poigne ruke, a ona naini jo jean korak. Plamenovi kao a su se osnaili jer je Tiamak, s mjesta gdje

e leao, viio kako Geloj poinje treperiti. Njezin obris postao je nestvaran, a zatim se oblak sjenki ili ima pojavioonje gje je stajala. Na trenutak se inilo a je sama nod pohrlila prema tom mjestu, kao a je netko izvukao oicu iz tkanja Wranjaninova via. Taa opet pane nod...Sova je na trenutak polako kruila na mjestom gje je oneavno bila Geloj, a zatim u niskom letu oletjela iznavjetrom razbacane trave. Njezini su pokreti bili ukoeni i nezgrapni, a nekoliko se puta inilo a de izgubiti vjetar istrovaliti se na zemlju. No njezin se trzavi let nastavio ok ga nije progutalo nodno nebo.Glave jo ispunjene mrakom i bolnim zveanjem, Tiamak se zavali natrag. Nije bio siguran to je viio, ali je znao a seogoilo neto strano. Velika tuga vrebala je tono izvan njegova osega. Nije mu se urilo a je privue blie.Ono to je bio slabaan zvuk glasova u aljini, pretvorilo se u razuzano vikanje. Nod se ojeanput inila punakretanja. uo se um i pitanje pare ka je netko bacio kabao voe na plamenove onog to je bio Camarisov ator. Nekoliko trenutaka poslije osjetio je Aituine snane ruke ispo svojih miica. "Pregazit de te, hrabri stanovnicemovara", rekla mu je u uho, a ona ga ovukla alje o poara, u svjeu tamu pokraj nekih atora koje buktinja nijeotakla. Ostavila ga je onje te se ubrzo vratila s mjeinom voe. Sitha ju je pritiskala o njegove napukle usnice svedok nije shvatio0 emu se rai, a ona ga ostavila a pije - to je i uinio, pohlepno.Tamna se sjena nadvila nad njim, a zatim naglo spustila pokraj njega. Bio je to Camaris. Njegova srebrna kosa, poputAituine, bila je oprena1 pocrnjena. Opsjenute oi zurile su iz pepelom umrljana lica. Tiamak mu oa mjeinu voe, a ona ga ponegurkati sve dok ju nije prinio usnama."Boe, smiluj nam se..." kretavo de Camaris. Buljio je oamudeno u vatru to se irila i u gomilu koja ju je, uz povike,pokuavala ugasiti.Aitu se vratila i sjela pokraj njih. Ka joj je Camaris ponuio mjeinu, prihvatila juje i progutala jedan jedini gutljaj."Geloj... ?" upita Tiamak.Aitu strese glavom. "Umire. Otila je.""Tko..." Jo mu je bilo naporno govoriti. Gotovo i nije elio, ali ojeanput je osjetio elju a zna, a pronae razlogekoji bi uravnoteili stravine ogaaje. Takoer je trebao neto - rijei, ako nita rugo - ime bi ispunio prazninu usebi. Uzeo je mjeinu o Camarisa i ovlaio grlo. "Tko je to bio...?" "Hikea'va", ree ona, promatrajudi napore a se poar obuza. "Norni. To nas je Utuk'kina ugaruka nodasdotaknula.""Ja... pokuao sam... pozvati u pomod. Ali nisam mogao."Aditu kimne. "Kei-vishaa. To je neka vrsta otrova koji lebi na vjetru. Privremeno unitava glas te tako onosi san."erPogleala je Camarisa, koji se naslonio na atorsko krilo to ih je titilo. Glava mu bijae zaba ena, oi zatvorene. "Neznam kako mu se uspio oupirati tako ugo. a nije, bile bismo zakasnile. Gelojina rtva bila bi uzaluna." Okrenula se

12


13/286

[email protected]

prema Wranjaninu. "I ti, Tiamak. Stvari bi bile rukije bez tvoje pomodi: pronaao si Camarisov ma. Osim toga, vatraih je preplaila. Znali su a nemaju mnogo vremena, a to ih je uinilo neopreznima. Inae, mislim a bismo jo bilionje." Pokazala je prema zapaljenom atoru. Gelojina rtva. Tiamaku se oi ispune suzama. Pekle su ga.Ti Koja eka a Sve Povee Natrag, molio se oajniki, ne opusti a je struja onese!Pokrio je lice rukama. Vie nije elio razmiljati.Joua potri bre. Ka ga je Isgrimnur napokon sustigao, princ je ved zastao a provjeri je li poar obuzan. Izvornabuktinja nije se aleko proirila: zahvatila je moa najvie jo est atora, a gotovo su svi iz prvog atora uspjelipobjedi. Sangfugol je bio jean o njih. Stajao je, ojeven samo u ugu koulju, zamagljenim pogleom motredi

ogaanja.Uvjerivi se a se pouzelo sve to se moglo, Isgrimnur poe za Jouom o Camarisa i o rugo voje preivjelih,sithske ene i malog Tiamaka. Svi su bili okrvavljeni i osmueni, ali Isgrimnur je bio siguran, nakon to ih je na brzinupregleao, a de svi preivjeti."Ah, slava milostivom Aeonu to ste umaknuli, sir Camarise", ree Joua, kleedi pokraj starog viteza. "S pravom samse bojao a se rai o vaem atoru ka smo opazili buktinju." Okrenuo se prema Aitu, koja je naizgled bila prisebna,to se nije sasvim moglo tvriti za Camarisa i movarca. "Koga smo izgubili? Reeno mi je a su u atoru jo neka tijela?"Aitu poigne pogle. "Geloj, bojim se. Teko je ranjena. Umire." "Bog ga zgromio!" Jouin glas prepukne. "Prokletian!" Iupao jeaku trave i gnjevno je bacio. Smirivi se, zapita: "Je li jo onje? I tko su ostali?""Nitko o njih nije Geloj", ree ona. "Trojka u atoru su oni koje vi nazivate Nornima. Geloj je otila u umu.""to!" Joua se izbezumljeno zavali natrag. "Kako to mislite, otila u umu? Rekli ste aje mrtva.""Umire." Aitu rairi prste. "Mislim a nije eljela a gleamo njezine posljenje trenutke. Bila jeuna, Joua -

