OPROŠTAJ OD DINE DVORNIKA, VICE VUKOVA, SERGIJA RAINISA I MARIJANA ZUBERA / RAZGOVOR S ANTUNOM TOMISLAVOM ŠABANOM, GLAVNIM TAJNIKOM HDS–a / AUTORSKA VEČER ALFIJA KABILJA / 33. OSORSKE GLAZBENE VEČERI / SPLIT I ŠIBENIK ‘08. / NAGRADE HDS–a / CD IZLOG

ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 152

LISTOPAD 2008.

CIJENA 20 kn

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

Antun Tomislav Šaban ponovno izabran za Glavnog tajnika Hrvatskoga društva skladatelja

TAJNI�KA FAZARazgovarao: Davor Hrvoj

Na sjednici održanoj 16. rujna Predsjedništvo Hrvatskoga društva skladatelja (HDS) izabralo je Antuna Tomislava Ša-bana za Glavnog tajnika Društva koji tu dužnost sada obnaša

u trećem mandatu, od 2001. godine.

Povod razgovoru jest njegov ponovni izbor na ovu odgovornu duž-nost.

Kako to da ste se odlučili kandidirati za još jedan četverogodišnji mandat?

U povijesti Društva neki su tajnici dugo obnašali svoje dužnosti i sve ukazuje da je to doprinijelo stabilnosti udruge. Moj prethodnik Ivo Josipović bio je Tajnik HDS–a 14 godina, a i prije njega su neki, pri-mjerice Adalbert Marković, tajnikovali dulje od 10 godina. Od 1967. godine HDS je tako imao svega pet tajnika. Također, smatrao sam da je nastavak mojeg angažmana dobar i za mene i za Društvo jer se radi o vrlo specifi čnom poslu u kojemu sam nakon sedam godina dobro uhodan.

Što je zadaća Glavnog tajnika HDS–a?

Radi se o vrlo širokom i heterogenom poslu, mislim da u Hrvatskoj ne postoji usporedivo radno mjesto. Već u Statutu HDS–a navodi se niz obveza i odgovornosti Glavnog tajnika, a u svakodnevnoj praksi susrećem se s različitim situacijama i problemima.

HDS kao kulturna institucija

Ugrubo bih svoje poslove podijelio u tri grupe. Prvo, tu je funkcio-niranje same strukovne udruge, sa svojim članovima, zaposlenicima, imovinom i ostalim dobrima. Dakle, svakodnevne obveze i servis članstva, poput izdavanja raznih potvrda, savjetovanja i tehničko–lo-gističke podrške. Drugo, tu je ZAMP, koji doduše ima svoju unutar-nju hijerarhiju i autonomiju u svakodnevnom poslovanju, no ta je služ-ba u vlasništvu i pod kontrolom hrvatskih autora. Ona prikuplja naš autorski novac za izvedbe naših djela. ZAMP–om također upravlja Skupština i Predsjedništvo HDS–a, no prva instanca, interface izme-đu autora i službe ZAMP–a, jest Glavni tajnik koji u svakodnevnom kontaktu s direktorom i ostalim zaposlenicima ZAMP–a sudjeluje u osmišljavanju poslovne politike i izvještava o tome Predsjedništvo koje upravlja Društvom. A ZAMP je, na naše zadovoljstvo, velik po-gon koji godišnje prikuplja preko stotinu milijuna kuna, ima ugovore s desetinama stranih društava iz cijeloga svijeta i zapošljava stotinjak što stalnih što honorarnih djelatnika. I treće, HDS je važna i ugledna kulturna institucija koja promiče hrvatsku glazbu, organizira koncerte i festivale, izdaje knjige, notne partiture i nosače zvuka. Dijelove te kulturne politike HDS–a kreiraju voditelji pojedinih projekata ili vije-ća i komisije imenovane za te zadaće, no od Glavnog tajnika se očekuje da bude supervizor svih umjetničkih projekata, da ih međusobno ba-lansira i koordinira, te da nečiju kreativnost ili umjetničke ideje svede u zadane tehničke, vremenske i fi nancijske okvire.

Sve to skupa, sa svim detaljima, spada u nadležnost Glavnoga tajnika Društva.

Gdje je u svemu tome Predsjednik Društva? Kakav je položaj Tajnika u odnosu na njega?

Prema Zakonu o udrugama i Statutu HDS–a, najviša instanca Druš-tva jest Skupština, no ona se sastaje načelno jednom godišnje, a tije-kom godine Društvom upravlja Predsjedništvo koje je Skupština iza-brala. Predsjednik Društva je zapravo predsjedavajući Predsjedništva, osoba koja ima ovlasti zastupati Društvo, te još niz prava određenih Statutom. Sve te instance, uključujući i Predsjednika Društva, jesu nadređene Tajniku. No, temeljna je razlika što je Tajnik profesionalac, plaćen za posao koji radi i od kojeg se očekuje da se svakodnevno njime bavi. Prema Zakonu i Predsjednik i Tajnik zastupaju Društvo i odgo-varaju za njegovo poslovanje, no Predsjednik ne obavlja svakodnevne poslove, u načelu se ne bavi problemima kadrovske, administrativne ili tehničke naravi. U praksi nije teško postići konstruktivni suživot Predsjednika i Tajnika. Ja sam ga imao s trojicom predsjednika.

(nastavak na str. 3)

LUK

A G

US

IĆ

2 BROJ 152, LISTOPAD 2008.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /

UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

UVODNIKPoštovani � itatelji Cantusa!

Izborna je godina i povoda za čestitanje imamo

napretek. Antun Tomislav Šaban po treći je put

izabran na mjesto Glavnog tajnika Hrvatskoga

društva skladatelja te ga u novom četverogo-

dišnjem mandatu očekuju novi izazovi. Koje su

njegove zadaće? Što je dosad učinjeno? Kako je

unaprijeđeno djelovanje Društva i ZAMP–a? Koja

je njihova uloga u međunarodnim odnosima? Je li

rad Društva transparentan? Što još treba učiniti?

Kako se prilagoditi promjenama? Koji su priorite-

ti? Odgovore na ta i ostala pitanja vezana uz rad

Društva saznajte iz prve ruke — iz razgovora s

Antunom Tomislavom Šabanom.

Čitajući novi broj novina Cantus informirajte se o

glazbenim priredbama održanima tijekom ovoga

ljeta te o novim diskografskim i notnim izdanjima,

a donosimo i najave nadolazećih glazbenih doga-

đanja. Budite s nama 28. listopada na autorskom

koncertu Ljube Stipišića Delmate u zagrebačkoj

Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma,

od 6. do 9. studenoga na 45. Glazbenoj tribini

u Puli, 14. studenoga na Chansonfestu u zagre-

bačkom Kazalištu Komedija i 20. studenoga na

Zagrebfestu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Li-

sinskog.

Davor Hrvoj, urednik

Otišao je Dino Dvornik (Split, 20. VIII . 1964. — Zagreb, 7. IX . 2008.)

IN MEMORIAM — NIŠTA KONTRA DINAIt’s better to burn out than to fade away — Neil Young, Hey Hey, My My (Into the Black)

Piše: Zlatko Gall

Iako Dina baš nikada nije zanimao opus Neila Younga i trubadura sklonijih tek-stu negoli ritmu, zacijelo bi upravo zna-

meniti Youngovi stihovi — za kojima je po-segnuo i Kurt Cobain — bili najbolji epitaf hrvatskomu kralju funka. Jer, životu punim plućima, tako drsko drukčijemu od prosje-ka, i eruptivnoj glazbi u kojoj je, bez obzira na razmjere na-dahnuća, u osnovi uvijek bio furiozni ritam i strast, doista ništa nije bolje pristajalo od youngovske poruke da je bo-lje sagorjeti negoli izblijedjeti. Čak i kad mu nije išlo, Dino je ostajao svoj, izbjegavajući kompromise koji bi mu zau-vijek uzeli ritam i gurnuli ga u humpacumpajuću estradnu maticu.

Simpati�an funky

Dina sam prvi put čuo u ta-dašnjoj fronti na Gripama zapazivši, i u novinama po-hvalivši, soul/rhythm and blues vokal tadašnjega pjevača pri-lično dešperatnog benda. Ki-neski zid došao je tek kasnije kao, diskografski traljavo realizirano, ogledalo strasti braće Dvornik za funkom. Danas, 25 godina kasnije, uvijen u koprenu nostalgi-je, vinilni prvijenac grupe u kojoj je Dino bio frontmen, a Dean basist, može se činiti simpatičnim i zgodnim funky projektom, no u vrijeme izvornog objavljivanja bio je miljama daleko od gornjeg doma funk produkcije i normati-va jednog Georgea Clintona.

»Prika sa zidi�a«

Ipak, loše kritike nisu pokolebale Dina jer,

svima je to 1989. oglasio nastupni samostalni album Ti si mi u mislima, funk za njega nije bio ni tinejdžerska infekcija, ni pomodna trendovska fora, već čista i nepatvorena strast. Album, koje-mu je godinu ranije prethodio uspješan debi na

Zagrebačkom festivalu skladbom Tebi pripa-dam, možda nije bio do kraja zakopan kako tre-ba — premda je Luky kao producent zajedno s Dinom odradio sjajan posao — no »ostario« je mnogo bolje od većine tadašnjih razvikanih al-buma sezone. Dapače, kao da su godine zao-blile sva problematična mjesta i gruba srastanja, učinivši da se album da-nas — i to ne samo kad su u pitanju »trajnoža-reća« Zašto praviš slona od mene, plod suradnje s »prikom sa zidića« Gibom kao tekstopis-cem, i naslovni hitoidni broj — s lakoćom može uvrstiti u sâm vrh uku-pne produkcije domaće glazbene scene.

Udri ja�e

Kreativni nered, album koji je uslijedio godinu kasnije, bio je još uvjer-ljiviji. Naslov mu je bio

sjajno pogođen, a do danas je ostao i najkraći opis ukupne Dinove karijere, dok su glavni brojevi, poput fascinantnog Udri jače manijače, ploda su-radnje s Rambom Amadeusom, zacijelo u vrhu hrvatske pjesmarice devedesetih. Da nije bilo rata, Dinova bi karijera s uporištem na plesnom podiju baš svake diskoteke bivše države krenula nezau-stavljivom uzlaznom putanjom. No, ako su krvave godine i drastično kresanje negdašnjega tržišta

Dinu uskratili goleme naklade i rasprodane tur-neje, posve sigurno nisu utjecale na kreativnost.

Autobiografski karakter

Na trećem albumu Priroda i društvo, objavljenom 1993., zakoračio je prema ozbiljnijim temama, ali također je pokazao da podjednako sposobno može sklopiti bezgrešne r’n’b–pop stilizacije, poput izni-mnog dueta s Josipom Lisac u Rušili smo mostove od sna, te uspješno i pionirski eksperimentirati s techno/house ritmovima. U vrijeme dok se doma-ća šlageristika priklanjala užasu zvanom »dance« i prostituirala svaki pojam »plesne glazbe«, Dino je objavio Afriku, jedan od najboljih, ali i najutje-cajnijih brojeva hrvatske glazbe u devedesetima. Kampanilistička Ništa kontra Splita bila je golem i to ne samo lokalni hit, no u usporedbi s Afrikom, koja je također imala jaku autobiografsku crtu re-ferirajući se i na Deana i na Kineski zid, djelovala je kao drugorazredna poskočica bliža »danceu«, negoli Dinovom »kreativnom neredu«. Autobio-grafska nota bila je utkana i na sljedećem albu-mu, Enfant terrible, koji je donio i poigravanja s drukčijim žanrovskim obrascima — dakako, uvi-jek pročitanima optikom freaka plesnih ritmova. Big Mamma (1999.) i Svicky (2001.) bili su slabiji, posebice u usporedbi s materijalom probranim za sjajni — i s punim pravom Porinom nagrađeni — kompilacijski album Vidi ove pisme: Th e Best of Dino Dvornik 1988. — 1998.

Posljednji album

Dvijetisućite nisu bile sklone Dinu, trebalo je za-vršiti novim albumom. Najavljen singlom Hipno-tiziran, album »velikoga povratka« trebao je Dina vratiti na scenu, no smrt je stigla prije njegova do-vršenja. Bez obzira na kvalitetu albuma koji će, nema sumnje, biti i bez njega zgotovljen, Dinovo je mjesto na (ne samo) hrvatskoj sceni odavno već zacementirano. Svi koji u to možda još sumnja-ju neka iznova posegnu za njegovim albumima, poslušaju »one pisme«, ćute njihov ritam i osjete magnetičnu privlačnost neponovljivog Dinova kreativnog nereda...

In memoriam Sergije Rainis (Kotor, 4 . studenoga 1919. — Zagreb, 1. srpnja 2008.)

ODLAZAK BARDA HRVATSKE ZBORSKE GLAZBEPiše: Višnja Požgaj

Bogat i uspješan život maestra Sergija Rainisa bio je posvećen vokalnoj umjet-nosti, dirigiranju i pedagogiji. Umro je

nakon kratke i teške bolesti u 89. godini života u Zagrebu, gdje je već sa sedamnaest godina postao član Zagrebačkih madrigalista i 1939. imao s njima prvi javni nastup u Dubrovniku. Diplomirao je solo pjevanje na Mu-zičkoj akademiji u Zagrebu u razredu profesora Lava Vr-banića, a dirigiranje je učio kod Mlade-na Pozaića i Slavka Zlatića. Uteme-ljio je Krugovalni zbor, koji je kasnije prerastao u današnji profesionalni Mješoviti zbor HRT–a. Vodio je nekad vrlo popularni Vokalni ansambl Dalmacija, osnovao Vokal-ni ansambl Lisinski, pjevao tenorske uloge u Kazalištu Komedija i u zagrebačkoj Operi te ravnao mnogim hrvatskim zborovima.

Dobivši preporuke legendarnog voditelja Za-grebačkih solista Antonija Janigra, slavni vio-lončelist Pablo Casals poziva Sergija Rainisa za profesora Konzervatorija i stalnog dirigen-ta Festivala Casals u Portoriku, kamo je otišao 1963., ubrzo stekavši velik ugled kao dirigent

i pedagog. Tako je prvotni dvogodišnji ugovor produžen na osamnaest godina. Godine 1982. vratio se u Zagreb i postao šef–dirigent Zbora RTV Zagreb. Tu je ostvario mnogo koncerata i velikih projekata poput oratorija Život i spomen slavnih učitelja Svete braće Ćirila i Metoda Božidara Širole te djela Monteverdija, Verdija i Lukačića.

Na tom je mjestu ubr-zo i umirovljen.

No, njegove aktivno-sti nisu time prestale.

Povremeno je radio s ansam-blom Collegi-um pro musica sacra i Zborom Župne crkve svete Ane u Vo-loskom. Rainis je 1997. godi-ne proslavio 55. obljetnicu umjetn ičkog

djelovanja u Hrvatskom glazbenom zavodu uz ansambl Collegium pro musica sacra uz program duhovne zborske glazbe koja je objedinila hrvat-sku baštinu Borisa Papandopula, Pere Gotovca, Vatroslava Lisinskoga i Božidara Širole s latino–američkom iz pera Ariela Ramireza. U program su bile uvrštene i skladbe hrvatskoga orguljaša i skladatelja Anđelka Igreca.

Osamdeseti rođendan i šezdesetu obljetnicu umjetničkoga rada proslavio je ne u Hrvatskoj, već u Portoriku, obilježavajući ujedno četrdesetu

godišnjicu tamošnjega Konzervatorija na koje-mu je predavao gotovo dva desetljeća. Dirigirao je izvedbom Händelova Mesije koja je proglaše-na koncertom sezone te dobio još jednu ponudu za Verdijev Rekvijem. Sergije Rainis zaokru-žio je tako svoju karije-ru prvorazrednoga pe-dagoga i dirigenta koji je promičući, uz ostalo, i hrvatsku glazbenu ba-štinu ostavio dubok trag podjednako u Zagrebu i

u dalekom Portoriku.

Odlazak prvorazrednoga pedagoga i dirigenta koji je promičući, uz ostalo, i hrvatsku glazbenu baštinu, ostavio dubok trag podjednako u Zagrebu i u dalekom Portoriku.

In memoriam prof. Marijanu Zuberu

�IVOT ZA GLAZBUPiše: Višnja Požgaj

U Varaždinu je 28. lipnja ove godine u 95. godini ži-

vota umro profesor Mari-jan Zuber, jedan od naših najvećih glazbenih peda-goga. Opčinjen glazbom od malih nogu u obitelji u kojoj se muziciralo, učio je kod velikih pedagoga (o. Kamila Kolba, Janka Slogara, Borisa Koma-revskog) stekavši široko glazbeno i opće obrazo-vanje. Put ga je vodio od rodne Lepoglave preko Požege, Zagreba i Čakovca do Beča, gdje je za vri-jeme Drugog svjetskog rata surađivao s Lovrom pl. Matačićem, što je, međutim, bilo kobno. Bio je osuđen na smrtnu kaznu zbog »kulturne suradnje s okupatorom«, ali je, srećom, pomilovan i 1948. godine dolazi u Varaždin kao profesor Glazbene

škole u kojoj je djelovao do umirovljenja.

Perjanica glazbenog odgoja u Vara�dinu

U Varaždinu, gradu duge glazbene tradicije, za-počinje Zuberova neprocjenjiva pedagoška misija koja se sastojala od otkrivanja i njegovanja velikih glazbenih talenata, uzdizanja škole na najvišu ra-zinu kvalitete i od sveopćega doprinosa organiza-ciji i unapređenju hrvatskoga školstva i glazbene pedagogije. Posebno mu je pri srcu bio odgoj kao osnovni pokretač u formiranju čovjeka od njego-ve najranije mladosti. Perjanica Glazbene škole u Varaždinu, glasoviti Dječji zbor, koji je osnovao i vodio, postizao je velike uspjehe na brojnim nastu-pima i turnejama u domovini i inozemstvu — od nastupa u Beogradu pred tadašnjim predsjedni-kom države Titom do SAD–a za proslavu 80. obljetnice Hrvatske bratske zajednice.

Odlikovanje Danice hrvatske

Svojim znanjem, iskustvom i organizacijskim sposobnostima, Marijan Zuber dao je svoj dopri-nos i Varaždinskim baroknim večerima, koje su i potaknute 1968. godine u okviru proslave 140. obljetnice Glazbene škole. U povodu 80. obljet-nice života, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, kao pokrovitelj Večeri, uručio je Marijanu Zuberu odlikovanje Red Danice hrvat-ske s likom Marka Marulića. Bilo je to samo jed-no u nizu uglednih priznanja i nagrada jednom od najomiljenijih pedagoga u povijesti varaždinske Glazbene škole. Marijan Zuber živio je za glazbu i svojom je svestranom stručnom djelatnošću dao trajan i velik doprinos hrvatskoj kulturi i afi rmaciji

grada Varaždina.

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

Sergije Rainis

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

3BROJ 152, LISTOPAD 2008.

Vice Vukov (Šibenik, 3. kolovoza 1936. – Zagreb, 24. rujna 2008.)

ADIO I HVALA!Piše: Maja Sabolić

Lijepe riječi kojima se prisjećamo dragih ljudi u trenucima kada nas napuštaju nekako su slabe danas kad bilježimo još jedan tužan

trenutak hrvatske glazbene povijesti. Otišao je Vice... vijest je munjevito prostrujala i premda smo znali da su mu nakon fatalnoga pada na stepenica-ma Sabora prije nepune tri godine izgledi za preživ-ljavanje neveliki, nadali smo se, vjerovali i željeli da i ovaj put svojom gandijevskom strpljivošću, voljom i čovječnošću nadvlada liječničke prognoze. Vice

Vukov je uvijek bio borac, još od gimnazijskih dana kad piše sastav toliko nepoćudan tadašnjim profe-sorima da ga udaljuju iz gimnazije. Godine 1958. u Zagrebu pobjeđuje na natjecanju Prvi pljesak i kao pobjednik dobiva mogućnost nastupiti u Opatiji na najprestižnijem festivalu popularne glazbe. Glas kakav se dotad nije čuo donosi skladbi Miroslava Biroa i Dragutina Britvića Mirno teku rijeke zaslu-ženo prvo mjesto, a Vukova na velika vrata uvodi u povijest popularnih nota. Šezdesetih je godina Vice bio najtrofejniji pjevač tadašnje Jugoslavije, a nje-gov plemeniti, topli bariton osvaja i međunarodnu scenu: od festivala Eurovizije do Intervizije, MI-DEM–a, Rio de Janeira i Tokija (gdje prima i pri-znanje kao najbolji pjevač). Sedamdesete mu, kao istaknutom sudioniku Hrvatskoga proljeća, donose progon s radijskih i televizijskih valova, brisanje s festivalskih fotografi ja, zabranjeno mu je javno dje-lovanje u domovini... Međutim, on tijekom punih osamnaest godina prisilne šutnje ponosno i dosto-janstveno sveudilj širi svoje intelektualne obzore.

Konačno, kad je temeljem albuma Bella Italia 1989. godine rekordnih 13 večeri ispunio Lisinski, Vice Vukov osjetio je da se ništa nije promijenilo izme-đu njega i ljudi koji ga vole i cijene. Ali uz pjevanje je osjetio i drugi poziv, onaj da bude njihov tribun, predstavnik u Saboru. Zastupničku dužnost obav-ljao je pedantno i angažirano do svoga posljednjeg radnog dana.

Sjećam se, tih mračnih dana kad se oblak represije već nadvijao nad proljećare, upitala sam ga: »Vice, što ćemo sad, kako ćemo?« Blago mi je odgovorio: »Svatko prema vlastitoj savjesti.« Danas znamo da je po savjesti odabrao najčasniji, iako i najteži put, životno predanje svojoj domovini.

Antun Tomislav Šaban ponovno izabran za Glavnog tajnika Hrvatskoga društva skladatelja

TAJNI�KA FAZA(nastavak s naslovnice)

Razgovarao: Davor Hrvoj

Jeste li zadovoljni učinje-nim u svom prošlom man-datu? Biste li nešto posebno istakli kao svoju zaslugu?

Mislim da imam razloga biti zadovoljan, jer uči-njeno je puno. Spomenut ću samo najbitnije.

Prvo, mislim da je najve-će postignuće što smo u proteklom mandatu pri-mili preko 50 novih re-dovnih članova, mahom profesionalaca u naponu snage u dobi između 30 i 50 godina. Ne znači to nikakvu infl aciju ili sni-ženje kriterija, naprotiv, pred tri godine Pred-sjedništvo je donijelo novi Pravilnik o prijemu u članstvo kojim su kri-teriji znatno postroženi. Ti ljudi su pokazatelj

zanimanja koji među glazbenicima vlada za članstvo u HDS–u, a ujedno garancija da će, bez obzira na politiku, gospodarstvo i ostale faktore koji određuju sudbinu Hr-vatske, HDS biti vitalna i relevantna insti-tucija narednih desetljeća. Smatram da kao jedina strukovna udruga glazbenih kreati-vaca, HDS ne smije dozvoliti da u Hrvat-skoj postoji ijedan profesionalni skladatelj, bez obzira na svoj glazbeni izraz, estetiku ili političko opredjeljenje, koji nije redovni član našega Društva. Sveobuhvatnost na našem strukovnom području također je legitimacija Društva u nastupu prema van, stoga je itekako bitno da svi i dalje radimo na proširenju članstva.

Transparentnost poslovanja

Tehnološki je također učinjen velik korak naprijed kroz modernizaciju komunikacij-ske opreme i ulaganje u novi softver. Re-zultat je nova baza podataka o članovima, odnosno program koji bilježi niz podataka o svim članovima, sadašnjima i bivšima. Kako se danas većina članova služi e–ma-ilom, uvedena je procedura redovnog oba-vještavanja, čime se članovi informiraju, ali im se usađuje i osjećaj zajedništva. Poveza-na s tim je i nova internetska stranica, čija je implementacija vrlo pozitivno odjeknula među članovima, ali i šire. Ista je vrlo infor-mativna s nizom podataka o manifestaci-jama, članovima i aktivnostima Društva, a redovito je aktualizirana i nadopunjavana.

