Tarzan 06 - Tarzan Neukrotivi

Embed Size (px)

Citation preview

  • Page 1/3

  • Page 2/3

  • Page 3/3

  • Naslov originala TARZAN THE MAGNIFICENT Copyright c 1936, 1937 by Edgar Rice Burroughs

    S engleskog prevela NADA OLJAN

    Urednik URO NAJDER

    Oprema i ilustracije JULIO RADILOVI

    Digitalizacija:

    BAZDULJICA

  • EDGAR RICE BURROUGHS

    TARZAN NEUKROTIVI

    Drugo izdanje

    EPOHA

    ZAGREB, 1964

  • umorstvo i pljaka

    Kapetan Fritz Weiner probijao se umorno kroz mrane hodnike crne praume. Znoj mu se kotrljao niz stoastu glavu i izbijao mu po snanim eljustima i bikovskom vratu. Njegov porunik marirao je kraj njega dok je potporunik von Goss drao zaelje slijedei ih sa akom umornih askara, i gotovo na smrt iscrpljenih nosaa, koje su crni vojnici, ugledajui se u primjer njihovog bijelog oficira, podsticavali otrim vrhovima bajoneta i potkovanim kundacima puaka.

    U blizini kapetana Weinera nije bilo nosaa i on je svoju prusku mrzovolju izdovoljavao na onim askarima koji su mu bili pri ruci, ali je ipak inio to s velikim obzirom, budui da su ti ljudi posjedovali nabijene puke, a tri su bijela ovjeka bila s njima sama u srcu Afrike.

    Ispred kapetana mariralo je pola njegove druine, a iza njega druga polovina tako su za njemakog kapetana opasnosti divlje dungle bile svedene na najmanju moguu mjeru. Ispred kolone teturala su dva gola divljaka, privezana jedan za drugog lancem. Lanac im je bio vezan oko vrata. To su bili vodii uroenici, koji su stupili u slubu njemake kulture i na njihovim jadnim izranjenim tijelima vidio se ig te kulture, pokazujui se u mnogim ranama i ozljedama.

    Tako je ak i u najmranijoj Africi svjetlo njemake civiliza-cije poelo da se odraava na uroenicima, koji to ni sa im nisu zasluili, upravo onako kako se u tom istom razdoblju, ujesen 1914, to svjetlo prostiralo po osvojenoj Belgiji koja je potonula u mrak, okupacije. Istina je da su vodii zaveli odred

  • na krivi put, ali tako je s veinom afrikih vodia. A nije bilo ni vano to je uzrok neuspjenog voenja bio vie u neznanju nego u zloj namjeri. Kapetanu je bilo dovoljno znati da je izgubljen u afrikoj divljini i da mu se na dohvatu ruke nalaze ljudska bia, koja su slabija od njega, i koja on moe natjerati da trpe muke od njegove ruke. Samo ga je blijeda nada, da bi mu oni mogli ipak pokazati nain kako da se izvue iz tekoa, spreavala da ih smjesta ne pobije. Nije ih ubijao i zato to je znao da ih tako dugo dok i v e m o e muiti.

    Jadna stvorenja nadajui se da ih makar sluaj moe dovesti na pravi put neprestano su ga uvjeravala da oni taj put znadu i vodili su kroz stranu praumu du vijugavog traga divljai koji je bio duboko ugaen nogama bezbrojnih pokoljenja divljih stanovnika dungle.

    Ovuda se Tantor, slon, uvijek selio iz podruja gdje se valjao u praini, prema vodi. Ovdje je Buto, nosorog, slijepo lutao u svom osamljenom dostojanstvu, dok su po noi velike zvijeri tiho koraale svojim pojastuenim apama pod gustim nebom spletenog granja prema irokoj ravnici, gdje su nalazile svoj najbolji plijen.

    Upravo na rubu te ravnice koja je naglo i neoekivano iskrsnula pred oi vodia njihova su se nesretna srca napunila obnovljenom nadom. Kapetan je ovdje olakano odahnuo, jer nakon bezbrojnih dana beznadnog lutanja kroz gotovo nepro-bojnu dunglu, pred njim se otvorio iroki pogled na zatala-sanu travu po kojoj su se tu i tamo nalazile pjege umaraka, nalik na parkove, a u velikoj daljini vijugava je linija zelenog bunja oznaavala rijeku, to se Evropejcu uinilo pravim pravcatim rajem.

    vaba se osmjehnuo olakano, izmijenio sa svojim poruni-kom nekoliko veselih rijei, a onda dalekozorom pregledao iroku ravnicu. Prenosio je dalekozor lijevo-desno preko valovi-te zemlje, dok mu se pogled napokon nije zaustavio u sreditu krajolika, tik kraj zeleno obrubljenog obrisa rijeke.

    Imamo sree rekao je kapetan svojim drugo vima. Vidite li ono?

  • Porunik, koji je isto tako gledao kroz vlastiti dalekozor,

    najzad je uspio da otkrije ono mjesto, na kojem se zaustavila panja njegovog pretpostavljenog.

    Da rekao je mora da je to engleska farma. Zacijelo pripada Greystoku, jer u ovom dijelu britanske Istone Afrike nema nijednog drugog bijelca. Gospodine kapetane, imamo sreu!

    Stigli smo do tog engleskog krmka mnogo prije, nego to je mogao saznati da se njegova zemlja zaratila s naom rekao je kapetan. Neka on u ovom kraju bude prvi koji e osjetiti elinu aku Njemake.

    Nadajmo se da je kod kue rekao je porunik da ga moemo povesti sa sobom, kada budemo podnosili izvjetaj Krautu u Najrobiju. Ako gospodin kapetan bude priveo slavnog Tarzana-majmuna kao ratnog zarobljenika, onda se gospodinu kapetanu zaista dobro pie.

    Kapetan se nasmijeio i isprsio. Imate pravo, prijatelju, rekao je i vama i meni se

    dobro pie ali morat emo daleko putovati da sustignemo generala Krauta, prije nego doe u Mombasu. Ove engleske svinje sa svojom piljivom vojskom brzo e stii do Indijskog oceana.

    Malena eta uputila se preko otvorenog terena u mnogo boljem raspoloenju krenuvi prema urednoj i dobro ouvanoj farmerskoj kui Johna Claytona, lorda Greystoka, ali uskoro su se morali razoarati budui da niti Tarzan-majmun a niti njegov sin nisu bili kod kue.

    Tarzanova supruga Jane, koja nije znala da je izmeu Velike Britanije i Njemake, izbio rat, vrlo je gostoljubivo poeljela dobrodolicu njemakim oficirima i naredila svojim vjernim Wazirima da pripreme gozbu u ast crnih vojnika, koji su pripadali neprijatelju.

    Daleko na istoku, Tarzan iz plemena Majmuna urno je putovao iz Najrobija prema farmi. U Najrobiju je saznao da je svjetski rat ve poeo, i predviajui neposrednu invaziju britanske Istone Afrike, urio se kui, da bi sklonio svoju enu na mjesto, gdje bi se nala u veoj sigurnosti. S njim se nalazilo tuce njegovih crnih ratnika, ali ovjeku-majmunu

  • napredovanje tih izvjebanih i prokuanih uroenika bilo je presporo.

    Kada je potreba to zahtijevala, Tarzan iz plemena Majmuna sljutio bi sa sebe tanki lak uljuenosti, a s njim i nespretnu odjeu, kojim se ona iskazivala. U tren oka uglaeni engleski gospodin pretvorio se u golog ovjeka-majmuna.

    Njegova druica bila je u opasnosti. Za sada je u njemu vladala samo ta jedna jedina misao. On nije o njoj mislio kao o lady Jane Greystoke, ve prije kao o enki koju je osvojio snagom svojih elinih tetiva i koju mora uvati i zatiivati tim istim sredstvima, i ovjek koji se bacao brzo i prijetei s grane na granu isprepletene ume, i gazio neumornih nogu kroz iroka podruja otvorene ravnice, nije bio lan Doma lordova, nego veliki mujak-majmun, ispunjen jednom jedinom namjerom je potiskivala svaku pomisao na umor i opasnosti.

    Mali Manu, majmun, koji je brbljao i dreao u gornjim katovima ume, ugledao ga je kako prolazi. Ve odavno nije vidio velikog Tarmanganija golog i samog, kako se baca kroz granje. Manu, majmun, bio je ve bradat i sijed i u njegovim mutnim starim oima pojavilo se sjeanje na one dane, kada je Tarzan-majmun nepobjedivo vladao, kao gospodar dungle, nad svim tisuama ivotinja koje su se kretale mahovinastim tlom praume izmeu korijenja velikih stabala, ili letjele, ili se penjale u lisnatim kronjama do najviih vrhova dungle.

    I Numa, lav, koji se smjetao na poinak kraj svoje posljednje rtve toga dana, trepnuo je svojim utozelenim oima i mahnuo kitnjastim repom, kada je namirisao trag svog prastarog neprijatelja.

    Ali i Tarzan je primijetio prisustvo Nume i Manua, kao i svih drugih brojnih ivotinja dungle, dok je prolazio kraj njih u svom urnom napredovanju prema zapadu. Plitki utjecaj engleskog drutva nije ni mrviak smanjio i otupio udesne sposobnosti njegovih ula. Njegov je nos osjetio prisutnost Nume, ak prije nego to je velianstveni kralj zvjeradi naslutio njegov prolazak.

    Do uiju mu je dopro buni mali Manu, a ak i meko ukanje bunja kroz koje je prolazio ita, prije nego to su obje te budne ivotinje osjetile njegovo prisustvo.

  • Tarzanova supruga Jane, koja nije znala da je izmeu Velike Britanije i Njemake izbio rat, vrlo je gostoljubivo poeljela dobrodolicu

    njemakim oficirima i ne slutei ta joj se sprema.

  • Ali kolikogod da su bila otra osjetila ovjeka-majmuna,

    koliko god da je bio brz njegov prolazak kroz divljinu koja ga je usvojila, kolikogod da su bile mone miice koje su ga nosile, on je ipak bio smrtan. Vrijeme i prostor su i njemu odredili neprelazne granice, ali nitko drugi nije bolje shvaao tu istinu od samog Tarzana. On se grizao to ne moe putovati brzinom misli i to duge dosadne milje to su se pruale ispred njega, zahtijevaju sate i sate neumornog napora, prije nego to bude skoio s posljednje grane na rubu praume, u otvorenu ravnicu na dohvat svoga cilja.

    ak i ovako, dok je u noi spavao samo nekoliko sati, i nije skretao s puta da bi lovio hranu nego je to preputao sluaju, trebali su mu dani i dani. Ako se dogodilo da Wappi, antilopa, ili Horta, vepar, sluajno naiu na njegov put, kad je gladan, on bi se najeo, zaustavljajui se tek toliko da ubije svoju rtvu i da odsijee od nje dovoljan komad mesa.

    Zatim, kad se dugo putovanje najzad pribliilo kraju, i kad je prolazio posljednjim dijelom guste praume to je okruivala njegov posjed s istoka, i kad je i taj komad preao, stao je na rub ravnice gledajui preko iroke zemlje prema svom domu.

    Na prvi pogled njegove su se oi stisle i njegove miice napele. ak i na toj udaljenosti vidio je da neto nije u redu. Tanka spirala dima dizala se desno od bungalova, gdje su prije stajale staje, a gdje sada nije bilo staja, dok se iz dimnjaka bungalova, odakle bi se trebao dizati dim, nije sada dizalo nita.

    Jo jednom je Tarzan-majmun poletio naprijed, ovaj put ak bre nego prije jer ga je sada podsticao bezimeni strah koji se rodio vie iz neke slutnje nego iz razumnog zakljuivanja. Poput ivotinja, inilo se da Tarzan posjeduje esto ulo. Prije nego to je stigao do bungalova, on je ve zamislio prizor koji se napokon prikazao njegovom pogledu.

    utljiv i naputen stajao je njegov brljanom pokriven bun-galov. eravica koja je jo tinjala oznaavala je mjesto gdje su se nalazile njegove ogromne staje. Nestale su slamom pokrivene kolibe, prazna su bila polja, panjaci, torovi. Tu i tamo leinari bi se uzdigli i kruili oko kostura ljudi i ivotinja.

    ovjek-majmun natjerao je samoga sebe da ue u kuu osjeajem da je to gotovo najvei uas to ga je ikada iskusio.

  • Prvi prizor, s kojim su mu se oi susrele, spustio mu je crvenu maglicu mrnje i krvoednosti preko pogleda, jer se pred njim, prikovan uza zid dnevne sobe nalazio Wasimbu, gigantski sin vjernog Muvira koji je ve preko godinu dana bio lini tjelohra-nitelj Tarzanove supruge Jane.

    Isprevrtano i razbijeno pokustvo, smee lokve osuene krvi na podu, otisci krvavih ruku na zidu i gredama, svjedoili su o strahoti bitke, to se vodila izmeu uskih zidova njegova stana. S druge strane koncertnog klavira leala je leina drugog crnog ratnika, dok su se ispred vratiju Janine spavaonice nalazila mrtva tijela jo trojice vjernih Greystokovih slugu.

    Vrata te sobe bila su zatvorena. Pognutih ramena i tupa po-gleda Tarzan je stajao gledajui nijemo u neosjetljivo drvo to je od njega skrivalo uasnu tajnu, koju se nije usuivao ni pogaati.