unija nego to znate. Otila je.""Otila?"Sitha polako kimne. "Otila."Princ naini znak rveta i pogne glavu. Ka je poigao pogle, suze su mu klizile niz obraz; Isgrimnur je znao a ih nijeizazvao dim. I on je osjetio kako se nad njim nadvila sjena pri pomisli na gubitak Geloj. S toliko hitnih poslova sada nijemogao o tome razmiljati, ali je vojvoa kao iskusan ratnik znao a de ga to poslije teko pogoiti. "Napanuti smo u samo srce", gorko de princ. "Kako su se provukli pokraj naih straara?""Onaj s kojim sam se borila bio je mokar", ree Aitu. "Moa su oli niz rijeku."Joua opsuje. "Opasno smo se opustili, a ja sam najvedi nitkov. Mislio sam kako je uno to smo toliko ugo izbjegavali pozornosti Norna, ali moje su mjere opreza bile neostatne. Je li ih bilo vie o to troje?""Mislim da ih nije bilo vie", ogovori Aitu. "A bilo bi ih vie nego ovoljno a nismo imali srede. a Geloj i ja nismonaslutile a neto nije u reu i a Tiamak nekako nije oznao i pojavio se na vrijeme, ova bi pria imala rukijisvretak. Mislim a su namjeravali ubiti Camarisa, ili ga u najmanju ruku zatoiti.""Ali zato?" Joua baci pogle na starog viteza, a ona ponovno na Aitu. "Ne znam. Ali onesimo i njega i Tiamaka na neko toplije mjesto, prine Joua. Camaris ima barem jenu ranu, amislim da se Tiamak opekao.""Aeonova milosti, imate pravo", ree Joua. "Ba sam bezobziran. Jean trenutak." Okrenuo se i okupio neke osvojih vojnika, a zatim ih oaslao sa zapovijeima a straari pretrae logor. "Ne moemo biti sigurni a nije bilo joNorna ili drugih napaaa", ree Joua. "U krajnjem sluaju, moa otkrijemo neto to de nam redi kako su uspjelinezamijedeno udi u logor .""Nitko od U-vrtu-roenih ne mora biti viljiv smrtnicima - ako to ne eli", ree Aitu. "Moemo li saa onijetiCamarisa i Tiamaka?""Naravno." Joua pozove vojicu koja su nosila vjera. "Vi ljui! oite i pomozite nam!" Okrenuo se premaIsgrimnuru. "etvorica bi trebala ostajati a ih ponesu, iako je Camaris krupan." Stresao je glavom. "Aitu ima pravo- ovi su se hrabri ljudi osta naekali."Vojvoa je ved bio u slinim situacijama i znao je a je prevelika urba jenaka premalenoj. "Mislim a bi bilo boljepronadi neto na emu demo ih ponijeti", ree on. "Ako je koji o vanjskih atora ostao itav, mogli bismo o njega nainiti nosiljku ili dvije.""obro." Joua ustane. "Aitu, nisam upitao imate li vi rana koje treba lijeiti.""Nita za to se ne mogu pobrinuti sama, prine Joua. Ka smjestite ovu vojicu, trebali bismo okupiti one kojimavjerujete i razgovarati."

13


14/286

[email protected]

"Slaem se. Imamo o mnogo emu razgovarati. Sastat demo se u Isgrimnurovu atoru za sat vremena. Ogovara li ti to, Isgrimnure?" Princ se na trenutak okrene u stranu, a zatim svrne pogled natrag. Lice mu je bilo oronulo od tuge."Pomislio sam da trebamo dovesti Geloj da ih njeguje... a onda sam se sjetio."Aitu spoji prste pre sobom. "Mislim a ovo nije posljenji put to de nam neostajati.""Joua je", vikne princ pre atorom. Ka je stupio unutra, Gutrun je jo rala no pre sobom. Vojvotkinja jeizgleala borbeno, poput jazavca izbaena iz jazbine, spremna a zatiti sebe i Vorzhevu o bilo kakve opasnosti.Spustila je boe ka je Joua uao, osjetivi olakanje, ali jo puna bijesa."to se ogoilo? uli smo povike. Je li moj mu s vama?"

"Na sigurnom je, Gutrun." Joua se uputi prema postelji, a ona se nagne i privue Vorzhevu brzim zagrljajem.Poljubio ju je u elo i pustio. "Napali su nas poanici Kralja Oluje. Izgubili smo samo jenog naeg, ali taj je gubitakvelik.""Koga?" Vorzheva ga uhvati za ruku ok se pokuavao uspraviti."Geloj."Kriknula je o alosti."Troje Norna napalo je Camarisa", objasni Joua. "Aitu, Geloj i Wranjanin Tiamak pritekli su mu u pomod. Norne suubili, ali Aditu veli daje Geloj zadobila smrtonosnu ranu." Stresao je glavom. "Mislim daje bila najmudrija od svih nas.Sa je otila i ne moemo je zamijeniti."Vorzheva se zavali natrag. "Ali maloprije je bila tu, Joua. ola je s Aitu a me posjeti. A sa je mrtva?" Suze su joj se zrcalile u oima.Joua tuno kimne. "oao sam provjeriti jeste li obro. Sa se moram nadi s Isgrimnurom i ostalima a viimo to sveovo znai i oluimo to nam je initi." Ustao je, a zatim se ponovno sagnuo i poljubio svoju enu. "Ne spavajte - izari no, Gutrun, ako ne uspijem poslati nekoga vas uva."

