Teamwork of school staff

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

ANJA ČOVIĆ

TIMSKI RAD DJELATNIKA ŠKOLE

DIPLOMSKI RAD

Mentor: dr. sc. Ante Kolak

Zagreb, 2015.

Sadržaj

Uvod............................................................................................................................................1

1. Glavne odrednice timskog rada...........................................................................................2

1.1. Prednosti timskog rada.................................................................................................4

1.1.1. Objektivne prednosti.............................................................................................4

1.1.2. Subjektivne prednosti............................................................................................5

1.2. Mogući problemi u timskom radu................................................................................6

2. Timski rad u školi................................................................................................................8

2.1. Stručni timovi u školi...................................................................................................9

2.1.1. Školski odbor......................................................................................................10

2.1.2. Razredno, učiteljsko i nastavničko vijeće...........................................................11

2.1.3. Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta i tim za inkluziju.......11

2.1.4. Ispitno povjerenstvo............................................................................................12

2.1.5. Vijeće roditelja....................................................................................................12

2.1.6. Vijeće učenika.....................................................................................................13

3. Uloge odgojno-obrazovnih djelatnika...............................................................................14

3.1. Ravnatelj.....................................................................................................................15

3.2. Pedagog......................................................................................................................17

3.3. Psiholog......................................................................................................................18

3.4. Socijalni pedagog.......................................................................................................19

3.5. Knjižničar...................................................................................................................20

3.6. Učitelji i nastavnici.....................................................................................................20

4. Team building....................................................................................................................22

4.1. Kada je team building potreban?................................................................................22

4.2. Svrha team building programa...................................................................................23

4.3. Vrste team buildinga..................................................................................................23

5. Empirijski dio rada............................................................................................................26

5.1. Metodologija istraživanja...........................................................................................26

5.1.1. Cilj istraživanja...................................................................................................26

5.1.2. Postupak provođenja istraživanja.......................................................................26

5.1.3. Struktura intervjua..............................................................................................27

5.1.4. Sudionici istraživanja..........................................................................................27

5.2. Rezultati.....................................................................................................................28

5.2.1. Pojedinac, njegova uloga i doprinos kolektivu...................................................28

5.2.2. Zadovoljstvo odnosima unutar kolektiva............................................................31

5.2.3. Sastanci i sjednice...............................................................................................39

5.2.4. Problemi unutar kolektiva...................................................................................41

5.2.5. Timski rad...........................................................................................................43

5.3. Analiza rezultata.........................................................................................................46

5.4. Priprema team building radionice..............................................................................46

5.5. Plan radionice.............................................................................................................49

6. Zaključak...........................................................................................................................53

Sažetak......................................................................................................................................54

Literatura...................................................................................................................................55

Prilog 1: Evaluacijski listić.......................................................................................................57

Uvod

Pred suvremenu školu postavljeni su veliki izazovi i društveno uvjetovani zahtjevi u

skladu s kojima mora uspješno funkcionirati. Zadatak je škola raditi na uvođenju kvalitetnih

promjena, pozitivnih uvjeta rada, motivacije i timskog rada radi postizanja odgojno-

obrazovnih ciljeva, implementacije pedagoškog vođenja i unapređivanja kvalitete

cjelokupnog odgojno-obrazovnog rada škole za dobrobit učenika. Jedan od najvažnijih

čimbenika uspješnog funkcioniranja škole je timski rad.

Timski rad oblik je koordinirane aktivnosti i interakcije strukturirane skupine

pojedinaca koji rade na unaprijed zajednički definiranim ciljevima kako bi obavili određene

zadatke. (Levi, 2011.) Podjela rada u timu zasnovana je na neposrednoj suradnji i

kompetentnosti različitih stručnjaka. (Sindik, 2012.)

Cilj je ovog rada ukazati na nužnost timskog rada u životu jedne odgojno-obrazovne

ustanove. Predstavljeni su neki važni aspekti timskog rada, njegove prednosti te uloga

timskog rada u rukovođenju odgojno-obrazovnom ustanovom. Pojava konflikata spominje se

kao neizbježna sastavnica svake suradnje, naročito kada govorimo o velikom broju članova

tima. Zadaće svih članova školskog kolektiva pomno su analizirane, a njihova suradnja

konkretizirana kroz prikaz rada različitih timova koji djeluju unutar škole. Kao vrlo važan dio

u ostvarivanju timskog rada predstavljen je team building, koji obuhvaća načine poboljšanja

grupnih interakcija među djelatnicima škole.

Empirijski dio rada sadrži percepcije nekih aspekata timskog rada iz stvarne prakse

jedne osnovne škole. Sa stavovima o važnosti timskog rada, percepciji međuljudskih odnosa u

školskom okruženju te načinima provođenja team building programa u školi upoznajemo se

putem intervjua provedenih među djelatnicima škole.

Tema je usko vezana uz funkcioniranje kolektiva i ozračje unutar odgojno-obrazovne

ustanove te analizira neke načine povezivanja zaposlenika institucije.

4

1. Glavne odrednice timskog rada

Timski rad oblik je koordinirane aktivnosti i interakcije strukturirane skupine

pojedinaca koji rade na unaprijed zajednički definiranim ciljevima kako bi obavili određene

zadatke. (Levi, 2011.) Jedan od temelja i razloga postojanja timskog rada je sinergija.

„Sinergiju je najjednostavnije definirati kao pojavu da dva ili više elemenata nekog sustava,

djelujući zajedno, daju veće efekte od onih koji bi se ostvarili zbrojem pojedinačnih

djelovanja.“ (Tudor i Srića, 1998., str. 18.) Timski rad treba zasnivati na načelima cjelovitosti,

svestranosti, interdisciplinarnosti i različitosti. (isto)

Nikić (2004.) navodi nekoliko preduvjeta uspješnog timskog rada:

otvoreni odnosi – naučiti kako uspostaviti dobar, tolerantan i suradnički odnos s

ostalim članovima tima,

otvorena komunikacija – razmjena informacija, ideja i osjećaja kako verbalnim

tako i neverbalnim sredstvima; sugovornike treba tretirati kao ravnopravne,

poštovati različitosti i uvažavati tuđe argumente,

empatija – međuljudsko razumijevanje, sposobnost uživljavanja u tuđe

emocionalno stanje; pomaže uspostavljanju prijateljskog odnosa sa suradnicima,

suradnja – kako bi suradnja bila uspješna i konstruktivna, potrebno je biti spreman

odreći se osobnih i za timski rad nevažnih interesa kako bi u prvi plan došlo opće

dobro zajednice; donošenju odluka prethodi objektivna i konstruktivna rasprava,

stvaranje konsenzusa – kada se svi članovi radnog tima slože u bitnom, onda će

zadani cilj ostvarivati iz vlastitog uvjerenja i to će činiti s puno više entuzijazma

nego da je zadatak nametnut odlukom vođe,

postavljanje jasnih normi i očekivanja – kako bi tim uspješno djelovao i postigao

predviđene rezultate, potrebno je na početku rada postaviti jasne ciljeve i odrediti

norme ponašanja i djelovanja,

suočavanje s članovima tima koji loše rade – članove koji koče djelovanje tima

treba suočiti s njihovim neradom i riješiti problem.

Levi (2011.) smatra kako je uz navedene čimbenike za uspješno funkcioniranje tima

također važna uloga vođe. Voditelj tima je onaj koji tim usmjerava i usklađuje napore i rad

pojedinih članova kako bi tim postigao što bolje rezultate, stoga treba pažljivo odabrati osobu

koja posjeduje za to potrebne vještine.

5

Potrebno je razlikovati pojam grupe i pojam tima. Naime, svi timovi jesu grupe, ali

sve grupe nisu timovi – tim je grupa pojedinaca koji intenzivno surađuju i rješavaju zadatke

kako bi postigli specifičan zajednički cilj, a grupu čine dvije ili više osoba koje su u interakciji

radi ostvarenja nekog cilja. (Jurić, 2004.) Tim predstavlja najbolju strukturu za zajednički rad

pojedinaca. Timovi unutar sebe trebaju usavršiti izmjenu informacija, učiti, surađivati jedni s

drugima, ali i motivirati se međusobno kako bi svoju heterogenost ispravno iskoristili te bili

inovativni. (Somech i Drach-Zahavy, 2007.)

Kriteriji koje radna skupina mora ispunjavati da bi se mogla nazivati timom su:

orijentacija prema zajedničkom cilju – udruživanje radi ispunjenja određenog

zadatka, svrhe,

svijest o postojanju tima – članovima tima mora biti jasno da tim postoji i da su oni

dio njega,

međuovisnost članova tima – članovi tima moraju biti povezani te imati osjećaj

pripadnosti timu,

interpersonalna komunikacija – članovi tima trebaju biti u interakciji jedni s

drugima,

uređeni odnosi unutar tima – uloge, pravila i norme moraju biti jasno određene.

(Levi, 2011.)

Neka obilježja dobrog tima, koje navode Tudor i Srića (1998.), su skupna kreativnost,

ravnopravan položaj članova te pozitivno ozračje unutar tima:

kontinuirana skupna kreativnost i poduzimljivost pomažu da se cilj dosegne što

prije i što potpunije,

ravnopravan položaj članova daje mogućnost stalnog i potpunog razvoja svakog

pojedinca i tima u cjelini, iskazivanja i uporabe svih njihovih radnih i misaonih

sposobnosti; pojedine uloge mogu biti značajnije (u odgojno-obrazovnoj instituciji

to su uloge ravnatelja i stručnih suradnika koje podrazumijevaju veću

odgovornost), ali su ljudi jednakog položaja – jedni nemaju veća prava od drugih,

propisi i norme vrijede za svakoga jednako,

pozitivno ozračje u kojemu se prepoznaju snažna motivacija, jaka skupna kohezija,

sklad odnosa, otvorena komunikacija, timski ponos, entuzijazam i zanos.

Najkraće rečeno, tim čini skupina ljudi koji surađuju pri obavljanju posla kako bi

ostvarili zajedničke ciljeve, preuzimajući pritom zasebne uloge i primjenjujući visoku razinu

komunikacije kako bi se osiguralo uspješno usklađivanje napora. (West, 2005.) „Postoje

6

osobine ličnosti koje se čine poželjnijima za model timskog rada od drugih. U prvome se redu

to odnosi na osobine koje predstavljaju pretpostavku udruživanja ljudi.“ (Tudor i Srića, 1998.,

str. 42.) Član tima trebao bi:

razumjeti zajedničke ciljeve i vjerovati im,

pridonositi timu nesebičnim izvršenjem uloge koja mu je povjerena,

sudjelovati u timskom planiranju, odlučivanju i usklađivanju,

biti sposoban raditi samostalno, ali i surađivati s ostalima,

predlagati, iznositi sugestije i inicijative,

komunicirati aktivno, otvoreno, konstruktivno i pošteno,

stalno učiti i usavršavati se te primjenjivati nova znanja,

biti aktivan u ocjenjivanju uspješnosti i rješavanju problema tima. (Tudor i Srića,

1998.)

Nikić (2004.) još dodaje kako član tima mora biti samosvjestan i samokritičan, tj. biti

sposoban objektivno procijeniti svoje sposobnosti i svoje slabosti te znati prihvatiti

odgovornost ukoliko dođe do neuspjeha.

U timu su dobrodošle mnoge različitosti: ljudi, područja znanja (učitelji, stručna

služba), timske uloge (voditelj, istraživač, kreativac...), iskustva, mišljenja i stavovi. Što je

više različitosti, to je i više potencijala koji se može iskoristiti. Tim mora biti mjestom na

kojem se uvijek nastoji uvažiti cjelokupna ličnost svakog člana. Sve njegove snage moraju

biti upotrjebljene na najbolji mogući način. (Tudor i Srića, 1998.)

1.1. Prednosti timskog rada

Rad u timu donosi brojne prednosti – od onih važnih za čitavu instituciju u kojoj se

primjenjuje, do subjektivnih prednosti važnih za pojedinca koji kao član tima sudjeluje u radu.

(West, 2005.) U nastavku se nalaze neke od najvažnijih prednosti koje ovakav način rada

može donijeti jednoj odgojno-obrazovnoj ustanovi i njezinim članovima.

1.1.1. Objektivne prednosti

Općenito, što više timova postoji u organizaciji, to je njezin ustroj jednostavniji.

(West, 2005.) U odgojno-obrazovnim ustanovama stvaraju se timovi koje čine različiti profili

stručnjaka, ovisno o razlogu radi kojega je tim nastao.

Stvaranjem timova i organizacijom timskog rada omogućava se integriranje znanja i

iskustva članova tima pri rješavanju istog problema. „Područje psihosocijalnog rada je tako

7

veliko i složeno da ga stručnjaci jedne struke bez suradnje sa stručnjacima drugih struka

zasigurno ne mogu ni uspješno ni kvalitetno pokriti.“ (Kobolt, Žižak, 2007., str. 367.-368.)

Zbog toga se, primjerice, školski stručni tim može sastojati od pedagoga, psihologa,

knjižničara, stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila i dr. (NN, čl. 100.), koji svi kroz

suradnju i timski rad mogu, kvalitetnije nego samo jedna osoba, rješavati probleme koji se u

njihovoj svakodnevnoj praksi pojavljuju.

Jedna od prednosti timova jest to što omogućuju organizacijama da uče (i zadrže

znanje) na učinkovitiji način – kada jedan član tima napusti isti, znanje tima nije izgubljeno.

Rad u timu potiče kreativnost i inventivnost; kombinacija gledišta članova tima koji posjeduju

različita znanja, iskustava i vještine dovodi do preispitivanja ideja i načina rada. (West, 2005)

„Djelujući u timu, stručnjaci različitih znanja međusobno se nadopunjuju i stvaraju nova

znanja. Komunicirajući izravno, članovi tima postaju uspješniji. Razgovarajući, stvaraju novo.

Riječ je o posebnoj, stvaralačkoj komunikaciji.“ (Tudor i Srića, 1998. str 21.)

„Može se reći da uspješni timovi daju više nego što bi dao svaki pojedinac, ali što je

još važnije, daju više nego što iznosi prosti zbroj pojedinačnih postignuća, potencijala i

kompetencija.“ (Kobolt, Žižak, 2007., str. 373.) Tu pojavu nazivamo sinergijom.

1.1.2. Subjektivne prednosti

Pojedincima timski rad donosi i osobne dobrobiti. Zaposlenici koji rade u djelotvornim

timovima imaju nižu razinu stresa. Djelomičan je razlog tomu podrška koju pojedinac osjeća

od strane drugih članova svoga tima. Također, stres je smanjen zato što članovi tima imaju

mnogo jasniju sliku o svojim ulogama – suradnici im pomažu razjasniti ih. (West, 2004.)

Timski radnici navode i zadovoljstvo zbog toga što uče jedni od drugih te zbog višeg stupnja

uključenosti i predanosti svome radu. (West, 2005.)

Djelujući u timu, njegovi članovi mnogostruko ostvaruju svoje osobne i zajedničke

potrebe. Rad u timu pruža članovima sigurnost, pomaže rastu samopoštovanja te pruža osjećaj

pripadanja, što ih motivira za nova postignuća. (Tudor i Srića, 1998.) Radom u timu pojedinci

se razvijaju, unapređuju vlastite vještine komunikacije i organizacije te proširuju svoje znanje

i postaju svjesni mnoštva perspektiva iz kojih se zadatku može pristupiti. (Levi, 2011.)

Uz sve ostalo, timski rad ljudima pruža osjećaj da su moćniji u odnosu s nadređenima

– glas pojedinca tiši je od glasa skupine ljudi koji rade u timu, pa ukoliko postoji neki

prigovor ili primjedba koja se želi uputiti ravnatelju ili stručnoj službi, vjerojatnije je da će se

uzeti u obzir ukoliko dolazi od skupine ljudi, a na taj način ju je i lakše priopćiti. (West, 2005)

8

Uvođenje ovakvog načina rada naposljetku dovodi do povećanja zadovoljstva zaposlenika te

pridonosi kvaliteti rada u ustanovi. (Prema: Sundstrom i sur., 1990., U: Levi, 2011.)

Brojne su prednosti timskog rada, kako za ustanovu u kojoj se uvodi, tako i za svakog

pojedinog člana tima. Ukoliko se timski rad dobro organizira te zadovoljava većinu

preduvjeta koje Nikić i ostali autori navode, prednosti će biti daleko veće od mogućih

nedostataka.

1.2. Mogući problemi u timskom radu

Unatoč mnogim raznolikim dobrim stranama timova, u ovakvom načinu rada mogu se

pojaviti razni problemi, koji ukoliko ostanu nerazriješeni, na kraju dovode do neuspjeha tima.

„Činjenica je da početna faza osnivanja i razvoja tima zahtijeva znatno ulaganje

energije. Tada je utrošak obično veći od učinka.“ (Tudor i Srića, 1998., str. 22.) Osim

energije, stvaranje tima traži i vrijeme, kojeg zna nedostajati. Ove prepreke nastale u

početnim fazama razvoja tima rješavaju se dobrom organizacijom i planiranjem unaprijed.

Unatoč dobroj volji, neke osobe nemaju sposobnosti da preko noći postanu članovima

tima, a posebice ne da preuzmu ulogu voditelja. Njihovo znanje, sposobnosti, osobine ličnosti

i odnos prema poslu nisu dostatni za timski rad. Takvi moraju ulagati u svoj razvoj više od

ostalih.

