dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis

TAHAWIJEVA POSLANICA U ISLAMSKOM VJEROVANJU

(AKIDI)

KRATKI KO:MENTAR

BILJEŠKA O AUfORU

l. Imam · hallZ Elm Dža'fer Aluned ibn Muhammed ibn Selame el-Hanefi el-Ezdi (ime el-Ezdi je dobio po istoimenom plemenu koje je jedno od najvećih i najpoznatijih kahtanskih plemena) et-Tahawi. (ime et-Tahawi je dobio po istoimenom selu u egipatskoj pokrajini es-Sa 'id)

2. Rođen je 239. h.g. i odrastao je u vrijednoj i učenoj porodici, učeći vjeru kod svog dajdže el-Muznija, a on je bio učenik imama Šafije.

3. U svojoj dvadesetoj godini Tahawija prelazi na pravac Ebu Hanife u tefekkuhu (sticanja znanja). \jerovatno je glavni uzrok tome bila njegova ličnost, znana i jaka koja je težila idžtihadu a odbijala taklid (slijepo slijeđenje). Takođe i to što je njegov dajdža mnogo koristio knjige Ehu Hanife i njegovih učenjaka, a naročito kada bi nailazio na teška pitanja (mes'ele) to hi ga potstaklo da se njima više pozabavi i da postepeno u njihovom rješavanju prihvati pravac hanefijskog mezheba, ali bez pristrasnosti (te'assuba).

4. Sticao je znanje kod 300 šejhova od kojih su napoznatiji: Imam Nesaija (303. h.g.) zatim el-Kadi Bekar ibn KuteJbe (270. h.g.) i hallZ Ehu Zer'a ed-Dimiški (281. h.g.) što očito upućt�je na njegovu ljubav prema znanju te raznovrsnost njegovog znanja. Posebno se je specijalizirao u hadisu i llkhu, tako da je nadmašio učenjake svog vremena. Postavljen je za reisa hanefijskog mezheba u Egiptu. Međutim njegovo pridržavanje hanef'ljskog mezheba nije ga spriječilo da razmatra mišljenja i ostalih imama mezheba i da ih prihvati ako za to postoji prihvatljiv i jak dokaz, pa makar se i neslagalo su hanefi.jskim mezhebom. (On nije jedini koji se nije slagao u nekim mišljenjima sa Ehu Haniforn. Prije njega to su učinili njegovi učenici: Ehu Jusuf i Muhammed ibn el-Hasan.) Išao je putem učenjaka velikana, koji su težili iznalaženju novih tješt:nja i idžtihadu, a nisu prihvatali pristrasnost i slijepo slijeđenje.

3

5. Njegova autorska djela su bila kvalitetno obrađena i urađena i po redoslijedu sastavljenja. Učenjaci Ummeta su i u novije i u kasnije doba njegove knjige uzimali kao izvor za najvažnija pitanja u islamu, i kao djela od ogromne koristi. Najpoznatija njegova djela su:

a) Bejan akidet�sunneti vel-diem �ti. To je skraćena knjiga manjeg obima i formata ali u sebi sadrži velike koristi. Obuhvata u sebi sve ono što je potrebno muslimanu da zna iz akide. Za nju imam es-Sebeki kaže: Sva četri mezheba koja su na istini, potvrđuju Tahawijinu akidu koju su prihvatili i raniji i kasniji uče�aci.

b) Šerh me �nil�r. Je veliko djelo koje podučava učenika kako da stiče znanje i kako da shvati velike mes'ele koje su potkrijepljene dokazima i gdje se navodi dokaz i objaš�enje za n�ispravnije mišljenje.

e) Muškilul�r. Je takoder jedno veliko djelo u kojem se navode hadisi koji su naizgled suprotni jedni drugima a zatim se ta prividna suprotnost odbija da bi se na kraju iz njih izveo ftkhski propis.

d) Muhtesarul-fikhul lianefi. Ovo je naJbolji i najvjerodostojniji i prvi skraćeni fikh hanefijskog mezheba. U sebi sadrži najvažnija pitanja (mes'ele) i vjerodostojna, izabrana mišljenja.

e) Sunenuš-Šafi 'i. To su predaje hadisa od njegovog d�jdže el-Muznija, koje prenosi od Imami Ša!Jje.

O Ahkamul-Kur'an i druga djela čiji broj dostiže cifru trideset.

6. Njegovu vrijednost, skromnost i njegovu povjerljivost u prenošenju hadisa priznaje sva ulema.

a) Kaže ibn en-Nedim u djelu el-Fahrest str. 26.: "Bio je u svoje vrijeme najučeniji i najskromniji."

b) Imam ez-Zehebi u djelu Sijeru� 'a.lamin-nubela'lS/21. Imam, alim, ha!IZ, muhaddis i fekih u Egiptu." On kaže: Ko pogleda pisana djela ovog imama� saznat će njegovo mjesto u nauci i širinu �egove spoznaje.

4

e) Haftz es-Sujuti u djelu Tabekatul-huffar. na str. 337. kaže: "Imam, alim, hafiz i vlasnik mnogih vrijednih djela. Bio je pouzdan i povjerljiv, 'alim i fakih iza kojeg se nije bolji pojavio."

7. Umro je 321. h.g. u četvrtak navečer prvog zul-k'adeta u Egiptu i ukopan je na mezruju el-Karafe.

5

dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis

TAHAWIJSKAAKIDA (VJEROVANJE) KRATKI KO:MENTAR

PREDGOVOR

Zahvala pripada Allahu, zahvaUujemo Mu i u Njega se pouzdavamo. Tražimo Njegovu zaštitu od zla u samim nama i zla naših loših

islama; Ehu Ha.nife en-Nu'mana ibn Sabita el- Kuf�e, Ebu .Jusufa Ja'kuba ibn Ibrahima el-Ensarije, i Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Hasana eš-Šejbanije. Objaš�enje njihovog \jerskog ubjed�a je dao Imam Ebu Džafer et-Tahawi .

On je to izvanredno učinio, dajući svoj veliki doprinos akaidu-smilovao m� se Uzvišeni Allah. On je naj\jerodostojnije prenio \jersko ubjeđenje spomenutih imama. To je mogao jer je bio temeljito obrazovan i veoma cij�en u krugovima hanefijskog mezheba. Stoga je on najpouzdan:ija ličnost koja je mogla ustanoviti \jersko ubjeđenje ovih imama. Onje pouzdana ličnost kod svih učenjaka :ftkha1 i svih učenjaka hadisa2.

Takoder je gelokupna islamska javnost svesrdno prihvatila ovaj Tahawijev tekst koji je bezbroj puta tumačen i komentarisan.

Medu tumačima i komentatorima ima onih koji su to činili u skladu sa Sunnetom,3 a ima i onih koji su slijedili put

dogmatičara (mutekellimina).

Jedan od najvtjed.nijih komentara, od kojeg je bilo i najviše koristi je komentar imama Ibn Ebu-1-'Izza el-Ezreijje elIlaneflje - smilovao mu se Uzvišeni Allah - koji je zamjerio Tahawiji u ovom \jerskom ubjeđenju tri problematične stvari:

Prva: Tuhawijinu izjava "Allah je oduvijek bez početka." On je rekao: "Ovo je fi·aza koju su uveli dogmatičari jer se ne smtju TJzvišenom Allahu dodavati dtuga imena osim onih k

mutekellimina - dogmatičara. Najpreče je da se Tahawija drži termina koji su navedeni u Kur'anu i Sunnetu.

Treća: On navodi: da se \jera s\jedoči jezikom i potvrđuje srcem, a djela ne svrstava u sastavni dio imana On je zanemario da se \jera potvrđuje djelima. Takvo I"Uegovo mištjenje je u suprotnosti s mišljenjem većine prvih generacija (seleO sva četiri mezheba. Neka se Allah smiluje obojici imama, i Tahawiji i Ibn ebu-1-'Izzu, a i svim ostalim imamima koji su služili sunnetu i akidetu \jerskom ubjedenju ehli sunneta i džema'ata.

Želja mi je da objasnim ovo \jersko ubjeđenje (akidet) veoma sažeto i jednostavno kako bi odgovaralo učenicima, početnidma i koristilo širim masama. Molim Allaha da muslimani imaju koristi od ove knjige, a moj trud da upiše u dobru djela. Allah stoji iza dobre namjere. On je nama dovoljan. Divan je On Gospodar!

Naša postjednja dova je:

Hvaljen neka si Allahu, Gospodaru svjetova!

dr Muhammed ibn Abdurrahman el - Humejjis

8

PRVO POGLAVLJE

Veliki '\jerski autoritet, imam iz Egipta Ehu Dža'fer elWerrak et-Tahawi, Allah mu se smilovao, je rekao:

: a.....L\.1 '-4-4-' �.i. J.>- �l..J..IJ Wl J-a-i o� 0� _;5'� l..i..a. ''-,?)--.a:/-)1 �l_.r.l � y� ....A....y.. �iJ

Samo On stvara i upravlja. (El-A'raf, 54.) Post(lji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj k(lji vas sa

neba i iz zemlje opskrbljuje? (Fatir, 3.)

Allah nema saučesnika ni u onome što je od koristi, ni u onome što je od štete, ni kad daje smrt., ni kad daje život., a ni u ostalim oblicima odlučivanja i planir�a u ovom svemiru. Isto tako, On nema saučesnika u Svojim savršenim imenima i Svqjim savršenim svojstvima. Nema saučesnika u Svqjoj božanstvenosti i u Svojoj dostqjnosti da se jedino On obožava. Čo�jek neće upotptmit.i svqj iman (tewhid) u Jedinog Boga dok god se ne očisti od svih ovih vrsta (širka) mnogoboštva, i ne postane �jernik u ,Jedinog Boga, kroz sve vrste tewhida štD mu

je obaveza.

Dužan je, dakle, da čvrsto \je�je da je samo Allah gr; Tvorac svega i da samo On upravlja svim stvorenjima (t.ewhidur-rubub�ije), du �je�je da samo l'{jemu pripad�ju svqjstva savršenstva i savršena imena i da ništa od toga ne pripis�je nikom od stvorenja (tewhidu-1-esmai we-s-sifat),da samo l'{jega obožava, tako što neće upućivati bilo kakvu vrstu ibadeta bilo kome drugom osim Njemu (tewhid uluhijje)

Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo. (El-P'atihu, 5.) A diinne i [jude sam stvorio samo zato da Me oboiavaju (ibadet i!ine) . ( Ez-Zar�jat., 56.)

(2) Ništa nije kao On (Allahu �je ništa slično).

(:·n Nemu ništa što je Allah nemoćan da učini �� �� 'll) [ t J

(4) Nemu drugog boga osim Njega.

10

O�ja..�•�ie•ue: I ništa n�je kao On. Ova kom;;t.atac�ja je jedna od temelju

(tewhidu) vjere u .Jednog Allaha, i du čvrsto vjeruješ da ništa �je kao što je Uzvišeni Allah Ništa n�je kao On! On sve i'!uje i sue vidi.

bude obožavan. Ove riječi negiraju obožavanje bilo koga sem Allaha, a zatim su potvrda obožavanja Jednog Jedinog Allaha. To se zove Tewhidu-1-uluhijje.

Zaključak: Uzvišeni Allah je Jedan. On je jedan u Svom (Zatu) - Svom Biću, u Svojim imenima i Svojim svojstvima. Jedan je u Svqjoj dostojnosti da se obožava. I ništa što je On stvorio ne liči Njemu ni u čemu od spomenutog. On sve može. Njemu ništa nije nemoguće. Ništa Mu nije komplicirano, i niko nije dostojan obožavanja osim On, Slavljeni i Uzvišeni!

Pitanja:

1. Šta znači (wahdanijjetullah) Allahova jednoća'?

2. Kqje su t.o tri vrste tewh�da

a. Koje su to tri vrste širka (pripisivanje Allahu sa učesnika)'?

4. Cit.ir�j riječi kojima su svi Allahovi poslanici pozivali (svqje narode)'?

• • •

12

DRUGO POGLAVLJE

. ' . ��\ � �,; ' �\�\ � �.u [ o J

� �

(5) Allah oduvijek postoji, bez početka je, zauvijek je, bez svršetka je.

(6) Neće propasti niti će nestati.

(7) Biva samo ono što On hoće.

Objašnjenje:

El-Kadim, (Allah oduvijek postoji). Ne spada u Allahova

imena kojima je Sebe nazvao. Njime se aludira da Uzvišenom Allahu nije prethodilo ništa, kao i to da je On bez početka, da je zauvijek i da je bez svršetka. Ovo značenje je sadržano u ajetu: On je Prvi i Poslednji.

Ovim se iskaz-qje univerzalna Allahova volja, kqja se ne remeti. Svako dobro ili zlo u ovoj vasioni, uistinu se događa s Njegovim htijenjem i s f\{jegovom voljom. Njegovu se volja ne može nadjačati. Što On hoće biva, u što On neće, neće ni biti. Dokazi o tome su mnogobrqjni.

·i��\ �!:J ':}J ,�\J.)�\�':} [ A J (H) Mašta Ga ne može dokučiti niti razum pojmiti.

(9) Ne sliči stvorenjima.