"Nitko rugi nije ozlijeen? Gutrun je rekla a je vijela poar ." "Camarisov ator.ini se a su jeino njega napali."Krenuo jeprema izlazu."Ali, Joua," ree Vorzheva, "jesi li siguran? Nalogor je tako velik." Princ omahne glavom. "Ni u to nisam siguran, alinismo uli zaruge napae. Uskoro du vam ovesti nekog a vas uva. Sa se morampouriti, Vorzheva.""Pustite ga a ie, gospo", ree joj Gutrun. "Leite i pokuajte spavati.Mislite na svoje dijete."Vorzheva uzahne. Joua joj stisne ruku, a ona se okrene i urnoualji iz atora.Isgrimnur poigne pogle ka je princ stupio na svjetlost logorske vatre. Mnotvo koje jeekalo princa s potovanjemse razvoji, putajudi ga a proe. "Joua..." pone vojvoa, ali princ mu ne opusti a zavri."Bio sam glup, Isgrimnure. Nije ovoljno samo poslati straare a trkaraju logorom traedi tragove Norna. Aeonovemi krvi, trebalo mi je dugo da shvatim - Sludig!" vikne. "Je li Sludig negdje u blizini?"Rimeranin korakne naprije. "Tu sam, prine Joua.""Poalji vojnike a provjere jesu li svi u logoru na broju, posebno oni iz nae ruine kojima opasnost najvie prijeti.Binabik i Strangvear bili su sa mnom sve ok poar nije poeo, ali to ne znai a su jo sigurni. Kasno sam shvatio anam je to moa samo trebalo ovudi pozornost. A moja nedakinja, Miriamele - smjesta poalji nekog u njezin ator . Iu Simonov, iako je on moa s Binabikom." Joua nabere elo. "Ako su htjeli Camarisa, to je vjerojatno bilo zbog maa.Simon ga je neko vrijeme nosio, pa je i on moa u opasnosti. Neka sam proklet zbog spore pameti." Isgrimnur se zakalje a proisti grlo. "Ved sam poslao Freosela a potrai Miriamele, Joua. Znao sam a de eljetividjeti gospu Vorzhevu to prije, pa sam pomislio kako to ne smije ekati." "Hvala, Isgrimnure. Posjetio sam je. Ona i Gutrun su obro." Joua se namrti. "Ali stiim se to si morao misliti zamene."Isgrimnur odmahne glavom. "Nadajmo se da je princeza na sigurnom.""Freosela su poslali za Miriamele", Joua ree Sluigu. "Jena osoba manje za kojom treba izati hajku. Ii i pobrini seza ostale. I postavi va straara ko mog atora, molim te. Bolje du misliti znajudi a mi netko uva Vorzhevu." Rimeranin kimne.Okupio je vedinu vojnika koji su besciljno miljeli logorom te otiao obaviti to mu je nareeno."A saa," ree Joua Isgrimnuru, "ekat demo. I razmisliti."Nije proao ni sat vremena ka se vratila Aitu; otac Strangvear i Binabik bijahu s njom. Otilisu sa Sithom provjeritiodmaraju li se Ca-maris i Tiamak ko jene o viarica Novog Garinsetta, te su oigleno onje i porazgovarali jer jesve troje ivo raspravljalo ka su stigli pre Isgrimnurov ator.Aitu je ispriala Joui i ostalima sve pojeinosti nodnih ogaaja. Govorila je spokojno, ali Isgrimnur nije mogao ne opaziti a se Sitha, iako je kao i uvijek birala rijei jenakom pozornodu, inila uboko uznemirenom. Ona i Geloj bile

14


15/286

[email protected]

su prijateljice, znao je: oito su Sithe osjedali tugu kao i smrtnici. Zbog toga mu se vie sviala, ali je misao otpravio kao neostojnu. Zato besmrtnici ne bi patili poput smrtnika? Prema onom to je Isgrimnur znao, trpjeli su barem istotoliko."akle." Joua se zavali i oglea po krugu. "Nismo pronali tragove a je itko rugi napanut. Pitanje je zato suizdvojili Camarisa?""Sigurno ipak ima neega u toj pjesmi o Tri maa", ree Isgrimnur . Takve mu se stvari nisu svi ale: zbog njih se osjedaokao da mu tlo pod nogama nije vrsto, no inilo se a se zatekao u takvom svijetu gje se to esto ogaalo. Bilo mu e teko a a se s enjom ne sjeti kako su stvari bile kristalno jasne ka je bio mlai. ak i najgori problemi, poput