Tudor i Srića (1998.) navode još neke moguće prepreke ustrojavanju tima i

uspostavljanju timskog rada:

nedefinirani ciljevi i strategija njihova postizanja – svrha je tima obaviti neku

zadaću ili ostvariti niz ciljeva. Ukoliko članovi ne znaju koja je točan cilj njihovog

rada ili na koji će način do tog cilja doći, timski rad jednostavno neće

funkcionirati,

nepostojanje sustavnog planiranja i nadzora rada – pedagog i stručni suradnici ne

obavljaju svoje zadaće ili ih ne obavljaju kvalitetno,

neizgrađen sustav motivacije zaposlenika – nedovoljno kompetentan ravnatelj koji

ne shvaća važnost motivacije djelatnika ili nema za to potrebne vještine,

neinventivnost – ukoliko nedostaje novih, originalnih ideja, odgojno-obrazovna

ustanova neće napredovati,

nedostatak suradnje među djelatnicima.

Konflikti, svađe i agresivnost sastavni su dio ponašanja u svakom ljudskom sustavu,

pa tako i u školama. Ukoliko se prisutni problemi na vrijeme rješavaju, oni neće naštetiti timu.

9

Kako konflikti mogu predstavljati problem, tako problem može označavati i nedostatak istih.

Tim bez konflikata može ukazivati na nezdravo donesene odluke ili rješenja donesena od

strane voditelja tima, koji potiskuje sve oblike konflikata i debata ili jednostavno rutinski

obavlja dani zadatak bez ikakve namjere za poboljšanjem rada. (Levi, 2011.)

Za uspješan timski rad bitno je naučiti tehnike rješavanja konflikata i ponašanja u

svađi. (Brajša, 1994.) Te vještine trebali bi uspješno koristiti svi članovi školskog stručnog

tima, a osobito ravnatelj kao njegov vođa, čija socijalna kompetencija treba obuhvaćati znanja

i sposobnosti vezane uz međuljudske odnose, motiviranje školskog osoblja i rješavanje

sukoba i nesporazuma u radu. (Staničić, 2004.)

Ako se njime pravilno upravlja, sukob može biti prirodan i zdrav odraz raznolikosti

među članovima te izvor kreativnosti i inovativnosti u postupcima i donošenju odluka. (West,

2005.) Iz njega mogu proizaći koristi kao što su formiranje novih pristupa i gledišta, bolje

razumijevanje tuđih stajališta i same srži problema te nastajanje novih ideja. (Levi, 2011.)

Ljudi rješavaju konflikte na razne načine, ovisno o tome koliko im je važno očuvati

dobre socijalne veze između članova tima i doći do kvalitetnih rješenja. Njima se može

upravljati kroz pregovore ili uz medijaciju osobe izvan tima koja bi konflikt sagledala s

objektivne strane i pomogla donijeti ispravnu odluku. Članovi tima moraju biti spremni na

kompromise, dogovarati se i pronalaziti modus vivendi koji će im omogućiti daljnje

djelovanje i razvoj. (Kobolt, Žižak, 2007.)

10

2. Timski rad u školi

Za školu je karakteristična slojevitost i kompleksnost – u odgojno-obrazovnoj

djelatnosti škole sudjeluju učitelji, učenici, stručni suradnici, ravnatelj, roditelji te ostale osobe

ili institucije koje su neposredno ili posredno povezane sa školom. (Staničić, 2006) Upravo

zbog te raznolikosti slojeva, kao i u drugim organizacijama, i u školi postoji određena podjela

rada. (Jurić, 2004) Tako ravnatelj rukovodi školom, učitelji i nastavnici vode odgojno-

obrazovne procese u razredu, a stručni suradnici imaju svoje specifične programe. Svi ovi

pojedinci čine tim koji ima jedinstvene odgojno-obrazovne ciljeve. U tom timu svaki član ima

specifične zadatke te o radu jednog člana ovisi i rad cjelokupne škole. U skladu s time, mora

se stvoriti jedno poticajno i pozitivno ozračje koje uključuje otvorenu komunikaciju i

suradnju. (Giron, 1988)

Timovi imaju glavnu ulogu u prepoznavanju potreba učenika, planiranju i razvijanju

politika na razini razreda i škole, ali i u uvođenju inovacija. (Somech i Drach-Zahavy, 2007.)

Od timova u školi zahtijeva se da maksimalno koriste svoje temeljno znanje te da svaki član

jednako doprinosi, ovisno o području i razini svog znanja, uz daljnje proširivanje i

usavršavanje.

Iako svaki tim, ovisno o svojim članovima i područjima bavljenja, ima drugačiji

karakter i stvara vlastitu fizionomiju, postoje i neki opći zahtjevi pri razvijanju stila rada u

timovima u školi:

članovi tima sporazumijevaju se na način da zadrže punu stručnu samostalnost,

odluke se odnose na planiranje i programiranje zajedničkog posla,

tim treba razvijati svoj identitet, a sastanci i dogovori poslužiti otkrivanju i

korištenju prednosti timskog rada,

svi ostali susreti su prigoda za dogovaranje i razmjenu mišljenja,

rezultati timskog rada javno se priopćavaju na odgovarajućim prigodama

(sjednice, izmjena iskustava, seminari i sl.). (Jurić, 2004)

Međuljudski odnosi (suradnja, sukob, timski rad) vitalni su dio svake organizacije, pa

tako i škole, a ravnatelj ima značajnu ulogu u održavanju interakcija između djelatnika unutar

i van škole. (Blažević, 2014.) On je taj koji treba svakom pojedincu pomoći da shvati koji su

njegovi zadaci i obaveze s obzirom na funkciju koju obavlja, kako prema radnom mjestu tako

i prema kolegama. (Donaldson, 2006.) „Postojanje prevelikih razlika u autoritetima i njihova

kriva uporaba neprijeporno će ometati izgradnju dobrog tima.“ (Tudor i Srića, 1998., str. 39.),

11

stoga se u timskoj praksi ne smiju podržavati nikakve privilegije, a poštovanje i uvažavanje

treba ukazivati jednako svima, osim naravno ukoliko netko ne obavlja svoj dio posla

kvalitetno ili ga ne obavlja uopće. Uloga voditelja je da osigura mogućnost učenja i pozitivno

ozračje, da člana tima potakne i zainteresira.

2.1. Stručni timovi u školi

Svaki dobro uređen školski sustav mora sadržavati tri važne komponente ne bi li

funkcionirao te bio operativan u punom smislu. Radi se o: (1) administrativnom vodstvu, (2)

odabranom vodstvenom timu koji surađuje s vođom razvoja sustava u cjelini, (3) radnim

grupama koje su ustrojene kako bi obavile određenu vrstu zadaće. (Center for Mental Health

in Schools, 2011.)

Nositelji razvojne pedagoške djelatnosti – stručni suradnici (pedagog, psiholog,

knjižničar) – najuži su stručni tim koji ima određenu viziju o tome što i kako činiti prilikom

ostvarivanja cilja o uspješnoj školi te okupljaju nastavnike i ravnatelja za ostvarenje svojih

zamisli.

Unutar škole postoje zakonom određeni stručni ili upravni timovi koji osiguravaju

zadovoljavanje ciljeva škole. Tako školom upravlja školski odbor sa svojim osnovnim

obavezama: imenuje i razrješuje ravnatelja, donosi kurikulum u suradnji sa ostalim stručnim

timovima, godišnji plan i program itd. Sastoji se od sedam članova. (NN, čl. 119.) U slučaju

raspuštanja školskog odbora, sklapaju se školska povjerenstva koja nakratko zamjenjuju

školski odbor, a sastoje se od tri člana – predsjednika i minimalno jednog člana

učiteljskog/nastavničkog vijeća. (NN, čl. 121..) Osim ovih, prema čl. 124. Zakona o

obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, u školi postoje i stručni timovi –

učiteljsko/nastavničko vijeće koje čine svi učitelji, stručni suradnici te ravnatelj školske

ustanove. Tu je i razredno vijeće, sa svim nastavnicima koji izvode nastavu u razrednim

odjelima. (NN, 2013.)

Djelatnici u školi također mogu stvarati i neformalne grupe i timove kako bi

zadovoljili vlastite potrebe. Za razliku od gore navedenih formalnih grupa koje su određene

strukturom organizacije (škole) i koje imaju doznačena radna zaduženja na temelju kojih se

dobivaju zadaci, neformalne grupe nastaju spontano i mogu biti vrlo važne u procesu

odlučivanja. One nastaju u radnom okruženju kao reakcija na potrebe za društvenim

kontaktom. Jurić (2004.) razlikuje prijateljske i interesne grupe. Prijateljske grupe često se

stvaraju jer članovi grupe dijele neke zajedničke osobine. Formiraju ih djelatnici zbog

zadovoljenja vlastitih potreba, zbog uživanja u međusobnom društvu i želje za socijalnom

12

interakcijom i podrškom. One su često rezultat zajedničkog druženja članova kolektiva izvan

radnog okruženja. Interesne grupe čine pojedinci koji imaju neki zajednički cilj koji žele

ostvariti.

2.1.1. Školski odbor

Školski odbor je jedino kolegijalno tijelo1 koje upravlja školskom ustanovom.

(Zekanović, 2012.) Sastoji se od sedam članova, od kojih jednog člana bira i razrješuje

radničko vijeće, a ako radničko vijeće nije utemeljeno, imenuju ga i opozivaju radnici

neposrednim i tajnim glasovanjem, a ostalih šest članova imenuje i razrješava:

učiteljsko, nastavničko, odnosno odgajateljsko vijeće: dva člana iz reda učitelja,

nastavnika i stručnih suradnika,

vijeće roditelja: jednog člana iz reda roditelja koji nije radnik škole,

osnivač: tri člana samostalno. (NN, čl. 119.)

Članovi školskog odbora imenuju se na vrijeme od četiri godine i mogu biti ponovno

imenovani. Odluke školskog odbora pravovaljane su ako za njih glasuje većina od ukupnog

broja članova. (NN, čl. 119.)

Školski odbor obavlja sljedeće zadaće:

imenuje i razrješuje ravnatelja,

daje prethodnu suglasnost u vezi sa zasnivanjem radnog odnosa u školskoj ustanovi,

donosi statut i druge opće akte na prijedlog ravnatelja,

donosi školski kurikulum na prijedlog učiteljskog, odnosno nastavničkog vijeća i

ravnatelja,

donosi godišnji plan i program rada na prijedlog ravnatelja i nadzire njegovo

izvršavanje,

donosi financijski plan, polugodišnji i godišnji obračun na prijedlog ravnatelja,

odlučuje o zahtjevima radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa,

predlaže osnivaču promjenu djelatnosti i donošenje drugih odluka vezanih uz

osnivačka prava,

daje osnivaču i ravnatelju prijedloge i mišljenja o pitanjima važnim za rad i sigurnost

u školskoj ustanovi te donosi odluke i obavlja druge poslove utvrđene zakonom,

aktom o osnivanju i statutom. (NN, čl. 118.)1 sistem zajedničkog upravljanja školom; pravo članova školskog odbora da zajedno s ravnateljem suodlučuju o nekim bitnim pitanjima školskog života (Franković i sur, 1963.)

13

Školski odbor trebao bi se sastajati jedanput mjesečno. Sjednicama prema potrebi

nazoče i drugi članovi – stručnjaci za određena područja – radi boljeg obavljanja radnih

zadataka. Članovi odbora uključuju se i u mnoge druge oblike života i rada škole: članovi su

raznih radnih povjerenstava, uključuju se u materijalno sponzorsko zbrinjavanje škole,

sudjeluju u školskim proslavama i drugim značajnim zbivanjima.

2.1.2. Razredno, učiteljsko i nastavničko vijeće

Učiteljsko, odnosno nastavničko vijeće temeljno je stručno-pedagoško tijelo škole.

Čine ga svi učitelji, odnosno nastavnici i stručni suradnici školske ustanove te ravnatelj

školske ustanove. (NN, čl. 124.) Razredno je vijeće stručno-pedagoško tijelo škole koje čine

učitelji, odnosno nastavnici koji izvode nastavu u jednom razrednom odjelu. Zadaće ovih

tijela su:

utvrđivanje sadržaja, načina polaganja te rokova razlikovnih ispita za nastavak

školovanja ili promjenu programa (nastavničko vijeće) (NN, čl. 23. i 24.)

utvrđivanje ocjene pojedinog predmeta u slučaju izbivanja ili spriječenosti učitelja,

odnosno nastavnika određenog nastavnog predmeta (razredno vijeće) (NN, čl. 73.)

utvrđivanje ocjene iz vladanja (razredno vijeće na prijedlog razrednika) (NN, čl. 73)

utvrđivanje općeg uspjeha učenika škole (razredno vijeće) (NN, čl. 74.)

donošenje odluke o oslobađanju učenika od određene školske aktivnosti ukoliko bi

sudjelovanje štetilo njegovu zdravlju (nastavničko vijeće na prijedlog liječnika

primarne zdravstvene zaštite) (NN, čl. 80.)

izricanje pisanih pohvala učenicima (razredno vijeće) te dodjeljivanje nagrade

(učiteljsko ili nastavničko vijeće) (NN, čl. 83.)

izricanje ukora (razredno vijeće), strogog ukora (učiteljsko vijeće) te opomene pred

isključenje (nastavničko vijeće) (NN, čl. 84.)

2.1.3. Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta i tim za inkluziju

Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta prije upisa u osnovnu školu

čine: liječnik, psiholog, pedagog, defektolog i učitelj, a zadatak mu je stvaranje stručnog

mišljenja o stanju svakog pojedinog djeteta te donošenje prijedloga za najprimjereniji oblik

odgoja i obrazovanja. (Cimperman i sur., 1999.)

U svezi s ovim, postoji i tim za inkluziju čiji je zadatak pomoć djeci s posebnim

potrebama. Tim čine stručni suradnici (pedagog i psiholog) te učitelj razredne nastave ili

predmetni učitelji. Bave se izradom individualnih planova za savladavanje gradiva u skladu s

14

mogućnostima pojedinog učenika. U tim je moguće uključiti i osobe iz šireg društvenog

okruženja, kao što su socijalni pedagog, logoped, socijalni radnik ili liječnik. Suradnja s

roditeljima je neophodna. (Kostović i Oljača, 2012.)

Rad ovih tijela od izuzetne je važnosti kako za djecu i roditelje, tako i za nastavnike

koje treba pripremiti na nove izazove. Timski rad stručnog kadra nužan je pri procjeni

psihofizičkog stanja djeteta, a nakon procjene valja uključiti i učitelje u osmišljavanje daljnjih

strategija rada.

2.1.4. Ispitno povjerenstvo

Ispitno povjerenstvo čine tri člana koje određuje učiteljsko, odnosno nastavničko

vijeće, a odluka povjerenstva o ocjeni je konačna. Učenik ili roditelj koji nije zadovoljan

zaključnom ocjenom iz pojedinog nastavnog predmeta ima pravo na podnošenje zahtjeva

učiteljskom, odnosno nastavničkom vijeću radi preispitivanja ocjene. Učenik ima pravo na

polaganje ispita pred povjerenstvom ako i nakon preispitivanja ocjene nije zadovoljan

ocjenom. (NN, čl. 76.)

Ispitno povjerenstvo tijelo je koje se sastaje po potrebi. Ne sastoji se uvijek od istih

članova niti djeluje tijekom čitave školske godine. Timski rad članova povjerenstva obuhvaća

jedan specifičan zadatak: zaključivanje ocjene pojedinim učenicima.

2.1.5. Vijeće roditelja

„U školi se ustrojava vijeće roditelja. Roditelji učenika svakog razrednog odjela

između sebe biraju jednog člana u vijeće roditelja, a u školama u kojima se školovanje ne

provodi u razrednim odjelima sastav vijeća roditelja uređuje se statutom.“ (NN, čl. 137.)

Članovi vijeća među sobom biraju predsjednika i zamjenika predsjednika. Vijeće roditelja

daje mišljenje o prijedlogu školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa rada, raspravlja

o izvješćima ravnatelja i realizaciji školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa rada

škole, razmatra pritužbe roditelja vezane uz odgojno-obrazovni rad, predlaže mjere za

unapređenje obrazovnog rada, predlaže svog člana školskog odbora te obavlja i druge poslove

u skladu sa statutom škole. (NN, čl. 137.)

Odgojno-obrazovna ustanova mora njegovati partnerske odnose s obiteljima učenika, a

osnivanje vijeća roditelja govori upravo to: da škola uvažava mišljenje roditelja i da je

spremna poslušati njihove savjete i surađivati u svrhu postizanja onoga što je najbolje za

učenike. Predsjednik vijeća roditelja sudjeluje u radu školskog odbora, što znači da zajedno s

15

učiteljima i ostalim djelatnicima odgojno-obrazovne ustanove sudjeluje u donošenju svih

važnih odluka u životu škole. Vijeće roditelja surađuje također s Vijećem učenika te drugim

institucijama izvan škole u pitanjima odgoja i obrazovanja, odnosno zaštite zdravlja učenika.

2.1.6. Vijeće učenika

U školi se osniva vijeće učenika koje čine ga predstavnici učenika svakog razrednog

odjela. Predstavnik učeničkog vijeća sudjeluje u radu tijela škole kada se odlučuje o pravima i

obvezama učenika, no nema pravo odlučivanja. (NN, čl. 71.) Cilj osnivanja ovog tijela je da

se i učenici aktivno uključe u rad i život škole te razvijanje samostalnosti, inicijative,

odgovornosti i kritičkog mišljenja u učenika. (Kostović i Oljača, 2012.)