·iL;i ':} �� 'u�':} if- [ \ . J (10) Živ je, ne umire, postqjan je ne spava.

Objašnjenje:

Uzvišenog Allaha niko od Njegovih stvorenja ne može obuhvatiti svojim znanjem, kao što kaže Uzvišeni Allah: Oni manjem ne mogu Njega obuhvatiti. (fa-ha, 110.) Allaha ne može niko svqjom maštom dokučiti niti razumom pojmiti, niti Ga može zamisliti i predstaviti.

Niko od f\{jegovih stvorenju ne zna kukav je On i Njegov zut (biće). Allah ne sliči nikome od svqjih stvorenja ni u Svom zatu (biću), ni u Svqjim imenima i svojstvima (atributima),a ni u Svojiirn djelima. Slavljen neka je On i Uzvišen!

Ništa nije kao On. Uzvišeni Allah je Živ, ne umire, kao što kaže: 11 se pow.daj u Živog koji ne umire. (El-Furkan, 58.) Zatim Allah .ili; kaže: Sve što je na Zem{ji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvog, Veličanstvenog i Plemenitog.

odgovor svimu onima koji Uzvišenog Allaha porede sa Njegovim stvorenjima i time postaju nevjernici.

·�J.Y � �jiJ ,�G-� �G,:. [ \ \ J , , ,

(ll) Allah stvara i nema potrebe za stvorenim. On daje opskrbu bez truda i poteškoće.

"' ,} ,; ,;

.44'':.: �..:...:-Li'����-;. [ \ " J (12) On usmrĆ4je bez straha, On proživ�juje bez umora i

truda

Objašnjenje:

Uzvišeni Allah nije stvorio stvore11ja zato što su Mu ona potrebna, niti iz Svoje že�e da Mu ona u nečemu pomažu. Naprotiv, stvorio ih je da Ga obožavaju.

Uzvišeni Allah kaže: A džinne i {jude sam stvorio samo mto da Me obožavqju (ibadet čine) . ffiz-Zarijat, 56.) Uzvišeni Allah d�je opskrbu svim Svojim stvorenjima, �udima i džinnima, pticama i zvijerima kao i ostalim mimo njih, �jernicima i ne�jernicima. Svakom od njih daje uno što od Njega traže, a da to ne umanjuje ništa od onoga što ima u Svom vlasništvu. On posjeduje ključeve nebesa i Zemlje. On je Slavljeni i Uzvišeni Allah.

On uzima duše (usrnrćuje) svqjim stvorenjima bez

bc�jazni. Allah uzima duše u času njihove smrti. (Ez-Zumer, 42.) Niko ne može presudu .f.{jegovu pobiti. CEr-Ra'd, 41.) A Uzvišeni Allah: On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. (ElEnbija', 23.) Allah će proži�jeti mrtve na Sudnjem danu. Ne�jernici t vrde da neće biti proživ{jeni. Reci: "Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti proživ{jeni, pa o onom lito ste radili, doista, biti obaviješteni!" - a to je Allahu lahko. (EtTegabtm, 7 .) Gospodaru naš, n ćeš sakupiti sve {jude na Dan u k(?ii nema nikakve sumnje. (Ali 'Im ran, 9.) lJzvišeni Allah će proživjeti ljude na Sudnjem danu, nakon njihove smrti i to Mu neće biti tešku. Onaj koji oživlj�je zemlju nakon njenog mrtvila (neplodnosti), vodom pomoću koje raste biljni svijet, moćan je

15

du oživi i umrle ljude: Isto ćemo tako mrtve oiivjeti, opametite se! (El-A'raf, 57.) Onaj koji ih je stvorio prvi puta, moćanje da ih po drugi put oživi. To je Uzvišenom Allahu lakše nego što vi to zumišljate.

Zaldjučalc Uzvišeni Allah je zaista Prvi i Pos�je

TREĆE POGLAVLJE

tJ ". , ". ...

� 1·. ';, �� .)�;..; � ,Ul>.� \.(..ti�� Jljl.. [ \ i J tl ... , ,; ... ". "' l . t.;� i 4-# JIY.'l' .;.U..iS'" , l;Jji ...;� 01.5' W"') '* 0'" � �

( 13) Allah je oduvijek sa Svojim svojstvima. Stvaranjem svojih stvorenja ni u čemu se nisu uvećala Njegova svojstva što nije imao i prije njihovog stvaranja. Kao što je sa Svojim

svojstvima (od praiskona) oduvijek, tako je sa njima i zauvijek.

��:b-� 'll) ,j\3..1 ��_)\::·N������ [ \ t J . .

•

Zabilježeno je da je Poslanik ti rekao (u hadisu) da je Uzvišeni Allah: .,Odredio, određenje Svojim stvor�jima pedeset. hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju. "1

(15) Allah ima svu vlast i ničemu nije potč.injen. Stvorite\j je a ru,je stvoren.

�'il l .i.A �l ,�fLo� J-).1.;:.. �J w--) [ \ i J -���Ji��� �� �� .;.UK ,��� �

( 16) Allah proživ\java mrtve nakon što im je život udahnuo, stoga je On dostojan ovog imena (muhji) i prije njihovog proživljenja, kao i imena Stvoritelj prije njihovog stvaranja.

} ., '1- ) J.-� J5') ,_r.A; �l �� y) 'f-JJ �� y �

Uzvišeni Allah udahnjuje život mrtvima nakon proživljenja i On je dostojan ovog imena i prije nego ih oživi. Kako je On Stvoritelj nakon šio je stvorio stvorenja, On je dostc�jan tog imena i prije nego ih je stvorio.

Allah, Uzvišeni i Slavljeni, sve može. Ako nešto želi učinit će, a ako nešto ne želi, to neće ni biti. Ovo je Njegova univerzalna volja određenja od koje ništa ne može odstupati i ona nikada ne izostaje. O ovome (mu'tezile) kažu: Allah je moćan u svemu onome što spada u domen Njegove moći. �judska djela nisu u domenu Njegove moći. Ovo je poTicanje Allahovog svojstva Savršenstva. Zaist.a Uzvišeni Allah sve može, kako i Sam o Sebi kaže: Zaista Allah sve može. (Allahje kadar sve) (El-Bekare, 284.)

I sve što postoji na ovom svijetu biva Allahovom voljom i pod Njegovom je kontrolom. \jerovanje u ovo je nužna posljedica �jerovanja u Allaha kao Tvorca - Rubbubijjet. Svaka stvar u ovom svemiru je ovisna o Uzvišenom Allahu. Ovisna je o Njemu za svqje stvaranje i postojanje. Svaka stvar (i svaki JX>sao) Allahu su jednostavni Oahki), kao što i Sam Uzvišeni Allah kaže: A to je Allahu, uistinu, lahko. {El-Hadid, 22.) Slav ljenom i Uzvišenom Allahu nije potrebna ničija pomoć, a On je svima nužno potreban. Ta potreba za Uzvišenim Allahom je trajna i stalna. Ona je nepromjenljiva. Ona rU,je povremena i mjestom ograničena. Ništa nije kao On, On sve čuJe i sve vidi. {E.�-Šura, 11.)

Zaključak; Allahova lična svojstva (zat�ije) su oduvijek. Svojstva Njegovih dijela su odu�jek po svojoj vrsti, iako se pqjedinačno vremenom manifestira. Njegova svojstva su \ječna sa Njegovom vje

a. Šta znače r�ječi Uzvišenog Allaha: I ništa nUe kao On.?

o o o

20

ČETVIUO POGlAVLJE

(18) Allah je Svojim Znanjem stvorio sva stvorenja. . . , . l):i.ti � �::U) [ ' (1, J

(19) Svqjim stvorenjima je odredio sudbine. . '

. �l>.-T � y_;p)· [ 'l'. J (20) Odredio je svima njima njihov edžel (čas smrti) .

.,. ) ". .. o � L__. �) '� 0i J-;; �� � � t) [ 'l' ' J "' Jo ". J .� 0i j.;; 0hoLP

(21) N ištu Mu nije bilo skriveno prije nego ih je stvorio. Znao je šta će ljudi raditi prije nego su stvoreni.

ObjašnJerye:

Uzvišeni Allah je stvorio stvorenja Svojim znanjem o njima, kako kaže: A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj kqji sve potanko zna, kqjije o svemu obaviješten. (El-Mulk, 14.) Allahovo znanje obuhvaća svuku stvar, kako i sum Uzvišeni kuže: On xna šta su radili i šta ih čeka. Oni znanjem ne mogu

Njega obuhvatiti. (fa-ha, 110.) Allah sve zna šta je bilo i šta će biti, Allah sve zna šta se nije desilo, jer du se je desilo znao bih kako će se desiti. Jlijemu ne može ništa, ni trunčicajedna ni na nebesima ni na 7-emlji, izmaći, i ne postqji ništa, ni manje ni veće

od toga, .�to nUe u jasnoj Knjizi. (Sebe, :3.) Ništa ne izmiče njegov

stvorena s predodredenjem. U ovome je odgovor onima kqji tvrde du zlo nije Allahovo stvorenje.

Uzvišeni Allah je Svojim stvorenjima odredio kra,j ili "ed ž el", kojeg ne mogu prekoračiti. I kada dade njihov kraj, neće ga moći ni za trenjedan ni odloiiti ni ubrzati. (El-A'raf, 34.) Ništu ne može ubrzati ili odložiti kraj kqjeg je Allah nekome propisao.

Uz sve ovo, Uzvišeni Allah je sve znao i neprekidno sve zna prije nego je stvorio Svqja stvorenja. Znao je ko će biti sretan, a ko nesretan, ko će hiti dobar, a ko zao čo�jek. Sve je t.o znao prije njihovog stvaranja. Znao je šta će im se dogoditi, kojeg danu, i kuko. Slavljen neka je Uzvišeni Allah! Njegova stvorenju ne mogu ništa od Njega sakriti.

Zaključak: Allah je stvorio stvorenju Svojim znanjem i odredio sudbinu svakoj stvari. I ništa Mu njje nepoznato o l'{jegovim stvoreqjima, i o '1iihovim djelima. Sve je to znao pr1je nego ih je i stvorio.

Pitat�ja: l. Šta zna

PETO POGLAVLJE

(22) Allah je Svojim robovima naredio da Mu budu pokorni i zabranio im da Mu budu neposlušni.

J..... , �'j ,ili�) , .. -·_':.:j OJ.����� YJ [ "'"' J

)

-�t w.; t Lo) ,L)l) � �w. w '� �w. Lo 'j[ ;l� (23) Sve se odvija po Njegovom određenju i Njegov

zabludi, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.)

Također, Uzvišeni kaže: A da je A llah htio oni se ne bi

medusobno ubijaU, aU A llah radi ono što On žeU. (El-Bekare,

253.) Slobodna volja ljudi ne izlazi iz okvira Allahove volje i onoga što On hoće da im bude, kako Uzvišeni kaže: A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! (EtTekwir, 29.)

Ova univerzalna volja je drugačija od šerijatske (volje)

koja može nekad du se ne ostvari. Nekuda Allah voli neku

stvar, a neće da se onu dogodi, a nekada Allah mrzi neku stvar,

ali hoće da se dogodi zbog neke mudrosti (pouke) koju samo

On zna. Ono što Allah hoće Svqjim robovima to bude, a ono što neće da im se dogodi to se ne može njima ni dogoditi, makar to

oni svi željeli. Ovo je suprotno kaderi jskom učenju po kome je

gr�jeh kojeg čo"\jek učini rezultat Njegove voUe, neovisno od

Allahove volje i da Uzvišeni Allah ne želi da se taj grijeh

dogodi. Sam čo�ek je počinitelj tog grijeha. On ga želi bez

Allahove voUe. Na ovaj način oni su učinili čo�eka onim koji

želi i čini stvari bez Allahove volje.

(24) Uzvišeni Allah upućqje na pravi put one koje On

hoće. Svqjom milošću ih čuva i zaštićqje. Svqjom pravednošću pusti u zabludu, ponizi i iskuša koga hoće.

o ... o ,; ,; • �$$:.;; �) J� .J:aj . � . � 0 .'\ � -: . • l

učini, to je Allahova milost i dobročinstvo na čemu treba biti zahvalan. Isto tako, Uzvišeni Allah pusti da neki Njegovi robovi zalutaju. On im uskrati Svoju pomoć i prepusti ih same sebi. Ostavi ih pristupačne šejtanu i ne uzima ih u zaštitu. Na taj način ih iskušava, a oni padaju u zabludu i griješenje. To je pravda Uzvišenog Allaha. On po�jeduje dalekosežnu mudrost i apsolutnu pruvičnost. Dokaz du je Uzvišeni Allah, Onaj koji izvodi na pravi put. onoga koga hoće, u ostavlja u zabludi onoga koga hoće su Njegove riječi : Onoga kuga hoće - Allah ostav {ja u zabludi, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi. CEl-En 'am, :39.)

I riječi Uzvišenog: On u zabludi ostavlja onoga koga hoće,

a na pravi put ukazf.!je onome kome On hoće. ffin -Nahl, 93.)

