God, l.

-r1

Izlazi svake subote - C1ena do svrhe tek . godine

K 1.40 - Pojedini broj 6 para. - Plalivo i utuživo

u 1\\akarskoj.

Krvavi dani Niemci, taj ogromni narod koji

broji danas, na žalost na Slavena, preko 70 miljuna i od kojeg u e isti Englezi u zadnje vrieme počeli bojati, da im otmu prvenstvo na moru, hoće uprav da proždru na jugoslavene, cieneći nas manje vried-nim narodima i tako hoće da prodru sve do Soluna eventua lno do Cari-grada uz lozinku "prodiranje na iz-tok" (Drang nach Osten).

Već od mnogo godina nastoje svom silom Niemci, da izvedu taj voj ideal, te da tako postanu go podari čitave zemlje, koja se prostire od Sjevernog do jadranskog i Crnog mora. Svak, tko nije sliep, vidi, kako se malo po malo i kod na širi njem-ština, koja nam prieti, da će na uni-štiti, ako joj se svom ilom ne bu-demo oprli. Priekim okom gledaju oni, kako se Jugoslav ni bude iz svoga sna, u kojem u driemali za mnogo stoljeća, jer znaju, da im sada nije onako lako prodirati na iztok kao do sada, te se boje, da bi im se mogao taj njih ov ideal izjaloviti, ako ne pritisnu još jače nas Jugosla-vene. Nu u tom se ljuto varaju, jer čim više pritišću, tim se više bude jugoslavenska sviest, tim žešće se opiru jugoslavenske grudi divljim nje-mačkim napadajima i navalama.

Prvi na redu, koje bi imaii Niemci da proždru, jer su najbliži zapadu, jesu Slovenci , naša jednokrvna braća. Spavali su i oni kroz mnogo stoljeća, a kroz to vrieme poniemčili su Niemci sve ono, što se od slovenskog po-niemčiti dalo. Dizali su oni u čisto slovenskim mjestima njemačke škole, namjestili su svoje činovnike gdje god su mogli, činili su sve moguće nezakonitosti, e da uguše tu " sloven-sku marvu", kako je oni nazivaju. Ali eto i Slovenci se bude iz svog sna. Eto i njih da brane svoje pra-vice, da očuvaju svoju narodnost, da očuvaju svoju djecu od njemačke po-gjbelji, eto ustanovljuju družtvo " Sv. Cirila i Metoda", koje je imalo za

glavnu zadaću podignuće sloven kil1 škola.

Nazad nekol iko dana slavilo je slav lje to pomenuto dru žtvo u sl -venskom mjestu Ptuju. Skupilo se tu na stotine Slovenaca i Slovenkinja, da viećaju, kako će da obrane svoju narodnost od njemačke pogibelji. Pri-

prava lista nala:.d s~ u t\ lakarskoj, a uredništvo u ·,ibeniku.

lz.davač i odgovorni urednik: Ivo Blažević.

Ti ak: "Hrvatske Tiskare" · Šibenik.

u Ljubljani. gadom toga bude ka nije slovenska zabava. T o tamošnjim Niemcima nije bil o po ćudi, akupi e brzo nje-mačka rulja, dočeka jadne Sloven ce iza zabave, te ih i zdajnički napade, bacaj u ći na njih svu si lu kamenja i psujući ih najgorim riečima. Za to dozna brzo biela Ljubljana. Uspqli la e brzo slovenska krv na takovu nje-mačku bezobrazno t, te e kupi u jedan živi ča ti uć i ti uće ljubljan-skih gradjana, koji dadu duška svome opravdanome ogorčenju, po-češe po gradu da mirno proti iem-cima demon triraju. U ljed provoka-cije tamo njih njem. vojnika vršila e je na žalost ta demon. tra cija kr-

