tati o umjetniؤچkoj vrijednosti glazbe, drugi o dostojnoj formi glazbe za liturgiju Crkve, neki opet

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Transcript

  • Liturgijska glazba 50 godina od naputka Musicam sacram studeni 2017.

    živo vreloživoživo liturgijsko-pastoralni list

    Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • GOD. XXXIV • CIJENA: 13 KN112017

  • ISSN 1331-2170 – UDK 282ISSN 1331-2170 – UDK 282

    God. XXXIV. (2017.) Liturgijsko-pastoralni list

    za promicanje liturgijske obnove

    Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

    Uredničko vijeće: mons. Ivan Šaško,

    Ante Crnčević, Petar Bašić, Ivan Ćurić, Ivica Žižić

    Predsjednik uredničkog vijeća: mons. Ivan Šaško

    Uredništvo: Ante Crnčević, Ivan Andrić,

    Vječna Tadić Stepinac

    Grafi čka priprema: Tomislav Košćak

    Izdavač i nakladnik: Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

    Ksaverska cesta 12a 10000 ZAGREB

    Telefon: 01 5635 050 Faks: 01 5635 051 e-mail: hilp@hilp.hr

    www.hilp.hr

    Tisak: Grafi ka Markulin, Lukavec

    ISSN 1331-2170 – UDK 282

    živo vrelo

    urednikova riječ 1 Slušati liturgiju

    naša tema: Liturgijska glazba 2 Slaviti pjevajući i slušajući, A. Crnčević

    Aktualnost naputka Musicam sacram u odmaku od pola stoljeća, I. Šaško

    otajstvo i zbilja 18 Biblijska razmišljanja:

    D. Runje, I. Raguž, I. Šaško, S. Slišković, A. Vučković

    Svi sveti

    Trideset i prva nedjelja kroz godinu

    Trideset i druga nedjelja kroz godinu

    Trideset i treća nedjelja kroz godinu

    Isus Krist – Kralj svega stvorenja

    u duhu i istini: Prilozi za liturgijski pastoral 38 Dođi Kraljevstvo tvoje, Gospodine!

    trenutak 40 Blagoslov naroda evanđelistarom

    11 • 2017 

    Foto: Shutterstock.com

  • UREDNIKOVA RIJEČŽIVO VRELO   11–2017.

    živo vrelo 1

    R Slušati liturgiju

    R asprave o liturgijskoj glazbi danas raspršene su u mnoštvu pi-tanja na koja se želi dobiti »ispravan« odgovor. Jedni će se pi-tati o umjetničkoj vrijednosti glazbe, drugi o dostojnoj formi glazbe za liturgiju Crkve, neki opet o pjesmama koje bi bile prikladne za slavlja u raznim (i specifičnim) skupinama i zajednicama vjerni- ka, a neki će pak biti zaokupljeni poglavito brigom da cijela zajedni- ca pjeva u bogoslužju. Svako od tih pitanja zavrjeđuje odgovor, ali ni u jednome od njih ne bi smjelo izostati promišljanje o nutarnjemu suodnosu glazbe i liturgijskoga čina Crkve. Sva će nastojanja ostati samo traganja ili nova lutanja, ne nastoji li se glazbu »vratiti liturgiji«.

    U govoru o liturgiji bez zdvajanja ispovijedamo istinu da su slavlja sakramenata najintimnije mjesto zajedništva Crkve s Gospodinom, trenutci preobrazbe života zajednice slavitelja i pojedinaca u njoj. Rado govorimo o djelovanju Duha u liturgiji, o trenutcima svetosti, milosti, nadahnuća… No, kada je riječ o glazbi, kao da se još ne usu- đujemo stvaranje i oblikovanje liturgijske glazbe povjeriti toj istoj preobrazbenoj snazi koja po liturgiji struji životom Crkve. Glazbu ne- rijetko stvaramo negdje drugdje, iz nekim drugih nadahnuća i traga- nja, te ju ‘unosimo’ u slavlje pomišljajući da ćemo njome obredni čin učiniti ‘slavljem’ ili većom svečanošću. Liturgija je već u sebi slavlje i zbog toga daje mjesta glazbi kako bismo po njoj mogli proniknuti u otajstvo vjere i biti dionici Slave koja nas milosno zahvaća.