    Polako, olovnih nogu, krenuo je prema vratima. Njegova je ruka posegla za kvakom jedva je nalazei. Stajao je tako nekoliko dugih asaka, a onda je iznenadnom gestom uspravio svoje gigantsko tijelo, zabacio svoja mona ramena i drei visoko neustraivu glavu irom je otvorio vrata i stupio preko praga u sobu u kojoj su se nalazila najdraa sjeanja njegova ivota. Ni najmanja promjena izraza nije preletjela preko njegovih mrkih i ukoenih crta, dok je koraknuo preko sobe i stao ispred malog divana i neivog oblika koji licem dolje lei na divanu mirno, tiho stvorenje koje je inae treperilo od ivota, mladosti i ljubavi.

    Nijedna suza nije ovlaila oko ovjeka-majmuna, i nitko nije mogao znati kakve su misli prolazile kroz taj jo uvijek napola divlji mozak. Dugo je, dugo vremena on stajao tako, naprosto gledajui mrtvo tijelo, sagoreno do neprepoznavanja, a onda se sagnuo i podigao ga u naruaj. Kad je okrenuo tijelo i primijetio na koji je straan nain smrt bila zadana, u tom je trenutku potonuo u najcrnje dubine bola, uasa i mrnje.

    Nije mu bilo potrebno svjedoanstvo slomljene njemake puke u prvoj sobi, niti raskidane i krvlju umrljane vojnike kape na podu, da mu kae tko su bili izvrioci ovog stranog i besmislenog zloina.

  • Na trenutak se ludo ponadao da pocrnjela leina nije od

    njegove druice, ali kad su mu oi otkrile i prepoznale prstenje na njenim prstima, posljednji blijedi traak nade ga je napustio.

    U tiini, ljubavi i potovanju zakopao je u malom rui-njaku koji je bio ponos i omiljena zabava Jane Clayton, jadno izgoreno tijelo i kraj njega velike crne ratnike koji su uzalud dali ivote titei svoju gospodaricu.

    S druge strane kue Tarzan je otkrio druge novonainjene grobove i potraio u njima dokaz o identitetu pravih poinitelja strahota to su bile izvrene ovdje u njegovoj odsutnosti.

    Iskopao je leine cijelog tuceta njemakih askara i naao na njihovim uniformama znakove ete i regimente kojoj pripadaju. ovjeku-majmunu je to bilo dovoljno. Bijeli su oficiri zapovije-dali ovim, ljudima, a njemu nee biti teko da otkrije tko su.

    Vrativi se u ruinjak, stao je izmeu cvjetova i grmova rua iznad groba svojih mrtvih, i za posljednji nijemi oprotaj sagnuo je glavu i tako vrlo dugo stajao. Kad se sunce polako spustilo za visoku praumu na zapadu, on se polako okrenuo i poao jo uvijek dovoljno jasnim tragom kapetana Weinera i njegove krvlju uprljane ete.

    Patio je kao to pate nijeme ivotinje nijemo, ali iako bez glasa, njegova patnja nije bila manje estoka. Isprva mu je strana tuga otupjela sve druge sposobnosti njegov je mozak bio toliko opsjednut strahotama, da je reagirao samo na jednu te istu misao: ona je mrtva! Ona je mrtva! Ona je mrtva! Ta mu je reenica monotono i neprestano tukla u mozgu tupi bol; dok su njegove noge mehaniki slijedile trag njenih ubojica, a sva njegova ula bila podsvijesno budna za vjeno prisutne opasnosti dungle.

    Postepeno je straan bol to ga je trpio izazvao u njemu jo jedan osjeaj, tako stvaran, tako opipljiv da se inilo da to netko hoda uz njega. Bila je to mrnja i ona mu je donijela stanovitu utjehu jer to je bila sublimna mrnja koja ga je oplemenjivala, kao to je oplemenila i bezbrojne druge ljude nakon toga mrnja prema Njemakoj i Nijemcima. Ona se usredotoila naravno na ubojicu njegove druice, ali ukljui-vala je sve njemako, ivo ili neivo. Kad se ta misao uvrstila

  • u njemu, on se zaustavio i podiui lice prema Gorou, mjese-cu, prokleo je podignutih ruku poinitelje odvratnog zloina to se dogodio u ovom nekada mirnom bungalovu, koji je ostao iza njega, prokleo je njihove pretke, potomke, cijelu njihovu vrstu i zakleo se da e voditi protiv njih nemilosrdni i nepo-pustljivi rat, dok god ga smrt ne lii te obaveze.

    Gotovo neposredno zatim osjetio je zadovoljstvo, jer dok se trenutak prije njegova budunost inila praznom, sada je bila ispunjena mogunostima i planovima. Razmiljanje o njima donijelo mu je, ako ne sreu, a ono bar osloboenje od neutje-ne boli jer je pred njim leao veliki posao koji e zauzeti sve njegovo vrijeme.

    Liivi se svih vanjskih simbola civilizacije, Tarzan se takoer moralno i mentalno preobrazio u divlju zvijer, kako je bio i odgojen. Nikada njegova uljudnost nije bila vie nego tanki sloj laka to ga je navlaio na se za volju one koju voli, jer je mislio da je ona sretnija kada ga takvim vidi. U stvari, on je duboko u sebi uvijek prezirao vanjske dokaze takozvane kulture. Civilizacija je Tarzanu-majmunu znaila ogranienje slobode u svim njenim oblicima slobode djelovanja, slobode misli, slobode ljubavi, slobode mrnje. Odjea mu se gadila neudobna, runa, poput kakvog zatvora od tkanine, podsjeala ga je uvijek na okove, kojim su sputana ona jadna stvorenja to ih je vidio u londonskom i parikom ivotu. Odjea je znak one hipokrizije, koju civilizacija predstavlja himbe, da se nosioci odjee stide onoga to ona pokriva, ljudskog oblika, zdravog i lijepog tijela. Tarzan je znao kako glupo i patetino izgledaju nie ivotinjske vrste u civiliziranoj odjei, jer je vidio nekoliko tako odjevenih, bijednih bia, u razliitim putujuim cirkusima u Evropi, i znao je da ovjek u njoj isto tako izgleda glupo i patetino, jer su jedini ljudi koje je vidio u prvih dvadeset godina svog ivota bili, poput njega samog, goli divljaci. ovjek-majmun bio je pun divljenja za miiavo, dobro graeno tijelo, bilo da ono pripada lavu, antilopi ili ovjeku, i uvijek je bilo, izvan dosega njegovog shvaanja kako se odjea moe smatrati ljepom nego ista, vrsta, zdrava put, a kaput i hlae elegantnijima od blagih krivina napetog miija koje igra pod elastinom koom.

  • U civilizaciji je Tarzan naao pohlepu i sebinost i

    okrutnost, koje su daleko nadilazile one to ih je poznavao u svojoj rodnoj i divljoj dungli, i premda mu je civilizacija dala njegovu druicu i nekoliko prijatelja koje je volio i oboavao, on je ipak nije bio u stanju nikada prihvatiti, kao vi ili ja, koji poznajemo malo to drugo, a esto i nita drugo; i tako je sada s osjeanjem olakanja napustio tu civilizaciju i sve to ona predstavlja i opet jednom krenuo u dunglu, gol golcat, osim bedrene pregae i svoga oruja.

    Lovaki no njegova oca visio mu je o lijevom boku, njegov luk i tobolac sa strijelama bili su prebaeni preko ramena, dok mu je oko grudi, s ramena jedne ruke i ispod pazuha druge, bio omotan dugaak konop od pletene trave, bez kojega bi se Tarzan osjeao potpuno gol, onako, kako biste se vi osjeali kad bi vas netko gurnuo bez ikakve odjee na ulicu punu ljudi. Teko ratniko koplje koje je katkada nosio u jednoj ruci, a katkada vjeao s pomou jedne ome oko vrata, da mu visi niz lea, upotpunjavalo je i sada njegovo naoruanje i opremu. Dijamantima ukraeni medaljon sa slikama majke i oca, koji je nosio sve dok ga nije dao kao znak najvee panje Jani Clayton, prije njihova vjenanja, sada mu je nedostajao. Ona ga je odonda stalno nosila, ali kad je naao njeno tijelo u spavaonici, na njemu nije vidio medaljona, tako da je sada njegovo traenje osvete bilo ujedno i traenje ukradenog ukrasa.

    S pribliavanjem ponoi Tarzan je poeo osjeati posljedice fizikog napora dugih sati putovanja i shvatio da ak i miii kao to su njegovi imaju granica. Njegovo progonjenje ubojica nije se odlikovalo pretjeranom brzinom, ve je prije bilo u skladu s njegovim karakternim odlikama koje su se izraavale u tvrdoglavoj odlunosti da od Nijemaca zahtijeva vie nego oko za oko i vie nego zub za zub. U njegovim planovima, element vremena igrao je tek neznatnu vanost.

    Izvana kao i iznutra, Tarzan se preobrazio u zvijer, a u ivotu zvijeri, vrijeme, kao mjera trajanja, nema nikakva znaenja. Zvijer se aktivno zanima samo za sada, i za nju je uvijek sada i uvijek e biti; za nju je vrijeme vjenost u kojoj ostvaruje svoje namjere. ovjek-majmun je prirodno imao

  • poneto razvijenije i ire shvaanje vremenskih granica, ali kao i druge zvijeri, kretao se s velianstvenom odmjerenou kada ga nikakva hitna stvar nije nagonila na brzu akciju.

    Posvetivi svoj ivot osveti, osveivanje je postalo njegov pri-rodni nain postojanja, i prema tome nije bilo nimalo hitno. I tako je on odmjereno krenuo u potjeru. Budui da ranije nije osjetio umora, nije se ni odmarao, a mozak mu je bio zaokup-ljen mislima o bolu i osveti. Ali sada je shvatio da je umoran i potraio je ogromno praumsko stablo, na kojem je proveo ve mnoge noi u dungli.

    Tamni oblaci koji su se brzo kretali preko neba prekrivali su tu i tamo sjajno lice Goroa, mjeseca, i upozorili ovjeka-majmuna da se blii oluja. U dubini dungle sjene oblaka stvarale su gustu tamu koja se gotovo mogla opipati tama koja bi za vas bila uasna, uz pratnju utanja lia i pucke-tanje granica, i svojim jo jezivijim intervalima potpune tiine, u kojima bi i najsiromanija mata morala zamisliti zvijeri koje napeto vrebaju na plijen, usredotoene na posljednji skok.

    Kroz sve to Tarzan je prolazio ravnoduno, premda uvijek oprezan i budan. as bi se s lakoom popeo do niih katova isprepletenih kronji, kad ga je neko fino ulo upozorilo da Numa, lav, lei upravo ispred njega na svojoj rtvi, ili bi opet skoio lagano ustranu, kad bi prema njemu dokasao Buto, nosorog, du uske duboko izgaene staze, jer je ovjek-majmun, inae spreman da stupi u borbu na najmanji znak opasnosti, izbjegavao nepotrebne sukobe.

    Kad se naposljetku bacio na stablo koje je traio, teki je oblak prekrio mjesec i vrhovi kroanja poeli su se divlje ljuljati na vjetru to je sve vie i vie rastao, i svojim kamenjem priguio sve slabije zvukove dungle. Tarzan se uspeo prema vrstim raljama gdje je davno prije postavio i vrsto privezao malu platformu od granja. Ve se jako smrailo i gotovo se cijelo nebo prevuklo krupnim crnim oblacima.

    Tada se ovjek-majmun zaustavio, a njegove su se osjetljive nozdrve rairile, njukajui zrak oko sebe. Zatim, brzinom i spretnou make, on je skoio daleko van na granu to se njihala, bacio se uvis kroz tamu, uhvatio drugu zaljuljao se na njoj i bacio se jo vie. to je moglo tako naglo pretvoriti

  • prirodno i odmjereno uspinjanje divovskog ovjeka u brzu i opreznu akciju ovog skretanja kroz granje? Drugi ovjek ne bi mogao nita vidjeti ak ni malu platformu, koja je trenutak prije bila iznad njega, a koja se sada nalazila pravo ispod njega; ali dok se on njihao iznad platforme, ulo se zlokobno reanje i tada, kada se mjesec na trenutak pojavio, na platformi se nejasno ocrtala tamna masa, koja se na njoj ispruila mrani obris, koji se smjesta, kad su se oi privikle na tamu, pokazao kao lik ite, pantere.Odgovarajui makinom reanju, duboko i jednako krvoedno reanje provalilo je iz grudiju ovjeka-majmuna reanje koje je upozoravalo panteru da je stupila nogom u tui log, ali ita nije bio raspoloen da se odatle makne. Okrenuvi svoju iskeenu njuku prema smeokoom Tarmanganiju iznad sebe, ona je zafrktala. Vrlo polako ovjek-majmun se kretao du grane, dok se nije naao ravno iznad pantere. U ovjekovoj ruci pojavio se lovaki no davno umrlog oca oruje koje mu je dalo stvarnu prevlast nad zvijerima u dungli; ali on se nadao da nee biti prisiljen da ga upotrijebi, znajui da se vie praumskih bitaka rijeilo groznim reanjem nego stvarnim sukobom, budui da je u dungli zakon blefiranja vrijedio jednako kao i drugdje samo u stvarima koje su se ticale ljubavi ili hrane, velike su se zvijeri obino sukobljavale pandama i zubima.