Takoder Uzvišeni kaže: Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put unu.qa koga ti želiš da uputiš, - A llah upućrye na pravi

put onoga koga On hoće. ffil-Kasas, 56.) Sve je to, dakle, od Uzvišenog Allaha. Ovo je od teme�ja

akide ehl i-s-sunneta nasuprot (mu'tezilama) kqji kažu da su Uudska djelu njima stvorenu. Onoga ko sl�jedi pravi put Allah je uputio Svojom dobrotom i Svqjom blagodati, a onoga ko slijedi zabludu Allah je ostavio u zabludi Svqjom pruvičnošću.

Svi ljudi se kreću Allahovom voljom izmedu ove dvije stvari, izmedu Allahove dobrote i Allahove pravičnosti. Č�ovjek može biti vjemik, upućen, ili m��jernik, u zabludi. \Jernikje upućen da ide pravim putem zahvaljtuući dobroti Uzvišenog Allahu, Njegovom znanju, neograničenoj mudrosti , plemenitosti i blagodarnosti . Onaj kqji živi u zabludi okrenut. je ne�erstvu i gr1jeŠeJ1jU i to po pravičnosti i znanju Uzvišenog Allahu i l'{jegove neograničene mudrosti . Niko ne može biti izvan Allahove volje: A vi ne možete ništa h�jeti ako f;o Allah,

Gospodar sqjetova, neće! ffit.-Tekwir, 29.)

Dešava se e la čo�jek, ponekad sam krene pravim putem, uz Allahovu pomoć, a potom ga Uzvišeni Allah kazni zbog nekog grijehu ih nemaru. pu ga ostavi u zabludi. Poslije toga m u stigne Allahova uputa. Katkada čo�jek zaluta u totalnu zabludu, du nas Allah zaštiti od toga. Sve se odvija voljom Uzvišenog Allaha.

Zaključak: Allah je naredio stvorenjima da Mu budu pokorni. Zabranio je da Mu budu neposlušni. Sve što se događa biva l'{jegovom odredbom i voljom. Čo'\jekova volja je pod kontrolom Allahove volje. On upućuje na pravi put onoga koga On hoće, a ostav�ja u zabludi onoga koga On hoće. Niko ne može učiniti ništa od onoga što Allah neće.

Pitanja:

l . Šta je Uzvišeni Allah naredio, a štu je zabranio'? 2. Da li Allahova volja obuhvaća dobro i zlo'?

:-i. O�jasni na šta se misli: "da Uzvišeni Allah ostavlja u zabludi koga hoće svc�om pravednošću."

o o o

ŠESTO POGlAVLJE

. ����lJ ��:W.�I .y- jLA::... y. J [ r '"\ J . . (26) Allah je visoko iznad toga da neko odbije Njegovu

naredbu i da Mu bude ravan.

(27) Niko ne može odbiti Njegovu od.redbu i ništa ne može Njegovu presudu odgoditi, i niko Ga ne može nadvladati.

Obja..

Zaključak: Uzvišeni Allah je nad svim. Niko Mu n�je ravan ni u čemu. Niko i ništa Mu nije slično. Njegova ociredba se ne može odbiti, Njegovu presuda se ne može odgoditi, Niko Ga ne može nadvladati .

Pibmja:

1 . Šta znači: Allahu se niko ne može suprutst.avifj i niko Mu ravan nije?

�. Da li neko ili nešto, može od�oditi Allahovu odredbu ili presudu'?

o o o

28

SEDMO POGLAVLJE

o j .e.,. YIJ . o� 0-" % 0 i �i) ' ili" ..!.ll� 1.;...1 ( 'l' A J

(28) Mi u sve prethodno vjerujemo i čvrsto smo ubijedeni du je sve što se dešava samo od Allaha .

.J .J--" .J) ,�\ �) ' u 4k.a\1 o� i..LJ. 0i) [ 'l' � J .�JI

(29) I vjerujemo da je Muhummed Njegov rob izabranik, Njegov odlikovani vjerovjesnik i Njegov Poslanik s kojim je zadovoljan.

Objašnjenje:

Mi čvrsto vjerujemo u sve o čemu smo prethodno govorili, i u to smo čvrsto ubijeđeni. Bez imalo stunnje to je naše konačno opredjeljenje. Muhammed :i je najpoznatije ime od svih časnih imena našeg Poslanika. U njemu su sadržana mnoga časna svojstva s kojima je pohvaljen. Onje Muhammed, sin Abdullaha ibn AbdulMuttaliba ibn Hašima. Porijeklom je

od plemenu Kurejš iZ srednjeg arapskog staleža,

n3;jplemenitijeg i najstarijeg roda. Robovanje Allahu, � je najčasniji stepen u životu čovjeka, kao što Uzvišeni Allah kaže:

H va/jen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo svoga

roba . . . (El- Isra', 1.) Takoder, Allah kaže: A ako sumnjate u ono što

objavljujemo robu svome . . . (El-Bekare, 23.) I kaže: A kad je Allahov rob ustao da mu se pomoli, oni su

se u gomilama oko njega tiskati stali. (El-Džinn, 19.) Uzvišeni Allah je odabrao Muhammeda iZmeđu najboljih

Svojih stvorenja i uzdigao ga iZnad svih zemaljskih stvorenja. On je odabrani Poslanik. Privilegovan je kod Allaha. On je Poslanik s kojim je Allah zadovoljan. Poslan da okonča

29

Njegove objave. Objavio mu je najčasniju i najvelič.anstven�ju

Knjigu. J J � - J - J �. �J ,.J:L )1 �J ,._�;;1 iL.IJ ,._�;;1 {l>- .s..i iJ [ r . J

·r-L J "-.# � l � ,�WI �J {80) Muhammed je posljednji vjerovjesnik voda

bogobojaznih, prvak poslanika. On je miljenik Gospodara Svjetova, sallallahu 'ulejhi we sellem.

(31) Svaka tvrdnja o poslanstvu poslije Muham.meda ;I je zabluda i slijeđenje strasti.

Objašnjetue:

M uham.med � je posljedftii vjerovjesnik - donosilac o�jave. Uzvišeni Allah kaže: Muhammed nije roditelj nijednom

od vaših ljudi, nego je A llahov Poslanik i posfjednji V]eroqjesnik.

ffil-Ahzab, 40.) On osjeća najviše strahopoštovanja prema Allahu i on je naJbogobojazniji. Resulullah � je i sam rekao: "Ja

od svih vas najviše osjećam strahopoštovanje prema Allahu i

najbolje poznajem Allahove zabrane (granice). " 1

Takoder je Poslanik ;l rekao: "Od svih vas ja sam najbogobqjazniji i najbolje znam Allahove granice." 2

Neka je Allahov blagoslov i mir na njega! On je prvak svih vjerovjesnika kao što kaže: ",Ja sam prvak Ademove djece

Ovaj h adis bilježi ja u poglavlju o Brak. u, pod naslovom: Podsticaj za ženidbu 91104

h.5063. l ladis Enesa ibn Malika.

Uvrstio gaje ja u poglavlje o !manu, odlomak: Resulullahov Ji govor: ••Ja od svih va.• znam najviše o Allahu . . . " ( 1 3nO) h.20 h adis od Aiše r.a ..

30

(ljudi), ne hvaleći se." 1

Resululluh '-*• je naJCasnije Allahovo stvorenje. On je miljenik Gospodara svjetova, Slavljenog i Hva�jenog. Allah gaje odlikovao, odabrao, pribliŽio i primakao sebi mimo svih drugih. Resululluh � je rekao: "Allah je mene uzeo za Svoga prijatelja (halila), kao što je uzeo Ibrahima za prijatelja (halila)2," ovdje Poslanik � govori sam o sebi.

Svaka tvrdnja o poslanstvu poslije Muhammeda � je zabluda i krivovjerstvo, te skretanje s pravog puta u propast. Onaj ko zagovara poslanstvo za sebe, poslije Resulullaha, ili za nekog

Svaki poslanik prije njega bio je poslan samo svome narodu, a

Poslanik � je poslan svim stvorenjima od ljudi i od džina, kao

što kaže Uzvišeni Allah: "A tebe smo samo kao milost s�etovima poslali. " A Resulullah ;i je rekao: "Poslanici su slati izričito svojim narodima, a ja sam poslat cijelom

čovječanstvu. "1 Allah � ga je poslao sa istinom i uputom, kao što Uzvišeni kaže: On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru

istinitu, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo

mnogobošcima. {Es-SafT, 9.)

Allah ga je poslao sa s�etlom Upute na pravi put.

Uzvišeni kaže: A od Allaha vam dolazi svjet lost i Knjiga jasna. ffil-Ma'ide, 15.) Kur'an je izvor Allahove svijetle upute, onje

svjetlost i lijek za ljudska srca.

Zaključ.ak; Poslanik ;i je odabrani \jero�esnik, kojegje Uzvišeni Allah poslao svijetu džinna i svijetu ljudi s uputom i

�erom istine. On je pos)jednji \jero�esnik i nakon njega nema

drugih \jero�esnika .

Pitanja:

1 . Da li je Resulullah :1 poslat svim stvorenjima ili isključivo svome narodu?

2. Kakva je šerijatska odredba za onoga ko zagovara

poslanstvo nakon Resulullaha ii za sebe ili za nekog drugog?

o o o

Bilježi gaja u poglavlju o "Tejcmumu" 1 /435 , h. 335, Muslim u poglavlju "Mesdžidi

i mjesta za klanjanje" 1/370, h. 52 1 u h�isu od Džabira ib!' Abdullaha.

32

OSMO POGlAVLJE

\ J,. .; ,", .... .... , Ju.; � 1 i "'::S' d IAi J , Li> .:.lb � J� _;ll ��J ,t;.. J .J__,.... J " .... ... J ,�1 \'":A-) Gl �_;t � _;..; ,�)l �� J_,ku. � , ��

,..

+\...., � : Ju � ,� o�)iJ

Kelam - Allahov govor je postojano svojstvo Uzvišenog Allaha na način koji odgovara Nje�ovom savršenstvu i Njegovoj uzvišenosti. Kur'an je Njegov govor. Uzvišeni kaže: Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga za.štiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za

njega.

DEVETO POGlAVLJE

� 4� ..LU �l JL- � �-�l J:..) �) [ i t J ...._;� JL

Pitruya:

1 . Kako dokazati da Allahova svojstva nisu kao svojstva �judi'?

2 . Kakav je šerijatski propis za onoga ko je izjednačio

Allahova svojstva sa svqjstvima �judi.

o • o

36

DESETO POGlAVLJE

\._. ? O�) ��� �.) J� �� ���_;..J � :�.) y\.=5' � ; ;

.:f �l �...\.)..1 :.r ..:ll� ,. L.. j)) '�) -JL.t; - �l �1) � �1) Lo -? o�) ,JI.i t...S' � ,�) � �l � ,� l Jr .J

; "' .... ... ) ... ��

Takoder Uzvišeni kaže: One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga (zijade) ! (Junus, 26.) Resulullah �je riječi i više od toga ( zijade) protumačio da znače gledanje u lice Uzvišenog Allaha. Stoga Poslanik � kaže: "Vi ćete svakako vidjeti svoga Gospodara kao što vidite ovaj mjesec, i nećete o�jetiti nikakvu tegobu zbog gledanju u Njega."1 Ovo ne znači

da te vjemici Allaha � moći obuhvatiti pogledom · ne dao Allah · , već znači da će to viđenje biti stvarno, oč:i.njim vidom, a ne samo doživ�j�j srcem. Naprotiv to će biti najdragocjenija blagodat u kqj

�� � ...,_,j_;J4 ,0U".)'I �) , .,_; �� .)l.,.:.) , � _rll �l> ,l$--�...:;. ,�L; �y j.. 'J�)'I) )))'1) ,��\) �..t..a;l\) ,0\.c.)' IJ

'

- -. J. ' - � , • �� I...L>\.>.. �) ' t;..L,a... L;... y �

(36) Islam ne može stajati na čvrstim temeljima osim ako je zasnovan na {X>tpunoj pokornosti i predanosti Allahu. Onaj ko

traži ono što svojim znanjem ne može dokučiti i ne zadovoljava

se istinskom pred�jom Allahu, njegova ga želja udaljava od čistog tewhida · čiste vjere u .Jednog Boga, od jasne spoznaje i

ispravnog i mana ('\jerovanja). On nesigumo tumara izmedu ne\jerstva i �jere, svjedoče�ja istine i njenog odbacivanja. Te

između potvrde '\jere i negiranja, sumnjičav, izbezumljen, bolest.an, niti je \jernik koji potvrđuje \jeru, a niti ne\jernik kqji je odba�ju.

Ohjašryenje:

U istinskom islamu će ostati čvrst samo on�j kqji se potpuno preda učenju Kur'ana i Sunnet.a, u njih pmjeruje i po

njima postupa, i ne suprotstavlja im se strastima niti

sumnjama, a ni mišlj�jem, razumom i logikom . Ako čovjek

traži neko saznanje do kqjeg ne može doći, jer mu ga je

Uzvišeni Allah učinio nedostupnim, a vezano je za Slavljenog

Allaha, za Njegovu mudrost i Njegovu odredbu i ako njegova pamet i razum ne prihvaćaju Allahovu i Poslanikovu u želju i

predanost u onome što oni hoće, on će s t.om svqjom na�jerom biti uskraćen da spozna čistu '\jeru u jednog Boga (tewhid),

onakvu kakva je u stvarnosti, kao i čistu spozn�ju Uzvišenog

Allaha. llit će uskraćen da spozna ispravno vjerov�je kqje se

gradi na {X>tvrdivanju, pokornosti, odobrav�ju i predanosti. On

će postati kolebljiv izmedu prihvatanja istine i njenog

odbijanja, između \jerov�ja u šerijatske propise Kur'ana i

Hadisa i nevjerovanja u iste, t.e 11iihovog prihvaćanja i

neprihvaćanja. l'{jega će obuzimati sumnje, izbezum�jenost i bolesna mašta i on će besciljno lutati, nemajući konačan stav.