Učinili smo velike pomake i u transpa-rentnosti poslovanja Društva. Zadnje tri godine Predsjedništvo donosi proračun za sve akcije i manifestacije, čime je ujedno stabilizirano fi nancijsko poslovanje u po-dručju socijalnih i kulturnih aktivnosti. Uz to, već treću godinu zaredom objavljujemo fi nancijske podatke kako ZAMP–a, tako i za akcije i manifestacije, prvo ih predstav-ljamo članovima na Skupštini, a potom i javnosti u vidu tiskanoga godišnjeg izvješća te objavom na internetskim stranicama. Ponosno mogu ustvrditi da time idemo puno dalje od bilo koje slične udruge ili organizacije, opravdavamo kako sredstva

koja trošimo iz autorske mase, tako i ona koja dobivamo iz državnog ili iz lokalnih proračuna, te izbijamo ar-gumente svima onima koji iskazuju sumnje u valjanost rada HDS–a.

Kako biste ocijenili poslovanje sa ZA-MP–om?

Što se poslovanja ZAMP–a tiče, mi-slim da je najvažnija poslovna činjenica da je ti-jekom mojega prošlog mandata prihod povećan za 20%, sa 66 na 79 milijuna kuna. Te se brojke odnose samo na autorska muzička prava, dok je nizom ugovora djelatnost ZAMP–a proširena ili potvrđena u području srodnih prava (izvo-đačkih i diskografskih), ali i autorskih prava nekih drugih umjetničkih stvaralaca koja se kolektivno ostvaruju. Od tih ugovora posebno ističem novi ugovor s udrugama izvođača i dis-kografa (HUZIP i ZAPRAF), čime je okon-čano rivalstvo, odnosno određeni vid natjecanja između autora i nositelja srodnih prava, što je već rezultiralo sinergijom koja je učvrstila tržište i povećala prihode.

Sposobnost prilagodbe

Također, potpisivanjem ugovora s Društvom hrvatskih fi lmskih redatelja, Hrvatskim druš-tvom pisaca i, u najnovije vrijeme, Društvom za zaštitu novinarskih autorskih prava, naš je ZAMP stupio u područje kolektivne zaštite ne-muzičkih prava, čime je povećao svoj fi nancijski promet i učvrstio poziciju kao najbitnija organi-zacija zaštite autorskih prava u Hrvatskoj.

Kakav je ugled HDS–a na međunarodnom pla-nu?

Na međunarodnom planu HDS je stekao status jednog od europskih lidera u području skla-dateljskih društava. Već na prvom europskom skladateljskom kongresu u Beču 2006. godine predstavnici HDS–a bili su među predavačima, te su izabrani u radnu grupu koja je osmislila i provela projekt udruživanja svih europskih skladateljskih udruga. Ujesen iste godine iza-bran sam u Upravni odbor European Composers’ Foruma (ECF), krovnog saveza svih europskih skladatelja ozbiljne glazbe, a na drugom Eu-ropskom skladateljskom kongresu u Madridu u ožujku 2007. delegati su me izabrali u Upravni odbor ECSA–e (European Composers and Son-gwriters Alliance), paneuropskog saveza koji je prvi put u povijesti objedinio 180.000 europ-skih skladatelja.

Kako ste to uspjeli ostvariti?

Nije mi namjera pripisati sebi sve uspjehe koje je Društvo polučilo proteklih godina, jer su oni rezultat zalaganja i sposobnosti mnogih pojedi-

naca i njihova timskog rada. Ipak bih se usudio reći da je dobar dio toga rezultat moje osobne inicijative. Uz to, trebalo je sve dobre ideje i projekte provesti u djelo, što je uglavnom bila moja zadaća. No moram zahvaliti mnogima na dosadašnjoj uspješnoj suradnji i kreativnom do-prinosu poslovanju Društva, bivšem Predsjed-niku i Dopredsjedniku, kao i nekim članovima bivšeg saziva Predsjedništva, glavnom i izvrš-nom direktoru ZAMP–a, te nizu zaposlenika na srednjim i nižim razinama sustava Zaštite, zaposlenicima Matice i Muzičkih materijala, te na kraju velikom broju članova koji su, kada je bilo potrebno, ustali i angažirali se u obrani i izgradnji Društva.

Postoji li program, plan ili vizija koju ćete nastojati ostvariti u predstojećem mandatu?

Postoji mnogo toga što smatram da se može na-praviti bolje, efektivnije ili vremenu i potreba-ma primjerenije, no nije presudno što ja mislim i želim. HDS postoji zbog svojih članova, a ja sam samo jedan od njih. Većina nas nema druge udruge. Primarna zadaća stručne službe i mene kao njenog čelnog čovjeka jest prepoznati po-trebe članstva i graditi sustav koji će te potrebe ispuniti. Taj sustav mora biti utemeljen na vrlo širokoj bazi jer naše je članstvo vrlo raznorodno: generacijski, kulturološki, glazbeno… Sustav mora biti i stabilan, a održavanje ovako velikoga sustava stabilnim danas predstavlja puno veće umijeće nego još pred nekoliko godina. Nakon niza godina prilično jednoličnog i utvrđenog načina funkcioniranja, HDS dolazi u poziciju da mora biti u mogućnosti brzo i učinkovito re-agirati na promjene koje dolaze brže nego ikad prije i iz nepredvidivih smjerova. Taj princip prilagodbe odnosi se i na neka temeljna načela poslovanja Društva. Kao što je medicinska de-fi nicija starosti »nesposobnost prilagodbe«, tako bih mogao parafrazirati poslovnu vitalnost u »sposobnost prilagodbe«. Upravo na ta dva poj-ma mogu temeljiti svoj program razvoja Druš-tva u iduće četiri godine. Ništa spektakularno, no bit će mi izazov kormilariti brodom u tom razdoblju.

Hoćete li uz to stići i skladati?

Moja odluka da budem Tajnik bila je i ostat će kompromis između moje umjetničke strane i ove druge. Pred desetak godina drugačije sam zamišljao svoj život, no nije mi krivo. Ne pišem mnogo, u prosjeku jedno veće i jedno manje dje-lo godišnje, možda još pokoji aranžman. Tješim se mišlju da se trenutačno nalazim u »tajničkoj fazi«. No, i ona će jednoga dana završiti, a tada bih se volio vratiti glazbi.

RA

ZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R

Moja odluka da budem Tajnik bila je i ostat će kompromis između moje umjetničke strane i ove druge. Pred desetak godina drugačije sam zamišljao svoj život, no nije mi krivo.

Vice Vukov dobitnik je mnogih nagrada i priznanja: trostruki laureat Studija kao najpopularnije lice televizijskih ekrana, nagrade za životno djelo (Split ‘95. i Zagreb ‘95.), nagrade za izvanredan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (Split 2006.); nositelj je državnog odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.) i Porina za životno djelo (2000.).

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

DA

VO

R H

RV

OJ

4 BROJ 152, LISTOPAD 2008.

10. VE�ERI DALMATINSKE PISME, 3. i 5. srpnja 2008.

GIBONNI,

�OVIK OD SOLIPiše: Denis Derk

U poplavi hrvatskih ljetnih festivala, koja je proteklih mjeseci doživje-la dimenzije biblijskoga potopa,

jedan je festival iz Kaštela bez suvišnih fanfara proslavio mali jubilej. Uporni su Kaštelani deseti put organizirali Večeri dalmatinske pisme, posvetivši prve dvije večeri opusu Zlatana Stipišića Gibonni-ja, i tako dokazali da teza o krizi hrvat-ske zabavne glazbe i nije baš utemeljena.Gibbonijeva velikog i reprezentativnog glaz-benog (ali i pjesničkog) opusa uhvatili su se rockeri, jazzeri, izvođači latino glazbe i nei-zostavne klape. Uostalom, umjetnikov opus snažne mediteranske osobnosti od početka je prisutan u Kaštelima. Tako je Klapa Cam-bi prve godine festivala izvela Gibonnijeve pjesme Projdi, vilo i Judi, zviri i beštimje. Potom je sljedeće godine dobila i prvu na-gradu žirija za obradu Tempere. Obrađi-vač je bio Rajmir Kraljević, važna osoba u razvoju kaštelanskog festivala koji je bio dobrodošao odmak od kanoniziranog (no i dalje važnoga) omiškog klapskog festivala. Festival u Kaštelima dao je klapskoj pjesmi novi zamah, povezao je s pop standardima, jazzom i globalizacijskim strujanjima etno-glazbe u najširem smislu riječi. Istraživao je bliskost dalmatinske i istarske glazbe, ali i omogućio klapama da pred publikom pjevaju narodne pjesme iz drugih podneblja i svjet-ske zabavne uspješnice. Skučeno hrvatsko diskografsko tržište obogatio je nizom izda-nja, ali je i kulturološki osviješteno predsta-vio opuse kantautora Tome Bebića i pjesnika Momčila Popadića koji su 2004. i 2005. po-nuđeni u programu Čovik od soli.

Bob sa sipom

U tom povlaštenom društvu, u kojemu glad za nagradama nije nadjačala želju za druženjem uz kulu Cambi u Kaštel Kam-belovcu, ove je godine zasjala zvijezda Zlatana Stipišića. On je nekad živio u Ber-linu slikajući, no u umjetničkim su geni-ma, naslijeđenima od oca Ljube Delmate, pobijedili oni glazbeni i hrvatskoj glazbi darovali kompletnog autora koji je sposo-ban napisati i pjesme Šta će meni moja dica reć ili pak Vrime da se pomirim sa svitom. Gibonni je dvije večeri samozatajno sjedio među kaštelanskom publikom pokraj Župne crkve u Kaštel Kambelovcu slušajući kako njegove skladbe izvode iznimno nadarena Lea Dekleva, fantastični zabavljači iz »uskr-sle« grupe Zvijezde ili osjećajno pjevaju žen-ske klape Putalj iz Kaštel Sućurca, tonski uravnotežena Klapa Motovun iz Motovuna i još uvijek moćna Klapa Cambi koja je Gi-bonnijevim pjesmama podarila novi život. Naravno, taj još uvijek mlađahni kreativac popeo se na pozornicu da bi, vrlo dirnut, s Urbanom izveo Posoljeni zrak i razlivenu tintu, odnosno Činim pravu stvar s Klapom 7 Kaštela, dokazavši i opet da Hrvatska, osim domaćih turbofolk zvijezda koje vole ćevap, ima i autentičnih umjetnika koji uživaju u bobu sa sipom.

OSVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI 16. Ve�eri Antuna Dobroni�a (Jelsa, 20. srpnja do 20. kolovoza 2008.)

Dobronićevim tragomPiše: Višnja Požgaj

U pitoresknoj Jelsi na otoku Hvaru, rodnomu gradu hrvatskoga skladatelja

Antuna Dobronića, održane su tradicionalne 16. Večeri Antuna Dobronića na najljepšoj rene-sansno–baroknoj pozornici na otvorenomu, na mjesnom Trgu sv. Ivana. U mjesec dana po-nuđeno je petnaest priredbi, od čega osam glazbenih. U ozračju 130. godišnjice skladateljeva ro-đenja (1878.–1955.), ove su go-dine na svim koncertima (osim na onomu Župnoga zbora sv. Cecilije iz Jelse) ugledni hrvatski i strani umjetnici izvodili barem po jedno Dobronićevo djelo. Time se više negoli ranijih godina nasto-jao predstaviti manje poznati i zanemareni opus toga skladatelja, ali i djela drugih hr-vatskih autora, ma-hom njegovih, ali i naših suvremenika.

Koncert otvorenja pripao je Zagrebač-kim solistima koji su započeli program antologijskom Dobronićevom skladbom Jelšonski tonci (1938.), a u suradnji s bečkim harfi stom Ladislavom Paapom izveli su skladateljevu Sonatu cantabile e giocosa za gudače i harfu (1939.). Kraj koncerta začinili su Pin-taricchianom Borisa Papando-pula. Kvartet viola Aleksandra Miloševa imao je na programu Dobronićeve Ugođaje za 4 viole (1941.), a Trio Aurora iz Beo-grada skladbu En famille op. 24 za klavirski trio (1921.). Zagre-

bački puhački an-sambl je u suradnji s pijanisticom Lanom Genc izveo Moju pjesmu (divertissement za klavir i puhače) iz 1924. godine, ali i Suitu za puhački kvintet Josipa Vrhov-skog.

Kriza recepcije

Kvartet Porin pred-stavio je Dobronićev 5. Gudački kvartet Pjesmu bezbrižnosti (1947.), a uz klari-

netisticu Mariju Pavlović izveo je i Kvintet za klarinet i gudački kvartet Borisa Papandopula. Završni kon-cert službenoga programa priredio je vokalni ansambl Antifonus pod vodstvom Tomislava Fačinija. Na programu su, između ostaloga, bile skladbe Filipa Vranjanina (Tri frotu-el), Antuna Dobronića (Pjesme ostva-rene ljubavi op. 20 za mješoviti zbor a capella, Željka Brkanovića (Intimni madrigali), Igora Kuljerića (Gumbeli-um ruža) i Anđelka Klobučara (Tri madrigala).

Dva dana nakon službenog zatva-ranja festivala uslijedio je novi pro-gramski dodatak namijenjen djeci u kojemu su pod nazivom Program+ Male večeri Antuna Dobronića na-stupila djeca otočkih i županijskih glazbenih škola. Od Dobronićevih skladbi na programu toga koncerta bile su Dvije grlice iz ciklusa Čudna

družba za dječji zbor (1938.) te dvije skladbe iz zbirke Uspomene iz djetin-stva i Hrvatski tanec iz zbirke Pučki plesovi za glasovir.

Programski okrenute hrvatskoj glaz-benoj baštini, ali i današnjemu trenut-ku obilježenom krizom recepcije kla-sične glazbe, Večeri ovim edukativno vrijednim programskim dodatkom žele biti podstrek tamošnjim mladim glazbenicima i njihovim roditelji-ma — budućoj publici — te potpo-ra lokalnoj zajednici u naporima za poboljšanje uvjeta glazbenog obrazo-

vanja mladih na otocima. Upravo za-hvaljujući tome, ove godine dotjeran je prostor područne Glazbene škole u Jelsi i stvoreni su bolji uvjeti za nasta-vu solfeggia, gitare i glasovira. Tako se Večeri pod umjetničkim vodstvom muzikologinje Ire Karlović i u or-ganizaciji ogranka Matice hrvatske Jelsa uz odgojno–obrazovnu kompo-nentu okreću sustavnom izvođenju hrvatske umjetničke glazbe koja u mjestu rođenja Antuna Dobronića, uvaženoga skladatelja takozvanoga nacionalnog smjera, dobivaju svoje pravo mjesto. Podsjetimo da se od prošle godine kada je postavljen u Općinskom domu u Jelsi može po-gledati i stalni postav Memorijalne zbirke skladatelja Antuna Dobroni-ća, koji je svojim opusom temeljenim na jelšanskom i hvarskom folkloru zadužio svoj kraj.

Pod umjetničkim vodstvom muzikologinje Ire Karlović i u organizaciji ogranka Matice hrvatske Jelsa uz odgojno–obrazovnu komponentu, Večeri se okreću sustavnom izvođenju hrvatske umjetničke glazbe.

Autorski koncert pijanista i skladatelja Mateja Meštrovi�a

SKLADATELJSKA DJE�JA IGRAPiše: Irena Paulus

Skladatelj i pijanist Matej Me-štrović poznat je po potrebi za glazbenim eksperimen-

tima (igra alikvotnim tonovima te osluškivanje zvukova prirode i glasovira mogu se čuti na njegovu albumu Zvuci Velebita). Znako-vita je i njegova potreba da svoju glazbu, ako je ikako moguće, vi-zualizira (u nizu multimedijalnih projekata najvažnije je sudjelova-nje na Svjetskoj izložbi EXPO ‘98. u Lisabonu za koje je dobio Nagradu Grada Zagreba).

Sve se to čulo i vidjelo na njegovu autorskom koncertu održanom u okviru Tjedna kulture, zabave i športa u mjestu Sveti Križ Za-čretje 27. kolovoza ove godine. Meštrović je koncert započeo netipično — fi lmom. Film Lju-buška rapsodija, koji su znatiželjnici (doduše, u nešto drugačijem i kraćem izdanju) već mogli (pretpremijerno) pogledati u veljači ove godi-ne na Glazbenoj tribini Hrvatskoga društva skladatelja, nastao je na temelju fotografi ja Ive

Pervana koje je Meštrović pokrenuo, animirao, montirao, režirao i — uglazbio.

(Pre)�estoki forte

Nakon fi lma počeo je koncertni dio programa. Skladbe Freedom of Water, Sjećanje, U kuli dvorca i

Child’s Play 123–12–12 nadovezale su se na »vizu-alnu glazbu«, pokazujući skladatelja u liku izvođača koji voli uranjati u impresije glasovira, istražujući i onaj zvuk koji proizvodi tijelo instrumenta — žica. Zvučanje je nalazilo ravnotežu između »zabav-nijeg« i ležernijeg te »ozbiljnijeg« i zahtjevnijeg.

Zbog ravnoteže je bio prihvatljiv i (pre)žestoki forte koji bi se u klasičnijem okruženju doimao grubim. Ovdje je to ipak bio dio skladateljskog crossovera koji je omogućio i neke druge specifi čnosti izved-be (udaranje nogom kao »dodavanje štofa« izrazito ritmičnom, koreografi ji podložnom djelu).

Premda drugi dio koncerta nije bio posebno naznačen pauzom, prijelaz u novo osjetio se kroz promjenu izvođača i glazbenoga žanra. Pijanistica Kristi-na Bilopavlović izvela je skladbe iz »ozbiljnijeg« di-jela Meštrovićevog opusa, Toccatu i Capriccio Mercu-riano. Suradnja pijanistice i skladatelja bila je na razi-ni punog razumijevanja, a to je pokazala i praizvedba skladbe Ples Kobre koju su Kristina i Matej odsvirali četveroručno. Bile su to dvije tehnike koje su se nadopunjavale, jedna smi-rena, koja poznaje skladbu od rođenja prve note do njezine srži, i druga kla-sična, vješta, nevjerojatno spretna i precizna. Duet je završio oduševljenim

pljeskom i duhovitim dodatkom — Matejevom (ponovno četveroručnom) obradom teme Pink Panther Henryja Mancinija. Doista sjajan koncert — raznolik, izrazito zanimljiv i poticajan. A čini se da je bio poticajan i za sâmoga autora, koji obećava još takvih i sličnih koncerata u budućnosti.

Suradnja pijanistice Kristine Bilopavlović i skladatelja bila je na razini punog razumijevanja, a to je pokazala i praizvedba skladbe Ples Kobre koju su odsvirali četveroručno.

OSVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI

OSVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI

Matej Meštrović i Kristina Bilopavlović sviraju Pink Panthera

DR

AG

UTIN

ŠK

RE

BLI

N

Ansambl Antifonis

5BROJ 152, LISTOPAD 2008.

3. Dani Josipa Kašmana u Malom Lošinju i autorska ve�er Alfija Kabilja

Nova opera na vidiku Piše: Davor Schopf

Na završetku 3. Dana Josipa Kašmana, koji su trajali od 26. do 30. kolovoza ove godine, Mali Lošinj odzvanjao je

zvucima trajno zelenih melodija iz mjuzikla Jalta, Jalta Milana Grgića i Alfi ja Kabilja u izvedbi raspjevane obitelji Surian.

Kašmanove dane priređuju Pučko otvoreno učilište iz Malog Lošinja i Zagrebački operni studio. Njima se njeguje spomen na jednoga od najvećih hrvatskih opernih umjetnika, ba-ritona Josipa Kašmana, koji je rođen u Malom Lošinju 1850., a umro u Rimu 1925. godine.

Spremno se odrekao uspješne pjevačke karijere u Beču da bi Ivanu pl. Zajcu pomogao u stvaranju hrvatske opere. Od otvorenja zagrebačke Opere Zajčevim Mislavom, u kojemu je tumačio naslovnu ulogu, bio je jedna od Zajče-vih uzdanica, naročito u smislu visoke pjevačke ra-zine predstava. Kasnije nastupa u milanskoj Scali, na početku prve sezone njujorškog Metropolitana, u Bayreuthu te u nizu drugih svjetskih opernih kuća. Uz Mattiju Battistinija smatrali su ga najve-ćim baritonom toga doba.

Popularni songovi

Ove je godine Kašmanove dane obilježio majstor-ski tečaj za mlade operne pjevače što ga je održao riječki bas Giorgio Surian. On je trenutačno naš najznačajniji operni umjetnik koji trajno djeluje u inozemstvu uz tek (pre)rijetke nastupe u Hrvat-skoj. Uglavnom radi u Italiji kao stalni gost milan-ske Scale, veronske Arene i drugih najznačajnijih opernih kazališta. Održao je tečaj s nekolicinom polaznika koji su priredili dva koncerta, predstavio se na vlastitom koncertu opernih arija i nastupio na završnoj autorskoj večeri Alfi ja Kabilja zapje-vavši u mjuziklu Jalta, Jalta. Eto još jedne sličnosti s velikim Kašmanom! Surian se nije libio zapjevati popularne songove iz Jalte prilazeći im s iskonskim nervom scenskog umjetnika, dok je Kašman do-šao u Zagreb ostavljajući u Beču blistavu operetnu karijeru.

Na programu maj-storskoga tečaja bilo je uvježba-vanje arija iz prve opere Alfi ja Ka-bilja Casanova u Istri, koja bi iduće godine trebala biti postavljena u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci pod ravnanjem Nade Matošević i u režiji

Krešimira Dolenčića. Nakon desetak mjuzika-la, jednog baleta, glazbe za četrdesetak fi lmova i stotinjak televizijskih emisija, Kabiljo se prihvatio i opere za koju je libreto napisao zajedno s Dragom Orlićem. Kako sâm kaže, on je od ozbiljne glazbe prešao u zabavnu, a sada se sve više vraća ozbiljnoj. Dvije predstavljene arije ukazuju na velike zahtjeve

njegovih vokalnih dionica: atraktivna arija kolora-turnog soprana — arija Dorine u izvedbi Ane Ka-ruza i belkantistički raspjevana ljubavna tenorska arija Stefana u izvedbi Zlatka Jelinčića.

Obiteljski šou

Surianova kći Leonora, glumica HNK Ivana pl. Zajca i pjevačica širokih interesa koja je nedavno objavila CD jazz glazbe, tumačila je prije nekoliko godina u svom kazalištu ulogu Nine Filipovne u Jalti. Ovdje je otpjevala Kabiljovu šansonu C’est la vie, podsjećajući na mnoštvo njegovih pjesama zabavne glazbe, i dva songa iz mjuzikla Tko pjeva zlo ne misli. Giorgio Surian izveo je tri solo pje-sme Rabelais tripartitus što ih je Kabiljo za njega skladao prije nekoliko godina. Majstorski prijevod Mate Marasa, apartna Kabiljova glazba u vokal-noj dionici i glasoviru te fi no pogođen Rabelaisov pripovjedački stil u satiričnom pogledu na užitke i poroke, udruženi s majstorski karakteriziranom interpretacijom Giorgija Suriana, urodili su anto-logijskim ostvarenjem koje može stati uz bok Ruž-djakovim pjesmama Z mojih bregov.

Na kraju su se Giorgiju i Leonori kao Griši i Nini pridružila još dva Leonorina brata, Giorgio mlađi i Stefano kao Stenli i Lari, a u fi nalu i svi polazni-ci tečaja. U prirodnim akustičkim uvjetima ljetne pozornice Kina Vladimira Nazora izveli su gotovo sve songove iz Jalte, potvrdivši ih kao evergreene hrvatske glazbe. Ono što je naoko izgledalo teško spojivo postiglo je svrhu. U opuštenoj atmosferi, uz simpatičan obiteljski šou, ali i ozbiljan rad tije-kom ljetnog pjevačkog tečaja, uz nastup vrhunsko-ga opernog basa i nadarene mlade glumice, kroz raznorodnu Kabiljovu glazbu iskazana je počast Josipu Kašmanu.