    Tarzan se vrsto prihvatio grane stabla i nagnuo se prema iti. Kradljive! Lopuo! viknuo je. ita se podigao u sjedei poloaj, a gole su mu pande bile tek nekoliko stopa daleko od izazivakog lica ovjeka-majmuna. Tarzan je prijetei zareao i mahnuo iti u lice svojim noem.

    Ja sam Tarzan-majmun riknuo je. Ovo je Tarzanov log. Gubi se ili u te ubiti.

    Premda je govorio jezikom velikih majmuna iz dungle, ita vjerojatno nije mogao razumjeti rijei, premda je vrlo dobro znao da bezdlaki majmun eli da ga preplai i otjera s dobro izabranog poloaja, ispod kojega se moglo oekivati da e proi kakva jestiva stvorenja, za vrijeme nonog straarenja.

    Poput munje ita se uspravio i uputio straan udarac prema svome neprijatelju, ogolivi ogromne kande, koje bi sigurno odrle lice ovjeka-majmuna, da ga je udarac pogodio.

  • Ali udarac nije pogodio Tarzan je bio bri od ite. Kad se ita opet spustio na sve etiri na malu platformu, Tarzan je skinuo svoje teko koplje i podbadao je njime iskeenu njuku zvijeri, i dok se ita branila od udaraca, njih dvoje je nastavilo strani duet urlika i reanja, od kojih se krv ledila u ilama.

    Doveden do bjesnila, ita se smjesta odluio da krene na prepad protiv uznemiritelja, ali kad je pokuao da skoi na granu, gdje se nalazi Tarzan, uvijek ga je u tome sprijeilo otro koplje, i svaki put kad bi pao natrag, koplje ga je estoko ubolo u kakvo njenije mjesto, ali na kraju, kad je bijes nadvladao svaki drugi osjeaj, on se uzverao uz vorasto deblo do grane na kojoj je stajao Tarzan. Sada su se ta dvojica suoila na ravnoj nozi. ita je pred sobom vidio brzu osvetu, a ujedno i prikladnu veeru. Bezdlaki ovjek-majmun sa sitnim pandama past e joj u ape kao bespomona rtva.

    Teka grana savila se pod teinom dviju zvijeri, dok je ita oprezno puzao prema Tarzanu a Tarzan se polako povlaio reei. Vjetar je narastao do oluje, tako da su se i najvei umski giganti njihali stenjui pod naletom vjetra, a grana na kojoj su stajala dva protivnika jedan prema drugome dizala se i sputala poput palube broda kojega baca uzburkano more. Mjesec se sada uope vie nije vidio, ali sjajni bljeskovi munje osvijetlili su s vremena na vrijeme dunglu otkrivajui stranu sliku primitivne strasti na zanjihanoj grani.

    Tarzan se povlaio odvodei itu sve dalje od debla preko nesigurne grane, gdje je oslonac pod njegovim nogama postajao sve nesigurniji. ita je, razbjenjen bolom to mu ga zadavalo koplje preao granice opreza. Stigao je ve do one take gdje je mogao jedva ta drugo da ini osim da se odrava na nogama, a upravo u tome trenutku Tarzan je odluio da napadne. S rikanjem koje se ispreplelo s grmljavinom groma skoio je prema iti, koji je mogao samo uzaludno mahati jednom ogromnom apom, dok se drugom prilijepio uz granu. Ali ovjek-majmun nije dolazio na dohvat njegovih pandi. Umjesto toga skoio je iznad prijeteih apa i zuba, koji kljocaju, okreui se u zraku i padajui na itina lea, i u tom trenutku udarac njegova noa zario se duboko u dlakavi bok. Tada je ita, razjaren bolom, mrnjom i gnjevom, poludio; vritei i maui apama, pokuao je da se okrene prema

  • majmunolikom biu koje mu se pripilo za lea. Na trenutak ita je posrnuo na grani ta se sada divlje ljuljala, pokuao se panino zakaiti pandama da se spasi, a zatim se survao u mranu dubinu, dok mu je Tarzan jo uvijek bio vrsto na leima. Obojica su pali probijajui se kroz grane koje su prtale i lomile se. Ni na trenutak ovjek-majmun nije ispustio ni olabavio svoj ubilaki zahvat nad neprijateljem. Upustio se u samrtnu bitku, i vjeran primitivnim instinktima divljine, nepisanom zakonu dungle znao je da jedno ili oboje moraju umrijeti prije nego bitka zavri.

    ita se, kao prava maka, spustila na sve etiri ispruene ape, dok ga je teina ovjeka-majmuna pritisla o zemlju, a dugi mu se no ponovo zabio u slabine. Jo jednom je ita pokuao da se podigne, ali je opet pao na zemlju. Tarzan je osjetio kako su divovske miice ispod njega popustile. ita je bio mrtav. Ustajui, ovjek-majmun postavio je nogu na tijelo pobijeenog neprijatelja, podigao lice prema nebesima, koja grme, i dok su munje sijevale i strahovita kia se na njega sruila, riknuo je divlji pobjedniki poklik velikih majmuna.

    Ostvarivi svoj cilj istjerivanjem neprijatelja iz loga, Tarzan je prikupio naramak dinovske paprati i popeo se na svoj mokri leaj, Postavivi nekoliko grana paprati na motke platforme, legao je i pokrio se ostalim granjem da se zatiti od kie, i tu je usprkos zavijanju vjetra i grmljavini groma odmah zaspao.

  • lavlja spilja

    Kia je trajala dvadeset etiri sata pljutei kao iz kabla, tako da je trag to ga je Tarzan slijedio bio potpuno izbrisan kada je kia prestala. Osjeajui hladnou i neudobnost, divlji je Tarzan prolazio kroz gutike vlane dungle. Manu, maj-mun, drhtei i brbljajui u mokrim stablima, sipao je psovke, kad bi mu se Tarzan pribliio, da odmah zatim pobjegne. ak su pantere i lavovi doputali gnjevnom Tarmanganiju da prolazi bez smetnje.

    Kada je sutradan opet zasjalo sunce i toplina sunca zagri-jala hladnu, smeu, prostranu ravnicu, Tarzanovo raspolo-enje je poraslo, ali je jo uvijek bio mrzovoljan, naduren, surov, dok se kretao neprestano i uporno prema jugu nadajui se da e tamo ponovo otkriti trag Nijemaca. Nalazio se sada ve u njemakoj Istonoj Africi i namjeravao je da obie planine zapadno od Kilimandara izbjegavajui dragovoljno njegove iljate vrhunce, i da zatim skrene prema istoku du june strane planinskog lanca prema eljeznikoj pruzi to vodi u Tangu jer mu je njegovo iskustvo meu ljudima govorilo da e njemake ete vjerojatno krenuti prema toj eljeznici.

    Dva dana kasnije, s junih obronaka Kilimandara zauo je daleko od istoka grmljavinu topa. Poslijepodne je bilo sparno i oblano, i sada, dok je prolazio kroz uski klanac nekoliko krupnih kapi kie palo mu je po golim ramenima. Tarzan je samo zatresao glavom i reanjem dao oduka nezadovoljstvu, a onda je potraio sklonite jer mu je ve bilo posve dovoljno moenja i vlage. elio je da pouri u smjeru grmljavine, jer je znao da se tamo negdje Nijemci bore protiv Engleza. Na

  • trenutak grudi su se isprsile od ponosa na pomisao da je i on Englez, a onda je opet estoko zatresao glavom:

    Ne promrmljao je Tarzan-majmun nije Englez jer Englezi su ljudi a Tarzan je Tarmangani.

    Ali ak ni pred svojom tugom ni pred tvrdoglavom mrnjom na cijelo ovjeanstvo nije mogao sakriti, da njegovo srce ivlje kuca na pomisao da se to ba Englezi bore protiv Nijemaca. Bilo mu je ao to su Englezi ljudi a ne veliki bijeli majmuni, kakvim je sama sebe opet smatrao.

    Sutra pomislio je krenut u tim putem i nai Nijemce a onda se dao na neposredni zadatak da pronae kakvo sklonite prije oluje. Uskoro je primijetio nizak i uzak ulaz u neto nalik spilji u podnoju klisure to je zatvarala sjevernu stranu kanjona. S izvuenim noem pribliio se oprezno tom mjestu jer je znao, ako se tu nalazi spilja, da onda mora biti nesumnjivo log kakve druge zvijeri. Ispred ulaza leale su velike gromade kamena razne veliine, nalik kamenju razbacanom du cijelog podnoja klisure, i Tarzan je pomislio, da e, ako otkrije da je spilja nenastanjena, zabarikadirati ulaz i osigurati za se mirnu i udobnu no odmarajui se u zaklonje-noj unutranjosti. Neka samo oluja bjesni napolju, Tarzan e ostati u spilji na toplom i suhom dok ne prestane. Iz otvora je tekao mali potoi hladne vode.

    Pribliivi se spilji, Tarzan je klekao i onjuio tlo. Duboko reanje izmaklo mu se iz grudi, a gornja mu se usna iskrivila ogoljujui onjake.

    Numa! promrmljao je, ali se nije zaustavio. Numa moda nije kod kue. On e to ve istraiti. Ulaz je bio tako nizak da je ovjek-majmun bio prisiljen da se spusti na sve etiri, da bi mogao gurnuti glavu kroz otvor, ali prvo je pogledao, oslunuo i omirisao u svim pravcima iza lea, da ne bi odande dolo kakvo iznenaenje.

    Prvi pogled u spilju otkrio je pred njim uzak tunel, kojemu se na drugom kraju vidjelo danje svjetlo. Unutranjost tunela nije bila toliko tamna da ovjek-majmun nije smjesta vidio da je prostor privremeno nenastanjen. Oprezno napredujui, otpuzao je do suprotnog kraja, premda mu je bilo potpuno jasno to bi se s njim moglo dogoditi, kad bi Numa iznenada uao iza njega u tunel. Ali Numa se nije pojavio i ovjek-

  • majmun je napokon dospio do otvora, i uspravivi se, naao se u hridinastom procijepu gdje su se strmi zidovi gotovo okomito uzdizali sa svih strana. Tunel je iz tog okruenog klanca prolazio kroz stijenu. Bio je to jedini put iz vanjskoga svijeta u ovaj veliki dep, potpuno zatvoren strmim stijenama. Osim uskog tunela nije bilo drugog ulaza u klanac, nekoliko stotina koraka dug i pedeset irok, inilo se da je klanac nastao od toga, to je voda malog potoia koji je dolazio negdje s Kilimandara neprestano dubla granitnu klisuru. Taj je potoi tekao i sada preko ruba stijene na suprotnoj strani klanca stvarajui u dnu stijene malo jezerce, iz kojeg je dalje kao rijeica nastavljao da tee prema tunelu kroz koji je izlazio van u planinsku prosjeklinu. Jedno jedino veliko stablo raslo je u sredini klanca, dok je bunje otre trave bilo razbacano tu i tamo izmeu stijena na ljunkovitom tlu.

    Kosti mnogih velikih ivotinja leale su uokolo a meu njima i nekoliko ljudskih lubanja. Tarzan je podigao obrve.

    Ljudoder promrmljao je a koliko se ini vlada ovdje ve dugo vremena. Noas e Tarzan spavati u logu ljudodera, a Numa moe da rie i guna pred vratima koliko hoe.

    ovjek-majmun zaao je duboko u klanac ispitujui svoju okolinu, i sada stojei kraj stabla, uvjerivi se da e mu tunel biti suho i mirno sklonite za ovu no, okrenuo se da se istim putem vrati do vanjskog ulaza tunela i da ga zagradi kamenjem, da se zatiti od Numina povratka. Ali tek to je pomislio na Numu, do njegovih uiju doprlo je neto to ga je sledilo u statuesknu nepominost, dok su mu oi bile uprte u drijelo tunela. Trenutak kasnije glava ogromnog lava pojavila se, uokvirena velikom crnom grivom. utozelene okrugle oi blistale su bez treptanja, ravno u Tarmanganija koji je provalio u Numin dom dok se iz dubokih grudi lava zaulo prijetee reanje, a gubica mu se otvorila, pokazujui mone onjake.

    Dangov brate! viknuo je Tarzan ljutit, to se Numa vratio u pravi as da mu pokvari raune. Htio je mirni i udobni noni odmor. Ja sam Tarzan-majmun, gospodar dungle. Noas u ovdje ja spavati, odlazi! Ali Numa nije otiao. Umjesto toga, prijetei je riknuo i krenuo nekoliko koraka prema Tarzanu. ovjek-majmun zgrabio je kamen i bacio ga u iskeenu njuku. ovjek nikad ne moe biti siguran, kako e se ponijeti

  • lav. Ovaj bi se mogao naprosto okrenuti i pobjei na prvu prijetnju. Tarzan je blefirao mnoge lavove u svoje vrijeme, ali ovoga puta ne. Kamen je pogodio Numu ravno u njuku to je najnjeniji dio tijela ovih maaka i umjesto da ga je natjerao u bijeg, pretvorio ga je u razbjenjelu mainu gnjeva i razaranja.