ratova ma koliko uasnih, nisu bili toliko proeti neobinim arolijama i tajanstvenim neprijateljima. "Sigurno su loviliCamarisa radi Trna.""Ili su moa samo tragali za Trnom", trijezno de Binabik. "A Camaris nije bio najvaniji.""Jo ne shvadam kako su ga zamalo uspjeli svlaati", ree Strangvear. "Kakav je to otrov o kojem ste govorili, Aditu?""Kei-vishaa. Zapravo, to nije samo otrov: mi U-vrtu-ro eni koristimo ga u Lugu ka je vrijeme za ples na kraju goine.Ali takoer ga se moe upotrijebiti a onese ug, teak san. onesen je iz Venvha o 'sae; moj narod ga je rabio da seobrani o opasnih ivotinja; a neke o njih bile su golema stvorenja koja su avno izumrla s Osten Ara - s mjesta gdjesu htjeli sagraiti nae graove. Ka sam ga nanjuila, znala sam a neto nije u reu. Mi Zia'va ga nikad nismokoristili ni za to osim za obree goinjeg plesa.""Kako se koristi u tom obreu?" upita arhivar ouevljeno.Aitu samo spusti oi. "ao mije, obri Strangvear, ali nije na meni a to kaem. Moa to nisam smjela ni spomenuti. Umorna sam.""Nema potrebe a zabaamo nos u obree vaeg naroa", ree Joua. "U svakom sluaju, ima vanijih stvari o kojimamoramo razgovarati." Svrnuo je razraen pogle na Strangveara, koji pogne glavu. "ovoljno je a znamo kako suuspjeli napasti Camarisa a da on nije uspio pozvati na uzbunu. Imamo srede to je Tiamak bio ovoljno pribran a

zapali ator. Osa demo biti apsolutno kruti u rasporeu naeg logora. Svi kojima bi na bilo koji nain moglazaprijetiti opasnost, postavljat de atore blizu jean rugom i u samoj sredini, kako bismo svi spavali jedni drugima naoku. Okrivljujem sebe to sam uovoljio Camarisovoj elji za osamom. Olako sam shvatio svoje ogovornosti."Isgrimnur se namrti. "Svi moramo biti oprezniji."Ka je vijede svrnulo razgovor na ruge sigurnosne mjere, Freosel se pojavi ko vatre. "Oprostite, Visoanstvo, aliprinceze nema ko njezina atora niti ju je itko skoro viio."Joua se uzrujao. "Nije onje? Aeone, zatiti nas, zar je Vorzheva imala pravo? Zar su ipak oli po princezu?" Ustaoe. "Ne mogu sjeiti ovje ok je ona moa u opasnosti. Moramo pretraiti cijeli logor."

"Sluig to ved rai", blago de Isgrimnur. "Samo demo izazvati zbrku." Princ se ponovno srui na po. "Ima pravo. Alibit de teko ekati." Jeva su se vratili raspravi kad se vratio Sludig, smrknuta lica. Predaoe Joui koma pergamenta. "Ovo je bilo u atoru mlaog Simona." Princ ga brzo proita, a ona ga s gnuanjem baci

na tlo. Trenutakposlije sagne se po njega, a potom ga oa trolu, lica ukoena i srita. "ao mi je, Binabik, nisam to smio uiniti. ini se a je za tebe." Ustaoe. "Hotvig?"

"a, prine Joua." Thrithinanin takoer ustane."Miriamele je otila. Uzmi koliko go jahaa uspije pronadi na brzinu.Izgledi su dobri da je krenula u Erkvnland, pa obavi vedinu potragezapano o logora. Ali nemoj zanemariti mogudnost aje moa otila rugim putem a nas ovee na pogrean tragprije nego to krene na zapa.""to?" Isgrimnur iznenaeno poglea uvis. "Kako misli, otila?" Binabik poigne pogle s pergamenta. "Ovo jenapisao Simon. ini se a je otiao s njom, no takoer kae a de je pokuati vratiti." Trolov osmijeh bio je tanak i oito usiljen. "Postoji pitanje u mojoj glavi o tome tko voi koga. Sumnjam a de je Simon uvjeriti a se vrati." Joua naini nestrpljivu gestu. "Ii, Hotvig. Sam Bog zna kaa su otili. Zapravo, buudi a ste ti i tvoji jahai najbrikonjanici koje ovje imamo, iite na zapa; prepustite rugi io potrage nama." Okrenuo se prema Sluigu. "Mi demoahati oko logora, svaki put u sve vedem krugu. Oselat du Vinvafoa. Sastanimo se onje." Okrenuo se prema vojvoi.

"Ie li?""Naravno." Nijemo, Isgrimnur se prokune. Trebao sam znati a se neto sprema, pomisli on. Bila je tako tiha, takotuna, tako aleka otka smo oli ovamo. Joua nije uoio promjenu kao ja. Ali ak i aje smatrala a smo trebali marirati na Erkynlan, zastoje otila sama? Glupo, tvroglavo ijete. I Simon. Imao sam bolje miljenje o tomjeaku.Unaprije nesretan zbog pomisli o nodi u selu i to de ona uiniti njegovim bolnim kriima, Isgrimnur zastenje i osovise na noge.

15


16/286

[email protected]

"Zato se ne bui?" zapita Jeremija. "Zar ne moete neto uiniti?" "uti, jeae, inim to mogu." Vojvotkinja Gutrun se sagne i ponovno opipa Leletino lice. "Hlana je, nije grozniava.""to ona nije u reu s njom?" Jeremija se inio gotovo izbezumljenim. "ugo je ved pokuavam probuiti, ali onasamo tu lei.""ajte a joj onesem jo jean pokriva", ree Vorzheva. Nainila je mjesta na krevetu a jevojica legne pokraj nje,ali Gutrun to nije opustila, preplaena a Lelet moa ima kakvu bolest kojom bi se Vorzheva mogla zaraziti. Umjestotoga, Jeremija je paljivo poloio jevojiino mlitavo tijelo na vuneni pokriva na pou. "Vi samo mirno leite, a ja du se pobrinuti za ijete", ree joj vojvotkinja. "Ovje je ionako previe buke i uzrujavanja."