vavo. Dvie sloven ke nevine žrtve pad e od ub j itog zrna njemačkih vojnika, a bile u pogodjene na ·tražnjem dielu tiela, znak, da u vojnici u njih puca~;, dok u U\1i bježa li. Desetak o oba bude što težko, što lako ranjeno. Zapovjednik 1\ajer, koji je zapovjedio da e puca, uteče od traha još i te noći iz Ljuhljane jer e bojao od gnjevnog loven kog naroda. Eto tako biela Ljubljana oku-pal a e u krvi, a sutra dan bila je već va u crnini u znak žalosti. a-kon dva dana bude priredjen na ob-ći nske troškove liepi provod nevino palim žrtvama, a za provodom k -racalo je oko dvadeset i pet ti uća Slovenaca, naše krvne braće. Tom prig d m izrekao je vriedni i za Južni grad o načel nik Hribar krasni aovor, u kojem je punim pravom napao divlju njemačku rulju .

Odmah za tim oG!Iuči l o je obć in k vieće, da e kupe novci za podignuće spomenika tim dvjema lovenskim žrtvama, a na spomeniku će pi ati: "Nev in o pal im žrtvama XX. Septem-bra god . 1908." ; odluč il o je još, da se dade iz obćin ke blagajne de et tisu ća kruna u zak ladu za pripom ć obiteljim ubijenih i da e na počast poginulim žrtvama, djaku Adamiću i mašiništi narodn e tiskare Lunderu, dvie gradske ulice njihov im imenima prozovu. Za lugom gradonačelnika Hribara narod se je donekle umirio, koji je uprav dostojno i veličanstveno odpratio na grah svoje mile i drage žrtve.

Evo ovako e po tupa sa Slave-nima u Austriji. Znamo i mi Hrvati, kako e je postupalo godine l 903.

.J

A ; e' l

Te )R ić

N

rrif. 7. r

OJ!IasJ, Latn al\: 1 prioiKena po po!.(odbi. - l~ u ko-

pis1 ·e ne nncaju. ~ biljcgovana pism: ne

nama, kad smu htjeli da obranimo voja .prava proti mongolskih Magjara.

Ako misle iemci, da će na ovakov način uništiti Slavene, to se oni ljuto varaju. Pa le žrtve su znak, da e

laveni opiru njemačkom go pod tvu, koji ih tlači. Pucaju već lanci, koji na vežu, a puknuti će a vim jedan dan, kad e probudi slaven ka vie t, kad Slaveni ne budu više ovako dobri i u, trpljivi, kao što u dana . Tudji narodi u našim zemljama uprav izrabljuju na -: u u trp ljivo t, te na uprav izazivlju vojim postupanjem. Po tantmo već jednom agre ·ivni u našim zemljama, a onda će na. mo-rati pt> tovati, pak nek pišu vanj ke novine o nami što ih volja. Nadajmo e, da će doćt i po na bolji dani;

iz nevtne krv1 palih žrtava niče obično loboda; nije e prolila slavenska krv

ni prvi ni zadnji put; proli t će e opet do potrebe za obranu svoje zem-lj . Hrvati širom svoje domovine pri -družuju t Žalu ti b!č.tĆ.e S lu\ e.1aca, te izrazuju svoju sućut palim žrtvama za vete ideale. Mi Hrvati Jadran-kog mora poručujemo hraći !aven-

cima, da će naći u nama uviek i krenu braću koja će u vakoj pri -audi vojevati zajedničkim silam proti zajedničkim našim neprijateljima.

Počeli su bezdušnici svoju rabotu.