    Oi lava ljudodera gledale su ravno u Tarzana koji je provalio u njegov dom. Zaulo se prijetee reanje a gubica mu se otvorila...

  • Rep mu se podignuo, ukoeno i uspravno, i s nizom stra-

    nih rikova sjurio se prema Tarmanganiju brzinom ekspresnog vlaka. Ni trenutak prerano Tarzan je stigao do stabla i bacio mu se u grane, unuvi tamo, i sipajui uvrede na kralja ivotinja, dok je Numa obilazio u krugu oko njega, bijesno reui i riui.

    Sada je uveliko padala kia pridonosei tako razoaranju i neudobnosti ovjeka-majmuna. Bio je vrlo bije san, ali ipak samo toliko koliko je to doputala neposredna potreba u bliskoj i samrtnoj borbi s lavom znajui da se samo sreom i vlastitom sposobnou moe suprotstaviti stranoj nadmoi miia, teine, zubiju i kandi, pa tako sada nije ni pomislio na to da sie i da se upusti u nejednaku i nepotrebnu bitku, tek zato da bi bio nagraen s malo dodatnog linog komfora. I tako je sjedio poput ptice na stablu dok je kia uporno padala, a ispod njega bez prestanka kruio lav bacajui povremeno po koji eznutljivi pogled prema njemu.

    Tarzan je razgledavao strme zidine traei nekakav izlaz za bijeg. Obian ovjek bi bio pred tim stijenama potpuno zbunjen, ali ovjek-majmun naviknut na penjanje, vidio je nekoliko mjesta gdje bi mogao nai oslonac za nogu, moda nesiguran ali ipak dovoljan da mu prui mogunost da pobjegne, ako Numa barem na trenutak odluta do drugog kraja klanca. Ali Numa, uprkos kii, nije pokazivao ni najmanje volje da napusti svoje mjesto, tako da je Tarzan na kraju poeo ozbiljno razmiljati o tome da li se ipak ne bi vie isplatilo da se upusti u bitku, nego da dalje sjedi ovako promrzao, vlaan i ponien na stablu.

    Ali upravo dok je o tome premiljao, Numa se iznenada okrenuo i dostojanstveno otkoracao prema tunelu ne osvrui se. Onog asa kad je lav nestao, s vida Tarzan je lagano skoio na tlo s druge strane stabla i odjurio najveom brzinom prema klisuri. Tek to je lav uao u tunel, ve je natrake i izaao, i okreui se poput munje, zaletio se du klanca punom brzinom za ovjekom-majmunom koji je bjeao. Ali Tarzanova je prednost bila prevelika ako bude uspio nai mjesto gdje da se uhvati prstima i osloni nogom na glatkoj i strmoj stijeni, bit e spaen, ali ako se oklizne s vlanog kamena, njegova je

  • sudbina zapeaena jer e pasti ravno u Numine pande, u kojima je ak i veliki Tarmangani potpuno bespomoan.

    Sa spretnou make Tarzan je ustrao uz klisuru tridesetak stopa; tek se tada zaustavio i naavi tamo siguran oslonac za noge, zastao je i pogledao dolje u Numu, koji je skakao u zrak s divljim i uzaludnim naporima da se popne po stjenovitoj strmini do svog plijena. Lav je skakao u vis, petnaest ili dvadeset stopa od zemlje samo da bi ponovo pao na zemlju, bez uspjeha. Tarzan ga je gledao asak dva, a onda je zapoeo polagano i oprezno uspinjanje prema vrhu. Nekoliko puta je tek s velikim tekoama pronaao oslonac, ali na kraju se izvukao preko ruba klisure, ustao, podigao komad kamena, bacio ga na Numu i otiao.

    Naavi lagani put da sie do kanjona, namjeravao je nastaviti svoje kretanje u pravcu topova koji su jo uvijek grmjeli, kad ga je iznenada misao zaustavila i polusmijeak mu zatitrao oko usana. Okreui se, otrao je brzo natrag do vanjskog otvora Numinog tunela. Pribliivi mu se, oslukivao je nekoliko asaka, a onda je urno poeo skupljati veliko kamenje i nagomilavati ga pred ulaz. Gotovo je ve zatvorio ulaz, kada se iznutra pojavio lav, krvoedan i bijesan lav koji je apama i kandama udarao o kamenje urliui tako snano da je zemlja drhtala, ali rika nije plaila Tarzana-majmuna. Sklapajui svoje djetinje oi i uljuljkujui se u san na Kalinim dlakavim grudima, Tarzan je u bezbrojnim noima davnih godina spavao uz divlju muziku sline rike. Jedva da je proao ijedan dan ili ijedna no njegova ivota u dungli a gotovo sav svoj ivot proveo je u dungli da nije uo riku gladnih lavova ili bijesnih lavova ili zaljubljenih lavova.

    Ti zvukovi ticali su se Tarzana taman toliko koliko bi se zvuk automobilske trube mogao ticati nekog gradskog ovjeka ako ste ba ispred automobila, truba e vas upozoriti da se sklonite, ako mu niste na putu, neete je ni primijetiti. U prenesenom smislu Tarzan se nije nalazio ispred automobila Numa ga nije mogao dohvatiti, a Tarzan znajui to nastavio je bez urbe da zatvara ulaz, sve dok vie nije bilo nikakve mogunosti da Numa izae. Kad je to dovrio, narugao se skrivenom lavu iza pregrade i nastavio put prema istoku.

  • Ljudoder koji vie nee derati ljude govorio je sam

    za sebe. Te noi Tarzan je leao pod isturenim kamenom jedne

    klisure. Idueg jutra nastavio je putovanje, zaustavljajui se tek toliko da uhvati kakav plijen i zadovolji glad. Druge ivotinje iz dungle prvo jedu a onda spavaju, ali Tarzan nika-da nije doputao da mu se trbuh mijea s planovima. U tome je bila jedna od najveih razlika izmeu ovjeka- majmuna i njegovih drugova iz dungle.

    Pucnjava ispred njega pojaavala se i slabila u toku dana. Primijetio je da je najjaa u zoru, a da neposredno nakon sumraka i u toku noi gotovo prestaje. Usred, poslijepodneva drugoga dana naiao je na trupe koje se kreu prema frontu. inilo se da su to zapravo pljakaki pohodi jer su ete gonile pred sobom koze i krave, a nosai uroenici bili su natovareni itaricama i drugom hranom. Primijetio je da su svi uroenici povezani lancima oko vratova a vidio je isto tako da se ete sastoje od vojnika uroenika u njemakim uniformama. Samo su oficiri bili bijelci. Nitko nije primijetio Tarzana, a ipak je on bio neprestano pokraj njih ili ak izmeu njih. Pregledao je znakove na njihovim uniformama i vidio da nisu jednaki onima, koje je skinuo s jednog od mrtvih vojnika u bungalovu, pa je nastavio pokraj njih dalje. nevidljiv u gustoj ikari. Naiao je na bijelce, a nije ih ubijao; ali samo zato to ubijanje sveukupnih Nijemaca nije jo uvijek bilo prvi i najvaniji cilj njegova ivota prije svega elio je da otkrije pojedinca, koji je ubio njegovu enu. Nakon to mu taj poloi raune, on e se upustiti u to da rijei druge sitne zadatke, to jest da pobije sve Nijemce koji mu dou na put, a namjeravao je da mu se mnogi nau na putu jer on e ih loviti isto onako kao to profesio-nalni lovci love lavove i ljudodere.

    to se vie pribliavao liniji fronta, ete su postajale sve brojnije. Viao je kamione i volovske zaprege i drugu vojniku opremu, a uvijek je uz njih primjeivao i ranjenike kako hodaju ili kako ih prenose u pozadinu. Preao je preko pruge iza njih i prosudio da ranjenike odnose do eljeznike stanice da ih transportiraju u centralnu bolnicu, moda ak u mjesto Tanga na obali.

  • Bio je ve sumrak kad je stigao do velikog vojnikog logora

    skrivenog u podnoju planine Pare. Pribliujui se logoru iz pozadine, otkrio je da su strae slabe, a da i to malo straara nije budno, tako da mu je bilo vrlo lako da nakon to se spustila tama ue u logor i ulja se po njemu, prislukujui iza atora, traei bilo kakav trag koji e ga odvesti do ubojice njegove Jane.

    Kad se zaustavio kraj atora, uz koji je sjedilo nekoliko vojnika uroenika, nauo je nekoliko rijei, izgovorenih dijalek-tom, koje su mu odmah privukle panju.

    Waziri su se borili kao avoli, ali mi smo bolji ratnici i sve smo ih poubijali. Kad smo svrili, doao je kapetan i ubio enu. Inae je stajao vani i vrlo glasno vikao, dok svi neprijatelji nisu bili pobijeni. Potporunik von Goss je hrabriji, on je uao i stajao kraj vrata viui na nas takoer vrlo glasno, i naredio nam je da prikujemo ranjenog Wazirija uza zid, a onda se glasno smijao jer je ovjek patio. Svi smo se mi smijali. Bilo je vrlo smijeno.

    Poput grabeljive zvijeri, smrknut i straan, Tarzan je uao u sjenama pokraj atora. Kakve su mu misli prolazile divljim mozgom? Tko to moe da zna?

    Nijednog vanjskog znaka strasti nije otkrivao izraz na lijepom licu. Hladne sive oi pokazivale su samo napetu panju. Uskoro se vojnik, kojega je Tarzan sluao, podigao i pozdravljajui ostale, krenuo. On je proao tek deset stopa od ovjeka-majmuna i produio prema pozadini logora. Tarzan ga je slijedio i u sjeni jednog velikog buna sustigao je svoju rtvu. Nije se uo ni jedan jedini zvuk, kad je ovjek-zvijer skoio na lea svoje rtve i oborio je na zemlju. elini prsti su se istovremeno sklopili oko vojnikova grla, priguivi povik koji je ovaj zaustio. Tarzan je odvukao svoju rtvu drei je za vrat u grmlje.

    Da nisi ispustio ni glasa upozorio je uroenika na njegovom vlastitom dijalektu popustivi malo stisak na vratu.

    Momak je zijevao, pokuavao je da doe do daha, kolutao je preplaenim oima nastojei da vidi kakvo je to stvorenje u ijoj se vlasti nalazi. U tami je vidio samo golo smee tijelo kako se naginje iznad njega, ali jo uvijek se sjeao strahovite snage monih miia koji su mu zatvorili dunik i odvukli ga u

  • grmlje, kao da je kakvo malo dijete. Ako i jest kakva misao, da se odupre, prola njegovim mozgom, mora da ju je smjesta odbacio jer nije ni pokuao da pobjegne.

    Kako se zove oficir koji je ubio enu u bungalovu gdje ste se borili s Wazirima? upitao je Tarzan.

    Kapetan Weiner odgovorio je Crnac kad je uspio opet doi do glasa.

    Gdje je? zapitao je ovjek-majmun. On je ovdje. Moda je sad u tabu. Mnogi oficiri? odlaze

    naveer tamo da prime zapovijedi. Odvedi me tamo zapovijedio je Tarzan a ako me ot-

    kriju odmah u te ubiti. Ustani. Crnac je ustao i poveo Tarzana okolnim putem kroz logor.

    Nekoliko puta bili su prisiljeni da se skrivaju, dok su prolazili vojnici, ali napokon su stigli do velikog stoga sijena, koje se suilo, iza kojega je Crnac pokazao jednokatnu zgradu u daljini.

    Ono je tab rekao je. Dalje se ne moe a da te ne vide. Tuda se mota mnogo vojnika.

    Tarzan je shvatio da nee moi nastaviti dalje u drutvu sa Crncem. Okrenuo se i pogledao momka kao da na as razmilja to da s njim uini.

    Ti si jedan od onih koji su prikovali na zid Wasimbu, Wazirija uputio je prema njemu optubu dubokim i tihim, premda ne manje stranim glasom.

    Crnac je zadrhtao, a koljena su mu klecala. On nam je naredio da to uinimo preklinjao je. Tko vam je naredio da to uinite? upitao je Tarzan. Potporunik von Goss odgovorio je vojnik. I on je

    ovdje. Nai u ga ja odgovorio je Tarzan smrknuto. Ti si je-

    dan od onih koji su prikovali na zid Wasimbu, Wazirija, i dok je on patio ti si se smijao.

    Momak se zaljuljao. On kao da je shvatio da optuba ujedno znai i njegovu smrtnu osudu. Bez ijedne daljnje rijei, Tarzan je zgrabio ovjeka za vrat. Kao i prije nije se ulo od njega ni glasa. Divovski su se miii napeli. Ruke su poletjele uvis, za njima i tijelo crnog vojnika, jednog od onih koji su raspeli Wasimbu, Wazirija, i tijelo je opisalo u zraku krug

  • jednom, dvaput, triput, a onda ga je ovjek-majmun daleko odbacio i krenuo u smjeru taba generala Krauta.