Triglav internacionalni Festival gitare U Kastvu

SNAGA RASNOG PASTUHAPiše: Davor Merkaš

Kastavski Triglav internacionalni fe-stival gitare već dvanaestu godinu za redom nepokolebljivom ustrajnošću i

beskompromisnošću dokazuje odanost svo-jim idealima: vrhunskoj kvaliteti pomno oda-branih glazbenika svjetske reputacije i kristal-no jasnom konceptu predstavljanja svih čari, spektra mogućnosti i tajni glazbe instrumenta u fokusu festivala — gitare. Nikad dovršena, monumentalna katedrala iz XVII. stoljeća na kastavskoj Crekvini svojom romantičnom atmosferom antičkih ruševina impresivna je kulisa i pozornica za skoro sve priredbe Ka-stafskoga kulturnog leta, pa tako i za prva dva ovogodišnja iznimna koncerta Festivala gitare, oba održana 9. srpnja uvečer: prvi, naslovljen Ritmovi Brazila u izvedbi kvarteta pjevačice francuskih korijena Céline Rudolph i Kvarte-ta Torstena Goodsa, mladoga nadarenog jazz gitarista i pjevača podrijetlom iz Irske.

Céline Rudolph, senzibilna umjetnica koja je, od najranije dobi fascinirana brazilskom glaz-bom, gotovo šamanski ovladala njenom magi-jom: vodila nas je te večeri svojim prekrasnim baršunastim, senzualnim glasom u svijet du-boke tuge, pročišćene, pa opet utjelovljene u melankoliji poput one hipersenzibilnih bra-zilskih napjeva velikih Jobima, Nascimenta i Powella, zatim kroz predjele glaz-be časovitoga mira prekrasnih balada koji su se izmje-njivali s plamenim jezičcima strasti sambe. Prateći glazbu pokretima, Rudolph je poka-zala da i glazbu intenzivno osjeća cijelim bićem, a u zanimljivoj urba-noj brazilskoj rap–glazbi, jazz improvizaci-jama i vokalizama da ima i glasovnu snagu crnih afro–američkih jazz diva. Te su je ve-

čeri briljantno pratili profi njeni gitarist Rüdiger Krause, izvrsni bubnjar s diplomom bostonskoga Berkleea Alan Jones i fenomenalni Makedonac Martin Gjakonovski, nesumnjivo jedan od najbo-ljih basista današnje europske jazz scene.

Tirkizna gitara

Potonja dva glazbenika nastupila su zajedno s im-presivnim jazz pijanistom Nijemcem Olafom Pol-ziehnom i kao dio benda nekadašnjega »čuda od djeteta«, a danas profi liranog jazz umjetnika dobro znanog u jazz krugovima Europe, Torstena Good-sa. Mladi glazbenik sjajnih glasovnih mogućnosti i uistinu divne boje glasa, na svojoj je tirkiznoj gitari virtuozno odsvirao nekoliko jazz standarda (Go-odman Avalon, Coltrane Equinox, Lessard I’ve Never Been in Love) ponudivši ujedno kastavskoj publici i niz svojih originalnih, vrlo dopadljivih i šarmantnih skladbi obojenih tonskim nijansama bluesa, swinga i latino–američkoga jazza.

A »što čini muškarca muškarcem?« pitanje je koje su (si) vjerojatno postavljali mnogi prisutni 12. srpnja na sjajnom nedjeljnom koncertu fl amen-ko trupe Miguel Sotelo y Grupo pri pogledu na virtuoznog plesača Jorgea San Telma. Stoljetna tradicija toga španjolskog plesa strasti utjelovljena u ovom majstoru pokreta dala je te večeri jedan

od mogućih odgovora: silna energija, velika snaga i odrješitost po-kreta, ponosno držanje i vatrenost nastupa. U dvanaestogodišnjoj povijesti kastavskoga Triglav Festivala gitare gostovale su mnoge fl a-menco družine, ali uvi-jek s plesačicama. Ove smo godine prvi put imali priliku suočiti se s muškim plesačem i biti obogaćeni jednom spo-

znajom — nastupi rasnih, uglavnom tamnoputih plesačica, njihovi energični pokreti doimali bi se

maskulino i gotovo da su u sebi imali nešto grubo. To nimalo ne čudi jer je fl amenco izvorno ples muš-karaca. Ovoga su puta žestoki i nepojmljivo brzi udarci potpetica San Telma imali snagu rasnog pastuha, istinsku virilnost i sirovu, arhetipsku mu-ževnu energiju (koju bi danas mnogi bili skloniju tumačiti kao onu blisku koridi, pa čak i mačoistič-ku). Ipak, uz ekstatičko sviranje na gitari vođe trupe Miguela Sotela i za fl amenco toliko karakteristični pjev nalik bolnom jauku vokalnog umjetnika pod pseudonimom Juanillo, te ritamske bravure jedno-ga od najboljih španjolskih udaraljkaša romskoga podrijetla i već dobrog znanca Kastavljana, Ri-karda Espinoze, muževnu moć fl amenca doživjeli smo te večeri kao »arhetipsku«, a njeno djelovanje na publiku bilo je poput fantastične adrenalinske injekcije, opijata koji pali krvotok, dobrog naboja koji dugo ostaje u tijelu i čini nas sretnima.

Kruna ovogodišnjega Festivala gitare bio je kon-cert jednoga od najvećih klasičnih gitarista da-

našnjice, Urugvajca Alvara Pierrija, održan 12. srpnja u Crkvi sv. Jelene Križarice. Profesor jedne od najuglednijih katedra gitare na svijetu, one na bečkom Sveučilištu za glazbu, umjetnik kojega gitaristički svijet pamti po maestralnim nastupi-ma s velikanima kao što su Astor Piazzolla ili Leo Brouwer, umjetnik zadivljujućih tonskih i video uradaka za giganta glazbene industrije Deutsche Gramophon Gesellschaft pokazao je da to nije postigao tek slučajno. Pierri u svom »arsenalu« ima nevjerojatnu tonsku paletu gitarskoga zvuka, toli-ko bogatu da se ponekad čini kako uslijed sviranja fi zički promijeni gitaru: kristalno čist ton koji na-staje u fi ligranskoj igri po žicama njegovih prstiju istovremeno je pun boje i iz njega kao da pršti sok najslađega voća. Pierri je djela Albeniza, da Mi-lana, Paganinija, Poncea i Ginastere interpretirao suvereno i tehnički besprijekorno te zahvalnoj kastavskoj publici omogućio uživanje u gitarskoj glazbi koju neće tako brzo zaboraviti.

Žestoki i nepojmljivo brzi udarci potpetica San Telma imali su snagu rasnog pastuha, istinsku virilnost i sirovu, arhetipsku muževnu energiju (koju bi danas mnogi bili skloniji tumačiti kao onu blisku koridi, pa čak i mačoističku).

Giorgio mlađi, Giorgio stariji, Stefano i Leonora Surian

Céline Rudolph i Kvartet Torstena Goodsa

Nakon desetak mjuzikala, jednog baleta, glazbe za četrdesetak filmova i stotinjak televizijskih emisija, Kabiljo se prihvatio i opere Casanova u Istri za koju je libreto napisao zajedno s Dragom Orlićem.

FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI

6 BROJ 152, LISTOPAD 2008.

Razgovor s Brankom Starcom, osniva�em novoutemeljene Hrvatske udruge zborovo�a

POTICAJ ZBORSKOM

STVARALAŠTVURazgovarala: Jana Haluza

Branko Starc, skladatelj, dirigent, zborovođa, glazbeni producent i ton–majstor, vlasnik izdavačke kuće Bes-tmusic i voditelj zbora Kazališta Komedija, nedavno

je osnovao Hrvatsku udrugu zborovođa, stručnu udrugu umjetničkih voditelja pjevačkih skupina. Uz potporu svim

sadašnjim i budućim člano-vima, cilj udruge jest poti-cati i popularizirati hrvat-sko zborsko stvaralaštvo te unaprijediti hrvatsko zbor-sko pjevanje kako bi ono do 2020. godine bilo među vodećima u svijetu (12–go-dišnji projekt pod nazivom choroazia 2020). Osim što vodi Vokalnu akademiju i pridruženu Školu za zboro-vođe kao jedinu ustanovu u zemlji za sustavnu izobraz-bu zborovođa, Starc je ovo-ga lipnja pokrenuo i prvo međunarodno natjecanje muških komornih zborova Lipanjski zvuci u Petrinji, u sklopu kojega je otvorio i natječaj za nove skladbe. Sve

pojedinosti dostupne su na opsežno opremljenoj internetskim stranicama www.huz.com.hr i www.choralcroatia.com.

Kako ste došli na ideju stvaranja Hrvatske udruge zborova?Od 1975. kad sam počeo raditi kao asistent maestra Vladi-mira Kranjčevića u Zboru Ivan Goran Kovačić, postao sam strastveni zborski glazbenik koji je imao ambiciju postati zbo-rovođa. Iz toga je proizašla želja da završim kao učitelj glasa i logoped, dakle, sveobuhvatni vokalni pedagog i umjetnik. Dosad sam mnogo radio, s preko 25 ansambala, od čega osam profesionalnih. Nikada me nije zadovoljavalo postojeće stanje na hrvatskoj zborskoj sceni, stoga je kroz to nezadovoljstvo i istodobno veliku ljubav 2000. nastala moja odluka da nešto »pomaknem« u Hrvatskoj. Te sam godine postao savjetnik za Hrvatsku pri Međunarodnoj federaciji za zborsku glaz-bu (IFCM) i predstavio Muzičkoj akademiji svoju analizu potrebe za zborovođama u našoj zemlji. Bila je to statistič-ki obrađena studija sa zahtjevom da se na toj visokoškolskoj glazbenoj ustanovi osnuje studij za zborovođe. Kako nisam naišao na odaziv, došao sam na ideju da osnujem Hrvatsku udrugu zborovođa i Školu za zborovođe jer, osim rijetkih, svi smo u tom poslu većinom priučeni. Ja sam po struci glazbeni pedagog, Vladimir Kranjčević je pijanist, Sergije Rainis bio je pjevač, kao i Dinko Fio, jer kod nas dosad to nije bilo mo-guće studirati. Tako sam uz Udrugu nastojao razviti i škol-ski sustav za zborovođe, najprije kroz Vokalnu akademiju za edukaciju glasa u svim smjerovima, a potom i kroz Školu za zborovođe koja ima tri stupnja, daje diplome i namijenjena je usavršavanju diplomanata. Imao sam je priliku predstaviti u inozemstvu i posvuda je dosad izazvala oduševljenje. Sada je napokon zaživjela i Udruga zborovođa u sklopu koje je prošle godine osnovan Okrugli stol o hrvatskom zboraštvu, a ovoga smo lipnja u suradnji s Maticom hrvatskom organizirali prvo natjecanje muških komornih zborova s natječajem za nove skladbe na koji su se javili i skladatelji iz inozemstva.

Koje su još pogodnosti Udruge s obzirom na suradnju sa sklada-teljima?

Planova i ciljeva imamo podosta, no temeljna akcija koja traje 24 sata na dan zove se choroazia 2020. i u okviru nje treba promatrati cijelu našu djelatnost. Želimo dati poticaj struci, usavršavanju zborovođa, ali i pjevača, da ih bude što više i da u svojim zborskim aktivnostima budu što redovitiji. Uz to, želimo dati poticaj hrvatskom zborskom stvaralaštvu; na tom novom međunarodnom natječaju za nove skladbe neće se di-jeliti samo prva nagrada, već ćemo skladateljima dodjeljivati zlatnu, srebrnu i brončanu medalju. Ako se na natječaj pri-jave tri ili četiri vrhunska zborska djela, šteta je izabrati samo jedno, a druge zanemariti i time nepravedno ocijeniti. Zato ćemo se poslužiti načelom iz sporta, dakle, tu se ne natječu skladbe »jedna protiv druge«, već se sve zajedno natječu za najviše umjetničke dosege. Moći će biti puno više nagrađe-nih, a svaki kandidat mora prihvatiti da te nagrađene sklad-be potom budu objavljene na internetskoj stranici Hrvatske udruge zborovođa i dostupne cijelom svijetu. To je zborski portal koji potiče »ulaz« i »izlaz« zborske glazbe u Hrvatskoj, obraća se svim pjevačima, zborovođama i skladateljima, ali i drugima koje zanima ta vrsta glazbene umjetnosti. To pre-mošćuje probleme glazbenog izdavaštva koje je kod nas vrlo teško ostvariti. Zašto imati prekrasne skladbe naših autora u ladicama kada to možemo ponuditi svijetu? Tako zborovi i zborovođe mogu doći do nekih djela za koje inače uopće ne bi ni znali da postoje.

RA

ZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R R

AZG

OVO

R

FESTIVAL ZABAVNE GLA ZBE SPLIT ‘08.

NI KORAK NAPRIJED, NI KORAK NATRAGPiše: Goran Pelajić

Bilo je godina i ljeta kad Festival zabavne glazbe Split i nije bio baš glazbeno središte svijeta, pa bismo,

prizivajući tu daleku svijetlu prošlost u kojoj je »sve bilo bajno«, mogli s pristojne vremenske distance ustvrditi da neke go-dine i nisu bile tako plodne. Baš kao i u životu, ima dobrih dana i dobrih godina. Valjda je to negdje zapisano, određeno, nema svakog dana na trpezi pršuta i tor-te. Ali Splitski je festival oduvijek bio ne-što posebno, čarobno glazbeno mjesto na kojemu se ultimativno tražilo i očekivalo puno dobrih pjesama, puno sjaja i hitova. Kad bi se dogodila sušna godina, krivac se uvijek tražio u »autorskoj krizi« kako bi se opralo neznanje ili nesposobnost organizatora.

Prije četiri godine, dolaskom Tomislava Mrduljaša na čelo te važne institucije, očekivao se velik pomak. Splitski festi-val već je bio klinički mrtav. Prve, 2005. godine pod novim vodstvom disao je vlastitim plućima kroz dobre pjesme, ve-liki festivalski orkestar, izvođače i autore. Mrduljaš je nedvojbeno imao svoju viziju povratka na dobre stare prokušane staze, ali je »strateška pogreška« bila u pokuša-ju neprirodne penetracije urbane glazbe u sferu pop–šlageristike. Kako se ta dva svijeta i inače privatno ne ljube — nije sklopljen očekivani brak na kojemu se

insistiralo.

Zadnja dva festivalska ljeta, 2007. i ove go-dine, izostao je natjecateljski dio, pa se Fe-stival sveo na dvije revijalne večeri u kojoj je klapska pjesma s recikliranim splitskim »uspješnicama« uzela jednak dio kolača kao i »nastavljači splitske tradicije«. Po mišljenju autora ovoga teksta na taj je način Split izgu-bio osnovna obilježja festivala: natjecateljski dio, nagrade… sve u dobroj namjeri, ali i u nužnosti popravljanja već iduće godine (uz vraćanje skupog, ali bitnog orkestra). Treba se odrediti i reći što se traži i u kojemu bi pravcu Festival trebao ići. Miješanjem stilo-va, odustajanjem od izvornog i prepoznatlji-vog »splitskog zvuka« Festival bi se mogao utopiti u hrvatsku prosječnost, koja je na veliku žalost, kad je pop–glazba u pitanju,

ispod nekog kultivira-nog glazbenog prosje-ka. Ne samo na Splitu, već i na nekim drugim festivalima. Izgubilo se ono sveto trojedinstvo u glazbi, melodija, har-monija i ritam, pa se u ime nekih »modernih trendova« melodija počela deformirati, na-kon toga zasmetala je i harmonija, da bismo dobili samo neartikuli-rani ritam — sve pod krinkom bjelosvjetskih modernih glazbenih kretanja. Toga, na svu sreću, nije bilo u veli-

koj mjeri u programu ovogodišnjega Splita, ali isto tako nije bilo ni velikog broja pjesa-ma koje će zaživjeti i ostati, poput nekih iz 2005., pa i 2006. godine.

Na završnoj večeri, u subotu 5. srpnja, na splitskim Prokurativama izvedeno je 28 pjesama od kojih bi pristojniju ocjenu mo-gle dobiti skladbe Još se moje more umirilo nije (Robert Grubišić–Robert Pilepić–Robert Grubišić) u nenadmašnoj izvedbi Đanija Maršana, Za tebe čuvam sebe (Alka Vuica–Alka Vuica–Darko Dimitrov) zahvaljujući vrhunskoj makedonskoj pjevačici Kaliopi, Besida mojih didov (Ivica Badurina–Branko

Slivar–Remi Kazinoti) u izvedbi Tomislava Bralića i Klape Intrade, Zbog tebe (Joško Ba-nov–Nenad Ninčević–Joško Banov) koju je otpjevala Zorica Kondža te pravo autorsko

osvježenje, mlađahni Ivan Huljić s pjesmom Svit ne more znat (Ivan Huljić–Vjekoslava Huljić–Remi Kazinoti) koju je preglasno i nepotrebno naglašenom izvedbom predsta-vila Doris Dragović. K tome, zanimljiva je bila Šteta duše, šteta tila Mire Buljana s izvr-snim Giulianom uz grupu Viva. I to bi bilo to! Na 48. Festivalu zabavne glazbe nastu-pili su, između ostalih, Igor Brešan, Dražen Žanko i Magazin.

Ipak, Mrduljaš je okupio dobra autorska i pjevačka imena, drži do publike i kad bi toj istoj publici vratio mogućnost da sama odre-di glazbene vrijednosti, ne bi mu se moglo puno prigovoriti. Na koncu, Prokurative su bile ponovno pune. I to nešto govori!

Najvrednije nagrade koje se dodjeljuju za »izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj kul-turi« pripale su Đorđiju Peruzoviću, Jakši Fiamengu i Oliveru Dragojeviću. Peruzović je oduševio publiku izvevši zajedno sa slo-venskom pjevačicom Alenkom Gotar pje-smu Samo ti, pa su mnogi taj duet proglasili duetom snova. Fiamengo zna pisati predivne stihove, ali ne zna pjevati, dok Oliver zna izvrsno pjevati, ali to, nažalost, nije želio uči-niti pred publikom koja ga je uzdigla. Šteta.

Festival zabavne glazbe Split kreće prema svom velikom jubileju, pedesetoj obljetnici, i dotad bi trebalo napraviti neke suvisle poteze kako bi se u svojoj drugoj mladosti predsta-vio u najljepšem izdanju.

Retroaktivno, Jelena Rozga dobila je grand prix za izvedbu pjesme Gospe moja koja je prema podacima ZAMP–a bila najizvođenija skladba s prošlogodišnjega Splita.

43. Festival kajkavske popevke — Krapina 2008., 12. i 13. rujna

Pjesma za navek!Piše: Mišo Doležal

Malo je festivala kod nas, pa i u svijetu, koji su uspjeli održa-ti takav kontinuitet kao što

je Festival kajkavske popevke prvi put održan daleke 1966. godine. U Krapini su se izredale generacije skladatelja, pje-vača, aranžera i glazbenika, napisane su stotine novih skladbi na stihove pozna-tih i nepoznatih pjesnika. Mijenjali su se direktori, koncepcije, uvaženi gosti, pa čak i ime Festivala. Sada su to Svečanosti kajkavskih popevki, a nama su ostale po-pevke na našem lepom kajkavskom jeziku kaj zvoniju iz svih zagorskih restorana, zagorskih radio postaja i iz horvatske hiže. Ovogodišnji Tjedan kajkavske kulture obuhvatio je cijeli niz kajkavskog stva-ralaštva, no glazbeni dio koji je izveden kao Popevke za navek odavno je prešao granice Krapinske županije. Umjetnički direktor Siniša Leopold priredio nam je večer za pamćenje posegnuvši u bogati fundus Festivala. Uz festivalski orkestar i odličan razglas Marija Mavrina, gledate-lji su pjevali zajedno s izvođačima, starim znancima kao što su Radek Brodarec, Đani Stipaničev, Višnja Korbar, Drago Diklić, Ivana Kindl, Elvira Voća, Bran-ko Ovčarić, Arsen Dedić i Gabi Novak, a šećer na kraju bio je nastup Mješovitoga zbora Lado s pjesmama Fala i Vu plavem trnaci u maestralnoj obradi Tomislava Uhlika.

Ni kiša nije spriječila publiku da ispuni dvo-ranu druge večeri Novoskladanih popevki. Revijalno je izvedeno 20 novih skladbi oda-branih natječajem, jer je novi direktor S. Leo-pold odustao od dodjele nagrada. Izvođači su bili sljedeći: Mirko Bačić i Ivana Božinović, Paula Jusić, Mladen Hitrec i Iva Ranogajec, Adam Končić i Ilirci, Lea Lovrenčić Bulić, Dražen Žanko, Višnja Korbar i Boris Pavle-nić uz Kvartet Melos, Ksenija Erker uz kćeri Hanu i Martinu, Miroslav Živković, Anto-nio Maričević i Ilirci, Lidija Bajuk uz Dječji pjevački kvintet Horvat, Barbara Othman, Boris Ćiro Gašparac, Marija Borić, Dra-žen Kurilov-čan i Ladarice, Mira Vlahović, Jaques Houdek, Kvartet Gubec, Jasna Zlokić, te Ivica Pepelko s Gordanom Iva-njek i ženskom pjevačkom sku-pinom Kajda.

Fest iva l sk im orkestrom diri-girali su Siniša Leopold, Sil-vije Glojnarić, Viktor Crnek i Đelo Jusić. Iako

su sve pjesme privukle pažnju publike, treba izdvojiti skladbu Bože Potočnika Tugovanka v ječmenom zlatu u izvođenju Ladarica i ra-spjevanoga Dražena Kurilovčana.

Završna večer održana je uz izravni radijski i televizijski prijenos, a prema komentarima i pohvalama publike čini se da je umjetnički direktor Siniša Leopold uspio predstaviti solidan program s kvalitetnim izvođačima, primirivši tenzije domaćina o kojima se ne govori glasno. Tek će vrijeme pokazati koja će pjesma ostati za navek!

ŽE

LJK

O S

LUN

JSK

I

Jakša Fiamengo prima nagradu

Lado

FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

Branko Starc

7BROJ 152, LISTOPAD 2008.

33. Osorske glazbene ve�eri

VISOKI DOMETI HRVATSKE GLAZBEPiše: dr. sc. Zdenka Weber

U nastavljanju vrijedne inicijative osnivača i trajnog rav-natelja ljetnoga državnog festivala Osorskih glazbenih večeri (OGV), redatelja Daniela Marušića, da na sva-

kom koncertu bude (pra)izvedeno djelo hrvatskog skladatelja, ovogodišnje 33. izdanje glazbenoga slavlja u sunčanom Oso-ru nije nimalo posustalo. Na svakom od 20 koncerata koji su održani na parne datume od 12. srpnja do 20. kolovoza bila su zastupljena ostvarenja hrvatskih skladatelja, njih čak 29, u ras-ponu od skladbi iz bogate baštine, primjerice Vinka Jelića, Ivana Mane Jarnovića, Amanda Ivančića, Gabriela Uspera, Tomasa Cecchinija, Gabriela Pulitija i Ivana Padovca, do vrijednih, pre-težno komorno–glazbenih djela Brune Bjelinskog, Ive Mačeka, Borisa Papandopula, Anđelka Klobučara, Antuna Dobronića, Miroslava Miletića, Berislava Šipuša i Dore Pejačević.

Horvatu u �ast

Daljnja osobitost OGV–a, jedinoga ljetnog festivala koji sustav-no njeguje predstavljanje hrvatske glazbe, posvećivanje je sva-kog izdanja jednom majstoru hrvatske glazbe te je ovoga ljeta u središtu pozornosti bila ostavština akademika Stanka Hor-vata (1930.–2006.). Prigodom svečanog otvorenja 12. srpnja otkrivena je u Aleji hrvatskih velikana u Osoru, šetalištu koje prolaznicima predstavlja skulpture i poprsja niza uglednih hr-vatskih skladatelja, bista skladatelja, rad njegove kćeri, akadem-ske slikarice Nine Horvat, koja se prvi put ogledala u području kiparstva i koja je izradila vjerni lik svojega oca. U nastojanju oko izvođenja što većeg broja Horvatovih skladbi glazbenici su se odlučili za sljedeća djela: Hrvatski komorni orkestar pod rav-nanjem Berislava Šipuša izveo je Notturno za gudače, pijanistica Pavica Gvozdić uključila je u svoj program ciklus De diebus furo-ris, Zagrebački solisti s baritonom Davorom Radićem izveli su Crne pjesme za bariton i gudače, članovi Zagrebačkoga kvarte-ta, Goran Končar, Davor Philips, Hrvoje Philips i Martin Jordan, posvetili su se interpretaciji Quar-tetta, poljski pijanist Ma-rek Drewnowski odabrao je glasovirsku minijaturu Ben misurato, a Zagrebački kvartet saksofona u sasta-vu Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek, po-novno je predstavio sklad-bu Rocambole, koju je autor posvetio njihovu sastavu. Iako je riječ o glazbi 20. stoljeća koja svojom izrazitom dra-matičnošću i oslobođenom disonancom zacijelo nije u fokusu zanimanja uglavnom inozemnih turista okupljenih u osorskoj Katedrali, Horvatov glazbeni jezik potvrdio je svoju izvornu komunikativnost pobuđujući kod slušatelja spontani prijem i ra-zumijevanje. U navedenim primjerima, kao uostalom i u cijeloj koncepciji uključivanja hrvatske glazbene tvorbe u programe s djelima proslavljenih svjetskih skladatelja, potvrđeno je da djela naših autora naglašeno konkurentno ulaze u sve rasporede kon-

certe i ostvaruju ravnopravnost glazbenih izričaja.