Vijeće učenika sastaje se po dogovoru (preporuka je jednom mjesečno). Sastanke vodi

predsjednik vijeća, a zapisničar vodi zapisnik o svim aktivnostima. Na sastancima učeničkih

vijeća najčešće sudjeluje netko od stručnih suradnika: pedagog, psiholog, knjižničar ili neki

drugi djelatnik škole. Vijeće učenika ima savjetodavnu ulogu, a svrha je pomoći učenicima

ostvariti bolju suradnju te lakše i neposredno komuniciranje s nastavničkim i razrednim

vijećem te vijećem roditelja radi ostvarivanja bolje kvalitete rada i života u školi Iako ovo

tijelo nema pravo odlučivanja, važno je učenicima dati do znanja kako se njihovo mišljenje

cijeni.

16

3. Uloge odgojno-obrazovnih djelatnika

„Uloga je svaki zaokruženi skup – očekivanih, ustaljenih, standardnih, opetovanih –

ponašanja pojedinca u skupini. Iz svake uloge proizlazi neko očekivano ponašanje.“ (Tudor i

Srića, 1998., str. 48.) Različiti ljudi, s obzirom na svoje vještine i osobnost, ne obavljaju

jednako kvalitetno sve zadatke. Možemo razlikovati nekoliko uloga koje članovi tima, s

obzirom na svoje znanje, sposobnosti i osobine, mogu obavljati. Belbin (1993.) navodi devet

takvih uloga:

1. koordinator (co-ordinator)

2. istraživač (resource investigator)

3. timski radnik (teamworker)

4. poticatelj (shaper)

5. provoditelj (implementer)

6. dovršitelj (completer finisher)

7. kreativac (plant)

8. evaluator (monitor evaluator)

9. stručnjak (specialist)

Većina ljudi može istovremeno kvalitetno odrađivati više od jedne uloge.

Međuovisnost ovih uloga i njihovo kvalitetno izvršavanje ključ je uspjeha timskog rada.

Uloga koordinatora je razjasniti ciljeve tima, unaprijediti proces donošenja odluka i

usmjeravati rad pojedinaca. Sposoban je procijeniti pojedinčeve kvalitete i iskoristiti tu

spoznaju u svrhu postizanja zajedničkog cilja. Koordinator treba biti dobar organizator, ali

pripaziti na to da pri donošenju odluka u obzir uzme i mišljenja ostalih članova tima. U

školskom okruženju ravnatelj je osoba koja ima ulogu koordinatora ili usklađivača.

U ulozi istraživača trebali bi se moći prepoznati svi članovi školskog tima. Ova uloga

podrazumijeva stalno istraživanje, unapređivanje svoga znanja te razmatranje novih ideja do

kojih je moguće doći putem različitih izvora. Osim istraživanja pisanih izvora, organiziranih

seminara i stručnih usavršavanja, važan izvor informacija može biti i razgovor i razmjena

mišljenja s drugim ljudima sličnih interesa.

U ulozi timskog radnika (graditelja tima) također bi se trebali pronaći svi članovi

školskog kolektiva. Svaki pojedinac može doprinijeti kvaliteti timskog rada izvršavajući svoj

dio posla najbolje što može. Članovi tima trebali bi biti tolerantni i uvažavati tuđa mišljenja.

17

Poticatelj (motivator) je osoba koja teži stalnom napredovanju te potiče druge na rad.

Natjecateljskog je duha i ponekad sklon rizičnim potezima. Vođa tima (u slučaju odgojno-

obrazovne institucije – ravnatelj), trebao bi biti dobar motivator.

Uloga koju u prvom redu obnašaju oni na poziciji učitelja jest uloga provoditelja.

Provoditelj je osoba koja obavlja konkretne zadatke, predana je poslu te je dobar organizator.

Provoditelji su pouzdani, tolerantni spram drugih i poštuju pravila. Učitelj, kao voditelj

razrednog odjela, obavlja specifičan zadatak – obrazovanje i odgoj učenika, a organizacijske

vještine i posvećenost toj zadaći kvalitete su bez kojih u svome radu ne može uspjeti.

Dovršitelj je onaj tko se brine o završnom proizvodu. Ispravlja tuđe pogreške, privodi

zadatke kraju i pazi da se oni izvrše na vrijeme. Obraća pažnju na detalje. Iako bi u školskom

kolektivu svaki pojedinac trebao imati osobine urednika, pazeći da svoju zadaću izvršava

kvalitetno i u potpunosti, ravnatelj ili stručni suradnici su, ovisno o kojem je problemu ili

zadatku riječ, oni koji se najčešće nađu u ulozi urednika kontrolirajući rad ostalih članova

tima.

Svaki bi tim trebao imati po jednog kreativca. U odgojno-obrazovnoj ustanovi tu

ulogu može imati bilo tko, no obično je netko od stručnih suradnika (pedagog, psiholog,

knjižničar) taj koji će težiti inovacijama i svojim idejama voditi kolektiv ka uspjehu.

Pedagog je osoba koja igra ulogu evaluatora. Njegov je zadatak evaluacija vlastitog i

rada kolega te izvještavanje o rezultatima škole. Evaluator mora biti objektivan i kritičan u

svojoj procjeni.

Posljednja je uloga koju navodi Belbin uloga stručnjaka. U odgojno-obrazovnoj

instituciji to se odnosi na čitavu stručnu službu, koja u školskoj praksi može obuhvaćati

pedagoga, psihologa, stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila, knjižničara i druge.

Stručnjak je osoba usmjerena na jedno specifično područje rada, posjeduje vještine i znanja

koje ostali članovi kolektiva nemaju i radi toga predstavlja važan dio tima.

U nastavku ćemo se usredotočiti na djelatnike škole (ravnatelj, pedagog, psiholog,

socijalni pedagog, učitelji), njihove uloge u radu odgojno-obrazovne ustanove te nužnu

suradnju među njima.

3.1. Ravnatelj

Ravnatelja (poslovnog i stručnog voditelja školske ustanove) imenuje školski odbor u

javnom natječajnom postupku uz prethodnu suglasnost ministra obrazovanja. (Zekanović,

2012.) Njegova uloga je voditi školu prema zajedničkoj viziji i unapređenju kvalitete

cjelokupnog obrazovnog sustava. (Blažević, 2014.)

18

Ravnatelj ima ulogu menadžera – njegov je zadatak rukovođenje školom. Uz

organizacijska pitanja rukovođenja škole, njegova uloga vezana je još i uz zadatke

pedagoškog vođenja. (Prema: Resman, 2004., U: Blažević, 2014.) Kvaliteta škole ovisi o

ravnateljevu stručno-pedagoškom vođenju, osobinama, ali i drugim potencijalima. U svom

poslu rukovođenja školom i izvršavanja ciljeva određenih na zakonodavnoj razini

(Ministarstvo), ali i stvaranjem uspješne škole, ravnatelji rade zajedno sa različitim radnim

skupinama (učitelji, stručni suradnici, učenici, skupine formirane za neke projekte i sl.), pa

trebaju održavati dobre odnose s ostalim članovima osoblja škole, biti demokratski vođe i

stvoriti odgovarajuće ozračje i kulturu škole („kultura koja integrira“ (Silov, 2014.)), jer se

pravi karakter školske zajednice može promatrati u svakodnevnim kontaktima između

pojedinaca i skupina koje oni stvaraju. Promjenama u društvu i razvojem školstva

rukovođenje se promijenilo sa instruktivnog na suradničko ili timsko, a suvremeni ravnatelj

treba stvarati partnerske i prijateljske odnose s učiteljima, stručnim suradnicima i roditeljima

te motivirajuće ozračje. (Staničić, 2006) U suvremenoj školi vođenje je doživjelo pomak od

„vođenja ljudi“ prema „vođenju s ljudima“. (Prema: Resman, 2004., U: Blažević, 2014.)

Kao ključne odrednice rukovođenja, osim razvijanja korektnih međuljudskih odnosa,

navode se još i: sposobnost motivacije, poticanje primjerene komunikacije, poticanje na

timski rad, uvođenja promjena i inovacija, sposobnost poticanja i stvaranja uvjeta za osobno i

stručno usavršavanje djelatnika škole te stvaranje uvjeta za što bolji ugled škole u društvu.

(Blažević, 2014.)

Motivacija se smatra najvećom dragocjenošću suvremenog rukovoditelja, a osnovni

zadatak svakog rukovoditelja jest da sa suradnicima ostvari postavljene ciljeve na način da im

omogući značajan doprinos u radu, sudjelovanje u ostvarivanju ciljeva, zadovoljstvo,

priznanje i jasna očekivanja. (Blažević, 2014.)

Još je jedan od zadataka ravnatelja uvođenje inovacija i promjena, kao uvjeta razvoja

škole. Onaj tko uvodi promjene mora poznavati sadržaj promjene, razumjeti stavove

djelatnika vezane uz promjenu i imati sposobnost voditi ih kroz sam proces promjena.

Neupitna je stoga važnost osobnog i stručnog usavršavanja i ravnatelja i svih djelatnika škole

kako bi mogli pratiti suvremene promjene. (Blažević, 2014.) O stručnom usavršavanju

odlučuju ravnatelji ustanova. (Đaković, 2012.)

Ravnatelj je „dio školskog kolektiva, prvi među učiteljima, koji povezuje znanje i

sposobnosti ljudi za kvalitetan rad škole.“ (Resman, 2000., str. 87.) Njegov zadatak

pedagoškog vođenja preklapa se i nadopunjuje s poslom pedagoga. Zbog toga ravnatelj i

pedagog u rješavanju neposrednih ciljeva i zadataka odgoja, obrazovanja, vođenja i razvojno-

19

pedagoške djelatnosti trebaju primjenjivati interdisciplinarni pristup i timski rad. (Šturlić i

Silov, 2014.)

3.2. Pedagog

Ključna je zadaća pedagoga kao stručnog suradnika vođenje škole zajedno s

ravnateljem. Dok je ravnateljev zadatak u većoj mjeri vezan uz rukovođenje resursima, uloga

je pedagoga da vodi ljude, što znači da utječe na druge, inspirira, motivira i usmjerava ljude

na aktivnosti prema ostvarenju njihova cilja. (Šnidarić, 2009.) Iako im se područja rada

preklapaju, u opisu poslova ravnatelja i školskog pedagoga postoje, naravno, razlike.

„Poslovi školskog pedagoga pobliže se određuju statutom škole.“ (Kobola, 1971., str.

6.) Da bi se pomoglo školama u određivanju poslova školskog pedagoga, predlaže se

orijentacijski program rada koji obuhvaća ove zadatke:

utvrđivanje (u suradnji s učiteljima i ravnateljem škole) stanja i problema u nastavi i

ostalim odgojno-obrazovnim djelatnostima škole; utvrđivanje uzroka nedostataka i

slabih rezultata te pomoć u pronalaženju mjera da se stanje popravi; utvrđivanje

rezultata dobrog nastavnog i ostalog rada škole i njihovo populariziranje,

uvođenje suvremenih oblika, metoda i sredstava u odgojno-obrazovni rad, stimuliranje

i usmjeravanje učenika ka intenzivnijem i racionalnijem učenju; isticanje pozitivnih

iskustava nastavnika,

suradnja s učiteljima i nastavnicima u realiziranju odgojnih zadataka u svim

djelatnostima škole.

Svaki pedagog izrađuje vlastiti plan i program rada u skladu sa specifičnim potrebama

i mogućnostima škole i godišnjim planom rada škole u kojoj radi, u suradnji sa stručnim

organima u školi i stručnim aktivima nastavnika, a gore navedene zadatke može realizirati

putem sastanaka, radionica, izvannastavnih aktivnosti ili putem stručnog usavršavanja.

Planiranje, organiziranje, vođenje i vrednovanje temeljne su funkcije rukovođenja na

razini škole te su dio stručnorazvojnih zadataka školskog pedagoga. Navedene funkcije imaju

administrativno-upravni i stručnopedagoški oblik. (Prema: Staničić, 2003., U: Šnidarić, 2009.)

Zadatak je pedagoga i taj da u odgojno-obrazovnoj ustanovi potiče klimu koja će

omogućiti svim učesnicima (učiteljima, učenicima, roditeljima, stručnom kadru i svim ostalim

subjektima škole) da sudjeluju i surađuju. Ovaj zadatak pedagog će ostvarivati ukoliko razvija

suradničke, predusretljive, fleksibilne profesionalne odnose usmjerene na strateške ciljeve

škole. (Kostović i Oljača, 2012.) U svom radu on surađuje s roditeljima učenika te raznim

20

institucijama, među kojima su razna savjetovališta, centri za socijalni rad, zavodi za

zapošljavanje, druge odgojno-obrazovne ustanove (osnovne i srednje škole, predškolske

ustanove, učenički domovi i slično). Pri tome mora biti spreman i osposobljen za primjenu

različitih načina, pristupa, organizacijskih oblika u radu s učenicima, učiteljima, roditeljima

učenika i ostalim sudionicima neposrednog rada u školi. (Vuković, 2011.) Odgovarajuće

osposobljen pedagog svjestan je konteksta i potreba zajednice u kojoj djeluje, posjeduje

znanja o svim sustavima koji sudjeluju u institucionalnom odgoju i obrazovanju, osposobljen

za je komunikaciju, sposoban je graditi partnerske odnose i unapređivati odnose u zajednici

koja uči, sposoban intervenirati, ali i prevenirati, spreman i sposoban evaluirati svoj rad i rad

drugih te raditi na vlastitom usavršavanju. (Maleš i sur., 2010.) Komunikacija je nužna kao

dio pedagoškog vođenja, jer omogućuje razmjenu informacija, osjećaja i mišljenja. (Jurić,

2004.).

Za rad pedagoga značajno je i upoznavanje učitelja sa suvremenim teorijama i

trendovima u školstvu, odgovarajućom literaturom te stručna priprema i obrada svojih i tuđih

poticaja za promjenu i inoviranje rada u nastavi. (Resman, 2000.)

Školski je pedagog u svojem pedagoškom radu okružen skupnom dinamikom i kao

takav nužno okuplja timove da bi se rješavala razna pitanja vezana uz odgojno-obrazovni

proces. (Šnidarić, 2009.) Član je komisije za upis djece u školu te sudjeluje u rasporedu

učenika prvog razreda u razredna odjeljenja, priprema ispitne materijale za ispitivanje djece

na početku školovanja, pomaže učiteljima u pripremanju nastavnog sadržaja i metoda rada,

sudjeluje u programiranju rada i u radu stručnih aktiva učitelja i nastavnika, prati realizaciju

zaključaka aktiva, pomaže razrednicima u upravljanju razrednim kolektivima te pomaže

učiteljima u njihovom radu.

Osim ovih zadataka, opseg rada školskog pedagoga podrazumijeva i prikupljanje

pedagoške dokumentacije te izvještavanje o rezultatima škole. Pedagoška dokumentacija

izvor je informacija za pedagoška istraživanja, kao i za usavršavanje i informiranje

nastavnika. Sređena dokumentacija o radu omogućuje školskom pedagogu brzo informiranje

o aktualnoj problematici, a čvrsti oslonac na dokumente olakšava im praćenje problema kroz

duže vrijeme. Pedagog kao ekspert na temelju evaluacije rada škole izvještava o rezultatima

škole. (Staničić, 2000.)

3.3. Psiholog

Školski je psiholog stručnjak prvenstveno s područja pedagoške psihologije, to jest

psihologije učenja, te je jedan od njegovih osnovnih zadataka unapređivanje procesa učenja u

21

školi. Na prvom mu je mjestu rad s učenicima, a glavni zadatak prikupljanje i obrada

podataka o pojedinim učenicima i skupinama učenika. Školski psiholog pridaje veliko

značenje i globalnim (školskim) podacima o radu učenika, učitelja i školskim procesima,

potrebnim za rješavanje problema. I psiholog, kao i pedagog, često sam vodi vježbe za

razvijanje pojedinih vještina djece i angažira se u izradi raznih izvješća o učenicima za

potrebe izvanjskih savjetodavnih institucija ili škola u koje prelaze učenici. (Resman, 2000.)

U suradnji s pedagogom i ostalim stručnim suradnicima odlučuje o načinima rada i pristupu

pojedinim učenicima ili skupinama učenika, te zajedno s njima radi na unapređenju rada

škole.

Osim toga, školski se psiholog bavi i brojnim ispitivanjima te nekim aktivnostima

podučavanja (upućivanje učenika u racionalne i efikasne metode učenja, informiranje

nastavnika o novim dostignućima pedagoške psihologije, objašnjavanje roditeljima

psihološku stranu njihova odgojnog rada i slično). (Kobola, 1971.)

3.4. Socijalni pedagog

Program rada socijalnog pedagoga u školi i ostvarivanje specifičnih stručnih zadaća

utvrđenih Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju čini:

neposredan rad s učenicima s teškoćama u razvoju,

ustroj, uspostava i praćenje programa rada,

rad s roditeljima učenika,

suradnja s drugim školama, centrima za socijalnu skrb, centrima primarne zdravstvene

zaštite, centrima za odgoj i obrazovanje i ostalim ustanovama u čijoj su skrbi djeca i

mladež s poremećajima u ponašanju. (Cimperman i sur., 1999.)