Princ Joua stupi kroz vrata, s nesredom urezanom na licu. "Zar nije ovoljno toga polo po zlu? Straar je rekao a jenetko bolestan. Vorzheva? Jesi li dobro?""Nisam ja, Joua. jevojica Lelet, ne moemo je probuiti." Vojvoa Isgrimnur nagrne unutra. "Prokleto ugo ahanje, a Miriameli

ni traga", zareao je. "Moemo se samo naati a su Hotvig i njegoviThrithinani imali vie srede od nas.""Miriamele?" upita Vorzheva. "Zar se i njoj neto ogoilo?""Ojahala je s mlaim Simonom", smrknuto de Joua."Ovo je prokleta nod", zastenje Vorzheva. "Zato se sve to ogaa?""a buem poten, mislim a to nije bila momkova zamisao." Isgrimnurse sagne i ovije ruku oko ramena svoje ene, aona je poljubi u vrat. "Ostavio je pismo u kojem kae a de je pokuati vratiti." Vojvoine oi zasuze. "Zato je jevojica ovje? Zar se ozlijeila u poaru?""Ja sam je onio", nesretno de Jeremija. "Vojvotkinja Gutrun me zamolila a se nodas brinem za nju.""Nisam htjela da mi se mota pod nogama dok je Vorzheva ovako bolesna." Gutrun nije mogla posve sakriti nelagodu."A to je trebalo biti samo na neko vrijeme, ok se Geloj ne sastane s vama mukarcima."

"Bio sam s njom cijelu veer", objasni Jeremija. "Ka je usnula, i ja sam zaspao. Nisam namjeravao. Samo sam bio umoran."Joua se okrene i ljubazno poglea mlaog ovjeka. "Nisi pogrijeio zato to si zaspao. Nastavi.""Probudio sam se kad su svi vikali o poaru. Mislio sam a de se Lelet preplaiti pa sam otiao o nje a zna kako sam o tu. Sjeila je uspravno, otvorenih oiju, ali mislim a nije ula ni jenu moju rije. Ona se svalila natrag i sklopila

oi, kao a spava. Ali nisam je mogao probuiti! ugo sam pokuavao. Ona sam je onio ovamo a viim moe li joj vojvotkinja Gutrun pomodi." Ka je Jeremija zavrio, bio je na rubu plaa."Nisi pogrijeio, Jeremija", ponovi princ. "No saa treba neto uiniti za mene."Mlaid uhvati ah na rubu jecaja. "-to, vaa Visosti?""Ii u Isgrimnurov ator i pogleaj je li se Binabik vratio. Trol zna neto o lijeenju. ovest demo ga a preglea mlauLelet."Jeremija, zaovoljan to moe uiniti neto korisno, pohita van."Istinu govoredi," ree Joua, "viene znam to bih mislio o svemu to se nodas ogoilo - ali moram priznati da samvrlo zabrinut za Miriamele. K vragu i njezina svojeglavost." Zgrabio je Vorzhevin kouh prstima i stisnuo ga o muke.Nije bilo promjene u Leletinu stanju kad se Jeremija vratio s Binabi-kom i Aitu. ovjeuljak je porobno pregleaojevojicu."Ved sam je viao u takvu stanju", ree on. "Nekamo je olutala, na Cestu snova ili na neko rugo mjesto." "Ali sigurno nika nije bila takva tako ugo", ree Joua. "Ne mogu a a ne pomislim kako to ima veze s nodanjim ogaajima. Je li mogude a ju je otrov Norna oveo u to stanje, Aitu?"Sitha klekne pokraj Binabika i naigne jevojiine one kapke, a ona metne svoje tanke prste ispo njezina uha aopipa kako joj brzo kuca srce. "Mislim a nije. Svakako bi i on", pokazala je prema Jeremiji, "tako bio pogoen aerse Kei-vishaa proirila tako aleko.""Usnice joj se miu!" uzbueno de Jeremija. "Gleajte!"Iako je jo leala kao u uboku snu, Leletina su se usta oista otvarala i zatvarala kao da kani govoriti."Tiina." Joua se nagne blie, kao i ostali u prostoriji.Leletine su usnice raile. aputav zvuk izmigolji van. "... poujte me...""Neto je rekla!" usklikne Jeremija, ali ga utia prinev pogle."... svejeno du govoriti. Nestajem. Preostalo mi je malo vremena." Glas koji je opirao iz usta jevojice, iako tanak ibezvuan, imao je poznat prizvuk."... Norni su opasniji nego to mislimo. Igraju neku vostruku igru... Ovo nodas nije bio privian napa, nego neto jopodmuklije...""Stoje ovom jetetu?" nervozno de Gutrun. "Nika prije nije govorila - i zvui kao a nije ona.""To govori Geloj." Aditu je zborila spokojno, kao da je prepoznala osobu koja joj prilazi na cesti.