Mnoštvo praizvedbi

Iz srpanjskih koncertnih večeri valja istaknuti vrlo uspjele praizvedbe skladbe Potonulo sidro za gitaru solo Srećka Bradića, u interpretaci-ji Istvána Römera, te novog djela Sanje Drakulić Sweet Dreams za violinu i glasovir koje su tumačili ugledni ruski umjetnici Maksim

Fedotov i Galina Petrova. Drugoga dana mjeseca ko-lovoza praizvedbu je doživjela skladba Saše Bastaleca K’Bogu sad za dvojac harmonika, koju je izveo ACCO DUO u sastavu Ivana Levak Vaupotić i Miran Vaupo-tić. Saša Bastalec, i sâm profesor harmonike na Glaz-benoj školi u Varaždinu, izuzetno je iskusan u tretira-nju harmonikaške zvukovnosti i ispisao je nadahnute

varijacije na izraelski napjev. U traženju djela za svoj sastav, ACCO DUO obradio je i praizveo Dva plesa iz Istre Ive Lhotke Kalinskog, iskazujući svoju virtuoznost. Ivo Josipović bio je zastupljen praizved-bom za sopran i gitaristički kvartet djela Samba per voce e chitarre, inačice njegove antologijske Sambe za gudače, koju su u punini skla-dateljeve inventivnosti i u sjajnoj obradi Ante Čaglja izveli članovi Zagrebačkoga gitarističkog kvarteta, Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Mak Grgić zajedno s vrsnom sopranisticom Klasjom Modrušan. Skladatelj Miroslav Miletić bio je zastupljen s

tri ostvarenja. Njegovu Sonatinu izveli su gosti, švicarska violinistica Armène Stakian i argentinski gitarist Miguel Charosky, dok je A. Stakian izvela i Kroatesku za violinu solo. Miletićev folklorno inspi-rirani glazbeni jezik i skladateljsko iskustvo potvrdili su zanimanje inozemnih glazbenika koji su ta djela uvrstili i na svoj novi CD. Po-sebnu je pak pozornost privukla praizvedba Miletićeva Epitafa za Pepina, skladbe za violu i gudački ansambl (izvrsni violist Frances-

co Squarcia i Hrvatska komorna fi lharmonija pod ravnanjem Pavla Dešpalja). Glazbeno sjećanje na dragog preminulog prijatelja Giuse-ppea Pepina Squarciu potaklo je Miletića na skladanje tužaljke ka-rakteristične atmosfere u kojoj violi pripada uloga iznošenja žalobnog pjeva koji nalazi izravan put do slušateljeve osjećajnosti. Miletić tek u srednjem dijelu donosi razdraganiji ugođaj, koji izvanglazbenim poimanjem treba evocirati osobu vedra duha. Bravura viole (Mile-tićevo veliko iskustvo violista!) i sjetna ugođajnost gudača upućuju na iskrena sjećanja skladatelja koji glazbom donosi vlastiti doživljaj, ujedno poticaj za nastanak ovoga, u cjelini, uspjelog djela.

33. Osorske glazbene večeri ostvarene su sudjelovanjem elite hrvat-skih izvođača o čijim je vrsnim dometima bilo izvješćivano u dnev-nom tisku. Tako na kraju ostaje tek napomena da nedostaje bolja povezanost OGV–a s Hrvatskim društvom skladatelja koje bi, u plasmanu djela svojih članova, u ovom festivalu moglo vidjeti svoj veći interes.F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI

�etvrti �ansonfest,

festival �akavske šansone

Program Kastavskog kulturnog leta i ove je godine završio koncertom posvećenim ljubiteljima šansone i čakavskoga jezičnog izričaja. U svojemu četvrtom izdanju manifestacija je zadržala profi l zacrtan prošle godine, pa je tako izvedeno osamnaest skladbi odabranih na natječaju. Među njima su podijeljene četiri nagrade: za stihove, interpretaciju, skladbu i miljenicu publike.

Posebnost Čansonfesta jest pisanje na čakavske tekstove sjevernojadranske čakavštine, ali manifestacija je autorski ljetos prešla granice Istarske i Primorsko–goranske županije, pa su se na Crekvini okušali i neki zagrebački kantautori. Drugu godinu zaredom najbolju je skladbu u cjelini napisao i otpjevao Bruno Krajcar (Dragi kamen), najavljujući tako na najbolji način završetak svoga velikog projekta, albuma uglazbljenih stihova Mate Balote. Dobitnica nagrade za najbolji tekst (Molitva) jest Ljubica Bestulić–Stanković, a zvijezda

večeri bio je festival-ski debitant Daniel Načinović, inače po-znati pjesnik, esejist, novinar, prevoditelj, slikar, glazbenik, a sada i kantautor koji je oduševio publiku interpretacijom vlastite skladbe Va Opatije/ In Abbazia, pa mu je uz nagradu za najbolju interpretaciju pripala i tradicionalna nagrada publike. (M. S.)

Zagrebački kvartet na 33. OGV

Bruno Krajcar izvodi Dragi kamen

BR

AN

KO

KU

KU

RIN

FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

Nova izdanja MIC–a: Ivan Šiben�anin i Dora Peja�evi�

Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb objavio je mo-

tete Ivana Šibenčanina (1640.–1705.) koje su priredili studenti muzi-

kologije Muzičke akademije u Zagrebu i Minijature za violinu i glasovir

Dore Pejačević čiji je priređivač Radovan Lorković. U notnom izdanju Ivana

Šibenčanina po prvi su put predstavljeni moteti Laudate pueri, Dominum i De-

dit abyssus vocem na koje je prvi upozorio Peter Leech pronašavši ih u York

Minster Library, no još uvijek nije razjašnjeno radi li se o autografu ili rukopisu.

Transkripcije su izrađene u okviru Seminara iz povijesti hrvatske glazbe na Od-

sjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom

profesora Ennija Stipčevića. Ivan Šibenčanin je glazbenik hrvatskoga podrijetla

koji je u drugoj polovici 17. stoljeća djelovao u inozemstvu, a svojedobno je bio

najpoznatiji kao skladatelj opera. Po povratku u Italiju, skladao je tri opere čija

glazba nije sačuvana, ali postoje tiskana libreta. Iz skladateljeva opusa danas

su dostupne samo četiri vokalno–instrumentalne skladbe na duhovne teksto-

ve sačuvane u rukopisu.

Izdanje Minijature za violinu i glasovir Dore Pejačević u redakciji Radovana Lor-

kovića sastavljeno je od pet minijatura za navedene instrumente koja obuhva-

ćaju sva razdoblja skladateljičina stvaralaštva, od najranijih djevojačkih poku-

šaja preko salonskih prigodnih skladbi do posljednjih dviju minijatura, Elegije i

Meditacije. Iako tehnički nisu pretjerano zahtjevne, minijature svojim glazbenim

sadržajem iziskuju zrelog interpreta.

Još je jedno MIC–ovo izdanje predstavljeno u okviru manifestacije Dorino ljeto

u Korčuli. Promocija knjige Dora Pejačević akademkinje Koraljke Kos priređe-

na je 19. kolovoza u Gradskoj vijećnici. Potom je održan koncert Matije Dedića

naslovljen Improvizacije na Dorinu temu u Crkvi svetog Marka. (Bojana Plećaš

Kalebota)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Ovogodišnje 33. Osorske glazbene večeri nastavile su predstavljati praizvedbe, prve suvremene izvedbe i ponovljene izvedbe djela hrvatskih skladatelja, a u središtu pozornosti bila je ostavština akademika Stanka Horvata.

8

Nagrada Boris Papandopulo za autorsko stvaralaštvo u podru�ju ozbiljne glazbe dodjeljuje se skladatelju Davoru Bobi�u za folklorni balet s pjevanjem Veronika Desini�ka.

Nagrada Vatroslav Lisinski za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu (pojedinci, organizacije, zajednice) dodjeljuje se gitaristu Darku Petrinjaku za notno izdanje sabranih djela skladateljâ Vjekoslava i Rudolfa Fumi�a te za koncert odr�an tim povodom u Hrvatskom glazbenom zavodu.

Nagrada Josip Andreis za glazbenu publicistiku i muzikologiju dodjeljuje se ravnopravno nakladni�kim izdanjima Mladen Pozai�, �ivot i djelo autorice dr. sc. Marije Riman te Ivan Luka�i� autora dr. sc. Ennia Stip�evi�a.

Nagrada Milivoj Körbler za autorsko stvaralaštvo u podru�ju popularne glazbe dodjeljuje se kantautoru Bruni Krajcaru za glazbeno–poetski hommage Mati Baloti Zvuci dragog kamena.

Nagrada Miroslav Sedak Ben�i� za autorsko stvaralaštvo u podru�ju jazza dodjeljuje se Miri Kadoi�u za skladbu Monster in the Garden.

Nagrada Franjo Ksaver Kuha� za autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe dodjeljuje se skladatelju i melografu Ljubi Stipiši�u Delmati za ukupni doprinos promicanju hrvatske pu�ke baštine.

Nagrada Boris Papandopulo za 2007.

Skladatelj Davor Bobić — folklorni balet s pjevanjem Veronika Desinićka, prema hrvatskoj narodnoj legendi

Folklorni balet s pjevanjem Veronika Desinićka skladatelja Davora Bobića doživio je premijeru u ožujku prošle godine u varaždinskom Hrvat-

skom narodnom kazalištu, a par dana potom prikazan je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Sadržaj praizvedena scenskog djela, čiji je koreograf Dinko Bogdanić, temeljen je na povijesnim dokumentima i narodnoj predaji o ljubavi pučanke Veronike i plemića Fridrika, sina grofa Hermana II Celjskog, posjedni-ka Velikoga Tabora gdje je Veronika tragično izgubila život.

Odabirom baletnog libreta te plesnih interpreta, čla-nova Ansambla Lado, skladatelj je odredio fi zionomi-ju glazbene strukture djela koje osobno smatra završ-nim opusom svoje nacionalne trilogije u koju je svrstao ranija ostvarenja, oratorij Kralj Tomislav i Vukovarski requiem. Balet u pet slika Veronika Desinićka uporište nalazi u arhetipskoj melodici koja se određenim suvre-menim postupcima amalgamira u zvukovnu, pa onda plesnu i vizualnu umjetničku interpretaciju skladatelju bliske pučke baštine. Klasični žanr baleta upotpunjen je folklornim i vokalnim značajkama koje rustikalno i neposredno ističu osnovni tematski poticaj cijeloga djela. Kolorizam partiture, uz klasični instrumentarij, prate tradicijska glazbala te skupina udaraljki, čime je postignuta hotimična povezanost tradicije s moder-nijim skladateljskim postupcima. Glazbeni rukopis Veronike Desinićke na svoj način elegantno odaje po-čast slavnim predšasnicima nacionalne povijesti balet-nih partitura čije je izvorište počivalo na značajkama narodnog melosa. Citatno prisutna tek mjestimice, ta melodika pokreće scensku radnju i slijedi poetsko nadahnuće neosporno romantičnoga narodnog mita čiju scensku privlačnost nadopunjuju stvarni povijesni likovi.

Gledajući opus u kontekstu dinamične suvremene glazbene scene, on je, na svoj način, temom i skladatelj-skom gestom u protekloj godini obogatio nestandarni dio suvremenoga hrvatskog baletnog repertoara.

Nagrada Josip Andreis za 2007.Dr. sc. Marija Riman — knjiga Mladen Pozaić, život i djelo

Dr. sc. Ennio Stipčević — knjiga Ivan Lukačić

Nagrada se dodjeljuje ravnopravno nakladnič-kim izdanjima Mladen Pozaić, život i djelo te Ivan Lukačić koje su dr. sc. Marija Riman i dr.

sc. Ennio Stipčević, svaki u duhu vlastitih muzikološ-kih specijalnosti, posvetili istaknutim osobama hrvat-ske glazbe 20. i 17. stoljeća.

Opsežno istraživanje autorice Marije Riman o životu i umjetničkom djelovanju Mladena Pozajića (Županja, 1905. — Zagreb, 1979.), skladatelja, dirigenta, peda-goga i pijanista, trajalo je više od dva desetljeća, a re-zultat je monografi ja od 606 stranica objavljena 2007. u nakladi riječke izdavačke kuće Adamić. Taj istaknuti glazbenik kojemu pripada značajno mjesto na hrvat-skoj, nadasve zagrebačkoj kulturnoj sceni, napustio je Zagreb 1945. kada ga, stjecajem političkih okolnosti također napuštaju i Lovro Matačić, Boris Papando-pulo te drugi, nastavio je raditi i djelovati u Sarajevu. Do tada je, u razdoblju između dva svjetska rata vrlo intenzivno i plodotvorno sudjelovao u osnivanju novih ansambala koje je vodio s neponovljivim uspjehom, ali i institucija, i danas temelja našega glazbenog života. U svojoj sveobuhvatnosti, knjiga je izvor dragocjenih po-dataka o umjetniku te o vremenu u kojemu je stvarao.

Podijeljena na više cjelina kako bi sintetički obuhva-tila život i djelo Mladena Pozaića, monografi ja nudi raskošan dokumentarni prikaz s nizom podataka koji upotpunjuju sliku jedne snažne osobnosti nacionalne glazbene kulture prošloga stoljeća, do pojave ove knji-ge svrstavane u sjenu kruga manjkavo poznatih hrvat-skih skladatelja u dijaspori.

Ivan Lukačić, hrvatsko–englesko izdanje s DVD–om dr. sc. Ennia Stipčevića, također je posljedak višego-dišnje autorove muzikološke posvećenosti šibenskom baroknom majstoru. Knjigu je protekle godine obja-vio Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, dok je dokumentarni fi lm, nastao prema sce-nariju istoga autora, ranije izdanje šibenske Glazbene škole Ivana Lukačića. Proširujući nekadašnja istraži-vanja muzikologa Dragana Plamenca, dr. sc. Stipčević slijedi životni i stvaralački put Ivana Lukačića (oko 1585. — 1648.) te njegovu čuvenu zbirku moteta Sa-crae cantiones iz 1620., objavljenu u Veneciji, tadašnjem velikom europskom duhovnom središtu. Vrijeme u kojemu je majstor djelovao dokumentirano je mnogim kontekstualnim podacima iz glazbene i opće povije-sti te povijesti umjetnosti, kao i slikovnim prilozima. Važnost Lukačićeva stvaralaštva, skladatelja kojemu se danas navršava 360 godina od smrti, u knjizi je iznesena komunikativnim jezikom. Znanstvene spo-znaje nude se na vješt način i onome krugu ljubitelja koji hrvatsku glazbenu kulturu i njezine spomeničke vrijednosti sada može doživjeti kao nadasve zanimlji-vo čitateljsko štivo.

Nagrada Vatroslav Lisinski za 2007.

Gitarist Darko Petrinjak — notno izdanje sabranih djela za gitaru skladateljâ Vjekoslava i Rudolfa Fumića te koncert održan tim povodom u Hrvatskom glazbe-nom zavodu

Kao ista-k n u t i gitarist i

član Zagrebač-kog gitarskog trija, Darko Pe-trinjak primjer je istinskoga promicate l ja suvremene hr-vatske glazbe. Osobno je pota-knuo nastanak niza novih djela koje je praizveo solistički ili uz matični an-sambl ili kao gost drugih hrvatskih komornih sasta-va, a također i trajno zabilježio na nosačima zvuka ili studijskim snimkama. Među njima su skladbe Stanka Horvata, Brune Bjelinskog, Anđelka Klobučara, Stje-pana Šuleka, Frane Paraća, Marka Ruždjaka, Zorana Juranića, Miroslava Miletića i mnogih drugih. Napi-sao je na stotine transkripcija za jednu i više gitara, sve sa ciljem povećanja repertoarnog opsega za »njegovo« glazbalo, a koncertnu literaturu unatrag par godina obogatio je nekolicinom notnih izdanja čiji je bio ured-nik, notograf, grafi čki urednik, pa i nakladnik.

Nakon umjetnikova antologijskog prvog izdanja sve-ukupnih popijevaka uz gitaru Ivana Padovca koje je objavilo Hrvatsko muzikološko društvo, Darko Petri-njak sada je posegnuo za stvaralaštvom braće Fumić, najznačajnijih hrvatskih gitarista tridesetih i četrdese-tih godina 20. stoljeća. Istražujući njihovu skladatelj-sku ostavštinu, kao i sačuvane snimke nastale na neka-dašnjem Radio Zagrebu, sakupio je rukopise njihovih izvornih skladbi i zanimljivih obrada za gitaru solo te je ove romantično nadahnute koncertne minijature sa-brao u cjelinu i u vlastitoj nakladi objavio prošle godine kao prvo suvremeno izdanje njihovih djela.

Na koncertu održanom u svibnju 2007. u Hrvatskom glazbenom zavodu, kada je izveo neke od tih opusa, Darko Petrinjak, uz promociju izdanja, odao je počast velikoj obljetnici prvoga hrvatskog cjelovečernjeg gi-tarskog recitala koji je 1947. u istoj dvorani, također u svibnju, ali prije 60 godina priredio upravo jedan od braće Fumić, gitarist Rudolf. Darko Petrinjak time je simbolično zatvorio još jedan krug svoje iskrene oda-nosti instrumentu i hrvatskoj glazbi za gitaru.

Nagrada Franjo Ksaver Kuha� za 2007.

Skladatelj i melograf Ljubo Stipišić Delmata —seban doprinos u promicanju hrvatske pučke glbaštine

Laureat novoutemeljene nagrade koja se pdodjeljuje jest Ljubo Stipišić Delmata, telj, melograf i obrađivač čiji su stručni a

i kreativni prinos duboko ugrađeni u suvremenitak obnove nacionalne pučke glazbene baštine. odnos prema tradiciji kao živoj građi sa svim loobilježjima i posebnostima koji stalno podsjevitalnost korijena narodne kulture, afi rmiraju autora koji je svoje djelo gradio na pouzdanimrima i na temeljima tradicijske glazbe. Njegov

de i nastanak novih pjesama počivaju na dvosmraznorodnosti zavičajne mediteranske kulturedalmatinska klapska pjesma i stariji slojevi nacrkvenih, posebno glagoljaških napjeva.

Ta etnološka zvučna građa i umijeće njezina tumkroz ukupno djelo Ljube Stipišića Delmate dožje kao doslovni preporod u afi rmaciji i promocijičija su izvorišta baštinski zasadi. Zahvaljujući vu odnosu prema osobitostima zavičajne kultpokreće niz manifestacija, kao i notnih, publicite diskografskih izdanja, čime gradi čvrsti proočuvanje narodne glazbe i njezine primijenjenemene srodnice.

Oblikujući vlastiti leksik, ne samo kao skladatei kao pjesnik kroz dugogodišnja terenska istrai stotine zabilježenih svjetovnih i sakralnih ndalmatinskih otoka, priobalja i zaleđa, stvorio visokih estetskih kriterija. Njegovo plodno, svdjelovanje sa svim obilježjima pravih umjetničkjednosti i stvaralačke dosljednosti otvorilo je drafi nirani put prema regionalnom etnomuzikoblagu kojim danas s uspjehom kroče novi skladnaraštaji da bi dalje nastavili stvarati na temeljidicijske glazbe.

Nagrada Miroslav Sedak — Ben�i� za 2

Miro Kadoić za skladbu Monster in the Garden

Zadnjih se godina Miro Kadoić profi lirznačajan jazz glazbenik koji većinom vlastite skladbe, čime se uvrstio među

hrvatske jazz skladatelje današnjice. Ulaže pu

NAG

RA

DE H

RVATSK

OG

A

DRU

ŠTVA S

KLA

DATELJA

ZA

2007. G

OD

INU

9BROJ 152, LISTOPAD 2008.

.

— po-lazbene

prvi put sklada-

autoritet i trenu-Njegov

okalnim ćaju na ga kao

m izvo-ve obra-

mjernoj . To su arodnih

mačenja življena i glazbe autoro-ure, on ističkih ostor za e suvre-

elj, nego aživanja napjeva je opus

vestrano kih vri-

drukčiji, ološkom dateljski ma tra-

2007.

rao kao izvodi vodeće no tru-

da i pažnje u izvedbe svojih djela, tako da je 2002. osnovao Mirokado ansambl promjenljivog sastava, od kvarteta do big banda, kako bi izvodio vlastita djela u različitim aranžmanima i inačicama.

Tijekom 2007. godine dvaput je nastupio na festivali-ma Hrvatskoga društva skladatelja, na Proljetnoj reviji jazza s velikom formacijom, a na Međunarodnim da-nima jazza s kvartetom. Oba puta izvedena je skladba Monster in the Garden. S kvartetom je prošle godine snimio materijal za nosač zvuka koji je 2008. godine objavio Aquarius Records, naslovivši ga također Mon-ster in the Garden prema najupečatljivijem djelu na al-bumu.

Skladba Monster in the Garden odaje Kadoićev sklada-teljski stil, no s ponešto etničkih primjesa. Vješto se smjenjuju komponirani i improvizirani dijelovi, čime se svi glazbenici kvarteta prezentiraju kao vrsni soli-sti. Skladatelj dokazuje zrelost i ne forsira sofi sticirane glazbene postupke, već pušta da glazba teče, u čemu neskriveno uživa i on sâm i njegovi glazbeni partneri. Djelo na taj način postaje primjer uspjele skladbe koja komunicira kako s nestručnim slušateljem kojega će privući njezina životnost kada je čuje na radiju, tako i sa stručnim kritičarom koji će vrednovati njezinu melodiku, odnos komponiranog i improviziranog ili odličnu međusobnu uigranost glazbenika.

Nagrada Milivoj Körbler za 2007.

Bruno Krajcar za glazbeno–poetski hommage Mati Baloti Zvuci dragog kamena

U aktualnoj situaciji nestašice kvalitetnih teksto-va za uglazbljivanje, hrvatski skladatelji pro-nalaze zlatni rudnik u pjesničkoj baštini. Prije

četrdesetak godina spojem takvih kvalitetnih tekstova i tadašnje zabavne glazbe nastala je hrvatska šansona. A danas? Iako je šansonijerska praksa ponešto zapo-stavljena, rezultati spoja vrhunskoga teksta i dobre glazbe utoliko su originalniji. Pogotovo kada glazba nije uobičajenoga, šlagerskog stila, već zanimljiv spoj elemenata bluesa i onoga što se generalizirano naziva latin s jedne i istarskoga melosa s druge strane. O 110. obljetnici rođenja istarskoga pjesnika Mate Balote nje-gov 75 godina mlađi zemljak Bruno Krajcar uglazbio je dio njegove kultne zbirke Dragi kamen, objavljene 1938. godine. Glazba neobične originalnosti, ali pre-poznatljivo istarskoga podneblja, kako i pristoji naji-

starskijoj od svih zbirki poezije. Dio pjesama Krajcar je briljantno izveo sâm uz klavir na koncertu u okviru 44. Glazbene tribine u Puli u studenom 2007. godine, no odlučio je svoj ciklus dodatno obogatiti. Prikupio je suradnike: pjevače, svirače, aranžere, recitatore iz istarske i primorske regije, ali i šire, te im podijelio za-datke da prerade, otpjevaju ili na drugi način izvedu i obogate po jednu od njegovih pjesama. Takav osebuj-ni ciklus, povezan genijalnim Balotinim tekstovima i originalnom Krajcarovom glazbom polako raste, šireći krug suradnika, da bi u skoroj budućnosti bio objavljen na nosaču zvuka.

Projekt Zvuci dragog kamena, uz svoju glazbenu vrijed-nost, predstavlja i put revitalizacije pjesničke baštine i njezina približavanja novim naraštajima, zbog čega se ovom nagradom Bruni Krajcaru želi ukazati i na obvezu današnjih generacija prema brizi za vlastito nasljeđe.