    Pedeseta obljetnica naputka Musicam sacram (5. ožujka 1967.) prigoda je zaustaviti misli na načelima obnove liturgije i liturgijske glazbe u svjetlu Konstitucije o liturgiji Drugoga vatikanskoga koncila. Načela i smjernice tih dokumenata mogu pružiti odgovore na mnoga aktualna pitanja liturgijske glazbe, ali još više mogu nadahnuti nova propitivanja o liturgiji i glazbi, kako bi glazba bila ponovno stvarana iz liturgije i za liturgiju Crkve. Glazba u slavlju vjere biva nositeljica navještaja, molitve, iskazivanja hvale, kajanja, uranjanja u sveta otaj- stva, ali također nositeljica milosnoga Božjega zahvaćanja u život Cr- kve. U liturgiji nam nije potrebna tišina da bismo slušali glazbu, nego su nam potrebni glazba i pjevanje da bismo slušali tišinu i u njoj ku- šali preobrazbenu snagu Kristova otajstva i ljepotu zajedništva Crkve. Pjevamo da bismo u svakome slavlju na nov način slušali Neizrecivo.

    Urednik

  • NAŠA TEMA Liturgijska glazba

    2

    PPet desetljeća od naputka Musicam sacram, kojim su 1967. godine donesene smjernice za pravilnu primjenu konstitu-cije Drugoga vatikanskoga koncila o liturgiji Sacrosanctum concilium, otkrivaju da je hod liturgijske obnove, sa svojim uspo- nima i zastajanjima, podjednako vidljiv kako na području litur- gijske teologije i liturgijskoga pastorala tako i na području litur- gijske glazbe. Ta usporednost i međuovisnost ujedno ukazuju na opasnost izdvajanja bilo kojega vidika liturgijskoga slavlja iz cje- lovitosti liturgijske zbilje te na pogubnost njegova oblikovanja u zasebnosti. Gdje su elementi slavlja mišljeni i građeni u zasebnosti, biva lako narušena simbolička (ujediniteljska) snaga slavlja vjere. Istinitost slavlja ne dopušta podvojenost, isticanje, nadmetanje bi- lo koga ili bilo čega s onim što i tko je razlog slavlja. Glazba u slav- lju vjere nije tek način oblikovanja slavlja; ona postaje put našega poniranja u otajstva vjere i mjesto iskustvenoga susreta s darom spasenja da bismo, naposljetku, pjevajući i sâmi postali živa hvala iskazana Gospodinu. Malo je reći da pjesmom slavimo Gospodina. Jer je dio nas (hranjena je našim dahom) i jer je nadahnuta istim Duhom koji nam donosi dar vjere, sveto pjevanje preobražava nas u živu hvalu iskazanu Bogu: Laus cantandi est ipse cantator, go- vorio je sveti Augustin (Sermones, 34, 6).

    Pedeseta obljetnica Naputka Musicam sacram prigoda je po- novno zaviriti u vrijednost glazbe kao dara kojim zajednica slavlja proniče u slavljeno otajstvo i njegovu darovanost. U ovome ćemo se razmišljanju osloniti tek na prvo poglavlje Naputka, koje govori o »nekim općim propisima«, kako bismo temeljna načela liturgije Crkve prepoznali kao polazišta za oblikovanje liturgijske glazbe te u brizi za ucijepljenost glazbe u liturgijsko slavlje pronalazili pri- kladne odgovore na pitanja koja se nameću suvremenomu glazbe- nom stvaralaštvu.