16


17/286

[email protected]

"to?" Vojvotkinja naini znak rveta, oiju rairenih o straha. "Kakva je to arolija?"Sitha se nagne blie Leletinu uhu. "Geloj?" ree. "uje li me?"Ako je to zaista bila vraara, inilo se a ne uje prijateljiin glas. "... Sjetite se Simonova sna... lanog glasnika."Nastane stanka. Ka je glas nastavio, bio je tii, pa su svi u sobi zaustavili ah u naporu a ne propuste ni jenu rije."... Umirem. Lelet je nekako tu sa mnom, u ovom... mranom mjestu. Nika je nisam potpuno razumjela, a ovo je najunije o svega. Mislim a mogu govoriti kroz njezina usta, ali ne znam uje li me itko. Ostalo mije malo vremena.Upamtite: uvajte se lanog glasnika..."Zavlaa jo jena uga, tiha stanka. I ba ka su svi bili uvjereni a su uli zanje Gelojine rijei, Leletine se usnice

ponovno pomaknu. "Sa olazim. Ne oplakujte me. Imala sam ug ivot i inila sam to sam htjela. Ako me se elite sjedati, upamtite a je uma bila moj om. Pobrinite se a je potuju. Pokuat du poslati Lelet natrag, iako me ona ne eli napustiti. Zbogom. Upamtite... "Glas izblijei. jevojica je ponovno leala poput mrtvaca.Joua poigne pogle. Oi su mu se caklile o suza. "o samog kraja", ree gotovo gnjevno, "pokuala nam je pomodi. O, milostivi Boe, bila je hrabra ua.""Stara ua", tiho de Aitu, ali ne objasni. oimala se potresenom.Iako su neko vrijeme sjeili oko postelje u tekoj, alosnoj tiini, Lelet se vie nije pomaknula. Gelojina osutnost inila se jo snanijom, jo razornijom nego ranije te veeri. A ka se spoznaja o njezinu gubitku slegla, i ruge su se oi,osim Jouinih, napunile suzama tuge i straha. Princ pone tiho govoriti o umskoj eni, hvaledi njezinu hrabrost, um iljubaznost, ali nitko rugi nije imao srca a mu se prirui. Napokon ih je sve poslao na poinak. Aitu, rekavi a jojse ne spava, ostane paziti na ijete u sluaju a se probui u nodi. Joua legne ojeven pokraj svoje ene, spreman zabilo kakvu neadu koja ih je mogla snadi. Za nekoliko trenutaka zapao je u ubok, iscrpljen san.Kad se ujutro princ probuio, viio je a Aitu jo uva Lelet. Kamo go a je jetetov uh otputovao s Geloj, jo senije vratio.

Nedugo zatim u logor su ujahali Hotvig i njegovi ljudi, umorni i praznih ruku.

Sablasan mjesec

ok su se sputali u olinu na rugoj strani bregova, Simon i Mi-riamele jahali su gotovo u tiini. Voila je princeza.Omaknuvi nekoliko milja, Miriamele skrene prema sjeveru te su se vradali istom stazom kojom je ruina ila naputu za Gadrinsett.Simon upita zato."Zato to je ovje ved tisudu svjeih otisaka kopita", objasni Miriamele. "I zato to Joua zna kamo iem pa bi bilo glupo a se omah uputimo tim putem ako jo nodas otkriju a sam otila." "Joua zna kamo ie?" Simon se ozlovolji. "To je vie nego to ja znam." "Redi du ti ka buemo ovoljno aleko a ne moe ojahati natrag u jenu nod", hlano de ona. "Ka buem predaleko da me uhvate i vrate."Odbila je odgovoriti na druga pitanja.Simon zakilji na komae otpaaka koji su obrubljivali iroku, blatnu stazu. Velika vojska ljui osa je vaput prelataj put s nekoliko manjih skupina koje su ile na Sesua'ru i Novi Garinsett; Simon zakljui a de prodi mnogovremena prije nego to trava ponovno izraste na tom opustoenom otkosu.Valja oatle i potjeu ceste, pomisli oni osmjehne se unato umoru. Nika prije nisam na to mislio. Moa de ovo enog ana biti prava kraljevska cesta, s miljokazima, krmama i postajama... a ja sam je viio ka je bila tek kopitima

izrovan puteljak.Naravno, pretpostavljalo se a de, to goa se ogoi u buudnosti, postojati kralj koji de mariti za ceste. Premaonom to su mu Jeremija i ostali rekli o stanju stvari u Visotvri, nije se inilo vjerojatnim a se Elija brinuo za takvestvari.Jahali su pokraj Steffloda, koji se srebrnasto sjajio na sablasnoj mjeseini. Miriamele je ostala utljiva, a Simonu se inilo a jau beskrajno ugo, iako se mjesec jo nije pomaknuo sa sreine neba. osaujudi se, promatrao jeMiriamele, ivedi se tome kako je njezina svijetla koa oraavala mjeseinu, sve ok mu ona, razraena, nije zapovjeila a prestane buljiti u nju. Oajniki traedi razonou, razmiljao je o Kanonu vitetva i Camarisovu uenju;

nakon prijeenih pola milje, tiho je pjevuio sve pjesme o Jacku Munvvoeu koje je znao. Buudi a je Miriameleobila jo nekoliko njegovih pokuaja a razgovaraju, Simon pone brojiti zvijeze koje su posule nebo, brojne poputzrna soli prosutih po stolu od ebanovine.I ba ka je Simon pomislio a de polujeti - i a je cijeli tjean sigurno proao u jenoj ugoj nodi - Miriamelepotegne uze i pokae na umarak na niskom brijegu, oko tri ili etiri furlonga o iroke koloteine na novoroenojcesti.