Izborna borba već se je zaiarala. je~ne

strane StoJI naša pravaška tranka. a s druge

razni izrodi, "arenJaCI, puzavci i sebičnjaci.

s,·a ova čeljad kočila je proti\' prava'koj

stranci. koja je jedina pučka Iranka i koja

traž1 naša hrvatska prava.

ta · e Primorje odavna je podwlu horbu

prottv ontm 1zrodima. Za sve je bilo -,·ako

oružje 1 'e 'la !1, a za nas je bilu naše

pravo, naše pošknj~ 1 naš obraz. Progonili

su na , ocrnJIVali su na ·. k le\ etani i po !nm-

nicama pravedni mo bili . On1 knv1 1 nepra-

\'edn i 'etali u !obodno 1 nn1111 se rugali;

ali jednako naš narud nije pao. IHJC htio pu-

zati pred rukom i ln ika, nego je neustraši\'O

stupao napned 1 tražio voju narodnu hr-

valsku čast.

l ada je istu na · e Primorj~ . Pnmorac ]Cd-

nako cieni .voju čas t , voj obraz, svoje po-

štenje 1 svoj hrvatski barjak. Duh Ante lar-

čevića 1 J\t\ ihovila Pavlinovića 1 sada u-ori u

u njegovim pr ima, pa nikak\ a nepriJatelj ka

vojska ne ć mjeti omjeriti e sa Primorcem .

Znadu to dobro naši izrodi ' odmetnici.

loga ·u opel ta l i obnavljati svoj stan ne-

tr. 2.

dični zanat. Obćina im je prva na zubu, pa udri, da sc den uncira sad ovo, a sad no. Osvade pismene, brzojavne i ustmene na dnevnom su r du. Ništa se ne štedi, samo da se komesara na obćinu dovede. Delija od Igrana trubi i raznosi svakojake laži i pod-vale, i ako mu tajne dojave još nisu upalile.

Bezdušnici neumorno u u svojim potlva-lama i izmišljotinama.

Kao da im nije dosta svega ovoga. sta li su sada zlodu i sa ocrnjivanjem kroz "Na-redni List " i "Velebit". J adaju se sa lažima ocrniti gosp. Kla rića. a kati tamo post1ći će obratno, jer zlata se hrdja ne h ata, a Pri-morac svakoga u glavu poznaje. Zaludu vam je vaš trud i muka, o plaćeni zlod usi, Primorac vas poLnaje, i upoznao je vaše djelovanje, Primorca ne ćete preplašiti bukom ni talabukom, niti će te išta postići sa vašim lažima. A kao što ne ćete Primorca prepla~ i ti, tako ne ćt:te ni njegove vodjc:, vtć j edni i cl rug1 još č vršće će e u kolo uhvatiti pruti bczdu ~nici ma i ·ebič njacima .

Iz Imotske krajine. U lmotskomu ,e sp ravlja borba. ' Hoće l1

bit1 ova borba žes toka ili ne će, tu e još ne zna. S cl mokratim n1je lako ući u borbu, pošto ta če ljad ne poznaje redsta\'a ni se služe IWJVIše bukom. Tako u vikali 1 u ImotskoJ krajini . Po vici bilo ih Je puno, a po brkovim malo.