DALMATINSK A ŠANSONA ŠIBENIK

SUGLASJE PUBLIKE I STRUKEPiše: Maja Sabolić

Jedanaeste večeri šansona u Šibeniku, u svojemu tradicionalnom terminu prvoga vikenda po blagdanu Velike

Gospe, pred publiku su izišle s novim, lije-pim odličjima, Nagradom Grada Šibenika i već četvrtim Porinom za najbolji festivalski album. A kako ni ljetos danima prije festi-vala nije bilo niti jedne raspoložive ulaznice, razvidno je da su te dvije večeri kulturni do-gađaj ne samo mjeseca, nego i mnogo više. Ne mijenjajući dobitnu formulu, umjet-nički direktor Dušan Šarac odabrao je za večer starih skladbi dvadesetak osvježenih glazbenih sjećanja, uvrstivši u taj revijalni program i stihove Jakše Fiamenga Pape, posvećene pokojnome Borisu Dvorniku koje je uglazbio i otpjevao sin Dean. Dodu-še, »zalutala« je tu i Jabuka s novog Geginog albuma, ali kad je taj mladić u kombinacija-ma, sve je moguće.

Tedi se vra�a ku�i

Uz Festivalski orkestar, kojim je i ove go-dine ravnao Alan Bjelinski, Večer novih skladbi donijela je 22 melodije u borbi za jednu od trinaest nagrada. Kao nikada prije, ocjene su se zaustavile na samo tri pjesme, što, međutim, ne znači da su one bile i jedine valjane te subotnje noći. Zabilježili smo naj-prije Helenu Bastić kao najbolju debitanticu, dok su Pivači KUD–a Cambi donijeli najbolju inter-pretaciju trećenagrađenoj i po publici i po stručno-me žiriju Ne more mi bit (P. Kozomara–P.Kozo-mara–R.Kazinoti). Naj-izvođeniji šansonijer u kontinuitetu od 2003. do 2007. godine jest Neno Belan, a i prošlogodišnja pobjednica Rijeka snova bila je najizvođenija na radio postajama. Stručni žiri mu je ovogodišnju skladbu Zar više nema nas, koju je izveo u duetu s Massimom, podigao do

drugog mjesta, aranžeru Ivi Popeskiću jedno-glasno dodijelio priznanje za najbolji aranžman, a publika im je dala najviše svojih glasova i pljeska. Ipak, najradosniji se svome domu vra-ća Tedi Spalato. Njegova Zaplakala pisma, na nagrađene stihove Branka Slivara, druga je po glasovima publike i prva po prosudbi stručnog žirija. K tome, Tedi je zasluženo primio još je-dan kipić –Šansonijera za najbolje kantautorsko djelo.

Iznimka pravila

Prvi put, uoči trinaeste skladbe, ljetni je pljusak prekinuo živo izvođenje na tridesetak minuta, ali jedva da je itko napustio gledalište na Trgu Republike Hrvatske. Direktor Branko Viljac može biti zadovoljan. Uspio je — nakon nepu-nih 40 godina — u konkurenciju dovesti kultnu grupu Mi u izvornoj postavi, u spoju rokerskog iskustva i glazbene sadašnjosti Ivane Prgin koja nikako da svoje ambicije predstavi i vlastitim albumom.

Valja reći da, iako među predstavljenim radovi-ma i nisu baš sve pjesme bile šansone, nisu baš

sve bile ni dalmatinske (jer već nekoliko godina šibenski se festival namjerno okreće i drugim bazenima Mediterana, kao što je riječki) ipak u konačnici uvijek ispliva prava vrijednost. A kad skladatelji svoje najbolje skladbe čuvaju upravo za šibensku premijeru, kad završna večer uspi-jeva osigurati izravan prijenos i na Hrvatskoj televiziji i Hrvatskom radiju, kad ni nakon je-danaestoga izdanja nema zavađenih niti skan-dala (pa tako ni naslovnica u žutom tisku), onda moramo priznati: Šibenski festival čini iznimku pravila da je takav vid glazbene ponude danas zastario i nezanimljiv. Ranije spomenuta pri-znanja, uz ovogodišnjih 200 izvođača, od kojih je šest debitanata zalog su i putokaz toj iznimci.

FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

Šibenski festival čini iznimku pravila da je takav vid glazbene ponude danas zastario i nezanimljiv.

Tedi Spalato

MA

RK

O B

AR

IŠIĆ

LIRA I JOSIP KAPLAN NA OLIMPIJADI ZBOROVA

Gotovo 20 000 pjevača iz cijeloga svijeta i gotovo 500 svjetskih zborova sudjelovalo je na najvećem svjetskom natjecanju zborova, Petim svjetskim zborskim igrama održanima u Grazu od 9. do 19. srpnja, pokazavši svoje vokalno glazbeno umijeće u 28 kategorija. Pod motom organizatora Musica Mundi: Pjevanje spaja narode, Graz je ove godine ugostio i članice Ženske vokalne skupine Lira koja se

natjecala u jednoj od najzahtjevnijih i najkonkurentnijih kategorija klasične glazbe, kategoriji duhovne glazbe. Pod umjetničkim vodstvom Doris Kovačić, Lira je nastupila u konkurenciji 53 zbora iz cijeloga svijeta izvevši skladbe Zajca, Vidakovića, Constantinija i Mendelssohna uz klavirsku pratnju Eve Frančišković. Međunarodni stručni sud dodijelio je zboru brončanu plaketu kao sastavu s najvišim prosječnim zbrojem bodova u toj kategoriji. Pod vodstvom Doris Kovačić u Graz je na Olimpijadu zborova otputovao i Josip Kaplan, mješoviti pjevački zbor mladih iz Rijeke koji se natjecao u kategoriji mješovitih zborova mladih. Međunarodni žiri nagradio je Zbor srebrnom plaketom, a ansambl je osvoje-nim priznanjem obilježio uspješno dvogodišnje postojanje. (B. P. K.)

ANA VIDOVI� NA FESTIVALU GITARE U DUBLINU

Hrvatska gitaristica međunarodnoga ugleda Ana Vidović nastupila je 5. srpnja na Festivalu gitare u dublinskoj Nacionalnoj galeriji. Prvo gostovanje »hrvatskoga gitarističkog fenomena«, kako je Anu Vidović opisao umjetnički ravnatelj Festivala Alec O’Leary, u Irskoj do-čekano je s oduševljenjem. Mlada je umjetnica gitaru počela svirati u dobi od 5 godina, a s 13 je postala najmlađa studentica na Muzič-

koj akademiji u Zagrebu studirajući u klasi profesora Istvána Römera. Školovanje je nastavila u Baltimoreu (SAD), a tijekom dosadašnje karijere osvojila je impresivan broj nagrada na međunarodnim natjecanjima diljem svijeta, od kojih se ističu prve nagrade na Međunarodnom gitaristič-kom natjecanju u Bathu (Velika Britanija), na natjecanjima Fernando Sor u Rimu (Italija) i Francisco Tarrega u Benicasimu (Španjolskoj).

HRVATSKI BAROKNI ANSAMBL U BOLZANUNakon nastupa na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama, Festivalu Brežice, Festivalu Wurz i Osorskim glazbenim večerima te gostovanja u talijanskoj Pisi, u Osijeku i Zaprešiću, Hrvatski barokni ansambl nastavio je nizati uspjehe. Tako je 31. kolovoza održao vrlo zapaženi koncert na zatvaranju jednoga od najvećih talijanskih festivala, onoga u Bolzanu. Na festivalu na kojemu su sudjelovale glazbene zvijezde poput Sir Co-lina Davisa, Grigorija Sokolova, Alfreda Brendela, Orkestra mladih Europe i drugih, Hrvatski barokni ansambl predstavio se reprezentativnim programom hrvatskih i talijanskih baroknih majstora, naslovljenim S obje strane Jadrana, koji je, između ostalih, uključivao skladbe Gabriela Pulitija, Tomasa Cecchinija, Vinka Jelića i Ivana Lukačića. (B. P. K.)

M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

10 BROJ 152, LISTOPAD 2008.

STOCKHOLM NEW MUSIC — Tradition in transition, 16. — 23. velja�e 2008.

PRIMJER FESTIVALA SUVREMENE GLAZBEU iš�ekivanju 25. Muzi�kog biennala Zagreb donosimo pregled jednog štokholmskog festivala sli�nog profila

Piše: Marta Blažanović

Mnogi se posjetitelji prošloga Muzičkog biennala Zagreb vjerojatno još uvijek mogu sjetiti odličnih švedskih projekata predstavljenih na festivalu.

Zahvaljujući toj uspješnoj suradnji i ostvarenim kontaktima, ove sam godine imala priliku vidjeti kako to rade Šveđa-ni u ulozi domaćina i organizatora festivala Stockholm New Music. Moguće su usporedbe s Biennalom zbog određenih koncepcijskih sličnosti. I oni su imali središnjega gosta skla-datelja — Helmuta Lachenmanna, zatim četiri i više kon-cerata dnevno, no tijekom »samo« osam dana, te ponešto neformalniji dio programa, koji se većinom održavao u ka-snijim večernjim satima u Fylkingenu, društvu za stvaranje i promicanje nove glazbe i intermedijalne umjetnosti. Na prvi pogled, festival se nije činio tako velikim, pogotovo zato što je organizacijski pogon bio gotovo nevidljiv. No, broj umjet-nika, ansambala i institucija uključenih u manifestaciju te raznovrsnost koncertnih prostora i publike, kao i njezin broj, dokazali su suprotno.

Su�eljavanje tradicije i suvremenosti

Temom ovogodišnjega festivala, Tradition in transition, njegov je umjetnički direktor, renomirani gitarist Magnus Andersson, želio problematizirati odnos tradicije i suvre-menosti u sadašnjem globaliziranom i mehaniziranom društvu. Crta tradicije na različite se načine protezala svim dijelovima festivalskog programa, ponekad na vrlo zanimljiv način, ali na trenutke i ne naročito uspješno. Koncept je če-sto realiziran tako da bi se na programu jednoga koncerta uz suvremene skladatelje ili avangardiste 20. stoljeća mogao naći i Haydn, Bach ili Schumann. No, tradicija je, primjeri-ce, predstavljena i kroz glazbu skladatelja koji svoj nacional-ni i kulturni identitet pokušavaju unijeti u vlastito sklada-teljsko pismo (Saed Haddad), kroz djela sazdana na načelu suočavanja tradicije i suvremenosti (na primjer Klaus Huber Lamentationes sacrae et profanae ad Responsoria Iesualdi) ili kroz dirljivu instalaciju Moonstruck Erika Büngera na temu gluhoga Beethovena. Helmut Lachenmann, kao središnja ličnost i gost festivala, predstavljao je primjer izrazito kritič-kog odnosa prema tradiciji, koji bitno karakterizira njegovo skladateljstvo. Izvedbe njegovih skladbi za solističke instru-mente, komorne sastave i simfonijski orkestar pripadaju u same vrhunce festivala.

Zvu�na imena

U programu je mjesto našlo i nekoliko popratnih događanja koja su se odvijala u ne–koncertnim prostorima i dobrim dijelom privukli ne–festivalsku publiku. Najveće takvo događanje, orkestralna instalacija za Moderni muzej u Stockholmu Benedicta Masona realizirana za uobičajenoga radnog vremena te ustanove, uključivao je sve muzej-ske prostore i čitav Simfonijski orkestar Švedskoga radija. S druge strane, posebno »udobni« bili su popodnevni koncerti u Rönnello-vom antikvarijatu koji su se nadovezivali na čitanja poezije i proze te time također pružili gostoprimstvo dijelom i ne–festivalskoj publici. Neki od tih koncerata bili su »ozbiljniji«, na primjer koncerti Rohana de Sarama ili odličnih solista norveškog ansambla Asamisimasa s izvedbama djela Helmuta Lachenmanna, a neki i malo alternativniji, poput koncerta neobične Josephine Foster s osebujnim interpretaci-jama Schumannovih Lieder, improvizacije Elliotta Sharpa na gitari i Elie Khouryja na oudu ili spoj bizarne poezije i smiješne glazbe Chrisa Newmana.

Festival je vrvio poznatim imenima kao što su, između ostalih, Klangforum Wien s Johannesom Kalitzkeom, Scanner, Kvartet Arditti, Sylvano Busotti i Nicholas Isherwood, a službeno je zavr-šio koncertom s djelima Helmuta Lachenmanna i Saeda Haddada u izvedbi KammarensembleNa u Štokholmskoj koncertnoj dvorani. Međutim, još do 16 sati sljedećega dana trajao je 24–satni dron, pro-jekt švedskog umjetnika Joachima Nordwalla inspiriran djelom La Montea Younga Draw a straight line and follow it. Dron je trajao puna 24 sata, a održavalo ga je 12 umjetnika iz sâmog vrha skandinavske scene eksperimentalne elektronike dva puta po jedan sat u razmaku od 12 sati.

Stockholm New Music ove je godine održan po osmi put. Festivalska povijest seže tek u 1990. godinu; do 1999. održavan je svake tre-će godine, zatim je ponovno organiziran 2003., pa 2005. i 2006. te 2008. godine. »Problem« festivala leži u činjenici da nema vlastiti proračun ni infrastrukturu. Velik dio programa realiziran je u su-radnji s drugim institucijama i koncertnim prostorima tako da oni u cijelosti preuzimaju projekte i fi nancijski i produkcijski, dok se za preostali dio programa brine Rikskonserter. Takav sustav velikim di-jelom uvjetuje festivalski program, koji onda sasvim ovisi o umjet-ničkom direktoru i spremnosti partnera da preuzmu svoje obveze. Zato ovogodišnji festivalski program nije uključivao scenska djela, a zbog takvoga je sustava i budućnost svakog novog izdanja festivala neizvjesna.

FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI

ZAMEO IH VJETAR — 6. dioPodvornici na Muzi�koj akademiji u Zagrebu

MAKS PETRETI� I NASLJEDNICIPiše: Dubravko Detoni

Nakon Drugoga svjetskog rata oko portirske se gajbe odjedanput počeo vrtjeti i svemu se iskreno diviti Maks

Petretić, bliski rođak biskupa Petretića. I kao što stablo skuplja na vlastitu tijelu recke ili godove, znakovite žigove prohujala vremena, tako se i pouzdani čuvar ustanove i student-ski dušobrižnik Maks postupno prometnuo od mršava i bljedunjavo–ispijena mladića u naslagama sala dostojanstveno otromboljena starca. No, pritom nije nimalo smanjio svoj velikobratski nadzor i fanatičnu brigu nad studentsko–profesorskom pastvom i svime što se događa u njezinoj bližoj ili daljoj okoli-ci. (U tome pogledu Maks je pomalo podsje-ćao na legendarnoga Liberata, dalekovidno nazvanoga Slobo, iz susjedne Srednje glaz-bene škole Vatroslava Lisinskoga, koji je ta-kođer neumoljivom strogošću vladao svime oko sebe, pa čak upravljao i ljubavnim usmje-renjima profesora i učenika, što je jednoga lijepo–ružnoga dana vjerojatno dozlogrdilo njegovoj nervoznoj i brzopletoj ženi, pa je u očaju nenadano odlučila skratiti put od ta-vana do prizemlja ne upotrebljavajući pritom stube.) U svojoj velikoj, gotovo vjerničkoj odanosti profesorskim autoritetima Maks se slijepo držao njihovih zapovijedi, pa je tako i došlo do revolucionarna sukoba na ljevici sa svemoćnim Stjepanom Šulekom kojemu — do krajnjih granica poštujući naredbu aktu-alnoga pročelnika Klavirskog odjela — nije htio dati ključ od sobe s dva glasovira kako bi se isprobala Passacaglia gore natpisana autora, pri čemu je došlo do gušenja, hrvanja, krike–vike, razbijanja stakla na portirskoj kabini i općega urnebesa s konačnim ultimatumom

slavnoga maestra: »Ili on ili ja!!!«. No, tadašnji dekan Muzičke akademije, mudri i istočnjački strpljivi Milo Cipra, svojom je nadmoćnom inte-ligencijom i plemenitom diplomatičnošću uspio zataškati aferu i zadržati u službi oba dragocjena suradnika. Maks je svoju neraskidivu vezu s cr-kvom i svetipetarskim ključevima uspio dokaza-ti i u sukobu s profesorom dirigiranja Jovanom Šajnovićem (jednim od rijetkih diplomanata na čak tri odjela škole: ona dirigiranja, kompozicije i glasovira), kojemu je također odbio dati nekakav ukleti ključ, a na Šajnovićev histeričan sopranski vrisak: »Znate li vi tko sam ja?!«, Maks je savrše-no mirnim glasom odvratio: »A znate li vi tko je biskup Petretić?!«.

Vrbovanje nevjernika

Kao u ruskoj babuški tu se još nižu serije sve ma-njih ali ne i nevažnijih podvorničkih osobnosti. Tu je, među ostalima, stari, bezimeni, čini se pomalo slaboumni Inspektor Clouzot koji se nije odvajao od stolca u porti — pa su među studen-tima počele dubokoumne akademske rasprave o tome na koji on način obavlja neke sasvim ljudske fi ziološke potrebe — a svoj je (ubrzo i izgubljeni) posao shvatio kao zadaću da isključivo sjedi u ka-bini i na poziv podiže telefonsku slušalicu, ali je bez odziva odmah i munjevito spušta. Tu je zatim krupni i energični Rifet Zrnić, pa veliki vjernik Božo koji je zgradu HGZ–a, čini se, bio zamije-nio s Katedralom, pa se posvetio luđačkom dije-ljenju religioznih katoličkih prospekata i manija-kalnom vrbovanju dotadašnjih nevjernika. Bivši stolar Albin Tomašić ušao je u povijest Muzičke akademije jer je iskazao nečuvenu odvažnost i dr-skost te nazvao kući mladoga zbornog asistenta,

poslije poznatoga europskog dirigenta, rekavši mu nabusi-to: »Vi niste toliko stari da bi vas već dva sata moralo čekati sto mladih ljudi!«.

Gdje su sada svi ti, mladi ili stari ljudi? Gdje su uzročnici njihovih briga i nevolja? Sjeća li se itko razloga za neke pro-svjede, svađe, sukobe, za viku ili prevratničku šutnju? Gdje su zapisi s rasporedima sati, gdje su opomene, ispitni zapi-snici, indeksi, diplome? Gdje su svi oni dragocjeni, nenado-knadivi ključevi?

Gdje su najbolji, a gdje najgori studenti? (O nastavnicima i profesorima da se i ne pita.) Uostalom, već odavno naviru novi i nama starima nepozna-ti portiri i domari. Njihovi nasljednici Darko Rosandić iz Muzičke akademije ili Be-rislav Vertl iz HGZ–a sigur-no nisu imali pojma tko je to ložio, nosio, prevrtao, slagao, psovao, trčao, čuvao, padao, galamio, svađao se i tukao, mirio, prijateljevao, očijukao ili bijesno šutio prije njih. Nesvjesni svega toga, oni i ne sluteći — na neki novi no zapravo uvijek isti, stari način — već uzimaju za-let pa polako ali nezaustavljivo ulaze u legendu i vječnost.S

JE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

MIR

EK

11BROJ 152, LISTOPAD 2008.

HRVATSKI AUTORI NA EPIDAURUS FESTIVALUIstaknuti hrvatski gitarist Viktor Vidović nastupio

je 3. rujna u klaustru Franjevačkog samostana

u Cavtatu povodom održavanja Epidaurus fe-

stivala. Drugi dio koncerta u cijelosti je posvetio

hrvatskom glazbenom stvaralaštvu izvevši Suitu

za gitaru Nella Milottija, skladbu Ombra Branke

Grakalić u vlastitoj obradi za gitaru, zatim vlastitu

skladbu Istarski diptih i Tri hrvatska plesa Borisa

Papandopula. (B. P. K.)

ODR�AN 5. FESTIVAL KOMORNE GLAZBE U RAVNOJ GORIOd 5. do 7. rujna ove godine održan je peti Festival

komorne glazbe u Ravnoj Gori, između ostaloga,

posvećen hrvatskom skladatelju Željku Brkanovi-

ću. Na tri koncerta, održana u Domu kulture Ravna

Gora, nastupili su pijanistica Nada Majnarić, violinisti

Anđelko Krpan i Werner Hink te gosti, pijanistica

Doris Mihaljević, trubljač Tomislav Poljančić i baja-

nist Hrvoje Štimac. Uz Sonetne minijature za klavir

Željka Brkanovića, koje je na prvom koncertu izvela

pijanistica Nada Majnarić, koncert violinista Anđelka

Krpana i Nade Majnarić bio je u cijelosti posvećen

djelima hrvatskih skladatelja, pa su se tako na pro-

gramu našle Sonata za violinu i klavir, Proljetna, op.

26 Dore Pejačević, Tri kompozicije za violinu i klavir,

op. 28 Božidara Kunca, Narodna suita Josipa Štol-

cera Slavenskog i Fantazija za violinu i klavir Borisa

Papandopula. (B. P. K.)

PRAIZVEDBA PARTITE ZA VIOLINU I VIOLU ANÐELKA KLOBU�ARA Violinist Anđelko Krpan i violist Marko Genero odr-

žali su 11. rujna na Sceni Amadeo u dvorani Mu-

zeja Mimara koncert na kojemu su, uz djela Ivana

Jarnovića i drugih, praizveli Partitu za violinu i violu

Anđelka Klobučara iz 2007. godine. Tom je prigo-

dom predstavljen i njihov novi nosač zvuka s djelima

Mozarta i Jarnovića u izdanju Croatia Recordsa iz

2008. godine. (B. P. K.)

S koliko su strasti, predanosti i ozbiljnosti, ali i dostignute perfekcije u samoj izvedbi opere učenici glazbenih škola austrijske pokrajine Koruške oživjeli sudbinu male, slatke i hrabre pčele svjedoče i napisi u austrijskim novinama.

P�elica Maja Brune Bjelinskoga u dje�joj izvedbi u Villachu

Iz bogatog

svijeta

pjeva�a–

kukacaPiše: Davor Merkaš

Zahvaljujući uglednom skladatelju i direktoru jedno-ga od najvećih austrijskih festivala Carinthischer So-mmer, dr. Th omasu Danielu Schleeu, antologijsko

djelo hrvatske glazbene scene za djecu, opera–bajka Pčelica Maja Brune Bjelinskoga, na tekst njemačkoga književnika Waldemara Bonselsa, s velikim je uspjehom izvedena 20. i 22. srpnja u Villachu u tamošnjemu Kongresnom centru. Ono fascinantno u Schleeovoj zamisli, sina dugogodiš-njega direktora svjetski poznate bečke nakladničke kuće Universal Edition, Alfreda Schleea, dobroga prijatelja i velikog štovatelja djela hrvatskog skladatelja, jest da cijelu operu izvedu djeca! S koliko su strasti, predanosti i oz-biljnosti, ali i dostignute perfekcije u samoj izvedbi opere učenici glazbenih škola austrijske pokrajine Koruške oži-vjeli sudbinu male, slatke i hrabre pčele svjedoče i napisi u austrijskim novinama (Kronen Zeitung, Kleine Zeitung). Oni nam dočaravaju atmosferu samih predstava — kri-tičarka Kronen Zeitunga Frieda Stank govori o »velikom uspjehu«, o »divnim, intonativno kristalno čistim dječjim glasovima«, a Barbara Einhauer opisuje sjajnu atmosferu na prvoj izvedbi kada su mališani u publici zabrinuto ska-kali sa sjedala kada bi se njihova Maja našla u opasnosti. Atraktivna scenografi ja puna jarkih boja cvjetnog polja, maštoviti šareni kostimi (mnogobrojne bube i bubice, voden–cvjetovi, ali i nimalo simpatični pauk) s ogromne livade, te atraktivni, gotovo akrobatski letovi pčelice Maje i ostalih protagonista na čeličnom užetu tijekom kojih su besprijekorno pjevali u gotovo nemogućim, »astronaut-skim« pozicijama, fascinirali su velike i potpuno opčinili male posjetitelje opere.