On, niti je iskreni '\jernik s potpunim imanom, a niti je otvoreni

ne�jernik k

i mana je prihvaćanje vjere i predanost "\jeri čak i u stvarima č�ja

je mudrost nedokučiva i čiju suštinu katkada ni razum ne može dokučiti. Tada se mora zadovoljiti objašnjenjem Uzvišenog

Allaha i Njegovog Poslanika ;i.

� LA pl J. i")L.JI )� �� �j)� 0U:.'i l �'YJ [ iV J J l J� � j) �JG J - �j )l �JG 0tS' �� � u.�G } ,�): �� t (/J ,�\ J..� �J �\ �J) J '��lli �; - �y.)l J� y - "':}w. J J>. - �J 0� ,�)1 � t J Jj ,�\J �\ , -

(a7) Nije ispravno "\jerovanje (iman) u Allahovo viđenje onih muslimana koji to viđenje zamišljaju ili komenturišu

onako kako oni ruztrmiju, jer je neosnovano tumačenje (te'wil)

Allahovog viđenju - i svakog p

kalkuliramo s pretpostavkama već da se pokoravamo i predamo u potpunosti vijesti Uzvišenog Allahu i Njegovog Poslanika �. To bi bila pravu \jeru muslimana koju je Allah � dostavio po Svom Posluniku �. Muslimanje dužan da se čuva dv�je stvari:

Prvo: Ne sm�je negirati ono čime je Sebe Allah opisao. On ne smije da u to ne �jer�je ili da iskrivljuje njegovo pravo značenje.

Drugo: Musliman ne smije porediti Uzvišenog Allahu ni u čemu su NJegovim stvoreJ1jima, bilo da se to poredenje odnosi na Njegovo biće (Zat), ili na Njegova djela, imena i svojstva. Ovo dv�je je sadržano u r�ječima Uzvišenog Allaha: I ništa n(je kao On, On sve Čl{je i sve vidi. (R�-Šura, l l .)

Prvi dio ajeta negira bilo č�je poredenje i sličnost sa l.Jzvišenim Allahom, u drugi dio potvrđqje Allahova svojstva (sifute). J\jet, dakle, ol�edinjt�je t.enzih - negiranje svake manjkavosti i isbat - potvrdu Allahovih sv�jstava. Ko se ne bude klonio ove dv�je st.vuri (negiranje i poređenje) zalutat će u svom vjerovanju i zgriješiti. On je daleko otišao od istine i ne drži do Allahovog savršenstva koje je neprikosnoveno i po kome je Allah svojim savršenstvom siguran od pridruživanja saučesnika, dvqjnika, rivala i premca. To je stogu što je Uzvišeni Allah opisan svim svc�jst.vimu (wahdunijjet.a) jedinstvenosti u Svom biću (Zatu) u Svc�jim

(!38) Allah Sveviš:qji je iznad granica i krajnjih ciljeva poirmmja, iznad veličina, iznad tvari i iznad stvari. Njega ne može prostorno ograničiti šest strana orijentacije kao što je

slučaj sa ostalim stvorenjima.

Obja..�tge:qje:

Uzvišeni Allah je iznad granica i kraj:qjih ciljeva . Ni jedna granieu Ga ne može ograničiti. Ni jedan cilj Mu nije krajnji cilj . To ni u kom slučaju ne znači da je Allah spojen sa Svc�jim stvore:qjima, a niti da je sjedinjen s njima. Naprotiv, Uzvišeni Allah je odvc�jen od Sv�jih stvorenja. U isto vrijeme, Uzvišeni

Allah je iznad t.oga da posjeduje dijelove, organe i stvari, koje su kod Čo":jeka udovi i alatke pomoću kojih stječe korist, a

otkla:qja zlo. Allah je iznad svega toga i mi potvrd�jemo

;\ljegova imenu i Njegova Svojstva navedena u Kur'anu.

Medutim, mi tvrdimo: Sve to ima svoje pravo znače:qje, paje potrebno da to značenje razumijemo i pripišemo Sveviš:qjem Allahu onako kako to Njemu dolikuje. Ne smijemo govoriti o

kakvoći jer jedino je Svevišnji Allah dostc�jan tog zna11ja. Isto tuko, Svevišnjeg Allaha ne ograničava šest orijentacionih strana

kao ostale tvorevine. Allah je iznad toga. Pod ovim se ne

podrazum�jeva apsolutno negiranje strane, ili smjera. Naprotiv,

On je Slavljen i Uzvišen u smjent uluwa (uzvišenosti, visine).

Cilj ovoga je da Sveviš:qjeg Allahu ne ograničavaju i okmž4ju

strane kao što je slučaj s ostalim stvorenjima i kumo sreće da

pisac, Allah mu se smilovao, nije ni spominjao ove skolast.ič.ke

riječi (termine). Ipak, čvrsto smo ub�jedeni da nije imao

namjeru kc�ju su imali skolastičari. Autor je sasvim jasno

priznao Allahova svojstva kao: Uzvišenost, Lice , itd. pa je bilo pamet.n�je da je izbjegao ovu skolastič.ku terminologiju u

cijelos1.i jer ona u sebi sadrži i istinitost. i neistinitost, a pravac

ehli·s-sunnet.a, u sličnim stvarima, iskuz4je svoj stav nakon

d eta ljnog p

mjestu, onda je to neistina, jer predstavlja negiru.rDe uzvišenost

Allahu nad �jegovim stvorenjima. Tukođer riječi "Onje iznad

toga da posjed �je d�jelove i organe", ukoliko podrazum�jevB:iu

du Allahova sv�jstva poput: lica, ruku, oč�ju itd. ne naliče na lica stvorenja, ni na njihova svojstva, onda je to istina, a ako se

željelo reći da Uzvišeni Allah nemu l im, ruku itd, onda je to lažno. Tukoder riječi : "Ne ograničava Ga šest strana u

or�jentac�ji", ukoliko se njima željelo reći du Uzvišeni Allah nije

ni na jednqj od tih strana, ni gore ni dolje, n.i l�jevo ni desno ni izu ni ispred, onda je i to netačno (lažno), jer to znači svojstvo

nepostojanja, tj. svojstvo nemo�rućeg, i ko u njega vje�je

otvoreni je (kuftr) ne�jernik, jer je to negiranje Alluhovog govoru, pu i više od toga, to je negiranje Allahovog posloj�ja

(wudžud). A ako se željelo reći da Allah nije ograničen ni u

čemu što postoji, onda je to istinu, a Allah nB:ibolje zna.

Znk\jučak: Allah � će se moći vidjeti očima nu Sudnjem elanu. Viqjet ć.e Ga vjemici, stvarno, a neće Ga moći obuhvatiti

pogledom . To je sadržaj Kur'ana i Iludisa o ovqj temi. Dužnost

svakog muslimana je da se čuva neosnovanog tumačenju i

komentruisanja sljedben.ika onih koji misle duje Allah � lišen

svih atributa, i du zna da je Uzvišeni Allah zaštićen od svih

dogadaja i p�java i od toga da naliči ostalim stvorenjima.

Pitanja:

l . Kakvo je stvarno viden je Uzvišenog Allahu na Sudnjem danu'?

2. Koju je d užnost muslimana u odnosu na ajete i hadise

kc�ji govore o Allahovim sv�jstvima'?

:3. Ol�jasni šta znače riječi: "du Uzvišenog Allah a � ne ograničava šest or�jentacionih strana u prostoru'?

• • •

JEDANAESTO POGLAVLJE

' ) 'rL J � .ill 1 � ,�� L>__,:.i ..u) ,� e���) [ r � J - ' ,�1 :r- f» 1 �u � Jl � ,,\.-..JI Jl �� � � [.JJ q_;i.J L.. .:li_;..Ajl y..LS" L.. ,�Ji L. 4l � J\J "W. Lc. � l .v _?iJ

. J}Y IJ o_r:.'il � �J � � � � (39) CMi'radž) uzdignuće Resulullaha :i na nebesa je

istina. Resulullah je obavio noćno putovanje (Isra'). Allah gaje

tjelesno i u budnom stanju uzdigao na nebesa, a potom dokle je Allah htio u visine. Počastio ga je čime je On htio, i objavio mu ono što je objavio. Srce nije poreklo ono što je vidio, pa neka je Allahova milost i spas na Resulullaha :i i na ovom i na budućem svijetu.

Objaš1yenje:

Sljedbenici sunnetH (ehlu-s-sunnet) potvrđuju Poslaniku

:i uzdignuće na nebesa i tijelom i dušom. To se dogodilo u noći isra 'u . Isra' je Poslanikove noćno putovanje potvrđeno Kur'anom, Iladisom i idžma'om (saglasno&.-u svih islamskih učenjaku) , u bilo je od časne Mekke do Mesdžidu-1-Aksa u Kudusu. Uzvišeni Allah kaže: Hvaljen neka je Onaj kojije 11

jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog (Mek ke)

11 Ilram daleki (Kudusi-š-šerif) (El-Isra', l .), tuje Resulullah :i klanjao kao imam vjero\jesnicima, neka je na njih mir i spas!

I mi'radž - uzdignuće na nebesa dušom i tijelom takoder je potvrđeno. Uzdignut je do sedmog neba, sve dok nije stigao do Sidretu-1-muntehaa - Posljednjeg odredišta, kod kojegje

džennetske prebivalište. Allah gu je počastio Čime je On htio. Razgovarao je s njim bez posrednika. Njegovo uzdignuće je bilo

do mjestu do koga niko osim njega nije stigao. I Allah je s njim razgovarao. Pokazao mu je stanje Dženneta i siat1je Džehennema i oqjavio mu ono što je objavio. Propisao muje pet namaza u toku dana i noći . Resulullahovo ;f5 srce nije poreklo

t14

ono što je on vidio. Sve što je vidio, vidio je stvarno svojim očima. To mu je Allah � omogućio iz posebne počasti pokazujući koliko je visok njegov stepen iznad svih ostalih poslanika. Sve što se dogodilo Resulullahu ;ws u ovoj m ubareknoći "\jerodost(�jno je preneseno u hadisima (suhih) Duharije, Muslima a i drugih muhaddisa .

. � d_.� �� � -JI.A.i - � \ .v_fi ($jJI �:,;..\) [ i · J (40) Džennetski izvor kojim je Uzvišeni Allah poč.astio

Resulullaha �. a iz kojeg će se napiti njegov O mm et, je istina.

Objašrgenje:

Potvrđeno je od Resulullahu � postqjanje izvora (eiHawdu-1 -mewmd).

Hadisi o ovom izvom su mutewatir, kako su to obznanili učenjaci. Svi hadisi upućuju na to da je taj izvor (hawd) ogroman i da dolazi iz Dženneta. Voda muje bjelja od mlijeka, slada od meda, mirisnija od miska. Ista muje širina i dužina. Svaki njegov ugao dug je mjesec dana hoda. Pehari su mu sjajni kao nebeske zvijezde. Ko popije gutljaj tog pića nikada više neće ožedniti. To će biti najveći i najslađi izvor na Su

PitaJJja: l . Kakav je st.av Šerijata prema onome ko zaniječe

Resulullahov isra' i mi'radž (noćno putovanje od Mekke do

Kudusa i uzdignul�e na nebesa)'?

2. Do kqjeg mjesta je Resulullah preveden (isra')? Do kqjeg mjesta. je Resulullah uzdignut (mi'radž)?

3. Šta znaš o Poslanikovom � Hawdu - izVoru'?

o • o

46

DVANAESTO POGLAVLJE

· J l:>-�l 0 i..f )� W" '� r-A LA _,>�i JI �� /• ll) [ t ' J (41 ) Šefa'at (Resulullahovo posredovanje kod Allaha za

svoj U mm et) kojeg će on upotrijebiti za ljude, je istina kao što prenose hadisi.

-� ��) i.) T ,y - JW - � l �l::.f (.,?jJI -.H��\) [ t y ] (42) Misak (ugovor) kojeg je Uzvišeni Allah sačinio sa

Adem om i njegovim potomstvom, je istina.

Objašnjenje:

Ima više vrsta Resulullahovog (šefa'ata) posredovanja: Najveće je Resulullahovo :i zauzimanje za sve ljude na Sudnjem danu, dok se ne izvrši Allahova presuda, pa će Allah njemu govoriti: "Zauzimaj se, tvoje zauzimanje će biti primljeno . . . "1 Zauzimanje Resulullaha � na Sudnjem danu je

potvrđeno bez sumnje. To je istina bez laži. Resulullah =i će se zauzimati i za one čija dobra i loša djela budu podjednaka, kako bi se Allah smilovao i uveo ih u Džennet.