Socijalni pedagog član je Povjerenstva za procjenu psihofizičkog stanja djeteta prije

upisa u osnovnu školu, zajedno s pedagogom, psihologom, liječnikom i učiteljem. Osim

neposrednog rada s učenicima s teškoćama u razvoju i suradnje s njihovim roditeljima,

socijalni pedagog važnu ulogu ima u educiranju učitelja za pravilan prihvat i rad s djecom s

poremećajima u ponašanju. Zbog toga je važan sudionik u radu učiteljskih i razrednih vijeća.

Kako je već spomenuto, on blisko surađuje s centrima za socijalnu skrb, centrima primarne

zdravstvene zaštite te centrima za odgoj i obrazovanje. (Cimperman i sur., 1999.)

U nedostatku stručnog kadra u školama, socijalni pedagog ponekad preuzima i poslove

koji nisu u potpunosti u njegovoj domeni, stoga se događa da mu se obraćaju za pomoć

učenici s problemima koji bi prije spadali u domenu logopeda i rehabilitatora. U takvim je

22

slučajevima pogotovo potrebna suradnja s vanjskim suradnicima, ali i puno strpljenja i želja

za kontinuiranim usavršavanjem.

3.5. Knjižničar

Glavni nositelj djelatnosti školske knjižnice je knjižničar. U suradnji s odgovornom

pravnom osobom škole, on izrađuje program rada školske knjižnice, uzimajući u obzir

specifične uvjete rada škole i zahtjeve svojih korisnika. U osobi knjižničara integriraju se tri

osnovne funkcije:

knjižničarska,

nastavnička i

pedagoška. (Petak, 1998.)

Stručno-knjižnična djelatnost obuhvaća nabavu, obradu, smještaj i čuvanje knjižnične

građe te vođenje određene dokumentacije i statistike. Zadaci knjižničara u okviru odgojno-

obrazovne djelatnosti su osposobljavanje učenika za samostalno traženje, nalaženje i

korištenje knjižnične i informacijske građe te suradnja s učiteljima, stručnom službom i

ravnateljem ustanove. Osim ovih, knjižničar obavlja još i kulturne i javne djelatnosti – bavi se

poslovima vezanim uz promociju škole, što obuhvaća organizaciju priredaba, književnih

susreta, predstavljanje djelatnosti škole, vođenje školske web stranice i slično.

U suradnji s učiteljima knjižničar može organizirati radionice s djecom, održavati

nastavu u knjižnici, raditi na razvijanju čitalačkih sposobnosti te na preporuku učitelja i

stručnih suradnika, ali i na temelju interesa učenika, organizirati dopunsku, dodatnu i izbornu

nastavu. Učiteljima može biti od pomoći pri odabiru udžbenika.

3.6. Učitelji i nastavnici

Brajša (1995) ističe sličnost osnovnih funkcija učitelja u razredu i ravnatelja u zbornici

kao voditelja timova, a to su: moderiranje tima, koordiniranje suradnika, usmjeravanje tima

prema ciljevima i povezivanje individualne aktivnosti suradnika. To su vještine koje se

trebaju učiti i naučiti.

Nacionalni kurikulum i školska koncepcija obvezuju učitelja da se posveti prije svega

poučavanju i vođenju procesa učenja. Njegove druge zadatke, kao što je socijalizacija i

cjelokupan djetetov osobni razvoj, marginalizira se i prepušta drugim stručnjacima i

savjetodavnim djelatnicima. Budući da su učitelji sastavni dio razrednog odjela kao temeljne

socijalne i odgojno-obrazovne zajednice, učitelj je prijeko potreban suradnik savjetodavnih

službi, on je prvi „ostvaritelj“ savjetodavnog programa jer je jedini od stručnih djelatnika

23

škole svaki dan u neposrednom kontaktu s učenicima. To na drugoj strani znači da

savjetodavni djelatnik ne bi smio raditi s učenicima bez učiteljeva znanja. (Resman, 2000.)

Učitelj i stručna služba moraju raditi timski da bi oblikovali program razrednog odjela

koji će se odnositi na aktualna pitanja rada i razvoja učenika pojedinog razrednog odjela.

Suradnja učitelja/nastavnika i stručnih suradnika izraženija je kada nastupi problem s kojim se

učitelj sam ne može nositi ili mu je potreban savjet i usmjerenje – u tom slučaju potražit će

pomoć stručnjaka.

24

4. Team building

Team building je termin koji se koristi u opisivanju pristupa poboljšanja i unapređenja

funkcioniranja timova. Program team buildinga najčešće stavlja fokus na poboljšanje grupne

sposobnosti, razvoj međuljudskih odnosa te rješavanje problema koji ometaju savršen

kontinuitet rada. (Levi, 2011)

Kao odrednica organizacijskog razvoja škole, team building je stvoren kako bi se

naglasile promjene u okružju koje unapređuju timsku razvijenost i povećavaju efikasnost

cijele skupine.

Timski rad osigurava da grupa ima zajedničke ciljeve te da članovi mogu međusobno

surađivati ne bi li ih postigli. Prioritet team buildinga je razvoj jakog osjećaja pripadnosti

grupi. Ukoliko se članovi grupe ne povežu dovoljno te ne funkcioniraju kao tim, bit će

nemoguće postići zajednički cilj. (prema Hayes, 1997., U: Levi, 2011.)

U školi se team building programi mogu provoditi u bilo koje doba školske godine, ali

preporučuju se na početku, posebno ukoliko je škola zaposlila novo osoblje. Također,

potreban je u većim školama gdje se učitelji i nastavnici najčešće ne poznaju dovoljno. Team

building je proces koji se treba odvijati svakodnevno, a njegove aktivnosti obuhvaćaju izlete

(jednodnevne ili višednevne), organizirana druženja čitavog kolektiva na kraju školske godine

ili polugodišta, organiziranje proslava prilikom posebnih prigoda (Božić, Uskrs, Maskenbal i

slično) te radionice u sklopu stručnog usavršavanja učitelja čija je svrha zbližavanje suradnika

i jačanje timskog duha.

4.1. Kada je team building potreban?

Mnoge institucije koje sadržavaju timove vrlo malo čine po pitanju njihovog napretka.

Pokazatelji problema grupe koji indiciraju da je potreban češći program team buildinga su

sljedeći:

nekvalitetno obavljanje zadataka,

učestale pritužbe,

konflikti između članova grupe,

nedorečene i neshvaćene odluke,

apatija i opća nezainteresiranost,

nedostatak inicijative, inovacije te učinkovitog rješavanja problema,

neutjecajni razgovori i sastanci. (Levi, 2011.)

25

4.2. Svrha team building programa

Jedan od osnovnih ciljeva team buildinga je podsjećanje tima na njihove zadaće te

poboljšanje odnosa između njegovih članova. Za to je potreban rast koordinacije, kako bi tim

bio što bolje pripremljen za svoje zadaće. (Levi, 2011.)

Pojedinci moraju naučiti kako koordinirati svoj trud zajedno sa ostalim članovima

tima te nastojati funkcionirati kao tim. Donošenje odluka, rješavanje problema te

pregovaranje samo su neke od sposobnosti koje članovi mogu naučiti. Ukoliko su problemi

grupe vezani uz manjak spomenutih sposobnosti, potrebno ih je podučiti procesima

međuljudskih odnosa, ne bi li cijela grupa funkcionirala ispravno. (Levi, 2011.)

Još jedna od važnih zadaća jest postizanje veće kohezije unutar tima. Svrha kohezije je

postizanje grupnog duha te kreiranje kvalitetnih međuljudskih odnosa između članova tima.

Takav proces učvršćuje timski moral, povećava povjerenje i suradnju te razvija grupni

identitet. Stvaranje jedinstvene zajednice pomaže u razvoju osjećaja za suradnju i pripadnost.

(Levi, 2011) Ipak, valja imati na umu kako timovi u kojima vlada kohezija ne moraju nužno

biti i uspješni – može se, primjerice, dogoditi da članovi unutar tima više brinu za dobre

međuljudske odnose, a zanemaruju zadatak koji je potrebno izvršiti. Dakle, kohezija ne znači

nužno uspjeh, ali uspjeh povećava koheziju unutar tima. (West, 2004)

Aktivnosti team buildinga kreirane su kako bi povećale funkcioniranje čitavog tima.

(Levi, 2011) Kako bi se što kvalitetnije provele, potrebno je istražiti koji članovi tima su dobri

u preuzimanju vodstva u zadacima, koji su dobri u razvijanju planova za izvršenje zadataka te

koji će najkvalitetnije izvršiti određene zadaće. Svaki član tima ima jedinstvene sposobnosti,

preferencije i razmišljanja, pa i program team buildinga moramo prilagoditi timu u kojem ga

provodimo. (West, 2004) U određivanju uloga pojedinih članova može poslužiti podjela

Meredith Belbin. (1993.)

4.3. Vrste team buildinga

Prema Westu (2004.), možemo razlikovati pet osnovnih vrsta team building programa,

od kojih svaka zahtjeva poseban pristup, metode i zadatke. Prije samog početka team

buildinga, tim bi trebao znati koji tip programa mu je potreban:

1. Pokretanje tima – ova vrsta team buildinga specifična je za timove koji tek počinju sa

funkcioniranjem te upoznavanjem, pronalaženjem strategija rada i dogovaranjem

uloga. Pokretanje tima uključuje: utvrđivanje zadaće tima, motiviranje članova,

26

osiguravanje povratne informacije članovima tima o njihovom uspjehu te razvijanje

komunikacije. Korisno bi bilo provesti ovu vrstu team buildinga na početku školske

godine, posebno ako se u kolektiv uključuju novi djelatnici.

2. Praćenje učinka – promišljanje o problemima, ulogama, načinima rada i procesima

unutar tima može biti korisno za unapređivanje njegove učinkovitosti. Ovo može

dovesti do povećanja svijesti o prednostima tima, vještinama koje posjeduje,

slabostima i problemima na kojima je potrebno raditi. U ovakvim aktivnostima trebalo

bi sudjelovati što više članova tima, kako bi se problemi, ukoliko postoje, promotrili iz

više perspektiva (ravnatelj, stručna služba, učitelji), a prijedlozi za unapređivanje bili

brojniji.

3. Identificiranje problema – ova vrsta intervencije koncentrira se na pronalaženje uzroka

neuspjeha tima. Nakon identificiranja problema (kroz diskusiju ili anonimno iznošenje

mišljenja), tim koristi prikladne strategije kako bi u budućnosti izbjegao slične

poteškoće. Na svakom školskom sastanku i sjednici trebalo bi odvojiti vrijeme za

razgovor o problemima s kojima se djelatnici škole susreću te njihovo zajedničko

rješavanje.

4. Rješavanje problema vezanih uz zadaće tima – kada se pojavi specifičan problem u

izvršavanju neke zadaće, team buildingom se članovi tima potiču na zajedničko

promišljanje o problemu, traženje optimalnog rješenja te razvijanje učinkovitih

strategija rada.

5. Posredovanje u međuljudskim odnosima – fokus je na interpersonalnim odnosima,

podršci, ozračju unutar tima, napredovanju članova tima i rješavanju konflikata. Cilj je

promicati pozitivnu atmosferu unutar tima i raditi na poboljšanju odnosa među

članovima. Škola je ustanova u kojoj je timski rad neophodan, pa konstantno treba

raditi na poboljšanju kvalitete odnosa među članovima kolektiva. U svrhu toga

poželjno je da pedagog, psiholog ili netko drugi od stručnih suradnika organizira

radionice čija će tema biti upravo interpersonalni odnosi i komunikacija.

Levi (2011.) nam nudi ponešto drugačiju klasifikaciju:

1. Postavljanje ciljeva – proces postavljanja ciljeva trebao bi rasvijetliti svrhu tima.

Uključuje definiranje specifičnih ciljeva i zadataka tima, izradu plana rada te

razvijanje kriterija za evaluaciju postignutog. U školi se ovo odnosi na izradu

kratkoročnih ili dugoročnih planova i programa i dogovor o ciljevima i smjeru

djelovanja kolektiva.

27

2. Definiranje uloge – aktivnosti organizirane u svrhu shvaćanja pojedinčeve uloge u

timu, grupnih normi i pravila i zajedničkih odgovornosti članova tima. Korisno je u

ovom pristupu što pojedinac može vidjeti sebe kroz oči drugih članova tima, što im

omogućuje stvaranje jasnije slike o vlastitom radu i pomaže razvijanju poželjnih

ponašanja.

3. Unapređivanje interpersonalnih vještina – svrha ovakvog team building programa je

usklađivanje nastojanja članova tima, poboljšanje odnosa i unapređivanje vještina

potrebnih za rad u timu. Korisno je ukoliko u ovakvim aktivnostima sudjeluje vanjski

promatrač (stručni suradnik) od kojega tim može dobiti objektivan feedback.

4. Izgradnja kohezije – kao kod Westovog pristupa (posredovanje u međuljudskim

odnosima), i ovdje je cilj poboljšanje odnosa među članovima tima, uspostavljanje

povjerenja i razvoj grupnog identiteta.

5. Rješavanje problema – fokus je na identifikaciji, analizi i pokušaju rješavanja već

postojećih problema, slično kao i kod Westa.

Kakav god team building program provodili, važno je da on odgovara specifičnim

potrebama svakog tima i bude primjeren problemima koje želimo riješiti, odnosno području

rada koje želimo unaprijediti.

28

5. Empirijski dio rada

5.1. Metodologija istraživanja

5.1.1. Cilj istraživanja

Radi potkrijepe teorijskog dijela rada provedeno je deskriptivno istraživanje metodom

strukturiranog i dubinskog (problemski usmjerenog) intervjua.

Cilj je ovog istraživanja stjecanje uvida u percepcije djelatnika jedne osnovne škole o

ulozi timskog rada u njihovoj djelatnosti, obilježjima međuljudskih odnosa u školskom

okruženju te načinima provođenja team building programa u njihovoj školi. Dobiveni

odgovori te razilaženja u mišljenjima iskorištena su za pripremu i smišljanje aktivnosti za

team building radionicu.

5.1.2. Postupak provođenja istraživanja

Istraživanje je provedeno u prostoru škole, u skladu s Etičkim kodeksom: u suglasnosti

s ravnateljem škole i ispitanicima te uz dogovor o poštivanju anonimnosti ispitanika.

Obavljeno je u drugom polugodištu školske godine 2014./2015., tijekom mjeseca svibnja.

Intervjui su provedeni individualno prema unaprijed određenim pitanjima, a trajali su između

15 i 30 minuta.

Metoda istraživanja je strukturirani dubinski intervju. Razlog odabira ove metode

potreba je za detaljnim uvidom u kvalitetu suradnje i timskog rada u jednom školskom

kolektivu, a intervju omogućuje sakupljanje veće količine informacija nego što bi to neka

druga istraživačka metoda dozvolila. Razgovor licem u lice omogućuje trenutnu procjenu

situacije i, prema potrebi, postavljanje dodatnih pitanja ispitaniku te dolaženje do informacija

koje smo u početku možda previdjeli kao bitne.

S druge strane, iako je istraživanje anonimno, postoji mogućnost da se ispitanici neće

osjećati slobodnima izreći sve što misle, kao što bi to možda učinili u anketi ili pismenim

putem, upravo zato što s istraživačem razgovaraju licem u lice. Također, intervjui uglavnom

zahtijevaju više vremena nego anketni upitnici, stoga je nešto teže pronaći ljude koji će u

njima htjeti sudjelovati.

Unatoč određenim nedostacima ove istraživačke metode, ipak pobjeđuju njezine

prednosti. Istraživanje korištenjem intervjua može dovesti do neočekivanih saznanja,

29

mišljenja i stavova ispitanika o određenoj problematici koje mogu biti propuštene uporabom

kvantitativnih metoda.

5.1.3. Struktura intervjua

Intervju se tematski sastoji od nekoliko skupina pitanja: prva se odnosi na pojedinca,

njegovu ulogu i osobno viđenje kolektiva i odnosa unutar njega, druga na lociranje problema i

upravljanje konfliktima, a posljednja obuhvaća pitanja vezana uz timski rad i team building

aktivnosti.

U prvoj skupini pitanja pokriveno je područje međuljudskih odnosa. Žele se istražiti

odnosi suradnje unutar kolektiva, kako formalni (uključujući sastanke i sjednice) tako i oni

neformalni, odnosi između muških i ženskih/starijih i mlađih kolega, suradnja učitelja i

nastavnika sa stručnim suradnicima i ravnateljem te moguća suradnja s nekim vanjskim

suradnicima. Osim područja međuljudskih odnosa, prvom skupinom pitanja želi se ispitati i

stav pojedinca o njegovoj ulozi u kolektivu: koje su mu zadaće, njegovo osobno viđenje

važnosti vlastite uloge, koliki je njegov doprinos kolektivu i zadovoljstvo cjelokupnom

školskom klimom.

Skupinom pitanja koja se koncentrira na teškoće u funkcioniranju školskog kolektiva

pokušava se locirati probleme koji se pojavljuju u radu odgojno-obrazovne ustanove, saznati

koliko često do nesuglasica dolazi te kako se one rješavaju – samostalno ili uz posredovanje

ravnatelja, stručnih suradnika ili neke druge neutralne osobe.

Posljednjom skupinom pitanja istražuju se stavovi djelatnika o važnosti timskog rada

unutar jedne odgojno-obrazovne ustanove. Zanima nas provode li se i koliko često team

building programi, na koji način, kakav to utjecaj ima na odnose i potiče li zbližavanje unutar

kolektiva. Svaki od sudionika istraživanja upitan je da procijeni svoje zadovoljstvo timskim

radom u njihovoj školi.