17


18/286

[email protected]

"Onje", ree. "Onje demo se zaustaviti i spavati." "Ne moram jo spavati", lagao je Simon. "Moemo jahati ulje akoeli.""Nema smisla. Ne elim se nadi na otvorenom ka svane an. Kasnije, ka omaknemo alje, modi demo jahati i ako se razdani."Simon slegne ramenima. "Kako go ti kae." elio je tu pustolovinu,ako se uopde railo o pustolovini, pa ju je trebaoponositi to veselije. U prvim trenucima bijega zamiljao je - tijekom onih nekoliko kratkih trenutaka kad si jeopustio a uopde misli - a de Miriamele biti sr-anija ka se umanji neposrena briga njihova otkrida. Umjestotoga, postajala je sve mrzovoljnija kako je nod omicala.

rvede na vrhu brijega raslo je tijesno jeno uz rugo, inedi gotovo beavan zi izmeu njihova privremenog logora iceste. Nisu zapalili vatru - Simon je morao priznati da je to bilo mudro - nego su umjesto toga poijelili neto voe imalo vina na mjeseini i komaid Miriamelina kruha.Ka su se zamotali u svoje plateve i legli jeno pokraj rugog na svoje leajeve, Simon ojenom osjeti a ga je umornapustio - zapravo, nije bio nimalo pospan. Oslukivao je Miriamelino isanje; iako je bilo tiho i pravilno, ni ona nijezvuala kao a spava. Negje u rvedu osamljeni je cvrak njeno cvrao."Miriamele?" "Stoje?""Zbilja mi treba redi kamo iemo. Bio bih ti bolji zatitnik. Mogao bih razmisliti o tome i razraditi plan."Ona se tiho nasmije. "Sigurna sam a je to istina. Redi du ti, Simone. Ali ne nodas."Namrtio se ok je zurio u zvijeze koje su provirivale kroz grane. "obro.""Sa treba spavati. To de ti biti tee ka grane sunce."Jesu li sve ene u sebi imale malo Rahele Zmajevne? inilo se a oista uivaju u tome a mu govore to mora raiti. Otvorio je usta a joj kae kako mu trenutano nije potreban poinak, ali je umjesto toga zijevnuo.Pokuavao se sjetiti to je htio redi ok je polako paao u san.U snu je Simon stajao na rubu golema mora. O ala pre njim pruao se tanak nasip tla koji je strio kroz zube valova,

voedi o otoka poaleko o obale. Otok bijae pust, izuzev triju bijelih kula koje su se ljeskale na kasnomposlijeponevnom suncu, ali one nisu zanimale Simona. Siduno bide bijele kose i u moroj halji hoalo je otokomulazedi i izlazedi iz njihove trostruke sjene. Simon je bio siguran a je to oktor Morgenes.Razmatrao je nasip - bilo bi dosta lako prijedi preko njega, ali plima je rasla te je uskoro mogla sasvim prekriti uskuprevlaku kopna - ka je zauo aleki glas. Na puini oceana, na pola puta izmeu otoka i kamenita prua gje je stajao Simon, maleni se amac ljuljao i skakutao u naruju snanih valova. vije osobe stajahu u njemu: jena visoka i vrsta,ruga malena i vitka. Trebalo mu je nekoliko trenutaka a prepozna Geloj i Lelet. ena mu je neto ovikivala, ali glasoj se gubio u rici mora.

Sto li rae onje u amcu? zapita se Simon. Uskoro de nod.Pomaknuo se nekoliko koraka na uski nasip. Gelojin glas oleti k njemu preko valova, jeva ujan."... Laan!" vikala je. "Lazanje...!"Sto je lano? zapitao se. Rt? inio se ovoljno vrstim. Sam otok? Zamirio je. No iako se sunce saa sp ustilo nisko naobzoru pretvorivi kule u crne prste a Morgenesov obris u neto malo i tamno poput mrava, otok je izgleaoneprijeporno stvaran. Nainio je jo nekoliko koraka naprije."Laan!" ponovno krikne Geloj.Nebo odjednom potamni, a riku valova naglasa jauk sve snanijeg vjetra. U trenu ocean postane moar, a zatimmodro-bijel; iznenaa se svi valovi ukrute, smrznuvi se u vrste, otre leene iljke. Geloj je oajniki mahala rukama,a more oko njezina amca prelamalo se i pucketalo. Taa uz riku i mlaz crne voe, ive poput krvi, Geloj, Lelet i amacnestanu pod smrznutim valovima, usisani u tamu.Le je navirao preko nasipa. Simon se okrene; saa je bio aleko o ala koliko i o otoka, a inilo se a se obje toke povlae o njega, ostavljajudi ga zaglavljena usre sve uljeg kamenog prua. Le se penjao sve vie, puu mu odiizama...Simon se trgne iz sna, rhtedi. Tanka svjetlost zore ispuni umarak. rvede se njihalo na prohlanom povjetarcu. Platmu bijae zguvan u beznaan vor oko njegovih koljena, ostavljajudi ostatak njegova tijela otkrivenim.Izravnao je plat i legao. Miriamele je jo spavala pokraj njega, napola otvorenih usta, raskutrane zlatne kose. Osjetioe kako ga istoobno preplavljuju val unje i osjedaj stia. Bila je tako bespomodna, leedi tu u ivljini, a on je bio

njezin zatitnik - kakav je to bio vitez ka je imao takva uvstva? eznuo je a ju privue k sebi, a je ugrije, a je poljubi u ona rastvorena usta i osjeti njezin ah na svojem obrazu. Osjedajudi se neugodno, prevrnuo se na drugustranu.Konji su mirno stajali gje su ih i privezali, omotavi ormu oko niske grane rveta. Pogle na bisage na jenoli nojutarnjoj svjetlosti ojenom ga ispuni tunom prazninom. Sinod se sve to inilo ivljom pustolovinom.A saa se inilo

glupim. Kakvi go Miriamelini razlozi bili, nije ih ijelio s njom. ugovao je mnogo, mnogo toga princu Joui, koji ga jeizigao i proglasio vitezom; Aitu, koja ga je spasila; Binabiku, koji mu je bio bolji prijatelj nego to je zasluio. A bili su