S1 akaku 1111u tslsla, a da oni koji plaću potežu dangubiti mogu. Treći mu je dobacio: vi bi ste htjeli da viećnici vama pov ladju ju , da vaše osvade podpišuju i onda bi v1eće vama bilo u redu. Kad je Bog htio, prihvatio se je predlog gosp. viećnika Pavlinovića, da se predje na raz-pravljanje dnevnog reda; što bi jednoglasno, naravno osim Antičića, primljeno i prihva-ćeno. Kad smo na ovo me, mi bismo molili gosp. načelnika, da unaprzd ne bude toliko popustljiv pred hirima i zanovetanju Petra Antičića, jer će se isto Antičić tužiti, da mu j e krivo i da mu se nije dozvoli lo govoriti, pak taman ga se od jutra do mraka pustilo da č ini što hoće. Njegova je takova nesretna ćud, da hoće da izadje uviek na njegovu, a da za razloge i i tinu ne ~e da znade. Poslie sko ro ure vremena prešlo se je na razp ravljanje dnevnog reda. Im enovalo se je novog predsjedn ika gosp. jakića mjesto Mi-holića, koj i se je odrekao i koji kao nad-učitelj u službi po zakonu ne može da bude članom obćinskog upraviteljstva. Riešili su se zatim razne molbe za ustup obćinskog zemljišta u Basta, Ba · kojv odi i Podgori. Udielio se je opro t od tak e na paščad u službi kod oružničkih po taja, te druge manje predmete. Na svrhi sjed nice viećnik jakić predložio je, da e upravitelj tvo izviesti za istinitost tužbe podnesene proti predsjedniku Laliću za grabež obćinskog zemljišta, te kad bi ista bila temeljita predlaže, da se proti i tomu postupa po zakonu, " to je bilo i prihvaćeno. a koncu je bio prihvaćen predlog viećnika gosp. Pekića, da e na namje tništvo i zemalj ki odbor po"alje pro-svjed, koji glasi: " Obćin ko vieće danas sa-kupljeno u jednici najodlučnije prosvjeduje proti pod lim i lažnim osvadama neke ta-novite čeljadi proti gosp. načelniku, te ih smatra uvriedom i za cielo vieće, pa se moli, da u ovo izvoli uzeti na znanje". l ovaj predlog b io je jednoglasno pri h vaćen osim glasa Petra Antičića. Ovime je naj lj ep ~ e od-govoreno proti opakoj areno j družbi, koja se ne stidi nikakovih sredstava proti svomu po li tičkom protivniku.

N e k o l i k o v i e ć n i k a.

Nesigurno stanje u Novom Pazaru.

1 azad malo dana utekao je Sulejman Paša iz Plevlja. Do bosanske granice odpratio ga je austrijski gen ral a jakom konjaničkom patrulom. Odatle pro liedi put preko Sara-jeva u Zagreb, Trst, Italiju, a onda će u Carigrad. U Plevlju se narod buni već od nekoliko \' remena, osobito odkako je pro-

Br. 17.

glašen ustav. Te se bune Sulejman paša do-duše nije bojao, dok je vojska uz njega bila. Nu rek' bi, da je u zad nje vrieme i u i tu vojsku nikla klica mladoturske agitacije, k ja ide za tim, da zbaci sve staro i koja je bez dvojbe prouzrokovala bieg Paše. Predbacivao je narod mnogo Paši, da ne daje ništa si ro-lnah u, kako to koran zapovicda. j edan od glavnih razloga bio je taj, što narod nije mogao da trpi, da njihov Paša i časnici živu u dobrim odnošajima sa austrijskim tamo njom

posadom.

Odmah iza Pašina bjega dodje zapo ied svim austrijskim oficirima, da odpošalju čim prije svoje žene preko granice, koje mora-doše odmah odputovati. Kako sc govori, bit će u najkraće vrieme pojačana au trijska vojska, koja je do sada brojila 2 ti uće. Osim toga svim oficirima, takodjer onim iz Bosne i Hercegovine, bio je uzkraće n dopust, te mnogi, koji su bili od prije u dopustu, moradoše se odmah na svoje mjesto povra-titi. Premda razne novine donose, da je tamo podpuni mir, tome se ne može puno vjero-vati , jer je veoma u pad no, da je ovo prvi put, od kada obstoji austrijska po ada u Novom Pazaru, da sc ovako !roge mjere poprimaju. Dakle kako se vidi, položaj nije

baš najsiuurniji, dapače obratno.

Pravaška skupština u Prološcu.

1 a 20. pr. mj. bila je zadnja pravaška skup ~tina i mot kuga izbornog sveza. Držala se je ona u Prološcu; u onom naime selu, o kome 'mo dlakine prirepine pišu kao o nekoj demokratskoj tvrdjavi, tako da Je naš dopisnik velikom mukom onamo pošao, bojeć se demokrat ke bujice i poplave. Ali se je uvjerio, da je to amo vika, jer one stotine naroda i ona duzina kalaša i baraba više i bolje govore nego svi govornici svieta i vi vikači imotske krajine.