Resulullah :i će posredovati za neke koji su osuđenj na Džehennem, da u nj ne uđu. Resulullah :i će se zauzimati za povećanje stup11ja (položaja) džennetlijama u Džennetu iznad onoga što su zaslužili. Resulullah :i će se zauzimati za onu skupinu tiudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa. Resulullah :i će se zauzimati na Sudnjem danu kod Allaha .slitl, za olakšavanje patnji onima koji ih zaslužuju. Resulullah =i će se zauzimati za ulazak u Džennet svih pravih \jernika. Takoder će se Resulullah � zauzimati za počiruoce velikih grijehova svog Ummeta kako bi se izbavili iz DŽehennema.

Bilježi ga ja u knjiz.i o Tt:wbidu, poglavlje "Govor Uzvišenog Gospodara" 13/473. h(? :'i 10), kao i Muslim u knjizi o lmmu, poglavlje "Najniži stepen stanovnika Dženneta", l/182- 183. h(326). Oba hadisa je prenio Enes ibn Malik.

47

Sve ove vrste Resulullahovog :1 zauzimanja (šefa'ata) su potvrđene putem \jerodostojnih hadisa, s tim da one neće biti

izuzev s dozvolom Uzvišenog Allaha: Reci: Niko se ne može bez

Njegove volje zauzimati. (Ez-Zumer, 44.) Allah � kaže: Oni će se samo za onoga kojim On bude

wdovo{jan zauzimati. (El-Enbija', 28.) Uzvišeni Allah, još, kaže: Kod Njega će se moći zauzimati

:w nekoga samo onaj kome On (dopusti) dozvolu da. (Sebe',

2:l)

Resulullahovo zauzimanje kod Allaha za ljude je istina u

kqju se ne smije sumnjati, s tim što će to zauzimanje biti sumo

uz Allahovu dozvo l u.

(42) Ugovor sa Allahom (misak) je istina. Uzvišeni Allah gu je uzeo od Ademu u i I1iegovog potomstva kadu mu je kičmu Svqjom Rukom potrao i iz nje je izveo svo potomstvo koje će

Ži'-:jeti do Sud�jeg dana. Od njih je uzeo s\jedočenje daje On njihov Gospodar i zatražio od njih da s\jedoče protiv sebe, pa su posvjedočili. Ovo je bio prvi ugovor. Onje naveden u riječima

Ozvišenog Allaha: J kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče

protiv sebe: .,Zar Ja nisam Gospodar vaš?" Oni su odgovorili:

,..Jesi, mi svjedočimo. " (El-A'raf� 1 72.)

Zaključak: Resulullahov (šefa'ut) zauzimanje za njegov U mm et je istina. I praiskonsk:i ugovor (misak) sa Ademom i �jegovim potomstvom je istina.

Pitruya:

l . Koje je Resulullahovo :15 zauzimanje (šefu' at) najveće'? 2. Navedi vrste šefa'ata kqje znaš? :�. Šta znaš o prvom (misaku) svjedočenju (ugovoru)?

• • •

TRINAESTO POGLAVLJE

,a.J:-1 J>-� :r .:�.l&- Jji t L..:i - J �.JU - � 1 � �) [ t r J � 'i) .:�...L.....l l ..!.LJ� tj .:�by. )U , ;;....�_,.. lJ � )JI j>-� :y .:�.l&-J

. 4J

{43) Uzvišeni Allah je oduvijek znao tačan broj onih koji će ući u Džennet i broj onih koji će ući u Džehennem. Taj broj

se ne može povećati niti smanjiti.

� ".:: JSJ , o� 0i � � L..:i �wi ..!Jj..iS"J [ t t J ' ... ". J

�lJ ,.\il l :� � :y �lJ ,�\_,:l� JW.�IJ ,� J!>. � - � l :\';,;: � :r

(44) Allah, takoder, zna i kakva će djela ljudi činiti, jer svakome je olakšana da radi ono za šta je stvoren. !:ljela se VIjednuju prema završnici. Sretan je onaj ko je Allahovom odredbom sretan, a nesretan je onaj koji je Allahovom odredbom nesretan.

Objašnjei\ie: (48) Uzvišeni Allah je znao u praiskonu broj onih ljudi

koji će ući Džennet i broj onih koji će ući u Džehennem. Uzvišeni Allah je to znao svojim savršenim znaruem, bilo da se radi o cjelini ili pojedinostima. Njihov broj se neće ni

povećavati ni smanjivati. Svakom čo'deku je već u majčinoj utrobi zapisano da li će biti nesretan ili sretan. To je isto zapisano u Lewhu-1-mahfuzu (na Ploči pomno čuvanoj). Allahovo znanje, u vezi s tim, se neće nikada promijeniti.

( 44) Isto tako, Allah zna za djela koja će ljudi počiniti, prije nego ih učine. Za njih je Uzvišeni Allah znao u praiskonu. To je 7-apisao i odredio, a svakom čovjeku je olakšana da radi ono za šta je stvoren. Stanovnicima Dženneta je olakšana da

čine djela koja će ih uvesti u Džennet, a stanovnicima

49

Džehennema je omogućeno da Čine djela koja, ć:e ih uvestu u Džehennem . Djela će se VIjednovati prema konačnom ishodu. Desit će se da čo\jek nakon loših djela okonča s dobrim djelom, pa će ući u Džennet, ili da čo\jek nakon dobrih djela okonča s lošim djelom, pa će ući u Džehennem . Pouka se uzima prema ishodu. Samo je sretan onaj kome Allah dosudi sreću, odredi m u je, zapiše je i njega učini dostojnim te sreće. A smo je nesretan ona,j kome Allah dosudi nesreću, odredi muje, zapiše je i njega učini zaslužnim te nesreće. Neka je Slavljen i Uzvišen Allah ! : On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. CEl-Enb�ja', 23.)

(45) Allahova odredba, u osnovi, je tajna za Njegove robove. Nije dostupna ni bliskom meleku niti odabranom Posluniku. Razmišljanje i rasprav\janje o tome je isprika poraženih , stepenište uskraćenih i nivo razoc.a.ranih. Budite na oprezu i čuva,jte se razmatranja i razmišlja11ja o tome. Allah je ljudima onemogućio znanje o određenju i spriječio ih da ga dosegnu, kao što Uzvišeni kaže: On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. CEl-Enbija', 23.) .

Ko pita: zašto to čini, ne priznaje stav Kur'ana, a ko poh�ja st.a.v Kur'ana, ne\jemikje.

Objašnjenje:

� (:lk t ,6...Al.>. � - JW - � l � ..>�1 J.:.iJ [ t o J , 0�41 �) .!.lb � JdiJ ��:liJ ,j:.� � �-., y� :!lL .!Jj�

' --- tJ ". " t #lJ ��J l_.r-li; .!Jj� if .).Ll-l � .).LJ-Lj , 0�1 � .).) ) ,0\...:f-1 �) � �4 J ,�LJ � ..>.Li\1 r-4

(45) Kader je u osnovi Allahova tajna. Niko od stvorenja je �je otkrio. Nije dozvoljeno baviti se detaljnim raspravama u kadetu i time nast

� 1 "'W1i � � �;:,. r If �! e� t.. � 1-4i [ t , J �l l) � : 0� �\ J'J r-LJI l) �1)1 a;.,.J;) �J - J� -

� . �l "'�;)lJ _,AS' ;) Y"" _,.1.1 r-LJI J�� ';) fo �\

imun osim ako prihvati dostupno znanje, a uz to ne pokušava dosegnuti suštinu nedostupnog znanja.

Zaključak: Sve se odvija s Allahovim određenjem i Njegovom odredbom . Allah zna za sva djela Svojih robova. On zna ko će u Džennet, a ko u Džehennem . To je zapisao u Lewhu-1-mahfuzu i to je Svqjom voUom učinio. Kader - odredba

je skrivena Allahova t.ajna. Nju ne istražuju čestiti Njegovi robovi, ne udubljuju se u suštinu odredbe. Čmjekov iman nije potvrđen ako se tome ne preda.

Pibuya:

l . Da l i je dozvoljeno raspravljati o Allahovqj odredbi'? 2. Kqje su to dvije vrste znanosti'?

• • •

'5.�

ČETRNAESTO POGLAVLJE

" ... :P )

�� � ·r-!� :u .y L. �J -��J cJU� .xY J [ t v J � o� .JLS .Gi � - jLA; - � l $ �� � � JU.-1 Ju; - � l � t ;.� � � \�\ )J -� 1J.J;; t _;ts"

� . .

ir: Jl _;LS y. Le. �� � •Y IJ.J.ui t Uts" o� .y -"' o J -

Sve je napisano na ovoj ploči . Kada bi sva stvorenja h�jela, da učine, ono što je Allah odredio da post�ji nepostojećim, ne bi bili u stanju, a kada bi željeli da učine post�jećim ono što je Allah zapisao da ne postoji, ne bi bili u stanju. Tinta se osušila i ono št.o je zapisano ostaje do Sudnjega dana, ništa od toga se ne. može promijeniti. Ono što čo�eka mimoiđe, ntia ga moglo zadesiti , a ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići. Ono što Allah hoće biva, u što neće ne biva i to je smisao Resululluhovog :i hadisa kuda je rekao Ibn Abbasu, r.a. : "Znaj, kudu bi se čitav Omrnet sabrao da ti kakvu korist pribave, ne bi t i mogli pt;baviti, osim onoliko koliko ti je Allah već zapisao, u kada bi se okupili da ti u nečemu nanesu štetu, ne bi t.i mogli nauditi osim onoliko koliko ti je Allah već zapisao. Pera su dignuta, a stranice sasušene . " 1

:, � : "-!l:S" J - jt-J - Jw LS , �_,.uJ , ,

(4H) \(jernik trebu shvatiti d a j e Al lahovo znanje ( ' i lm) pre-thodilo svakom Njegovom stvorenju. On je sve to odredio mud ro i neopozivo. U t.om odredenju nema suprotnosti, opovrgava11ju, osporuvUJ1ja niti doduvu11ju, niti m�jenjanju. Nemu snmnjiVUJ1ja, u ni povećuvUJ1ja broju Njegovih stvorenju ni nu nebesima ni nu Zem�ji . Ovo je srž imunu (vjerovanja) , temelj spozn�je i priznUVUJ1jU �ere u Allahov t.ewhid (jednoću) i ]\{jegov

Tim1izija (25 1 8 ) o ''Svojstvima Sudnjeg dana". On je rekao daje hadis ha...cn sahih. Bilježe ga i drugi.

55

rububijjet (moć stvaranja svega) kako Uzvišeni Allah kaže u Kur'anu: On je sve stvorio i kako treba odredio. {En-Nur, 2.) I uzvišeni Allah kaže: A Allahova zapovijedje odredba konačna. {El-Ahzab, 38.)

Pa teško onome koji postane neprijatelj odredbi Uzvišenog Allaha, i bolesnim srcem raspravlja o tome. On pot.a:jno, ist.raživajući gajb, maštom nastoji otkriti tajne njemu nedozvoljene i neotkrivene i postaje, zbog onoga što govori o g�jbu, grijd�ni lažljivac.

Objašnjenje:

Čo\jek mora shvatiti da je znanje Uzvišenog Allaha prethodilo svakom biću od l'{jegovih stvorenja. Allah je znao za svaku stvar prije nego ju je stvorio, bilo da se radilo o �jelini i o pojedinostima. Svemu tome je dao konačnu preciznu odredbu (sudbinu), kc�ja ne sadrži ono što će je opozvati, odgoditi, učiniti prolaznom, promijeniti je, umanjiti ili uvećati njenu vr�jednost ni zu stvorenja nebesa ni za stvorenja Zemlje, a niti zu one između 11iih. Naprotiv, Uzvišeni Allah sve je unapr�jed znao, odredio i zapisao. \jerovanje u ovo Allahovo znanje se ubr�ju u obavezu i nužnost imana, u temelje Allahove spoznaje i obavezno uvjerenje u Njegovu moć stvaranja, Slavljeni i Uzvišeni, neka je! Stoga Uzvišeni Allah kaže u Svojoj Knjizi: A llah Je sve kako treba stvorio i kako treba uredio. (El-Furkun, 2.)

Također kaže: A A llahova zapovijedje odredba konac':na. {El-Ahzab, 38.) Allah �je znao kakva će biti svaka stvar. To je zapisao na ploči pomno čuvanoj (Lewhu-1-mahfuz), to je Svojom vo�jom htio i to je u djelo sproveo. Svako ona,j ko se suprotstavlja Allahu i polemizira o Njemu u vezi s Njegovom odredbom ili nešto od toga smatra lažnim, teško njemu jer je zanijekao znanje Stvoritelja Uzvišenog i Njegovu moć. Teško onome ko bolesnim srcem raspravlja o Allahovoj odredbi. Onje zalutao daleko od istine i spoznaje, jer se oslonio na bolesnu maštu u potrazi za (gajbom) neviđenim i traganju za onim što je Allah pomno skrio od svih stvorenja. I ma koliko čovjek govorio

56

o Allahovoj odredbi (kaderu), morat će odustati od togajer postaje lužuc, jer nikada neće moći dokučiti suštinu Allahove odredbe. On je zaradio grijeh jer je tragao za znanjem kqje je nedokučivo njegovom razumu i koje mu je naredbom

zabranjeno istraživati i pokušavati da otkrije.