5.1.4. Sudionici istraživanja

Dubinski intervjui provedeni su u svibnju 2015. godine na uzorku od 13 djelatnika OŠ

Jurja Habdelića u Velikoj Gorici; sudjelovali su: ravnatelj (N=1), školska psihologinja (N=1),

socijalna pedagoginja (N=1), knjižničarka (N=1), učitelji predmetne nastave (N=4), učiteljice

razredne nastave (N=4) te pomoćnik u nastavi (N=1). Ispitanici su različite dobi (32-58

godina) te imaju različito radno iskustvo (5-37 godina radnog staža). Dob ispitanika

proporcionalna je godinama radnog staža. Što se tiče odnosa muških i ženskih ispitanika,

30

sudjelovalo je 10 ispitanica i 3 ispitanika. U razgovoru s ispitanicima dala su se primijetiti

brojna slaganja, no i poneko razilaženje u stavovima vezanim za određene probleme.

31

5.2. Rezultati

Školski kolektiv unutar kojega je istraživanje provedeno prilično je velik – broji

gotovo 70 djelatnika raspoređenih u matičnoj i dvije područne škole. U istraživanje stoga nije

bilo moguće uključiti čitav kolektiv, ali trinaest dobrovoljaca dali su odgovore iz kojih se

mogu iščitati obilježja bitna za ovaj rad. Cilj je bio uključiti u intervjue djelatnike različitih

profila – od ravnatelja, preko stručnih suradnika do predmetnih i razrednih nastavnika – kako

bi se dobila viđenja iz različitih perspektiva.

5.2.1. Pojedinac, njegova uloga i doprinos kolektivu

Na pitanje koje su im zadaće s obzirom na njihovu funkciju, ispitanici su dali

odgovore koji se najvećim dijelom slažu s onime navedenim u teorijskom dijelu rada: uz

sudjelovanje u radu aktiva, školskih vijeća i odbora, održavanje sastanaka kolektiva i

roditeljskih sastanaka, navodi se i rad u timu za inkluziju, povjerenstvu za utvrđivanje

psihofizičkog stanja djeteta prije upisa u osnovnu školu, timu za kvalitetu, individualan rad s

djecom, pomoć u profesionalnoj orijentaciji učenicima završnog razreda osnovne škole,

vođenje raznih izvannastavnih aktivnosti, ali i primjerice uređivanje web stranice škole

(knjižničarka), promocija škole na različite načine, sudjelovanje na stručnim usavršavanjima

(koja uglavnom organizira ravnatelj u skladu s odobrenim financijskim sredstvima) te

provođenje radionica s temama poput prevencije nasilja, anksioznosti i drugih neprihvatljivih

ponašanja, suočavanja sa strahom ili poboljšanja komunikacijskih vještina, koje vodi

psihologinja.

Tema KategorijaKategorijalno

kodiran odgovor Realni odgovori (frekvencija)Ukupna

f

Uloga pojedinca

Važnost uloge

Važnavrlo važna (f=3); važna (f=3); mislim da imam veliku ulogu (f=1) 7

Jednako važna kao i ostale

svi na svoj način doprinosimo funkcioniranju ove škole (f=1); svatko od nas je jedan kotač u mehanizmu, moja uloga je važna kao i sve druge (f=1)

2

Nevažna u kolektivu nema nikakvu važnost (f=1)1

Ne mogu procijeniti važnost

ne znam baš koliko je važna (f=2); ne mislim da je od moja uloga od presudne važnosti (f=1)

3

Doprinos pojedinca

Pojedinac u dovoljnoj mjeri doprinosi

mislim da svojim radom dovoljno doprinosim (f=13) 13

Pojedinac bi mogao doprinositi više

mogao/mogla bih dati i više (f=5); rada nikad dovoljno (f=1) 5

32

Tablica 1: pojedinčevo viđenje vlastite uloge u školskom kolektivu

Što se tiče pitanja koliko važnom pojedinci smatraju svoju ulogu u školskom

kolektivu, razlike su vidljive, a isprva se činilo da će viđenja ovisiti o funkciji pojedinca

(učitelji razredne nastave – učitelji predmetne nastave – stručni suradnici), no ispalo je da i

osobine ličnosti ovdje igraju veliku ulogu.

Dvije učiteljice razredne nastave izrazile su mišljenje kako svoju ulogu u školskom

kolektivu ne smatraju pretjerano važnom; u razredu se smatraju jednim od najvažnijih

čimbenika uspješnog rada, no što se tiče funkcioniranja kolektiva ne misle da nečime posebno

pridonose. Svoje sudjelovanje na školskim sjednicama i vijećima smatraju obavezom, u

raspravama sudjeluju po potrebi te ne vide razlog zašto kolektiv ne bi mogao sasvim dobro

funkcionirati i bez njih. Jedna učiteljica predmetne nastave zauzima sličan stav, navodi da s

rijetkim kolegama surađuje, dok sa stručnom službom gotovo uopće nema potrebu

kontaktirati te ne smatra vrlo važnom svoju ulogu u životu škole.

Ostali učitelji svoje su uloge ocijenili važnima ili vrlo važnima. Navode svoj doprinos

u radu različitih školskih timova, primjerice timu za kvalitetu, ali i kod vođenja različitih

izvannastavnih aktivnosti. Ističu kako na sjednicama često daju prijedloge, sudjeluju u

raspravama i blisko surađuju kako s kolegama, tako i sa stručnom službom.

Svi članovi stručne službe svoje su uloge opisali kao vrlo važne. Osim što intenzivno

surađuju međusobno, navode kako su i sa ostalim djelatnicima škole u svakodnevnom

kontaktu. Svatko od njih navodi svoje specifične zadaće bez kojih bi funkcioniranje škole bilo

nezamislivo: vođenje škole, rješavanje administrativnih pitanja, sastavljanje godišnjeg plana i

programa, izrada školskog kurikuluma, sudjelovanje u odabiru udžbenika, upis učenika u prvi

razred osnovne škole, identifikacija učenika s teškoćama kao i darovitih učenika te

prilagođavanje nastavnih sadržaja njihovim sposobnostima, suradnja s učiteljima, učenicima i

njihovim roditeljima, rad na prevenciji anksioznosti, nasilja i drugih neprihvatljivih

ponašanja, uvođenje novih saznanja i programa u škole, održavanje web stranice škole i tako

dalje. Navode kako stručnog kadra u školi, s obzirom na broj učenika, nedostaje, pa se ne bavi

svatko od njih samo onime što je u opisu njihovog posla, već se prilagođavaju i upotpunjuju

svoje znanje kroz nove situacije s kojima se svakodnevno susreću. Upravo zbog toga potrebna

je uz međusobnu suradnju i suradnja sa stručnjacima raznih profila izvan škole.

Samo jedan ispitanik, pomoćnik u nastavi, izrazio je stav kako njegov značaj u

školskom kolektivu nepostojeći:

33

„Moja uloga je dosta važna što se tiče učenika s kojim radim, ali u kolektivu nema

nikakvu važnost.“

Pokazalo se kako je funkcija pojedinca djelomično povezana s ocjenom njihove

važnosti za kolektiv: učitelji uglavnom slično procjenjuju svoj doprinos, dok stručni suradnici

vide svoju ulogu nešto važnijom od one učitelja razredne i predmetne nastave. S time kako će

se pojedinac ponašati i koliko će važnim smatrati to što radi više su povezane neke osobine

ličnosti: energičniji, pričljiviji, komunikativniji i pozitivniji kolege ističu kako više sudjeluju u

radu kolektiva, kako na službenim sastancima i sjednicama, tako i u onim neobaveznim

aktivnostima. Posao im je važan, žele sudjelovati u odlukama i voditi školu naprijed, stoga su

aktivniji te samim time primjećuju koliko mogu doprinijeti i uviđaju kolika može biti važnost

svakog pojedinog člana kolektiva.

„Svoju ulogu smatram važnom. Pomažem u komunikaciji, u poboljšanju odnosa s

drugim kolegicama, klima i atmosfera mi je jako važna na poslu, pa svojim postupcima i

pozitivnošću i voljom za posao utječem na kolege.“

(učiteljica razredne nastave, 20 godina radnog iskustva)

Nakon što su komentirali svoju ulogu, ispitanici su upitani smatraju li da doprinose

kolektivu u dovoljnoj mjeri. Svi su odgovorili potvrdno, no uglavnom se slažu da svatko

uvijek može dati više od sebe kako bi sve skupa još bolje funkcioniralo.

„Mislim da pridonosim, ali mogla bih i više, svatko uvijek može dati više.“

(učiteljica predmetne nastave, 10 godina radnog iskustva)

„Redovita sam i aktivna sam na aktivima, sjednicama, volim svoj posao i kod mene

još uvijek postoji entuzijazam koji mi olakšava mnoge situacije. Mislim da dovoljno

doprinosim.“


„Ja mislim da dovoljno pridonosim. Rada nikad dosta, 720 đaka je u školi i ja

ponekad nemam dovoljno vremena za svakoga, ali trudim se.“

(stručna suradnica, 20 godina radnog iskustva)

34

5.2.2. Zadovoljstvo odnosima unutar kolektiva

Odnose unutar školskog kolektiva ispitanici su opisali kao korektne i tolerantne. Svi

navode kako uglavnom uspješno surađuju, iako naravno ne sa svim kolegama u jednakoj

mjeri i jednako kvalitetno. Ukoliko potraže pomoć, najčešće nailaze na dobar odaziv, bilo od

strane kolega učitelja, bilo od strane stručne službe. Razgovor je osnovni način rješavanja bilo

kakvih nejasnoća, a različite pozicije omogućuju djelatnicima škole da problem sagledaju iz

različitih kutova te na kraju zajednički donesu odluku za koju će se složiti da je u konkretnoj

situaciji najbolje rješenje. Školsku klimu opisuju kao veselu, produktivnu i kreativnu. Unatoč

tome što su kolektiv svi ispitanici opisali pozitivnim epitetima, učitelji koji su imali priliku

raditi u drugim školama imaju pokoju riječ kritike; navode kako su odnosi unutar nekih

drugih kolektiva bili opušteniji, ljudi bili bliskiji, a neobaveznih druženja izvan škole bilo je

više. Ipak i oni su generalno zadovoljni suradnjom i navode da, osim pokoje trzavice koja se

rješava u hodu, problema uglavnom nema.

„Surađujemo, iako sam imala kolektiva gdje su veselice i neobavezna druženja bili

češći. Ali nema trzavica, svi smo spremni za dogovor i za suradnju. Ipak je sada puno bolja

atmosfera nego ranije, družimo se, imamo zajedničke izlete, ali su financije ograničene, pa u

skladu s tim.“


„S nekima nema suradnje, dok je s nekima suradnja odlična. Neki ljudi jednostavno

ne odrađuju svoj dio posla, koliko god im se puta reklo da nešto učine.“


35



f

Zadovoljstvo

-odnosima unutar

kolektiva

Zadovoljan/ zadovoljna

nemam nikakvih problema (f=3); uspješno surađujem sa svima (f=2); uspješan, komunikativan, produktivan kolektiv (f=1)

6

Djelomično zadovoljan/ zadovoljna

odnos je korektan (f=3); surađujemo, ali imala sam i boljih kolektiva (f=2); s nekima nema suradnje, dok je s nekima suradnja odlična (f=1); tolerantna atmosfera (f=1)

7

-ravnateljevim radom


svakodnevno surađujemo (f=3); ozbiljno shvaća svoju ulogu, drži se zakona (f=2); uvijek je u blizini kada je potreban (f=2); kvalitetno izvršava svoju dužnost (f=1); radi iskustva rada u ulozi socijalnog pedagoga, može bolje otkloniti nekakav problem nego neki drugi ravnatelj koji nije radio takav posao (f=1)

9

Ne snalazi se najbolje u svojoj ulozi

nedostaje materijalnih sredstava, ne može osigurati sve što bi želio (f=3); primjedba: loša komunikacija (f=2); suradnja ovisi o njegovom raspoloženju (f=2); ravnatelj ima previše posla (f=2); ravnatelj bi trebao imati malo više kontrole (f=1); ravnatelju je teško jer radi u velikom kolektivu (f=1)

11

Nisam zadovoljan/ zadovoljna

nisam zadovoljna ulogom ravnatelja, mislim da on sam nije zadovoljan poslom koji radi (f=1); ne komunicira dovoljno s osobljem (f=1); otresit je i nejasan (f=1)

3

-suradnjom sa stručnim

suradnicima


osjećam se slobodnom obratiti im se za pomoć (f=8); često smo u kontaktu (f=5); suradnja je jako dobra (f=4); surađujem po potrebi (f=4); svakodnevna suradnja (f=3);

24


puno toga ne štima, nisu krive ni suradnice, ni mi, ali tehničke stvari nas u tome sputavaju (f=1)

1

Suradnja ne postojinisam do sada trebao nikakvu pomoć (f=1); teškoće rješavam sama, ne sa stručnom službom (f=1)

2

-suradnjom s vanjskim

suradnicima


vrlo dobra suradnja (f=5); odlično surađujemo (f=2); česta razmjena mišljenja (f=2)

9


ideja je odlična, no potreban je konstantan rad (f=1) 1

Suradnja ne postoji nemam razloga surađivati s njima (f=4) 4

Tablica 2: zadovoljstvo pojedinca nekim aspektima timskog rada

Kada smo razgovarali o jednoj od važnijih funkcija u školi, ravnatelju, došlo je do

djelomičnog razilaženja u mišljenjima. Svi se uglavnom slažu oko toga koja bi trebala biti

36

uloga ravnatelja: on treba biti menadžer, organizator, predstavljati školu, poticati i motivirati

ljude na rad i suradnju, poticati djelatnike na stalno usavršavanje i unapređivanje njihova rada

te im pomagati u tome. Trebao bi biti u stalnom kontaktu s ostalim zaposlenicima, onaj komu

će se obratiti ukoliko trebaju pomoć u vezi nekog problema, posrednik pri rješavanju

konflikata. Iako sam ravnatelj smatra kako se dobro snalazi u složenim zadaćama koji su pred

njega postavljene, velik dio kolektiva s time se ne bi složio. Unatoč tome što suradnja postoji i

što se kontakt zaposlenika i ravnatelja kreće između čestog i svakodnevnog, ostali djelatnici

nisu u potpunosti zadovoljni istim.

Ono što navode kao pozitivno je činjenica da je ravnatelj ranije radio u školi kao

stručni suradnik – socijalni pedagog, stoga neke stvari može sagledati i s tog stajališta i možda

bolje otkloniti nekakav problem nego neki drugi ravnatelj koji nije radio takav posao. Opisuju

ga kao susretljivu, dobronamjernu osobu uvijek voljnu pomoći, no smatraju da njegov pristup

ponekad zna biti pogrešan. Previše puta dopusti da emocije i raspoloženje upravljaju

njegovim reakcijama, što ponekad dovede do smetnji u komunikaciji i burnog reagiranja.

„Što se tiče ravnatelja, imam primjedbu na njegovu komunikaciju, koja je dosta loša –

prvo preburno reagira, a poslije mu bude žao. S druge strane izrazito je dobronamjeran, pa

se to sve na kraju izgladi, ali zamjeram mu tu komunikaciju, mislim da bi trebao raditi na

tome.“


„Nisam baš zadovoljna ulogom ravnatelja. Mislim da on sam nije zadovoljan poslom

koji radi, dosta je otresit i nejasan u formulaciji. O nekakvim radionicama izvan redovitog

programa je dosta teško nešto s njim postići – ili nema uvjeta, ili se vadi na manjak sredstava,

ili mu nešto baš nije jasno, pa se boji što će i kako Ministarstvo na to reagirati.“


Ravnatelj ozbiljno shvaća svoju ulogu te se strogo drži pravila, što neki kritiziraju jer

smatraju kako za posao ravnatelja čovjek mora biti fleksibilan, spreman prilagoditi se novim

situacijama. Više osoba navelo je da imaju dojam kako se ravnatelj ne snalazi najbolje u svim

zadaćama koje treba obaviti, a jedna učiteljica (22 godine radnog iskustva) predložila je kao

rješenje podjelu nekih poslova među zaposlenicima:

„On odrađuje i neke poslove koje možda ne treba. Mislim da bi trebao biti

organizator i raspodijeliti poslove i na druge ljude. Mi smo svi ovdje visoko obrazovani i

prema tome sposobni smo obaviti barem one zadaće koje se tiču direktno nas, primjerice

37

nazvati vozača autobusa da dođe po učenike nakon predstave u kazalištu. Ne vidim zašto

ravnatelj mora obavljati takve stvari. Mislim da i njega opterećuje takav način posla, teško je

držati sve konce u rukama, posao je takav da ga moraš malo podijeliti.“

Kontakt između ravnatelja i ostalih djelatnika škole postoji, no učitelji navode kako bi

trebao više pažnje posvetiti održavanju dobrih odnosa s kolegama. Često nema vremena sjesti

i porazgovarati s ljudima, ne njeguje komunikaciju s osobljem, u zbornicu dolazi rijetko. Iako

je to dijelom razumljivo zbog prirode njegovog posla, kolege mu to zamjeraju i smatraju kako

bi mogao više pažnje posvetiti njima i djeci.

Unatoč određenim zamjerkama i povremenom nezadovoljstvu, učitelji i stručni

suradnici trude se imati razumijevanja. Navode da sigurno nije lako voditi kolektiv od

sedamdesetak zaposlenika i izvršavati sve što se od njega očekuje raspolažući ograničenim

materijalnim sredstvima.