Premda je Zelembać Iv o za taj dan upri-ličio otvor demokratske blagajne, prem u ulaci za punih deset dana po selima kupili i mamili kr~teno i sunećeno, da se kako tako pred javnošću pokažu. Prem su se obećavale lopate novaca iz nove blagajne, ipak sve to nije moglo da poštena pod njihov barjak privuče, već su morali ko pokisle tuke gledati pravašku vojsku i nje-zine vodje, slu~ati njihove govore. isu

mogli, nisu znali odgovarati, već stisnutim šakama, pružanjem svojih rožina i psošću htjedoše da iza dovr~ene skupštine reagi-raju. A kako i ne bi? Pada im proglašena kula i to pred očima alij ina brata: Smodlake

Petra!

Ovaki veliki poraz valjalo je zabašuriti barem jednim dopisom, što su i učinili u Smodlakinoj "sramoti", prišujuć našim isto-mišlj enicima neke nepodobštine, koje su on i izvadjali , tako da je naš prijatelj Fra Krsto Belamarić upravio dne 27. pr. mj.

uredniku " P. S." s li edeće pismo :

" ju čer me upozorišc na nekakav dopi u " P. S.", gdje se medju inim kaže, da sam bio "naručen" za javnu skupštinu u Pro-lošcu kod Imotskoga dne 20. ov . mj ., te da sam sa župnikom Tomasovićem ondje prisutnu narodu "dielio rogove". I j edna i druga tvrdnja skroz je lažna i bedasta,

dostojna samo vaši h prirepina i onih listova,

PRJMORSKI GLA

gdje se zgrće sam smrad najgnjusn ijih pod-

vala. .': nu, čujte: pa ako ste čovjek od poštenj~ i značaj a, popravite takove laži, koje napokon sve padaju na vaš brk.

Došao sam u Im otski dne 7. ov. mj . a na 8. imalo sc je držati u krajini više pra-vaških skup 'tina. Bio sam zamoljen, da i ja na koju polijem, što sam odbio. Na 13. takodjer bilo je takovih skupš tina u pet še t , ela. Bila je velika nužda, da barem jednoj prisustvujem, tim više, jer je od-rcdjenik za Studence nenadno na ll . bio

pozvan brzojavno u Makarsku i morao onam poći. Da budem bio za ovake stvari naručen, bio bih jamačno pošao, ali ne, ni am sc dao nikako nagovoriti. Videći tu moju protivnost, ni u me više ni nudi li za Proložac, a i onaku sam morao na 20. bit u Splitu, i u tu svrhu već imao na razpo-laganje udobna kola. ego u zadnj i čas iz-bila je okolnost, koja me je upravo prisi lila, da proli svojoj volji i odredbi onamo po-eljem . Iz ovih istinskih i vjerno opisanih činjenica, koje ne iznosim iz kave bojazni, malodu ~ nosti, ili da e pred vama zaman

"crnac" perem, već samo u hator istini, što može potvrdili i Filc Muljačić iz Sp li ta: iz ovoga velju, svega po ten, značajan i lealan čovjek la no će suditt : kakvih jarama imate, a kakovih opel dopi nika po Dalmaciji kupi ono papirnato bunište, koje se pioči furba tom krilaticom : "pučka sloboda"! Dru ai ju zovu ., pučka ramo ta", što je sasma neizpravno, jer je to "vaša sramota", nije na· puk kriv, š tn ga onakovim smećem njegovi odmetnici darivaju i duše!