    Jedna jedina straa u pozadini zgrade prijeila mu je put. Tarzan je puzao, potrbuke, prema straaru koristei prednost svakog zaklonita, kao to jedino grabeljiva ivotinja, odgojena u dungli, moe da uini. Kad su straareve oi bile upravljene prema njemu, Tarzan bi se priljubio uz zemlju, nepokretan kao kamen, a kad bi straar okrenuo pogled, on bi se hitro pomakao naprijed. Uskoro se naao na udaljenosti pogodnoj za napad. Priekao je dok mu ovjek nije jo jednom okrenuo lea, a onda se podigao i beumno jurnuo prema njemu. Ni ovog puta nije se ulo ni uma dok je Tarzan nosio, mrtvo tijelo prema zgradi.

    Prizemlje zgrade bilo je osvijetljeno, dok je kat bio u mraku. Kroz prozore je Tarzan ugledao veliku dnevnu sobu, a iza nje drugu neto manju sobu. U prvoj se nalazilo mnogo oficira. Neki su etali uokolo, razgovarajui, dok su drugi sjedili za poljskim stolovima piui. Prozori su bili otvoreni i Tarzan je mogao uti to su govorili, ali njega nita od toga nije zanimalo. Bio je to uglavnom razgovor o njemakim uspjesima u Africi i nagaanja, kada e njemaka vojska u Evropi stii do Pariza. Neki su govorili da je Kajzer bez sumnje ve tamo, a drugi su na sve mogue naine ocrnjivali Belgiju.

    U manjoj sobi pozadi, krupan ovjek crvena lica sjedio je za stolom. Iza njega su drugi oficiri isto tako sjedili, dok su dvojica stajala u stavu mirno ispred generala koji ih je ispitivao. Dok je govorio, general se poigravao uljanicom to je stajala na stolu. Uskoro se zaulo kucanje na vratima i jedan autant uao je u sobu. Salutirao je i izvjestio:

    Gospoica Kircher je stigla, gospodine. Neka ue zapovjedio je general, a zatim kimnuo

    glavom dvojici oficira ispred sebe dajui im znak da su slobodni.

    Ulazei u sobu, gospoica se mimoila s njima na vratima. Oficiri li maloj sobi skoili su na noge i salutirali, dok je gospoica odgovorila na tu pristojnost malim naklonom i letiminim smijekom. Bila je to vrlo zgodna djevojka. ak i gruba uprljana jahaa odjea i skorena praina na njenom licu

  • nisu mogle sakriti da je zgodna i mlada. Nije mogla imati vie od devetnaest godina.

    Prila je stolu iza kojega je stajao general i izvadivi iz unu-tarnjeg depa kaputa savijeni papir pruila mu ga je bez rijei.

    Sjednite, gospoice, rekao je on, a drugi oficir donio joj je stolicu. Nitko nije progovorio, dok je general itao sadraj papira.

    Tarzan je bolje promotrio ljude u sobi. Pitao se da li jedan od njih nije ba kapetan Weiner jer su dvojica meu njima imali in kapetana. Prosudio je da je djevojka vjerojatno lan Slube sigurnosti pijun. Njena ljepota nije mu znaila nita bez ijednog trunka oklijevanja ili kajanja mogao je da zavrne taj lijepi mladi vrat. Bila je Njemica i to mu je bilo dovoljno, ali pred njim je stajao drugi i mnogi vaniji zadatak. On je htio da se domogne kapetana Weinera.

    Napokon je general podigao oi s papira. Dobro rekao je djevojci, a onda se obratio jednom od

    pomonika poaljite po majora Weinera. Major Weiner! Tarzan je osjetio kako se kratka dlaka na

    njegovom zatiljku najeila. Znai ve su unaprijedili zvijer koja je umorila njegovu Jane nema sumnje da su ga unaprijedili upravo za taj zloin.

    Autant je napustio sobu a drugi su se upustili u openiti razgovor pa je Tarzanu postalo jasno da su njemake snage u Istonoj Africi brojno znatno nadmonije britanskim i da Britanci trpe velike gubitke. ovjek-majmun stajao je sakriven u skupini grmova, i mogao je promatrati unutranjost sobe a da ga iznutra nitko ne primijeti, dok je istovremeno bio skriven od pogleda nekog tko bi sluajno mogao prii mjestu onog straara to ga je ubio. On je svaki as oekivao da se pojavi patrola ili smjena i otkrije da nema straara. Znao je da e se tada poduzeti temeljita i neodlona pretraga.

    Nestrpljivo je oekivao dolazak ovjeka, kojeg trai i uskoro je bio nagraen ponovnom pojavom autanta, kojeg su poslali da ga dovede, i koji se sada vratio u drutvu oficira srednje visine i ratobornih brkova. Pridolica je pristupio stolu, zaustavio se i salutirao raportirajui. General je odgovorio na pozdrav i okrenuo se prema djevojci.

  • Gospoice Kircher rekao je dopustite mi da vam

    predstavim majora Weinera. Tarzan nije ekao da jo neto uje. Poloivi dlan na

    prozorski prag, skoio je u sobu usred zaprepatenog drutva Kajzerovih oficira. U jednom jedinom skoku naao se kraj stola i zamahom ruke bacio je svjetiljku u debeli trbuh generala koji je u slijepom pokuaju da pobjegne pred plamenom pao na lea zajedno sa stolicom. Dva autanta skoila su na ovjeka-majmuna, koji je dograbio prvoga i bacio ga drugom u lice. Djevojka je skoila sa stolice i stala priljubivi se uza zid. Drugi su oficiri glasno dozivali strae i pomo. Ali Tarzanov cilj je bio samo jedan pojedinac i on ga ni na as nije isputao iz vida. Oslobodivi se u jednom trenutku napadaa, on je zgrabio majora Weinera, prebacio ga preko ramena i skoio kroz prozor tako brzo, da se zaprepateni skup nije mogao sabrati jedva shvaajui to se dogodilo.

    Jedan jedini pogled dostajao mu je da vidi da je straarevo mjesto jo uvijek prazno, i as kasnije on i njegov teret nali su se u sjeni stoga sijena. Major Weiner nije ispustio ni glasa, zbog najjednostavnijeg razloga to mu je grkljan bio vrsto stegnut. Sada je Tarzan malo olabavio stisak, da bi ovjeku dopustio da doe do daha.

    Ako samo ispusti glas, udavit u te ko pile, rekao je. Oprezno i s beskrajnim strpljenjem, Tarzan je proao kraj

    posljednje strae. Prisiljavajui zarobljenika da hoda pred njim, gurao ga je prema zapadu dok kasno u no nije opet preao preko eljeznike pruge, gdje se osjeao razmjerno sigurnim da ga nee otkriti. Nijemac je kleo i mrmljao i prijetio i postavljao pitanja, ali jedini odgovor bio bi jo jedan ubod Tarzanova koplja. ovjek-majmun gonio ga je naprijed kao to bi gonio svinju, s tom razlikom da bi prema svinji postupao s vie potovanja, a prema tome i s vie obzira.

    Sve do tog asa Tarzan nije mnogo mislio o detaljima svoje osvete. Ali sada je razmiljao, kakva treba da stigne kazna zarobljenika. Jedna jedina stvar bila je sigurna kanjavanje mora zavriti smru. Kao svi hrabri ljudi i smione zvijeri, Tarzan nije imao gotovo nikakvu prirodnu naklonost prema muenju ali ovaj je sluaj bio jedinstven u njegovom iskustvu. Uroeni smisao za pravdu traio je oko za oko, a

  • njegova nedavna zakletva zahtijevala je ak i vie. Da, ovaj stvor mora da otrpi vee muke od onih, koje je nanio Jani Clayton. Tarzan se nije mogao ni nadati da e ikada natjerati tog ovjeka da pati onako, kao to on sam pati, budui da fizika bol ne moe nikad da dosegne strahotu i profinjenost duevnih patnji.

    itave duge noi, ovjek-majmun gonio je iscrpljenog i pre-plaenog vabu. Strana utnja njegova vodia uzdrmala je Nijemeve ivce. Kad bi on samo progovorio! Opetovano je Weiner pokuavao da iz njega, istjera ili izmoli bilo kakvu rije ali rezultat je uvijek ostajao isti neprekidna utnja, i estoki i bolni ubodi koplja. Weiner je krvario i sve ga je boljelo. Bio je toliko iscrpljen da je sa svakim korakom teturao sve vie, i esto je padao, ali opet bi ga vrh koplja nemilosrdno natjerao da se podigne na noge i nastavi dalje.

    Tek ujutro Tarzan je doao do odluke, i ona mu je stigla kao nadahnue s neba. Polagani smijeak zaigrao mu je oko usana i smjesta je potraio sklonite da prilegne i odmori se elio je da njegov zatvorenik bude sposoban za ono to ga oekuje. Ispred njih je tekao potok kojega je Tarzan prolog dana bio preskoio. Znao je mjesto, gdje ivotinje dolaze da se napiju vode i gdje e lako nai plijen. Upozoravajui Nijemca da bude potpuno tih, Tarzan je nastavio da se polako pribliava rijeici. Na tragu, to su ga ivotinje ostavile idui prema vodi, Tarzan je primijetio nekoliko antilopa koje su se upravo spremale da napuste napajalite. Gurnuo je Nijemca ustranu u grmlje i unuvi kraj njega ekao je, Nijemac je promatrao utljivog diva zaprepatenim i preplaenim oima. U zori to se tek raala, on je prvi put uspio da bolje pogleda svog otmiara, a premda se i prije zaprepastio i preplaio, ti se osjeaji nisu mogli ni usporediti s ovim, to je doivljavao sada videi ga na svjetlu.

    Tko i to je mogao biti ovaj goli i bijeli divljak? Samo ga je jednom uo da govori kada ga je upozorio da uti a i tada na odlinom njemakom i kultiviranom glasom. Promatrao ga je sada kao to fascinirana aba promatra zmiju koja se sprema da je proguta. Vidio je elegantne udove i simetrino tijelo, nepokretno kao mramorni kip, dok je to stvorenje ualo u skrovitu lisnatog bunja. Nijedan jedini ivac, nijedan jedini

  • mii nisu se na njemu pomakli. Gledao je antilope koje su polako dolazile stazom niz vjetar ne sumnjajui ni u ta. Vidio je, kako je proao mujak antilope stari mujak a zatim je jedna mlada i punaka ivotinja dola nasuprot divu koji je sjedio u zasjedi, i Weinerove su se oi razrogaile a krik uasa gotovo se odvojio od njegovih usana, kada je vidio kako je hitra zvijer, to se nalazila kraj njega skoila ravno prema grlu mladog mujaka i uo s ljudskih usana lovaki rik divlje zvijeri. Mujak se sruio, pa su Tarzan i njegov zarobljenik doli do mesa. ovjek-majmun jeo je sirovo meso ali je dopustio Nijemcu da zapali vatru i ispee svoj dio.

    Obojica su leala do kasno poslijepodne a onda su opet krenuli na put, put koji je Weineru jer nije poznavao cilja, bio toliko straan, da je povremeno puzao kraj Tarzanovih nogu molei objanjenje i milost. Ali ovjek-majmun nastavljao je put utke, sve dalje i dalje, podbadajui kopljem umornog vabu, kad god bi ovaj pokuao da zaostane.

    Bilo je podne treeg dana, kad su najzad stigli do odredita. Nakon otrog uspona i kratkog hoda, zaustavili su se na rubu okomite klisure i Weiner je pogledao dolje u uski klanac gdje je stajalo osamljeno stablo kraj male rjeice i gdje je rijetka trava izbijala iz tla posutog kamenjem. Tarzan mu je pokazao preko ruba, ali Nijemac se povukao uasnut. ovjek-majmun ga je zgrabio i grubo ga gurnuo prema ivici.

    Silazi rekao je. Drugi put je progovorio u ova tri dana, i moda je upravo njegova utnja, sama po sebi zlokobna, uinila vie da se u grudima vabe rodi uasan strah, nego vrh koplja, koje je bilo uvijek spremno da ga podbode.

    Weiner je s uasom pogledao preko ivice, i upravo je namjeravao da se pokua spustiti, kad ga je Tarzan zaustavio.

    Ja sam lord Greystoke rekao je. ena koju si umorio u zemlji Wazirija bila je moja supruga. Sada razumije zato sam doao po tebe. A sada silazi.

    Nijemac je pao na koljena. Nisam ni vidio tvoju enu kriknuo je. Smiluj mi se!

    Nisam ja ubio tvoju enu. Nita o tome ne znam... Silazi! viknuo je Tarzan podiui vrh svoga koplja.

    Znao je da ovjek lae i nije bio nimalo iznenaen to to ini. ovjek koji bez razloga ubija, tim prije e lagati kad za to ima

  • neki razlog. Weiner je jo uvijek oklijevao i zaklinjao. ovjek-majmun ubo ga je kopljem, i Nijemac je drhtavo kliznuo preko ivice i poeo opasni silazak. Tarzan ga je pratio i pomagao mu preko najteih mjesta dok nisu dospjeli nekoliko metara od dna.

    Sada budi miran upozorio ga je ovjek-majmun. Pokazao mu je rukom prema ulazu u tunel, koji je izgledao kao kakva spilja na suprotnom kraju klanca. Tamo unutra se nalazi gladan lav. Ako uspije stii do onog stabla prije nego te otkrije, moi e nekoliko dana dulje uivati u ivotu, a onda, kad bude preslab, da se dalje dri za grane stabla, Numa, ljudoder, nahranit e se posljednji put.

    Gurnuo je Nijemca s mjesta na kojem su stajali, prema zemlji.