Zaključak: Lewha (poča pomno čuvana) je istina. Kal em (pero) je istina. Svaka stvar je napisana prije stvaranja. Ne može joj se ništa ni dodati, niti oduzeti, ni zamijeniti, niti promijeniti. Sve što Allah hoće isptnti se unatoč svih stvorenja.

Pitanja:

1 . Šta znaš o Lewhu-1-mahfuzu (ploči pomno čuvanoj) i o Kalemu (peru)'?

2. Da li ljudi imaju mogu(:nost da promijene odredbu Uzvišenog Allaha'?

o o o

57

PETNAESTO POGlAVLJE

(49) Arš (prljestolje) i Kursij (stolica), su istina. "' } o ..... o ..... J.

• .s.i y �) ..}:;JI l/' � _JA) [ o • J (50) Allah može bez Arša i bez svega drugog .

. � d..bG.. )' 1 l/' �i .li) ,�:,;) f.t.? J5:, � [ o ' J ' -

(5 1 ) On obuhvaća i sve drugo izvan tuga, a Svoja stvorenja je učinio nemo{:nim da Ga dosegnu.

Obja..'injenje:

Arš Milostivog je istina u kqju nema sumnje. Allah o

njemu govori u mnogim kur'anskim ajetima. l zvišeni kaže: Vlasnik arša, Uzvi.'�eni. (El-Bumdž, 15)

Arš je veličanstven. Ogroman je i obuhva(:a ga samo

Allah , T.lzvišeni i Slavljeni. Nose ga na sebi meleki moćni. On je

krov Džennetu-1-firdewsa. Sve je ovo \jerodostojno rekao

l�esululluh �. lst .inuje da Arš ima svoje postolje što opovrgava da se Arš može tumačiti kao vlast. Kursijj je takoder istina. To je mjesto dvaju stopala. Obuhvaća ga samo 1Jzvišeni Allah . Ono

je pros1.ranije od nebesa i Zemlje. Allah kaže: A llahovo prUl'stoUe obuhvaća i nebesa i 7R-mUu. (El-Hekare, 255.)

O vo takoder opovrgava tumačenje da Kursu; znači Al lahovo znanje.

{ )zvišeni Al lah može i bez Arša i bez Kurs�ija. On se n�je uzdigao na Arš iz neke potrebe za Aršum , već zbog

dalekosežne mud msti koju je predodredio. Allah je daleko od

t oga da mu je Arš ih nešto drugo potrebno jer je Allahovo dost.

( hvišeni Allah obuhvaća (svc�im znanjem) sve što je

stvoreno, Arš i sve mimo njega. Iznad Arša je sumo Uzvišeni

Allah . On obuhvać.u Svc�jim znanjem i Svojom spoznajom, nad moćnošću i potč�javanjem sve što je stvorio . .l'{jega ne može

obuhvatiti znanjem ni jedno Njegovo stvorenje. Uzvišeni Allah kaže: On zna št.a su oni radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. (Ta-hu, 1 10 .) Neka je Slavljen Gospodar moci, veličine i nebeskih prostranstava!

Zaključak: Allahov Arš je istina. Allahov Kursijj je istina.

Al lah može bez njih. Uzvišeni Allah obuhvaća (Svqjim

znill1jem) sve što je stvorio, a niko ne može obuhvatiti Njega

svc�jim znanjem .

Pi brnja: l . Na što se i\Jluh � uzdigao? 2. Št.u znuš o i\Jlahovorn Kurs�jju'?

ŠESNAESTO POGlAVLJE

• • • . L...l:...; \.A.,� lj lc\ - ) - ) ..

(52) Mi kažemo, čvrsto vjerujući, svjedočeći i priznavajući

da je Uzvišeni Allah uzeo Ibrahima ifi9 za prijate\ja (halila), i daje Uzvišeni Allah sigurno sa Musaom razgovarao.

"' OJ ,_ "' J J ·�)\ � Upi �\) ,�\) �')U� .X"y) [ o i J .�1 �\ � \j\5' �i �)

(58) I vjenuemo u meleke i vjerovjesnike i u knjige objavljene poslanicima, i svjedočimo da su svi bili na jasnoj

Istini.

ObjašnjeJtie:

Uzvišeni Allah je svoga vjerovjesnika Ibrahima uzeo za

prijatelja (halila), kako Uzvišeni kaže: A Ibrahima je Allah uzeo za pr!jate!ja (halila) . (En-Nisa', 1 25.)

On ga je pribliŽio, Sebi odabrao i Svojim izabranikom učinio i dodijelio mu stepen kojeg niko nije dostigao osim

Poslanik Muhammed !i. Uzvišeni Allah je razgovarao sa Musaom � kako Sam kaže: A Allah je sigurno s Musaom razgovarao. (En-Nisa ' , 1 f>4.)

Allah � je u ajetu potvrdio Svoju konstataciju sa infinitivom (kelleme - tek limen - razgovarao je govorom) da bi ol�jasnio da je taj razgovor stvarno tekao, a ne kao što neki, koji u zabludi žive i koji niječu Allahovo svqjstvo govora tumače. Taj

govor je tekao riječima i glasom , na način dostojan Allahu Slavljenom . Mi u sve to vjerujemo, onako kako je u Kur'anu �javljeno. To ne negiramo, niti na svoj način tumačimo u prenesenom značenju, zato št.o iskreno vjerujemo u Allahovu

vijest. i što se pokoravamo volji Uzvišenog Allaha i l'{jegovog Poslanika �-

60

Mi vje�jemo u meleke. To su veličanstvena stvore11ja od nura : Oni se onome što im Allah zapovijedi ne opiru, i oni ono /ito im se naredi izvršavaju. (Et-Tahrim, 6.)

Oni imaju krila, kako Uzvišeni kaže: Hva/jen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri

krila čini izaslanicima. (Fatir, l .) Mi vjerujemo u ono što je u cjelini objavUeno o njima i u

ono što je pqjedinačno o njima objavljeno. Mi vje�jemo u 11iih općenito a i pojedinačno u meleke Džibrila, Mika'ila, Israfua, Meleka smrti, Čuvara Džehennema, Čuvara Dženneta, Munkira i Nekira, Meleka promatrača, Meleka koji bdije, meleke čuvare

druge. I vje�jemo u vjerovjesnike koje je Uzvišeni Allah odabrao nad ostalim �judima i njih odlikovao Svojom objavom i Svqjim vjerozakonom. Oni su bili muškarci, slobodnjaci (ne roh\je) iz srednjeg staleža svoga narodu. '\)erujemo i u one o k

�jen�jemo u plemenite meleke i u sve vjerovjesnike i knjige ol�javljene i t.vrdimo da su svi bili na istini i pravom putu.

Pil.anja:

1 . Ko je pqjatelj T zvišenog Allahu'? :d. S kim je Uzvišeni Allah razgovarao'?

:i . Kuku v je šer�jutski stav prema oni mu koji ne ':ien�ju u meleke, i li vjerovjesnike ili knjige objavUene?

o o o

62

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

.,. ".. ,. ) . U:. lyi�Lo ,0:--J .Y � l J! �i �) [ o t J

.0;i� ;:.i) .J\.i � � .J) �� 'rl-) � � l J..o ,�\ (54) One kqji se okreću Kibli (pravac u namazu) nazivamo

muslimanima i \jernicima (mu'minima), dok god priznaju vjen1 koju je dostavio naš Poslanik :i i dok potvrdu ju sve ono što je on rekao i o čemu ih je obavijestio.

Objašiyeit;je:

Pod ovim se podrazumijeva da svako onaj ko iskazuje svoju pripadnost islamu, ko se okreće prema Ka'bi u namazu, ko ne dozvoljava ono što je poznato u islamu da je zabranjeno, ko iskreno \jeruje u sve o čemu nas je Poslanik � obavijestio od akide, Šerijata (islamskog zakona) i islamskih propisa koje nam je dostavio, mi ga nazivamo muslimanom i mu'minom (\jernikom). Ne smijemo ga nazivati ne\jemikom sve dok ono što je zabranjeno ne smatra dozvoljenim i dok ne počini namjerno i s\jesno ono što izvodi iz vjere.

Od Šejha (Tahawije) se može razumjeti da je islam i iman jedno te isto, a ima mišljenja da se razlikuje jedno od drugog. Ako ih tumačimo razdvojeno, onda jedno upućuje na isto što i drugo, a ako ih objedinimo onda se islam odlikuje vanjskim radnjama (praktičnim sprovođenjem u djelo), a iman unutarnjim vjerovanjem - srcem, a Allah najbolje zna.

Zaključak: Svako onaj ko potvrdi ono što je Resulullah � dostavio ljudima i ko se tome potčinjava, okreće prema Kibli, \jeru je u njegove hadise, mi ćemo za toga pos\jedočiti da je musliman.

Pit.aJya: 1 . Za koga ćemo svjedočiti da je musliman

OSAMNAESTO POGLAVLJE

' J \ } ,; . .ill 1 .:_r..:> � t.?}...:. :1) ,.ill 1 � vPr :1) [ o o J (55) Ne vodimo besmislenu raspravu o Allahu � i ne

popušt.amo u Allahovoj \jeri. , , J

Jj_; ,0;.\.WI YJ i"::}S' d �J ,0T�1 � J:>� :1_, [ o i J �J '�J � � 1 � ,i� �:,i1 �· .. j:� ,�� � C-')1 �

� '

J� ':1) '��� i;}..S 4.;-'" --� �)l-:J..:l - JL..; - .ill l i';}...S , .. . ...

. �1 �ls.-- �\.:.:.U ':}_, '� ,

(56) Ne polemiziramo o Kur'anu. S\jedočimo da je Kur'an govor Gospodara s\jetova. Dostavio gaje (Ruhu-l-emin) \]erni melek Džibril i njemu podučio velikana svih poslanika, Muhamrneda :1. Kur'an je Allahov govor kome nije ravan nikakav govor stvorenja. Mi ne govorimo daje Kur'an stvoren i u tome se ne suprotstavljamo zajednici muslimana (džema'atu).

Objašnjenje: Mi ne smijemo diskutirati o Allahovom Subjektu. To je

nešto nedostupno (gajb) stvorenjima. To oni ne mogu shvatiti. Treba da se sustegnemo od govora o tome. Treba da se

zadovoljimo imenovanjem Allaha onim imenima kojima je

Allah Sebe nazvao. Treba da Ga opisujemo atributima kojima je Sam Sebe opisao. U tom pogledu ne smijemo prekoračivati vjerodostojne pred�e. Isto tako ne smijemo sumnjičave i svadalačke rasprave o Allahovoj \jeri voditi i ne smijemo

sumnje bacati na prave \jernike. To spada u obmanu i donosi razdor.

Mi ne raspravljamo o Kur'anu svojim mišljenjem, niti vodimo polemiku o njemu kakvu vode oni koji Žive u zabludi. Mi s"\jedočimo da je Kur'an govor Gospodara s\jetova kojeg je

64

donio Džibrili emin i njemu podučio Muhammeda :W5 kao što kaže Uzvišeni Allah: I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerYivi Džibril na srce tvoje, da opominješ,

najasnom arapskomjeziku. {Eš-Šu'ara, 192.-1 95.)

Mi kažemo daje Kur'an stvarni govor Uzvišenog Allaha i

da mu nije jednak, da mu ne liči, i ništa mu nije pribliŽno od

govora stvorenja. Mi ne kažemo kao što kažu džehmije (zabludjela sekta), da je Kur'an stvoren, već tvrdimo daje on govor Uzvišenog Allaha. Mi to ne prekoračujemo. Mi vjerujemo

u ono u što �eruje ZEYednica muslimana počevši od ashaba,

t abiina (�jihovih sljedbenika) i svih onih koji ih slijede i

sl�jedit će ih u dobru do Sudnjeg dana. Ko im se suprotstavlja, on živi u ja�mqj zabludi.

Zaključak: Nije dozvoljeno polemisati o Allahovom bići i Njegovoj \jeri . Nije dozvoljeno bez osnove raspravljati o

Kur'anu. Kur'an je Allahov govor i nije stvoren. Stoga nije dozvoljeno suprotstavljati se zajednici muslimana.

Pitanja:

1 . Kakav je stav Šerijata za onoga koji raspravlja o Allahovom Zatu (biću)'?

2. Da l i je dozvoljeno bez osnove raspravljati o Kur'anu?

a. Ko je to zajednic,.a muslimana?

• • •

65

DEVElNAESTO POGLAVLJE

(57) Mi ne smatramo ne\jentikom ni jednog ko se okreće Kibli zbog grijeha koje počini sve dok ga ne ohalalali .

. .t.W � �� �l('il e: � 'j :J� 'j) ( O /\ ] (58) Mi ne kažemo da grijeh ne može nanijeti štetu

onome ko ga počini, a uz to je (mu'min ) vjernik.