Puno kvalitetnijim nego s ravnateljem, učitelji opisuju svoj odnos sa stručnim

suradnicima. Probleme na koje u svom radu nailaze često ne mogu samostalno riješiti te se za

pomoć obraćaju stručnoj službi koju čine psihologinja i socijalna pedagoginja. Ponekad je

riječ o radu s djecom s teškoćama u razvoju i poremećajima u ponašanju, a ponekad su to

jednostavno nejasnoće kakve se do tada nisu pojavljivale te učitelji nisu sigurni kako se u

određenoj situaciji postaviti. Socijalna pedagoginja priznaje kako ponekad ni ona ne zna

odgovore na sva pitanja nastavnika, pa neke stvari rješavaju u hodu, informirajući se i

zajednički istražujući. Kroz razgovor sa stručnim suradnicima odlučuje se o daljnjim

koracima, a u rješavanje problema nastoji se uključiti i roditelje učenika. Učitelji navode kako

se osjećaju slobodnima obratiti za pomoć stručnoj službi, a najčešće im je pomoć i pružena.

Ponekad ipak za neke probleme nema vremena; tada se oni rješavaju naknadno, a ukoliko su

neodgodivi, učitelji se sami snalaze u datom trenutku. Stručnoj službi to ne zamjeraju jer,

kako kažu, nisu one krive, problem je taj što je u školi puno djece i učitelja, a malo stručnih

suradnika.

Gotovo svi su izjavili kako su sa stručnim suradnicama u kontaktu vrlo često, osim

jedne učiteljice predmetne nastave koja navodi da disciplinarne probleme do kojih dođe s

pojedinim učenicima rješava sama ili u suradnji s njihovim razrednicima, a sa stručnom

službom kontaktira jedino vezano uz program rada i preporuke za program. Uz nju, i

pomoćnik u nastavi, također pedagoške struke, navodi da do sada nije imao potrebu tražiti

bilo kakvu pomoć, no siguran je da će se obratiti stručnoj službi kada naiđe na neki problem

koji ne može samostalno riješiti.

38

„Suradnja je jako dobra, surađujem po potrebi i osjećam se slobodnom obratiti im se

za pomoć.“


„Često tražim savjete, najčešće od psihologinje. U školi imamo samo psihologa i

socijalnog pedagoga. Jako nam nedostaje jedan defektolog, a koliko djece s problemima u

čitanju i pisanju ima – i logoped.“


„Često sam u kontaktu sa stručnom službom, kroz cijeli moj radni vijek. Uvijek sam

imala u razredu djece s poteškoćama, tako da smo morali surađivati i uvijek smo to i činili.

Pomoć sam dobila svaki puta kad sam ju tražila, ako ne u tom trenutku, onda naknadno.“


Međusobna suradnja stručnih suradnika je izvrsna. Osim što psihologinja i socijalna

pedagoginja surađuju međusobno, u stalnom su kontaktu i s ravnateljem te s knjižničarkom, s

kojom često dogovaraju različite projekte i trude se zajednički smisliti kako uključiti djecu u

izvannastavne aktivnosti kojima bi potakli razvoj kritičkog mišljenja i kreativnost te ih naučili

nekim praktičnim i korisnim vještinama, poput pronalaženja i filtriranja informacija.

Socijalna pedagoginja i psihologinja navode kako se poslovi među njima dijele jer je

dio poslova domena jedne od njih, a dio druge, no postoje i poslovi koje odrađuju obje, a kako

je i u ovom dijelu posla koji im se ne preklapa često riječ o radu s istim učenicima,

svakodnevna razmjena informacija među njima je nužna. Ritam rada je takav da surađuju na

dnevnoj razini. Jedna drugu nadopunjuju i bez toga ne bi mogle funkcionirati. Posla je jako

puno, kolektiv je velik a broj učenika prelazi sedam stotina pa se ponekad nekim problemima

niti ne stigne posvetiti onoliko pažnje koliko bi trebalo, no stvari uglavnom dobro

funkcioniraju i stručne suradnice smatraju kako svoj posao kvalitetno obavljaju, a s tim

mišljenjem slažu se i ostali kolege.

Osim sa stručnim suradnicima zaposlenima u školi, djelatnici imaju priliku surađivati i

s nekim vanjskim suradnicima. Riječ je o stručnjacima različitih profila: logopedima,

socijalnim radnicima, liječnicima, edukatorima-rehabilitatorima i tako dalje. Ovisno o

problemima s kojima se u radu susreću, neki su imali dublju, a drugi površniju suradnju s

istima. Psihologinja i pedagoginja te neki učitelji ističu vrlo dobru suradnju s Centrom za

odgoj i obrazovanje, Centrom za socijalnu skrb te Centrom za djecu i mlade, gdje se često

39

organiziraju radionice koje predlažu djeci. Suradnja je ponekad potrebna i s različitim

ustanovama zdravstvene skrbi.

Centar za odgoj i obrazovanje nudi programe za djecu i mlade s intelektualnim

poteškoćama, čija je svrha osposobljavanje osoba s teškoćama za što samostalniji život i rad

uz uvažavanje njihovih specifičnih teškoća u funkcioniranju. Sama ideja suradnje škole i

Centra je odlična, no problem nastupa kada dođe do realizacije te zamisli: djelatnici Centra

nisu u mogućnosti svakodnevno dolaziti u školu i raditi sa svakim djetetom kojemu je pomoć

potrebna, a takvoj djeci treba konstantan rad, jer ona i inače teško prate nastavu. Kad bi se s

djecom kontinuirano radilo u Centru i dodatno kod kuće, rezultati bi bili puno bolji a inkluzija

u potpunosti moguća i time bi djeca, ali i učitelji, bili na dobitku.

S Centrom za socijalnu skrb surađuje se ukoliko su prisutni problemi u obiteljima

učenika, bilo da se radi o nepovoljnim prilikama koje su primijetili djelatnici škole ili netko

drugi, bilo da je riječ o djecu oduzetoj sa skrbi roditeljima te udomljenoj. Škola i Centar jedni

od drugih traže stručno mišljenje te zajednički rade na rješavanju problema s ciljem postizanja

što boljih uvjeta za djecu.

„S Centrom za odgoj i obrazovanje apsolutno surađujemo. Pomažu djeci u

svladavanju nastavnih sadržaja, rade s njima na određenim socijalnim vještinama,

organiziraju programe zbrinjavanja djece u vrijeme kad su im roditelji na poslu (Topli kutak)

i slično. Možemo se s njima oko svega dogovoriti. S Centrom za socijalnu skrb isto tako. O

nekoj djeci redovito ide prepiska između Centra za socijalnu skrb i nas, jedni druge pitamo za

mišljenje. Isto je tako i s bolnicama. Svaki puta kada dijete ide negdje dalje na obradu

trudimo se dati mišljenje iz škole. A tu je onda i učiteljica s kojom treba o svemu tome

razgovarati. Mi, dakle, ne možemo bez suradnje.“


Kada promatramo odnose unutar kolektiva, mogli bismo se zapitati ima li dob ili spol

suradnika utjecaj na njih. U ovom školskom kolektivu zaposleni su učitelji stari između 30 i

60 godina, s podjednakim udjelom svih dobnih skupina, dok je brojčani odnos muških i

ženskih članova tima puno homogeniji – u školi su, osim ravnatelja, zaposlena samo dva

učitelja.

40



f

Odnosi s kolegama

Stariji i mlađi djelatnici škole

Godine ne utječu na odnose

ne gledamo na godine (f=6); jednako dobro surađujem i sa starijim i s mlađim kolegama (f=5); odnosi nemaju veze s godinama, već s osobnošću (f=3) 14

Godine utječu na odnose

stariji se puno teže prilagođavaju (f=1); postoje ljudi koji osjećaju generacijski jaz (f=1);mlađi bi trebali više poštovati starije (f=1)

3

Muški i ženski djelatnici škole

Odlična suradnja

odlično surađujemo (f=3); super (f=2); jako se lijepo slažemo, pazimo ih jer su u manjini (f=1); s muškima fantastično komuniciramo (f=1)

7

Nedostatak muških članova kolektiva

nedostaje nam kolega (f=3); bilo bi puno bolje da je bolje izbalansiran odnos muških i ženskih (f=2); drugačija bi bila dinamika da je još nekoliko učitelja (f=1)

6

Utjecaj na učenike

Kvaliteta odnosa s kolegama utječe na učenike

djeci je lakše ukoliko mi uspješno surađujemo (f=3); djeca osjete atmosferu suradljivosti odraslog osoblja škole (f=1)

4

Djeca ne primjećuju kvalitetu odnosa među učiteljima

mislim da djeca ne primijete razliku (f=4)4

Kvaliteta odnosa s kolegama nema utjecaj na učenike

mislim da nema utjecaja (f=4); nema presudan utjecaj (f=1) 5

Tablica 3: interpersonalni odnosi

Razlike između starijih i mlađih generacija neki primjećuju, dok drugi smatraju da

razlikama nije uzrok dob, već osobine ličnosti. Generalno gledajući, mlađi kolege opisani su

kao tolerantniji, dok su ispitanici rekli da primjećuju kako se stariji kolege teže prilagođavaju

promjenama. Unatoč tim razlikama, jedni i drugi se međusobno vrlo dobro slažu i

svakodnevno surađuju, spremni su dati i prihvatiti konstruktivnu kritiku, a razlike u godinama

kada se nalaze u zbornici nitko niti ne primjećuje.

„Ja mislim da su odnosi korektni, pa čak i prilično dobri. Ne gledamo na godine, tu

naprosto osobnosti dolaze do izražaja. Nema osobe s kojom ne bih mogla popričati.“


„Nisam primijetila razlike, izuzetno dobro se slažem i sa starijima i sa mlađima.

Mladi i nas starije pomlađuju, razgovor s njima dobro dođe.“


41

„Moramo surađivati i s jednima i s drugima, nema tu veze tko je mlađi ili stariji.

Naravno da stariji kolege neke stvari gledaju drukčije nego mi koji smo mlađi, ali oni imaju

više radnog iskustva i ako ti čovjek koji 30 godina radi preporuči neke stvari, to svakako

treba uzeti u obzir. Ne libim se nikada pitati starije i iskusnije od sebe ako mi nešto nije

jasno.“

(učitelj predmetne nastave, 15 godina radnog iskustva)

Jednu razliku za koju smatra da je odgovorna dob, primijetila je mlađa stručna

suradnica, no ne smatra to problemom:

„S obzirom da sam mlađa kolegica, mislim da ipak veći autoritet ima psihologinja, ali

često i mene pitaju za savjete, posebno nakon što smo stvorili nekakav odnos.“

Između muških i ženskih djelatnika škole ne postoje nikakvi problemi i suradnja je

odlična, ali dio kolektiva ipak smatra da bi atmosfera bila bolja kada bi odnos muških i

ženskih djelatnika škole bio malo više uravnotežen.

„Nedostaje nam muških u kolektivu. Da ih je bar još pet. Nikad nije pola-pola, to mi

je jasno, ali drugačija bi bila dinamika da ih je još nekoliko.“


„Nedostaje nam kolega. Ispada, nažalost, da je ovo zanimanje feminizirano. Jako se

lijepo slažemo, pazimo ih jer su u manjini.“


„Mislim da bi bilo puno bolje da je malo bolje izbalansiran odnos muških i ženskih

zaposlenika, uvijek je ravnoteža bolja nego disbalans. Lijepo je raditi sa ženama, ugodno, ali

mislim da muškarci znaju biti puno jednostavniji i konkretniji.“


Budući da su dosta govorili o međusobnim odnosima, sudionici istraživanja upitani su

smatraju li da njihov odnos s kolegama utječe i na njihov odnos spram učenika. Dosta njih je

malo duže razmislilo o tom pitanju, da bi došli do različitih zaključaka:

„Apsolutno! Smatram da djeca osjete atmosferu suradljivosti odraslog osoblja škole.“


42

„Djeci je lakše ukoliko mi uspješno surađujemo.“


„Mislim da nema utjecaja. Svi smo mi ljudi i naravno da stvari koje nam se događaju

u životu, bilo s kolegama u školi, bilo kod kuće, utječu na naše raspoloženje, ali toga se svega

u učionici nastojim riješiti i posvetiti se učenicima.“


Možemo zaključiti kako o nastavniku ovisi hoće li dopustiti da njegovi odnosi sa

suradnicima i možebitni konflikti među njima utječu dalje na njegovo ponašanje. U svakom

slučaju, djeca ne bi trebala osjetiti, a još manje biti na bilo koji način zakinuta radi

nekvalitetne suradnje unutar školskog kolektiva. Održavanjem dobrih odnosa s kolegama

olakšat će se ta zadaća.

5.2.3. Sastanci i sjednice

Ono što je u radu škole neizbježno različiti su sastanci i sjednice. Atmosfera na njima

je radna, o problemima se otvoreno raspravlja, a svatko, barem u teoriji, može reći svoje

mišljenje ili iznijeti nejasnoće. U praksi se događa da za takvo što ponekad nema vremena jer

se sastanci često održavaju u „međusmjeni“, što automatski ograničava njihovo trajanje.

Ponekad se treba izboriti da bi se došlo do riječi: puno je ljudi, puno djece, puno malih priča,

svatko se treba potruditi istupiti s onime za što smatra da je važno.

TemaKategorijalno


f

Sjednice i sastanci

Svatko ima priliku izreći mišljenje

svatko ima priliku i pravo izraziti svoje mišljenje (f=5); svi koji žele nešto reći ili pitati, imaju za to priliku i na učiteljskom i razrednom vijeću i na aktivima (f=1)

6

Uvijek isti ljudi vode glavnu riječ

uvijek se aktiviraju više-manje isti ljudi (f=3); uvijek ima onih koji su glasniji i više pričaju (f=2); ne cijeni se jednako svačije mišljenje (f=1); svi imaju priliku izreći nešto svoje, iako mi se čini da su uvijek jedni te isti glasni (f=1)

7

Tablica 4: sastanci i sjednice

Neki su se učitelji požalili kako na takvim okupljanjima uglavnom pričaju jedni te isti

ljudi. Taj se problem, čini se, može promatrati s dva različita aspekta: oni koji su izjavili da

često sudjeluju u raspravama, iznose mišljenja i primjedbe, žale se na nezainteresiranost tiših

kolega, dok oni kojima smeta to što su uvijek isti ljudi glasni smatraju da se takvi nameću i

jednostavno ne daju drugima doći do riječi.

43

Glavnu riječ vodi ravnatelj ili netko od stručnih suradnika. Navode kako potiču sve da

se uključe u raspravu. Ipak, neki učitelji to tako ne doživljavaju:

„Uvijek postoji netko tko se više nameće. Jako je važno što kažu psihologinja i

knjižničarka, imam osjećaj da se mišljenje samog nastavnika previše ne traži niti cijeni.“

Konačno, svi se, unatoč neslaganju oko toga imaju li ili nemaju svi jednake

mogućnosti doći do izražaja prilikom ovakvih službenih okupljanja kolektiva, slažu kako su

na kraju sastanaka uglavnom svi aktualni problemi uspiju riješiti uz slaganje manje-više svih

članova zajednice.

„Svatko ima priliku i pravo izraziti svoje mišljenje. Nekad bude prihvaćeno, nekad ne

bude, ali do rješenja dolazimo zajednički.“

(učiteljica razredne nastave, 34 godine radnog iskustva)

„Probleme uglavnom rješavamo dosta brzo, makar dubljih problema nije ni bilo.

Neki traže problem gdje ga nema, cjepidlače. Gdje ima puno ljudi, naravno da se ne mogu

uvijek mišljenja podudarati i da ne može uvijek biti sve savršeno.“


44

5.2.4. Problemi unutar kolektiva

Tema KategorijaKategorijalno kodiran

odgovor Realni odgovori (frekvencija)Ukupna

f

Konflikti

Razlog nastanka

Nesporazumi i trenutne nejasnoće

konflikti su verbalne naravi, ali nema ih često (f=3); može biti trenutnih nejasnoća, ali to se riješi razgovorom (f=2)

5

Izrada školskog rasporedakonflikti su vezani uz satnicu, a to rješava nadređeni – ravnatelj (f=1)

1

Odabir udžbenikaove godine je bila panika oko odabira udžbenika (f=2) 2

Predbacivanje učiteljima nižih razreda radi nesavladanog gradiva u učenika

učitelji viših razreda često za neznanje djece okrivljuju učitelje nižih razreda (f=2)

2

Nisu uočeni konflikti

ne postoje neki ozbiljniji problemi (f=3); nemam saznanja o tome (f=2); nisam imala s tim doticaja, niti se meni itko obraćao s takvim problemima (f=1)

6

Rješavanje

Razgovor

konflikte rješavamo razgovorom (f=8); ukoliko postoji neki konflikt ili nejasnoće, o njima razgovaramo na vijećima (f=1); razgovorom i zdravim razumom (f=1); imamo otvorenu diskusiju (f=1)

11

Posredovanje ravnatelja

konflikte koje ne možemo riješiti razgovorom, rješava ravnatelj (f=4); neki ni ne pokušavaju samostalno riješiti situaciju, nego odmah idu na „tužakanje“ ravnatelju i očekuju od njega da on to odradi (f=1); rijetki su konflikti između učitelja, a ako do nečega i dođe, ravnatelj je posrednik (f=1)

6

Tablica 5: konflikti unutar kolektiva

Osim o odnosima unutar kolektiva, intervjuom su se željeli obuhvatiti i specifični

problemi na koje jedan školski kolektiv može naići. Do konflikata ne dolazi često, ukoliko do

njih dođe, to su manja neslaganja koja se rješavaju verbalnim putem, uglavnom između aktera

nastalog konflikta, ponekad uz posredovanje ravnatelja. U određenim periodima školske

godine djelatnici škole izloženi su većim pritiscima te su tada konflikti prisutniji, a sve ovisi o

tome koliko tko ima kapaciteta nositi se s pritiskom. To nisu velike svađe, brzo se rješavaju,

ali ponekad su neizbježne.