Pjeva�i–kukci

Th omas Daniel Schlee za predstavu je odabrao sjajnu umjetničku ekipu, glazbeni voditelj opere bio je Stephan Kühne, režiser Stpehan Bruckmeier, kostimografkinje Christina Pfeifhofer i Nadja Kugler, koreografkinja Syl-via Prokop, a koordinaciju čitavoga projekta potpisuje Barbara Ladstätter, direktorica svih glazbenih škola Ko-ruške. U velikom, ali prema riječima kritičara, sjajno pri-premljenom ansamblu posebno su se istakli pjevači, Iris Holzer kao Maja, a iz bogatoga svijeta pjevača–kukaca Walter Schneider i Petra Schnabl–Kuglitsch, koju kritiča-ri apostrofi raju kao impresivnu glumicu i pjevačicu u ulozi »strašnoga« pauka.

U koordinaciji i realizaciji ovoga zapaženog i izuzetno uspješnog predstavljanja hrvatske glazbe u Europi, re-mek–djela Brune Bjelinskog — koje je nesumnjivo i jedno od najboljih u svom žanru u svjetskoj glazbenoj literaturi uopće — posredovanjem u pripremi partiture i pripremi promidžbenih materijala pomogao je i Muzički informa-tivni centar Koncertne direkcije Zagreb, kao i skladate-ljeva supruga, agilna gospođa Ljerka Bjelinski. Treba sa žaljenjem još jednom ustvrditi da i za ovo, kao i za mnoga druga djela hrvatske glazbene literature velike umjetnič-ke vrijednosti, ne postoji tiskana partitura niti orkestralni materijali koji bi omogućili izvedbe ove fantastične dječje opere širom svijeta. Može li sljedeće godine kada slavimo veliku obljetnicu, stogodišnjicu rođenja Brune Bjelinskog, ova situacija biti ispravljena? Nadajmo se potvrdnom od-govoru, jer vrhunska kvaliteta i sasvim posebno antologij-sko mjesto Pčelice Maje u hrvatskoj i svjetskoj glazbenoj literaturi za djecu to svakako zaslužuju.

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

�etvrto izdanje Runji�evih ve�eri zablistalo na carskome Peristilu

GALEB, PICAFERAJ, MAGDALENA, NADALINA… TO

JE MOGAO SAMO ZDENKO

Prošle su već četiri godine otkako nas je napustio jedan od naj-

više nagrađivanih i najproduktivnijih autora hrvatske popularne

glazbe, Zdenko Runjić. Želeći dokazati bezvremenost njegovih

skladbi, a napisao ih je više od sedam stotina, kći mu Ivana i supruga

Vedrana pokrenule su manifestaciju na kojoj — iz godine u godinu —

petnaestak istaknutih imena, pretežno »mlade garde«, iščitava Zden-

kove uspješnice na drugačiji način. Razumljivo, sve bi išlo mnogo teže

da Ivaninu ideju nisu razumjeli, podržali i prihvatili se suradnje Alan Bje-

linski i Ante Gelo, pa su tako 30. kolovoza još jednom te pjesme dobile

— uz primjeren scenski okvir — i odgovarajuće glazbeno ruho. Ruka

režisera Krešimira Dolenčića nije se dovoljno osjetila, osobito u vodi-

teljskim intervencijama (Zrinka Cvitešić i Goran Navojec), ali jedinstve-

na lakoća Runjićeve melodije ipak je »zarazila« gotovo sve izvođače.

U blagoj retro–jazzy–reggae atmosferi, uz Revijski orkestar Skalinada

pjesmama su vješto brodili Detour, Tamara Obrovac, Ivana Starčević,

Saša Lozar, Marko Tolja, Kristijan Beluhan, Jacques Houdek i Darko

Rundek. Nešto slabije su se snašli Lea Dekleva i Marija Husar, ali i slo-

venska gošća Nuška Drašček. Međutim, valja istaknuti instrumentalne

obrade Matije Dedića i Zagrebačkog gitarističkog kvarteta. Vehemen-

tnim nastupom Vedrana Mlikote u Nadalini na kraju koncerta posebno

je bilo zadovoljno gledalište koje je pomalo blazirano pratilo program u

kojemu nisu prevladavali dalmatinski izvođači. (B.M.)

Nagradu Hrvatskoga društva skladatelja za najkreativniju obradu Runji-ćeve pjesme uručio je dr. Ivo Josipović Nenadu Borgudanu i zagrebačkoj skupini Detour za Picaferaj

Koncert Jeunesses Musicales Junior Orchestra u Gro�njanu

PREMALO STOLACA U KAŠTELU! Od 9. do 23. kolovoza u Grožnjanu je djelovao Jeunesses Mu-

sicales Junior Orchestra (JMJO) pod pokroviteljstvom Među-

narodnog dobrotvornog fonda Vladimira Spivakova iz Moskve

i Hrvatske glazbene mladeži. Budući da se tečaj JMJO prošle

godine, kada je i započeo s radom, pokazao vrlo uspješnim,

ove je godine Orkestar bio još aktivniji, imao više solista, izvo-

dio opsežniji repertoar, nastupao na sedam koncerata u Istri,

a činili su ga mladi glazbenici iz pet zemalja: Hrvatske, Rusije,

Italije, Kosova i SAD–a.

Za uspjeh Orkestra zaslužan je, prije svega, Mihail Hohlov, sve-

strani glazbenik najvišega ranga, jedan od vodećih svjetskih

dirigenata, ujedno pijanist i pedagog. Odabrao je program koji

nije nimalo »dječji«, znalački ga pripremivši u svega pet dana,

što je bez sumnje potvrdio koncert održan 17. kolovoza u gro-

žnjanskomu Kaštelu.

Zanimanje publike bilo je toliko da su organizatori prije počet-

ka koncerta nekoliko puta donosili dodatne stolce! Koncert je

svečano započeo Preludijem iz Holberg suite Edvarda Griega.

Nakon toga je izveden Vivaldijev Koncert za gitaru u D–duru

u kojemu je ulogu solista sjajno odigrao šesnaestogodišnji

Juraj Majstorović iz Zagreba. Sljedeći je solist bio violončelist

Nikolaj Šugajev iz Moskve, laureat mnogih natjecanja, koji je

majstorski odsvirao Paganinijevu Moses Fantaziju (Bravurozne

varijacije na jednoj žici na Rossinijevu temu). Zatim se JMJO

spretno uhvatio ukoštac s dramaturški zahtjevnim i moćnim

djelom — Gudačkim kvartetom u c–molu U spomen žrtvama

fašizma i ratova Dmitrija Šostakoviča. Da njihov repertoar obu-

hvaća i najnovija djela suvremene hrvatske glazbe, pokazala

je skladba Sanje Drakulić Licem u lice, izvedena s posebnim

uzbuđenjem i nabojem. Završna skladba večeri bila je Mon-

tijev Czardas u izvedbi Marigone Qerkezi, petnaestogodišnje

flautistice osebujna talenta iz Prištine. Kao dodatak Orkestar

je predstavio još jednu izvrsnu solisticu, flautisticu Dunju Stojić

iz Zagreba koja je s lakoćom odsvirala efektnu skladbu Hora

staccato rumunjskoga skladatelja Grigorașa Dinicua.

Zadivljena i oduševljena publika dugim je pljeskom i uzvicima

Bravo! zahvaljivala nakon svake odsvirane skladbe. Ansambl je

nakon toga održao još četiri koncerta: u Ližnjanu 19., Bujama

20., Fažani 21. i u Pazinu 22. kolovoza. (H. Mešković)

BODULSKA BALADA ILI KAKO

VRATITI �IVOT NA OTOKEPiše: Maja SabolićPrije 43 godine imala sam sreću uživo slušati Bodulsku baladu (Ivica Bašić–Stjepan Ben-

zon) na tada petim Melodijama Jadrana i oduševiti se novim imenom, Karmen Matijašević.

Anonimna Splićanka kasnije je, doduše, odustala od pjevačke karijere, ali se djeci i unucima

može hvaliti da je kao debitantica imala veći uspjeh od Vice Vukova, iako joj kao dokaz

može služiti samo usmena predaja tada nazočnih, jer glazbeni zapis nikada nije prenijela

na ploču.

Upravo tu kultnu pjesmu Splita i Dalmacije odabrao je Branimir Lambaša, direktor projekta

Večeri otočkih nota kao egidu pod kojom će se glazbom i pjesmom okupljati hrvatski glaz-

benici slaveći naše otoke, pronoseći otočki glazbeni val, ali istovremeno i obogaćujući tanku

kulturnu ponudu upravo na tim dislociranim odredištima.

Prvi takav susret održao se 25. srpnja u samom središtu Zlarina, povijesnoga grada koralja

i koraljara. Glazbeni producent Toni Eterović okupio je devet izvođača, od Dade Topića i

Nene Belana do Marijana Bana i Gege, preko Kopita, Cime i Tambooa do Lee Dekleve i

Tonija Jankovića. Okupljeno stanovništvo i brojni turisti s velikim su zadovoljstvom popratili

sve izvedbe, a kada su, po završenom koncertu, Neno Belan i Marijan Ban mlade nastavili

zabavljati do ranih jutarnjih sati, jednoglasno je zaključeno da je priredba izuzetno uspjela,

dovela više stotina namjernika te da je treba zadržati i idućih godina, ali i proširiti paralel-

nim programima: od oživljavanja procesa obrade koralja do pjesničkih radionica. Bodulska

balada ne bi trebala biti natjecateljskog karaktera, pa za nju, u prijateljskoj atmosferi, po

mogućnosti uz žmul vina i pjat frigane ribe, zasigurno ima mjesta u glazbenoj, ali i turističkoj

ljetnoj ponudi.

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Dado Topić

12 BROJ 152, LISTOPAD 2008.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

Children’s Corner Miroslava Miletića u izdanju Bèrben Edizioni musicali iz AnconePiše: dr. sc. Dalibor Paulik

Nisu česta izdanja naših skladatelja za inozemne nakladnike, pa je tim više vrijedno zabilježiti da talijan-

ski Bèrben Edizioni musicali iz Ancone ove godine javnosti predstavlja Children’s Corner per chitarra istaknutoga hrvatskog skladatelja Miroslava Miletića.

Podsjetimo da je skladatelj i violist Miroslav Miletić (Sisak, 1925.) završio studij violine kod profesora Ivana Pinkave na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1953., a kompoziciju je učio privatno u Zagrebu, Pragu i Hilversumu. Bio je violist nekadašnjeg Simfonijskog orke-stra RTV Zagreb i Zagrebačke fi lharmonije, profesor na Muzičkoj školi Pavao Markovac u Zagrebu, a važno je i osnivanje Gudačkoga kvarteta Pro Arte kojim se, gostujući u zemlji i inozemstvu, posvetio promicanju suvreme-ne glazbe, osobito hrvatskih skladatelja. Uz Vjesnikovu Nagradu Josip Štolcer Slavenski (2002.), ističu se i inozemna priznanja Zlatni lav u Veneciji za fi lmsku glazbu (1960.) i dvije zlatne medalje u Vercelliju (1966.).

Njegov je skladateljski opus brojan, sadrži glazbeno–scenska djela (opera Hasanaginica, spjevoigra Turci pod Siskom, glazbena drama Karolina Suhodolska, baleti Vizije i Snovi sli-jepih, mjuzikli AGM i Šegrt Hlapić), kanta-te, vokalna, orkestralna i koncertantna djela (uglavnom za violinu, violu, gitaru, gudače i slično), ali i golem broj komornih ostvarenja ponajviše skladanih za instrumente koje i sâm svira, a ta se djela potvrđuju na glazbe-nim podijima u zemlji i inozemstvu.

Može se reći da Miletićev glazbeni rukopis obilježava jednostavnost, slušljivost i komu-nikativnost proizišla iz njegove reproduktiv-ne prakse i pedagoškog rada. Stoga ne čudi zanimanje za stvaralaštvo namijenjeno naj-mlađima. Prvi dječji televizijski balet Djeca plešu (koreografkinja Silvija Hercigonja) seže u 1957. godinu, a četiri glazbena broja prera-đuje u Suitu za glasovir (reprint–izdanje Hr-vatsko društvo skladatelja, 1984., redakcija Ranka Filjaka).

Inače, izdavač Bèrben već treći put poseže za Miletićevim djelima. Prvo su objavili Sonati-nu za violinu i gitaru, autorovu najizvođeniju skladbu (snimljena na 7 CD–ova u Europi), a potom Consort trio za 3 gitare, dok je ovo-godišnje izdanje, Children’s Corner u redakciji gitarista Ante Čaglja. Dječji kutić sadrži četiri kratke skladbe, zapravo impresije raznorodna karaktera. To su motorični, osebujni Roboti (Les robots), zatim živahni i razigrani Pilići (Les Poussins), graciozni i nježni Valcer snježne pahuljice (Valse du fl ocon de neige) i duhovita Klokan polka (Kongourou polka). Za očeki-vati je da će ove gitarističke minijature po-stati rado izvođeno glazbeno štivo za mlade umjetnike, ponajprije zahvaljujući jednostav-nosti i mašti skladatelja.

CD izlog Dalibora Paulika

Dje�ji zbor Pahuljice

Školska pričaCroatia Records

Prije dvadeset i četiri godine u Za-grebu je osnovan Dječji zbor Pa-huljice koji je snimio već 11 nosača

zvuka (Kako živi Antuntun, Junaci crtani, Prva ljubav, 20 godina sreće...), surađuje s brojnim skladateljima, tekstopiscima i aranžerima (Alan Bjelinski, Ismet Kur-tović, Hrvoje Dusper, Marin Bukmir, Vladimir Kočiš–Zec, Leonardo Baksa–Čeči, Adalbert Turner–Juci...), nastupa ne samo u koncertnim dvoranama i na festivalima, već i u kazalištima. Naime, zadnji umjetnički projekt ansambla jest dječji mjuzikl Školska priča nastao prema zamisli Ivančice Matković–Kezele (izve-den u novom prostoru Zagrebačkoga ka-zališta lutaka u Zagrebu i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu), a pod pokroviteljstvom Zagrebačkoga kazali-šta lutaka koje obilježava 60. godišnjicu djelovanja.

Glazbeni materijali snimljeni su u studiju Plavi fi lm, glazbeni producenti su Toni Lović i Robert Boldižar (ujedno sviraju klavijature i violinu), a umjetnička je vo-diteljica (čak i glumi u predstavi) Ivančica Matković–Kezele. Ovaj dječji mjuzikl, što govori i njegov naslov Školska priča, vezan je uz početak školske godine kada mali prvašići doživljavaju svoj prvi susret sa školskom knjigom i odgojno–obra-zovnim procesom, pa je otuda i pomno izabran libreto. Napisala ga je Tea Odo-bašić čiji stvaralački opus za djecu (pje-sme, predstave, mjuzikli, Radio 5+) jasno govori o autorici koja poznaje dječji svijet i koja je godinama, kao prosvjetna dje-latnica, bila usko vezana za nastavni pro-ces. Glazbenu nadgradnju stihovima Tee Odobašić daju glazba Roberta Boldižara i aranžmani Tonija Lovića.

Na CD–u se nalazi devet pjesama, od kojih se neke pojavljuju i u obliku matrice za vježbu, takozvana domaća zadaća, što je prikladno za glazbene radionice u ško-lama. Pjesmarica započinje pjesmom Ja sam đak prvak u country stilu. Raspjevana je šlagerski napravljena Veselim se školi, obje sa solističkom dionicom uz dječji zbor, dok je treća pjesma živa i plesna, zborska Đaci veseljaci. Rockerska je Moja nova torba, duhovita je i razigrana pjesma Upoznavanje koja nabrajanjem dječjih imena priziva zajedništvo, dok ritmična Pusti me, mama govori o dilemi prvašića da se vrate kući umjesto da ostanu u ško-li. Sedma skladba na CD–u Ocjene nosi poruku da je znanje važno, a svojevrsna brojalica s učenjem slova jest Abeceda za-nimanja. Pokretna završna pjesma Škola nosi vrijednu poruku. Pjesme mjuzikla Školska priča tako postaju specifi čan pri-jatelj djeci u danima njihova prvog susreta sa školom, rastanka s bezbrižnim djetinj-stvom i razdoblja njihova odrastanja.

Damir Poša

Brodovi su kao ljudiFanatik/Dinaton

Rijetki su nakladnički projekti koji pred-stavljaju kantautore i šansonijere jer su takvi najčešće označeni kao nekomerci-

jalna izdanja. Stoga kantautorski CD Brodovi su kao ljudi Damira Poše u izdanju Fanatika i Dinatona zavređuje pozornost tim više jer je njegov jedanaesti nosač zvuka izbor iz stva-ralačkog opusa autora koji je više od dvadeset godina posvećen autorskoj pjesmi.

Novi projekt sadrži 11 pjesama kojima je Poša kompletni autor glazbe i tekstova te izvođač uz suradnju glazbenika poput Ismeta Kurtovića, Zele Lipovače, Jurice Grosingera, Frane Vla-hovića –Kića i Željka Miloša, a kao producenti i aranžeri pojavljuju se Jurica Grosinger, Frane Vlahović — Kić, Željko Miloš i Muc Softić.

Poša stvara osobni stil kojim već godinama djeluje u našoj sredini, prkoseći vremenu i nadolazećim komercijalnim stilskim usmje-renjima popularne glazbe. Studijski album sadrži pjesme različita ugođaja, ali istog au-torskog rukopisa. Kroz sve pjesme provlače se teme ljubavi, boemstva, putovanja, lutanja, prolaska vremena i stalnih upita. Među njima nalazimo već otprije poznate u akustičnoj va-rijanti, a sada studijski aranžirane pjesme (Sad te tražim, Čovik s juga), ritmički upravo šlager-ski čiste (Pokaži mi put, Sada znam, Da li je to kraj), instrumentalnu varijantu pjesme Sad te tražim, te angažiranu Putnik sa Zagrebfesta 2006. u kojoj poručuje »putnik sam bio danju i noću, lutalica cesta i gradova«. Na albumu su i studijske akustične varijante sljedećih pjesama, Priča (o prolaznosti), Drž’ se zida (angažirane o nemogućnosti promjene zbog ljudske sklono-sti kompromisu) i autobiografske Brodovi su kao ljudi u kojoj kantautor kaže »brodovi su kao ljudi / kao more kad ih valja / oni imaju svoje luke / kojima moraju poć’«.

Najveća vrijednost Pošina izraza jest poruka pjevača samotnika, putnika i tragača, čiji je izbor pjesma koja bježi od glamura. On ne traži da bude slavljen pod blještavim svjetlom estradne pozornice, on bježi u intimu, na-prosto želi da ga se čuje u buci svijeta punog besmisla. Ovaj novi album ipak pokazuje i namjeru autora da bude slušljiv i da se »otvo-ri« široj publici, ne napuštajući opor i osobni pjevački izraz, kojemu ipak najbolje odgovara pratnja akustične gitare i usne harmonike u stilu rock–balade.

Ljubica Kolari�–Dumi�

Rijeko, grade djetinjstva sretnogAdria Records Grubiši�

Doista je malo diskografskih izdanja koja na odgovarajući način pred-stavljaju pjesnički izraz što uz svoju

glazbenost nosi i zamjetnu literarnu vrijed-nost. Ljubica Kolarić–Dumić, pjesnikinja i spisateljica, već 25 godina razveseljuje djecu svojim stihovima i brojnim knjigama, a ra-dove joj često uglazbljuju priznati skladatelji. Grad Rijeka višestruko joj je zahvalio prote-klih godina, a ove godine i osebujnom večeri u dvorani Hrvatskoga kulturnog doma u Rijeci (koncert je vodio popularni Šajeta) kada su njezine stihove pjevala djeca brojnih zborova iz Primorsko–goranske županije. Na CD–u su 24 skladbe (izdane i u notnoj pjesmarici) koje izvode Torretta pri Osnovnoj glazbenoj školi Aleksandra Jug–Matić iz Rijeke (vodi-teljica Suzana Matušan), Zbor djece i mladih KUD–a Ante Kamenar (voditelj Anton Ma-rio Kamenar), Zvona Viškova (voditeljica Tea Jurčić), Male tratinčice pri Osnovnoj glazbenoj školi Aleksandra Jug–Matić iz Rijeke (vodite-ljica Tea Miličević), Dječji zbor Halubajčići (voditeljica Tea Jurčić), Dječji zbor Tratinčice pri Osnovnoj glazbenoj školi Aleksandra Jug–Matić (voditeljica Suzana Matušan) i Vežički tići iz Rijeke (voditeljica Natalija Banov). Uz djecu i voditelje zborova značajan je doprinos snimatelja i glazbenih producenata Roberta Grubišića, Nikole Kovačića, Antona Maria Kamenara i Aleksandra Valenčića. Uredni-ca izdanja jest skladateljica Doris Kovačić, a glazbeni producent Robert Grubišić. Pro-jekt odiše inventivnošću, kvalitetom glazbene produkcije i velikim trudom u radu s djecom, što potvrđuje da su zborovi riječkog područja na samom vrhu stvaralaštva popularne dječje pjesme.

Teško je u pjesmarici naći lošiju pjesmu i pro-dukciju, no treba istaknuti naslovnu, široko raspjevanu, upravo himničnu Rijeko, moj grade (Natalija Banov), pokretnu Riječki karneval (službenu himnu dječje karnevalske povorke autorice Natalije Banov), tematske skladbe Badnju noć Doris Kovačić i Betlehemsko sve-to svjetlo doajena Ljube Kuntarića te tipično dječje Male čuvare mora Doris Kovačić, Plavi val Natalije Banov, Ja se mraka ne bojim Do-ris Kovačić, osebujnu Vatra nije dječja igra iste autorice, koju uz dječji zbor izvodi i vokalna grupa E.N.I., te literarno kvalitetne pjesme sa znanim likovima iz bajki (Ružno pače, Bambi i Šuma Striborova Doris Kovačić).

Ovaj projekt potvrđuje da kvalitetna popular-na dječja pjesma uz male izvođače, skladatelje i aranžere traži i literarno vrijedne tekstove koji su važan čimbenik odgoja djece. Tako Ljubica Kolarić — Dumić djeci poklanja svoju maštu u kojoj čak i mrak postaje prijatelj zahvaljujući čarobnim riječima pjesnikinje.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

NA

KLA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

N

AK

LA

DN

IŠT

VO

13BROJ 152, LISTOPAD 2008.C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Đurđe Otržan

Peter Soave & Rucner String Quartet

Undertango 2 / Astor PiazzollaRocco&partner

The Best of Astor Piazzolla. I najbolje od Petera Soavea uz Gudački kvartet Ruc-ner. Dva albuma s po dvije priče, prvi

CD s 11 različitih vrsta tanga, a onda drugi CD s Five Tango Sensations. Sinteza i analiza tanga kroz skladbe, mali kompendij svega što je tradicija ovoga mističnog plesa koji je najviše nategnuo raspoloživa ljudska raspoloženja od očaja i crne dešperacije do časti, ponosa, straha, nježnosti ili do lirske ljubavi. Danas se gotovo i nema što reći o valceru, ali tu je zato tango da mu se približimo kroz neočekivano zanimlji-vu boju bandoneona Petera Soavea. Katkad kao da svira uz čitav fi lharmonijski korpus, pa onda opet zaštuca sa strane kao napušteno štene. Tango između visoke i niske umjetnosti, za svakoga i nikoga, sâm u sebi potpun, a opet potpuno eksponiran, gotovo poput ekscen-trične gospođe koja uvijek ima nešto novo za reći o istim, vječno istim, ljudskim tugama i radostima. No, za tango treba imati jedan po-seban osjećaj za ritam koji kao da potječe od kucanja srca, koji zaboravlja na korake, noge i pod, na tlo po kojemu se kreće, ritam koji je sav negdje ploveći u sredini, u prostoru krčme, ulice, dima, sumraka, noćnih svjetala — i tako bi se moglo alla Lorca o nueñdu pričati do su-tra. Svakako, glazba je ta koja ima nešto za reći kroz tango. I to je Astoru Piazzolli osiguralo trajno mjesto u glazbenoj povijesti i stvaralaš-tvu, jer je dosegnuo umjetnost te glazbe i do-kučio je, što vlastitom svirkom, što skladanjem. Težak zadatak za svakoga tko voli slobodu. Tango zarobljava, njegova je ritmička osnovica nepovrediva i u toj stezi jedan gudački kvartet pokušava izraziti sve zarobljeno u Piazzollinoj glazbi. I taj gudački kvartet to vrlo uspješno radi već godinama, a ovo je najzrelije i najsnaž-nije postignuće u glazbenoj sferi, takoreći na-novo otkriven akordeon kroz bandoneon, kao da pariških šansonijerskih predgrađa nikada i nije bilo. Ovaj put harmoničica priča sama, glasom oporim i tugaljivo zategnutim poput Edith Piaf. Obrade skladbi za gudački kvartet maestralno pokrivaju sve slojeve harmonija ko-jima ekspresionistički jarko bojaju to vruće ar-gentinsko nebo. Bilo u Hrvatskom glazbenom zavodu ili u Studiju Rocco&partner. Svatko tko voli glazbu svim svojim srcem prima nji-hove izvedbe Piazzollinih skladbi, izravno, bez posrednika. Pravo je čudo, zapravo, koliko je tango zahvalna tema kad joj se priđe s prave strane, moderne, kao fi lmskoj glazbi u smislu da glazba za fi lm prvenstveno vodi računa o emocionalnom i ritmičkom dojmu. I unatoč svakom jadu i nevolji nezaustavljivo vuče na-prijed. Taj drive udarnih fi lmskih tema izu-zetno leži gudačima Kvarteta Rucner, oni se sa Soaveom razumiju na nekom svom poseb-nom jeziku. Davor Rocco, sa svojim iskustvom skladatelja za scenu i fi lm, udahnuo je ovim snimkama onaj čarobni kontekst koji dočarava mjesto »ovdje i nigdje i svugdje«, s dozama jeke i zaobljenih kadenci koje odaju iskusnoga maj-stora. Ručni rad i za notnim i za tonskim pul-tom. A što se izgleda tiče, izgleda da je čarolija tanga prešla i na dizajnera jer je Sanja Rocco ovim albumom »vatrometalno« (molim da me ispričate za ovu kovanicu, ali ako pogledate naslovnicu, sjetite je se) pogodila u srž onoga što plamti u glazbi tanga. Likovnjaci su nas u zadnje vrijeme razmazili svojim domišljatim i sve elegantnijim rješenjima za omote, ali bitno je da omot surađuje sa svojim sadržajem, a ovaj je njegov sastavni dio.