    A sad tri rekao je. Drhtei od straha, Nijemac je pojurio prema stablu. Gotovo

    je dospio do stabla kad se strahoviti rik zauo iz drijela spilje, i gotovo istovremeno mravi lav, lud od gladi, skoio je u svjetlo klanca.

    Weineru je preostalo samo nekoliko koraka do stabla, ali lav je upravo letio preko tla, da bi mu presjekao put, dok je Tarzan promatrao tu utrku s smijekom na usnama.

    Nijemac je uspio da stigne izbjegavi lava tek za dlaku, i dok se Tarzan polako penjao uz klisuru prema vrhu, uo je iza sebe, pomijeano s rikanjem zbunjene zvijeri, jecanje i cvilenje ovjeka, gotovo jednako toliko bestijalno kao glas zvijeri.

    Na rubu klisure ovjek-majmun se okrenuo i bacio pogled u klanac. Visoko na stablu Nijemac se panino priljubio uz granu, preko koje se prebacio cijelim tijelom. Ispod njega se nalazio Numa i ekao.

    ovjek-majmun podigao je svoje lice prema suncu, a iz njegovih monih grudi zauo se divlji pobjedniki urlik velikih majmuna.

  • u njemakim rovovima

    Tarzan se jo nije do kraja osvetio. Jo uvijek je bilo mno-go milijuna ivih Nijemaca dovoljno da se Tarzan njima ugodno zabavlja cijelog svog ivota, ali jo uvijek ne dovoljno, kad bi ih sve pobio, da mu naplate veliki gubitak koji je pretrpio. A osim toga svi ti milijuni Nijemaca ne bi mu mogli vratiti njegovu ljubljenu.

    Dok se nalazio u njemakom logoru kod planine Pare, koja lei malo na istok od granine linije izmeu njemake i britanske Istone Afrike, Tarzan je prislukujui uo dovoljno, da zna da Britanci u afrikom ratu izvlae krai kraj. Ispoetka je toj stvari posveivao malo panje, budui da je nakon smrti svoje ene prekinuo tu jednu jedinu jaku vezu koja ga je drala za civilizaciju i da se odrekao sveg ovjeanstva smatrajui sebe ne vie ovjekom ve majmunom.

    Nakon to je sredio raune s Weinerom, na nain koji je najbolje odgovarao njegovom karakteru, opet je obiao Kilimandaro i lovio je na sjevernim obroncima te najmonije od svih planina, i uskoro otkrio da se u susjedstvu dviju vojski ne nalazi nita, to bi se moglo loviti. S vremena na vrijeme u njemu bi se budilo zadovoljstvo, kad bi u duhu zamiljao sliku Nijemca kojega je ostavio u granju osamljenog stabla na dnu vrletnog klanca u kojem je zatvoreni lav to umire od gladi. Mogao je zamisliti ovjekove duhovne muke, dok bude postepeno sve vie slabio od gladi i sve vie izluivao od ei znajui da se prije ili kasnije mora iscrpljen sruiti na zemlju, gdje ga oekuje mravi ljudoder.

    Tarzan se pitao, da li e Weiner imati hrabrosti da sie do male rijeke da bi se napio vode, ako Numa napusti klanac i

  • ue u spilju, a onda je zamiljao bjesomunu trku do stabla, kad lav bude navalio iz spilje da uhvati svoju rtvu, to e se sigurno i dogoditi, budui da nespretni Nijemac ne moe sii do rijeke a da ne stvori taman toliko buke da privue Numinu panju.

    Ali ak je i to zadovoljstvo blijedilo, i sve vie i vie ovjek-majmun je razmiljao o engleskim vojnicima koji se bore u bezizglednom poloaju. Naroito mu je teko padalo da ih to upravo Nijemci tuku. Od tih misli klonula bi mu glava, nezadovoljno je reao, i to ga je u duhu muilo. Moda zato, to je otkrio da mu je teko zaboraviti da je Englez, iako je elio da bude samo majmun. I najzad doao je as, kada vie nije mogao izdrati pomisao da Nijemci ubijaju Engleze dok on lovi ivotinje bez opasnosti po sebe, tek jedan dan mara od vojnog polja.

    Nakon to je donio odluku uputio se u smjeru njemakog logora ne stvorivi nikakvog odreenog plana. Ali u glavi mu se motala openita namjera, da kad se jednom nae u blizini bojnoga polja, pronae priliku da se suprotstavi njemakom zapovjednitvu, koliko mu to budu snage doputale. Njegov put ga je vodio kroz onu dolinu blizu klanca gdje je ostavio Weinera, i poputajui prirodnoj radoznalosti, on se popeo uz klisure i uputio do ruba klanca. Stablo je bilo prazno, a nije bilo znaka Nume, lava. Podiui kamen, on ga je bacio u klanac, gdje se kamen otkotrljao do samog ulaza u spilju. Istog trenutka lav se pojavio na otvoru. Ali bio je to potpuno drukiji lav od one velike vitke zvijeri, koju je Tarzan ovdje uhvatio u klopku prije dvije nedjelje. Bio je to mrav i ostario lav, i u hodu je teturao.

    Gdje je Nijemac? viknuo je Tarzan. Je l' ti bio dobar ruak, ili je ostala samo vrea kostiju kad je kliznuo i pao s drveta?

    Numa je samo zareao. Izgleda mi gladan, Numa nastavio je ovjek-majmun.

    Mora da si bio vrlo gladan, kad si pojeo svu travu iz svog loga, pa ak i koru stabla koliko god si visoko mogao dosei. Da li bi htio jo jednog Nijemca? i sa smijekom Tarzan se okrenuo.

  • Odlazi, strvinaru viknuo je, ali Dango je bio gladan, a kako je bio krupan i snaan, samo je zareao i polako kruio oko Tarzana spremajui se da napadne.

    Nekoliko trenutaka kasnije naiao je iznenada na Baru, jelena, kako spava pod stablom, i kako je Tarzan bio gladan, brzo ga je ubio, i uei pokraj svoje rtve, jeo je sve dok se nije nasitio. Dok je glodao posljednje mrvike s kosti, njegove

  • su osjetljive ui uhvatile tapkanje tihih koraka iza sebe, i okrenuvi se suoio se sa Dangom, hijenom, koji mu se prikradao. S reanjem ovjek-majmun podigao je jednu otkinutu granu i bacio je prema potuljenoj ivotinji.

    Odlazi, strvinaru viknuo je, ali Dango je bio gladan i budui da je bio krupan i snaan, samo je zafrktao i polako kruio oko Tarzana, kao da trai priliku da napadne. Tarzan-majmun znao je Danga bolje nego to je sam Dango znao sebe. On je znao da ivotinja, podivljala od gladi, prikuplja hrabrost za napad, da je vjerojatno navikla na ljude i da ih se prema tome manje vie ne boji, pa je dohvatio plea svoje teko koplje i poloio ga kraj sebe, da bude u pripravnosti, i nastavio jesti ruak, sve vrijeme drei paljivo hijenu na oku.

    Ni najmanje ga nije bilo strah, jer on je opasnosti divljega svijeta poznavao ve toliko dobro, da se navikao da sve to dopre do njega prima kao normalni dio svog dnevnog rasporeda, kao to obian ovjek prihvaa isto tako svoje neprilike na farmi, u brdima ili u prenapuenoj metropoli. Budui da je bio odgojen u dungli, on je bio spreman da svoj plijen uva od svih pridolica, naravno u uobiajenim granica-ma opreza. U prikladnim uvjetima, Tarzan bi se suprotstavio i samom Numi, ali prisiljen da potrai sigurnost u bijegu, on je to mogao uiniti bez najmanjeg osjeaja stida. Nije bilo hrabrijeg stvorenja koje je lutalo ovim divljim praumama, ali istovremeno nije bilo ni mudrijeg. To su bila dva faktora, koja su mu obezbijedila opstanak.

    Dango bi moda bio i ranije napao, ali divlje reanje ovjeka-majmuna natjeralo ga je na oprez reanje koje je, dolazei s ljudskih ustiju, izazvalo u hijeninu srcu pitanja i strah. Napadao je ene i djecu po poljima i plaio njihove mueve oko vatri u noi, ali nikada nije vidio ljudsko stvorenje koje bi proizvodilo ovakav zvuk to podsjea vie na bijesnog lava nego na preplaenog ovjeka.

    Kad je Tarzan dovrio jelo, upravo je namjeravao ustati i baciti oglodanu kost na zvijer prije nego krene svojim putem ostavljajui ostatke svog plijena Dangu, kad ga je iznenadna misao u tome zaustavila, pa je umjesto toga podigao leinu jelena, prebacio je preko ramena i krenuo prema klancu. Nekoliko koraka iza njega Dango ga je slijedio, reei, a onda

  • shvativi da je lien ak i jednog jedinog zalogaja divnoga mesa, izgubio je svaki oprez i navalio. Smjesta, kao da mu je priroda dala oi i na zatiljku, Tarzan je osjetio opasnost koja se pripremal bacajui Baru na zemlju, okrenuo se s podignutim kopljem. Daleko unatrag povukla se smea desnica, a zatim je krenula brzinom munje naprijed, potisnuta snagom divovskih miia i teinom koatog monog tijela. Koplje, koje je iz ruke izletjelo u pravom trenutku, sjurilo se ravno prema Dangu, i dohvatilo ga u vrat na onom mjestu gdje se vratne ile spajaju s pleima, i naprosto ga proburazilo.

    Kada je izvukao drak koplja iz hijene, Tarzan je natovario na rame obje leine i nastavio prema klancu. Duboko dolje Numa je leao u sjeni osamijenog stabla i na povik ovjeka-majmuna uskobeljao se polako na noge, ali i ovako slab, kakav jest, jo uvijek je divlje reao, a ak pokuao i rikati kad je ugledao svog neprijatelja. Tarzan je ubacio oba tijela preko ivice klisure.

    Jedi, Numa! viknuo je. Moda u te opet trebati. Vidio je kako je lav, probuen u novi ivot, pogledao hranu,

    skoio na tijelo jelena i onda se dao na to da dere i trga meso, i da ga u ogromnim komadima gura u svoje prazne eljusti.

    Narednog je dana Tarzan doao na dohvat njemakih rovova. S obronka brda gledao je dolje na neprijateljsko lijevo krilo, a jo dalje na britanske rovove. Poloaj mu je pruio ptiji pogled na bojno polje, a njegove su otre oi primijetile mnoge detalje koji ne bi uope upali u oi ovjeku, ije se svako ulo nije uvjebalo do najveeg savrenstva, kao ula ovjeka-majmuna. Primijetio je mitraljeska gnijezda, lukavo skrivena od pogleda Britanaca i osmatranice odlino postavljene u niijoj zemlji.

    Dok se njegov pogled sa zanimanjem kretao ovamo-onamo od jedne take do druge, zauje na obronku ispod sebe, izmeu grmljavine topova i pucnjava puaka, osamljeni hitac iz puke. Odmah se njegova panja usredotoila na mjesto, gdje je znao da se mora nalaziti snajper. Strpljivo je ekao idui hitac, koji e mu jo pouzdanije rei tani smjetaj strijelca, i kada je uo taj hitac spustio se niz strmi obronak s vjetinom i beumnou pantere. Oigledno nije obraao ni najmanje panje gdje staje nogom, ali ipak nije pomakao

  • nijedan jedini kamen, slomio ni jednu jedinu granicu kao da je imao na nogama jo jedan par oiju.

    Uskoro, prolazei kroz bunje, doao je do ruba niske stijene i na rubu nekih petnaest stopa ispod sebe vidio je njemakog vojnika koji je potrbuke leao iza branika od naslagana kamenja i lisnatih grana to su ga skrivale od pogleda iz britanskih rovova. ovjek mora da je bio odlian strijelac jer je bio daleko iza njemakih rovova i pucao preko glava svojih drugova. Njegova precizna, vrlo jaka puka bila je opremljena teleskopskim nianom, a sa sobom je takoer nosio dalekozor koji je upravo upotrebljavao, kada ga je Tarzan primijetio, bilo da promatra rezultat svog posljednjeg pucnja, bilo da otkrije novi cilj. Tarzan je hitro skrenuo oi prema onom dijelu britanskih rovova, kamo se inilo da Nijemac gleda, i njegove su otre oi otkrile mnogo odlinih meta za puku, postavljenu tako visoko iznad rovova.

    vaba je, oito zadovoljan svojim promatranjem, odloio dalekozor i ponovo prihvatio puku, postavio kundak u zgib ramena i paljivo nanianio. U istom trenutku smee se tijelo bacilo sa stijene iznad njega. Nije se uo ni jedan jedini glas, i vrlo vjerojatno Nijemac nikada ni saznao nije kakvo se to bie svom teinom sruilo na njegova lea jer su se u istom trenutku ilavi prsti ovjeka-majmuna sklopili oko dlakave gue Nijemaca. Nastala je kratkotrajna uzaludna borba, koja se brzo odluila snajper je bio mrtav.

    Leei iza branika od kamenja i grana, Tarzan je pogledao prizor ispod sebe. Na dohvat ruke nalazili su se rovovi Nijema-ca. Mogao je vidjeti kako se oficiri i vojnici eu izmeu rovova, a ravno ispred njega nalazilo se dobro skriveno mitraljesko gnijezdo, usmjereno prema niijoj zemlji u kosom pravcu, podvrgavajui Britance vatri pod takvim kutom, da im je bilo teko ustanoviti odakle vatra dolazi.