�:t;) '� � �i � �\ .:.r-- � .)>-'j [ o � ]

r �·: _ .. :� �J ,�4 � � 'jJ ,� if'G 'jJ ,� f. ��

(59) Mi molimo Allaha da oprosti onim vjemicima koji su činili dobra djela i da ih Svojom milošću uvede u Džennet, ali

ne garantiramo i ne tvrdimo da su džennetlije. Molimo od

Allaha oprost za muslimane griješnike, mi se bojimo za njih, ali ih ne obeshrabrujemo.

Objašnjenje:

Sljedbenici ehlu-s-sunneta i džema'ata (sunneta i zajednice muslimana) neće muslimanu pripisati daje ne\jemik

zbog počinjenog grijeha bilo malog ili velikog, osim ako

musliman taj grijeh ohalali a tako i srcem ne smatra haramom. On postaje ne\jemikjer dozvoljava ono što je Allah zabranio, a

ne zbog toga što je dozvolio učinjeni grijeh u praksi. Ovo je u suprotnosti sa stavom haridž:lja koji muslimana smatraju

ne'\jemikom zbog grijeha kojeg je počinio zbog čega smatraju da je izišao iz '\jere.

Sljedbenici sunneta ne govore da grijesi ne mogu nanijeti

štetu ukoliko osoba posjeduje (iman) vjeru. Ovakog stava i

mišljenja su murdžije. Njihov govor dovodi do toga da smatraju lažnim one a jete kojima se . prijeti griješnicilna. Tačno je da

66

gr�jeh umun:1�1e stepen imanu i za počinioca se plašimo da ne ostane bez imanu. Za njega se plašimo od teške Allahove kazne na Sudnjem danu.

Sljedbenici sunneta govore: "Za vjernika dobročinitelja treba imati nadu da će ući u Džennet i tom nadom ga treba obradovati ako umre kao takav. Medutim, uz sve to ne sm�jemo biti sigurni du ga Uzvišeni Allah neće kazniti. Stoga i ne tvrdimo da će zasigurno u Džennet. Što se tiče griješnika s�jedbenici ehlu-s-sunneta za njega traže oprost od Uzvišenog Allaha. Boje se za njega, ali ni o njemu ne donose konačan sud da će u Džehennem, jer bi to bilo stanje malodušja, očaja, i beznađu u milost Uzvišenog Allaha. Sljedbenici ehlu-s-sunnetu ni za kog ne govore da će sigurno u Džennet osim zu one koji su spomenuti u kur'unskim ajetima i vjerodostojnim hadisima kao stanovnici Dženneta. Oni takoder ne kategoriziraju nekoga za Džehennem, osim one za koje postoji potvrda u Kur'anu i Sunnetu da su stanovnici Džeh�nnema. Mirno ovoga ne smijemo o muslimanu donositi kategoričnu osudu i zalqjučak.

�� �y�JL..,)'I � � 0� �'-!.Y') �\11) [ i . J .�l jA\1 �

(60) Sigurnost od Allahove kazne i razočaranost izvode iz vjere islama. Put istine za muslimane koji se okreću našoj Kibli je izmedu ovog dvoga.

"" o � , J. .,.. . .y ��\ L. �� �! 0'--'.)'1 lf �\ e.� �) [ i ' J (61) Čovjek neće izgubiti svoj iman osim ako zaniječe

ono, što ga je uvelo u njegu .

. 00.-� ��\) ,0L...U� )})'1 _". 0'--'.)'l) [ i " J (62) �jerovanje (iman) je svjedočenje jezikom i

potvrđivanje srcem.1

Potvrđivanje djelima.

67

Objašnjenje:

Sigurnost ČO\jekova od Allahove kazne, a gubljenje nade u Allahovu milost, izvode iz \jere islama. Uzvišeni Allah kaže: l ne gubite nadu u Allahovu milost, samo nevjernici gube nadu u A llahovu milost. (,Jusuf, 87.)

Također Uzvišeni Allah kaže: Allahove kazne se ne bqji samo narod kome propast predstoji. (El-A'raf, 99.) Put s�jedbenika istine je između ova dva pravc.a. Čo\jek je dužan da objedini strah od Allahove kazne sa nadom u Njegovu milost i kod sebe i kod dntgog.

�jernik neće ostati bez imana osim ako ga porekne i odbaci neke imanske vrijednosti bez kojih se ne može ostvariti njegov iman i time poništi svoje prvo svjedočenje. Ovo je ujedno odgovor frakciji haridž�ja koji proglašav�ju ne\jernikom onoga ko p

Kada djela ne bi ulazila u sastav imana (\jerovanja), svi bi ljudi imali podjednak iman. Isti bi bio dobročinitelj i griješnik i onaj kqji je pokoran i on�j kqji je nepokoran ukoliko su pos�jedočili Stvoritelja, Njegovo božanstvo, kao i druge imanske šartove, a potom u njih po\jerovali . Dakle ovo je neispravno učenje. Istina je ono što smo rekli o učenju ehlisunneta i džema'ata.

Zaključak: N�je dozvoljeno optužiti muslimana nevjerstvom zbog počinjenog g�jeha dokle god ga on ne ohalali . Gr�jesi tunanjt�ju iman i podl�ježu kazni. Mi ne sm�jemo reći za m uslimana da će sigurno u Džennet ili u Džehennem , osim za

onoga kome je t.o zagarantirano. Sibrumost od Allahove kazne i gubljenje nade izvode iz islama. Takoder vjernik neće izgubiti sv

DVADESETO POGLAVLJE

.:;--- ,rl-J � � 1 � ,� 1 Jr J y � L- � J [ 1 r J . � .JS"" 0W1) c..rll

(63) Sve što je vjerodostojno preneseno od Resulullaha :i od Šerijat.a i sve što je on objasnio istina je.

� J..WIJ ,� 1_,...., .U:..,i � ilii) ,..L>-1) 0\.l:_'·�IJ [ l t J . J}i1 4..oj�J ,l)_,J-1 w�) ,�1) �4

(64) \jerovanje - iman je jedan. Njegovi nosioci su u osnovi ravnopravni. Razlika medu njima je u stepenu strahopoštovanja i bogobojaznosti prema Allahu, u suprotstavljanju svemu što je nastrano i u izvršavanju Allahovih naredbi.

�Jki :u l � r+")'i) '.:/")l ��} � 0 y jll) [ l o J

(65) Svi vjernici su štićenici Milostivog Allaha. Najbolji je kod Allaha onaj ko je n�korniji i koji najdosljednije slijedi Kur'an.

Objašnjenje:

Sve što je vjerodostojno preneseno od Resulullaha � od Šerijata i objašnjenja vjere je istina, bilo da je to preneseno mut.ewat.ir (mngobrojnirn) ili pojedinačnim predajama (ahad). Ovo je pravac sljedbenika Istine. Svako ona,_j ko je namjerno krivotvorio Resulullahove hadise, Allah ga je razotkrio i osramotio.

Ove tvrdnje se temelje na osnovama definicije imana k

nemoguće i netačno. �ela ulaze u okvir imana i prema njima se i iman kod ljudi stepen�je. Čak i svjedočenje ili priznavanje �jere nije isto kod svih ljudi. Naše priznanje nije kao priznanje Džibrila. !Judi se razlikuju i po stepenu bogobojaznosti kako kaže Uzvišeni Allah: Zaista je kod Allaha najugledniji onaj koji Ga se najviše bqji. (El-Hudžurat, 13.)

'Jerovanje ljudi se takoder stepenuje prema 11iihovom odnosu spram loših djela i njihovom izvršavanju Allahu dragih naredbi.

�jemki su štićenici Milostivog Allaha kako to Kur'an kaže: Neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju A llahovi štićenici, oni kqji budu vjerovali i kqji se budu Allaha bojali.

(. Junus, (}2.-6B.) Prema stepenu imana i stepenu bogobojaznosti ljudi

zauzimaju različite stepene zaštite kod uzvišenog Allaha. Allahu je najdraži onaj koji je Njemu i Resulullahu n�jpokomiji i kqji n�jdosljednije slijedi Njegovu Knjigu i Resulullahov ifs Sunnet. a ne on�j koji najviše slijedijedWl odredeni mezheb.

Zaključak: Sve što je vjerodostojno preneseno od Resulullaha � o pojašnjenju Šerijata i upute istinito je. Nosioci imana se razlikuju u osnovi i stepenu svoga vjerovanja. \Jernici su Allahovi štićenici. Oni se razlikuju u stepenu zaštite kod Uzvišenog Allaha kqji se VIjedn�je prema njihov

DVADESET I PRVO POGLAVLJE

(fX>) Iman je \jera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, \jera u Sudnji dan i u Allahovu

odredbu, bila dobra, loša, slatka ili gorka, od Uzvišenog Allaha

je.

Objaštyenje:

Iman je izraz vjere u Uzvišenog Allaha, i Njegovu Jednoću u Njegovim djelima, imenima, atributima ili svojstvima,

Njegovoj dostojnosti da bude obožavan i činjenje svih djela u

Njegovo ime. Zatim iman je \jerovanje u meleke onako kako je prethodno rečeno da se u njih \jeruje u �jelini ili pojedinačno, kao i u sva njihova svqjstva i osobenosti. Zatim \jerovanje u

ol�juvljene knjige o čemu je takoder bilo riječi. Vjerujemo iz knjigu u ono što znamo i u ono što ne znamo. Iman je i

':ierovanje u Allahove poslanike, u one o kojima nešto znamo i u one o kqjima ne znamo, u �jelosti i pojedinačno, kako je rečeno. Prvi poslanik je Nuh, a pos�jednji Muhammed �- Oni su u cjelosti prenijeli objave od Ozvišenog Allahu. Njihovo upućivanje na pravi putje najpotpuniju i najboUa uputa. I man je

':ierbvunje u Sudnji dan i sve što on donosi, bilo da je

proiiv�jenje, polaganje računa, Džennet i Džehennem i ostalo.

I man je ':ierovanje u Allahovu odredbu (kader) da je ona od

Allaha te da se i dobro i zlo događaju Njegovom odredbom. Takoder sve što je slatko i gorko dato je Njegovom odredbom i .l\{jegovom voljom . Uzvišeni Allah kaže: Reci: Sve je ovo od A llaha. (En-Nisu', 87.)

Svi ovi temeHi imuna su sadržani u mnogim ajetima od

kqjih navodimo riječi Uzvišenog Allaha: Čestiti su oni koji

vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u

qjeroqjesnike. (El-I3ekare, 1 77 . ) Te rijec:"":i Uzvišenog: Mi sve s

72

mjerom stvaramo. (El-Kumer, 49.) I riječi Uzvišenog Allahu: A onaj ko ne bude vjerovao u A llaha, i u meleke Njegove, i knjige �Jegove, i u poslanike Njegove i u onaj sv�jet - daleko je zalutao.

{En -Nisu ' , 136.)

< ruhljenjem temelja imana, ili jednog od njih šest gubi se iman u osnovi i stiče ne�jerstvo - Allah nas od njegu sačuvao.

- J , ...L.. J .r ..L>-i 0;--! J� ":} , ,JS" ..0J� 0 y y .:.)-) [ i v J

(67) Mi ':ierujemo u sve što je prethodno spomenuto. Mi ne pravimo razliku izmedu Allahovih poslanika i smatramo \jerodost.ojnim objave koje su im dostavljene.

( )bjašnjenje:

Mi ':ien�jej mo u sve što je prethodno rečeno i to pot.vrdtuemo, tome se pokoravamo i ne pravimo razliku medu poslanicima, kako kaže Uzvišeni Allah: Mi ne izdvajamo

nijednog od poslanika Njegovih. {El-Bekare, 285.) I rijec":i Uzvišenog Allaha: Mi ne pravimo nikakve razlike medu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. (El-Bekare, 136.)

Ne pravimo razliku medu poslanicima, ne prihvaćamo

samo neke, a da ne prihvaćamo i sve ostale. lJ sve njih xie!"4jemo i u sve J1jihove ol{jave koje su dobili od Ozvišenog All uha.

Zaključak: Iman je vjerovanje u Allaha, u meleke Njegove, u knjige Njegove, u poslani ke Njegove, tl onaj svijet, u Allahovu odredbu bilu dobra ili lošu. \jerujemo du je sve od Allahu.

Pitanja:

l . K�ji su to ruknovi (temelji) imunu'? 2. Štuje sndrž�j ':ierovanja tl Allahovu odredbu'?

o o o

73

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE

. -��J � .r. 4.:... ('+>." _r:. � ,�� _;WI � �� �G 0lJ � �� - J uu - � 1 0� ..!.U� J , .- Jl � � ,�u.. _y.i .:r �\..!JI 0--" ly.L> .:r...UI ,ts" J-)..1.11 � � t ) ,�.;.. JA>i Jf i"Y.--"i l � l .::� ,

Objašnje•ye:

Počinioci velikih grijeha - za koje postoji odredena kazna ili prokletstvo ili prijet.11ja Džehennemom ili teška kvalif'tkacija - neće vječno boraviti u Džehennemu, ako u njegu udu, a umrli su kao pripadnici \jere u Jednog Allaha (tewhida), čak ako umru i bez pokajBJ1ja, jer je umro "\jerujući i spozna:jući Stvoritelja. Onje pod Allahovom voljom. Ako bude htio kazniće ga Svojom pruvič..nošću i mučiti ga u Džehennemu, ali on neće vječno boraviti u njemu, nego će ga Allah Svojom milošću i zauzimanjem (šefa'atom) onih koji su dostojni šefa'uta (pokorni) izbaviti iz Džehennema. N�jveći šefu'atltja će biti Muhammed �. Ako Allah htjedne velikom gr�ješniku će oprostiti gr�jeha ga osloboditi Svc�jom dobrotom i plemenitošću. Treba se nadati da će svaki gqjeh osim širka (pripisivanja Allahu druga), bit.i oprošten, kako kaže Uzvišeni Allah: A llah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim O�irk) , lL oprostiće druge grijehe, kome On hoće. (FAt-Nisa', 48.)