Ivan Brkanovi�: Zborske skladbe 1932. — 1943.

POPUT GRGURA NINSKOGCantus / HRT

Skladateljima koji po prvi put umjetnički obrade latentni nacionalni arhetip i obli-kuju ga u glazbeni trajni oblik pripada

slična zasluga kao i izumiteljima pisma. Tek se nakon njih društvena zajednica može ko-ristiti vlastitim konvencijama za umjetničku i kulturnu komunikaciju. Ivan Brkanović je moguće najsnažniji primjer takvog skladatelja koji je Hrvatska ikada imala. Preuzeo je na sebe zadatak, koliko težak, toliko i poseban, poput Grgura Ninskog velik i važan, ali s la-koćom i ljubavlju, s predanošću, ne toliko cilju, koliko sâmom skladateljskom putu te posebne naravi. Bokeljska krajina i Konavle, čiji je vo-kalni izraz stasao uznosit i tvrd poput kamena Meštrovićevih spomenika, imaju u zborskim skladbama Ivana Brkanovića i vlastiti spome-nik isklesan od glasa koji uvijek izvire odnekud kao organski dio žestokog i bujnog krškog kra-jolika i poput ponornice nakratko uvire u dubi-nu kamenih gudura i ponovno izranja hladan i svjež iz obnovljenog izvora. Tako je Brkanović doživljavao pjesme voljenoga kraja i opjevao ih u svojemu klasičnom Bokeljskom kolu i Konavo-skom pirovanju ranih tridesetih godina prošlo-ga stoljeća. Na albumu su predstavljeni zborovi nastali i deset godina kasnije, tijekom burnih godina Drugoga svjetskog rata: ciklus spjevan za sina Željka, Deset popijevaka za djecu malu kao Željko, te čuveni triptih Krijes planine iz 1942. godine. Djelo klasične vokalne literature s tri pjesme: nade, čežnje i radosti, nadahnulo je i druge skladatelje svojom oporom snagom i odvažnom primjenom akcentuacije, koja ne-kako uvijek podsjeća na grub i zamašan korak gorštaka po gudurama. A opet, u homofonom slogu, Brkanović postiže solemnost i sjaj najve-ćih djela sakralne glazbe.

Vrsni dirigent zborske glazbe Vladimir Kranj-čević ovdje je tumač dviju skladbi, Bokeljskoga kola i Krijesa planine, a izvedbom drugih dvi-ju, Ličke suite i Deset popijevaka, ravnaju ništa manje znani zborovođe Slavko Zlatić i Sergije Rainis.

Arhaični ton Brkanovićeva stila, posebno doj-mljiv u operi Ekvinocij, moguć je u savezu s ne-čim arhetipsko arhaičnim u samih pjevača, jer teško je zamisliti ne–slavenski zbor koji s po-djednakom sigurnošću i pouzdanošću izvodi Brkanovićeve zborske skladbe onako kako to zdušno pjevaju mješoviti zborovi Hrvatskoga radija — dakako, iz različitih razdoblja svojega postojanja i djelovanja.

Hrvatski suvremeni skladatelji/Nikša Njiri�

VRIJEDNI TRADICIONALISTHDS / Cantus

Unatoč vedroj naravi skladatelja, njego-va komorna glazba na ovomu albumu uglavnom je sumorna i sjetna, u najbo-

ljem slučaju elegična s disonantnim diskursom u harmonijama kao motivom trajnoga nemira. Krhke strukture kao kontekst fi nih lirskih me-lodijskih linija pletu stil i ozračje subjektivnog intimističkog doživljavanja. S povjerenjem u

skladateljsku tehniku i metodički pristupajući oblikovanju svake glazbene forme, Njirić je kao marljivi tradicionalist ostvario bogat i raznovr-stan opus. Djelujući u vremenu nakon Drugo-ga svjetskog rata, premda temeljit učenik još temeljitije škole Krste Odaka, instrumentalne i intimističke forme bile su enklava za pojedin-ca koji želi umjetnički prenijeti svoje svjetovi-đenje, ne pristajući pritom na konformističke oblike masovne, onodobne tobožnje proleter-ske stvaralačke proizvodnje. Prvenstvena je odlika Njirićeva komornog izričaja visoka razi-na kvalitete skladateljskog rada, nikada ne za-stajkuje ili površno tretira teksturu, njegove su ideje u potpunosti jasno izrečene, svaka glaz-bena fraza dorađena i precizno artikulirana. Odabir skladbi na albumu pokriva razdoblje od 60–ih godina 20. stoljeća do danas, počevši s lijepim Japanskim minijaturama za bariton i klavir te ponešto sličnom skladbom namije-njenom klarinetu uz klavir iz 1961. godine. Tu je melodika sasvim jednostavna i jasna, uporna u nekonformizmu i otporna na utjecaje, što će ostati i tijekom avangardnih 70–ih i 80–ih u skladbama namijenjenima klavirskom triju, gudačima i gudačkom kvartetu, opet klarine-tu, rogu i orguljama. U nepunih sat vremena tonskih zapisa upoznajemo sedam komornih skladbi Nikše Njirića. Kao izvođači Njirićevih skladbi ovdje se pojavljuju sve legende hrvatske glazbene scene, od Vladimira Ruždjaka, An-đelka Klobučara, Zagrebačkih solista, Gudač-kog kvarteta Pro Arte, Zagrebačkog klavirskog trija i Darka Lukića do glazbenika čestih na Tribinama u Opatiji, Josipa Tonžetića, Valerije Mezdjić, te ponovno Kvarteta Pro Arte i Pre-rada Detičeka.

Njirić očito puno zna, pa puno toga i može zahvatiti i ostvariti se u brojnim formama. Njemu je glazbeni jezik kakav je naslijedio bio dostatan za iskazivanje glazbenih ideja i nije odlazio u tragalačke vode avangarde, već je orao brazde na već osvojenu tlu. Takvi su skla-datelji oni koji održavaju tradiciju i opstanak glazbe, često je običavao reći Stanko Horvat za sebe i svoju skladateljsku orijentaciju, jer kada bi svi skladatelji bili prethodnica, tko bi išao za njima da preore zasijano. Stalna prisutnost na glazbenoj sceni i uporna izdržljivost u sti-lu i radu čine Njirića pripadnikom Horvatova »staleža orača«.

Zagreba�ki duo kontrabasista

Mimi Marjanović Gonski i Žorž DraušnikTakechi, Kaufmann, Seletkovi� , Šaban, SogaTUTICO Classic

Ova nas lijepo oblikovana edicija tvrtke Tutico vraća u najbolja vremena prvih Biennala, kada smo zajedno sa sklada-

teljima i izvođačima, dovoljno odvažnima i do-voljno znatiželjnima za avanturu novoga zvu-ka, kretali u potragu za novim zvukom, novim doživljajem i često se s takvog putovanja vraćali uz pregršt doista novih iskustava. Žorž Drauš-nik i Mimi Marjanović Gonski zasigurno ne bi osnivali duo (prvih pultova u zagrebačkim orkestrima Opere i Filharmonije) da nisu bili i sami željni ovakvih avantura. Dakako da su pritom i poticali skladatelje na rad i time ostva-rivali nova djela obogaćujući i literaturu za vla-stite instrumente i hrvatsku suvremenu glaz-benu scenu. Djelomice je to zasluga noviteta samog sastava dvaju kontrabasa koja je stavila u pogon svježe skladateljske koncepcije, pa je rezultat i zanimljiv i kvalitetan, kako autorski, tako i interpretativno. Uz pomoć magnetofon-ske vrpce, snimljenih fragmenata govorenja,

deklamacije i raznih tehničkih inovacija, album je prepun reminiscencija na avangardu Reicha, Kagela i Takemitsua. To je znak da se moder-nistička uzašašća ne bi trebala tako olako ispu-štati iz prakse i inertno se prepuštati kolotečini samo stoga jer su, ruku na srce, zahtjevnija, barem u smislu umjetničke mašte i kreativno-sti. Još od vremena Stockhausenovih Himni slušatelja već dugo u glazbi ništa ne može tako približiti onom svojstvu dobre književnosti da sa svakim novim tonom postavlja virtualno pitanje: »A što slijedi?« kao ovaj album. Posve netipično za dopadljive snimke, izdanje zapo-činje skladbom Diacorpus Japanke Yuke Take-chi koja traje više od četvrt sata, ali zato izvr-sno vrši ulogu uvertire i prologa u svijet zvuka kakav želi predstavljati. Landscape with Figures jest dadaistički kolaž na temu regija u novoj sintezi europskih naroda i uključuje govorenje Gunde König, glumice vješte u eksperimenti-ranju. Premda se naslov referira na sliku Cla-udea Moneta, teško da će izbrisati sjećanje na novovjeki Pejsaž iz dramske književnosti, onaj »s argonautima« Heinera Müllera. No, izgleda da se u zadnjih deset godina izgubila i strast za putovanjem koja ih je karakterizirala i svela tek na likove, to jest fi gure. Krešimir Seletko-vić svojom skladbom Rebus također napušta svirku na glazbalu uobičajenim načinom, on ga koristi kao cjelinu sa svim mogućnostima koje korpus glazbala može dati, sa živama, dr-vetom, taktom izraženim izravno, lupkanjem, onomatopejski dočaravajući tapkanje plesača po kamenu neke obalne svečanosti, izmje-njujući se sa šturom, skicoznom melodijskom proznom izjavom, povezujući sve to ritmom koji zaziva organsko kretanje. Skladba Antu-na Tomislava Šabana Sedma simfonija in la (za Žorža i Mimija) već naslovom govori o posveti dvojcu za kontrabasom iz Zagreba, a napisana 1998. godine, ujedno je i najstarija skladba na albumu. Pomalo se s ovom skladbom naslućuje neki novi urod prve avangarde. Ova takozvana simfonija zapravo je prpošna piccola commedia dell’arte u kojoj se dva vještaka nadmudruju, svaki sa svojom rutinom i efektima. Bez po-bjednika na kraju. Album zaključuje skladba skladana za duo 2000., s obećavajućim naslo-vom Svadbeni plesovi dvojice starih gudača, iz pera »stimm« kolege, japanskoga kontrabasi-sta i dirigenta Daisukea Soge. Šećer na kraju, jer ova skladba plasira kontrabasiste kao vrsne zabavljače i autoironijski se poigrava s pučkim ritmičko–melodijskim obrascima. Osim što su predstavili svoj najnoviji rad i aktivnosti u duu, Zagrebački duo kontrabasista ovim je albumom ostvario svjež i kvalitetan doprinos suvremenoj glazbi, takoreći krijumčareći avan-gardu kroz dobru zabavu.

14 BROJ 152, LISTOPAD 2008.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Đurđe Otržan

DVA ALBUMA MILKA KELEMENA

Milko Kelemen

Portrait of a ComposerGrammafone

Milko Kelemen

Archetypon, Nonet, Compose, Infi nityGrammafone

U slučaju ove dvije facete istoga portreta Milka Kelemena nije baš otprve jasno iz kojega diskografskog miljea potje-

ču; nije ni Cantus ni DGG, naravno, ali kod edicija ove vrste otprilike znamo koje etikete možemo očekivati, a ova je što opskurna, što nepotpuna. Na prvi se pogled nameće zaklju-čak da su CD–blizanci zapravo portret nekog njemačkog komponista avangarde i darmštat-ske škole, što je točno, ali tek se uvidom u šture podatke pojašnjava da je autor iz Podravske Slatine. Za Europu nedovoljno, za Hrvate nejasno. Na albumima jesu, doduše, sve same snimke načinjene u Njemačkoj s njemačkim i svjetskim umjetnicima i ansamblima: Siegfri-edom Palmom, Kvartetom Melos te dirigen-tima Arturom Tamayom, Ernestom Bourom, Helmutom Franzom i Heinzom Mendeom, ali je i jedna jedina snimka sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije (SO HRT) pod ravnanjem Nikše Bareze. No, potonja je, prvo, označena kao RTV Orchestra, a treba-la bi biti HRT Symphony Orchestra, koji je to već više od sedamnaest godina, dakle od 1991., a dotična snimka Archetypona ostvare-na je 1996., pa je svakako bilo vremena da se taj podatak nauči, a drugo: svaki producent iz bijeloga svijeta ima pravo na ime i prezime, dok je Balance engineer ovdje, kao jedini Hrvat na ploči, zastupljen riječcom Krivić. Ili je Joško Krivić globalno poznat kao producent Glaz-bene proizvodnje HRT–a ili je šlamperaj, kad smo već kod purgerskoga njemačkog, svakako neugodan i iritantan način prakse zemlje u ko-joj je dotična Slatina.

Snimke, dakako, dobro poznajemo. Većinu smo tih skladbi čuli na Biennalima i oko istoga festivala, svaka je Kelemenova skladba bila u pravilu praizvedena najprije u Koncertnoj dvo-rani Vatroslava Lisinskog sa SO HRT–a, a fra-gmente Apokaliptike, ma kako je po najnovijoj verziji pisali, čuli smo u svim krojevima i izda-njima, od Revelina do ovih albuma. Kelemen si je uvijek davao za pravo koristiti se svakom mogućom slobodom i nagovarati druge na to, no sâm je i prečesto zapadao u konformizam obično kasneći za trendom, pa se brzo reseti-rajući da ne »zakasni na vlak«. Radio je to šar-

mantno i žovijalno, s uspjehom i uvijek je ne-što iz toga izašlo. Izašao je Biennale na koncu konca. On je bio taj koji je Zagrebu i Hrvatskoj otvorio vrata svijeta i više ih nitko nije mogao zatvoriti. I svaka njegova nesmotrenost prolazi, jer u vodama avangarde nema autoriteta koji bi dijelio ocjene, nagrađivao postignuto i kažnja-vao krive kontrapunkte. Stoga, Kelemenova blizanačka duhovitost da bude kormilar dviju strana očituje se i u izgledu knjižice jednoga od CD–ova (drugi je strogi šenbergovsko–cezar-ski poluportret kao na rimskim kovanicama), gdje je prva strana mondrianovska koloristička apstrakcija koja sugerira da je autor pripadnik moderne i avangarde, a na stražnjoj sličici, onaj jupiterovski žovijalan slijepi putnik svih brodo-va: nasmijani Milko na krmi nečijega broda na plavome moru sa slamnatim šeširom s koje se spuštaju palmini listovi poput paukovih noži-ca. Da nije bio takav, neuhvatljiv ni za glavu ni za rep, i da je doista bio šenbergovsko–cezarski diktator, ništa od našega Biennala ne bi bilo, a bogme niti ova dva CD–a mutnoga porijekla (postavlja se pitanje tko je otkupio snimke od HRT–a i slično). Ovako, eppur si muove.

CD izlog Irene Paulus

Arsen Dedi�

Za kino i TVCroatia Records

Uslijed sveopće »suše« domaćih izdanja fi lmske glazbe na kompaktnom disku, iskreno me razveselio najnoviji album

Arsena Dedića objavljen samo nekoliko mje-seci nakon iznimno uspjelog albuma Rebus. Nosač zvuka naslovljen Za kino i TV podsjeća na ono što je bilo i govori o onome što je sada — ukratko, to je sažetak Dedićeva bavljenja glazbom za fi lm i televiziju (kako i sâm naslov kaže). Tako se, okupljene na jednom mjestu, mogu slušati teme iz njegovih vječnih partitu-ra: Glembajevi, Povratak Katarine Kožul, U re-gistraturi, Rabuzin, Donator... Prvi dio albuma zapravo je reizdanje nekadašnjeg LP–a Muzika za fi lm i TV, koji je u svoje vrijeme daleko nad-mašio diskografsku percepciju fi lmske glazbe idući ukorak s tek probuđenim svjetskim za-nimanjem publike za posjedovanjem fi lmske glazbene podloge na nosaču zvuka.

U tom je kontekstu Za kino i TV bila obveza Arsena Dedića, dobitnika prošlogodišnje Na-grade Vladimir Nazor za životno djelo upra-vo u području fi lmske glazbe. Uz toliki broj fi lmskih partitura (i to za fi lmove različitih žanrova, različitih fi nancijskih mogućnosti i različitih izvođačkih sastava), od njega se očekivao novi soundtrack. Neću posebno isti-cati vrhunsku opremu albuma, nego ono što se na njemu može čuti. Uz već objavljene zvučne slike partitura, ovaj CD donosi glazbu iz TV serije Prosjaci i sinovi (i to naslovni motiv koji je za Big Band HRT–a obradio Miljenko Pro-haska), nekoliko brojeva iz dječjeg fi lma Tajna starog tavana, nekoliko brojeva iz dokumen-tarne TV serije Jedrima oko svijeta, naslovnu temu iz fi lma Pont neuf, glavnu temu iz fi lma Druga strana O. Wellesa, song iz fi lma Trumbe-taš (jedinu pjesmu na cijelom albumu koju je, naravno, otpjevao sâm autor), nekoliko brojeva iz najnovijega fi lma Belle epoque ili Posljednji valcer u Sarajevu te naslovni motiv televizijske serije Punom parom.

Premda je glazbenih brojeva vrlo mnogo (37 je zavidan broj čak i za soundtrack — no, to po-kazuje autorovu zaljubljenost u materijal), CD je stilski jedinstven, a skladateljev je glazbeni

jezik uvijek prepoznatljiv, dedićevski. To je jezik autora koji jednostavno ne može »izaći iz svoje lirske kože«. On se u toj koži dobro osjeća, i to toliko dobro da i najveću dramatiku izražava na svoj način: lirski — a opet, uvjerljivo i fi lm-ski smisleno. I uvijek uspijeva stvoriti hitove.

CD izlog Davora Hrvoja

Saša Nestorovi� i Veljko Glodi�

The Cool Jazz DuoOrfej

Duo sastavljen od klavirista i saksofonista iznimno je rijetka, iako ne i nepoznata kombinacija u jazzu. Neki od zapaže-

nijih primjera iz povijesti jazza jesu duo klavi-rista Davea Brubecka i alt saksofonista Paula Desmonda, klavirista Mala Waldrona i sopran saksofonista Stevea Laciea, ali i klavirista Ala-na Broadbenta i alt saksofonista Garyja Fostera koji se zagrebačkoj publici predstavio 2004. na Proljetnoj reviji jazza u Maloj dvorani Vatrosla-va Lisinskog. No, to su tek povremene surad-nje koje su rezultirale koncertima i snimljenim albumima, ali ne i repertoarom namijenjenom upravo takvoj postavi, već posebnom pristupu sviranja standarda. U novije doba u Hrvatskoj uspješno djeluju takve kombinacije; primjerice, duo pijanista Igora Savina i sopran saksofo-nista Željka Kovačevića koji svira i snima na području crossover, sakralne i etno–jazz glazbe. Zapažen je duo što ga čine hrvatski, kla-sično obrazovani glazbenici, s poštovanja vrijednim jazzističkim iskustvom, profesori na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, klavirist Veljko Glodić koji je jazzističku naobrazbu stekao u SAD–u i saksofonist Saša Nesto-rović koji tijekom cjelokupne karijere plovi jazz vodama. Oni s povremenim prekidima sviraju već osamnaest godina, a izvedbu u toj zahtjevnoj formaciji promišljaju na drukčiji način. Osim drukčije reharmonizacije vrlo popularnog evergreena Summertime Georgea Gershwina, sklonost prema suvremenijem jazz izričaju pokazali su uvrstivši na album vlastite izvedbe djela onih glazbenika koji su odigrali značajnu ulogu u njihovu glazbenom razvoju: Vierd Blues trubača Milesa Davisa, Very Early pijanista Billa Evansa i Giant Steps saksofoni-sta Johna Coltranea. Bez velikih udaljavanja od tog miljea, suvremenoga jazza, Glodić je za duo skladao šest djela, La boite du jazz, Hanged Man, Sanja’s Dance, Holly Lady, Some Distant Memories i Balkan Blues. Skladbe odaju vješti-nu klasičara koji osjeća jazz, posebice bebop, a nisu mu strani ni drugi elementi koje često ve-žemo uz jazz — latino, funky, blues, tradicijska glazba... Poštovatelji cool jazz škole i djela kla-virista Lenniea Tristana i alt saksofonista Leea Konitza, Glodić i Nestorović dinamičnim izvedbama osebujna zvuka pozivaju slušatelja na pažljivo slušanje, angažiraju njegov inte-lekt, ali i osjećaje, posebice one lirski prirode. Iskazujući nevjerojatno zajedništvo, precizni su u unisonim dionicama, razigrani u solima, nestašni u promjenama tempa, sjajno komu-niciraju izazivajući jedan drugoga na glazbeni razgovor, disciplinirani su i poticajni u pratnji. Dok je uloga pijanista kao pratećega glazbe-nika u ovakvoj formaciji razumljiva, u pratnji se u nekim izvedbama javlja i Nestorović, a zahvaljujući dugogodišnjem djelovanju u Za-grebačkom kvartetu saksofona, čini to sjajno. Godine 2005. ovaj je duo održao zanimljive nastupe, između ostalih, i interaktivni jazz koncert u dvorani Muzičke akademije u Za-grebu. Tom su prigodom, uz izvedbe spome-nutih skladbi, imali kratka izlaganja o osnov-nim značajkama jazza te pojedinih jazz djela. Oduševljeni izvedbama, brojni su okupljeni studenti Muzičke akademije, koja još uvijek

nema Odjel jazza, burnim pljeskom nagradili glazbenike i izmamili tri dodatka. Bio je to je-dan od poticaja za njihovo češće koncertiranje u zadnjih nekoliko godina. Naime, osim na hrvatskim jazz i ostalim festivalima i u mu-zejskim prostorima, također su nastupali u Rusiji i Mađarskoj, a prošle su godine snimili ovaj CD. No, ostaje pitanje hoće li jazzistički uspjeh dvojice klasičara dati barem malen po-ticaj promjeni u sustavu školovanja glazbenika i omogućiti im da u Hrvatskoj konačno steknu obrazovanje u području jazza.