    Tarzan je promatrao, dokono se poigravajui pukom mrtvog Nijemca. Ali uskoro je poeo paljivije ispitivati mehani-zam oruja. Opet je pogledao prema njemakim rovovima i promijenio daljinar na nianu, a zatim je prislonio puku uz rame i naciljao. Tarzan je bio odlian strijelac. Sa svojim civiliziranim prijateljima iao je esto u lov na velike zvijeri s civiliziranim orujem, i premda nikada nije ubijao osim da

  • pribavi hrane ili u samoobrani, on se zabavljao pucajui u neive ciljeve, stajae ili pokretne, i usavrio se u upotrebi vatrenog oruja, a da ni sam nije znao koliko je dobar strijelac postao. A sada je zaista lovio veliku divlja. Lagani smijeak dotakao mu je usne, dok mu je prst postepeno pritiskivao otponac. Puka je progovorila i njemaki je mitraljezac klonuo iza svog oruja. Za tri minuta Tarzan je pomeo cijelu posadu mitraljeza. Zatim je primijetio njemakog oficira koji se pojavio iz rova i tri ovjeka, koja ga slijede. Tarzan je briljivo pazio da ne ostavi nikoga ivog u neposrednoj blizini, da tko ne bi po-stavio pitanje kako Nijemci mogu biti ustrijeljeni u njemakim rovovima, dok su potpuno skriveni neprijateljskim pogledima.

    Ponovo prilagodivi daljinare na nianu, poeo je pucati na veliku udaljenost prema mitraljeskom gnijezdu koje mu se nalazilo na desno. S mirnom odlunou, zbrisao je sve do jednog ovjeka. Oba mitraljeza bila su uutkana. Vidio je kako vojnici tre kroz rovove i postrijeljao ih je nekoliko. Do tog asa, Nijemcima je ve doprlo do svijesti, da neto nije u redu da je jedan neobino vjeti snajper pronaao pogodno mjesto, s kojeg mu je taj sektor rovova potpuno otkriven. Isprva su pokuavali da pronau njegov poloaj u niijoj zemlji, ali kada je jedan oficir, koji je preko branika gledao kroz periskop bio pogoen ravno u zatiljak puanim metkom, koji mu je proao kroz lubanju, i sruio se u rov, oni su shvatili da moraju traiti iza rovova a ne ispred njih.

    Jedan od vojnika podigao je metak koji je ubio oficira i tada je nastalo pravo uzbuenje u tom dijelu rovova jer je metak oigledno bio njemake proizvodnje. Paljivo se skrivajui u rovovima, glasnici su proirili tu vijest u oba pravca i smjesta su e periskopi okrenuli prema pozadini i otre su oi poele da trae izdajicu. Za kratko vrijeme ustanovili su poloaj skri-venoga strijelca i Tarzan je primijetio kako se jedan mitraljez okree prema njemu. Prije nego je mitraljez zapucao, njegova je momad leala mrtva oko njega, ali drugi su vojnici dolazili da je smijene. Prilino su oklijevali ali kako su ih njihovi oficiri gonili, bili su prisiljeni da priu oruju, a istovremeno i dva su se druga mitraljeza okrenula prema ovjeku-majmunu i poela da pucaju.

  • Shvaajui da mu je poloaj otkriven i da mu ovdje vie

    nema opstanka, Tarzan je uputio jedan oprotajni metak, odloio puku i nestao u bregovima iza poloaja. Dugo vreme-na sluao je pucanje mitraljeske vatre, usredotoene na mje-sto, koje je upravo napustio i nasmijeio se, pomislivi koliko e municije Nijemci uzalud potroiti.

    Platili su veliku cijenu za Wasimbu, Wazirija, kojeg su raspeli, kao i za njegove ubijene drugove razmiljao je ali nikada ne mogu dovoljno platiti za Janu. Ne, ak ni onda ako ih sve pobijem.

    Kada je te noi pao mrak on je obiao krila obih vojski, proao izmeu britanskih straa i zaao u britanske poloaje. Nitko ga nije vidio kako dolazi. Nitko nije znao da je tu.

    tab drugog rodezijskog bataljona zauzimao je zaklonjeni poloaj, dovoljno daleko iza rovova da bude prilino siguran pred neprijateljskim promatranjem. Bilo je doputeno ak i paliti svjetlo, i pukovnik Capell sjedio je pred poljskim stolom po kojemu je bila prostrta vojnika mapa razgovarajui s nekoliko svojih oficira. Nad njima se granalo veliko stablo, svjetiljka je mutno gorjela na stolu, dok je mala vatra plamtjela u blizini na tlu. Neprijatelj nije imao aviona, a drugi proma-trai nisu mogli vidjeti svjetlo iz njemakih rovova.

    Oficiri su razgovarali o brojanoj prednosti koju posjeduje neprijatelj, i nemogunosti da Britanci poduzmu ita drugo osim da dre svoj sadanji poloaj. U napad nisu mogli prijei. Ve su dosada pretrpjeli ozbiljne gubitke u svakom juriu, to su ga poduzeli, i uvijek ih je odbacila brojana premo nepri-jatelja. Pukovnika su ozbiljno zabrinjavali skriveni mitraljezi. O tome je svjedoila injenica, da ih je za vrijeme razgovora esto spominjao.

    Neto ih je danas poslijepodne na kratko vrijeme uut-kalo rekao je jedan od mlaih oficira. Bio sam u tom asu na promatrakom mjestu, ali nisam mogao razaznati oko ega je guva. inilo se da ih neto vraki smeta u tom dijelu rovova, s lijeve strane. U jednom asu bio bih se mogao zakleti da su napadnuti s lea. Ja sam vas o tome odmah izvijestio, gospodine, ako se sjeate. Svi periskopi su bili upereni prema onoj klisuri iza njih. Mitraljezi su takoer pucali u istom

  • smjeru. Vidio sam kako se praina i zemlja diu u zrak. Ne znam to je to moglo biti.

    U granama stabla iznad njih zaulo se jedva ujno uka-nje i istovremeno vitko se smee tijelo spustilo meu njih. Ruke su hitro poletjele prema drcima pitolja, ali osim toga nitko se meu oficirima nije ni pomakao. Isprva su sa divlje-njem gledali gotovo golog bijelog ovjeka, koji stoji meu njima, dok mu svjetlo vatre igra na napetom miiju. Primijetili su njegovu primitivnu opremu i jednako primitivno oruje, a zatim su se oi okrenule prema pukovniku.

    Gospodine, tko ste do vraga vi? viknuo je taj oficir. Tarzan-majmun odgovorio je pridolica. Ah, to ste vi, Greystoke! viknuo je jedan major, i

    istupio naprijed ispruene ruke. To ste vi, Preswick! prepoznao ga je Tarzan, prihvativ-

    i ispruenu ruku. U prvom asu vas nisam prepoznao izvinjavao se

    major. Posljednji put kad sam vas vidio bili ste u Londonu u veernjem odijelu. Razlika nije mala. Bogami, gospodine to morate priznati!

    Tarzan se nasmijeio i obratio se pukovniku. Prislukivao sam va razgovor rekao, je, upravo

    sam doao iz njemakih rovova. Moda u vam biti u stanju pomoi.

    Pukovnik je upitno pogledao prema majoru Preswicku, koji se pokazao doraslim prilici i predstavio ovjeka-majmuna svom zapovjedniku i kolegama. Ukratko je Tarzan ispriao to ga je dovelo ovamo, da progoni i unitava Nijemce.

    I vi ste sada doli da nam se pridruite? upitao je pukovnik.

    Tarzan je zatresao glavom. Ne ba tano tako odgovorio je. Ja se moram boriti

    na svoj vlastiti nain, ali mogu vam pomoi. Ja mogu ui u njemake redove, kad god zaelim.

    Pukovnik Capell se nasmijeio i zatresao glavom. To nije tako lako, kao to mislite rekao je. Prole

    sam nedjelje izgubio dva dobra oficira, kad su to pokuali. A to su bili iskusni ljudi, u Slubi sigurnosti nema ih boljih.

  • Da li je to tee nego ui u britanske redove? upitao je

    Tarzan. Pukovnik se upravo spremao da odgovori, kad ga je

    odjednom ta nova misao pogodila poput munje i on je zaprepateno pogledao ovjeka-majmuna.

    Tko vas je ovamo doveo? upitao je. Tko vas je proveo kroz nae strae?

    Ja sam upravo proao kroz njemake rovove, a isto tako i kroz vae i prekrstano sam cijeli va logor odgovorio je. Raspitajte se, da utvrdite, da li me je itko vidio.

    Ali tko vas je pratio? inzistirao je Capell. Doao sam sam odgovorio je Tarzan, a zatim, usprav-

    ljajui se do svoje pune visine, rekao: Vi ste civilizirani ljudi, kad doete u dunglu, kao mrtvaci meu ivima. Manu, majmun, u usporedbi s vama je pravi mudrac. Ja se divim da uope postojite. Samo vaa brojnost, vae oruje i snaga vaeg razuma moe vas odrati na ivotu. Da ja imam nekoliko stotina velikih majmuna s vaim razumom, mogao bih otjerati Nijemce u ocean i onom brzinom kojom bi ostatak njihove vojske mogao bjeati prema obali. Za vas je sretna okolnost to se nijeme ivotinje ne znaju udruivati. Kad bi one to mogle Afrika bi ostala zauvijek slobodna od ljudi. Ali bolje da vidimo, da li vam kako mogu pomoi? Hoete li da saznate, gdje se na-laze ona skrivena mitraljeska gnijezda?

    Pukovnik ga je uvjerio da bi to htio saznati, i trenutak kasnije Tarzan je na mapi pokazao smjetaj tri mitraljeza koja su do sada smetala Engleze.

    Ovdje im je slabo mjesto rekao je pokazujui prstom na mapu. To mjesto dre Crnci, ali mitraljezi pred njima imaju bijelu momad. Ali ekajte! Imam plan. Taj biste rov mogli zauzeti svojim ljudima i napasti rovove na desnom krilu njihovim vlastitim mitraljezima.

    Pukovnik Capell se nasmijeio i zatresao glavom. Iz vaih usta to zvui vrlo lagano rekao je. Za mene i jest lagano odgovorio je ovjek-majmun.

    Taj dio rovova mogu isprazniti bez i jednog pucnja. Ja sam odgojen u dungli, poznajem narod dungle, Gomanganije isto tako dobro kao i druge. Oekujte me idue noi.

    Tarzan se okrenuo da ode.

  • Priekajte rekao je pukovnik. Poslat u jednog ofi-

    cira s vama da vas sprovede kroz rovove. Tarzan se nasmijeio i krenuo. Kad je naputao malu

    grupu u tabu, proao je kraj niske pojave zamotane u oficirski teki kaput. Ovratnik kaputa bio je podignut a titnik vojnike kape navuen duboko na oi, ali dok je ovjek-majmun prolazio svjetlo vatre obasjalo je na trenutak crte pridolice otkrivajui Tarzanu neko nejasno lice. Bez sumnje, zakljuio je, mora da je to neki oficir kojega je poznavao u Londonu. Mirno je nastavio svoj put kroz britanski logor i izmeu britanskih rovova, a da ga paljivi straari na isture-nim mjestima nisu ni primijetili.

    Gotovo cijele noi putovao je preko obronaka Kilimandara, kreui se instinktivno nepoznatim putem nagaajui da e ono to trai nai na nekom poumljenom obronku to se nalazi mnogo vie gore u planini. Putujui ovom malo pozna-tom zemljom nije zaao jo tako visoko i brda. Tri sata prije zore njegove osjetljive nozdrve upozorile su ga da se negdje u njegovoj blizini nalazi ono to trai, pa se on popeo na jedno visoko stablo, i smjestio se da nekoliko sati odspava.

  • kad se lav najeo

    Kudu, sunce, bilo je ve visoko na nebu kad se Tarzan probudio. ovjek-majmun protegao je svoje gigantske udove, proao prstima kroz svoju gustu kosu i lagano skoio na zemlju. Smjesta je pronaao trag, koji je traio, i slijedei ga njuhom zaao je u duboku vododerinu. Sada je napredovao oprezno, jer mu je nos, govorio da se njegov plijen nalazi u blizini, i uskoro je s jedne visoke grane ugledao ispod sebe Hortu, vepra, i mnogo njegovih roaka. Skidajui luk i odabi-rui strijelu, Tarzan je zapeo strijelu i snano nateui luk, paljivo naciljao u najveu od velikih svinja. ovjek-majmun je u zubima drao druge strijele, i im je prva izletjela s njegova luka, zapeo je narednu i jo jednom okinuo. Svinje su se smjesta uzbudile, ne znajui odakle im prijeti opasnost. Isprva su samo glupavo stajale, a zatim su se poele motati uokolo, dok ih Tarzan nije pobio est. One su leale meu usplahire-nim roacima, mrtve ili na umoru. Ostale su u zboru zaroktale i zacviljele, a zatim se bacile u divlji trk urno nestajui u gustom ikarju.