Također stoji u H.esulullahovom � hadisu: "Ko počini neki veliki gtijeh pa ga Allah po�je, taj griješnikje Allahov, ako On hoće oprostiće mu, a ko hoće kazniće ga. "1 Ovo važi čak

i ako počinioc velikog grijeha umre prije nego se pokl:lje. I to je istinu nasuprot. mišljenju mu't.ezila i haridžija po čijem učenju p

Molimo Allahu, Zaštitniku islama i muslimana da naša srcu učvrsti u islamu sve dok ga ne sretnemo kao muslimani (mu'mini). Amin.

(69) M.i smatramo da musliman može klanjati namaz za svakim bogob�jaznim čo'iekom, a i griješnikom ako se okreće nušc�j kibli . Svakom od njih treba klanjati dženazu, bio loš ili dobar.

"' � tl � J O) � � � �J \.)lj� J 4..;.:". � l..b.-1 Jf �J [ v . J Jl �}1_;.. ��J '�� .:r >-t.? � � t L. ,J� �J .!.lA �J

. -Juu - .,.t 1 (70) Nikoga ne smijemo određivati za Džennet ili

Džehennem. Ne smijemo tvrditi za nekoga daje nevjernik, da

je ši rk počinio ili l icemjer postao, sve dok nešto od toga kod njega ne bude očito. Njihove tajne i sud o njima prepuštamo Uzvišenom Allahu.

y .,_t l � , ..L..> 6...i .y ..�.>i � �l cS; �J [ V \ J -�1 � �:, .y �l 'rl-J

(7 1 ) Mi smatramo da se ne smije di

će se dati prednost lošem muslimanu (imamu), ako ga je postavio vladar, a to se može učiniti ako on ni:je uveo neku novotar�ju kqja izvodi iz '\jere. Sljedbenici sunnet.a smatraju da treba klanjati dženazu svakom umrlom muslimanu bio

dobročinitelj ili griješnik osim ako nije umro u nekom drugom

opre

Ovo su sluč�jevi u kqjima je dozvoljeno ubiti muslimana i

ni u jednom dmgom sluč�ju nije dozvoljeno boriti se protiv muslimana, ili ga ubiti.

Zaključak: Počinioci velikih grijeha su prepušteni Allahovoj volji. Ako On hoće oprostiće im, a ako hoće kazniće ih . Nisu isti oni koji J.X>tvrd�ju \jem i oni kqji je J.X>riču . Mi klU11jamo za svakim muslimanom bio dobročinitelj ili griješnik. Ne svjedočimo za dobre da će sigurno u Džennet niti za loše da će sigurno u Džehennem. Ne smijemo ubiti muslimana niti se

boriti protiv njega osim ako to po Šerijatu zasluž�je.

Pitruya: l . Šta kažu sljedbenici �moneta (ehlu-s-sunnet) za

počinioce velikih grijeha'?

2. Kqji je stav Šerijata zu namaz koji se klanja za

muslimanom griješnikom'?

:�. U kojim sluauevimaje dozvoljeno ubiti muslimana'?

o o •

78

DVADESET I TREĆE POGlAVLJE

} - -

dJJG,. 01J ,l..i�_;i o�)j l ·-:!i � CJ�I c.>j �J [ v r J ' " � , ..... "' .,:i) l �u, .:.r �u, c.Sj) ,�u, .:r l� t_.? �J 4� ly� �J

"'' , t • • - , , t 1 e�� � ly...UJ 4 4 -__ a-: \J/� r Lo ,�; - J-:-:-J� -}

. ol.iWIJ (72) Mi smatramo da ne treba ustati protiv naših imama i

voda, čak i ako budu nepravedni. Mi ih ne proklinjemo (ne molimo protiv njih), a niti im otkazujemo pokornost. Smatramo da je pokornost prema njima dio naređene pokornosti prema Allahu. Molimo Allaha da budu dobri i da im oprosti.

) ... "/; J -.�_;JIJ ._;�lJ �J�I �) ,�UlJ Wl C;fJ [ Vi J (73) Mi slijedimo Sunnet i džema'at, a izbjegavamo

podvojenost, razilaženje i razjedinjenost.

Objašnjenje:

Sljedbenici sunneta smatraju da je zabranjeno istupati protiv imama i voda, čak i ako su nepravedni prema ljudima, ili ako sami čine neko loše djelo, sve dok su oni pripadnici islama i dok ne promjene Allahovu vjeru i otvoreno ne pokažu nevjerstvo. To zbog toga što istupanje protiv voda izaziva loše posljedice: kao što je prolijevanje krvi, širenje anarhije i tome slično, i s obzirom da su vođe pripadnici islama, nisu promijenili Allahovu vjeru i nisu otvoreno pokazali nevjerstvo. Muslimani neće učiti dovu protiv njih i neće im otkazati pokornost. Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) smatraju da je iskazivanje pokornosti prema njima dužnost, sve dok oni naređuju da se čine dobra djela. A ako naređuju da se čine zabranjena (loša) djela, ne treba ih slušati niti im biti pokoran. Prema riječima Resulullaha li: "Musliman je dužan slušati i

79

biti pokoran i u onome što voli i u onome što ne voli sve dok mu

se ne naredi da čini grijeh. "1

O drugom hadisu stoji: "Zaista se pokornost odnosi samo

na ono što je dozvoljeno u islamu. "2 Sljedbenici sunneta mole

Allaha A da im se vode poprave u \jeri i da im oprosti. l'{jihovo popravljartie je popravljanje za čitav muslimanski Ununet, a

njihovo skretanje sa pravog puta donosi Ununetu nered (fesad)

i iskvarenost, a Allah najbo�je zna.

(73) Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) izbjegavaju izdvajanje iz muslimanskog džema'ata (zajednice). Naprotiv,

oni smatraju da je uputa u slijeđeJ1jU Poslan:ikova � sunneta i džema'ata - (zajednice muslimana). Prava je zabluda i obmana

izdvajati se iz (zajednice) džema'ata, suprotstavljati se i razilaziti se po pitanjima vjere. Podvajanje izaziva za sobom

cijepanje u muslimanskim redovima. Sve ovo ne treba činiti

dok god džema'at (zajednica muslimana) izVršava Allahove

naredbe, sl�jedi istinu, drži se upute, naređuje da se čine dobra

c�jelu i zabranjuje činjenje loših djela. Medutim ako se ljudi

pokvare, propisi promjene pa sunnet postane novotarijom, a

novotarija sunnetom , kad zabranjeno postane dozvoljenim, a

dozvoljeno zabranjenim tada je dozvoljeno odvojiti se od ljudi i

napustiti sve skupine koje slijede strasti i zabludu, kao što stoji

u hadisu: "Napusti sve te zalutale skupine, makar se zHbima

ciržao za korijen stabla do svog snutnog časa. 3

Buharija je hadis zabilježio u knjizi o propisima, poglavlje: "Poslu!nost i pokornost

vodi" U/1 2 1 h(7 1 44). Muslim ga je uvrstio u Kn}ixu o el-lm.aretu, poglavlje: "Obavezna pokornost vladarima osim u grijeknju" 3/1469 h(l839), iz predaje Abdullaha ibn Omera.

Ovaj hadis je Muslim zabilježio u knjizi t:l-lmMJt:t, poglavlje: "Obavezna pokornost vladarima, osim u grijcšenju". 3/1469 h( l840) iz predaje Alije r.a.

Bilježi ga ja u knjizi t:I-Mt:nilib, poglavlje ''Znaci poslanstva" 6/6 15 h(3606) i

Muslim u knjizi t:l-lmllTt:t poglavlje "Obavezno slijeđenje džem'ata muslimana" 3/1475

h( 1 84 7) od Hu1.ejfe ibn Jem ana. 80

l l . d.i�\) .J�I �i �) ,d_i��\) j..WI j-Ai �) [ V t J

(74) Mi volimo pravedne i povjerljive, a mrzimo nasilnike i izdajnike.

Objašnjenje:

Mi volimo svakog pravednog čovjeka, bio vladar ili

podanik. Volimo svakoga koji je pmjerljiv prema Allahu i

prema ljudima. Mrzimo svakog nasilnika bio on vladar ili

podanik svakog izdajnika koji izda Allaha, Njegovog

Poslanika � i povjerene mu stvari. Uzvišeni Allah kaže: O

�jernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno nemojte

medusobno povjerenje proigrati. (El-Enfal, 27.) Mi držimo da je sve to istina. Musliman voli svoju

bogobojaznu braću muslimane (mu'mine), a mrzi griješnike

pokvarenjake. (J hadisu stoji: "Onaj ko posjeduje ova tri svojstva, osjetiće slast imana (vjere): onaj kome su Allah i" Njegov Poslanik draži od svega drugoga i onaj koji voli neku

osobu radi Allaha, �. "1

U drugom hadisu Resulullah ;lli, je rekao: "Najčvršća veza vjerovanja je: ljubav prema nekome u ime Allaha i mržnja u ime

Allaha. "2 Mi nekoga volimo onoliko koliko je on pokoran Allahu

i koliko je dobar, a mrzimo ga onoliko koliko je nepokoran Allahu i koliko je loš.

Zaključak; Pokornost prema vjerskim poglavarima

(vodama) je obavezna radi pokornosti prema Allahu. Ne smije

se razjedinjavati sloga muslimanske zajednice bespravno. Mi

sl�jedimo sunnet i džema'at. Mi volimo pravedne i povjerljive ljude. Mi mrzimo izdajice i one koji nepravedno postupaju.

Mutefekun alejhi. Prcno•i se od Enesa r.a.

Prenosi ga Ahmed i Taberani, a El-Aibani ga smalra sahihom u svom djelu Smihul mvnl h(2539)

81

Pi targa:

1 . Moramo li biti pokorni nepravednom poglavaru (vodi)'?

2. Da li je dozvoljeno istupiti protiv nepravednog vode'?

a. Šta je obaveza po pitanju ljubavi i mržnje radi Allaha'?

• • •

82

DVADESET I ČE1VIUO POGLAVLJE

(75) Mi kažemo: "Allah najbolje zna", ono što nam je nt:iasno.

-/'� 1 (76) Mi smatramo da se mesh po mestvama (čarapama)

čini na putovanju i kod kuće kako je navedeno u had isu (eseru).

�:,; ��\ ,y .r-'JI J) (:: 0�\... �liJ:.IJ �\) [ V V J ) . )

. 1.8\đ·! "YJ o-if- �\t ��WI il::i Jl ��?�,;J (77) Obavljanje hadždža i džihad - borba na Allahovom

putu sa predstavnicima (vođama) muslimana, bili oni dobri ili

loši važi do Sudnjeg dana. Niko ih ne može obesnažiti i opovrgnuti.

Objašnjenje:

Sljedbenici sunneta uvijek, znanje koje im je nejasno

prepuštaju Uzvišenom Allahu i kažu: "Allah najbolje zna."

To je

n�jispravnije. To je svrha zabrane govora o Uzvišenom Allahu

bez znanja. Takav govor je najveći i najgori grijeh. Stoga, kada

neko bude upitan za nešto što ne zna, neka kaže: "Allah

najbolje zna."

SUedbenici sunneta smatraju ispravnim mesh po mestvama i cipelama pod mjetima koji su navedeni u knjigama

llkhu, u to je: du putnik može to činiti tri dana i tri noći, a čo\jek kod kuće jedan dan i noć. To važi i za mesh po čurupurna i cipelama, čemu se suprostavljaju "rafidije" - šiitska sekta. Mesh je "mutewatirom

" - velikim brojem predaja -

prenesen od Resulullaha :i.

83

Sljedbenici sunneta smatraju obavljanje hadždža i

džihad (borbu na Allahovom putu) trajno važećim sa

predstavnicima (vodama) muslimana, bili oni dobri ili loši . Niko nema pravo osporavati izvršavanje tih propisa, opovrgavati, u niti dokinuti njihovu obaveznost. To važi do Sudnjeg dana. Sve to važi i sa pravednim i sa nepravednim vodama. Moć nepravednog vode ide u prilog muslimanima, a njegovu nepravda ide protiv njega, ukoliko živi u islamu, a ako

se odmetne od islama, to je onda druga stvar.

Zaključak: Musliman je dužan reći za sve ono što ne zna:

Allah najbolje zna. Neka ne govori o onome o čemu nema znanja. Dozvoljeno je učiniti mesh po mest.vama kod kuće i na

putovanju. Hadždž i džihad se trajno obavljaju do Sudnjeg

dunu, bile vode pravedne i