18


19/286

[email protected]

tu i oni koji su se ugleali u Simona, poput Jeremije. Ali on ih je sve napustio u trenutanom hiru. A zato? a senametne Miriameli, koja je imala neki svoj razlog zbog kojeg je ostavila striev logor. Napustio je ono malo ljudi koji suga eljeli u svojem rutvu zbog nekog tko to nije elio. Zakiljio je prema svojem konju i osjetio kako mu se tuga proubljuje. oma. To je bilo lijepo ime, zar ne? Simon je upravo pobjegao iz jo jenog oma, a ovaj put za to nije imao ni dobar razlog.Uzahnuo je i sjeo. Bio je ovje i tu se, barem zasa, vie nita nije moglo uiniti. Pokuat de opet nagovoriti Miriamele da se vrati kad se probudi.Simon prebaci plat preko sebe i osovi se na noge. Ovezao je konje, a ona zastao na rubu umarka i oprezno zirnuo

oko sebe prije nego to ih je poveo nizbro o rijeke a ih napoji. Ka ih je vratio, svezao ih je za rugo stablo gje sumogli lako osegnuti ugake vlati mlae trave. Promatrajudi omu i Miriamelina bezimenog konja kako zadovoljnoprekiaju post, osjetio je kako mu raspoloenje raste prvi put otka se probuio iz zastraujudeg sna.Prikupio je granje po umarku, birajudi samo ono koje se inilo ovoljno suhim a gori s malo ima te naloio vatru. Sazadovoljstvom je primijetio aje ponio svoj kremen i elino kresivo, ali se zapitao koliko de mu ugo trebati a otkrijeneto to mu je bilo jenako potrebno, a to je zaboravio u urbi a napusti logor. Neko je vrijeme sjeio uz vatru,grijudi ruke i gleajudi Miriamele kako spava.Malo poslije, ok je pretraivao bisage a vii to bi mogao pojesti, Miriamele se poela prevrtati u snu i vikati."Ne!" mrmljala je. "Ne, nedu..." Napola je poigla ruke kao a se o neega brani. Nakon to ju je na trenutak zaprepateno promatrao, Simon poe i klekne pokraj nje, primivi je za ruku."Miriamele. Princezo. Probui se. Usnula si ruan san."Ona pokua otrgnuti ruku iz njegove, ali nije imala snage. Oi joj se napokon otvore. Zurila je u njega i nakratko seinilo a vii nekog rugog jer je poigla ruku kao a se eli zatititi. Taa ga je prepoznala i pustila a joj ruka pane.Njezina druga ruka ostala je stisnuta u njegovoj."Bio je to samo ruan san." Njeno joj je stisnuo prste, iznenaivi se koliko mu je ruka bila veda o njezine.

"obro sam", promrmlja ona napokon te sjene, povukavi plat vrsto oko svojih ramena. Zvjerala je po istini kaodaje danja svjetlost bila nekakva Simonova glupa psina. "Koje je doba dana?""Sunce se jo nije popelo izna vrhova rveda. Tamo olje, hodu redi. Proetao sam se o rijeke."Nije ogovorila, nego je ustala i nesigurno se ualjila iz umarka. Simon slegne ramenima i vrati se potrazi za neimto bi mogli pojesti za oruak.Ka se Miriamele neugo zatim vratila, on je ved bio pronaao koma meka sira i okrugao hljepid kruha; prepolovioga je i prio na tapu izna male vatre. "obro jutro", ree ona. Izgleala je razbarueno, ali je umila lice, a izraz nanjemu bio je gotovo veseo. "ao mi je to sam bila tako srita. Usnula sam... grozan san."Pogleao ju je sa zanimanjem, no Miriamele nije htjela redi potankosti. "Ovje ima hrane", ree on."I vatre." Ona prie i sjene blizu njega, ispruivi ruke. "Naam se a se im nede vijeti.""Nede. Otiao sam malo alje i provjerio."Simon joj prui polovicu kruha i koma sira. Jela je pohlepno, a ona se osmjehnula punih usta. Nakon stojeprogutala, izusti: "Bila sam glana. Sinod sam bila toliko zabrinuta a nisam jela.""Ima jo ako eli."Ona omahne glavom. "Moramo tejeti. Ne znam koliko demo putovati, a moa de nam biti teko nabaviti jo." Miriamele poigne pogle. "Zna li gaati? Ponijela sam luk i tobolac strijela." Pokazala je prema nenapetom luku kojie visio s njezina sedla.

Simon slegne ramenima. "Pokuao sam jeanput, ali nisam Mundvvo-de. Vjerojatno bih mogao pogoditi kravu sdvanaest koraka."Miriamele se zahihode. "Mislila sam na zeeve, vjeverice ili ptice, Simone. Mislim a nedemo naidi na mnogo krava." On muro kimne. "Ona de biti bolje a uinimo kako si rekla i teimo na hrani."Miriamele se zavali i metne ruke na svoj trbuh. "Dokle god gori vatra..." Ustala je i krenula prema svojim bisagama.Izvukla je nekoliko zjela i malu svezanu vredicu te se vratila vatri, a zatim metnula va mala kamena

Documents

Tad Williams - TORANJ ZELENOG ANĐELA - II. DIO