Šlo se pak tiče "pružanja rogova na-rodu", va~ a se je "sramota" grdno na adila. Vaš dopisnik iz onih strana, u žurbi da preteče prava~ko izvje~će o prolo~koj skupvtini,

zlobno je podmetnuo Tomasoviću i meni ono, čim je ona duzina k1vnih demokrata iza dovr~ene kupštine njega i mene po-časlila . Da, kiseli i poraženi sa improvizi-rana govora, na koji ni u bili u stanju da stvarno odgovore i da o ujete silni dojam razpaljena naroda, opruži· e vaši na nas

"svoje rožine", odmjerajuć nam od lahta i psujuć nam fratar koga Boga, uz povike i izraze, kojih bi se najzapušteniji zu luland ki deran tidio. Upitajte Balu Dundu, Dr. "Evo me", Petra Smodlaku, Juku Mandića i učitelj a Marka imića: ~ta u oni radili? kako su se okrća li i kuda su e rukama tukli, pa tek onda pričajte o prosta~tvu Toma-sovića i B lamarića , kojim e jedino sa de-mokratske strane onog dana prigovorili moglo, da je posljednji, uprievši kažip rstom u zemlju, na Baline i družine mu bljuvotine doviknuo vašim energumenim: "do li Smo-dlaka i njegove pri repine! Živila stranka

prava l" A kamo li "narodu pružali rožine" l A kome narodu? Demokrati ga, valaj, ne dovedo ~e, te ne bi o talo, nego da pružaju svome narodu! Ala demokratske pameti!

Ovo su, uredniče, fakt i, kojih se ne sti-dim, a stid ite li e vi i va i bašibozuci onakih prosto ta, malo me je briga. Ima na ovoj zemlj i stvorova, koji se kada i uživaju na mje tima, kraj kojih iole ulj11da11 čovjek protrče na vas mah i lo začepljena nosa! Sad vam je sve ja no!"

tr. 3.

Izborno zgodopisje. Kako je već poznato, izstupi li su iz "hr-

vatske stranke" svi vidjeniji njezini čl anovi iz južne Dalmacije, sa dr. Perom Či n or ijom na čel 11 . Sad~ čitamo, da je izstupio i na-čelnik Bola, a očekuju se još razni izstupi. Tko je dakle još ostao u toj stranci? Ostali

su j oš u njoj oni. koji hoće po što po to da se ponovno dočepaju zastupničkoga man-data, ma kojim načinom i sredstvima.

U Im otskome obdržavala e je na 25. rujna veliko narodno vieće, kojemu je pri-sustvovalo preko tri stotine učeslnika. jedno-dušno i uz sveobće oduševljenje prihvatila se j e kandidatura za onaj kotar, g. Dr. Mla-dinova, našega cienjenoga prijatelja i isto-

mišljenika.

Ribičić je do nazad malo vremena govor io, da on jedino kandidira zbog discipline stran-ke. Sad te stranke u ob će nema; pa kako to, da e on sada toliko znoji i upi re za ponovni zastupnički mandat. Rek bi, da mu puno zubi vodne za mjesto predsjednika Zemaljskog Odbora sa ~est hiljada kruna

godišnje plaće.

Naši dopisi. jedna maškarada.

Pišu nam sa S t u d e n a e a kod Imotskoga.

a 13. pr. mj. bila je kod nas jedna maš-karada i to u krčmi Pulic1jinoj, koju zovu štionicom dotura j oze. Bio je prisutan šu-veljantović, Stipi ć Zare, · Medik Ćućurov u čizmama i još neki. Na Šuveliću je bila fina-načka bluza, a Stipić je imao bodulske gaće, a naš kumparan. Točilo se vino bolje nego voda na zviezdi, a po vinu udarili na pivu.

Kad se ovi silni junaci dobro natrusili piva, onda se ustane glasoviti predsjednik Šuvelić i reče: Moja braćo! Eto smo pametni 1 mudri, da je po malo naše pameti na Stu-dcnclm. Pa što će reći da za nami nitko ne će da idje. ije druge, valja ić1 od komši-luka i zvati narod neka bude za našega dra-goga AliJu . Ali pamtite dobro, valja reći na-rodu, da ćemo mu mi 1 naš Alija uč i niti dobro. Kad mo mi učinili sretnim sebe, pa imamo para više nego i Pinćo i Džakula i s i ostali Student-ani, onda znati ćemo 1 dnt