45

„Konflikti se uglavnom rješavaju razgovorom. Ponekad mi dođu kolege tražeći savjet,

no uglavnom se oko svega uspijemo brzo dogovoriti.“

(ravnatelj, 23 godine radnog iskustva)

„Učimo na greškama, ako naiđemo na neki problem, sljedeće godine ćemo se oko

toga ranije dogovoriti i izbjeći sličan problem. Imamo otvorenu diskusiju, smatram da je to

zdravo. Između kolega u sukobima nisam sudjelovala. Ono što se zna dogoditi, baš zbog

boljeg kolegijalnog odnosa,je to da sam nekada zamoljena da ja kažem nešto kolegama, a ne

neki drugi kolega, da se ne bi narušili kolegijalni odnosi, jer se drugačije neke stvari prihvate

na taj način.“


Kao što je već navedeno, do konflikata i problema ne dolazi često, ali u razgovoru s

ispitanicima očitovalo ih se nekoliko:

1. Izrada školskog rasporeda – dolazi do problema kada neki kolege, uglavnom

predmetni učitelji, gledaju samo vlastitu korist i pokušavaju složiti satnicu

onako kako njima odgovara. Ne dopuštajući „rupe“ u vlastitom rasporedu

dovode druge kolege – uglavnom učitelje predmetne nastave – u situaciju da se

moraju prilagođavati volji pojedinca, ali ograničavaju i razredne učitelje,

primjerice, u korištenju dvorane za održavanje tjelesne i zdravstvne kulture.

Ovakve konflikte rješava ravnatelj.

2. Odabir udžbenika – neslaganja oko toga koji bi se udžbenici trebali koristiti

često dovedu do verbalnih sukoba. Ravnatelj ovu odluku prepušta učiteljima

smatrajući da s tim nema veze jer „on prema tim udžbenicima neće voditi

nastavu“, pa je koordinaciju preuzela stručna suradnica knjižničarka.

3. Okrivljavanje učitelja razredne nastave za „rupe u znanju“ učenika od strane

učitelja predmetne nastave – dolazi do predbacivanja učiteljima nižih razreda

radi nesavladanog gradiva. Ovaj problem se ignorira.

4. Nedovoljno poznavanje djelatnika suprotnih turnusa – nastava je u školi

podijeljena u dva turnusa te se učitelji uglavnom druže s onima s kojima rade.

Jedna je stručna suradnica primijetila kako „nastavnici predmetne nastave iz

jednog turnusa vjerojatno niti ne poznaju učitelje razredne nastave iz drugog

turnusa“. U svrhu boljeg upoznavanja trebala bi se organizirati češća

zajednička okupljanja kolektiva.

46

5.2.5. Timski rad

Posljednja skupina pitanja odnosi se na aktivnosti team buildinga te stavove djelatnika

o važnosti takvih programa i timskog rada općenito.


kodiran odgovor

Realni odgovori (frekvencija) Ukupna f

Team building

aktivnosti

Način provođenja

Godišnji izleti

družimo se na izletima koji se održavaju jednom godišnje (f=12); imamo izlete jedanput godišnje i na to manje-više idu isti ljudi, nikada ne sudjeluju svi (f=1)

13

Večere kolektiva

božićni domjenci (f=13); druženja za Božić, Uskrs, povodom dana škole i nekih blagdana(f=1); oproštaj od djelatnika koji idu u mirovinu (f=1)

15

Radionice

neka učiteljska vijeća su bila koncipirana kao radionice (f=1); nekada budu organizirane radionice, ali nisam pretjerano sudjelovala na njima (f=1); prije je bilo puno više radionica (vježbe komunikacije, vježbe grupnog rada), i na učiteljskim vijećima i na gradskim aktivima (f=1); nekada imamo stručna predavanja, pa u sklopu toga budu radionice (f=1); dolaze nam nekada stručni suradnici, psiholozi, ljudi s dugim iskustvom rada s djecom i održavaju radionice (f=1)

5

Neformalna druženja

volimo se naći i neovisno o službenim sastancima (f=1);vrlo često poslije sjednica, kad smo još na hrpi, nađemo vremena na kavu (f=1)

2

Timski rad

Važnost timskog rada

Izrazito važan

jako važan (f=4); izrazito važan (f=2); mislim da je potrebno ljude educirati da timski rade (f=2); bez timskog rada današnja škola ne može preživjeti (f=1); ovo je velik kolektiv i vrlo je važno da se ljudi dobro upoznaju, ali i da imaju volju podijeliti rad, obaveze, razmišljanja (f=1); ni jedan segment posla se ne može odraditi bez nekoliko ljudi (f=1)

11

Umjereno važan

važan je kada dođe do nekih problema, njih treba rješavati zajedno (f=1); važan je i treba ga poticati, ali mislim da nije najvažniji (f=1); hoćemo li timski surađivati, stvar je dogovora (f=1)

3

Zadovoljstvo timskim radom


zadovoljna sam (f=2); mislim da je ovaj kolektiv prilično zdrav (f=1); suradnja u kolektivu dobro funkcionira (f=1) 4


stvari uvijek mogu biti bolje (f=3); prosječno, trojka (f=3); ima kolektiva koji pokazuju bolji primjer timskog rada (f=1); ovisi o tome o čemu se radi i o tome tko je u timu (f=1); uglavnom sam zadovoljna, ali uvijek postoje stvari koje se još mogu doraditi (f=1)

9

Tablica 6: timski rad i aktivnosti team buildinga

47

Team building radionice u školi nisu provođene jako dugo. Kolektiv kao cjelina ima se

priliku družiti jednom godišnje na izletu po završetku školske godine te na večerama koje se

organiziraju povodom Božića ili oproštaja od djelatnika koji idu u mirovinu.

Zaposlenici navode kako su ranije u školi održavane radionice na kojima su se

vježbale komunikacijske vještine, grupni rad, ECDL-ove radionice (vještine rada na

računalu); ponekad su i učiteljska vijeća bila koncipirana na taj način. U posljednje vrijeme

takvih aktivnosti u kojima bi sudjelovao čitav, ili barem većina kolektiva, nije bilo. Ravnatelj

ovakvu situaciju opravdava nedovoljnim materijalnim sredstvima.

Učitelji se slažu kako je poticanje dobrih odnosa među suradnicima vrlo važno te

smatraju da bi takvih aktivnosti treba biti više kako bi se svi imali priliku bolje upoznati.

Izletima na kraju školske godine zadovoljni su, no navode kako se nikada nije dogodila da je

na njima prisutan čitav kolektiv – uvijek netko nedostaje, a često su to isti ljudi. Djelatnici

imaju potrebu za druženjem i zbližavanjem, stoga često organiziraju neformalna druženja –

odlazak na piće nakon sjednice, druženja aktiva i slično.

„Smatram da aktivnosti treba biti više i da trebaju biti ciljano usmjerene ka

međusobnom uvažavanju i poštivanju, no ono što je problem je veličina kolektiva.“


„Naš posao je takav da nam je nakon bavljenja djecom i puno papira potrebno

odmaknuti se od svega toga i družiti se kao ljudi, a ne samo kao osobe koje predaju,

poučavaju, koje moraju ispisivati papire, pripreme i slično – mi se trebamo družiti i

upoznavati i van toga.“


„Druženja nikad nije previše, uvijek je dobro da ljudi mogu razgovarati u nekim

uvjetima koji nisu školski, razmijeniti koju misao. Što se mene tiče, moglo bi i izleta biti više, a

ne samo jedan kroz godinu.“


„Što se tiče druženja aktiva, mi smo jedan od boljih aktiva, suradljivijih, volimo se

naći i neovisno o službenim sastancima. Znamo otići na kavu ili na večeru, neobvezno se

družimo, i inače smo u kontaktu. Suradnja postoji.“

(učiteljica razredne nastave, 22 godine radnog iskustva)

48

Na koncu je od ispitanika traženo da ocijene važnost timskog rada u odgojno-

obrazovnoj ustanovi te procijene koliko su zadovoljni timskim radom svoga kolektiva.

Svi se slažu kako je timski rad jedan od najvažnijih čimbenika uspješnosti škole.

Budući da je u pitanju veliki kolektiv, vrlo je važno da se ljudi dobro upoznaju, ali i da imaju

volju podijeliti rad, obaveze i razmišljanja. Neki ljudi nisu svjesni važnosti timskog rada,

stoga je ljude potrebno educirati da rade u timu. Timski rad je, kako kod rješavanja

svakodnevnih zadaća, važan i kod rješavanja problema te ga treba poticati.

„Bez timskog rada današnja škola ne može preživjeti. Škola mora imati odlične

pojedince, individualce, ljude koji su kreativni i svatko je od njih u nečemu stručnjak, ali

samo timskim radom to može doći do izražaja. Mislim da je potrebno ljude educirati da timski

rade, jer ih na žalost ima jako puno koji toga nisu svjesni i misle da ukoliko im želiš pomoći

ili nudiš suradnju, da to znači da oni nešto ne znaju. Ljudi su ponekad tašti i ne znaju

podnijeti kritiku.“

(stručna suradnica, 22 godine radnog iskustva)

„Timski je rad jako važan, ne samo što se tiče gradiva i znanja, već i što se tiče

odgoja. Ako mi ne bismo išli istim smjerom, i djeca bi to osjetila i tu bi došlo do problema,

sigurno.“

(učiteljica predmetne nastave, 34 godine radnog iskustva)

Djelatnici škole generalno gledajući zadovoljni su timskim radom u svojoj školi, no

slažu se kako uvijek treba težiti boljemu. S obzirom na prijašnja iskustva rada u drugim

kolektivima, ispitanici imaju i bolja i lošija iskustva – jedna ispitanica navodi prošli kolektiv

kao bolji primjer timskog rada jer su, osim suradnje unutar školskih zidova, kolege njegovali

suradnju i izvan njih, pa su tako sudjelovali u brojnim kulturnim događajima, fašnicima i

slično. Druga pak navodi prošli kolektiv u kojemu je radila kao primjer nezdrave atmosfere te

se prisjeća učestalih konflikata i izuzetno teške suradnje s pojedinim suradnicima.

„Timski rad je jako važan, a koliko sam zadovoljna ovisi o tome o čemu se radi. Ovisi

i o tome tko je u tom timu. Ali sve u svemu, funkcionira i zadovoljna sam.“


„Uglavnom sam zadovoljna, ali uvijek postoje stvari koje se još mogu doraditi. Ovo je

vrlo kreativan posao i suradnje nikad dovoljno.“


49

5.3. Analiza rezultata

Timski rad nešto je bez čega u današnje vrijeme jedna škola ne može preživjeti. Iako

su svi sudionici istraživanja, ujedno članovi školskog kolektiva, svjesni važnosti koju timski

rad igra u životu odgojno-obrazovne ustanove, ne može se reći kako svi jednako pridonose

tome da taj timski rad bude što kvalitetniji i dovede do pozitivnih promjena.

Unatoč tome što su suradnju i odnose među suradnicima uglavnom opisali pozitivnim

riječima, kroz daljnji razgovor s ispitanicima primjećuju se određeni problemi. Najprije, ne

trude se svi doprinijeti pozitivnim odnosima i kvaliteti rada škole. Vidljivo je to na

sjednicama i vijećima gdje pojedinci sudjeluju u raspravama, dok dio kolektiva djeluje

nezainteresirano. Do nesuglasica dolazi kada se članovi kolektiva ne slažu oko nekih pitanja:

učitelji su istaknuli konflikte pri odabiru školskih udžbenika te organiziranju satnice. Sljedeći

je problem ravnatelj, koji svoju zadaću ne izvršava dovoljno kvalitetno; iako posjeduje neke

pozitivne osobine ličnosti i kvalitete vođe te se trudi kvalitetno voditi školu, trebao bi

prebaciti naglasak na menadžment pa onaj dio poslova s kojima samostalno ne može izići na

kraj podijeliti s ostalim djelatnicima u čiju domenu određeni posao spada. Stručni suradnici

kvalitetno odrađuju svoj posao, no problem u njihovom slučaju je nedostatak kadra i vremena

za rješavanje svih problema s kojima se suočavaju.

Iako među djelatnicima nema ozbiljnijih konflikata, trebalo bi poraditi na odnosima

između onih koji se nemaju priliku često družiti, pa prema tome niti kvalitetno upoznati, a to

su kolege koji rade u suprotnim turnusima.

Koristan bi bilo u kolektivu provesti team building program koji će sadržavati

aktivnosti koje će omogućiti bolje upoznavanje članova školskog tima, motivirati ih na rad te

pomoći u shvaćanju njihovih uloga. Trebalo bi također poraditi na izgradnji kohezije, kako bi

se među djelatnicima škole uspostavilo veće povjerenje te razvio grupni identitet i osjećaj

pripadnosti kolektivu. U nastavku slijedi nacrt team building radionice, osmišljen na temelju

obilježja kolektiva i identificiranih problema u njegovu funkcioniranju.

5.4. Priprema team building radionice

S obzirom da se u kolektivu koji je sudjelovao u istraživanju team building u obliku

radionica do sada nije provodio, osmišljeno je nekoliko aktivnosti koje će članovima školskog

tima prikazati kako ovaj način rada može biti istovremeno koristan i zabavan, a što je

najvažnije, pomoći zbližavanju i komunikaciji među članovima tima.

50

Cilj ove radionice je bolje upoznavanje suradnika, podizanje kvalitete odnosa među

učiteljima i stručnim kadrom, poticanje suradnje te osvještavanje eventualnih problema u

međusobnoj komunikaciji.

Prva aktivnosti ima za svrhu opuštanje i bolje upoznavanje sudionika – svatko će od

njih podijeliti sa suradnicima nekoliko zanimljivih činjenica o sebi. Sudionike treba potaknuti

da podijele s kolegama neke činjenice o sebi koje se tiču njihovih interesa, hobija ili

slobodnog vremena – s obzirom da im je kontakt najčešće sveden na druženje na radnom

mjestu, na ovaj način saznat će o kolegama nešto što se ne tiče posla te možda shvatiti da

imaju neke zajedničke interese.

Sljedeća aktivnost služi stvaranju pozitivne slike o sebi. Sudionici će jedni drugima na

list papira ispisati ono što najviše cijene kod njih – njihove vrline, stvari u kojima su dobri,

kvalitete koje bi možda i sami željeli imati. Vrlo je važno da pojedinac zna koje su njegove

snage, a jačanje samopouzdanja pojedinca pomoći će i jačanju tima u cjelini.

Budući da se pokazalo kako neki od djelatnika škole nedovoljno međusobno

komuniciraju, sljedeće dvije aktivnosti osmišljene su upravo kako bi oni koji nemaju priliku

biti često u kontaktu pokušali ostvariti suradnju. Pred sudionike će biti postavljeni konkretni

zadaci koji zahtijevaju dogovor, suradnju i timski rad; njihov je cilj osvijestiti važnost

timskog rada u postizanju zajedničkog cilja i ulogu pojedinca u kolektivu. U oba zadatka

timovi se formiraju na način da se grupiraju osobe različitih profila koje malo vremena

provode zajedno. Jedan tim treba obuhvatiti mlađe i starije kolege, djelatnike iz oba turnusa te

one mirnije i one aktivnije i glasnije. Cilj je da se djelatnici povežu i s onima s kojima do sada

iz različitih razloga to nisu imali priliku.

Posljednji zadatak stavljen pred sudionike zajedničko je određivanje smjernica za

napredak cjelokupnog školskog kolektiva. Zadatak se sastoji od toga da se ispišu ključne

vještine koje član tima treba posjedovati kako bi uspješno funkcionirao u timu te, s obzirom

na te vještine, koraci koji će pomoći postizanju tih ciljeva. Kada se timovi kroz diskusiju slože

oko najvažnijih stavki, njih je potrebno zapisati i izvjesiti na vidljivo mjesto – to će im biti

svakodnevni podsjetnik na važnost timskog rada te smjernice koje će voditi unapređenju

istog.

Radionica će završiti raspravom kojom ćemo istražiti koliko su sudionici zadovoljni

održanom radionicom te smatraju li ju svrsishodnom. S obzirom da se konkretan školski

kolektiv do sada nije susretao s ovakvim načinom rada, potrebno je da ih voditelj zainteresira

i objasni što se od njih očekuje. Pošto je u timu nekoliko energičnih i aktivnih djelatnika, koji

su kroz intervjue izrazili želju za provođenjem radionica ovog tima, očekuje se dobar odaziv

51

djelatnika te poticanje onih manje zainteresiranih na rad. Osim što treba motivirati sudionike,

voditelj se mora potruditi postići opuštenu atmosferu u kojoj će svatko imati priliku pokazati

ono najbolje od sebe.

Na kraju radionice sudionici će, radi dobivanja povratne informacije o kvaliteti

održane radionice, biti zamoljeni da ispune anonimne evaluacijske listiće.

U nastavku se nalazi plan radionice.