Labyrinth

LabyrinthDallas Records

Nakon dvogodišnjega zajedničkog djelo-vanja, gitarist Dalibor Matošević–Pi-po, kontrabasist i bas gitarist Luka Ve-

selinović i bubnjar Marko Matošević objavili su svoj prvi album. Iako se samozatajni i skro-mni glazbenici u tekstu na omotnici albuma gotovo ispričavaju na neiskustvu, ono se, kako navode, očituje u procesu snimanja u studiju, ali nikako i u prezentaciji glazbe. Naime, iako se radi o mlađem naraštaju hrvatskih jazzista, zamisao i realizacija odaju zrele glazbenike. Iskustvo su stjecali svirajući s raznim hrvat-skim jazz i estradnim zvijezdama, a stalni su članovi prateće skupine Massima Savića koji, između ostaloga, ima sklonosti i prema jazzu. Izvedbe su stilski ujednačene, što je rijedak slučaj kod mladih glazbenika koji nerijetko u prvom predstavljanju javnosti žele pokazati sve vještine koje su dotad stekli, ne razmišljajući o tome da, žele li ostvariti ozbiljno glazbeno dje-lo, skladbe na albumu trebaju činiti zaokruže-nu cjelinu. U takav pristup sjajno su se uklopili gosti, iskusniji instrumentalisti, tenor i sopran saksofonist Saša Nestorović koji svira u svim izvedbama, dok se izmjenjuju klaviristi Mati-ja Dedić i mlađi, ali već nagrađivani, Kristian Terzić. U spoju s gostujućim glazbenicima nji-hov je mladenački polet rezultirao smislenim, uigranim i dinamičnim izvedbama u kojima su svi iskazali i zavidno solističko umijeće.

Osim kao vješti svirači, improvizatori, pred-stavili su se i kao zreli skladatelji. Naime, sve su skladbe i aranžmani na albumu Labyrinth autorski. Badminton, Complex, Cigla, 87 i Ga-ebletz potpisuju Dalibor i Marko Matošević te Veselinović, Alexandra Dalibor Matošević, a U — Bot Veselinović. Kroz njih dokazuju po-znavanje povijesti jazza, ali i kretanja na suvre-menoj jazz sceni obilježenoj oslobađanjem od robovanja stilskim značajkama. Stoga njihove izvedbe donose spoj bebopa i fusiona, akustič-nog i električnog zvuka, nagovještaja rocka i fl amenca, te drugih elemenata koje su skladno uklopili u svoj suvremeni glazbeni jezik.

15BROJ 152, LISTOPAD 2008.C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Bojana Mušćeta

Boris Dvornik

Čovik i poCroatia Records

Učestale reprize serija u kojima je glumio jedan od najvećih protagonista hrvat-skoga glumišta Boris Dvornik uvijek

potaknu potražnju za popularnim napjevima kao što su Naše malo misto ili Oj, čoviče iz serije »Čovik i po«. Stoga i ne čudi realizacija CD–a koji osim navedenih pjesama sadrži i dalma-tinski megahit Nadalina (premda je posrijedi duet s Oliverom, većina slušatelja ovu pjesmu povezuje s Borisom Dvornikom) i baladu iz fi lma »Roko i Cicibela« Ča je život vengo fan-tažija koja je znana upravo i iz Oliverova re-pertoara.

Te su snimke tako pridodane zapisima s je-dinog albuma Borisa Dvornika na kojemu pjesme potpisuju Zdenko Runjić i Jakša Fia-mengo.

Osim toga, kompilacija donosi i suradnju s oba sina — Deanom i Dinom, kao i pjesmu sa Splita ‘77. Ništa se promijenilo nije. Boris Dvornik koji na svojim pjesmama »repa« u sti-lu Roka Prča radi to besprijekorno, pa iz tih pjesama izbijaju sav dalmatinski šarm i njegova neuništiva energija. Isto se nešto manje osjeti u skladbama kad Dvornik pjeva (ili barem po-kušava pjevati) na dalmatinskom narječju, dok su pjesme na štokavštini dijametralno suprotne njegovoj pojavnosti.

No, Čovik i po jest izdanje koje je nedostajalo našoj diskografi ji, jer u Hrvatskoj ni prije ni poslije nije bilo glumca koji je otpjevao dva na-cionalna evergreena.

Florijan

ArijelMenart

Florijan je, uz Detour i Headoneast, treća frakcija Yammata (nešto poput Monaca, Electronica i Other Two, bendova na-

stalih iz New Ordera), što zacijelo dovodi do zabune kod slušatelja: nijedan od njih nije afi r-miran, svi zvuče otprilike jednako, poklonici lounge glazbe sretni su što uz nju vrsno prianja-ju i hrvatske riječi, dok će oni drugi zaključiti kako je riječ o predosadnoj glazbi za metrosek-sualce i PR agencije koje će ih zbiti na božićne kompilacije velikih korporacija.

Istina je negdje između te dvije krajnosti, a Flo-rijan (u kojemu pjeva Ivana Babić, originalna pjevačica Yammata) svoje stvaralaštvo temelji na autorstvu Luke Milasa koji je na jedinom albumu Yammata Plan B napisao skladu Vi-dim sami. Nježna glazba kojoj možemo prikr-pati naziv easy listening zaista je nepretenciozno lounge štivo koje dobro funkcionira kao zvučna kulisa. Za nešto pretencioznije vjerojatno će trebati stisnuti malo gasa i dodati malo basa. Zasad i dalje najupečatljivije pjesme Yammata potpisuje Saša Ljiljak, a njegova članska iska-znica vezana je uz bend Headoneast.

Gracia

Krv nije vodaMagic Music/Dancing Bear

Povratnički album Gracije u najmanju je ruku neuobičajen, što se vidi već iz laiba-chovsko–thompsonovskog ovitka: posrijedi

je, zapravo, kutija koja osim diska i popratne knjižice sadrži i medaljon koji je blagoslovio velečasni Sudac. Arhaični vizualni motivi, od staroga hrvatskog grba preko reprodukcije slike Otona Ivekovića do citata Brune Bušića, Graciju dovodi u područje kamo je rijetko za-lazila — domoljubne pjesme povijesne temati-ke. Na albumu Cvijet s juga zanimljiva pjesma H.O.T. bila je posvećena nastojanju da se oču-vaju mali jezici koji počinju odumirati. Devet godina kasnije, Gracia inicijalnu ideju razra-đuje nastojanjem da se opjeva ljubav prema domovini. Dakle, sve ono što radi Th ompson, ali umjesto hard rocka glazbena je podloga ovog albuma pop u autorskoj viziji Jurice Popovića. Sve to rezultira jednim od rijetkih konceptu-alnih izdanja u nas i najambicioznijim Graci-jinim albumom čiji je možda glavni problem što ne djeluje u skladu sa svojim ovitkom nego, zapravo, zvuči kao klasična Gracia sa znakovi-tijim stihovljem. S druge strane, trud uložen u ovaj album neće ostati nezamijećen, uz čupavu pernicu grupe Flare, ovo je najistaknutiji ovitak na hrvatskomu tržištu, konceptualni albumi također su rijetkost, a i nije uobičajeno da se religiozno–domovinske pjesme baš ubacuju u formu standardne pop–pjesme. Stoga Krv nije voda predstavlja istinski novum na diskograf-skom tržištu, premda su ambiciozni stihovi više primjereni čitanki iz povijesti negoli su-vremenu pjesništvu.

Haustor

The Ultimate CollectionCroatia Records

Kolekcija pop–rock kompilacija objedi-njena pod imenom Th e Ultimate Collec-tion osim low–budget pristupa donosi i

korektan pregled karijera najvećih izvođača s ovih prostora. Premda je posrijedi tek nova ambalaža s poboljšanim zvučnim efektima, u kolekciji ipak ima jedan izuzetak. Posrije-di je kompilacija grupe Haustor, a izuzetak je zbog toga što je na CD–u ponovno izdan tek jedan njihov album, objavljena je kompi-lacija i posthumni album uživo. Th e Ultimate Collection ima devet pjesama više od kompila-cije 1981.1984.1985.1988, no od toga su četiri s prvog albuma, kao i pjesma sa singlova Zima i Pogled u BB pridodane CD reizdanju nastu-pnog albuma. Kako je kompilacija izašla prije 13 godina, a album Haustor na CD–u prije 11 godina, ova kompilacija, zapravo, sjajno osvje-žava sjećanje na jedan od ponajboljih bendova s ovih prostora. Nadam se da je to samo uvod u reizdanje sva četiri albuma, jer sljedeće godine navršit će se četvrt stoljeća od objave najbolje-ga ex–Yu albuma — Treći svijet koji nikad nije izašao na CD–u (barem ne službeno), pa bi prigodni box–set tim povodom bio i više nego dobrodošao.

Marko Ramljak & The Band

RebaltaduraDallas Records

Drugi album violinista Marka Ramljaka stiže četiri godine nakon objave prvi-jenca na kojemu je, zapravo, izašao iz

sjene pratećega Gibonnijeva glazbenika, ali se ujedno oslobodio bremena negdašnjeg mu benda Secret Life s kojim je njegovao određene obrasce irske glazbe.

Premda mu je suradnja s Gibonnijem dala za-mah i očekivalo se da će ga svaki izvođač zvati na snimanje albuma, kao što zovu Matiju De-dića, to se nije dogodilo. Upravo obratno. Ma-tija je došao dati potporu intimnijem pristupu Marka Ramljaka, ali istodobno i razrađeni-jemu, jer ovoga puta iza njega stoji precizan prateći bend.

Rebaltadura predstavlja njegovo viđenje fusi-ona uz primjese irskih glazbenih motiva, pa zajedno rezultira osobnim gledanjem na world music. Pritom nije nevažno napomenuti da — suprotno očekivanjima — Marko Ramljak nije autor cjelokupnog materijala, nego u dvi-je pjesme sudjeluje Nino Nimac, dok je jedna obrada pjesme Mambo For Ruth kontrabasista Charlieja Hadena.

Izvrsna sviračka ekipa koja prati Marka Ra-mljaka znalački je ugodila zvuk albuma, a upravo instrumentalna međuigra svih članova benda (a ne očekivana »violinizacija« materija-la) najupečatljivija je kvaliteta ovog albuma.

Razni izvo�a�i

Klape RemixedDancing Bear

Kompilacija u kojoj se spaja a capella klap-sko pjevanje i elektronička nadgradnja doima se u startu kao kombinacija koja

bi autohtone hrvatske napjeve mogla s jed-ne strane podignuti na višu razinu, a s druge možda efektno ubaciti na inozemno etno–tr-žište. Dobar je primjer Gibonnijeva pjesma Dobro jutro, tugo u interpretaciji Klape Cambi (u originalu je izvodi Oliver Dragojević), koja je doživjela house remix. Isto tako, projekt Lado Elektro, u kojemu je Hrvoje Crnić Boxer nad-gradio napjeve Ansambla Lado, rezultirao je jednim od ponajboljih albuma na ovomu trži-štu. Projekt Klape Remixed objedinjuje napjeve klapa Crikvenica, Ragusavecchia, Grdelin, Uzorita, Kampanel i Mirakul u remiksevima domaćih i stranih DJ–a. Rezultati nisu tako sjajni kao što bi se očekivalo, jednostavno zato što je dio remiksera vokalne interpretacije isko-ristio tek kao podlogu za svoje loopove, ne ula-zeći, zapravo, u tkivo uglavnom tradicionalnih napjeva.

Klape Remixed svakako zaslužuje podršku kao projekt, no realizacija je ovoga puta na razini proizvoljne kompilacije upitne kvalitete, a ne zaokružene cjeline.

Darko Rundek

Balade Petrice KerempuhaMenart

Premda je početkom devedesetih na tržište izašlo desetak soundtrackova s glazbom iz hrvatskih fi lmova, njihova nekomercijal-

nost, bez obzira na popularnost autora (na pri-mjer Rajko Dujmić, Zrinko Tutić…) ipak nije razvila trend. S kazališnom glazbom situacija je još gora. Svojedobno je Gibonni radio glaz-bu za jednu predstavu u stilu Pink Floyda, ali danas ni to ne bi prošlo komercijalno rešeto.

Ipak, Balade Petrice Kerempuha u izvedbi Tea-tra Ulysses i glazba Darka Rundeka predstav-ljaju svojevrsni kuriozum, pa će zacijelo imati pobornike i izvan hridina Brijuna gdje se pred-stava izvodi.

Rundeku nije bilo teško realizirati glazbu. Iz pjesme Zima grupe Haustor (koju je napisao Srđan Sacher, a nalazi se na jednome od najbo-ljih hrvatskih singlova) Rundek crpi osnovicu oko koje okreće cijelu zvučnu sliku predstave. Među izvođačima je, dakako, Rade Šerbedži-ja te Maja Posavec, pjevačica skupine Detour. Posrijedi je vjerno glazbeno oblikovanje ne samo predstave, nego i književnoga predloška.

Songkillers

Sve je drugo igraAquarius Records

Treći solo–album Željka Banića pod trademarkom Songkillersa defi nitivno je njegov najzaokruženiji rad. Osim

ujednačenosti materijala, vezivno tkivo albu-ma predstavljaju određene funk i disco stilizaci-je, kao što je to slučaj u glavnoj pjesmi albuma Srce nevjerno.

Bas–linija i gitarska razrada znatno se oslanjaju na stvaranje grupe Delegation, a osjećaju se i prateći vokali Dine Dvornika. Da je Dvornik otpjevao ovu pjesmu, ona bi nesumnjivo bila njegov povratnički hit, ovako je šteta što Banić nije do kraja iscrpio njezin velik potencijal (na primjer pjesma vapi za produljenom verzijom i remiksima).

Dino Dvornik i Ivanka Mazurkijević su Bani-ćevi vokalni suigrači u dvije pjesme, što svaka-ko daje novu kvalitetu ovom izdanju, premda bi, na primjer, uz Banićev glas odlično odgova-rao i neki manje dubok ženski vokal.

Da nije nekih budalastih tekstova kao što je, na primjer, u pjesmi Leteći šampion, album bi bio dotjeraniji, no i ovako predstavlja ugodno izne-nađenje.

16 BROJ 152, LISTOPAD 2008.

55. ZAGREBFEST 2008.

Zaključen je odabir pjesama koje će biti predstavljene na koncertu 20. studenoga 2008. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Komisija je radila u sastavu Mišo Doležal, Ante Pecotić, Muc Softić i Hrvoje Hegedušić, a od 66 prispjelih radova odabrano je sljedećih 12 skladbi:

naslov glazba/tekst izvo�a�

Kako da te prebolim Mirko Šenkovski/Mirko Šenkovski Marina GradićHrvata ima Marijan Milić/Marijan Milić Čarobna frulaNi sad Marija Klasiček/Marija Klasiček Hana HegedušićOd srca do srca Vladimir Kočiš Zec/L.Baksa Čeči Vladimir Kočiš Zec Bože, daj mi snage Miho Marušić/Miho Marušić Ivo AmulićKiša Marko Tomasović/Mario Šimunović Lidija BačićSanjam te Josip Cvitanović/Donald Kupčinec Danijela PintarićKaplja ljubavi Darko Kalogjera/Senka Laginja Darko KalogjeraNisam više s njom Zoran Mišolongin/Zoran Mišolongin GarciaA lipe, jablani, breze Danijel Popović/Željko Pavičić Sebastijan PopovićLjubav je more Emanuel Milković/Emanuel Milković Veliki odmorSamo da si tu Mario Fiedler/Mario Fiedler Mijo Lešina

U okviru festivala, a u čast 70. obljetnice života Arsena Dedića bit će izveden i kraći glazbeni program kada će se poznatom skladatelju, kantautoru i pjesniku uručiti posebno priznanje, Pla-keta Hrvatskoga društva skladatelja.

Sve festivalske pjesme objavit će se na CD–u u izdanju Cantusa u suradnji s diskografskim nakladnikom Croatia Records.

Hrvoje Hegedušić, voditelj Zagrebfesta

18. MEÐUNARODNI

DANI JAZZA 21. — 24. LISTOPADA 2008.

Mala dvorana Vatroslava Lisinskog, 20 sati

Utorak, 21. 10. 2008.Big band HRT–a i Jon Faddis: Dizzy’s Birthday

Srijeda, 22. 10. 2008.

Uz 85. rođendan Aleksandra Bubanovića

Jon Faddis Quartet (SAD)Jon Faddis — truba, David Hazeltine — klavir, Todd Coolman — bas, Dion Parson — bubnjevi

�etvrtak, 23. 10. 2008.Jure Pukl New York Connection (SLO / SAD)Aruan Ortiz — klavir, Matt Brewer — bas, Tyshawn Sorey — bub-njevi

DJABE featuring Mihály Dresch (H)Ferenc Kovács — truba, violina, Zoltán Kovács — klavir, klavijature, Attila Égerházi — gitara, Tamás Barabás — bas gitara, Szilárd Banai — bubnjevi Poseban gost: Mihály Dresch — saksofoni

Petak, 24. 10. 2008.Martin Reiter ALMA featuring Ana Paula da Silva (A/BRA)Martin Reiter (A) — klavir, keyboards, Ana Paula da Silva (BRA) — vokal, udaraljke, Fabio Hess (BRA) — gitara, Martin Eberle (A) — krilnica, Jojo Lackner (A) — bas, Peter Kronreif (A) — bubnjevi

Roditi / Ignatzek / Rasinfosse Trio (BRA/D/B)Claudio Roditi — truba, krilnica, Klaus Ignatzek — klavir, Jean–Lo-uis Rasinfosse — bas

www.jazz.hr www.lisinski.hr

JAZZ CIKLUS LISINSKI / HDS Sezona 2008./2009.

Mala dvorana Vatroslava Lisinskog, 20 sati

Utorak, 7. 10. 2008.

Enrico Rava Quintet (Italija)Enrico Rava — truba, Gianluca Petrella — trombon, Andrea Pozza — klavir, Rosario Bonaccorso — kontrabas, Roberto Gatto — bubnjevi

Srijeda, 17. 12. 2008.

Kenny Werner Quintet (SAD)David Sanchez — saksofoni, Randy Brecker — truba, Kenny Werner — klavir, Scott Colley — kontrabas, Antonio Sanchez — bubnjevi

Utorak, 17. 2. 2009.

Dobitnik Europske nagrade za jazz 2008.: Han Bennink Trio (NL)Joachim Badenhorst — klarinet, Simon Toldam Rosengren — klavir, Han Bennink — bubnjevi

Subota, 6. 3. 2009.

Yaron Herman Trio (Francuska/Izrael/SAD)Yaron Herman — klavir, Matt Brewer — kontrabas, Gerald Cleaver — bubnjevi

�etvrtak, 23. 4. 2009.

Simfonijski orkestar i Big Band HRT–aU suradnji s Muzičkim biennalom Zagreb

www.jazz.hr www.lisinski.hr

AUTORSKI KONCERT

Ljubo Stipišić Delmata, prvi dobitnik novoutemeljene Nagrade Franjo Ksaver Kuhač Hrvatskoga društva skladatelja

Povodom obilje�avanja 80. godina ro�enja

Utorak, 28. listopada 2008.Preporodna dvorana palače Narodnoga doma u 20 sati

Nastupaju: Mješoviti zbor Ansambla LADO, Mješoviti zbor INA, Klapa Nostalgija, Klapa Cesarice i Klapa Grdelin

CHANSONFEST14. studenoga 2008. u Kazalištu Komedija u 20 sati

NA

JAVE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

45. GLAZBENA TRIBINA PULA 6. — 9. XI. 2008.

�ETVRTAK, 6. XI.

18.00 Velika dvorana Doma hrvatskih

branitelja

IZ RADIONICE CANTUS ANSAMBLA

Cantus Ansambl, dirigent Berislav Šipuš

Solistica: Martina Gojčeta, mezzosopran

Viktorija Čop: Pulsations** Bogdan Gagić: L’ été de nuit**, četiri pjesme za alt i 7 instrumenata, stihovi Yvesa BonnefryjaMladen Tarbuk: Sjećanja na Vis*

20.00 Velika dvorana Doma hrvatskih

branitelja

VELIKE PARTITURE BRANIMIRA SAKA�A I FRANE PARA�A

Orkestar opere HNK Ivana pl. Zajca,

Rijeka, dirigentica Nada Matošević

Solisti: Terezija Kusanović, mezzosopran

(udovica Judita) i Ivica Čikeš, bas

(vojskovođa Oloferne)

Branimir Sakač: Simfonija o mrtvom vojniku (1951.)Frano Parać : Opera Judita — odabrani prizori (2000.) Frano Parać: Simfonija (1992./’93.)

PETAK, 7. XI.

10.30 Hotel Histria

Promocija novih izdanja Cantusa

12.00 Circolo

ISTARSKI GLAZBENICI VAM PREDSTAVLJAJU I

Tamara Jurkić Sviben, klavir

Žiga Hirschler: Tri bizareske Ivana Lang: Suita op.13Frano Đurović: Ne baš uspavanka / Not Really a LullabyBožidar Kunc: II. sonata u Es-duru, op. 27

16.30 Hotel Histria

Tribina: SUVREMENA OZBILJNA GLAZBA U MEDIJIMA I — RADIOTELEVIZIJA

Branimir Pofuk, Đurđa Otržan,

Iva Lovrec, Ivana Kocelj,

Antun Tomislav Šaban

20.00 Crkva svetog Franje

SACRAE CANTIONES

Zbor HRT–a, dirigent Tonči Bilić

Ivan Lukačić (1584.–1648.): Izbor iz zbirke Sacrae cantionesAnte Knešaurek: Quam pulchra es*Josip Magdić: Otče naš — glagoljski*, motet za mješoviti zborDalibor Bukvić: Kyrie*Sanja Drakulić: motet*

21.30 Circolo

DOBAR GLAS DALEKO SE �UJE

Zagrebački gitaristički kvartet, Klasja Modrušan

Tomislav Uhlik: Quartetto concertante Željko Brkanović: Pjesmarica Adalbert Marković: Tri osorske impresije Krešimir Seletković: Quick suitaMiroslav Miletić: Suite du burbon Ivo Josipović: Samba per voce e chitarre*

SUBOTA, 8. XI.

12.00 Circolo

ISTARSKI GLAZBENICI VAM PREDSTAVLJAJU II

IIgor Kuljerić: Silbenski tanac za klavir četveroručnoĐeni Dekleva-Radaković: Danze capricciose za klavir četveroručnoKlavirski duo: Aleksandra Santin Golojka i Jadranka CelićBranko Okmaca: Dijalog za fl autu i alt fl autuNataša Dragun, fl auta i Samanta Stell, alt fl autaIgor Kuljerić: Toccata za vibrafon i klavirVedran Vojnić, vibrafon i Elda Krajcar Percan, klavirMassimo Brajković: Il gabbiano del farro* za harmoniku solo Đeni Dekleva-Radaković: Suoni dell vento* za harmoniku solo Borut Zagoranski, harmonikaDubravko Palanović: Preludij* za klavir četveroručnoBruno Vlahek: Sonata* za klavir četveroručnoDubravko Detoni: L’Horlogerie, za klavir četveroručno (1982.)Klavirski duo: Nikola Kos i Robert Batelić

16.30 Hitel Histria

Tribina: SUVREMENA OZBILJNA GLAZBA U MEDIJIMA II — KRITIKA

Branimir Pofuk, Maja Stanetti,

Dalibor Davidović, Berislav Šipuš

20.00 Circolo

PUNIM JEDRIMA

Zagrebački solisti

Antun Tomislav Šaban: Partita za gudače*Davor Bobić: Simfoneta* Josip Magdić: Pastoralne varijacije*Ivan Božičević: Cascades classiques* Nikša Njirić: DEA, ADÉ!*

21.30 Circolo

S ONU STRANU JAZZA

Elvis Stanić, gitare i Joe Kaplowitz

(SAD), klavir

NEDJELJA, 9. XI.

12.00 Dvorana Kaštela, Grožnjan

POSEBNI SASTAVI

Acoustic Project: Renata Penezić,

flauta, Branko Mihanović, oboa,

Ivana Cvetkovski, harmonika / bajan,

Mario Čopor, klavir, Marko Mihajlović,

udaraljke, Dubravko Palanović,

kontrabas

Ivan Božičević: Pebbles* za fl autu, obou, kontrabas i klavirMarko Ruždjak: Incontro* za obou i drvene udaraljkeŽeljko Brkanović: Per quattro* za fl autu, obou, kontrabas i klavir Massimo Brajković: Duel trio* za fl autu, kontrabas i klavir Frano Đurović: Nahvao 2*Miljenko Prohaska: Millardon, suita za 5 instrumenata (fl auta, oboa, bajan, udaraljke, kontrabas)

Organizator zadržava pravo izmjene programa.

NA

JAVE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE

N

AJA

VE