TEHNIKE IZRADE I UKRAŠAVANJA METALNIH PREDMETA

IZRADA

1. Lijevanje kao tehniku izrade metalnih predmeta, nije potrebno posebno opisivati. Sastoji se od topljenja raznih vrsta metala (ili legura) na visokoj temperaturi i lijevanja u unaprijed pripremljeni kalup. Na taj se način mogu izrađivati predmeti svakodnevne upotrebe, oruđe, oružje te razni ukrasni predmeti. (Kovanje kao dorada lijevanih komada ili fino oblikovanje; svima poznato.)

2. Tiještenje bi se moglo kolokvijalno nazvati "suho lijevanje" jer se ovdje također radi o izradi metalnih predmeta prema unaprijed pripremljenom kalupu, točnije, matrici u koju se utiskuje metalni lim kako bi na njemu ostao negativ matrice i tako se predmet ukrasio.

3. Razvlačenje, tordiranje i sl. su tehnike koje se koriste kako bi se dobile tanke metalne žice od kojih se izrađuju razne karičice, ogrlice i dr. Jedan on načina dobivanja tanke razvučene metalne niti je izvlačenje kroz prošupljenu dasku dok se tordirana žica izrađuje od izrezane trake lima koja se zatim rotira uhvaćena za krajeve.

UKRAŠAVANJE

1. Urezivanje i rovašenje su tehnike izrade ukrasa kod kojih se obrtnik koristi raznim oštrim alatima kako bi na površini već gotovog predmeta (najčešće nakita) izradio ukras. Pri tome je ukras izveden tankim i plićim urezivanjem nježniji i jednostavniji dok je ukras kod rovašenja mnogo dublji pa samim time postiže bogatiji i puniji dojam.

2. Granulacija (filigran) su zlatarske tehnike ukrašavanja koje se smatraju iznimno delikatnima i tako ukrašeni predmeti u arheološkom smislu smatraju se luksuznim izrađevinama. Granule su zapravo sitne kuglice zlata. Izrađuju se od limenih pločica koje se zagrijane u vrućem pepelu pretvaraju u kuglice. Nakon prosijavanja, kuglice se razdvajaju (sitima razne veličine) po veličini te se lijepe na predmet posebnom smjesom (najčešće na bazi bakra) koja se kasnije otopi kad se gotov predmet zagrijava kako bi se granule pričvrstile. Za filigran vrijedi isti postupak kao i za granulaciju samo što se tu radi o vrlo tankim tordiranim zlatnim žicama, a ne kuglicama.

3. Pozlata u vatri se koristi kako bi se predmeti izrađeni od manje vrijednih materijala (bronca, željezo) presvukli u tanak sloj zlata i tako se podigla njihova estetska i kupovna vrijednost. To je zapravo kemijski postupak kod kojeg se na visokoj temperaturi miješaju živa i zlato u prahu, a zatim se preko toga prelije hladna voda kako bi se dobila smjesa poput pudera. Na predmet koji se pozlaćuje nanosi se mješavina vode, žive, soli i weinstein, zatim se predmet zagrijava i premazuje ranije dobivenom smjesom žive i zlata. Dodatnim zagrijavanjem živa isparava i na predmetu ostaje samo zlato. Završnu obradu predstavlja poliranje metalnom četkom.

4. Nieliranje također ulazi u tehnike ukrašavanja kemijski dobivenim smjesama. Niello se dobivao miješanjem srebra, bakra i sumpora ili žive, bakra, olova i sumpora. Nakon hlađenja ta se smjesa usitnjavala u prah koji se nanosio u urezane udubine predmeta pomoću cjevčice od gušćjeg pera. Nakon nanošenja niella cijeli se predmet zagrijavao kako bi se masa zalijepila. Na kraju se sve polira kao i kod pozlate u vatri.

5. Tauširanje je metalna verzija intarzije, tj. umetanje vrijednijeg (i često obojenog) metala u manje vrijedan. Kod tauširanja osnovni metal je najčešće željezo, a umeću se niti, plohe ili oblici od srebra, zlata, bakra ili npr. mesinga.

6. Damasciranje je tehnika ukrašavanja koja se bazira na miješanju dvaju različitih metala putem kovanja i lemljenja kako bi se dobio bogat i kvalitetan ukras. Od nekoliko mogućih načina ukrašavanja damasciranjem najlakše je objasniti tehniku sendviča; sloj po sloj metala kuje se zajedno, a zatim se dobivena ploča reže ukoso i spaja kako bi se dobio uzorak riblje kosti. Sve se zatim zajedno kuje na željenu debljinu, a može se spajati i s različito rezanim i drugačije kombiniranim metalima kako bi ukras bio što bogatiji.

7. Iskucavanje je tehnika kojom se mogu ukrasiti tanki limeni predmeti (posuđe, nakit i sl.). Ukras se izvodi na poleđini predmeta ukucavanjem pomoću metalnih štapića različite debljine. Ovisno o vještini umjetnika ukrasi izvedeni iskucavanjem mogu biti iznimno efektni.

8. Inkrustacija označava umetanje dragog kamenja (ili stakla, staklene paste) u unaprijed pripremljene udubine metalnih, najčešće zlatnih, predmeta. U razdoblju ranog srednjeg vijeka tu se najčešće radi u ukrašavanju luksuznog oružja, fibula, pojasnih garnitura, naušnica i sl. izrađenih od zlata dok inkrustaciju predstavljaju crveni almandini; od jednostavnijih oblika kao što su "s"-fibule s nekropole Kranj-Lajh pa do luksuza hunske Apahide ili Tournaia.

Dvije "s"-fibule ukrašene granulacijom i inkrustacijom(Landesmuseum Stuttgart)

Tehnike su pojašnjene pomoću legendi iz Landesmuseuma u Stuttgartu.