' t. 4.

iluk tignc, vc se ži·Joti nje uzviere. Bježe, kriče, bjesne - Bože te sač u vaj take krike.

djeca sa svi h trana viču: a ljudi čuvajte dozvole! Ču d ili se ljudi što je djeci, a žene se kr tile što u im životinje pobje nile. j oš su oni u č udu , kad evo ti ti pića i h oće da pripovieda. A to si ti, graknule žene -i čudimo se što nam e dogodilo. Izdi ri iz našega komšiluka i daj nam mi ra. Eno ti Zare, Bojkan i Cvijan pa njima pri povicdaj. Tako ti ·e je Stipi ć vratio k svomu Puliciji . Pul icija mu je rekao: ši šinjor, al i mu nije dao rakij e. l tako je sv ršila nekadašna maška-rad a. ada je sve mi rn o.

j e d a n s t u d e n a č k i t e ž a k.

* Potreba vode.

Pišu nam iz B a č i n e. Naše selo jako je raztrkano, a ima 113 obitola sa 777 duša. Mučim o e i radimo u ovom u ljutomu kr~ u, da ebe i dječicu našu nahranimo. to tru-dim o, hvala Bogu, valja truditi. Ali pusto drugi nas jad bije: nemamo vode. Kad za-peče litni zviezdan moram o i ć i po vodu lipo na blato. Nu tada voda spane pa je nemoreš od gliba ni gledati a kamoli piti. A osim tOga daleko nam j e, nekim kućam 4 kilometra . S toga mo uprav na velikoj mu ci i zaradi nas i zaradi blaga koga ima-demo do dvie hiljade glava.

.Natjerani težkom našom mukom, ložili smo se, da uradimo jednu skupnu gustirnu , pa mo ju zbi lja amo vDjim žuljim stali od natrag vremena i graditi na "Zadužbi ni". Ali eto na ·e nevolje: tro"ka je puno, a mi to ne možemo. Ko zna koli ko će ona radnja započeta stati nedovršena, ako nam visoka vlada ne priteče u pomoć. aše se je elo već vladi obratilo zato. Mi se uzdamo, da će visoka vlada usli~ati našu molbu, pa ju evo i kroz " Prim orski Glas" sjećamo na ovu našu veliku pot rebu .

Ba čin ci.

Vi esti. Lične vie ti. Ovi h dana boravio je u Ma-

kar koj profesor Novotny iz Zagreba, urednik "Hrvatskog Planinara ", poznati turista. Bio je na Biokovu u pratnji g. ko tar kog pogla-vara, te mu e položaj naše okolice veoma svidio.

Svečanost. javljaju nam iz Makra, da će se u nedjelju dne 11. li topada proslaviti u onome selu pedesetgodišnjica Gospe Lurcl ke. U tu sv rhu agradjen je nov i mramorni oltar u čas t Blaženoj Gospi. Slavlju će pri u Ivo-vati po voj prilici presv. biskup dr. arić i držati prigodnu propovied. Po pripravama nadamo e, da će svečano t izpa. ti l iepo u svakom pogled u.

Kralj pohvalio hrvatske čete. l< od velikih vojničkih vježba, koje su se obdržavale kod Ve prina u Ugarskoj. hrvatske če te u obće, a hrvatsko domobran tvo napose, odlikovalo se je nad sve druge vojom u trajno ću i spo obnošću tako, da ih je osobi tim načinom kralj pohvalio, a isto izrazio je priznanje hr-va t kirn četama prestolonasljednik, koji je rdačno će titao na u pjehu gen ralu Bo ro-

jeviću, zapovjedniku hrvatskoa domobran tva. jematva. l kod na je ove godine jematva

bila obi lna, ali na žalost kupaca nema. Sta-roga vina imad e još do ta neprodana po raznim selima, pak u eljaci u nepriiici radi bačava, jer nemaclu u to vino uliti.

PRI M R ~ 1