    Tarzan je tada siao s drveta, poubijao one koje jo nisu bile mrtve, a zatim oderao kou s leina. Dok je radio, brzo i s velikom vjetinom, nije pjevuio niti zvidukao kao to to radi prosjeni civilizirani ovjek. U bezbrojnim takvim malim stvarima, on se razlikovao od drugih ljudi, vjerojatno zbog svog ranog praumskog odgoja. Zvijeri iz dungle, izmeu kojih je bio odgojen, igrale bi se do svoje zrelosti, ali nakon toga vrlo rijetko. Njegovi drugovi majmuni, naroito mujaci, postali bi estoki i mrzovoljni, im bi doli u zrele godine. Za vrijeme mravih godina ivot je bio ozbiljna stvar svako se morao

  • boriti da osigura za sebe svoj dio hrane, a obiaj koji bi se jednom stvorio, trajao je cijeli ivot. Lov na hranu je ivotni zadatak svih stanovnika dungle, a ivotnom zadatku ne smije se prilaziti lakoumno niti neozbiljno. I tako je Tarzan u svakom poslu bio ozbiljan, premda je jo uvijek zadrao ono to bi druge zvijeri s godinama izgubile osjeaj za humor, kojemu bi pustio na volju samo onda, kada bi mu to odgovaralo raspoloenju. Bio je to katkada mrk humor, katkada upravo sablastan, ali Tarzana je zadovoljavao.

    Osim toga, kad bi pjevao i zvidao dok radi, ne bi se mogao koncentrirati. Tarzan je posjedovao sposobnost da usredotoi svih svojih pet ula na odreeni zadatak. I sada, radei na tome da odere est svinja, njegove oi i prsti djelovali su kao da na svijetu ne postoji nita drugo nego tih est leina, ali njegove su ui i nos bili marljivo zauzeti neim drugim ui su se neprestano okretale prema praumi, a nos je njuio svaki uh vjetra. Upravo je njegov nos prvi otkrio pribliavanje Sabor, lavice, kad se vjetar na trenutak promijenio.

    Jednako jasno kao da je vidi vlastitim oima, Tarzan je znao da je lavica namirisala trag svjee ubijenih svinja i smjesta krenula niz vjetar u njihovu pravcu. Znao je po snazi mirisa i po brzini vjetra koliko je udaljena, i da se pribliava iza njegovih lea. Upravo je dovravao posljednju svinju i nije se urio. Pet koa mu je lealo u blizini paljivo ih je sloio, da mu spretno stoje na dohvatu ruke a prikladno drvo saginjalo je niske grane iznad njegove glave.

    Nije ak ni okretao glave, jer je znao da ona jo nije na vidiku, ali naulio je ui jo paljivije, da bi uhvatio svaki zvuk njenog pribliavanja. Kad je oderao posljednju kou ustao je. Sada je uo Sabor u grmlju iza svojih lea, ali jo uvijek ne preblizu. Polako je skupio est koa i jednu od leina, a kada se lavica promolila izmeu dva-velika debla, on se bacio u kronju iznad glave. Ovdje je objesio koe preko jedne grane, smjestio se udobno na drugoj, oslonivi lea ne deblo drveta, odsjekao je stranji dio leine koju je ponio sa sobom i nasta-vio mirno da udovoljava svojoj gladi. Sabor je reei izala, iz grmlja, oprezno se ogledala gore prema ovjeku-majmunu, a zatim se bacila na najbliu leinu.

  • Tarzan ju je odozgo promatrao i nacerio se, sjeajui se

    razgovora to ga je jednom davno vodio s nekim slavnim lovcem na veliku divlja, koji je izjavio da kralj ivotinja jede samo ono to sam ubije. Tarzan je to bolje znao jer on je vidio i Numu i Sabor da se sputaju ak i do leina.

    Napunivi eludac, ovjek-majmun se dao na posao oko koa. Sve su koe bile krupne i jake. Prvo je odsjekao od njih trake dva prsta iroke. Kad je nakupio dovoljan broj takvih traka, saio je dvije koe zajedno buei rupe na svako pola pedlja oko rubova.

    Provlaei kroz te rupe jednu od odsjeenih traka, dobio je od koa veliku vreu s vrpcom za zatvaranje. Na slian nain napravio je etiri druge vree, neto manje, od etiri preostale koe, i zadrao je jo nekoliko traka.

    Nakon to je sve to nainio, bacio je velik i soan plod prema Sabor, sakrio ostatak svinje u raljama stabla i krenuo prema jugozapadu kroz srednje katove dungle, nosei sa sobom svojih pet vrea. Otiao je ravno do ruba klanca, gdje je zatvorio Numu, lava. Vrlo oprezno pribliio se ivici i provirio preko. Nume nije bilo na vidiku. Tarzan je njuio i sluao. Nije uo nita, ali je ipak znao da Numa mora da je u spilji. Nadao se da Numa spava. Mnogo je zavisilo o tome da li e ga Numa otkriti.

    Oprezno se spustio preko ivice klisure i potpuno beumno poeo se sputati prema dnu klanca. esto je zastajao i okretao svoje otre oi i ui prema ulazu u spilju na suprotnoj strani klanca, oko stotinu koraka daleko. Kad se pribliio podnoju klisure, opasnost u kojoj se nalazi znatno se uveala. Ako stigne do dna i pree polovinu udaljenosti do stabla to stoji u sredini klanca bit e razmjerno siguran jer ak ako se Numa i pojavi, on je znao da moe prije od njega stii bilo do stijene bilo do stabla, ali popeti se prvih trideset koraka uz stijenu dovoljno brzo da se izbjegne skoku ivotinje, zahtijevalo bi prednost od barem dvadeset koraka jer pri dnu stijene nije bilo dovoljno dobrih oslonaca za ruke i noge i on bi prvih dese-tak koraka morao trati poput vjeverice, koja se penje uz stablo, kao to je trao prvi put pred razbjenjelim Numom. Nimalo nije elio da to ponovi osim ako uvjeti ne bi bili barem

  • isto onoliko povoljni, jer je i onda izbjegao Numinim otrim pandama tek za dlaku.

    Napokon je stigao do dna klanca. Tih kao bestjelesni duh napredovao je prema stablu. Preao je ve pola puta a od Nume ni znaka. Stigao je ve do ogoljelog debla, s kojeg je gladni lav prodro i koru, pa ak skidao i komade samog drve-ta, ali Numa se svejednako nije pojavljivao. Kad se privukao na najnie grane, poeo se pitati da li je na kraju krajeva Numa zaista u spilji. Zar je mogue da je probio kamenu barijeru, kojom je Tarzan zaepio prolaz, kojim se izlazilo na slobodu? Ili je Numa umro? ovjek-majmun sumnjao je u ovo drugo rjeenje, jer je lava nahranio gotovo cijelim truplima antilope i hijene, tek prije nekoliko dana lav nije mogao krepati od gladi u tako kratko vrijeme, dok mu je mala rjeica, to je prolazila kroz klanac pruala dovoljno vode da ugasi e.

    Tarzan se taman poeo sputati, s namjerom da istrai spilju, kad mu je palo na pamet da e utedjeti trud ako uspije da Numu izmami napolje. Postupajui po tom planu, poeo je duboko reati. Smjesta se na to zaulo komeanje u spilji, a trenutak kasnije krupni, krvoedni lav izjurio je divljeg pogleda iz spilje spreman da napadne i samog vraga, ako ustanovi da je jestiv.

    Kada je Numa ugledao Tarzana, kako vitak i velik sjedi na stablu, pretvorio se u utjelovljeni i strani gnjev. Njegove oi i nos rekli su mu da je upravo taj stvor odgovoran za njegovu nevolju, a isto tako da je dobar za jelo. Panino je lav pokua-vao da se uzvere uz deblo. Dva put je skoio dovoljno visoko da se apama dohvati najniih grana, ali je oba puta pao natrag na tlo. Svakim skokom je postajao sve bjesniji. Njegovo neprestano reanje i rikanje bilo je vrijedno strahopotovanja, ali Tarzan je sjedio u stablu cerei se, izazivajui lava uobiajenim praumskim grdnjama, rugajui mu se to je nesposoban da ga uhvati. Radovao se to Numa sve vie troi svoju ve i tako iscrpljenu snagu.

    Najzad je ovjek-majmun ustao i skinuo s ramena ue. Paljivo je sredio navoje ueta u lijevoj ruci, a omu u desnoj i onda se postavio u takav poloaj da je svakom nogom stajao na po jednoj od dvije grane to su leale otprilike u istoj ravnini, a leima se vrsto oslonio o deblo. Stajao je tako

  • dobacujui kojekakve uvrede Numi, dok opet nije natjerao zvijer da pone skakati uvis prema njemu, i kada je Numa skoio, oma se hitro obavila preko njegove glave i pala mu oko vrata. Hitri pokret Tarzanove ruke stegao je omu i kada je Numa kliznuo unatrag na tlo, zemlje su se dotakle samo njegove stranje noge jer ga je ovjek-majmun drao u zraku objeena za vrat.

    Odmiui se polako od debla po one dvije grane, Tarzan je okrenuo Numu tako, da ovaj ne moe dosei deblo svojim otrim pandama, a onda nakon to je povukao lava daleko od zemlje, privrstio je ue i bacio na tlo svojih pet svinjskih koa, a zatim i sam skoio dolje. Numa je svojim prednjim apama panino udarao u pleteno ue. U svakom trenutku mogao ga je prekinuti i Tarzan se stoga morao urno dati na posao.

    Prvo je navukao veu vreu preko Numine glave i provue-nom trakom zavezao mu je oko vrata a onda je uspio nakon prilinog napora za vrijeme kojega je jedva izbjegao da ga mone pande ne rastrgaju u paramparad, da zavee Numu privukao mu je sve etiri noge zajedno i uvrstio ih u tom poloaju trakama, odsjeenim od svinjskih koa.

    Do tog vremena napori Nume gotovo su prestali. Bilo je oito da e se udaviti, a kako to nije nimalo odgovaralo Tarmanganijevoj svrhi, ponovo se popeo na stablo, odvezao ue od grane i spustio lava na tlo, smjesta skoivi za njim i olabavivi omu Numina vrata. Zatim je izvukao svoj lovaki no i probio dvije okrugle rupe u vrei, koja je pokrivala lavovu glavu, tano pred njegovim oima ostvarivi time dvostruku korist: da lav vidi i da ima dovoljno zraka za disanje.

    Kad je to dovrio, Tarzan se zaposlio time da natie jednu po jednu od ostalih vrea na Numine strano naoruane ape. Vree je na stranjim nogama privezao ne samo steui trake koje su prolazile kroz kou nego je nainio i neke vrste podvezice, koje su lava vrsto stezale oko bedara. Slino je privezao i prednje noge osiguravajui vree podvezicama iznad Numinih krupnih koljena, i sada je zaista Numa, lav, bio bezazleniji od Bare, jelena.

    Numa je ve pokazivao znakove da mu se ivot vraa. Poku-avao je doi do daha i poeo se ritati, ali trake svinjske koe, koje su mu sputavale sve etiri noge zajedno bile su brojne i

  • vrste. Tarzan ih je promatrao i uvjerio se da e trake izdrati, ali Numa je zaista monog miija i uvijek je postojala mogunost da se istrgne iz svojih okova, nakon ega bi sve ovisilo o izdrljivosti Tarzanovih vrea i traka.

    Nakon to je Numa ponovo doao do normalnog disanja, i bio spreman da rikne u znak protesta, i da izrazi svoj gnjev, njegova je borba u kratko vrijeme porasla do titanskih razmjera, ali budui da Numina izdrljivost nije ni u kojem sluaju razmjerna njegovoj veliini i snazi miija, lav se uskoro umorio i mirno legao. Nakon obnovljenog reanja i jo jednog uzaludnog pokuaja da se oslobodi, Numa se napokon morao podrediti jo jednom ponienju: Tarzan mu je privezao konop oko vrata, ali ovog puta nije to bila oma koja bi ga stegla i uguila, nego vor koji se ne stee niti klie prilikom povlaenja.

    Drugi kraj konopa Tarzan je privrstio o deblo, a zatim je hitro presjekao veze koje su sputavale Numine noge i skoio ustranu, kada je zvijer naglo ustala. Na trenutak lav je stajao, raskreivi sve etiri noge, a zatim je podigao prvo jednu apu, pa drugu, tresui ih energino, u naporu da se oslobodi neobine obue koju mu je Tarzan privrstio na ape. Lav je poeo da apama udara po vrei koju je nosio na glavi. ovjek-majmun stojei pripravna koplja napeto je promatrao Numina nastojanja. Hoe li vrea izdrati? On se iskreno nadao da hoe. Ili e se sav njegov trud pokazati uzaludnim?

    Budui da su vree na njegovim apama i gubici izdrale, odupirui se svakom njegovom napora da ih se rijei, Numu je zgrabila panika. Valjao se po zemlji, udarajui, grizui, grebui, i riui iz sve snage. Skoio je na noge i skakao visoko u zrak. Zaletio se prema Tarzanu ali samo dotle dok ga ue privezano o stablo nije iznenada zaustavilo i vrsto se napelo. Zatim se Tarzan umijeao i snano ga udario po glavi drkom koplja. Numa se propeo na stranje noge i udario prema ovjeku-majm