52

5.5. Plan radionice

Tema: Razvoj timskog duha djelatnika škole

Sudionici: osnovnoškolski kolektiv (60 sudionika)

Oblici rada: individualni rad, grupni rad

Metode rada: pisanje, crtanje, metoda razgovora, vođena diskusija, usmeno izlaganje

Sredstva i pomagala: papir, olovke, novinski papir, selotejp, zadani crteži, gumice za

brisanje, drvene bojice, flomasteri, evaluacijski listići

Ciljevi: podići kvalitetu odnosa među učiteljima, bolje upoznati suradnike, potaknuti

suradnju, ukazati na eventualne probleme u međusobnoj komunikaciji, na zabavan način

prikazati sveobuhvatnost timskog rada

1. UVOD

AKTIVNOSTI:

- predstavljanje voditelja radionice, kratki uvod u aktivnosti koje čekaju sudionike

- objasniti sudionicima da je svrha ove radionice međusobno bolje upoznavanje i zbližavanje

te ih zamoliti za suradnju

2. RAZRADA

AKTIVNOSTI:

1. Uvodna aktivnost

-sudionike zamoliti da sjednu u krug te najaviti aktivnost koja služi boljem međusobnom

upoznavanju

-jednoj osobi unutar kruga dati rolu toaletnog papira, uputiti ju da uzme onoliko koliko misli

da će joj biti potrebno i proslijedi ju dalje osobi koja sjedi lijevo od nje

-u slučaju nejasnoća i pitanja, ne objašnjavati čemu papirići služe, već ponoviti uputu

-kada su svi uzeli onoliko papira koliko smatraju da im je potrebno, zamoliti sudionike da

izbroje koliko komadića papira imaju

-ovisno o tome koliko su komadića uzeli, svatko će morati s drugima podijeliti nekoliko stvari

o sebi – mogu biti iz bilo kojeg područja života, ne samo vezane uz posao (hobiji, glazba,

filmovi, stvari koje vole, zanimljive činjenice o pojedincu...)

-svrha aktivnosti je opuštanje, stvaranje ugodne atmosfere te bolje upoznavanje radnih kolega

na temelju jednostavnog i zabavnog zadatka

53

2. Naše kvalitete

-sudionici i dalje sjede u krugu

-objasniti sudionicima kako je važno biti svjestan svojih nedostataka i stvari u kojima treba

napredovati, ali još više vlastitih vrlina

-najaviti kako se ovaj zadatak fokusira upravo na ono u čemu je svatko od njih najbolji

-svakom sudioniku dati list papira (A4) i zamoliti ih da na dno čitko napišu svoje ime

-uputiti svakoga da papir proslijedi osobi sa svoje lijeve strane, koja će na vrh stranice

napisati nekoliko riječi o kolegi po čijem papiru piše. Ističu se samo pozitivne stvari i vrline

pojedinca, ono što drugi kod njega najviše cijene. Kada je osoba gotova, presavija papir tako

da drugi ne vide što je napisano.

-kada papir ponovno dođe do osobe kojoj pripada, svatko u tišini čita što su kolege napisali o

njemu

-zamoliti ljude da označe one komentare koji im se najviše sviđaju

-zamoliti svakoga da ustane i pročita ono najbolje što su kolege napisali o njemu

-cilj je aktivnosti jačanje tima kroz isticanje individualnih kvaliteta članova

3. Gradnja papirnatog tornja

- voditelj dijeli sudionike u dvanaest timova od pet članova

- voditelj uvodi grupe u zadatak: u 5 minuta cilj je svakoga tima od novina i selotejpa izgraditi

što viši toranj

- voditelj predlaže dvije minute za dogovor i tri za gradnju, međutim timovima je dopušteno

raspolagati vremenom na način koji smatraju najboljim

- nakon isteka vremena grupe uspoređuju svoje tornjeve te slijedi rasprava tijekom koje

sudionici odgovaraju na sljedeća pitanja:

Kako ste se osjećali prilikom sudjelovanja u zadatku?

Koliko ste se uistinu dogovarali? Jeste li se dogovarali dvije minute i tri radili ili ste

odmah počeli raditi?

Koliko vam je bilo važno što se događa u drugim timovima i zašto?

Kakva je bila podjela odgovornosti? Je li postojao vođa? Je li vam to odgovaralo?

Koliko ste zadovoljni s svojim tornjem? Što mislite zašto se srušio/zašto stoji?

- svrha aktivnosti je staviti sudionike u konkretnu situaciju koja zahtijeva timski rad te

uvidjeti kakva je njihova suradnju u kratkom vremenskom roku i natjecateljskoj atmosferi

54

4. Puzzle

-podijeliti sudionike u šest grupa od sedam članova i dvije grupe od devet članova. Voditi

računa da se grupe sastoje od ljudi koji nisu često u kontaktu (osobe iz oba turnusa, stariji i

mlađi kolege)

-zamoliti grupe da među sobom odaberu vođu

-pozvati vođu da odabere neku od ponuđenih slika podijeljenih na 6 ili 8 dijelova

-svaki član tima dobiva po jedan komadić slike te papir na koji mora uvećati svoj dio za

nekoliko puta. Sudionicima su ponuđene olovke, gumice, drvene bojice i flomasteri. Članovi

grupe ne vide što crtaju ostali članovi njihovog tima; vođa je tu da koordinira, ispravlja i

upućuje članove tima što raditi kako bi konačni rezultat bio što uspješniji.

-završene dijelove crteža spojiti u cjeline i zajednički komentirati

-cilj je zadatka osvijestiti koliko je za uspješnost tima važna uloga vođe te suradnja, ali

istovremeno i to da svatko što kvalitetnije odradi svoj dio posla

5. Pravila ponašanja

-podijeliti sudionike u 10 grupa od 6 ljudi

-svakom timu dati tablicu i objasniti što u nju unijeti:

prvi stupac: napraviti popis ključnih vještina koje članovi tima moraju usvojiti kako bi

bili uspješniji (primjer: „Prihvaćanje kritike“)

drugi stupac: osmisliti konkretne korake koji će pomoći postizanju vještina nabrojanih

u prvom stupcu (primjer: „Uvijek ću saslušati tuđe mišljenje.“)

-kada svaki tim ispuni tablicu (10-15 minuta), predstavnici će iznijeti ostalima što njihova

grupa smatra važnim za jačanje tima

-čitav kolektiv zajedno će odlučiti kojih 10 vještina koje su grupe nabrojale smatraju

najvažnijima te zapisati pravila ponašanja i izvjesiti ih na vidljivo mjesto

-cilj zadatka je odrediti pravila koja će pridonijeti unapređenju timskog rada unutar kolektiva

VJEŠTINA PRAVILOPrihvaćanje kritike Uvijek ću saslušati tuđe mišljenje.

3. ZAKLJUČAK

AKTIVNOSTI

55

- diskusija – cilj je istražiti koliko su sudionici zadovoljni održanom radionicom, smatraju li ju

uspješnom i svrsishodnom, bi li se opet upustili u takvu vrstu team buildinga, što im se

posebno svidjelo, a što im se nije svidjelo

- u posljednjih nekoliko minuta zamoliti sudionike da ispune anonimne evaluacijske listiće

(prilog 1) koji će pružiti povratnu informaciju o njihovom zadovoljstvu i detaljniji osvrt na

proživljeno iskustvo

56

6. ZaključakTimovi i radne grupe osnovni su aspekt produktivne i operativne infrastrukture za

napredak škole. Potrebno je da budu formirani na način da se školama omogući nadzor i

kontrola osnovnih funkcija i zadataka. Djelotvorna operativna infrastruktura škole zahtijeva

snažnog vođu te složne timove. Od timova u školi zahtijeva se da maksimalno koriste svoje

znanje te da svaki član jednako doprinosi.

Brojne su prednosti timskog rada, počevši od objektivnih kao što su sposobnost brzog

i učinkovitog reagiranja u promjenjivom okruženju, pa do subjektivnih koje su važne za

svakog pojedinca – smanjen stres, zadovoljstvo zbog toga što uče od drugih, opuštenost u

radu. Moguće je da unutar timova dođe do nesuglasica, no one su uobičajen dio timskih

aktivnosti. Ukoliko se njima pravilno upravlja i na vrijeme ih se rješava, mogu biti prirodan i

zdrav odraz raznolikosti među članovima te izvor kreativnosti i inovativnosti.

Svaki djelatnik odgojno-obrazovne ustanove ima svoju specifičnu ulogu koja

podrazumijeva obavljanje određenih zadataka, no valja imati na umu kako uloga svakoga

djelatnika ne postoji neovisno o drugima – potrebna je intenzivna suradnja kako bi svi

kotačići u mehanizmu funkcionirali na zadovoljavajući način. Kako bi odgojno-obrazovna

ustanova postigla svoje ciljeve, unutar nje formiraju se upravni timovi (školski odbor, školska

povjerenstva, učiteljsko, nastavničko i razredno vijeće), a u radu također sudjeluju stručni

timovi koji pomažu učinkovitijem funkcioniranju.

Team building je termin koji se koristi u opisivanju pristupa poboljšanja i unapređenja

funkcioniranja grupa/timova. Služi kako bi se naglasile promjene u okružju koje unapređuju

timsku razvijenost i povećavaju efikasnost cijele skupine.

Kako bi se održali suradnički odnosi unutar odgojno-obrazovne ustanove te škola

vodila u smjeru napretka, potrebno je uložiti izuzetno puno napora, znanja i vještina. Svaki je

djelatnik bitan i svatko ima ulogu koju mora kvalitetno ispunjavati ukoliko želi doprinijeti

kvaliteti rada škole. Priroda posla je takva da su kontakti s kolegama svakodnevni, a suradnja

i timski rad nužni. Poticanje komunikacije među suradnicima važno je kako bi se

pravovremeno uočili problemi, koje treba na vrijeme rješavati.

Za uspostavljanje pozitivne radne atmosfere i suradničkih odnosa potrebno je vrijeme i

volja. Organizirana druženja kolektiva svakako doprinose zbližavanju, no ukoliko nisu svima

osviještene prednosti timskog načina rada i ukoliko svaki pojedinac ne nauči cijeniti koristi

suradnje i konstruktivne kritike suradnika, timski rad bit će teško izvediv.

57

Sažetak

U radu su objašnjene prednosti i važnost korištenja timskog rada u odgojno-

obrazovnoj ustanovi (školi); možemo uočiti kako je to složan proces u kojemu se uloge

učitelja, nastavnika, ravnatelja i stručnih suradnika isprepliću radi stvaranja što boljih radnih

uvjeta, atmosfere i efikasnog izvršenja zadataka. U čitavom tom procesu konflikti su

neizbježni, no oni ne moraju nužno predstavljati negativnu komponentu, već mogu voditi ka

boljem razumijevanju unutar tima te na kraju i unaprijediti uvjete rada.

Empirijski dio, sa svrhom potkrjepljenja teorijskog, sastoji se od intervjua provedenih

među djelatnicama jedne osnovne škole, analize istih te nacrta team building radionice

osmišljene prema informacijama dobivenima iz intervjua. Kroz intervjue doznajemo koliko se

u praksi važnim smatra timski rad, koji se problemi pojavljuju u konkretnoj odgojno-

obrazovnoj ustanovi, kolika je suradnja između djelatnika škole (školskog tima) te koliko su

djelatnici upoznati i u dodiru s team building programima.

Svrha team building radionice bila bi jače povezivanje školskog osoblja i poboljšanje

određenih aspekata timskog rada (bolje upoznavanje, komunikacija, osjećaj pripadnosti timu).

Ključne riječi: timski rad, škola, suradnja odgojno-obrazovnih djelatnika, školski stručni

timovi, team building

58

Literatura

1. Belbin, R.M. (1993) Team Roles at Work. Oxford: Butterworth/Heinemann.

2. Blažević, I. (2014.) Rukovodeća uloga ravnatelja u školi. Školski vjesnik – Časopis za

pedagoška i školska pitanja. 63 (1-2), str. 7-21. Dostupno na URL:

http://hrcak.srce.hr/123227 (preuzeto: 15. travnja 2015.)

3. Brajša, P. (1994.) Pedagoška komunikologija – razgovor, problemi i konflikti u školi.

Zagreb: Školske novine.

4. Brajša, P. (1995.) Sedam tajni uspješne škole. Zagreb: Školske novine.

5. Cimperman, L., Kalember, S., Žilić, V. (1999.) Rad defektologa socijalnih pedagoga u

osnovnim školama grada Rijeke. Kriminologija i socijalna integracija. 7 (1), str. 73.-

76. Dostupno na URL: http://hrcak.srce.hr/94239 (preuzeto: 15. travnja 2015.)

6. Donaldson, G.A. (2006.) Cultivating Leadership in Schools – Connecting people,

purpose and practice. New York: Teachers College Press.

7. Franković, D., Pregrad, Z., Šimleša, P. (1963.) Enciklopedijski rječnik pedagogije.

Zagreb: Matica hrvatska.

8. Giron, M. (1988.) Školski pedagog i inovacije. Rijeka : Izdavački centar Rijeka.

9. Jurić, V. (2004.) Metodika rada školskog pedagoga. Zagreb : Školska knjiga.

10. Kobola, A. (1971.) Pedagog i psiholog u osnovnoj školi. Bjelovar: NIŠP „Prosvjeta“.

11. Kobolt, A., Žižak, A. (2007.) Timski rad i supervizija timova. Ljetopis socijalnog

rada, 14 (2), str. 367-382. Dostupno na URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?

show=clanak&id_clanak_jezik=22077 (preuzeto: 21. travnja 2015.)

12. Levi, D. (2011.) Group dynamics for teams. London: SAGE Publications.

13. Maleš, D., Stričević, I., Ljubetić, M. (2010.) Osposobljavanje budućih pedagoga za

rad s roditeljima. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja. 56

(24), str. 35.-44. Dostupno na URL: http://hrcak.srce.hr/63270 (preuzeto: 15. travnja

2015.)

14. Narodne novine (2013.) Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

Zagreb: Narodne novine d.d., br. 87/8. Dostupno na URL: http://www.zakon.hr/z/317/

(preuzeto: 6. svibnja 2015.)

15. Nikić, M. (2004.) Temeljna načela timskog rada. Diacovensia, 12 (1), str. 115-129.

Dostupno na URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?

show=clanak&id_clanak_jezik=62960 (preuzeto: 21. travnja 2015.)

59

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62960


http://www.zakon.hr/z/317/

http://hrcak.srce.hr/63270





16. Petak, D. (1998.) Školski knjižničar – nositelj i promotor djelatnosti. Diplomski rad.

Zagreb: Filozofski fakultet.

17. Resman, M. (2000.) Savjetodavni rad u vrtiću i školi. Zagreb: Hrvatski pedagoško-

književni zbor.

18. Somech, A., Drach-Zahavy, A. (2007.) „Not Another Team!”, School improvement

infrastructure viewed through the lens of addressing barriers to learning and teaching.

Los Angeles: Center for Mental Health in Schools. Dostupno na URL:

http://smhp.psych.ucla.edu/pdfdocs/team.pdf (preuzeto: 12. svibnja 2015.)

19. Staničić, S. (2006.) Upravljanje ljudskim potencijalom u školstvu. Odgojne znanosti, 8

(2), str 515.-533. Dostupno na: URL: http://hrcak.srce.hr/23543?lang=en (preuzeto:

21. travnja 2015.)

20. Šnidarić, N. (2009.) Školski pedagog i funkcija pedagoškog vođenja škole. Napredak.

150 (2), str. 190.-208. Dostupno na URL: http://hrcak.srce.hr/82800 (preuzeto: 15.

travnja 2015.)

21. Šturlić, N., Silov, M. (2014.) Sadržaj, oblici i metode uspješne suradnje ravnatelja i

pedagoga u osnovnoj školi. Andragoški glasnik: Glasilo Hrvatskog andragoškog

društva. 18 (1), str. 59.-70. Dostupno na URL:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=205193 (preuzeto: 6.

svibnja 2015.)

22. Tudor, G., Srića, V. (1998.) Menadžer i pobjednički tim – čarolija timskog rada.

Zagreb: MEP Consult & CROMAN.

23. Vuković, N. (2011.) Izazovi školskom pedagogu. Napredak. 152 (3-4), str. 551.-568.

Dostupno na URL: http://hrcak.srce.hr/82792 (preuzeto: 15. travnja 2015.)

24. West, M.A. (2004) Effective teamwork: practical lessons from ogranizational

research. Malden: BPS Blackwell.

25. West, M.A. (2005.) Tajne uspješnog upravljanja timom : kako voditi tim do

inovativnosti, kreativnosti i uspjeha. Zagreb: Školska knjiga.

60




http://hrcak.srce.hr/23543?lang=en

http://smhp.psych.ucla.edu/pdfdocs/team.pdf

Prilog 1: Evaluacijski listić

EVALUACIJSKI LISTIĆPoštovani/Poštovana!

Zahvaljujemo Vam na suradnji i molimo Vas da ispunite evaluacijski listić kako bismo dobili

povratnu informaciju o kvaliteti provedene radionice.

U sljedećoj tablici označite ocjenom od 1 (najniža) do 5 (najviša) zadovoljstvo pojedinim

aspektima radionice:

1 2 3 4 5Opći dojamZanimljivost sadržajaAtmosfera tijekom radionicePripremljenost voditeljaKorisnost sadržaja

Što Vam se posebno svidjelo?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Što Vam se nije svidjelo?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Prijedlozi i primjedbe:

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________

61

Documents

Teamwork of school staff