    Pomaci koji su se, glede poimanja svete glazbe, dogodili u mi- jenama dvadesetoga stoljeća, otkrivaju kako je Crkva iznova pro- nalazila sebe u liturgijskome susretu s Kristom i iz toga susreta usmjeravala svoje poslanje u svijetu. Stoga ćemo na početku izni- jeti nekoliko misli koje prate razvoj liturgijske glazbe u 20. stoljeću.

    Slaviti pjevajući i slušajući Uz 50. obljetnicu naputka Musicam sacram

    Ante Crnčević

    Liturgijska obnova nužno zahvaća i glazbu. Svako

    obnoviteljsko, kao i svako stvaralačko nastojanje na području liturgijske glazbe zaokupljeno je

    pitanjem: kakvu glazbu stvarati za liturgiju Crkve?

    No, odgovor na pitanje može stvoriti raznorodne poteškoće previdi li se ili zanemari temeljna briga: za kakvu liturgiju želimo stvarati glazbu? Glazbu

    liturgijskom ne čini njezina suprotstavljenost profanoj

    ili svjetovnoj glazbi, nego njezina izraslost

    iz liturgije i oblikovanost za liturgiju Crkve.

  • 2živo vrelo 3

    Liturgija je objaviteljica Božje slave. Foto: Z. Atletic (Shutterstock.com)

    Povratak glazbe liturgiji Početci Liturgijskoga pokreta, začetoga u misli o liturgijskoj obnovi Crkve u za- dnjim desetljećima 19. stoljeća, idu uko- rak s pokretom koji je započeo obnovu svete glazbe u Crkvi, navlastito grego- rijanskoga pjevanja. Takvo vremensko preklapanje nije plod slučajnosti, nego proizlazi iz zrelosti trenutka u koji je dospjela duga čežnja za istinskom obno- vom liturgije, obnovom koja ne isklju- čuje nijedan vidik slavlja vjere. Iznimno je važno primijetiti da se sva ta gibanja i ‘pokreti’ rađaju u okviru zreloga nasto- janja za sveobuhvatnom obnovom Cr- kve. Liturgijski je pokret, primjerice, iz- njedren iz svijesti da se istinska obnova Crkve događa tek ako je Krist postavljen u središte svega života i poslanja Crkve. Obnova koju je predvodio papa Pijo X. pod načelom Instaurare omnia in Christo, teži za tim da Krist bude stožer (stauros) svega stvorenja i svega života. Prepoznajući liturgiju Crkve kao mjesto istinskoga susreta s Kristom, gdje se uz- biljuje i daruje njegovo djelo spasenja, pronositelji obnoviteljske misli prvu su brigu usmjerili na obnovu svetoga bogo- služja. U tome okviru promatramo i pro- buđeno zanimanje za obnovu svete glazbe.

    Papa Pijo X. u pismu (motu proprio) Tra le sollecitudini iz 1903. po- jašnjava da »sveta glazba ima ista svojstva koja ima i sama liturgija, a to su, u prvome redu, svetost i prikladnost umjetničkoga oblika« (br. 2.). U tome programatskome dokumentu liturgijska se glazba u određenoj mjeri veže uz narav gregorijanskoga pjevanja, ne preuzimajući ga jed- nostavno kao zadanu formu, nego kao načelo glazbenoga oblikovanja riječi te odnosa prema riječi i obrednome činu. Ondje se naime tvrdi da je »gregorijansko pjevanje bilo oduvijek smatrano najboljim uzorom (exemplar optimum) svete glazbe, te se prema tomu može s pravom po- staviti opće pravilo da je neko glazbeno djelo to više sveto i liturgijsko, što se više u nadahnuću, doživljaju i izvedbi približuje gregorijanskomu napjevu; nasuprot tomu, glazba je to manje dostojna Božjega hrama, što se više udaljuje od toga najvišeg uzora« (br. 3). Vrijeme je to kada je trebalo na